Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Rektorova kvota

Objavljeno prije

na

Univerzitet Crne Gore nedavno je raspisao tender za prodaju 15 stanova u novoj profesorskoj zgradi blizu Studentskog doma u Podgorici. Na ovaj potez Univerzitet se odlučio zbog rupe u budžetu od 10 miliona eura.

Izgradnja stambeno-poslovnih objekata cvjeta, pa stanovi ne manjkaju Univerzitetu. Sa raspodjelom ne ide tako glatko.

Upravni odbor UCG zaustavio je početkom novembra raspodjelu ukupno 152 stana zaposlenim na Univerzitetu. Konkurs iz 2010. za raspodjelu stanova u novoj profesorskoj zgradi je umjesto propisanih 30 dana trajao skoro dvije godine. Prije toga je i Ustavni sud, 20. septembra, poništio pravilnik UCG o raspodjeli stanova.

Nekoliko stotina stanova koje je Univerzitet gradio od 2006. godine je raspodijeljeno po sumnjivim kriterijumima. Mnogi profesori su uz stanove dobili i izuzetno povoljne stambene kredite, a pojedini su dobili stan iako su imali riješeno stambeno pitanje.

Sada se manjak u kasi pokušava nadomjestiti prodajom stanova. Za prodaju su oglašeni stanovi iz tzv. rektorove kvote. Rektor UCG ima diskreciono pravo da odluči o raspodjeli 20 odsto stanova iz ukupnog stambenog fonda.

Kako je ukupna kvota novih stanova za raspodjelu bila 200, a broj vraćenih stanova 29, rektora Predraga Miranovića je zapalo da podijeli 45 stanova.

Miranović je krajem novembra Upravni odbor UCG obavijestio o raspodjeli stanova iz njegove kvote. On u dokumentu, u koji je Monitor imao uvid, konstatuje greške Univerziteta. Nakon što su izašle preliminarne rang-liste za kadrove i saradnike u nastavi, ispostavilo se da se ukupno 28 docenata našlo ,,ispod crte”, a 42 saradnika u nastavi dobili su pravo na zakup stana. Miranović konstatuje da je ,,Univerzitet napravio grešku u procjeni i u planu raspodjele tako što je mnoge saradnike u nastavi koji su na vrijeme završili svoje školske obaveze, doktorirali, i za koje je Univerzitet iskazao interes pa su izabrani u docente, ‘kaznio’ time što im nije dodijelio stan, a neke saradnike u nastavi koji su bili manje uspješni u svojoj akademskoj karijeri, ‘nagradio’ dodjelom stana u zakup”.

Rektor tvrdi da je svoju kvotu iskoristio da se ispravi ta nepravda. Iako je većina prihvatila stanove iz rektorove kvote, ponudu je odbilo šest docenata. Miranović to odbijanje tumači time da pomenuti docenti ili nijesu bili u finansijskoj mogućnosti da otkupe stan ili su smatrali da ponuđeni stan nije odgovarajući. Zanimljivo je da je rektorovu ponudu za stan odbio i Miloš Bešić, a da mu je nedavno ukinuto pravo na korišćenje službenog stana UCG.

U dopisu upućenom UO, Miranović navodi da ne postoji poseban pravilnik po kojem su se raspodjeljivali stanovi iz rektorove kvote. Famozna kvota uvedena je za vrijeme rektorovanja Ljubiše Stankovića. Ovlašćenje rektora da mimo konkursa dodijeli 20 odsto stanova iz stambenog fonda dospjelo je tada i na Ustavni sud.

Pojedini profesori i asistenti tada su optuživali Stankovića da se kod dodjeljivanja stanova iz svoje kvote rukovodio principom lojalnosti i partijske SDP pripadnosti.

Predsjednik UO UCG Duško Bjelica nedavno je izjavio da ,,ne postoje dokazi da su pojedini profesori dobijali stan iako imaju riješeno stambeno pitanje”, te da se ,,ukoliko se dodatnim kontrolama nešto tako otkrije – o tome neće ćutati”.

Bjelica sve zloupotrebe može naći u Biltenima Univerziteta. Tadašnjem predsjedniku Stambene komisije Zoranu Rašoviću dodjeljuje se stan od 105 kvadrata. Predsjednik stambene komisije dobija veći stan nego što mu pripada iako je imao rješeno stambeno pitanje – stan i kuća u Podgorici. Koristeći svoje diskreciono pravo rektor je tada dodijelio stanove i profesorima koji su bili stambeno zbrinuti: Tatjani Bečanović, Mitru Mišoviću, Milanu Vukčeviću…

To je dokumentovano u pismu grupe saradnika-asistenata upućenom nadležnima na Univerzitetu, koji se tada od straha da ne izgube posao nijesu potpisali ispod tog dokumenta. U dokumentu su konstatovane i druge nepravilnosti – od podjele stanova po rođačkoj liniji, pa do slučajeva da stan dobiju i oni koji se nijesu prijavili na konkurs za raspodjelu. Stan, iako se nije prijavio na konkurs je dobio i rektor Stanković. Pripala su mu čak dva stana, čijim je spajanjem dobio 151 kvadrat.

Kada je početkom prošle decenije Univerzitet od države dobio preko 30 hektara površine za rad i razvoj, Zakon o visokom obrazovanju je precizirao da se ove nepokretnosti mogu koristi samo za obavljanje sopstvene djelatnosti. Univerzitetska zona je danas forsiranjem stambeno-poslovne izgradnje postala gradić s nekoliko hiljada stanovnika.

O raspolaganju stanovima i poslovnim prostorima univerzitetskih zgrada prošle godine je raspravljano i u Skupštini. Posebno o slučaju kada je rektor Stanković ispred Univerziteta prodao poslovni prostor u profesorskoj zgradi kompanijama Sams i Šajo za 1,6 miliona eura. Stanković je u to vrijeme bio i predsjednik Savjeta Agencije za elektronske komunikacije koja je taj prostor kupila od Samsa i Šaja za preko četiri miliona eura. Neposredno nakon tog posla postao je ambasador u Velikoj Britaniji.

Na Univerzitetu su sve glasnija pitanja gdje je završio novac od prodaje brojnih stanova, poslovnih prostora, garaža… Predsjednik UO UCG Duško Bjelica najavio je da će biti angažovana i nezavisna revizorska institucija koja će se baviti utvrđivanjem činjenica o raspodjeli i prodaji stanova.

Samo da se ne desi slučaj poput nedavnog kada je inspektorka iz Poreske uprave, koja je vršila kontrolu uplate poreza u vezi sa prethodnom raspodjelom stanova, nakon toga zaposlena kao sekretarica Arhitektonskog fakulteta. Odmah je predala zahtjev za stambeni kredit.

Bratska raspodjela

Jedan od razloga prodaje 15 stanova je i deficit nastao u poslovanju sa danilovgradskom firmom Kroling, koja ima ekskluzivno pravo da gradi sve objekte Univerziteta Crne Gore. Bilo da se radi o poslovno-stambenim objektima ili fakultetskim zgradama.

Kada je počeo građevinski zamah na Univerzitetu, iz Rektorata je poručeno da stanovi u poslovno-stambenom objektu koji je namijenjen zaposlenima ne mogu i neće biti predmet kompenzacije. Nakon što je Univerzitet finansirao grube građevinske radove na profesorskoj zgradi, ostali su bez sredstava. Riješili su da nastave gradnju tako što će izvođaču radova kao kompenzaciju ponuditi dio stanova i poslovne prostore.

Nakon tendera, Ljubiša Stanković je zaključio ugovor o nastavku gradnje sa firmom Kroling. Tradiciju saradnje sa Krolingom nastavio je i rektor Miranović. Predsjednik UO UCG Duško Bjelica je nedavno ocjenio da je razultat dosadašnje stambene izgradnje višemilionski dug prema izvođaču.

Prema dokumetima UCG, u koja je Monitor imao uvid, kod gradnje nove profesorske zgrade UNISTAN II najbolje je prošao Kroling.

U novoj zgradi koja ima 471 stan – za otkup zemljišta porodici Damjanović je dato 13 stanova, Vladi kao sufinansijeru 41 stan, izvođaču radova Krolingu 208 stanova, dok je Univerzitetu ostalo 209 stanova.

Danilovgradskoj firmi je pripalo čak 40 odsto stambenog prostora u zgradi UNISTAN II, plus osam stanova na ime dodatnih radova. Kao i sav poslovni prostor u zgradi – preko 6.000 m2.

Ukupni troškovi igradnje zgrade su nešto preko 29 miliona eura. Kompenzacijom na ime stanova i poslovnih prostora UCG je Krolingu isplatio 22 miliona eura. Do trenutka kada su zaposleni počeli da plaćaju otkup stanova, izvođaču radova je plaćeno pet miliona eura.

Iako su kvadrati u novoj profesorskoj zgradi podijeljeni bratski popola između UCG i Krolinga, računica kaže da Univerzitet duguje Krolingu preko dva miliona eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo