Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Americi namiguje, sa diktatorom posluje

Objavljeno prije

na

Dok recituje evroatlansku priču, Milo Đukanović prodaje strateške lokacije azerbejdžanskom autokrati Ilhenu Alijevu, čija zemlja prema svim relevantnim izvještajima ima ozbiljnih problema sa korupcijom i vladavinom prava, jer su prsti predsjednika u svim unosnim poslovima. Ova sličnost nije slučajna.

SOCAR, azerbejdžanska državna naftna kompanija kojom faktički upravlja Alijev, pobijedila je na tenderu za prekrasnu lokaciju na crnogorskoj obali, strteški važnu tačku – Kumbor nadomak Herceg Novog. Kumbor je bivša vojna baza, predio pod zaštitom UNESCO. SOCAR se nikada nije bavio turizmom, o čemu je Monitor već pisao.

Drugorangirani na tenderu, američki konzorcijum NCH, žalio se na odluku Vlade zbog navodno nezakonitog tenderskog procesa. Iako je Vrhovni sud naložio Upravnom sudu da ispita žalbu Amerikanaca, Upravni sud je po drugi put odbio da razmatra taj slučaj, proglasivši žalbu NCH neblagovremenom.

Zanimljivo: Vrhovni sud je donio odluku u korist Amerikanaca dan pošto je američki diplomata Filip Riker bio u Crnoj Gori i uzdizao Đukanovića u zvijezde – kao prijatelja i stratega važnog za region. Možda slučajno, ali čim je Đukanović uz američki blagoslov zauzeo poziciju premijera, Upravni sud je odbio žalbu Rikerovih sugrađana.

Potom je posao sa Azerbejdžancima dobio na ubrzanju. Morsko dobro je odredilo SOCAR-u cijenu zakupa za zemlju. I to nakon naloga Đukanovićeve Vlade da uprava Morskog dobra to učini – pod hitno.

Posebna priča je ugovor: kao i u drugim slučajevima kada Đukanović posluje sa partnerima nalik sebi, crnogorska vlada zaključila je posao koji bi mogao, ako stvari krenu lošim putem, skupo da košta građane Crne Gore. ,,U ugovoru se, pored ostalih stvari, pominje i tužba koju je pokrenuo NCH i navodi da će Vlada obeštetiti SOCAR u slučaju da Amerikanci dobiju spor u sudskom postupku”, otkriva za Monitor Dejan Milovac, zamjenik direktora Mreže za afirmaciju nevladinog sektora.

To nije jedina tačka kojom se Vlada obavezala da će obeštetiti Azerbejdžance. ,,U ugovor je ugrađena klauzula kojom se Vlada obavezuje da će obeštetiti zakupce i neće ih smatrati odgovornim po osnovu bilo kakvih gubitaka, obaveza, šteta, potraživanja, zahtjeva, postupaka i troškova koji mogu biti pretrpljeni ili koji nastanu u vezi sa zahtjevom ili tužbom podignutom od strane nekog trećeg lica, bilo kakve prirode u vezi sa lokacijom, a koji se tiču perioda koji prethodi zaključenju ovog Ugovora o zakupu ili nastanu kao rezultat zaključenja ugovora” , kaže Milovac i ističe da se ovakvim ugovorima Crna Gora „dodatno porobljava od strane par ljudi koji sjede u Vladi Crne Gore i njihovih strateških investitora koji po običaju dolaze ili sa off-shore destinacija, ili iz zemalja u kojima je stepen vladavine prava sličan onome koji imamo u Crnoj Gori”.

Prema ugovoru koji je Vlada potpisala sa SOCAR-om lokacija koja obuhvata preko 240 hiljada kvadratnih metara na kojima se nalazi 90 objekata površine od preko 62 hiljade kvadratnih metara, Azerbejdžancima se daje u zakup na 90 godina. Za prvih 45 godina SOCAR će platiti fiksni dio zakupnine – samo 12 miliona eura. Danas se jedna zgrada u Podgorici proda skuplje. Varijabilni dio zakupnine za Kumbor je pet posto od dobiti koju SOCAR ostvari od poslovanja budućeg rizorta koji planira da izgradi. A ako ne ostvari dobit, mi ćemo, kao u slučaju KAP-a ili Željezare, otplaćivati gubitke. Američki konzorcijum je ponudio duplo više novca za zakup, dva eura po kvadratnom metru, što je 27 miliona eura više od ponude iz Azerbejdžana, kako su izračunale podgoričke Vijesti.

Doduše SOCAR je ponudio znatno veće investicije – za prve tri godine 57,6 miliona, ukupno 258 miliona za osam godina. Međutim, i oko investicija se otvaraju važna pitanje. Pravni stručnjaci koje je konsultovao Monitor, ističu da se u ovom ugovoru, ali i drugim sličnim otvara više pravnih pitanja – a najvažnije je – da li se na prostoru koji je samo zakupljen može graditi i ne samo graditi već i prodavati trećim licima. „To je stari sukob nas pravnika sa ekonomistima. Dok ekonomisti samo računaju investicije, mi smatramo da one moraju biti u skladu sa pravnim normama. U Evropi, pa i u našoj zemlji, ne može sve biti predmet pravne svojine, mnoge su lokacije javno dobro. Tako je i sa velikim dijelom kompleksa u Kumboru, koji pripada Morskom dobru”, kaže naš izvor.

Prema zakonu pojas Morskog dobra je zaštićen i ne predviđa gradnju koju u svom investicionom programu planira naftna azerbejdžanska kompanija. SOCAR nema jasno definisanu ekološku studiju. Naprotiv, pored grandioznih projekata na kopnu, Azerbejdžanci imaju ambicije da zidaju i u moru – predviđaju izgradnju više vještačkih ostrva! Jasno je da bi vještačka ostrva ozbiljno narušila prirodno okruženje u delikatnom ekološkom sistemu kakav je kumborski tjesnac. Osim toga njihova izgradnja je izuzetno skupa, pa ovaj prijedlog liči na megalomanske projekte koje voli Alijev. Izgradnja vještačkog ostrva je u suprotnosti sa nacrtom državne studije lokacije Sektora 5 objavljene na internet strani Vlade Crne Gore.

Ali šta su nacrti pri poslu sa prijateljima. Prije nego što je SOCAR dobio Kumbor, Đukanović je sa Milanom Roćenom zaduženim za bivše sovjetske republike, putovao u Baku i ugovarao nova strateška partnerstva, koja će po svemu sudeći opet plaćati građani Crne Gore.

DEJAN MILOVAC, MANS
Kumbor kao novi KAP

Ugovor sa SOCAR-om podsjeća na onaj kojim je privatizovan Kombinat aluminijuma. Tada je Đukanovićeva vlada prodala fabriku garantujući cijenu struje, ali i da će novog vlasnika obeštetiti čak u slučaju da se crnogorsko zakonodavstvo promijeni na način da može ugroziti poslovanje KAP-a i interese njenog vlasnika.

Inače, kompanija SOCAR je u pogledu transparentnosti prihoda ocijenjena nulom u izvještaju međunarodne organizacije Transparency international, a američki State department je ranije u izvještaju ocijenio da je sektor nafte i gasa jedan od najvećih izvora korupcije u Azerbejdžanu. Istovremeno, prema procjenama Freedom house ta zemlja spada u neslobodne, dok su poslednji izbori okarakterisani kao nedemokratski. Pored toga, sredinom ove godine, parlament Azerbejdžana je usvojio amandmane na Zakon o informacijama o kompanijama, kojim se značajno ograničava pristup zvaničnim informacijama o firmama koje su registrovane i posluju u Azerbejdžanu, što svakako ne doprinosi transparentnosti i ovog posla, između ostalog. Nažalost, kada pogledate portfolio većine investitora koji su u posljednih par decenija ulagali u Crnu Goru i uparite ga sa ,,odličnicima” Vlade Crne Gore, ali i sa ukupnom investicionom klimom u državi i vladavinom prava, sasvim je prihvatljivo reći da je crnogorska privatizacija velikim dijelom sprovedena po principu ,,našla krpa zakrpu”.

Sve dok na sceni budemo imali kadrove koji su prodavali KAP, Telekom, Željezaru, Boksite i stotine drugih većih i manjih kompanija koje su ugašene, dok oni budu odlučivali o ključnim ekonomskim pitanjima, Crna Gora neće moći dalje. U najavu Đukanovića da će izvršiti reviziju štetnih privatizacija može povjerovati samo neko ko se juče doselio u Crnu Goru i ko nije svjedočio tome kako Đukanović i ,,ekipa” vode ovu zemlju.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

NOVO BETONIRANJE BETONIRANE ZAVALE: Hoteli,  zgrade , stanovi,  apartmani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pod izgovorom sanacije lokaliteta i obezbjeđivanja uslova za razvoj turizma visoke kategorije, planirana je izgradnja novog hotela na izuzetno izazovnoj poziciji. U stijeni ispod glavnog magistralnog puta, pored pješačke staze i „na pjeni od mora“ uglavljen je hotel spratnosti -5+P, bruto izgrađene površine od 8.000 kvadrata

 

 

Početkom decembra u Budvi je održana javna prezentacija Nacrta izmjena i dopuna Urbanističkog projekta Turistički kompleks Zavala kojoj je prisustvovao veći broj zainteresovanih građana, posebno mještana, nekadašnjih vlasnika zemljišnih parcela na Rtu Zavala.

Posao dorade starog UP Zavala iz 2008. godine, započet je za vrijeme mandata premijera Duška Markovića, kada je donijeta Odluka o izradi izmjena i dopuna tog planskog dokumenta. U posao se uključila i Vlada Dritana Abazovića, koja je imenovala arhitektu Mladena Krekića za rukovodica izrade planskog rješenja za gradnju niza novih objekata na poznatom i prekomjernom gradnjom devastiranom poluostrvu između Budve i Bečića.

Na javnoj raspravi u Budvi nije bilo predstavnika lokalne uprave koji su očigledno bojkotovali raspravu u organizaciji Ministarstva prostornog planiranja, urbanizma i državne uprave. Građanima je bila predstavljena prečišćena verzija plana,  korigovanog  u skladu sa zaključcima Skupštine Crne Gore, Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje. Po osnovu Izvještaja sa konsultativnog saslušanja na temu Urbanistička problematika na poluostrvu Zavala, Skupštinski odbor je  predložio da se izađe u susret zahtjevima građana čiji su brojni prigovori na prethodnoj javnoj raspravi bili odbijeni.

Problematika na Rtu Zavala odnosi se isključivo na pravo na gradnju svih, ne samo investitora za koga se radi planski dokument, kompanije Stratex koja je vlasnik turističkog naselja Dukley Hotel&Rizort. Oko 13 porodica Rafailović iz Bečića vodi pravnu borbu za povraćaj nacionalizovanog zemljišta na Zavali koje im je oduzeto još 1958. godine, a koje nije privedeno namjeni. U nadi da će uskoro povratiti „đedovinu“, oni zahtijevaju  tretman koji važi za Stratex grupu i pravo da na svojih 68.000 kvadrata grade objekte koje plan izmjena i dopuna UP Zavala mora da predvidi.

Mještani smatraju da se  Krekić nije rukovodio urbanističkim planiranjem prostora Zavale nego brisanjem prethodno planiranih namjena upravo na parcelama na koje oni polažu pravo. U prvom planskom dokumentu UP Turistički kompleks Zavala na tim parcelama bio je ucrtan oblakoder od 40 spratova, hotel Jedro, čiju je izgradnju planirao ruski milijarder Sergej Polonski i njegova kompanija Mirax grupa koja je započela gradnju vila na Zavali.

Predloženim izmjenama i dopunama hotel Jedro je izbrisan. Umjesto njega našle  su se zelene površine, parkovi i sportski tereni, što, kako se pokazalo, nikome ne odgovara. Novi objekti predviđeni su na parcelama u vlasništvu Stratexa, na jednoj strani poluostrva, dok na drugom neizgrađenom dijelu, gradnje objekata nema. Obrisano je i postrojenje za desalinizaciju morske vode, Osmoza, izgrađeno na vrhu poluostrva, zbog koje je izbila afera Zavala, prva velika korupcionaška afera u Budvi.

Šef obrađivačkog tima, Mladen Krekić istakao je da je UP Zavala legalizaciono-sanacioni plan.  Obuhvat plana je 96.000 kvadrata. Cilj izrade je legalizacija nezakonito izgrađenih vila i manjeg hotela sa recepcijom i bazenom na vrhu, za koji Stratex grupa nije dobila građevinsku dozvolu. Na izuzetno atraktivnoj lokaciji u akvatorijumu budvanskog zaliva Stratex je zidao divlje objekte, nije plaćao komunalne naknade Opštini da bi im predloženim urbanističkim projektom sve bilo legalizovano.

Pod izgovorom sanacije lokaliteta i obezbjeđivanja uslova za razvoj turizma visoke kategorije, planirana je  izgradnja novog hotela na izuzetno izazovnoj poziciji. U stijeni ispod glavnog magistralnog puta, pored pješačke staze i „na pjeni od mora“ uglavljen je hotel spratnosti -5+P, bruto izgrađene površine od 8.000 kvadrata.  Nije ispoštovana ni odrednica planova višeg reda, Prostornog plana Crne Gore i Plana obalnog područja na kojeg se UP Zavala oslanja, o obalnom odmaku od 100 metara, zoni u kojoj gradnja nije dozvoljena.

Planirani hotel arhitekte Krekića i kompanije Stratex, slika je investitorske pohlepe i nasilja u prostoru. Vlasnik turističkog kompleksa koristi svaki pedalj teritorije u naselju i oko njega za gradnju ugostiteljskih objekata, vještačkih plaža i betoniranja mora. Gradnja hotela pod magistralom, koji arhitekturom podsjeća na lego kocke, u koji se sa glavnog puta silazi liftovima, pokazuje da nema tog parčeta obale koji može ostati neiskorišten.

Površina od 9 hektara planom je podijeljen na 11 urbanističkih parcela. Gradnja je koncentrisana na prvoj sanacionoj zoni UP1, koja obuhvata postojeće naselje Zavala.  Na ovoj lokaciji planirano je 36 objekata, 32 postojeće vile, bespravni mini hotel i novi hotel sa garažom i drugim manjih objektima.

Gradnja je predviđena i na UP4, koja obuhvata prostor na kome su izgrađeni objekti propale fabrike za desalinizaciju. Na ovoj lokaciji opredijeljenoj za centralne djelatnosti, mogu se graditi objekti raznih namjena, maksimalno do 4 etaže, ukupne površine do 7.000 kvadrata.

Dozvoljena je gradnja ugostiteljskih i objekata za smještaj turista, trgovačkog centra, izložbenih salona, sajmišta, poslovnih zgrada i objekata javne uprave, kulture, sporta… Izuzetno od ove namjene mogu se planirati stambeni objekti, poslovni apartmani, parkinzi, garaže, kompatibilni sa osnovnom namjenom, navodi se u tekstu plana UP Zavala.

Time su stanovi prokrčili put na vrhu Rta Zavala. Ovo zemljište je u vlasništvu Opštine koja je nadležna da proglasi javni interes za gradnju objekata u skladu sa planom.

U konačnom Nacrt izmjena i dopuna UP Turistički kompleks Zavala zaokružuje legalizaciju bespravno sagrađenih objekata i izgradnju novih u vidu nagrade za investitora, na ukupno izgrađenu površinu kompleksa od 68.549 kvadrata.

Članovi porodica Rafailović, koji potražuju gotovo sedam hektara na rtu Zavala, osporili su na javnoj raspravi u Budvi nacrt izmjena i dopuna urbanističkog projekta Turistički kompleks Zavala, te od Ministarstva prostornog planiranja na čijem je čelu Slaven Radunović, zatražili povlačenje planskog dokumenta. Podnijeli su i krivičnu porijavu Specijalnom državnom tužilaštvu.

Ne bi bilo prvi put da se zemljištem  na nekada borovom šumom obraslom poluostrvu Zavala, bavi Specijalno državno tužilaštvo.

Jedna od najvećih korupcionaških u Crnoj Gori bila je  afera Zavala. U u spektakularnoj akciji specijalnih jedinica  MUP-a u ranu zoru 24 decembra 2010., uhapšeni su i predsjednik Opštine Rajko Kuljača, potpredsjednik Dragan Marović, brat Svetozara Marovića tada potrpedsjednika DPS-a, sa grupom  funkcionera lokalne uprave.

Hapšenja su obavljena po nalogu specijalnog tužilaštva za organizovni kriminal nakon trogodišnje istrage. Osumnjičeni su za zloupotrebu službenog položaja i omogućavanja  bespravne gradnje vila na Zavali. Čelnicima Budve stavljeno je na teret da su koristeći službeni položaj i ovlašćenja, firmi Zavala invest iz Budve pribavili protivpravnu imovinsku korist na štetu Opštine u milionskim iznosima koji nisu do kraja utvrđeni. Teretili su se i za zloupotrebe oko izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode i materijalnu štetu koju su nanijeli opštini.

Suđenja koja su punila stranice domaćih medija pratila okončana su u sporu koji je vodila sutkinja Valentina Pavličić  dvije godine kasnije. Za 12 okrivljenih izrečena je kazna na ukupno 30 godina i 6 mjeseci zatvora, samo za slučaj zloupotrebe položaja u poslu izgradnje postrojenja za desalinizaciju morske vode i štete po budžet Opštine na iznos od 821.599 eura. Za slučaj bespravne gradnje na Zavali niko nije odgovarao.

Novi plan briše tragove afere Zavala. Bespravni objekti se legalizuju, planiraju se novi i veći. Postrojenje za desalinizaciju se ruši da oslobodi prostor za nove građevine. Kazne za budvanske funkcionere u svjetlu novih planova čine se apsurdnim.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ALARMANTNO ZAGAĐENJE VAZDUHA U PLJEVLJIMA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rekonstrukcija TE Pljevlja, koja je koštala preko 70 miliona eura, trebalo je da riješi problem zagađenja jednim od najštetnijih zagađivača – sumpor-dioksidom. Umjesto toga, nakon što je TE puštena u rad, njegove koncentracije  bile su šest puta veće od dozvoljenih

 

 

Nekoliko stotina građana okupilo se u srijedu na centralnom gradskom trgu u Pljevljima, gdje je održan ekološki protest protiv enormnog zagađenja vazduha u ovom gradu.  Iako naviknuti na zagađen vazduh,  u Pljevljima ipak nijesu očekivali da zagađenje i emisija sumpor-dioksida bude rekordna nakon ,,ekološke rekonstrukcije” Termolektrane (TE) u ovom gradu.

Rekonstrukcija TE Pljevlja, koja je koštala preko 70 miliona eura, trebalo je da riješi problem zagađenja jednim od najštetnijih zagađivača – sumpor-dioksidom. Umjesto toga, nakon što je TE puštena u rad, njegove koncentracije  bile su šest puta veće od dozvoljenih.

Protest je održan uprkos tome što je Jasmin Ajanović pozvan u Odjeljenje bezbjednosti Pljevlja na informativni razgovor, a nakon što je putem društvenih mreža pozvao građane na protest, prenosi PV Portal.  Na protestu se, između ostalog, zatražilo i zaustavljanje rada TE do potpune ekološke rekonstrukcije. Zatražena je hitna reakcija državnih i lokalnih vlasti.

Kako su vlasti reagovale kada je izmjereno rekordno zagađenje?

Nakon što je Pljevacima preporučeno da ne izlaze iz kuća, sastao se Opštinski operativni tima za vanredne situacije, kojim je predsjedavao predsjednik Opštine Dario Vraneš. Na sastanku je službenica lokalne službe za zaštitu životne sredine Dana Krezović saopštila da je glavni uzročnik naglog porasta zagađenja stavljanje u pogon rada TE Pljevlja bez pogona za odsuporavanje.

Načelnica Odjeljenja pedijatrije u Opštoj bolnici u Pljevljima Maja Terzić rekla je da je situacija alarmantna i da obolijevaju djeca najmlađeg uzrasta, od dva do tri mjeseca.  ,,Bebama starim svega 15 dana potrebna je hospitalizacija, a neka su upućena u Podgoricu. Smatramo da je kombinacija ekstremnog zagađenja i prisustva virusa dodatno zakomplikovala kliničku sliku. Odjeljenje je prepuno, oko 50 odsto djece je na kiseoniku i to je danonoćna borba”, saopštila je ona zabrinjavajuće činjenice.

Reagovao je i predsjednik Crne Gore Jakov Milatović – ,,Neko u Podgorici mora da čuje šta se dešava u Pljevljima, da je prije neko veče  više djece završilo u bolnici upravo zbog ekološke katastrofe koja se desila”.

Milutin Đukanović, predsjednik Odbora direktora EPCG,  demantovao je  navode Milatovića i Vraneša. Kazao je da je broj djece sa respiratornim tegobama, kao i broj hospitalizovane djece, znatno veći u odnosu na prošlu godinu u svim opštinama širom Crne Gore, usljed pika respiratorne virusne epidemije. ,,Ova pojava nije u direktnoj korelaciji sa zagađenjem vazduha”,  tvrdio je Đukanović. Za pravo mu je dao i ministar zdravlja Vojislav Šimun koji je saopštio da se situacija u Pljevljima, kada je riječ o broju oboljele i hospitalizovane djece sa respiratornim tegobama, na razlikuje od situacije u drugim opštinama u Crnoj Gori.

Da se u Pljevljima ipak nešto dešava, potvrdio je ministar ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera Damjan Ćulafić, koji je povodom rekordnog zagađenja inicirao sastanak kojem su prisustvovali ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović, generalni direktor Direktorata za zdravstvenu zaštitu u Ministarstvu zdravlja Ognjen Delić i predstavnica Ministarstva prosvjete Jasna Jovanović.

Iz Ministarsva prosvjete, nauke i inovacija najavili su  da su obrazovno-vaspitne ustanove već započele aktivnosti na organizaciji nabavke prečišćivača vazduha za sve prostorije u kojima borave učenici i zaposleni, uključujući učionice, kabinete, biblioteke i druge zajedničke prostorije.

Sa državnog nivoa obrušili su se na Toplanu u Pljevljima. Ekološka inspekcija je zatražila njeno zatvaranje, a ministar Ćulafić je izjavio da kotlarnica zagađuje vazduh i da ne može da radi. On je za takvo stanje optužio predsjednika opštine Pljevlja, navodeći da „nije bio u stanju da duže od godinu ugradi dva dodatna filtera”.

Prije početka sezone grijanja, Ćulafićevo ministarstvo je poništilo rješenje Agencije za zaštitu životne sredine iz jula ove godine, kojim je bio zabranjen rad gradske kotlarnice.

Vraneš je uzvratio tvrdnjom kazao da je to ,,klasična ucjena ekološke inspekcije kako bi građani Pljevalja ćutali”. On je naveo da se u Termoelektrani neuporedivo više izgori uglja, ali da ekološki inspektori do sada nisu tražili njeno zatvaranje. ,,Na dnevnom nivou kotlarnica potroši šest do sedam tona uglja, a inspekcija traži zatvaranje.Termolektrana dnevno trošti 6.000 tona uglja i inspekcija ne traži zatvaranje”, rekao je Vraneš. Upozorio je da „nezvanično čuje“ da se građani spremaju da samoinicijativno blokiraju rad Termoelektrane ako se zatvori kotlarnica.

Vlada žrtvuje Pljevlja i pljevaljsko stanovništvo zbog potrebe da se obezbijede dovoljne količine električne energije za čitavu Crnu Goru, ustvrdio je odbornik Nove srpske demokrtije  u pljevaljskom parlamentu Božidar Jelovac.

,,Termoelektrana ovih dana, bez sistema za odsumporavanje, na dnevnom nivou sagorijeva od pet do šest hiljada tona uglja. Gradska kotlarnica, odnosno Toplana, u prošloj grejnoj sezoni potrošila je, za pet mjeseci, 1.455 tona uglja. Zamislite koliko su ozbiljni oni koji tvrde da je gradska Toplana krivac, a ne Termoelektrana, koja za jedan dan tri puta više sagori uglja nego Toplana za čitavu godinu”, sračunao je Jelovac, čiji je partijski kolega Đukanović na čelu EPCG.

Zanimljivo je da je ekološka inspekcija, kada je u nedjelju izašla na teren, utvrdila da automatska mjerna stanica na dimnjaku Termoelektrane ne funkcioniše. Naložili su da se kvar otkloni. Indikativno je i da je baš u jeku najvećeg zagađenja, mjerna stanica za praćenje kvaliteta vazduha u Pljevljima na servisu.

EPCG je  najavila da će Pljevljacima umanjiti račune za 50 odsto tokom naredna tri mjeseca. Na protesnom skupu su im odgovorili da ,,zdravlje građana nema cijenu i da se ne može kupiti subvencijama koju je ta kompanija dala svojim korisnicima u Pljevljima u iznosu od 50 odsto na aktivnu električnu energiju to, kako tvrde, iznosio 10 do 15,00  eura po računu”.

EPCG  je i ranije pribjegavala sličnim rešenjim, pa je 2023. godine Pljevljacima u jeku zagađenja ponudila besplatan prevoz do Žabljaka. Jednodnevni izlet da se nadišu.

Lider URA Dritan Abazović je saopštio da je zbog krivičnog djela zagađenje životne sredine i zloupotrebe službenog položaja, odnosno, zbog ekološke katastrofe u Pljevljima, podnio  krivičnu prijavu Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) protiv predsjednika Odbora direktora Elektroprivrede Crne Gore Milutina Đukanovića i članova Odbora, kao i izvršnog direktora Zdravka Dragaša i ministra energetike i rudarstva Admira Šahmanovića.

On je objavio dokumenta koja ukazuju da je Odbor direktora na predlog šest rukovodilaca TE Pljevlja pustio u probni rad Termoelektranu bez odobrenja nadležnih inspekcija. U obrazloženju krivične prijave se navodi  da je nakon puštanja Termoelektrane u probni rad 1.12.2025., porasla zagađenost vazduha u tom gradu sumpor-dioksidom.

Opozicionom lideru je podršku dao i lider NSD Milan Knežević nasuprot svojih koalicionih kolega iz vlasti: ,,Pozivam SDT da odmah uđe u Termoelektranu Pljevlja. Tako bi sanirali i bazen Crvenog mulja. Ekocid, ubijaju ljude u Pljevljima, đeca su na respiratorima, i prijete im ako izađu da se bune”.

U srijedu kada je održan protest, vazduh u Podgorici je, prema podacima međunarodmog sajta IQAir, bio zagađeniji nego u Pljevljima. A  otrov već danima udišu i građani Bijelog Polja i Nikšića. Preciznih podataka nema, a međunarodne procjene govore da broj prijevremenih smrti zbog zagađenja vazduha u Crnoj Gori oko hiljadu godišnje.

Građani Pljevalja su sa protesta prozvali državu da odgovori na brojna pitanja. Poručili su da je – u Pljevljima ljudski život jeftiniji od kilovata električne energije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZAKUP SVETOG STEFANA I MILOČERA – PARAVAN ZA GRADNJU: Planski dokumenti o izgradnji 41.000 kvadrata i dalje na snazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pokazalo se da je ugovor o zakupu elitnih hotela, o navodnom podizanju turizma Crne Gore na viši nivo, bio paravan za državni projekat urbanizacije bisera crnogorske obale, izveden pod pokroviteljstvom dvije Vlade. Bila je angažovana i čitava plejada saizvršilaca –  ministara i poslanika, državnih institucija i dvorskih arhitekata uz prateću korupciju najvišeg nivoa

 

 

U osnovnom ugovoru o dugoročnom zakupu elitnih crnogorskih hotela Sveti Stefan i Miločer sa imanjem koje zauzima 35 hektara parkova i šuma, zaključenim krajema januara 2007., nije bilo odrednica o investicionim poduhvatima i gradnji velikog broja objekata turističke ili komercijalne namjene. Ili su samo sakrivene od javnosti.

Ugovorom između Vlade Crne Gore sa jedne, kompanije Aidwey Investments Ltd kao zakupca i hotelske  kompanije Aman Rizort, hotelskog operatera, sa druge strane, nije predviđena gradnja objekata u miločerskom parku i maslinjaku Svetog Stefana. Glasine o investicijama koje su na ovim lokalitetima dogovorene prije izdavanja hotela pod zakup, oštro su demantovane.

Pokazalo se ipak da je ugovor o zakupu elitnih hotela, o navodnom podizanju turizma Crne Gore na viši nivo bio paravan za državni projekat urbanizacije bisera crnogorske obale, izveden pod pokroviteljstvom dvije Vlade, na kome je bila angažovana čitava plejada saizvršilaca, ministara i poslanika, državnih institucija i dvorskih arhitekata uz prateću korupciju najvišeg nivoa.

U godinama koje su uslijedile pažljivo su izvođene pravne krivine, izmjene zakona i propisa, kako bi se vlasnicima misteriozne of-šor kompanije Aidwey, registrovane na Britanskim  Djevičanskim Ostrvima, omogućila izgradnja novog hotela Kraljičina plaža, mnogo većih gabarita od starog koji je porušen, kao i gradnja stanova za tržište u stoljetnoj šumi Miločera i na parcelama ispred grada-hotela Sveti Stefan.

Nekadašnji premijer Igor Lukšić tokom dvogodišnjeg staža na čelu Vlade postavio je temelje zloupotreba državnih institucija i kršenja zakona u korist jedne internacionalne grupe investitora koja se skriva iza ugovora o zakupu poznatih hotela.

Svoj dvogodišnji mandat Lukšić je krunisao  Zaključkom Vlade, donijetom na poslednjoj sjednici kojom je predsjedavao, održanoj 30.11.2012., u kojem su navedene brojne povlastice koje će država odobriti zakupcu, od smanjenja ugovorenog iznosa godišnjeg zakupa Svetog Stefana, Miločera i hotela Kraljičina plaža za 30 odsto, preko povećanja dužine ugvorenog zakupa na dodatnih 12 godina, oslobađanja od plaćanja dugova, taksi i poreza državi, pa sve do odobrenja po kome zakupci iz kompanije Aidwey mogu u srcu miločerskog parka graditi stanove za prodaju za odabranu VIP klijentelu.

Lukšićeva Vlada pripremila je one čuvene anekse na osnovni ugovor o zakupu. Zakupcima se odobrava prodaja 66 stanova koji će se u skladu sa DUP-om Chedi-Kraljičina plaža, koji nikada nije usvojen, izgraditi na parceli u miločerskom parku koja se prostire od hotela Kraljičina plaža do granice naselja Pržno.

Zemljište na kojem  je gradnja u međuvremenu započeta, vlasništvo je Vladinog preduzeća HTP Miločer, pa je odlučeno da se izda pod zakup na rok od 90 godina. Kako je zakup hotela produžen na 42 godine, nakon isteka tog roka, u narednih 48 godina investitor će plaćati tržišnu cijenu zakupa zemljišta koje će se naći ispod izgrađenih i rasprodatih stambenih zgrada.

To praktično znači da je taj dio Miločera privatizovan i otuđen zauvijek.

Sve je dogovoreno na čuvenom putešestviju premijera Lukšića i ministrima ekonomije i finansija, Vladimira Kavarića i Milorada Katnića, skupa sa porodicama i boravku u luksuznom hotelskom kompleksu Amanjena u kraljevini Maroko, na račun  kompanije Aman Rizort.

Aneks Ugovora o zakupu hotela Sveti Stefan i Miločer i posebni Aneks Ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža potpisao je tadašnji ministar održivog razvoja i turizma, Predrag Sekulić.

Kontroverzni aneks br.1 ugovora o zakupu hotela Kraljičina plaža usvojen je u Skupštini CG u decembru 2015. sa 43 glasa poslaničke većine u parlamentu, uz presudnu podršku poslanika opozicione Pozitivne CG, čiji lider Darko Pajović za te zasluge nagrađen ambasadorskim mjestom u Pekingu.

Godinu ranije, premijer Lukšić i ministar Sekulić nezakonitim odlukama omogućili su izgradnju SPA centra u zaleđu male Kraljičine plaže. Po nalogu Lukšića ministar Sekulić izdaje UTU uslove kojima se vrši prenamjena prostora za gradnju na Kraljičinoj plaži, a kasnije i građevinsku dozvolu, bez zakonskog osnova i bilo kakvog planskog dokumenta.

Na taj način izgrađeno je oko 4.500 kvadrata na Kraljičinoj plaži, na najskupljoj lokaciji u državi.

Nakon Lukšića na scenu stupa Vlada Mila Đukanovića i ministar održivog razvoja i turizma Branimir Gvozdenović, koji pripremaju uslove za realizaciju usvojenih aneksa i gradnju na cijelom području zakupljenog ljetovališta. Prvi korak u tom pravcu bio je izmjena Zakona o uređenju prostora 2013. godine, dodavanjem novog člana 60a, kojim je Vladi omogućeno da u slučajevima kada za određeni prostor nije pokriven planskom dokumentacijom, sama, odnosno Ministarstvo uređenja prostora, daje UT uslove za gradnju objekata od opšteg interesa. Što se direktno odnosilo na kompleks Miločer – Sveti Stefan.

U martu 2015. Vlada donosi Odluku o određivanju lokacije za hotelski rizort Miločer i Programski zadatak za raspisivanje javnog konkursa za projekat urbanističko-arhitektonskog rješenja za prostor koji obuhvata površinu od 35 hektara. Posao je obavilo odjeljenje za razvojne projekte, kojim je rukovodila arhitektica Dijana Vučinić, u ministarstvu održivog razvoja i turizma ministra Gvozdenovića.

Dugo planirani zločin protiv prirode, devastacija prirodno-istorijskog i kulturnog nasleđa time je bila ozvaničena. Zakupcu turističkog kompleksa Sveti Stefan i Miločer omogućeno je da izgradi 41.000 kvadrata prostora različitih namjena na atraktivnijoj lokaciji. Ako se tome doda 4.500 kvadrata izgrađenog SPA centra pored male plaže, može se govoriti o svojevrsnoj betonizaciji najljepšeg dijela crnogorske obale.

Prema UP turistički rizort Miločer planirana je izgradnja hotela, više luksuznih vila, apartmanskog kompleksa, ugostiteljskih objekata, poslovnih prostora, heliodroma, dječjeg igrališta, dva teniska terena, garaža, trafostanica.., i drugih objekata na 17 lokacija u prostoru Miločera i Svetog Stefana.

Prostor ispred hotela Sveti Stefan napadnut je objektima na više lokacija. Stara administrativna zgrada  pretvara se u apartmansko-poslovni centar sa 5.000 m2. Planiran je red samostalnih vila u maslinjaku, projektovanih kao replike starih crnogorskih kamenih kuća ukupne površine oko 13.000 kvadrata. Nadograđuju se divlje podignute administrativne zgrade u maslinjaku sa preko 3.000 kvadrata. Planirana je i nova garaža na četiri nivoa sa 4.500m2. Gradiće se i direktno na pijesku istočne svetostefanske plaže, na lokaciji restorana Pod murvom.

Kompanija Adriatic properties dobila je u aprilu 2019. UT uslove od Ministarstva održivog razvoja za gradnju objekata na pomenutih 17 lokacija.

Što znači da može graditi na svakoj od navedenih lokacija ukoliko to želi.

Zaključivanjem arbitražnog sporazuma između Vlade Milojka Spajića i zakupca, ostaje otvoreno pitanje sudbine planskog dokumenta UP Turistički rizort Miločer. Da li će biti stavljen van snage, da li će izdati UT uslovi za izradu tehničke dokumentacije za gradnju po ljetnikovcu biti povučeni, ili će zakupac i kompanije oko njega nastaviti sa betoniranjem Sveca i Miločera.

Urbanistički projekat Miločer u međuvremenu je postao sastavni dio regionalnog Prostornog plana obalnog područja.

Ekipi Vladinih poslušnika u projektu degradacije Svetog Stefana i Miločera pridružila se i Uprava za zaštitu kulturnih dobara. Sastavni dio UT uslova koje je zakupac dobio, predstavlja i kontorverzno Rješenje o konzervatorskim  uslovima  za gradnju objekata na prostoru koji je zakonom zaštićen kao kulturno dobro. Rješenje  je potpisao tadašnji direktor Božidar Božović.

„Nove gradnje i dogradnje na parcelama oko Svetog Stefana predvidjeti tako da se maksimalno uklope u ambijentalne karakteristike i da budu maksimalno podređene ambijentu Svetog Stefana“, skandalozna je preporuka institucije koja je morala da zaštiti kulutrno dobro sa okolinom.

Osam parcela na kojima je predviđena gradnja na desetine hiljada kvadrata, predstavljaju integralni dio zaštićene okoline nepokretnog kulturnog dobra Sveti Stefan.

Sveti Stefan je stavljen pod zaštitu kao spomenik kulture 06. decembra 1949. godine, odmah nakon osnivanja Zavoda za zaštitu spomenika kulture. Pravna zaštita grada-hotela traje u kontinuitetu iako se Uprava za zaštitu kulturnih dobara poziva isključivo na sopstveno rješenje  od 28.septembra 2017. godine kojim je Sveti Stefan proglašen za nepokretno kulturno dobro od nacionalnog značaja.

 

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo