MONITOR: Premijer Milo Đukanović je u intervju TVCG kazao da se parlamentu daju ovlašćenja koja mu po ustavu ne pripadaju. Rekao je da postajemo zarobljenici ,,parlamentarne diktature… Kako tumačite ovu izjavu?
LEKIĆ: Taj intervju je, s jedne strane, pokazao krajnju nemoć čovjeka da odgovori na katastrofalne bilanse devastirane ekonomije, nezakonitih garancija vlade koje podležu pravno krivičnim kaznama i dugova koje ostavlja za sobom na teret osiromašenih građana. S druge strane, intervju je pokazao i njegov neskriven lični strah od gubljenja vlasti i posljedica konstituisanja pravne države. U toj groznici su saopšteni nove, zbilja tragikomične ocijene, recimo o parlamentu kao novom domaćem neprijatelju. Zanimljivo je i da crnogorska Skupština dobija status državnog neprijatelja i nosioca ,,diktature nekompetentnosti” baš u vremenu kada njen predsjednik dobija jedan prestižan međunarodni položaj.
MONITOR: Da li Skupština za premijera postaje nekompetentna zato što ne podržava vladinu politiku prema KAP-u ili ima i drugih grijehova?
LEKIĆ: Teza o diktaturi parlamenta kojom se navodno guši stručna kreativnost vlade, pored toga što je i komična, jeste duboko lažna. Prvo, vlada je unutar sebe blokirana. Povodom rebalansa budžeta i KAP-a posebno nezakonitosti u njegovom poslovanju, komponente DPS i SDP koje čine vladu imaju različite stavove. Možda premijer pod vladom podrazumijeva samo DPS. Sada SDP čini do znanja da su i oni u vladi, da se i ta partija nešto pita. Uostalom, stigli su zajedno, neko više neko manje, do tačke u kojoj je odgovrnost, pa i ona krivične materije, ogromna.
Drugo, ostaje činjenica da su Đukanović i vlada tražili od parlamenta da se izjasni o KAP-u, pokušavajući da se proširi odgovornost za vladine promašaje, a u nadi da će u parlamentu naći nove satelite za nastavak opasnog voluntarizma. Ne radi se o nikakvoj diktaturi parlamenta, već o njegovoj, ovoga puta kontrolnoj, zapravo odgovornoj ulozi. Što se tiče grijehova, premijerova dvočasovna elaboracija je bila puna prijetnji koalicionom partneru, pa o grijehovima ćemo se izgleda tek naslušati.
MONITOR: Premijer je optužio ,,pojedine lidere DF da su telefonirali važnim međunarodnim adresama da provjere da li imaju njihovu podršku za ulično rušenje vlasti nakon posljednjih parlamentarnih izbora”. Da li je to istina?
LEKIĆ: Da ponovim, radi se o još jednoj neistini koje premijer javno saopšti bez trunke stida. Možda ne treba isključiti da se Đukanoviću u očiglednom strahu od gubljenja vlasti sada priviđaju scene od prije 24 godine kada se dočepao vlasti upravo uličnim rušenjem prethodne vlasti. Ponuda koju nudim pred crnogorskom javnošću je, vjerujem, korektna. Ako pruži neki dokaz za jeftinu izmišljotinu koju je saopštio, trajno se povlačim sa političke scene, uz izvinjenje javnosti. Vidjećete, Đukanović se neće više oglašavati o tome, upravo po mjeri svoje odgovornosti za javnu riječ. Demokratski front se na političkoj sceni bori demokratskim sredstvima, poštujući ustav i zakone ove zemlje.
MONITOR: Nakon što su u DPS-u shvatili da neće dobiti podršku u parlamentu, iz skupštinske procedure povučen je rebalans budžeta. Đukanović je kazao da to po automatizmu ne znači pad Vlade. Znači li?
LEKIĆ: Naravno, da znači pad vlade. To važi i onda kada su u pitanju manje značajni vladini dokumeneti koji nemaju većinu u parlamentu.To je osnovno pravilo u evropskim zemljama, dakle u Evropi kojoj stremimo. Neko stvarno, neko samo verbalno.
MONITOR: Da li Đukanović računa na dogovor sa SDP-om u vezi sa rebalansom budžeta ili, eventualno, sa nekim iz opozicionih stranaka?
LEKIĆ: Ja to, vjerujte, pouzdano ne znam, niti bih nagađao. Znam da svi oni koji budu stali iza nezakonitih, korupcionaških radnji treba da preuzmu javnu odgovornost. Sačekaćemo ishod, koji uprkos najnovijim zaduživanjima vlade, mora uskoro doći. U pomenutom intervjuu Đukanović je vizionarski dugoročno zaključio ,,pregrmjeli smo ljeto”. Onda sačekamo kraj ljeta, kraj koalicione agonije kojom je nažalost zemlja uvučena u duboku agoniju. Ostavka Đukanovićeve vlade, formiranje prelazne vlade koja bi organizovala izbore na osnovu propisa Komisije za izgrađivanje povjerenja u izborni proces, i izbori do kraja godine su jedini normalan ishod ovog haosa.
Posljednji je trenutak za zaokret, za novi elan, za izgrađivanje društva javne odgovornosti u Crnoj Gori.
MONITOR: U jednom trenutku činilo se da vlast neće politički preživjeti aferu Snimak. Međutim Anketni odbor je okončao rad tehničkim izvještajem. Kakva će biti sudbina afere Snimak?
LEKIĆ: Afera Snimak sa materijalnim dokazima o udruženom poduhvatu planiranja izborne krađe ostaje događaj koji takođe označava kraj političke grupacije koja se nezakonitim i nečesnim sredstvima bori za ostajanje na vlasti po svaku cijenu. Jedina pravedna sudbina afere Snimak jeste krivično i političko sankcionisanje njenih aktere.
MONITOR: Šta će povodom afere preduzimati opozicija, a kakav će po vašem mišljenju biti stav međunarodne zajednice?
LEKIĆ: Pored rezultata parlamentarne istrage sačekaćemo i rezultate nadležne tužilačke organizacije. Isto čeka i Evropska unije i drugi međunarodni faktori. Ne zaboravljamo, zajedno sa građanima, da su i pokradeni predsjednički izbori sastavni dio iste afere. Treba uzeti veoma ozbiljno mogućnost i najave da farsično izigravanje ove afera može usporiti korake prema Evropskoj uniji.
MONITOR: Demokratski front je nedavno proslavio godinu od formiranja. Iza vas su parlamentarni i predsjednički izbori. Kakav je bilans DF-a do sada?
LEKIĆ: Front je široki, dosljedno opozicioni koalicioni savez. Njega između ostalog karakteriše i multietnički sastav. Jedna četvrtina poslanika u parlamentu je iz Demokratskog fronta. Front funkcioniše na demokratski način. U DF se nalaze ranije parlamentarne stranke, grupe građana sa afirmisanim imenima u političkom životu, partije i liste isključivo na lokalnom nivou,veoma ugledan Savjet fronta, građanske asocijacije i udruženja penzionera, sindikalista, mladih, čak i jedan ogranak komunista, sve to i uz nestranačke ličnosti od kojih je jedna slučajno ili neslučajno na čelu Fronta. Politička filozofija fronta jeste njegovo dalje širenje na vrijednostima građanske demokratije.
Ko bude želio da nam se na tim vrijednostima pridruži kako bi zajedno gradili pravnu, dekriminalizovanu, ekonomski prosperitetnu, demokratsku, pomirenu crnogorsku državu – dobro je došao. S druge strane, mi smo toliko slobodan i nemonolitan savez da svako ima i mogućnost slobodnog napuštanja naše grupacije ukoliko u njemu ne nalazi svoju političku viziju.
Inače, u toku je nova faza širenja DF-a. Nije se slučajno premijer u intervjuu o deficitima u KAP-u i slomu državnih finansija okomio baš na DF jer otuda vidi najveću opasnost. Iako svjesni uspona naše političke grupacije, mi želimo da budemo dio još šireg saveza i stalnog građanskog foruma čije bi se autonomne članice zajednički, i ako treba uz određene razlike, borile za trajno utemeljenje slobodnog, kulturnog i ekonomski prosperitentnog crnogorskog društva.
MONITOR: Zbog čega nakon velikog protesta ispred zgrade Predsjednika nijeste nastavili sa vanparlamentarnim oblicima djelovanja i protestima?
LEKIĆ: Pretpostavljajući da me pitate za odnos DF, a ne ostalih opozicionih partija koje su imale nešto drugačiji izbor. Front je poslije velikog građanskog protesta 20. aprila u Podgorici napustio političko djelovanje kroz parlament. Tek kada smo izborili da se zaključci sa istog protesnog skupa nađu na dnevnom redu parlamenta vratili smo se, i to selektivno, kako bismo doprinijeli njihovoj realizaciji.
Podsjećam da su ti zaključci spriječili izbor tužioca po starom sistemu, naložili parlamentarnu i tužilačku istragu o aferi Snimak, otvorili rad parlamentarne komisije za izgrađivanje povjerenja u izborni proces uz uključivanje nevladinog sektora. Konačno zaključci su omogućili da se većina poslanika glasanjem u parlamentu odredi da su predsjednički izbori bili pokradeni i da ih treba ponoviti. Zaključci sa protesnog skupa su zatim koincidirali sa dobrim dijelom zahtijeva međunarodnih faktora, u prvom redu EU. Od realizovanih svih ovih zaključaka će zavisiti dalji oblici političke borbe DF-a.
MONITOR: Slijede lokalni parlamentarni izbori u više crnogorskih opština, između ostalih i u Podgorici. Da li opozicija ima strategiju za njih?
LEKIĆ: DF se ozbiljno priprema za predstojeće izbore. Bićemo otvoreni za formiranje još šireg opozicionog saveza jer je to model koji omogućava veću koncentraciju opozicionih snaga, a time veće izglede za izborne pobjede. Ovaj naš principijelan stav i zalaganje ne znači da nećemo poštovati sve autonomne i legitimne odluke drugih subjekata o načinu izlaženja na izbore. Mi ćemo biti spremni za sve varijante.
MONITOR: Nedavno je u Budvi održana ,,Parada ponosa”. Kakav je vaš stav o ovom događaju?
LEKIĆ: Pristalica sam prava svih manjina, pa i pripadnika LGBT organizacije. Smatram da oni ne smiju da budu anatemisani ni na jedan način. Vandalski ispadi određenih grupa u Budvi su za svaku osudu. S druge strane, ne treba biti ni agresivan u ime neke pseudo modernosti pa negirati takođe ljudska prava mirnim građanima koji su smatrali da parada u Budvi u sred ljeta nije najsrećnije rješenje. Mnogi su imali utisak je u čitavoj organizaciji bilo i određene manipulacije vlasti koja je težila da dobije neki lažan međunarodni poen, u vrijeme korupcionaških afera, i gotovo objavljenog bankrota zemlje.
Očigledno, napravljeni su prvi koraci na planu javnih prava jedne nepravedno diskriminisane populacije. Treba biti svjestan da ti prvi koraci u razbijanju psihološke barijere u jednoj tradicionalnoj, pa i konzervativnoj sredini kao što je crnogorska, nisu jednostavni. Uz smirenije tonove, bez gnjeva sa svih strana imaćemo izgledniju situaciju da se i u ovoj oblasti poštovanja ljudskih prava postupno, realnim koracima približavamo slobodnim, tolerantnim demokratskim društvima.
Marko MILAČIĆ