Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOKRATSKOG FRONTA: Spremni smo za formiranje šireg opozicionog saveza

Objavljeno prije

na

MONITOR: Premijer Milo Đukanović je u intervju TVCG kazao da se parlamentu daju ovlašćenja koja mu po ustavu ne pripadaju. Rekao je da postajemo zarobljenici ,,parlamentarne diktature… Kako tumačite ovu izjavu?

LEKIĆ: Taj intervju je, s jedne strane, pokazao krajnju nemoć čovjeka da odgovori na katastrofalne bilanse devastirane ekonomije, nezakonitih garancija vlade koje podležu pravno krivičnim kaznama i dugova koje ostavlja za sobom na teret osiromašenih građana. S druge strane, intervju je pokazao i njegov neskriven lični strah od gubljenja vlasti i posljedica konstituisanja pravne države. U toj groznici su saopšteni nove, zbilja tragikomične ocijene, recimo o parlamentu kao novom domaćem neprijatelju. Zanimljivo je i da crnogorska Skupština dobija status državnog neprijatelja i nosioca ,,diktature nekompetentnosti” baš u vremenu kada njen predsjednik dobija jedan prestižan međunarodni položaj.

MONITOR: Da li Skupština za premijera postaje nekompetentna zato što ne podržava vladinu politiku prema KAP-u ili ima i drugih grijehova?
LEKIĆ: Teza o diktaturi parlamenta kojom se navodno guši stručna kreativnost vlade, pored toga što je i komična, jeste duboko lažna. Prvo, vlada je unutar sebe blokirana. Povodom rebalansa budžeta i KAP-a posebno nezakonitosti u njegovom poslovanju, komponente DPS i SDP koje čine vladu imaju različite stavove. Možda premijer pod vladom podrazumijeva samo DPS. Sada SDP čini do znanja da su i oni u vladi, da se i ta partija nešto pita. Uostalom, stigli su zajedno, neko više neko manje, do tačke u kojoj je odgovrnost, pa i ona krivične materije, ogromna.

Drugo, ostaje činjenica da su Đukanović i vlada tražili od parlamenta da se izjasni o KAP-u, pokušavajući da se proširi odgovornost za vladine promašaje, a u nadi da će u parlamentu naći nove satelite za nastavak opasnog voluntarizma. Ne radi se o nikakvoj diktaturi parlamenta, već o njegovoj, ovoga puta kontrolnoj, zapravo odgovornoj ulozi. Što se tiče grijehova, premijerova dvočasovna elaboracija je bila puna prijetnji koalicionom partneru, pa o grijehovima ćemo se izgleda tek naslušati.

MONITOR: Premijer je optužio ,,pojedine lidere DF da su telefonirali važnim međunarodnim adresama da provjere da li imaju njihovu podršku za ulično rušenje vlasti nakon posljednjih parlamentarnih izbora”. Da li je to istina?
LEKIĆ: Da ponovim, radi se o još jednoj neistini koje premijer javno saopšti bez trunke stida. Možda ne treba isključiti da se Đukanoviću u očiglednom strahu od gubljenja vlasti sada priviđaju scene od prije 24 godine kada se dočepao vlasti upravo uličnim rušenjem prethodne vlasti. Ponuda koju nudim pred crnogorskom javnošću je, vjerujem, korektna. Ako pruži neki dokaz za jeftinu izmišljotinu koju je saopštio, trajno se povlačim sa političke scene, uz izvinjenje javnosti. Vidjećete, Đukanović se neće više oglašavati o tome, upravo po mjeri svoje odgovornosti za javnu riječ. Demokratski front se na političkoj sceni bori demokratskim sredstvima, poštujući ustav i zakone ove zemlje.

MONITOR: Nakon što su u DPS-u shvatili da neće dobiti podršku u parlamentu, iz skupštinske procedure povučen je rebalans budžeta. Đukanović je kazao da to po automatizmu ne znači pad Vlade. Znači li?
LEKIĆ: Naravno, da znači pad vlade. To važi i onda kada su u pitanju manje značajni vladini dokumeneti koji nemaju većinu u parlamentu.To je osnovno pravilo u evropskim zemljama, dakle u Evropi kojoj stremimo. Neko stvarno, neko samo verbalno.

MONITOR: Da li Đukanović računa na dogovor sa SDP-om u vezi sa rebalansom budžeta ili, eventualno, sa nekim iz opozicionih stranaka?
LEKIĆ: Ja to, vjerujte, pouzdano ne znam, niti bih nagađao. Znam da svi oni koji budu stali iza nezakonitih, korupcionaških radnji treba da preuzmu javnu odgovornost. Sačekaćemo ishod, koji uprkos najnovijim zaduživanjima vlade, mora uskoro doći. U pomenutom intervjuu Đukanović je vizionarski dugoročno zaključio ,,pregrmjeli smo ljeto”. Onda sačekamo kraj ljeta, kraj koalicione agonije kojom je nažalost zemlja uvučena u duboku agoniju. Ostavka Đukanovićeve vlade, formiranje prelazne vlade koja bi organizovala izbore na osnovu propisa Komisije za izgrađivanje povjerenja u izborni proces, i izbori do kraja godine su jedini normalan ishod ovog haosa.

Posljednji je trenutak za zaokret, za novi elan, za izgrađivanje društva javne odgovornosti u Crnoj Gori.

MONITOR: U jednom trenutku činilo se da vlast neće politički preživjeti aferu Snimak. Međutim Anketni odbor je okončao rad tehničkim izvještajem. Kakva će biti sudbina afere Snimak?
LEKIĆ: Afera Snimak sa materijalnim dokazima o udruženom poduhvatu planiranja izborne krađe ostaje događaj koji takođe označava kraj političke grupacije koja se nezakonitim i nečesnim sredstvima bori za ostajanje na vlasti po svaku cijenu. Jedina pravedna sudbina afere Snimak jeste krivično i političko sankcionisanje njenih aktere.

MONITOR: Šta će povodom afere preduzimati opozicija, a kakav će po vašem mišljenju biti stav međunarodne zajednice?
LEKIĆ: Pored rezultata parlamentarne istrage sačekaćemo i rezultate nadležne tužilačke organizacije. Isto čeka i Evropska unije i drugi međunarodni faktori. Ne zaboravljamo, zajedno sa građanima, da su i pokradeni predsjednički izbori sastavni dio iste afere. Treba uzeti veoma ozbiljno mogućnost i najave da farsično izigravanje ove afera može usporiti korake prema Evropskoj uniji.

MONITOR: Demokratski front je nedavno proslavio godinu od formiranja. Iza vas su parlamentarni i predsjednički izbori. Kakav je bilans DF-a do sada?
LEKIĆ: Front je široki, dosljedno opozicioni koalicioni savez. Njega između ostalog karakteriše i multietnički sastav. Jedna četvrtina poslanika u parlamentu je iz Demokratskog fronta. Front funkcioniše na demokratski način. U DF se nalaze ranije parlamentarne stranke, grupe građana sa afirmisanim imenima u političkom životu, partije i liste isključivo na lokalnom nivou,veoma ugledan Savjet fronta, građanske asocijacije i udruženja penzionera, sindikalista, mladih, čak i jedan ogranak komunista, sve to i uz nestranačke ličnosti od kojih je jedna slučajno ili neslučajno na čelu Fronta. Politička filozofija fronta jeste njegovo dalje širenje na vrijednostima građanske demokratije.

Ko bude želio da nam se na tim vrijednostima pridruži kako bi zajedno gradili pravnu, dekriminalizovanu, ekonomski prosperitetnu, demokratsku, pomirenu crnogorsku državu – dobro je došao. S druge strane, mi smo toliko slobodan i nemonolitan savez da svako ima i mogućnost slobodnog napuštanja naše grupacije ukoliko u njemu ne nalazi svoju političku viziju.

Inače, u toku je nova faza širenja DF-a. Nije se slučajno premijer u intervjuu o deficitima u KAP-u i slomu državnih finansija okomio baš na DF jer otuda vidi najveću opasnost. Iako svjesni uspona naše političke grupacije, mi želimo da budemo dio još šireg saveza i stalnog građanskog foruma čije bi se autonomne članice zajednički, i ako treba uz određene razlike, borile za trajno utemeljenje slobodnog, kulturnog i ekonomski prosperitentnog crnogorskog društva.

MONITOR: Zbog čega nakon velikog protesta ispred zgrade Predsjednika nijeste nastavili sa vanparlamentarnim oblicima djelovanja i protestima?
LEKIĆ: Pretpostavljajući da me pitate za odnos DF, a ne ostalih opozicionih partija koje su imale nešto drugačiji izbor. Front je poslije velikog građanskog protesta 20. aprila u Podgorici napustio političko djelovanje kroz parlament. Tek kada smo izborili da se zaključci sa istog protesnog skupa nađu na dnevnom redu parlamenta vratili smo se, i to selektivno, kako bismo doprinijeli njihovoj realizaciji.

Podsjećam da su ti zaključci spriječili izbor tužioca po starom sistemu, naložili parlamentarnu i tužilačku istragu o aferi Snimak, otvorili rad parlamentarne komisije za izgrađivanje povjerenja u izborni proces uz uključivanje nevladinog sektora. Konačno zaključci su omogućili da se većina poslanika glasanjem u parlamentu odredi da su predsjednički izbori bili pokradeni i da ih treba ponoviti. Zaključci sa protesnog skupa su zatim koincidirali sa dobrim dijelom zahtijeva međunarodnih faktora, u prvom redu EU. Od realizovanih svih ovih zaključaka će zavisiti dalji oblici političke borbe DF-a.

MONITOR: Slijede lokalni parlamentarni izbori u više crnogorskih opština, između ostalih i u Podgorici. Da li opozicija ima strategiju za njih?
LEKIĆ: DF se ozbiljno priprema za predstojeće izbore. Bićemo otvoreni za formiranje još šireg opozicionog saveza jer je to model koji omogućava veću koncentraciju opozicionih snaga, a time veće izglede za izborne pobjede. Ovaj naš principijelan stav i zalaganje ne znači da nećemo poštovati sve autonomne i legitimne odluke drugih subjekata o načinu izlaženja na izbore. Mi ćemo biti spremni za sve varijante.

MONITOR: Nedavno je u Budvi održana ,,Parada ponosa”. Kakav je vaš stav o ovom događaju?
LEKIĆ: Pristalica sam prava svih manjina, pa i pripadnika LGBT organizacije. Smatram da oni ne smiju da budu anatemisani ni na jedan način. Vandalski ispadi određenih grupa u Budvi su za svaku osudu. S druge strane, ne treba biti ni agresivan u ime neke pseudo modernosti pa negirati takođe ljudska prava mirnim građanima koji su smatrali da parada u Budvi u sred ljeta nije najsrećnije rješenje. Mnogi su imali utisak je u čitavoj organizaciji bilo i određene manipulacije vlasti koja je težila da dobije neki lažan međunarodni poen, u vrijeme korupcionaških afera, i gotovo objavljenog bankrota zemlje.

Očigledno, napravljeni su prvi koraci na planu javnih prava jedne nepravedno diskriminisane populacije. Treba biti svjestan da ti prvi koraci u razbijanju psihološke barijere u jednoj tradicionalnoj, pa i konzervativnoj sredini kao što je crnogorska, nisu jednostavni. Uz smirenije tonove, bez gnjeva sa svih strana imaćemo izgledniju situaciju da se i u ovoj oblasti poštovanja ljudskih prava postupno, realnim koracima približavamo slobodnim, tolerantnim demokratskim društvima.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Vrijeme je za izbore

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vjerujem da je prva ekspertska vlada kao koncept imala potencijala ali sa našim neodgovornim, pohlepnim i bahatim političarima dodatno je destabilizovala stanje u zemlji. Širiti taj koncept nije logično ni korisno a praviti kompromisni bućkuriš još manje. Po mom mišljenju vrijeme je za nove izbore i nadam se da URA neće pristati na još jedan ustupak

 

MONITOR: Ove sedmice pričamo o uvođenju vjeronauke u škole, a nakon najave tek ustoličenog mitropolita Joanikija da je to „osnovno dječije pravo“, te da samo rijetke zemlje u Evropi nemaju tu vrstu obrazovanja. Kako vidite želju mitropolita, i da li bi nam uvođenje vjeronauke pomoglo da budemo više evropski?

KOVAČEVIĆ: Izjavu  mitropolita shvatam kao znak namjere da povećava tenzije u Crnoj Gori i da one trenutno odgovaraju SPC. Crna Gora je definisana kao građanska i sekularna i to je najoptimalniji okvir za multietničku i multikonfesionalnu zajednicu. Svaka vjerska zajednica ima pravo da organizuje vjersku nastavu i to već funkcioniše. Najslabije funkcioniše građansko obrazovanje u okviru zvaničnih institucija. Podržavalo se djelovanje i razvoj vjerskih zajednica a nipodoštavalo građansko obrazovanje i inicijative. Rezultati su prisutni i vidljivi kroz nizak stepen emancipatorske i kritičke svijesti. To što većina zemalja Evrope ima vjersko obrazovanje ne znači da je dobro za Crnu Goru, malu teritoriju sa malim brojem stanovnika čija je situacija ekonomska, istorijska, obrazovna i politička specifična. U tim zemljama je vjerska odrednica stvar intime i slobodnog izbora, kod  nas se vjerskim odrednicama maše u javnosti i služe za demonstriranje  moći i ugrožavanje drugačijih. Religija je u našim uslovima vrlo opasno oružje u rukama neodgovornih vjerskih vođa i političkih elita i udaljava nas od Evrope.

MONITOR: Kako komentarišete ustoličenje mitropolita Joanikija, te sve što je pratilo taj događaj, ali i prve poteze mitropolita naokon ustoličenja, poput ugošćavanja Milorada Dodika?

KOVAČEVIĆ: Ustoličenje je bilo „silom na sramotu” kako se kaže u narodu. I sila i sramota su očite, izuzimajući  iz toga veliki broj onih koji su protestovali sa  iskrenim ubjeđenjem da brane državu i dostojanstvo, došlo se do „crvene linije” i pružen je otpor. Mislim da su ti građani i građanke, i  razumne  intervencije bezbjednosnih službi obezbijedili da se krizna situacija završi bez žrtava, iako je bilo prekomjerne upotrebe sile. I to se mora preispitati i sankcionisati. Dvije slike koje su za mene vrlo značajne sa Cetinja su dva lica. Lice premijera koje je jasno pokazalo beskompromisnost i odvažnost da po svaku cijenu brani vlastite ciljeve i  spremnost da interese svoje crkve stavi iznad interesa države i ljudi što liči vjerskom fundamentalizmu. U kriznoj situaciju u pomoć su pristigli oni koji dijele ista vjerska ubjeđenja a ne nezavisni eksperti. Nakon ostvarenja cilja logično je očekivati da će pokazati umjerenost i spremnost za dijalog  o pitanjima državnog i društvenog funkcionisanja  uz obavezne „konsultacije“ sa zapadnim saveznicima.  Drugo lice je lice predsjednika države. Jasna je bila neusklađenost sa pozicijom i situacijom. Izlazak na ulicu kao približavanje građanima sa svitom obezbjeđenja bilo je karikaturalno a djelovanje besmisleno. Nakon ove situacije duboke narcističke povrede (možda i ugroženosti drugih interesa), logičan je žešći sukob sa svima onima koje prepozna kao prijetnju. Vidljivo oslabljen računa na sve članove partije i nastaviće  mobilizaciju članstva i sluđivanje stanovništva tzv. ugroženošću države i intenziviraće  „konsultacije”  uz pokušaj mobilizacije  zapadnih saveznika. Obje slike pokazuju autoritarne vođe koje gaje duboko potcjenjivanje i prezir prema onima koji su ih birali i nemaju povjerenja, ni sposobnosti da riješe sukobe koje su proizveli i proizvode u zemlji. Saveznici van zemlje već preuzimaju kontrolu i u skladu sa njihovim interesima dalje diriguju sukobom. Milorad Dodik je znak takvih uticaja, prijetnja primjerom i simbol stvaranja uticaja koji prevazilazi granice i ne priznaje legalne državne granice.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVANA ŽANIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO: Vučić neće protiv bivših mentora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije u Srbiji problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimjenjivanju zakonskih mogućnosti i u opštem neradu oko istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sjednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada

 

MONITOR: Ovih dana je u Beogradu održana Regionalna konferencija tužilaštava o saradnji u krivičnom progonu počinilaca ratnih zločina, u organizaciji srpskog Tužilaštva za ratne zločine, a uz podršku UN i vlade Velike Britanije. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

ŽANIĆ: O održavanju ovog događaja znamo samo na osnovu šturog saopštenja Tužilaštva za ratne zločine i članaka malobrojnih medija koji još uvek prate ove teme. Osim floskula koje slušamo duži niz godina kako je regionalna saradnja važna i kako mora biti unapređena jer žrtve to očekuju, nismo čuli ništa novo. U stvarnosti je baš sve suprotno od toga. Nema iskrene volje da se sarađuje i veruje pravosudnim organima država u regionu, da se razmenjuju važni predmeti i dokazi, da se radi na otkrivanju masovnih grobnica.

Od vidiljive regionalne saradnje imamo dva medijska članka da je organizovana regionalna konferencija tužilaca u regionu. Koji su zaključci te konferencije i koji su naredni koraci dogovoreni – o tome nema ni reči. Tako da ja ovaj sastank ocenjujem kao potpuno trošenje vremena na razgovor koji je vođen već mnogo puta do sada, a koji nije doveo ni do kakvih pomaka u procesuiranju ratnih zločina niti do poboljšanja regionalne saradnje.

MONITOR: Ministarka pravde u vladi Srbije Maja Popović tom prilikom je naglasila posvećenost Srbije procesuranju optuženih za ratne zločine, pozivajući se na Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina 2021–2026 i najavljujući skoro usvajanje Akcionog plana za njenu primjenu. Kako komentarišete tvrdnju ministarke o „jakim institucionalnim kapacitetima Srbije“?

ŽANIĆ: Što se tiče institucionalnog i zakonodavnog okvira – Srbija zaista ima sve na raspolaganju. Postoje zakoni na osnovu kojih se sudi, zaključeni memorandumi i protokoli o saradnji sa tužilaštvima u regionu. Imali smo čak i prvu Nacionalnu strategiju za procesuiranje ratnih zločina koja je i usvojena da bi se ubrzalo procesuiranje ratnih zločina. Uskoro ćemo dobiti i drugu strategiju sa propratnim akcionim planom. Nije problem u nepostojanju zakonodavnog okvira već u neprimenjivanju zakonskih mogućnosti i u jednom opštem neradu po pitanju istraživanja i procesuiranja ratnih zločina. Dakle, naše institucije imaju sve, samo je potrebno da sednu i da rade, a to izgleda njima najteže pada. Samo bih podsetila da mi trenutno u TRZ imamo 12 zamenika tužioca i za prošlu godinu samo dve optužnice koje su rezultat isključivo njihovog rada. Dakle, imamo šest puta više zamenika tužilaca nego optužnica.

MONITOR: Za vrijeme trajanja Regionalne konferencije, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić sastao se sa glavnim tužiocem Mehanizma za međunarodne krivične sudove Seržom Bramercom. Vučić je saopštio da je to bio razgovor o poboljšanju regionalne saradnje u vezi sa optužbama za ratne zločine. Imate li saznanja o „konkretnijim“ zahtjevima Bramerca?

ŽANIĆ: Kad god bi dolazio u posetu Srbiji, Serž Bramerc bi dolazio i u FHP kako bismo razgovarali o tome ima li pomaka u procesuiranju ratnih zločina pred domaćim sudovima. Međutim, poslednje dve godine Bramerc razgovara isključivo sa tužiteljkom za ratne zločine Snežanom Stanojković i predstavnicima vlasti, tako da mi nemamo ni tu minimalnu mogućnost da saznamo koji su njegovi konkretni zahtevi. FHP stalno zahteva od Tužilaštva za ratne zločine da na svom web sajtu objavljuje informacije o podignutim optužnicama, donetim presudama,  sastancima, i još važnije, rezultatima sastanaka i da na taj način obaveštava javnost o svom radu. Međutim, ukoliko se informišete isključivo putem sajta TRZ tu gotovo ništa nećete saznati jer se na njemu nalaze dve ili tri rečenice o tome ko je prisustvovao sastanku i koja je bila tema, ali o konkretnim zahtevima nema ni reči. Da zaključim, ne znamo koji je bio konkretan zahtev Bramerca, ali pretpostavljam da se u razgovorima išlo u pravcu iskrenije regionalne saradnje, razmene dokaza, neophodnosti pronalska nestalih i izručenje Radete i Jojića Mehanizmu za krivične sudove u Hagu.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA ZIDAR, REDITELJKA: To nije moja fikcija, to je nečiji život

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pomirenje je za mene priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou

 

 

Film Pomirenje u režiji Marije Zidar otvorio je u srijedu veče 12. UnderhillFest, međunarodni festival dugometražnog dokumentarnog filma u Podgorici. Za okosnicu prvog dugometražnog dokumentarnog filma, rediteljka iz Slovenije odabrala je sukob dvije porodice u brdima sjeverne Albanije. Film prati proces pomirenja nakon ubistva osamnaestogodišnje Gjiste u regiji u kojoj se neke porodice još uvijek pridržavaju srednjovjekovnog kodeksa Kanuna i običajnog prava na krvnu osvetu. Pomirenje je nastao u koprodukciji Slovenije, Crne Gore, Srbije i Kosova, a imao je premijeru na jednom od najvažnijih festivala dokumentarnog filma u Evropi – CPH:DOX u Kopenhagenu. Već ima zapažen festivalski život i nekoliko nagrada.

Marija Zidar je završila osnovne studije novinarstva kao i engleski jezik i književnost, a doktorirala je sociologiju na Univerzitetu u Ljubljani. Interesuje je predstavljanje temeljno istraženih društvenih tema kroz intimno, osjetljivo i empatično vizuelno pripovijedanje. Napisala je tri i režirala jedan srednjemetražni dokumentarac za Televiziju Slovenije. Pomirenje, koji je sniman u Albaniji od 2014. godine, je njen debitantski dugometražni dokumentarni film.

MONITOR: UnderhillFest je otvorio dirljiv film „Pomirenje”. Priča o pokušaju pomirenja porodica, ali predstavlja svojevrsni anatomski prikaz patrijarhalnog društva zarobljenog između prošlosti i sadašnjosti. Kada i kako ste se zainteresovali za ovu temu, za ovaj događaj?

ZIDAR: Za mene je to priča o sukobu, sukobu u smislu sistema vrijednosti, ali i sukobu na ličnom, intimnom nivou.  Profesor Martin Berishaj, koji je istraživao i ovu temu, 2013. mi je rekao da je krvna osveta obrađena hiljadu puta, ali nikad pravilno. To me je zaintrigiralo i počela sam da istražujem. To što sam pronašla, bila je veoma aktuelna tema sukoba između različitih sistema vrijednosti, u nekom društvu u tranziciji, a najviše se to odnosilo na državno pravno uređenje, religiju i reinterpretaciju starih zakona, oko kojih u nekim regionima nema društvenog slaganja. U Albaniji se to desilo devedesetih godina kada je pala komunistička diktatura, u kojoj je Enver Hodža pola vijeka progonio i religiju i tradiciju, a slijedio je ekonomski kolaps. Država je bila na granici građanskog rata. U toj praznini vrijednosti, u pojedinim djelovima zemlje vraćali su se stari sistemi vrijednosti, ali bez kontinuiteta, reinterpretirani i ponekad čak zloupotrijebljeni. To me podsjeća na sadašnju situaciju ne samo po Balkanu nego i u Evropi, gdje krajni desni populizam masama obespravljenih ljudi, koji nemaju više povjerenja u državu i pravni red, kao rješenje nudi reinterpretaciju nacionalne tradicije, religije ali i neopatrijarhalne vrijednosti.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo