Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Opasne veze sa Šarićevim klanom

Objavljeno prije

na

milo-djukanovic-ranko-krivo

Ubica je stigao iz mraka. Dok je Vidak Vorotović (34) zvani Vitko malo pred ponoć u subotu uveče sjedio u audiju PG-DV636, na parkingu ispred autobuske stanice u centru Nikšića, ubica mu je kroz prozor ispalio sedam hitaca u glavu.

Motivi surove likvidacije mladića koji je odranije poznat policiji, i to ne samo u Crnoj Gori, zasada su u domenu spekulacija. Prema prvim informacijama, istraga ubistva Vorotovića mogla bi da ide u nekoliko pravaca. On je dovođen u vezu s nekoliko ozbiljnih krivičnih djela, ali i s klanom odbjeglog narko-bosa Darka Šarića.

Nije mali broj onih koji ovu likvidaciju dovode u vezu sa Vidakovim bratom Markom, visokopozicioniranim članom narko-klana Darka Šarića. Ispituje se i mogućnost da je Vorotović ubijen iz osvete zbog postupaka brata Marka, ali će se, kako saznajemo, istraga pozabaviti svim njegovim sumnjivim kontaktima koji bi mogli da dovedu do ubice.

,,Policija u istrazi ubistva Vorotovića ima nekoliko pravaca, ali je najinteresantnija njegova povezanost sa Šarićevim klanom. Njegov brat Marko u Srbiji je optužen zbog šverca dvije tone kokaina, a u martu je s Tužilaštvom postigao dogovor o priznanju krivice i prihvatio je kaznu od devet godina zatvora”, kazao je za Blic izvor blizak istrazi.

Marko Vorotović ušao je u klan Darka Šarića preko Dragana Dudića zvanog Fric, jednog od najbližih saradnika pljevaljskog narko-bosa. Marko Vorotović je jedno vrijeme radio kao šef obezbjeđenja Dudićeve diskoteke Maksimus u Kotoru, ali i kao tjelohranitelj Dudića, koji je prije dvije godine ubijen u Kotoru.

,,Jedan od zahtjeva Marka Vorotovića bio je da kaznu ne služi u Srbiji, već u Crnoj Gori. Sporazumom o priznanju krivice to mu je omogućeno, ali još nije prebačen”, kazao je izvor beogradskog tabloida Kurir.

Tokom suđenja, prije nego što se „nagodio” sa tužilaštvom, Marko Vorotović je tvrdio da nema nikakve veze sa švercom droge i da Šarića ne poznaje. Tada je rekao i da je u teškom psihičkom stanju. Međutim, poslije skoro tri godine u pritvoru riješio je da sve prizna u zamjenu za blažu kaznu.

Ubistvo Vidaka Vorotovića peto je ubistvo u posljednje dvije i po godine neke od osoba koje su bile povezane sa ljudima bliskim odbjeglom Pljevljaku.

Dragan Dudić, zvani Fric, bliski saradnik i poslovni partner Darka Šarića, ubijen je 30. maja 2010. u Kotoru. Svjedok-saradnik Draško Vuković je u decembru 2011. u sudu u Beogradu imenovao Dragana Dudića kao najvažnijeg saradnika Darka Šarića.

Tvrdnje pojedinih da je Dudić ubijen zbog poslovne saradnje sa Šarićem, demantovao je optuženi za ubistvo Dudića Ivan Vračar, priznavši da je „zločin počinio jer se plašio za sopstveni život”.

U septembru 2011. objavljeno je da se Vitomir Bajić (44) objesio u italijanskom zatvoru. Bajić, državljanin Srbije i Bosne i Hercegovine, objesio se 22. septembra u zatvoru u gradu Komo kojem je izručen u martu 2011. pošto je uhapšen u Budvi zbog sumnje da je član grupe Darka Šarića, odnosno da je učestvovao u međunarodnom švercu kokaina iz Južne Amerike.

Osim Bajića, u policijskoj akciji Loptice u Budvi je u novembru 2010, po istoj potjernici, uhapšen i Srpko Klisura (28), koji je takođe izručen Italiji. U istoj akciji, u Pljevljima je uhapšen Duško Šarić koga Italija sumnjiči da je s bratom Darkom, koji je u bjekstvu, kao i Milanom Milovcem zvanim Cigla i Nikolom Dimitrijevićem zvanim Džoni, u prvoj polovini januara 2009. u italijanskom gradu Livinjo ugovarao nabavku, skladištenje i prevoz 225 kilograma kokaina.

Prema Blicu Vitomir Bajić je u kriminalnom podzemlju važio za plaćenika koji je za svoje usluge u švercu droge, otmicama i ubistvima Darku Šariću i Luki Bojoviću naplaćivao ogromne svote novca.

,,Bajić jeste za Šarića kupovao zemlju, hotele i stanove na Zlatiboru, ali je ulagao i u svoje poslove. Na Zlatiboru je imao restorane, menjačnice, stanove, a njegovo bogatstvo se procjenjuje na milione eura”, tvrdi izvor tog lista.

Taj izvor je naveo da je Bajić tada stavljen pod prismotru, jer se u to vrijeme znalo i da je pripadnik Šarićevog klana. Bajić je dolazio u Srbiju, na Zlatibor, gdje je pokušavao da proda brojne stanove, restorane, hotele i placeve koje je prethodno kupio za Darka Šarića novcem stečenim narko-kriminalom, naveo je izvor Blica.

Bajićev advokat Borivoje Borović, poslije samoubistva svog klijenta, izjavio je medijima da „nije siguran u verziju o samoubistvu jer Bajić nije bio čovjek koji bi digao ruku na sebe”.

Dva mjeseca kasnije je u zatvorskoj ćeliji Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS) u Spužu nađen mrtav Milivoje Terzić iz Pljevalja, osumnjičen da je učestvovao u reketiranju Ivanke Šarić, majke Darka i Duška Šarića.

Za Terzića, koji se nalazio u pritvoru, zbog optužbe da je prevario majku braće Darka i Duška Šarića i uzeo joj 300.000 eura, dugo nije utvrđeno da li je riječ o samoubistvu ili je ubijen. Tužilaštvo je, nakon što su crnogorski vještaci dali suprotna mišljenja o uzrocima smrti Terzića – od toga da je u pitanju ubistvo do stava da se radi o samoubistvu – odlučilo da slučaj uputi u Sloveniju na supervještačenje.

Vesna Jovićević, viši državni tužilac, saopštila je krajem maja da tužilaštvo nije prihvatilo mišljenje ljekara Miodraga Šoća da je Terzić ubijen i da je smrt posljedica davljenja, jer je bilo u suprotnosti sa nalazima ostalih vještaka.

Konačno, prije pet mjeseci na meti, još nepoznatog napadača ili više njih, u beogradskom naselju Žarkovo, našao se Pljevljak Radojica Joksović, brat od strica Nebojše Joksovića, svjedoka saradnika u procesu protiv Darka Šarića. Nastradao je kada je aktivirana eksplozivna naprava, postavljena ispod njegovog audija A6.

Još nisu otkriveni razlozi ove likvidacije, ali mnogi smatraju da je to bila opomena, ali i osveta za svjedočenje protiv Šarića i njegovih ljudi. Upućeni navode da je Radojica preuzeo gotovo sve Nebojšine poslove i da je bio njegova desna ruka.

Inače, na Nebojšu Joksovića vodi se štamparija BMG u Žarkovu, u kojoj je sredinom septembra 2010. izbio požar. Iako se sumnjalo da je podmetnut, za to nije bilo dokaza. U junu 2011. bačena je bomba na Joksovićev kafić La prinćipesa u Žarkovu, koji je tom prilikom uništen.

Grupa Darka Šarića se u Srbiji tereti za šverc više od tri tone kokaina iz Latinske Amerike u zapadnu Evropu tokom 2008. i 2009. godine. Od ukupno 22 optužena – devetorica su u bjekstvu, među kojima je i prvooptuženi Šarić.

Do sada su sedmorica izvedenih pred sud već osuđeni na osnovu sporazuma sa Tužilaštvom za organizovani kriminal po kojem su priznali krivicu u zamjenu za četiri do 10 godina zatvora. To su, pored Marka Vorotovića, još optuženi Miloš Pandrc, Dejan Rakić Raka, Nikola Pavlović Džoni, Aleksandar Miodrag, Miloš Krpović i Mirko Miodragović. Boris Laban i Dragan Labudović su prema ranijim izvještajima beogradskih medija pregovarali sa tužilaštvom o nagodbi.

Trojica Šarićevih saradnika dobila su status svjedoka saradnika – Radan Adamović, Nebojša Joksović i Draško Vuković.

Prvi potpredsjednik vlade Srbije Aleksandar Vučić izjavio je prošle nedjelje da se vlasti u toj zemlji stalno bave Darkom Šarićem.

,,Mi ćemo napore po tom pitanju intenzivirati u narednom periodu”, izjavio je Vučić u intervjuu za Politiku.

Istraga o Šarićevim poslovima sa Miškovićem

Jedan od čelnika opozicione Demokratske stranke Bojan Pajtić je rekao da je istragu o Šarićevim poslovima sa najvećim srpskim tajkunom Miroslavom Miškovićem počela bivša vlast koju je predvodila ta stranka. Pajtić, zamjenik predsjednika DS-a, je za TV Pink 2 rekao da je bivša vlast za sumnjive finansijske veze vlasnika Delte Miroslava Miškovića i Šarićevog narko-klana saznala još u jesen 2009. kada je otvorena afera Šarić.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo