Povežite se sa nama

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, LIDER DEMOKRATSKOG FRONTA: Spremni smo za formiranje šireg opozicionog saveza

Objavljeno prije

na

MONITOR: Premijer Milo Đukanović je u intervju TVCG kazao da se parlamentu daju ovlašćenja koja mu po ustavu ne pripadaju. Rekao je da postajemo zarobljenici ,,parlamentarne diktature… Kako tumačite ovu izjavu?

LEKIĆ: Taj intervju je, s jedne strane, pokazao krajnju nemoć čovjeka da odgovori na katastrofalne bilanse devastirane ekonomije, nezakonitih garancija vlade koje podležu pravno krivičnim kaznama i dugova koje ostavlja za sobom na teret osiromašenih građana. S druge strane, intervju je pokazao i njegov neskriven lični strah od gubljenja vlasti i posljedica konstituisanja pravne države. U toj groznici su saopšteni nove, zbilja tragikomične ocijene, recimo o parlamentu kao novom domaćem neprijatelju. Zanimljivo je i da crnogorska Skupština dobija status državnog neprijatelja i nosioca ,,diktature nekompetentnosti” baš u vremenu kada njen predsjednik dobija jedan prestižan međunarodni položaj.

MONITOR: Da li Skupština za premijera postaje nekompetentna zato što ne podržava vladinu politiku prema KAP-u ili ima i drugih grijehova?
LEKIĆ: Teza o diktaturi parlamenta kojom se navodno guši stručna kreativnost vlade, pored toga što je i komična, jeste duboko lažna. Prvo, vlada je unutar sebe blokirana. Povodom rebalansa budžeta i KAP-a posebno nezakonitosti u njegovom poslovanju, komponente DPS i SDP koje čine vladu imaju različite stavove. Možda premijer pod vladom podrazumijeva samo DPS. Sada SDP čini do znanja da su i oni u vladi, da se i ta partija nešto pita. Uostalom, stigli su zajedno, neko više neko manje, do tačke u kojoj je odgovrnost, pa i ona krivične materije, ogromna.

Drugo, ostaje činjenica da su Đukanović i vlada tražili od parlamenta da se izjasni o KAP-u, pokušavajući da se proširi odgovornost za vladine promašaje, a u nadi da će u parlamentu naći nove satelite za nastavak opasnog voluntarizma. Ne radi se o nikakvoj diktaturi parlamenta, već o njegovoj, ovoga puta kontrolnoj, zapravo odgovornoj ulozi. Što se tiče grijehova, premijerova dvočasovna elaboracija je bila puna prijetnji koalicionom partneru, pa o grijehovima ćemo se izgleda tek naslušati.

MONITOR: Premijer je optužio ,,pojedine lidere DF da su telefonirali važnim međunarodnim adresama da provjere da li imaju njihovu podršku za ulično rušenje vlasti nakon posljednjih parlamentarnih izbora”. Da li je to istina?
LEKIĆ: Da ponovim, radi se o još jednoj neistini koje premijer javno saopšti bez trunke stida. Možda ne treba isključiti da se Đukanoviću u očiglednom strahu od gubljenja vlasti sada priviđaju scene od prije 24 godine kada se dočepao vlasti upravo uličnim rušenjem prethodne vlasti. Ponuda koju nudim pred crnogorskom javnošću je, vjerujem, korektna. Ako pruži neki dokaz za jeftinu izmišljotinu koju je saopštio, trajno se povlačim sa političke scene, uz izvinjenje javnosti. Vidjećete, Đukanović se neće više oglašavati o tome, upravo po mjeri svoje odgovornosti za javnu riječ. Demokratski front se na političkoj sceni bori demokratskim sredstvima, poštujući ustav i zakone ove zemlje.

MONITOR: Nakon što su u DPS-u shvatili da neće dobiti podršku u parlamentu, iz skupštinske procedure povučen je rebalans budžeta. Đukanović je kazao da to po automatizmu ne znači pad Vlade. Znači li?
LEKIĆ: Naravno, da znači pad vlade. To važi i onda kada su u pitanju manje značajni vladini dokumeneti koji nemaju većinu u parlamentu.To je osnovno pravilo u evropskim zemljama, dakle u Evropi kojoj stremimo. Neko stvarno, neko samo verbalno.

MONITOR: Da li Đukanović računa na dogovor sa SDP-om u vezi sa rebalansom budžeta ili, eventualno, sa nekim iz opozicionih stranaka?
LEKIĆ: Ja to, vjerujte, pouzdano ne znam, niti bih nagađao. Znam da svi oni koji budu stali iza nezakonitih, korupcionaških radnji treba da preuzmu javnu odgovornost. Sačekaćemo ishod, koji uprkos najnovijim zaduživanjima vlade, mora uskoro doći. U pomenutom intervjuu Đukanović je vizionarski dugoročno zaključio ,,pregrmjeli smo ljeto”. Onda sačekamo kraj ljeta, kraj koalicione agonije kojom je nažalost zemlja uvučena u duboku agoniju. Ostavka Đukanovićeve vlade, formiranje prelazne vlade koja bi organizovala izbore na osnovu propisa Komisije za izgrađivanje povjerenja u izborni proces, i izbori do kraja godine su jedini normalan ishod ovog haosa.

Posljednji je trenutak za zaokret, za novi elan, za izgrađivanje društva javne odgovornosti u Crnoj Gori.

MONITOR: U jednom trenutku činilo se da vlast neće politički preživjeti aferu Snimak. Međutim Anketni odbor je okončao rad tehničkim izvještajem. Kakva će biti sudbina afere Snimak?
LEKIĆ: Afera Snimak sa materijalnim dokazima o udruženom poduhvatu planiranja izborne krađe ostaje događaj koji takođe označava kraj političke grupacije koja se nezakonitim i nečesnim sredstvima bori za ostajanje na vlasti po svaku cijenu. Jedina pravedna sudbina afere Snimak jeste krivično i političko sankcionisanje njenih aktere.

MONITOR: Šta će povodom afere preduzimati opozicija, a kakav će po vašem mišljenju biti stav međunarodne zajednice?
LEKIĆ: Pored rezultata parlamentarne istrage sačekaćemo i rezultate nadležne tužilačke organizacije. Isto čeka i Evropska unije i drugi međunarodni faktori. Ne zaboravljamo, zajedno sa građanima, da su i pokradeni predsjednički izbori sastavni dio iste afere. Treba uzeti veoma ozbiljno mogućnost i najave da farsično izigravanje ove afera može usporiti korake prema Evropskoj uniji.

MONITOR: Demokratski front je nedavno proslavio godinu od formiranja. Iza vas su parlamentarni i predsjednički izbori. Kakav je bilans DF-a do sada?
LEKIĆ: Front je široki, dosljedno opozicioni koalicioni savez. Njega između ostalog karakteriše i multietnički sastav. Jedna četvrtina poslanika u parlamentu je iz Demokratskog fronta. Front funkcioniše na demokratski način. U DF se nalaze ranije parlamentarne stranke, grupe građana sa afirmisanim imenima u političkom životu, partije i liste isključivo na lokalnom nivou,veoma ugledan Savjet fronta, građanske asocijacije i udruženja penzionera, sindikalista, mladih, čak i jedan ogranak komunista, sve to i uz nestranačke ličnosti od kojih je jedna slučajno ili neslučajno na čelu Fronta. Politička filozofija fronta jeste njegovo dalje širenje na vrijednostima građanske demokratije.

Ko bude želio da nam se na tim vrijednostima pridruži kako bi zajedno gradili pravnu, dekriminalizovanu, ekonomski prosperitetnu, demokratsku, pomirenu crnogorsku državu – dobro je došao. S druge strane, mi smo toliko slobodan i nemonolitan savez da svako ima i mogućnost slobodnog napuštanja naše grupacije ukoliko u njemu ne nalazi svoju političku viziju.

Inače, u toku je nova faza širenja DF-a. Nije se slučajno premijer u intervjuu o deficitima u KAP-u i slomu državnih finansija okomio baš na DF jer otuda vidi najveću opasnost. Iako svjesni uspona naše političke grupacije, mi želimo da budemo dio još šireg saveza i stalnog građanskog foruma čije bi se autonomne članice zajednički, i ako treba uz određene razlike, borile za trajno utemeljenje slobodnog, kulturnog i ekonomski prosperitentnog crnogorskog društva.

MONITOR: Zbog čega nakon velikog protesta ispred zgrade Predsjednika nijeste nastavili sa vanparlamentarnim oblicima djelovanja i protestima?
LEKIĆ: Pretpostavljajući da me pitate za odnos DF, a ne ostalih opozicionih partija koje su imale nešto drugačiji izbor. Front je poslije velikog građanskog protesta 20. aprila u Podgorici napustio političko djelovanje kroz parlament. Tek kada smo izborili da se zaključci sa istog protesnog skupa nađu na dnevnom redu parlamenta vratili smo se, i to selektivno, kako bismo doprinijeli njihovoj realizaciji.

Podsjećam da su ti zaključci spriječili izbor tužioca po starom sistemu, naložili parlamentarnu i tužilačku istragu o aferi Snimak, otvorili rad parlamentarne komisije za izgrađivanje povjerenja u izborni proces uz uključivanje nevladinog sektora. Konačno zaključci su omogućili da se većina poslanika glasanjem u parlamentu odredi da su predsjednički izbori bili pokradeni i da ih treba ponoviti. Zaključci sa protesnog skupa su zatim koincidirali sa dobrim dijelom zahtijeva međunarodnih faktora, u prvom redu EU. Od realizovanih svih ovih zaključaka će zavisiti dalji oblici političke borbe DF-a.

MONITOR: Slijede lokalni parlamentarni izbori u više crnogorskih opština, između ostalih i u Podgorici. Da li opozicija ima strategiju za njih?
LEKIĆ: DF se ozbiljno priprema za predstojeće izbore. Bićemo otvoreni za formiranje još šireg opozicionog saveza jer je to model koji omogućava veću koncentraciju opozicionih snaga, a time veće izglede za izborne pobjede. Ovaj naš principijelan stav i zalaganje ne znači da nećemo poštovati sve autonomne i legitimne odluke drugih subjekata o načinu izlaženja na izbore. Mi ćemo biti spremni za sve varijante.

MONITOR: Nedavno je u Budvi održana ,,Parada ponosa”. Kakav je vaš stav o ovom događaju?
LEKIĆ: Pristalica sam prava svih manjina, pa i pripadnika LGBT organizacije. Smatram da oni ne smiju da budu anatemisani ni na jedan način. Vandalski ispadi određenih grupa u Budvi su za svaku osudu. S druge strane, ne treba biti ni agresivan u ime neke pseudo modernosti pa negirati takođe ljudska prava mirnim građanima koji su smatrali da parada u Budvi u sred ljeta nije najsrećnije rješenje. Mnogi su imali utisak je u čitavoj organizaciji bilo i određene manipulacije vlasti koja je težila da dobije neki lažan međunarodni poen, u vrijeme korupcionaških afera, i gotovo objavljenog bankrota zemlje.

Očigledno, napravljeni su prvi koraci na planu javnih prava jedne nepravedno diskriminisane populacije. Treba biti svjestan da ti prvi koraci u razbijanju psihološke barijere u jednoj tradicionalnoj, pa i konzervativnoj sredini kao što je crnogorska, nisu jednostavni. Uz smirenije tonove, bez gnjeva sa svih strana imaćemo izgledniju situaciju da se i u ovoj oblasti poštovanja ljudskih prava postupno, realnim koracima približavamo slobodnim, tolerantnim demokratskim društvima.

Marko MILAČIĆ

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo