Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prljave sjenke

Objavljeno prije

na

Osamdeset i osam je mjeseci od strijeljanja Slavoljuba Šćekića, policajca koji je rasvjetljavao zločine organizovanog kriminala. Prvostepenim presudama su izrečene ukupne kazne od 115, 120 i 127 godina. Prve dvije su oborene. Sada se na Apelacionom sudu razmatra treća, prema kojoj su Saša Boreta i Ljubo Bigović na ubistvo podstrekli Milana Čilu Šćekića i Ljuba Vujadinovića. Što se svih ovih godina dešavalo? Slijedi bedeker o povezanim događajima u sudnici i van nje.

9, 21. jun i 12. jul 2005. Eksplozije na gradilištu budvanskog hotela Splendid. Istragu vodi Slavoljub Šćekić, pomoćnik načelnika Uprave kriminalističke policije, diplomirani pravnik, rođen 18. novembra 1959.

30. avgust 2005. Šćekić sa 19 hitaca ubijen ispred kuće u Podgorici.

14 – 17. februar 2006. Specijalnoj tužiteljki Stojanki Radović suvlasnik Splendida Žarko Radulović dao iskaze da je „siguran da iza napada na Splendid stoje Alan Kožar, Bigović i Boreta”. Saopštava posredna saznanja da su mu prijetili: „Razdužili smo Šćekića, pa ćemo i Radulovića”. Kasnije u sudnici tvrdio da je „lupao” i da se stidi što je to izjavljivao.

16. februar 2006. Uhapšeni: Bigović, Vujadinović, Danica Vuković, Dušanka Vujović, Radoslav Vulević. U ZIKS-u od ranije Vuk Vulević, Kožar i Saša Boreta. Čila Šćekić u bjekstvu.

28. februar 2006. Boretin cimer u zatvoru Zoran Vlaović, budući zaštićeni svjedok, istražiteljima nudi informacije.

26. mart 2006. Pred Višim sudom – Specijalizovanim vijećem Lazara Akovića počinje glavni pretres.

23. oktobar 2006. Iz Holandije izručen Goran Živković, još jedan optuženik.

7. avgust 2009. Aković presudio – postojalo zločinačko udruženje. Izriče tri maskimalne kazne, ali usljed nedostatka dokaza ne i presude izvršiocu ili izvršiocima ubistva. Boreta, Bigović i Vujadinović osuđeni na 30, Kožar dobio 20 godina, Čila Šćekić oslobođen za ubistvo – osuđen zbog zločinačkog udruživanja na tri, Vujovićeva na dvije godine. Optužbi oslobođeni Vulevići (sin i otac), Živković i Vukovićeva.

U Akovićevoj presudi utvrđena hronologija pokušaja reketiranja suvlasnika Splendida i zastrašivanje miniranjima. Potom ključna činjenica: motiv za smaknuće Šćekića, jer Boretu i družinu raskrinkava kao zločinačko udruženje.

14. avgust 2009. Strankama dostavljena radna verzija presude sa nizom grešaka.

2. septembar 2009. Aković u zakonskom roku ispravio greške u presudi.

9. septembar 2009. Predsjednik Višeg suda Muška Dujović Sudskom savjetu (SS), kojim predsjedava šefica Vrhovnog suda Vesna Medenica, podnosi inicijativu za razrješenje Akovića. Kao razloge naveo „dugotrajan sudski proces”.

3. oktobar 2009. SS po Dujovićevoj inicijativi pokreće disciplinski postupak i suspenduje Akovića. Par sati kasnije, Aković – štićena osoba zbog službeno utvrđenog bezbjednosnog rizika a ne po funkciji – ostaje bez policijske pratnje. ANB, na čijem je čelu bio Duško Marković, prethodno dramatičano tvrdila da je ugrožena i Akovićeva i bezbjednost njegove porodice i roditelja u Beranama.

23. oktobar 2009. Aković podnosi ostavku i javnost pita ,,kakav je i čiji interes da presudu oglasi nevažećom prije nego što o njoj odluči Apelacioni sud?” Izjavljuje da ga je Dujović nakon izricanja presude u više navrata obavijestio da je „pod nevjerovatnim pritiskom” da podnese inicijativu radi njegovog razrješenja i da ga je savjetovao da se sastane sa Medenicom.

,,Slučajem Aković” – sudije koji je u predmetima za ubistva Šćekića i Duška Jovanovića izrekao četiri maksimalne kazne – promovisana je praksa da Medenica opcijom ,,disciplinskog postupka” na SS-u vrši pritisak na dalju sudbinu predmeta i najdirektnije, mimo zakona i Ustava, utiče na nezavisnost u radu i odluke sudija.

Presuda po žalbama dolazi na Apelacioni sud. O njoj odlučuje Krivično vijeće Dragutina Čolakovića, istovremeno i sudije izvjestioca u predmetu. Prethodno je njegova kćerka Ana, odlukom Medeničinog SS-a 17. jula 2009. postala sutkinja Osnovnog suda u Nikšiću a Čolaković dobija stambeni kredit od Vlade.

29. decembar 2009. Odlukama SS-a u Apelacioni prekomandovani iz Ustavnog i Višeg suda Zoran Smolović i Milić Međedović. Smolović je kum Radula Kojovića, Medeničinog zamjenika i prvog operativca sudstva, a Međović svega dan ranije u Višem sudu iz pritvora rješenjem pušta optuženog Vuka Vulevića, koji bježi u inostranstvo. I Smolović i Međedović postaju članovi Čolakovićevog vijeća u predmetu Ščekić.

8. februar 2010. Nastavljene Medeničine kadrovske kombinacije. Za novog predsjednika Apelacionog suda SS imenuje Čolakovića, koji upravo Smoloviću prepušta da umjesto njega bude sudija izvjestilac. Smolović preko 1.300 stranica predmeta „apsolvira” za rekordne tri neđelje i predlaže ukidanje Akovićevih presuda.

4. mart 2010. Apelacioni sud – predsjedavajući Vijeća Čolaković, članovi Smolović, Međedović, Milivoje Katnić i Radmila Mijušković, ukida Akovićevu presudu.

Još bitnije: tvrde da dokazi iz prvostepene presude nijesu dovoljni za zaključak da je Šćekića likvidiralo zločinačko udruženje na ogranizovan način i dovode u pitanje valjanost iskaza Žarka Radulovića.

Njihov zaključak se sam nameće: ako nema dokaza za pokušaj iznude koju je rasvjetljavao Šćekić, nema ni zločinačkog plana, ni motiva da ga optuženi ubiju.

9. mart 2010. Predmet vraćen Višem sudu, dodijeljen Slavki Vukčević.

19. jul 2010. Počelo ponovljeno suđenje, tužbu i dalje zastupa Stojanka Radović. U diskreciji, tokom pretresa 2010, sutkinja Vukčević u Ministarstvu pravde polagala notarske ispite i konkurisala da je ministar pravde imenuje za notarku.

1. decembar 2010. Vukčevićeva rješenjem iz spisa predmeta izdvojila ključne izjave dvojice svjedoka: Radulovića i Vlaovića.

26. januar 2011. Po žalbi tužiteljke Radović, viša instanca preinačila rješenje Vukčevićeve, najvažnije izjave Radulovića i Vlaovića vraćene u spise predmeta.

15 – 16 mart 2011. Završne riječi tužilaštva i odbrane.

30. mart 2011. Iako presuda u predmetu Šćekić nije izrečena, Duško Marković, sada u ulozi ministra pravde, Odlukom Br. 01-1834/11 imenuje sutkinju Vukčević notarkom za područje Osnovnog suda Podgorica – kao prvu na listi. Ali, ona formalno još nije notarka, treba da položi zakletvu čiji datum određuje upravo Marković.

17. april 2011. Čila Šćekić uhapšen u Holandiji.

20. april 2011. Viši sud službeno obaviješten o postupku ekstradicije Čile Šćekića, ali sutkinja Vukčević ne dozvoljava da Sud ponovo otvori pretres radi dopune postupka ili razjašnjenja. Na taj način se Čili Šćekiću uskraćuje da bude saslušan, izjasni se o dokazima koji ga terete i bude u najkraćem roku izveden pred Sud – čime njegova odbrana dobija pravni osnov da žalbom lako obori presude.

9. maj 2011. Vukčevićeva izriče ukupno 120 godina robije. Za razliku od Akovićeve presude, u njenoj nema inkriminacije o zločinačkom udruživanju, nego za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva.

27. maj 2011. Izručen Čila Šćekić.

21. septembar 2011. Vesna Medenica i Duško Marković, predsjednica i član SS-a, za medije dramatično tvrde da je ,,bilo grešaka tokom pisanja presude” i traže od Mušike Dujovića da im na SS-u podnese inicijativu za razrješenje Vukčevićeve. Dujović sada odbija taj scenario, kaže da je Vukčevićeva 31. avgusta u zakonskom roku posebnim rješenjem „ispravila nepravosnažnu presudu”.

26. septembar 2011. Sada je Dujović na meti: postupak za njegovo razrješenje pred SS-om pokreće Milan Zindović, brat Dragana Zindovića – koga je avgusta 2010. Dujovićevo vijeće nepravosnažno osudilo na 17 godina zbog ubistva u budvanskom lokalu Jadranska straža.

Milana Zindovića je 2000. upravo Dujović, kao istražni sudija, teretio zbog neovlašćenog držanja heklera u noći dvostrukog ubistva u kazinu Podgorica. Braća Zindovići su se kartali a „za susjednim stolom je sjedio Brano Mićunović”. Milan Zindović je osnivač, ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor Old Town Invest Group, firme investitora Harmonia buildinga sa 14 spratova u Budvi u kojoj Mićunovićeva kćerka ima 30 odsto vlasništva.

21. oktobar 2011. SS konstatuje prestanak sudijske funkcije Slavki Vukčević na njen zahtjev.

18. novembar 2011. Dragutina Čolakovića, predsjednika Apelacionog suda i Vijeća koje je oborilo prvu presudu, na njegov zahtjev SS razrješava sudijske funkcije.

8. decembar 2011. Vukčevićeva položila notarsku zakletvu.

26. decembar 2011. SS odbija inicijativu za razrješenje Mušike Dujovića.

30. decembar 2011. Apelacioni sud ukida prvostepenu presudu u predmetu Šćekić. Trojica članova Vijeća su i 2010. oborili Akovićevu presudu: predsjedavajući Katnić, članovi Međedović i Smolović (opet bio izvjestilac). U bitnom, tvrde da je Viši sud prekoračio optužnicu.

Međutim, potvrđuju presudu Vukćevićeve u dijelu gdje je optužene oslobodila za zločinačko udruživanje tumačeći dokaze načelom In dubio pro reo – da u slučaju sumnje u njih treba presuditi u korist okrivljenih.

U presudi piše da „utvrđene činjenice ne ukazuju da je zločinačko udruženje stvoreno radi vršenja krivičnih djela prinude i iznude”, niti da je ,,motiv ubistva oštećenog Šćekića bio radi sticanja moći, već da je to učinjeno iz drugih razloga”.

Ne kaže se iz kojih ,,drugih razloga”.

30. januar 2012. Optuženi Bigović iz zatvora za Vijesti tvrdi da su mu ,,smjestili” trgovci drogom iz Beograda uz pomoć neimenovanih službenika ANB-a i policije, kako bi ga uklonili sa ulice da bi mogli da ,,rade”.

5. april 2012. U Višem sudu novo suđenje, Biljana Uskoković predsjednica Vijeća. Tužiteljka Radović ostala i pri optužnici za zločinačko udruživanje, zbog čega je izložena žestokim verbalnim napadima advokata optuženih.

9. oktobar 2012. Izrečene presude, optuženi nijesu osuđeni za zločinačko udruživanje; zbog podstrekavanja na ubistvo po 30 godina dobili Boreta i Bigović, na iste kazne osuđeni Čila Šćekić i Vujadinović. Kožar dobio 6 godina i 10 mjeseci. Dva Vulevića, Vukovićeva i Živković oslobođeni optužbi, dok je Vujovićeva osuđena uslovno. Sutkinja prihvatila osporene iskaze svjedoka Radulovića i Vlaovića.

Boretin advokat Borivoje Borović tvrdi da je presuda „pravni nonsens”, jer su njegov klijent i Bigović oslobođeni za zločinačko udruživanje a ipak osuđeni.

Slavoljubova sestra Slavica najavila privatnu tužbu protiv oslobođenih, ali izrazila zadovoljstvo drugim kaznama i dodala: „Plašim se da će se prilikom kucanja ponovo desiti neke slučajne ili namjerne greške”.

14. decembar 2012. Opet ,,greške” u kucanju presude. Dan objavio da je sutkinja Uskoković navela za Boretu i Bigovića pogrešnu kvalifikaciju jednog od krivičnih djela. Takve tvrdnje demantovao Mušika Dujović ocjenom da se prigovori ,,ne mogu tretirati kao greška”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo