Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Opasne veze sa Šarićevim klanom

Objavljeno prije

na

Ubica je stigao iz mraka. Dok je Vidak Vorotović (34) zvani Vitko malo pred ponoć u subotu uveče sjedio u audiju PG-DV636, na parkingu ispred autobuske stanice u centru Nikšića, ubica mu je kroz prozor ispalio sedam hitaca u glavu.

Motivi surove likvidacije mladića koji je odranije poznat policiji, i to ne samo u Crnoj Gori, zasada su u domenu spekulacija. Prema prvim informacijama, istraga ubistva Vorotovića mogla bi da ide u nekoliko pravaca. On je dovođen u vezu s nekoliko ozbiljnih krivičnih djela, ali i s klanom odbjeglog narko-bosa Darka Šarića.

Nije mali broj onih koji ovu likvidaciju dovode u vezu sa Vidakovim bratom Markom, visokopozicioniranim članom narko-klana Darka Šarića. Ispituje se i mogućnost da je Vorotović ubijen iz osvete zbog postupaka brata Marka, ali će se, kako saznajemo, istraga pozabaviti svim njegovim sumnjivim kontaktima koji bi mogli da dovedu do ubice.

,,Policija u istrazi ubistva Vorotovića ima nekoliko pravaca, ali je najinteresantnija njegova povezanost sa Šarićevim klanom. Njegov brat Marko u Srbiji je optužen zbog šverca dvije tone kokaina, a u martu je s Tužilaštvom postigao dogovor o priznanju krivice i prihvatio je kaznu od devet godina zatvora”, kazao je za Blic izvor blizak istrazi.

Marko Vorotović ušao je u klan Darka Šarića preko Dragana Dudića zvanog Fric, jednog od najbližih saradnika pljevaljskog narko-bosa. Marko Vorotović je jedno vrijeme radio kao šef obezbjeđenja Dudićeve diskoteke Maksimus u Kotoru, ali i kao tjelohranitelj Dudića, koji je prije dvije godine ubijen u Kotoru.

,,Jedan od zahtjeva Marka Vorotovića bio je da kaznu ne služi u Srbiji, već u Crnoj Gori. Sporazumom o priznanju krivice to mu je omogućeno, ali još nije prebačen”, kazao je izvor beogradskog tabloida Kurir.

Tokom suđenja, prije nego što se „nagodio” sa tužilaštvom, Marko Vorotović je tvrdio da nema nikakve veze sa švercom droge i da Šarića ne poznaje. Tada je rekao i da je u teškom psihičkom stanju. Međutim, poslije skoro tri godine u pritvoru riješio je da sve prizna u zamjenu za blažu kaznu.

Ubistvo Vidaka Vorotovića peto je ubistvo u posljednje dvije i po godine neke od osoba koje su bile povezane sa ljudima bliskim odbjeglom Pljevljaku.

Dragan Dudić, zvani Fric, bliski saradnik i poslovni partner Darka Šarića, ubijen je 30. maja 2010. u Kotoru. Svjedok-saradnik Draško Vuković je u decembru 2011. u sudu u Beogradu imenovao Dragana Dudića kao najvažnijeg saradnika Darka Šarića.

Tvrdnje pojedinih da je Dudić ubijen zbog poslovne saradnje sa Šarićem, demantovao je optuženi za ubistvo Dudića Ivan Vračar, priznavši da je „zločin počinio jer se plašio za sopstveni život”.

U septembru 2011. objavljeno je da se Vitomir Bajić (44) objesio u italijanskom zatvoru. Bajić, državljanin Srbije i Bosne i Hercegovine, objesio se 22. septembra u zatvoru u gradu Komo kojem je izručen u martu 2011. pošto je uhapšen u Budvi zbog sumnje da je član grupe Darka Šarića, odnosno da je učestvovao u međunarodnom švercu kokaina iz Južne Amerike.

Osim Bajića, u policijskoj akciji Loptice u Budvi je u novembru 2010, po istoj potjernici, uhapšen i Srpko Klisura (28), koji je takođe izručen Italiji. U istoj akciji, u Pljevljima je uhapšen Duško Šarić koga Italija sumnjiči da je s bratom Darkom, koji je u bjekstvu, kao i Milanom Milovcem zvanim Cigla i Nikolom Dimitrijevićem zvanim Džoni, u prvoj polovini januara 2009. u italijanskom gradu Livinjo ugovarao nabavku, skladištenje i prevoz 225 kilograma kokaina.

Prema Blicu Vitomir Bajić je u kriminalnom podzemlju važio za plaćenika koji je za svoje usluge u švercu droge, otmicama i ubistvima Darku Šariću i Luki Bojoviću naplaćivao ogromne svote novca.

,,Bajić jeste za Šarića kupovao zemlju, hotele i stanove na Zlatiboru, ali je ulagao i u svoje poslove. Na Zlatiboru je imao restorane, menjačnice, stanove, a njegovo bogatstvo se procjenjuje na milione eura”, tvrdi izvor tog lista.

Taj izvor je naveo da je Bajić tada stavljen pod prismotru, jer se u to vrijeme znalo i da je pripadnik Šarićevog klana. Bajić je dolazio u Srbiju, na Zlatibor, gdje je pokušavao da proda brojne stanove, restorane, hotele i placeve koje je prethodno kupio za Darka Šarića novcem stečenim narko-kriminalom, naveo je izvor Blica.

Bajićev advokat Borivoje Borović, poslije samoubistva svog klijenta, izjavio je medijima da „nije siguran u verziju o samoubistvu jer Bajić nije bio čovjek koji bi digao ruku na sebe”.

Dva mjeseca kasnije je u zatvorskoj ćeliji Zavoda za izvršenje krivičnih sankcija (ZIKS) u Spužu nađen mrtav Milivoje Terzić iz Pljevalja, osumnjičen da je učestvovao u reketiranju Ivanke Šarić, majke Darka i Duška Šarića.

Za Terzića, koji se nalazio u pritvoru, zbog optužbe da je prevario majku braće Darka i Duška Šarića i uzeo joj 300.000 eura, dugo nije utvrđeno da li je riječ o samoubistvu ili je ubijen. Tužilaštvo je, nakon što su crnogorski vještaci dali suprotna mišljenja o uzrocima smrti Terzića – od toga da je u pitanju ubistvo do stava da se radi o samoubistvu – odlučilo da slučaj uputi u Sloveniju na supervještačenje.

Vesna Jovićević, viši državni tužilac, saopštila je krajem maja da tužilaštvo nije prihvatilo mišljenje ljekara Miodraga Šoća da je Terzić ubijen i da je smrt posljedica davljenja, jer je bilo u suprotnosti sa nalazima ostalih vještaka.

Konačno, prije pet mjeseci na meti, još nepoznatog napadača ili više njih, u beogradskom naselju Žarkovo, našao se Pljevljak Radojica Joksović, brat od strica Nebojše Joksovića, svjedoka saradnika u procesu protiv Darka Šarića. Nastradao je kada je aktivirana eksplozivna naprava, postavljena ispod njegovog audija A6.

Još nisu otkriveni razlozi ove likvidacije, ali mnogi smatraju da je to bila opomena, ali i osveta za svjedočenje protiv Šarića i njegovih ljudi. Upućeni navode da je Radojica preuzeo gotovo sve Nebojšine poslove i da je bio njegova desna ruka.

Inače, na Nebojšu Joksovića vodi se štamparija BMG u Žarkovu, u kojoj je sredinom septembra 2010. izbio požar. Iako se sumnjalo da je podmetnut, za to nije bilo dokaza. U junu 2011. bačena je bomba na Joksovićev kafić La prinćipesa u Žarkovu, koji je tom prilikom uništen.

Grupa Darka Šarića se u Srbiji tereti za šverc više od tri tone kokaina iz Latinske Amerike u zapadnu Evropu tokom 2008. i 2009. godine. Od ukupno 22 optužena – devetorica su u bjekstvu, među kojima je i prvooptuženi Šarić.

Do sada su sedmorica izvedenih pred sud već osuđeni na osnovu sporazuma sa Tužilaštvom za organizovani kriminal po kojem su priznali krivicu u zamjenu za četiri do 10 godina zatvora. To su, pored Marka Vorotovića, još optuženi Miloš Pandrc, Dejan Rakić Raka, Nikola Pavlović Džoni, Aleksandar Miodrag, Miloš Krpović i Mirko Miodragović. Boris Laban i Dragan Labudović su prema ranijim izvještajima beogradskih medija pregovarali sa tužilaštvom o nagodbi.

Trojica Šarićevih saradnika dobila su status svjedoka saradnika – Radan Adamović, Nebojša Joksović i Draško Vuković.

Prvi potpredsjednik vlade Srbije Aleksandar Vučić izjavio je prošle nedjelje da se vlasti u toj zemlji stalno bave Darkom Šarićem.

,,Mi ćemo napore po tom pitanju intenzivirati u narednom periodu”, izjavio je Vučić u intervjuu za Politiku.

Istraga o Šarićevim poslovima sa Miškovićem

Jedan od čelnika opozicione Demokratske stranke Bojan Pajtić je rekao da je istragu o Šarićevim poslovima sa najvećim srpskim tajkunom Miroslavom Miškovićem počela bivša vlast koju je predvodila ta stranka. Pajtić, zamjenik predsjednika DS-a, je za TV Pink 2 rekao da je bivša vlast za sumnjive finansijske veze vlasnika Delte Miroslava Miškovića i Šarićevog narko-klana saznala još u jesen 2009. kada je otvorena afera Šarić.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo