Povežite se sa nama

INTERVJU

ALENA BUKILIĆ, POTPREDSJEDNICA NOVE STRANKE: Nema zečeva iz šešira

Objavljeno prije

na

anela-2

Rekonstrukcija Vlade Srbije pokazuje da srpska politička elita samo nebo postavlja za svoju granicu. Koliko se tu radi o strahu od budućnosti, a koliko o jeftinom samoreklamiranju i gdje je u svemu tome opozicija, razgovarali smo s Alenom Bukilić, potpredsjednicom opozicione Nove stranke, koja je pored javnosti poznatog bivšeg premijera Zorana Živkovića, za visoke stranačke funkcionere izabrala jednu novu generaciju političara.

MONITOR: Da li iza proklamovanih postoje i neki ,,stvarniji” razlozi za rekonstrukciju Vlade Srbije? Da li su kadrovi jedini problem i da li ,,kadrovi rješavaju sve”?
BUKILIĆ: Proklamovani i stvarni razlozi namerno se mešaju, zamućuju i nejasno predstavljaju biračima kako bi se stvorio utisak velikog posla kojeg su se stranke na vlasti prihvatile, pritom im ulivajući nadu da će se nešto promeniti posle rekonstrukcije. Proklamovani razlog je loš rad pojedinih resornih ministara, što je potpuno zdravorazumski, ali onda se pri njihovoj smeni ne navode pravi razlozi smene. Na primer, ministar poljoprivrede i kadar SNS-a Goran Knežević ne odlazi formalno zbog umešanosti u aferu „aflatoksin” ili odlazeći ministar prosvete Žarko Obradović ne napušta funkciju zbog afere oko testova za malu maturu. Time se šalje poruka da su svi dobro radili i nema preuzimanja odgovornosti.

Jedini stvaran razlog ovde se može preklopiti s proklamovanim a to je da su kadrovi loši. Međutim, sada dolazimo do novog problema. Na mesto smenjenih vlast nema koga novog da postavi. Naravno, nije stvar samo u kvalitetu kadrova, jer tako gledano trebalo je zameniti čitavu Vladu. Oni su ti koji su godinama unazad pokazivali svoju nekompetentnost. Samo su promenili retoriku i usmerili je u pravcu Brisela, ali svojim delima, u sprovođenju reformi, u ostvarivanju privrednog rasta, u smanjenju nezaposlenosti, u izgradnji infrastrukture, pokazali su se nesposobnim. Svojim ponašanjem i kapacitetima pokazali su da su daleko od Evrope, uprkos proevropskom deklarisanju . Takvim ponašanjem i stavom ne može se u Evropu.

Dolazimo i do „stvarnog” razloga: jačanje pozicije SNS i njenog lidera Aleksandra Vučića, uz izgrađivanje kulta ličnosti. Zamenjeni su najslabiji i najmanje odani kultu ličnosti vicepremijera. U Srbiji svakako postoje sposobni i kvalitetni ljudi koji bi mogli da vode državu, ali u tu rabotu neće da se upuštaju jer ne žele da budu (sa)učesnici aktuelne vlasti, niti sebe vide u ulozi Vučićevih poklonika. Na kraju šta nam vlast nudi kao rešenje? Dovođenje stranaca!

MONITOR: Kako to da se ova koalicija nije ultimativno mogla sastaviti bez Mlađana Dinkića, a već poslije godinu dana ona nikako ne može dalje s njim?
BUKILIĆ: Mogla je od početka da se formira bez Mlađana Dinkića. On nikako nije nezamenjiv i neprocenjiv iako nas iskustvo u poslednjih 13 godina uči suprotno, ali sa jednim izuzetkom. U vladi Zorana Živkovića 2003. nije bilo mesta za Dinkića i Zemlja je ipak nastavila da se okreće. Svoj status ekonomskog maga i jedinog sposobnog da vodi sektor finansija i privrede dobio je zahvaljujući prethodnim vladama. One su tolerisale njegovo ponašanje i političku ekscentričnost, iako je u njihovim redovim bilo kvalifikovanijih da vode ekonomiju, a sve zarad osvajanja što više mesta u parlamentu. Tako su svesno bili meta političke ucene koju poslednjih desetak godina Dinkić praktikuje. Verovatno se naprednjacima i socijalistima u početku činilo da im je Dinkić neophodan zbog znanja u oblasti ekonomije, ali i politički trenutak i njihova procena o njegovim sposobnostima se promenila. Najjača stranka se iznova pozicionira u Vladi i ovog puta želi da prisvoji Dinkićeve resore. U suštini, njegovo izbacivanje jeste nova vlada, samo bez izbora.

MONITOR: Aleksandar Vučić najavljuje neke velike svjetske stručnjake u rekonstruisanoj vladi. Pominjan je Dominik Štros-Kan. To je podržao i premijer Dačić kao dobro rješenje. Da li se radi samo o političkom bajanju sa zecom iz šešira kao nekada s Milanom Panićem ili o pravom očajanju vlasti koja ne može da s domaćim snagama prikupi više novca?
BUKILIĆ: Potencijalno dovođenje stranaca kombinacija je nade da će se preko noći i uz pomoć pojedinca rešiti najveći problem u zemlji – katastrofalno stanje ekonomije, i panike – usled nedostatka kadrova. Brzo rešenje nije moguće. Nema pojedinca koji samo svojom stručnošću može oživeti srpsku ekonomiju. Neophodna je reforma ekonomskog sistema. Nova stranka nastupila je s programom reformi čiji je autor Mađid Dušan Pajić. Naše reforme zasnivaju se na ostvarivanju privrednog rasta ukidanjem monopola, rekonstrukcijom propalih firmi i liberalizacijom tržišta. Neophodno je smanjiti državnu potrošnju, smanjiti broj službenika, a plate u javnom sektoru trebalo bi izjednačiti s onim u privatnom. Potrebno je reformisati javni sektor i početi sa sprovođenjem efikasne socijalne politike, koja će da pruža pomoć onima koji su zaista najugroženiji i najsiromašniji.

Iz ovakvog poteza Vlade proizilaze dve nedoumice. Prvo, ako se dovodi stranac samo zato što je stranac, onda i premijer i prvi potpredsednik mogu biti “uvezeni” iz inostranstva. Po čemu su Vučić i Dačić kompetentniji da vode državu od stručnjaka “sa strane”? Moramo prestati sa zaluđivanjem da neko drugi može da reši naše probleme, a vlast mora da se suoči sa svojom prošlošću. Drugo, da li stranci imaju posebna znanja koja naši državljani nemaju? Mislim da ne. Sigurna sam da u našoj zemlji ima i sposobnih i poštenih ljudi koji bi bili kompetentni za ministarske pozicije. Samo što oni ne žele da sarađuju s trenutnom političkom nomenklaturom.

MONITOR: U stvari, izgleda da je namjera da se napravi što je moguće ,,tehničkija” vlada gdje bi se nekako zagubila odgovornost političke elite na vlasti. Gdje je tu odraz volje birača, koji uglavnom jedva da su čuli za Stros-Kana, a vole Vučića ili Dačića, a poneko možda i Dinkića?
BUKILIĆ: Tako je, odgovornost pokušava da se prebaci na takozvane eksperte, a naravno odgovornost i krivica je na onima koji drže najviše funkcije, dakle na Dačiću i Vučiću. Volja birača svakako je izigrana. U dosadašnjoj Vladi imamo s jedne strane ljude za koje niko nikad nije čuo, što znači da nisu radili ništa i one za koje svi znaju, ali ih znaju po ispadima i aferama. Tužno je da je s ovakvim sastavom Vlade bolje i za državu i za njene građane da postoji više onih koji ne rade ništa, jer oni koji nešto rade uglavnom prave greške ili rade isključivo iz lične koristi. Sve u svemu, u neradu su malo bolji od svojih “poznatijih” prethodnika. Umesto rekonstrukcije neophodne su suštinske promene u sistemu. Nova stranka, za razliku od svih ostalih stranaka na našoj političkoj sceni, nudi tri programa reformi od krucijalne važnosti želimo li zaista poboljšati standard života naših građana. To su ekonomske reforme, reforme političkih institucija i reforme pravosuđa. Narednih nedelja izlazimo i s predlogom reformi obrazovnog sistema.

MONITOR: Rekonstukcija u Vladi Mirka Cvetkovića ocjenjivana je kao promašaj, a zbog nje se ovih dana kaje i Boris Tadić. Kako vi tumačite izjavu premijera Dačića u vezi s ovom rekonstukcijom Vlade u kojoj on kaže: ,,Na osnovu kvaliteta kandidata, odlučićemo kome će pripasti koji resor”?
BUKILIĆ: Kajanje Borisa Tadića došlo je prekasno, ali više od njega verujem da se kaju građani koji su dva puta dali svoj glas njemu na predsedničkim izborima. Izjava premijera Dačića je demagoška, jer ne postoji jasna strategija, plan i program. Resori će se raspodeliti prema političkoj moći i uticaju, kao što se to činilo i ranije, a na snazi je pravilo jačeg i bezobraznijeg. Pobediće onaj koji je spremniji da ucenjuje. Da bi se došlo do stvarnog prekomponovanja neophodna je reforma. Neophodno je uvesti kancelarski sistem vlade kako bi se poboljšala njena efikasnost i smanjio uticaj političkih stranaka na rad premijera. Po kancelarskom sistemu koji predlaže Nova stranka vlada je sačinjena od premijera i devet ministara. Skupština bira predsednika Vlade, a on sam bira i razrešava ministre. Moć se vraća u ruke premijera, a uzima iz ruku nekog drugog, u našem slučaju Vučića.

Odluke u kafanama

MONITOR: Posao opozicije, posebno one neaktivne – parlamentarne, preuzimaju tabloidni mediji na jedan groteskan način. Govori se o dobrim stranama tzv. konstruktivne opozicije sa jedne strane, a sa druge duel vlast-opozicija pretvoren je u medijski rat bez pardona. Kao da se glavne odluke ponovo donose van institucija i daleko od sve uže javnosti?
BUKILIĆ: Za činjenicu da se odluke donose van institucija nisu krivi mediji, krivi su oni koji stoje iza njih, oni u čijim se rukama nalaze: rukama oligarhije, tajkuna, kriminalaca, interesnih grupa i bivših pripadnika tajnih službi. Oni ih koriste da bi ostvarili svoj prljavi interes kroz politiku. Parlament je slaba institucija čiji su članovi mašine za glasanje, a ne narodni poslanici. Interesi stranačkih lidera isprepletani su sa interesima pomenutih grupa u čijim rukama se nalazi i većina medija. Određene usluge utiču na donošenje ,,podobnih” zakona u parlamentu. Odluke se donose po kafanama. Rešenje je u reformi političkih institucija. Nova stranka nudi program reformi koji je artikulisao Dušan Pavlović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu.

Dobra i loša strana

MONITOR: Vaša stranka iznijela je građanima svoju ocjenu jednogodišnjeg rada Vlade Srbije. Imate li vi nekog ,,zeca iz šešira” koji bi , za male pare, ponudio Srbiji velike ideje i brza rješenja?
BUKILIĆ: Dve su strane, koje vidim, dobra i loša. Loša je što nema zečeva iz šešira ili kečeva iz rukava. Na žalost, u vođenju države nema brzih rešenja. Posebno u zemlji kao što je naša koja je godinama pre toga, u ratovima sistemski uništavana, a kada je konačno počela da se obnavlja, obnova je nasilno prekinuta. Da bi se stanje popravilo nije dovoljno samo sprovesti reforme ekonomije, institucija i pravosuđa. To je početak. Uporedo s tim mora da se menja mentalitet i svest građana, da se napuste stari šabloni, da se usvoje nova pravila igre, jer stara očigledno ne funkcionišu. Pojedinci moraju da shvate da se ne sme krasti i kraduckati, da krasti od države znači ukrasti od svih nas, da se korupcija i mito šire kao kancer… Ako se ne borimo protiv toga, onda u tome prećutno učestvujemo.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo