Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tri ortaka mnogo jaka

Objavljeno prije

na

Godinu koja ostaje za nama na kriminalnom planu u regionu, bez ikakve sumnje, obilježilo je podizanje međunarodne potjernice i bijeg narkobosa Nasera Keljmendija. On je, kao i njegovi ortaci i prijatelji, Darko Šarić i Safet Kalić, skoro do posljednjeg trenutka nalazio utočište u Crnoj Gori. Biće, sve slučajno.

Monitor je prvi objavio da su se američki istražitelji nagodili sa Keljmendijem i dodijelili mu ograničenu slobodu u zamjenu za saradnju i informacije koje će tražiti od njega. Prema našem dobro obaviještenom izvoru, taj kralj heroina je prihvatio ponudu i danas se nalazi daleko od Balkana, na mjestu koje je za njega mnogo sigurnije nego što je region iz kojeg je otišao.

„Od prvog trenutka se znalo da je Keljmendi na Bliskom Istoku, odnosno u Dubaiju, gdje od ranije ima kuću i razvijen biznis. U toj kući on je u jednoj vrsti kućnog pritvora i pod stalnim je nadzorom istražitelja. Kretanje mu je maksimalno ograničeno, ali to je za njega mnogo bolje nego da je ostao na Balkanu”, ispričao je izvor iz crnogorske policije.

Prema njegovim riječima Keljmendi je predstavljao prijetnju za druge narkobosove u lancu na avganistanskoj transverzali, tako da je postojala realna opasnost da bude likvidiran, prije nego je pao u ruke istražitelja.

„On je sada na sigurnom. Oni ga čuvaju, a zauzvrat će dobiti vrlo dragocjene informacije. Keljmendi ima šta da ispriča o svojim narko vezama, ali i o političkoj logistici u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj”, kaže Monitorov izvor.

Naser Keljmendi je u bjekstvu od kada je u susjednoj Bosni i Hercegovini, poslije mnogo najava, počela policijska akcija i potraga za njim, a završena je raspisivanjem međunarodne Interpolove potjernice. Keljmendi je akciju u BiH izbjegao tako što se prvo sklonio u Crnu Goru, odakle je bezbjedno otišao u rodnu Peć. Koha ditore je nakon toga objavila da je narkobos uhapšen, ali je policija Kosova to demantovala, tvrdeći da je uhapšeni čovjek „fizički sličan ovom kriminalcu”. Monitor je, pozivajući se na dobro obaviještene izvore, objavio da je Keljmendi doista uhapšen, ali da su ga iste noći preuzeli američki marinci koji su, čim je počela potjera u BiH, stigli na Kosovo i bili stacionirani u vojnoj bazi Bondstil. Naš izvor objašnjava da američki vojnici nijesu učestvovali u akciji hapšenja, ali da su „bili u Bondstilu za slučaj da Keljmendi pokuša da pruži otpor, s obzirom na ogroman broj naoružanih kriminalaca koji se nalaze u njegovom lancu”.

„Vojska je propustila da čitav posao završe istražitelji Američke agencije za borbu protiv droge (DEA), koji su Keljmendija obrađivali i pratili njegove aktivnosti više od deset godina. To je, uostalom, njihov posao, a ne posao za vojsku. Agenti DEA odavno su pratili njegove tragove po Balkanu”, tvrdi ovaj izvor.

Naser Keljmendi je Kosovo napustio sa lažnim kosovskim dokumentima, sa kojima mu nije bila potrebna viza za zemlju u koju je otišao.

„To nije mogao da učini bez znanja američkih agenata koji su mu ‘disali za vratom’. Sve u svemu, on je shvatio bezizlaznost situacije u kojoj se našao i prihvatio je ponudu za saradnju, u zamjenu za ograničenu slobodu. Pjevaće on istražiteljima sve što budu od njega tražili, a tražiće mnogo toga”, tvrdi naš sagovornik.

Monitor je odavno pisao da su na putu droge takozvanom balkanskom rutom kriminalne organizacije sa prostora bivše Jugoslavije veoma dobro uvezane i da se u tom lancu nalazi oko deset hiljada ljudi. Oni, kao velika kompanija ili familija, vrte milijarde eura na heroinskom putu prema zapadnoj Evropi. Ne zvuči zbog toga nevjerovatno da se i bogatstvo Nasera Keljmendija mjeri milijardama. Mediji su davno objavili da se Keljmendi nalazi na čelu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu i da je sve do bjekstva poslove vodio iz hotela Casa grande, smještenog na Ilidži kod Sarajeva.

Čitavo ljeto prije podizanja potjernice Keljmendi je u miru proveo na Crnogorskom primorju i u Podgorici, gdje ima nekretnine, koje do danas nijesu zaplijenjene, uprkos preporuci predsjednika SAD Baraka Obame, koji je lično Nasera Keljmendija, neposredno prije podizanja potjernice, stavio na crnu listu i proglasio osobom opasnom po bezbjednost SAD.

Zanimljivo je da je Darko Šarić posljednji put prije bjekstva viđen u društvu Keljmendija. Naš dobro obaviješteni izvor tvrdi da je upravo Šarić, koji se nalazi u Južnoafričkoj Republici, predao američkim istražiteljima ključne dokaze protiv svojih kompanjona Keljmendija i Kalića, protiv kojih je istraga pokrenuta poslije Balkanskog ratnika.

Monitor je ranije pisao i da je akcija Balkanski ratnik bila kruna obavještajno-operativnog praćenja pomoću najsavremenije tehnologije, ali i ljudi na terenu, od Balkana i Evrope, do SAD i Južne Amerike. Naš izvor iz policije tvrdi da su starijeg Šarića američka DEA i srpska Bezbjednosno-informativna agencija počele da prisluškuju čak šest-sedam godina prije pokretanja akcije i početka hapšenja saradnika tog odbjeglog kriminalca. Toliko je trebalo da se akcija Balkanski ratnik dobro pripremi.

DEA je, prema tvrdnjama našeg policijskog izvora, pratila kontakte klana Šarić i u Argentini i Urugvaju, odnosno Montevideu. Ubačeni operativci američke Agencije za borbu protiv droge bili su angažovani i u jednoj akciji doturanja kokaina, sve u cilju prikupljanja dokaza za pokretanje ratnika. Naš policijski izvor objašnjava da je Šarićeva narko banda bila jedini kartel na Balkanu, odnosno da je imala internacionalni i međunarodni karakter.

„Sve drugo na našim prostorima ima odlike organizovanih kriminalnih grupa. Kartela nema čak ni u Albaniji, ni na Kosovu. Pa i narko banda Safeta Kalića po svemu je, u odnosu na Darkov kartel, imala niži stepen organizacije, sa odlikama organizovane kriminalne grupe. I u toj grupi su policijski operativno poznata sva imena u hijerarhiji, ali nijesu procesuirana. Na čelu grupe je bio Safet. Brat Mersudin mu je bio desna ruka i čovjek za kontakt, dok je Amina Kalić kolateralna šteta” – priča naš izvor.

Safet Kalić je, izgleda, imao dojavu da se protiv njega vodi istraga. Ko mu je dojavio? Treba se prisjetiti da su mu službenici crnogorske Agencije nacionalne bezbjednosti pružali logistiku dok se krio i bježao u vrijeme nekadašnje akcije Sablja u Srbiji. Ovog puta je mirno otputovao za Istanbul, gdje se i sada krije u svojoj kući, zaštićen lažnim identitetom i falsifikovanim ličnim dokumentima. Prema riječima našeg policijskog izvora, Kalić uspijeva da se skriva i zahvaljujući velikom bogatstvu koje ima u gotovom novcu. Taj novac se nalazi na raznim računima u Turskoj, naravno na njima su druga imena, ali i u Turkiš bank na Kosovu. Naš izvor tvrdi da Kalićevo bogatstvo u kešu iznosi nekoliko stotina miliona eura.

„To je njegova sigurnost. Dok ima taj novac, njemu je lako da se skriva”, tvrdi naš izvor.

Podsjetimo, akcija u kojoj su uhapšeni Safetov brat Mersudin i supruga Amina, izvedena je u julu 2011. godine, nakon šestomjesečne policijske istrage koja se vodila u navodno strogoj tajnosti.

Specijalno tužilaštvo njih i Safeta tereti da su u periodu od 2006. do 2011. godine kroz finansijske transakcije u Crnoj Gori legalizovali veliku količinu novca sumnjivog porijekla. Navodno su samo preko jedne banke u Rožajama oprali više od sedam miliona gotovine. Tim novcem Kalići su plaćali rate za kredite koje su od te banke podigli preko svojih preduzeća, ali plaćali i dobavljače i novac prebacivali na privatne račune. To je vjerovatno samo djelić novca koji je legalizovan. Veći dio je ubačen u sistem preko privatizacije, kupovine nekretnina, trgovinom naftom i drugim robama.

Safeta Kalića i u BiH povezuju sa trgovinom narkotika. Njega su u vezu sa Naserom Keljmendijem i Darkom Šarićem mnogo ranije doveli novinari istraživači iz regiona. Crnogorska policija i tužilaštvo ipak su čekali cijelu deceniju da bi krenuli u akciju protiv Kalića. Razumljivo. Kalić, Šarić i Keljmendi do juče su bili izdašni finansijeri partija na vlasti, a vlasti su im zauzvrat obezbijedile da Crna Gora za njih do posljednjeg trenutka bude sigurna kriminalna kuća.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo