Izdvojeno
ALEKSEJ NAVALJNI, RUSIJA I SMRT: Tamna je noć
Objavljeno prije
2 godinena
Objavio:
Monitor online
Priča o poslednjim danima Alekseja Navaljnog počela je kada se svojevoljno vratio u Rusiju 2021. nakon liječenja u Njemačkoj. Potom kreće njegova zatvorska golgota. Krajem 2023. čak je nestao na par sedmica. Najveći kritičar Putinovog režima premješten je tada u zloglasni arktički zatvor u kojem će pod nejasnim okolnostima umrijeti prošle nedjelje
Dokumentaristi koji su prije par godina pratili život i politiku Alekseja Navaljnog nakon trovanja novičokom, upitali su ga na samom početku filma: „Ako bi bio ubijen koju poruku ostavljaš ruskom narodu?“ „Ma daj, kao da snimaš za slučaj da budem ubijen. Hajde da napravimo drugi film“. Oskarom nagrađeni dokumentarac ispao je i jedno i drugo. Dokumentovao je događaje od sibirskog trovanja i razotkrivanja počinilaca do hapšenja na aerodromu. Ujedno i film o početku kraja najvećeg ruskog opozicionara.
Nakon trogodišnjeg boravka u zatvorima Rusije stigla je vijest o smrti Navaljnog. Ruska zatvorska uprava objavila je prošlog petka da je zatvorenik Navaljni A.A. umro. Imao je 47 godina. Njegova smrt uzburkala je svijet.
Kremlj je rekao da je Vladimir Putin obaviješten o smrti Navaljnog. Navodno je tih dana predsjednik uslikan kako se sastaje sa radnicima u Čeljabinsku. Predsjednička kampanja ide dalje.
„Ne znamo tačno šta se dogodilo, ali nema sumnje da je smrt bila posljedica nečega što su učinili Putin i njegovi nasilnici”, rekao je predsjednik SAD-a Džo Bajden. I ostatak poruka sa Zapada su bile sličnog tona.
Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov rekao je da su reakcija zapadnih čelnika apsolutno neprihvatljive i nečuvene.
Ima i onih sa opreznijim stavom poput brazilskog predsjednika. „Ako postoji sumnja u vezi smrti, prvo moramo sprovesti istragu kako bismo saznali od čega je umro”, rekao je Lula da Silva.
„Nije ‘Navaljni umro’, nego je ‘Putin ubio Navaljnog'”, jasni su iz kabineta preminulog političara. Kira Jarmuš, njihova glasnogovornica rekla je da će pokret i ciljevi za koje se zalagao Navaljni živjeti. Isto je ponovila i Julija Navaljni supruga pokojnog opozicionara, obilježavajući nastavak borbe.
Priča o poslednjim danima ruskog opozicionara počela je kada se on svojevoljno vratio u Rusiju 2021. nakon zdravstvenog tretmana u Njemačkoj. Čim je sletio uhapšen je. Terećen je za kršenje uslovne kazne izrečene nakon što je u decembru 2014. osuđen na tri i po godine zatvora, uslovno na šest godina, za prevaru i pranje novca.. U avgustu 2023. Navaljni je osuđen na dodatnu kaznu zbog navodnog ekstremizma.
Prve dane proveo je u zloglasnom zatvoru Matroškaja tišina. Krajem prošle godine, nestao je iz zatvora IK-6 Melehovo u blizini Moskve u kom je bio smješten od 2022. Posumnjalo se da je prebačen u koloniju s „posebnim režimom”. Njegov tim tih dana slao je zahtjeve u gotovo 200 ruskih istražnih pritvorskih centara u potrazi za više informacija o nestalom kolegi. Bezuspješno. Kremlj nije odgovorio na pitanja. Putinov glasnogovornik rekao je da njegov tim nije imao „niti namjeru niti sposobnost da prati sudbinu zatvorenika”.
Nekoliko sedmica kasnije je otkriveno da je prebačen u udaljenu zatvorsku koloniju na Arktiku u kojoj je proveo vrijeme do kraja života.
Nije se predavao ni tih dana. Potvrdio je dobro raspoloženje pri dolasku u snijegom zametenu Kaznenu koloniju IK-3 iznad Arktičkog kruga. Novi dom poznat kao kolonija „Polarnog vuka”, smatra se jednim od najtežih zatvora u Rusiji. Zatvor se nalazi oko 1900 km sjeveroistočno od Moskve. „Nije bilo hladnije od 32 stepena celzijusa”, rekao je Navaljni u januaru o svojim zatvorskim šetnjama i dodao da čak i na toj temperaturi možete hodati više od pola sata samo ako vam izrastu novi nos, nove uši i novi prsti. Objavio je i sliku svog dvorišta za šetanje ograđenog betonskim zidovima sa rešetkama na vrhu. Radi boljeg doživljaja , spomenuo je scenu iz filma Martina Skorsezea The Revenant u kojoj se Leonardo DiCaprio skriva od hladnoće u lešini konja. „Mislim da to ovdje ne bi uspjelo. Mrtav konj bi se smrznuo za 15 minuta”, rekao je. Nekih mjesec dana kasnije, skončao je iza zidina arktičkog zatvora.
Sa sobom je odnio nekolike decenije političkog aktivizma i borbe protiv korupcije, ali i brojne kontroverze. Ostale su bez dobrog opravdanja njegove veze sa određenim nacionalističkim strukturama. Redovno su pod lupu dolazile njegove ksenofobične izjave posebno vezane za imigrante iz srednje Azije i Kavkaza i zahtjevi za čvršćom migrantskom politikom. Dobar dio javnosti zamjerio mu je podršku vezanu za rusku agresiju na Gruziju 2008. godine.
Slučaj Navaljni nije prvi takav u Putinovoj Rusiji. Ubistva, smrti i pokušaji atentata na opozicionare, novinare i aktiviste uobičajeni su tokom četvrt vijeka vladavine ruskog predsjednika. Oni bliski žrtvama i nekolicini preživjelih okrivili su ruske vlasti, a Kremlj je uvijek spremno negirao umiješanost.
Posebno je bilo potresno ubistvo Borisa Njemcova potpredsjednika vlade Borisa Jeljcina. Bio je popularan političar i oštar kritičar Putina. Februarske noći 2015. godine ubili su ga napadači na mostu u blizini Kremlja. Pet muškaraca iz Čečenije osuđeno je za njegovo ubistvo. Njegovi saveznici smatrali su da je to bio pokušaj prebacivanja krivice sa vlade.
Opozicionar i pomoćnik Njemcova Vladimir Kara-Murza preživio je ono za što se vjeruje da su bili pokušaji trovanja 2015. i 2017. Njegova supruga rekla je da su doktori potvrdili da je otrovan, a advokat da je policija odbila istragu. Prošle godine je osuđen za izdaju. Kazna – 25 godina zatvora. U januaru je premješten u zatvor u Sibiru.
Političar Sergej Jušenkov ubijen je pred svojim stanom u Moskvi 2003. godine, nekoliko sati nakon što je završio registraciju svoje stranke za predstojeće parlamentarne izbore.
Aleksander Litvinenko, bivši agent KGB-a i FSB-a, teško se razbolio u Londonu nakon što je popio čaj pomiješan sa radioaktivnim polonijumom-210. Umro je tri nedjelje kasnije. On je istraživao ubistvo ruske novinarke Ane Politkovskaje kao i navodne veze ruske obavještajne službe sa organizovanim kriminalom. Prije nego što je umro, Litvinenko je rekao novinarima da FSB još vodi laboratoriju za otrove koja datira iz sovjetske ere.
Bivši ruski obavještajac, Sergej Skripal, otrovan je u Britaniji 2018. vojnim nervnim otrovom novičok. U dokumentarcu Navaljni, centralna figura filma govori o mudrosti odabira novičoka za njegovo sibirsko trovanje. Samo godinu nakon slučaja Skripal. „To je tako pametno“ izjavio je Navaljni u filmu dodajući da će razumni ljudi odbiti da vjeruju da bi Kremlj iskoristio isti način, koji je, smatra on, njihov autorski pečat.
Ubijeni su u Rusiji i brojni novinari koji su kritikovali vlasti. Politkovskaja, novinarka Novaja Gazete ubijena je u liftu svoje stambene zgrade u Moskvi 2006. Sedmog oktobra, na Putinov rođendan. Ovaj medij izgubio je još šest novinara, među kojima su i Anastasija Baburova i Juri Ščekočikin. On je umro od iznenadne i teške bolesti 2003. Istraživao je korumpirane poslove i moguću ulogu ruskih sigurnosnih službi u bombaškim napadima na stanove u ruskim gradovima 1999. za koje su okrivljeni čečenski pobunjenici. Njegove kolege insistirali su na tome da je bio otrovan i optuživali vlasti da namjerno ometaju istragu. Baburova je ubijena 800 metara od Kremlja, zajedno sa advokatom Stanislavom Merkolovim koji je zastupao Politkovskaju.
Prema bazi CPJ nevadine organizacije koja promoviše slobodu štampe u periodu Putinove vladavine od 2000. do danas na teritoriji Rusije je ubijeno 26 novinara. Eliminacije su počele i prije Putinove ere, pa je brojka stradalih boraca za slobodu riječi mnogo veća govore podaci CPJ-a. ,,Slobodomisleći novinari u Rusiji moraju i te kako paziti šta pišu. Ono što vlasti zovu „diskreditacija ruskih oružanih snaga” može donijeti 5 godina zatvora, dok za širenje ‘lažnih informacija’ o armiji i njenim aktivnostima može rezultirati robijom do 15 godina”, pisao je naš nedjeljnik prošle godine.
Tokom godina evidentiran je veliki broj sumnjivih smrti, samoubistava i nesreća koje su se dogodile nekada ljudima iz vladajućih struktura i biznismenima.
Među poslednjim iznenadnim smrtima stigla je ona Jevgenija Prigožina i Wagnerovih visokih poručnika u vazdušnoj nesreći prošlog avgusta. Sve se dogodilo dva mjeseca nakon što je Prigožin pokrenuo oružanu pobunu koju je Putin nazvao izdajom. Stradali je prije smrti oštro kritikovao ruski vojni vrh i doveo u pitanje motive za rat u Ukrajini.
Mediji odavno postavljaju pitanje šta očekuje Rusiju sa opozicijom koja je mrtva, raštrkana u egzilu ili u kućnom pritvoru. Preostale opozicione skupine i ključne političke figure imaju različite vizije o tome što bi Rusija trebala da postane i ko bi je trebao voditi. Na glasačkom listiću za martovske predsjedničke izbore nema antiratnih kandidata koji bi dali makar simboličnu notu predstojećim izborima.
Da je gubitak Navaljnog težak udarac za opoziciju ocijenio je ovih dana i Mikhail Hodorkovski. „Aleksej Navaljni bio je vrlo bistar i harizmatičan vođa. Imao je talenat da zapali ljude, uvjeri ih u potrebu za promjenom”, rekao je ovaj bivši tajkun koji je proveo deceniju u zatvoru u Rusiji pod optužbama koje se naširoko smatraju političkom osvetom za osporavanje Putinove vladavine početkom 2000-ih.
Čak i da je ruska opozicija ujedinjena, postavlja se pitanje koliko bi problema mogli napraviti ovako zacementiranom državnom aparatu. Naročito zbog činjenice što su ruske vlasti uvele više zakona koji pooštravaju slobodu govora i zatvaraju kritičare. Hodorkovski kao jedan vid borbe vidi i ispisivanje imena Navaljnog na glasačkom listiću tokom predstojećih izbora.
Bjeloruski kopi-pejst
U Bjelorusiji sličan scenario.. „Igor Lednik, bivši član Bjeloruske socijaldemokratske stranke, aktivista i novinar, preminuo je u zatvoru”, objavila je njegova partija u utorak. Kao politički aktivista bio je osuđen zbog „klevete” predsjednika Aleksandra Lukašenka. Opoziciona čelnica u egzilu Svetlana Tikhanoskaja okrivila je vlasti za ovu smrt. „Režim ubija u zatvoru Bjeloruse koji su htjeli promijeniti život u svojoj zemlji nabolje”, napisala je na Telegramu. Smatra se da se u bjeloruskim zatvorima nalazi više od 1.500 političkih zatvorenika, među kojima su novinari, aktivisti i političari.
Jedan od onih koje potražuje Bjelorusija ovih se dana u Beogradu bori protiv ekstradicije Minsku. „Ako budem izručen, život će mi biti uništen”, rekao je 19. februara pred sudom u Beogradu Andrej Gnjot, bjeloruski novinar, reditelj i opozicioni aktivista. Bjelorusija ga tereti za navodnu utaju poreza. Viši sud u Beogradu odlučio je u decembru da su ispunjeni uslovi za njegovo izručenje. Nakon podnijete žalbe, čeka se odluka Apelacionog suda.
„Prije tri dana je u zatvoru umro Navaljni. On se isto kao i ja borio protiv užasnog režima u njegovoj zemlji i ne bih da dijelim njegovu sudbinu. Kao i njega, i mene režim krivi za privredne prestupe. Prijeti progon i mučenje”, rekao je Gnjot u sudnici prenijeli su srpski mediji.
Dragan LUČIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
HAPŠENJE ALEKSANDRA MIJAJLOVIĆA I NJEGOVIH PARTNERA U KRIMINALNIM DUVANSKIM POSLOVIMA: Novović ušao u Grand
-
100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči
-
VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati
-
PRED 31. GODIŠNJICU ZLOČINA U ŠTRPCIMA: Otmica istine u produženom trajanju
-
BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu
-
KAKO SE SUDI BIVŠIM PRAVOSUDNIM I DRŽAVNIM ZVANIČNICIMA: Dugo putovanje u nepoznato
Pohod na Tivat, uoči najvećeg skupa evropskih i regionalnih državnika u Crnoj Gori u nedavnoj povijesti, 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca među kojima su nezavisni srpski mediji i opozicija prepoznali batinaše i kriminalce u službi vučićevskog režima, logičan je nastavak kontinuiranih napada na Crnu Goru. Prethodilo mu je snimanje dokumentarnog filma Referendum – priča o izmišljenoj slobodi kojim se vrijeđa i ismijava crnogorski narod i javna vrijeđanja Crne Gore i uličarski jezik od strane Vučića i njegovih kerbera povodom 20 godina nezavisnosti
Da će se nešto ružno desiti uoči ili za vrijeme Samita EU – Zapadni Balkan u Tivtu, pod pokroviteljstvom predsjednika Crne Gore, govorkalo se već neko vrijeme u medijima i političkim i diplomatskim krugovima u regionu. Samit je do sada najveći skup evropskih i regionalnih državnika koji je Crna Gora vidjela u svojoj nedavnoj povijesti. Međutim izjava premijera Milojka Spajića prije tri dana na premijerskom satu je iznenadila mnoge. “Prvi put u Crnoj Gori imamo miks spoljnopolitičkih faktora i organizovanih kriminalnih grupa koje zajednički djeluju protiv evropskog puta naše zemlje” rekao je Spajić. Dodao je da to traje “nekih četiri, pet mjeseci” i da EU pomaže u borbi protiv vanjskih subverzivnih aktivnosti.
Spajić nije pomenuo režim braće Vučić i kartele koji vaninstitucionalno vladaju Srbijom i imaju svoje agenture u Crnoj Gori i regionu. Ipak, svima je bilo jasno na koga misli. Spajićeva predviđanja su se obistinila u srijedu ujutro u 10.41 kada je u Tivat sletio avion Air Serbia zakupljen od turističke agencije Happy Travel iz Bijeljine (BiH) s 87 nabildovanih i istetoviranih muškaraca obučenih u crno. Nezavisni srpski mediji i opozicija su među njima prepoznali mnoge batinaše i kriminalce u službi vučićevskog režima.
U govoru na premijerskom satu Spajić prvi put otvoreno govori o specijalnom ratu protiv Crne Gore od kada je izabran za premijera 2023. godine. Par dana prije nego je tada postao premijer izašao je veliki istraživački tekst u prestižnom Vol Strit Žurnalu o Aferi Do Kvon u kojem je Spajić direktno optužio srpsku tajnu službu (BIA) da stoji iza afere da mu se nanese politička šteta. Vol Strit Žurnal je naveo, citirajući južnokorejsko tužilaštvo, da je južnokorejskom kripto prevarantu i bjeguncu Do Kvonu zaštitu pružala Vučićeva vlast koja je odbijala njegovo izručenje matičnoj zemlji. Do Kvon je kasnije tajno prebačen u Crnu Goru i iskorišten u predizbornoj kampanji protiv Spajića i Pokreta Evropa sad (PES).
Da srbijanska vlast neće obustaviti crne operacije protiv Crne Gore i njenog učlanjenja u EU je i javno obznanjeno nepunih 10 mjeseci nakon što je Spajić postao predsjednik Vlade. Večernje novosti kojima rukovodi nekadašnji Miloševićev ratni propagandista Milorad Vučelić su objavile hagiografski tekst (nalik svetačkim žitijama) posvećen Marku Parezanoviću, tadašnjem načelniku operative Bezbedonosno informativne agencije (BIA) pod naslovom Čovek u vihoru legendi i kontroverzi. Tekst je detaljno opisao zasluge Parezanovića u služenju Aleksandru Vučiću (kome je navodno i život spasio) ali i njegov marljivi obavještajni rad u Crnoj Gori i napore u resrbijanizaciji crnogorskog naroda i utapanja Crne Gore u novu Veliku Srbiju ili sada tzv. srpski svet. U tome mu je zdušno pomagao i vrh Srpske Crkve (SPC) na izbor čijih arhijereja je imao uticaj po sugestivnom pisanju Novosti. Vučelićevi su naravno prećutali SKY komunikacije i asistencije Parezanovića narko kartelu Šarić uz blagoslov svemoćne osobe kodnog naziva Oskar (za koga nezavisni mediji i opozicija vjeruju da je Vučić). Elem, Parezanović nije zadržao svetački oreol kod gospodara pa je smijenjen početkom decembra prošle godine.
Nakon postavljenja Nikole Vasiljevića umjesto Parezanovića, uslijedilo je snimanje dokumentarnog filma Referendum – priča o izmišljenoj slobodi vučićevskog Centra za društvenu stabilnost iz Novog sada kojima se otvoreno vrijeđa i ismijava crnogorski narod. Onda su uslijedila javna vrijeđanja Crne Gore i uličarski jezik od strane Vučića i njegovih kerbera povodom 20 godina nezavisnosti. Vučić je objavio i patetično pismo građanima Crne Gore u njegovom portalu Borba s naslovom Izvinite što smo vas voleli više nego vi nas.
Mnogi nezavisni posmatrači vide slanje 87 aktivista vladajuće srpske stranke i njenih kriminalaca i batinaša zakupljenim avionom u Tivat baš uoči Samita EU – Zapadni Balkan kao još jedan odraz Vučićeve “ljubavi”. O profilu isključivo muških tetoviranih “gostiju” i njihovim dosadašnjim zaslugama za režim su široko izvještavali domaći i nezavisni srpski mediji. Jedino vučićevski mediji u Srbiji i Crnoj Gori tokom srijede nisu ni riječ rekli o putnicima i njihovom vraćanju u Srbiju isti dan oko 16 sati. Očigledno su se čekale instrukcije iz Andrićevog venca (ured predsjednika republike). Samo je preneseno da je predsjednik obavijestio domaćina da mu tokom posjete Tivtu ne bude organizovan zvaničan doček niti protokolarni ispraćaj uz prisustvo domaćih visokih zvaničnika. Ranije je sredinom maja izjavio da u Tivat ide jer ga je pozvala predsednica Evropske komisije (EK) Ursula fon der Lajen, prema kojoj “oseća poštovanje” i da ne bi otišao na taj sastanak da mu je neko drugi tražio.
Istu noć dok je još trajala saga oko aviona ćacijevaca o kojem je zvanična srbijanska vlast i dalje ćutala, srbijanski režimski mediji i ispostave u Crnoj Gori su oko 22.30 prenijele saopštenje BIA koje je bilo “neophodno”. Navodi se da je zbog “neprijateljskog delovanja stranih službi i kriminalnih klanova u Crnoj Gori” BIA zvanično savjetovala predsjedniku Srbije da “ne putuje u Crnu Goru jer je ustanovljeno postojanje visokog bezbednosnog rizika”. Po operativnom saznanjima , Radoje Zvicer, vođa Kavačkog klana, nalazi se u Crnoj Gori. “Suprotno svim pravilima profesije i odgovornog odnosa, bezbednosna procena koja je više puta tražena od službe domaćina skupa u Crnoj Gori nije nam dostavljena” zaključuje BIA. Međutim, ispada ni da BIA nije Crnoj Gori dostavila ništa oko čarter aviona punog njenih operativaca i kriminalaca prije nego je sletio u Tivat.
Nekih 15-tak minuta nakon saopštenja BIA-e, oglasio se i Milan Knežević, lider Demokratske narodne partije (DNP) na ekstremno žutoj vučićevskoj televiziji Informer. “Nije nikakva tajna da se Radoje Zvicer nalazi u Crnoj Gori i da postoje oblasti u Crnoj Gori u Katunskoj nahiji gde policija ne sme da dođe” rekao je Knežević kao potvrdu saopštenja tajne službe. Knežević i drugi nikako da se sjete da se Svetozar Marović, osuđeni šef budvanske organizovane kriminalne grupe, koja je isisala stotine miliona eura iz Budve, slobodno šeta centrom Beograda i uživa zaštitu braće Vučić.
Nakon ovih objava krenula je čitava tirada patetične brige za voljenog “predsednika Vučića i njegovu bezbednost”. Formalna predsjednica srbijanske Skupštine Ana Brnabić je prepričala na Informeru kako je bila na večeri kod Vučića sa Antonijom Koštom, predsjednikom Evropskog savjeta. Javio joj se direktor BIA-e Vladimir Orlić, sa kojim se “čula tri puta”. Razgovarala je i sa Milanom Kneževićem. “Ozbiljno sam zabrinuta, predsjednik neće ni da čuje da ne ide u Crnu Goru, zbog našeg naroda u Crnoj Gori”, prenosi Brnabićka kojoj je prioritet da ubijedi “predsjednika Vučića da ne putuje u Crnu Goru“. Zebnju za “bezbjednost” Vučića u programu je iskazao i Dragan Vučićević koji rukovodi Informerom i koji Brnabićku obavještava uživo da dolazi do pobune u Srpskoj naprednoj stranci (SNS) čiji Izvršni odbor je vanredno zasijedao s molbom gospodaru Vučiću da ne ide u Crnu Goru i da će ga oni “ako treba, i svojim telima sprečiti da ide”. Zaključak na Informeru je da “očigledno postoji neka intencija crnogorskih službi da provjeravaju sve što dolazi iz Srbije, kako bi Vučić došao sa što manje podrške i obezbjeđenja“ – misleći na avion pun batinaša i kriminalaca.
Vučićević poručuje da je moguće da u petak, 5. juna, “Milo Đukanović sa Zvicerom i Milojkom Spajićem pokuša neki zločin da izvedu… jer ako su oni spremni na ovo što su uradili , ko zna na šta su još spremni. Imamo posla sa opasnim zlikovcima “- kazao je Vučićević mislići na crnogorsku vlast i nazvavši je “crnogorskom stokom koja sarađuje sa blokaderskom (studentskom) srpskom stokom koji žele da ugroze život predsednika Vučića”. Po njemu putnici čarter leta su “patriote i Srbi koji su bez oružja došli” i na aerodromu ih je “maltretirala stoka antisrpska, ustaško-milogorska”.
Onda se glasnuo i gospodar Vučić na Instagramu rekavši da se nije uplašio i da ga prijetnje ne fasciniraju. “Jedino o čemu brinem je kako da naš narod bolje živi i kako da Srbija bude još uspešnija” poručio je. Avion sa kriminalcima, radio opremom i antistudentskim sloganom Srbija pobeđuje je pokušao relativizirati i lider DNP-a. Njemu nije ništa sporno što su putnici svi muškarci i nabildovani, jer da je to mjerilo Srbija bi trebala zabraniti ulazak za 80 odsto Crnogoraca i da ako ti likovi predstavljaju opasnost po sigurnost Crne Gore onda je on “zabrinut za Crnu Goru”.
Bez obzira da li su u Andrićevom vencu očekivali da će im avion proći ili ne, jasna je namjera da bilo koji ishod iskoriste u anticrnogorske propagandne svrhe i odvraćanje srpske javnosti od haosa u Srbiji.
Da li su ćaciji na čarter letu bili samo upozorenje ili namjera da se izazove haos u navodno “bratskoj” Crnoj Gori tek ćemo vidjeti. Vučić pojačava tempo u svakom slučaju.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VLAST, OPOZICIJA I EU INTEGRACIJE: Opet prizivaju Satlera
Objavljeno prije
1 danna
6 Juna, 2026
Slijedi li neka nova kafa na kojoj će Johan Satler apelovati na razum ovdašnjih političara, objašnjavajući koliko je EU važno da joj se pridruži Crna Gora
Lako je bilo obećati brzi dogovor, onomad, na nenajavljenom druženju u prostorijama Delegacije EU. Izmjene Ustava, prepravke postojećih zakona, usvajanje novih sa plavom zastavicom, strategije, agende, standardi, procedure. Sve se moglo na kafi kod šefa Delegacije Johana Satlera. Desetak dana kasnije, pokazalo se da je znatno komplikovanije realizovati dogovoreno.
Ispalo je da, moguće nenadoknadiv, gubitak vremena za realizaciju dogovorene Reformske agende Crne Gore koja je sa Evropskom komisijom usaglašena još u oktobru 2024. godine, najviše brine zvaničnike EU u Podgorici. Iz Delegacije EU, neki dan, su ponovo upozorili da odlaganje ključnih reformi rizikuje da „ugrozi zamah“ Crne Gore na putu u EU. Podsjećajući na neophodni konsenzus vlasti i opozicije na tom zadatku. „Ohrabrujemo sve političke aktere da u dobroj vjeri rade na pronalaženju rješenja zasnovanih na konsenzusu za pitanja koja se odnose na obaveze u okviru pristupnih pregovora sa EU”, navodi se u saopštenju koje su objavile Vijesti.
Prozvani su, izgleda, imali preča posla.
Opozicija je, neformalno, predstavila svoju platformu sa uslovima/zahtijevima za deblokadu parlamenta i dostizanje neophodne dvotrećinske većine za izmjene Ustava. Zapravo, dio opozicije, pošto u pripremi te pregovaračke platforme nijesu učestvovali GP URA Dritana Abazovića i NDP Milana Kneževića.
Uglavnom, (većinska) opozicija od vlasti traži tri „paketa“ ustupaka. Prvi podrazumijeva izmjene zimus usvojenih zakona o Agenciji za nacionalnu bezbjednost i Upravi policije. „Ova dva zakonska rješenja nijesu usaglašena sa Ustavom i nijesu ispoštovala osnovna ljudska prava i slobode i deklaracije i povelje na međunarodnom nivou“, saopštio je predsjednik DPS Danijel Živković, predstavljajući opozicione uslove kompromisa.
Sporni zakoni na tapetu su još od kako su predstavljeni javnosti. Predložena rješenja umetnuta u ta dva propisa naišla su na osudu opozicije, relevantnih predstavnika NVO sektora, i Evropske komisije. Iz Brisela je, prije usvajanja Zakona o ANB-u i UP, saopšteno da oni nijesu usklađeni sa pravnom tekovinom EU i da su njihove nove izmjene neophodne prije završetka pristupnih pregovora. Konačno, i predsjednik države Jakov Milatović vraćao je ta dva Zakona parlamentu na ponovno izjašnjavanje obrazlažući da oni nijesu usklađeni sa zakonodavstvom Crne Gore i EU.
Uzalud. Vladajuća većina, na insistiranje Demokratske Crne Gore Alekse Bečića koja u Vladi kontroliše bezbjednosni sektor, ostala je pri spornim rješenjima koja su, prema njihovoj interpretaciji, nužna kako bi se policija i ANB očistili od kompromitovanih i kriminalizovanih kadrova. Makar i po kranje problematičnoj proceduri. U tome su svi van vladajuće većine vidjeli prostor za zloupotrebe vlasti.
Tu se, izvjesno, neki kompromis mora napraviti ali je pitanje kada (prije ili poslije vetinga pod kontrolom Demokrata) i po koju cijenu.
Drugi segment opozicione platforme tiče se zahtjeva oko dogovora (konsenzusa) oko imenovanja u pravosuđu, medijskom javnom servisu i nezavisnim institucijama i tijelima čiji se članovi biraju u parlamentu. „Potreban je politički konsenzus oko imenovanja u pravosuđu i tu mislim na ugledne pravnike u Sudskom savjetu, Ustavnom sudu, direktora RTCG u skladu sa važećim zakonskim rješenjem, uz poštovanje pune transparentnosti i nezavisnosti procesa”, saopštio je Živković uz napomenu da se ovaj zahtijev tiče i članova Savjeta RTCG, Fiskalnog savjeta, Državne revizorske institucije i, „ako bude potrebno“ Savjeta za zaštitu ličnih podataka i Agencije za sprječavanje korupcije.
Može da zbuni da je opozicija, u medijskom predstavljanju svoje platforme, potrebu postizanja konsenzusa, koji mnogi prevode kao politička trgovina, stavila ispred poštovanja zakona koji, uglavnom jasno, definišu kako bi trebalo da izgleda izbor dvoje sudija Ustavnog suda koje predlaže predsjednik države, ili članova savjeta tzv. nezavisnih državnih tijela i institucija.
U trećem dijelu svog prijedloga opozicija traži garancije da se, bez njihove saglasnosti, neće mijenjati propisi poput zakona o izboru odbornika i poslanika, o biračkom spisku, ličnoj karti, prebivalištu i boravištu, crnogorskom državljanstvu, političkim partijama, predsjedniku države… Dijelom, riječ je o propisima iz paketa izbornog zakonodavstva, odnosno, onih koji se tiču identitetskih pitanja. Sa izmjenama prvih već se zakasnilo ukoliko se želi poštovati standard po kome se izborni zakoni ne mijenjaju kada do izbora ostane manje od godinu. Što se drugih tiče, oni se nalaze na popisu tema koje se, prema sporazumu vladajuće većine, neće otvarati tokom aktuelnog mandata. Samo što ni jedno ni drugo nije dovoljno da odagna hronični strah opozicije od nanajavljenih i neprimjerenih poteza vlasti. Ove, baš kao i prethodnih.
„Čeka nas dinamičan posao i želimo da damo doprinos kao opozicija onome što je naš nacionalni interes, a to je da postanemo prva sledeća članica EU“, obrazložio je Živković opozicionu ponudu.
Vlast je predstavljene zahtjeve ocijenila kao ultimatum. Potom su, zajedničkim saopštenjem vladajuće koalicije, otišli korak dalje. U prilično iznenađujućem pravcu. Rijedak je slučaj da vlast insistira na jedinstvu opozicije. Upravo takav zahtjev stigao je od ovdašnje većine. „Parlamentarna većina prima k znanju činjenicu da opozicione parlamentarne partije, i nakon više probijenih rokova koje su same postavile tokom razgovora u Delegaciji EU, nijesu uspjele da usaglase jedinstvenu platformu, pa samim tim ni jedinstven politički stav”, navodi se u zajedničkom saopštenju. Uz ignorisanje činjenice da dio opozicije nije ni prisustvovao tim razgovorima (DNP) dok je Abazović nakon njih poručio da URA neće učestvovati u pokušaju mirenja PES-a, DF-a i DPS-a.
Važnija od toga je činjenica da bi, uz opozicione poslanike koji stoje iza predstavljene platforme, aktuelna većina imala potreban broj glasova za izmjene Ustava i usvajanje dijela odluka i zakona iz Reformske agende za koje je potrebna i dvotrećinska većina u Skupštini Crne Gore. Milojko Spajić i Andrija Mandić i dalje kalkulišu koliko to treba da ih košta.
Premijer je dio opozicije predvođen DPS pokušao ustrašiti računicom po kojoj se do neophodne većine može doći uz podršku URA i kluba nezavisnih poslanika. Da bi im onda spočitao krivicu za izgubljeni novac iz EU fondova.
„Zato što nijeste glasali za ustavne promjene, zbog toga smo izgubili 4,6 miliona eura iz Plana rasta“, ustvrdio je premijer Spajić, računajući da više nema vremena da se taj propust (ili, po njegovom, „zla namjera“) ispravi. Na to su iz opozicije odgovorili da oni nijesu mogli (ne)glasati za odluku koja nije ni stavljena na dnevni red. Dok se predsjednik parlamenta pomiriteljski smješkao.
I tako rokovi – prođoše. Ustavne promjene se, sve da za njih glasa svih 81poslanika, ne mogu se usvojiti na propisan način do kraja juna. Prethodno smo digli ruke i od obećane reforme izbornog zakonodavstva. Šta je sledeće?
Možda, neka nova kafa na kojoj će Johan Satler apelovati na razum ovdašnjih političara, objašnjavajući koliko je Evropskoj uniji važno da joj se pridruži Crna Gora. Ili je ono nama prioritet svih prioriteta da postanemo članica evropske porodice? Što bi rekli iz bivših vlasti, tu želju teren nije prepoznao.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
BUDVA: PRVI SMJEŠTAJNI OBJEKTI NA OSTRVU SV. NIKOLA: Ministar Radunović ucrtao kamp na parceli porodice Pavličić
Objavljeno prije
1 danna
6 Juna, 2026
Iako nema dokaza o nedozvoljenom uticaju predsjednice Vrhovnog suda, činjenica da je investitor njen suprug, te da je Ministarstvo prvi put odobrilo kamp i veći ugostiteljski objekat na toj lokaciji, otvara pitanje pristrasnosti. Nema podataka da je za kamp na 10.000 kvadrata sprovedena potrebna procedura, da su donijeti elaborati procjene uticaja na životnu sredinu, procjene uticaja na pejzaž, nije organizovana javna rasprava Izmjena i dopuna Programa privremenih objekata niti su građani imali uvid u rješenja koja se donose. Nije ispoštovan ni stav Opštine i njenih građana
Najveći dobitnik izmijenjenog Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za opštinu Budva za period 2024–2028 godine, je Predrag Pavličić i njegova kompanija Montecco Develompent iz Danilovgrada u čijem je vlasništvu parcela od 3,5 hektara na ostrvu Sv. Nikola u budvanskom zalivu.
Njemu je ministar Slaven Radunović sa saradnicima ucrtao prvi smještajni objekat na najvećem nenaseljenom ostrvu Crnogorskog primorja, smještenom pored Budve, poznatom pod nazivom Školj ili Havaji. Izmjenama i dopunama Programa privremenih objekata, koje je nedavno usvojilo Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine, Pavličiću je omogućeno da na dijelu svoje parcele, na površini od 10.000 kvadrata može izgraditi turistički kamp sa svim sadržajima koji takav oblik turističke ponude predviđa. Pored toga, Pavličić je dobio i privremeni ugostiteljski objekat površine 70 kvadrata sa terasom od 200 m2.
Predrag Pavličić je suprug Valentine Pavličić, predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore, što ovom slučaju daje drugačiju dimenziju i percepciju javnosti.
Pored iznenađenja koje predstavlja početak stvarne urbanizacije Školja, rješenja dopunjenog Programa privremenih objekata predstavljaju brutalan napad na slobodne prostore oko Starog grada i Luke Budva gdje su docrtani mnogobrojni privremeni objekti. Programom je dodato 100 novih objekata na oko 17.000 kvadrata čime se drastično narušava izgled Budve koja postaje jedno veliko vašarište.
Program privremenih objekata u atraktivnoj zoni morskog dobra uvijek je bio političko sredstvo za vraćanje dugova glasačima preko dodjeljivanja ugostiteljskih objekata na svakom koraku, terasa, rashladnih vitrina, sladoleda, šankova, raznih objekata ulične podaje pića i hrane, reklamnih panoa… Novim Programom, koji je stupio na snagu, blokirana je politička konkurencija u Budvi. Aktuelna vlast više nema prostora da u izbornoj godini realizuje obećanja svojim biračima i dijeli privremene lokacije od Buljarice do Jaza.
Mnoge građane porazila je činjenica da u procesu degradacije ostrva Sv.Nikola, posljednje zelene oaze budvanske rivijere, tradicionalnog izletišta Budvana, prednjače visoki funkcioneri Nove srpske demokratije, ministar Slaven Radunović i direktor JP Morsko dobro Mladen Mikijelj. Upravo oni započinju realizaciju spornog Plana obalnog područja, koji je donijela garnitura na vlasti Demokratske partije socijalista u maju 2018. godine, uz neslaganje mnogih građana ne samo iz Budve, nego i ostalih turističkih mjesta na Crnogorskom primorju. Na burnim javnim raspravama nacrta i predloga plana PPPNOB građani primorskih mjesta uložili su na hiljade prigovora, od kojih gotovo nijedan nije usvojen u konačnoj verziji plana.
Podsjećamo, u avgustu 2018. poslanici tadašnje vladajuće koalicije na čelu sa DPS-om jednoglasno su odbili amandman na predlog Plana obalnog područja koji je u ime 5.000 građana Budve podnijela SDP, onosno Ranko Krivokapić. Amandman je predstavljao apel građana i prijatelja Budve koji su u vidu peticije tražili zaštitu ostrva Sv. Nikola od planirane urbanizacije.
Ovim investitorskim planom ostrvo Sv. Nikola označeno je kao prirotetna razvojna zona namijenjena turizmu. Planirana je izgradnja objekata sa 500 ležajeva i marine sa oko 50 vezova za čamce i jahte. Međutim, cijelo ostrvo šrafirano je kao turistička zona u kojoj će se građevinska područja odrediti detaljnim planom, pa se iz raspoloživih grafičkih skica i teksta plana ne može znati na kom dijelu će se graditi i na čijim parcelama i na osnovu kojih urbanističkih parametara.
A vlasnika je mnogo, od mještana do domaćih i svjetskih tajkuna. Najpoznatiji među njima je Taksin Šinavatra, bivši premijer Tajlanda i počasni državljanin Crne Gore.
U odsustvu detaljne razrade plana za ostrvo, nije jasno na osnovu čega je ministar Radunović odredio lokaciju Pavličića na kojoj se može izgraditi velelepni kamp sa svim pristupnim putevima i neophodnom infrastrukturom. Radunović zna da realizacija ove investicije vodi ka betoniranju velikog dijela ostrva, ali su očigledno interesi kapitala odnijeli prevagu nad javnim interesom i emocijom građana prema ovom vrijednom prirodnom resursu.
Da li je u slučaju ucrtavanja kampa površine 10.000 m2 suprugu predsjednice Vrhovnog suda bilo sukoba interesa ne može se pouzdano tvrditi. Ali građani u postupku ministra Radunovića prepoznaju poznati obrazac – privatni interes povezan sa porodicom osobe na vrhu pravosuđa i odluku države koja tom interesu ide u prilog.
U dijelu javnosti ovaj slučaj izaziva poređenje sa periodom kada je na čelu Vrhovnog suda bila Vesna Medenica dok je njen sin Miloš Medenica sa svojim kumovima devastirao naselje Krašići u tivatskom zalivu.
Ponavljanje modela u kojem se članovi porodica najviših pravosudnih funkcionera pojavljuju kao korisnici odluka izvršne vlasti, koje se odnose na vrijedne prostore na crnogorskoj obali, doprinosi izazivanju sumnji među građanima. Iako nema dokaza o nedozvoljenom uticaju predsjednice Vrhovnog suda, činjenica da je investitor njen suprug, te da je Ministarstvo prvi put odobrilo kamp i veći ugostiteljski objekat na toj lokaciji otvara pitanje pristrasnosti. Nema podataka da je za kamp na 10.000 kvadrata sprovedena potrebna procedura, da su donijeti elaborati procjene uticaja na životnu sredinu, procjene uticaja na pejzaž, nije organizovana javna rasprava Izmjena i dopuna Programa privremenih objekata niti su građani imali uvid u rješenja koja se donose. Nije ispoštovan ni stav Opštine Budva i njenih građana. Takođe, nije poznato koje su institucije dale saglasnost na izmjene Programa prije ucrtavanja kampa ni da li je pribavljeno mišljenje Agencije za zaštitu životne sredine.
Država, odnosno Ministarstvo prostornog planiranja nije pokazalo sposobnost da odluku, kojom drastično uvećava vrijednost privatne imovine supruga predsjednice Vrhovnog suda, donese na transparentan način uz jasne stručne stavove, bez ostavljanja prostora za sumnju u privilegovan tretman.
Ministarstvo tvrdi da kamp predstavlja oblik turističke valorizacije prostora u skladu sa planskom namjenom, iako se kamp nigdje ne pominje u okviru 500 smještajnih jedinica. Planirana intervencija na ostrvu nije u skladu sa preporukama i smjernicama brojnih međunarodnih konvencija koje je Crna Gora ratifikovala i dužna je da ih primjenjuje u praksi. Naročito na putu ka Evropskoj uniji.
Evropska konvencija o predjelu (Landscape Convention) ili Florentinska konvencija koju je Crna Gora ratifikovala 2009. godine, promoviše zaštitu, upravljanje i planiranje izuzetnih prirodnih predjela, očuvanje jedinstvenog pejzaža kakav je budvanski zaliv koji sa ostrvom Sv. Nikola predstavlja jedan od najprepoznatljivijih pejzaža obale Crnogorskog primorja. Evropska konvencija o predjelu ne štiti samo nacionalne parkove već i vrijedne kulturne i prirodne pejzaže koje prepoznaje kao vrijednosti od javnog interesa.
Takođe, Barselonska konvencija i njen ICZM protokol zahtijeva od država Mediterana da posebno vode računa o ostrvima i očuvanje njihovih prirodnih vrijednosti.
Arhuska konvencija ratifikovana 2009, kao međunarodni ugovor UN, osnažuje građane u zaštiti životne sredine, daje im pravo da dobiju sve informacije o planovima gradnje, da učestvuju u postupcima donošenja odluka, te da osporavaju sporne odluke o devastaciji pred sudovima.
Veliki je broj konvencija koje je Crna Gora prihvatila o zaštiti čovjekove okoline, zaštiti prirode i prirodnih rezervata, obale i mora, koje u praksi ne primjenjuje. Umjesto poštovanja međunarodnih ugovora i konvencija, ovdje odluku o gradnji objekata na jednom ostrvu donosi jedan čovjek.
Branka PLAMENAC
Komentari

IZVOZ ĆACIJA U CRNU GORU: Vučić pojačava tempo
VLAST, OPOZICIJA I EU INTEGRACIJE: Opet prizivaju Satlera
BUDVA: PRVI SMJEŠTAJNI OBJEKTI NA OSTRVU SV. NIKOLA: Ministar Radunović ucrtao kamp na parceli porodice Pavličić
Izdvajamo
-
INTERVJU4 sedmiceRADENKO PEJOVIĆ, PROFESOR GRAĐEVINSKOG FAKULTETA U PENZIJI: Velje brdo se može samo u snovima zamisliti
-
DRUŠTVO4 sedmiceFINANSIJSKI KOLAPS TURISTIČKE METROPOLE: Gdje je nestao novac najbogatije opštine
-
Izdvojeno4 sedmiceAD PLANTAŽE, NIČIJA BRIGA: Dok bude zemlje biće i plata
-
FOKUS4 sedmiceMILOŠ MEDENICA U ULOZI PROIZVOĐAČA AFERA: Oni koji upravljaju bjeguncem jači od države
-
DRUŠTVO4 sedmiceMETASTAZA I PARANOJE VUČIĆEVOG REŽIMA: Šta može Crna Gora očekivati od Velikog brata
-
Izdvojeno4 sedmiceMAJBAH I VLAST: Po starom
-
DRUŠTVO4 sedmiceBIVŠA DIREKTORICA ASK-a OSUĐENA NA DVIJE GODINE I DVA MJESECA ZATVORA: Oslobođena dijela optužbi
-
Izdvojeno4 sedmiceKINA, IGRAČ U STRATEŠKOM KOLU: Xi Jinping želi popuniti prazninu koja je ostala nakon Tita
