Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prljave sjenke

Objavljeno prije

na

Osamdeset i osam je mjeseci od strijeljanja Slavoljuba Šćekića, policajca koji je rasvjetljavao zločine organizovanog kriminala. Prvostepenim presudama su izrečene ukupne kazne od 115, 120 i 127 godina. Prve dvije su oborene. Sada se na Apelacionom sudu razmatra treća, prema kojoj su Saša Boreta i Ljubo Bigović na ubistvo podstrekli Milana Čilu Šćekića i Ljuba Vujadinovića. Što se svih ovih godina dešavalo? Slijedi bedeker o povezanim događajima u sudnici i van nje.

9, 21. jun i 12. jul 2005. Eksplozije na gradilištu budvanskog hotela Splendid. Istragu vodi Slavoljub Šćekić, pomoćnik načelnika Uprave kriminalističke policije, diplomirani pravnik, rođen 18. novembra 1959.

30. avgust 2005. Šćekić sa 19 hitaca ubijen ispred kuće u Podgorici.

14 – 17. februar 2006. Specijalnoj tužiteljki Stojanki Radović suvlasnik Splendida Žarko Radulović dao iskaze da je „siguran da iza napada na Splendid stoje Alan Kožar, Bigović i Boreta”. Saopštava posredna saznanja da su mu prijetili: „Razdužili smo Šćekića, pa ćemo i Radulovića”. Kasnije u sudnici tvrdio da je „lupao” i da se stidi što je to izjavljivao.

16. februar 2006. Uhapšeni: Bigović, Vujadinović, Danica Vuković, Dušanka Vujović, Radoslav Vulević. U ZIKS-u od ranije Vuk Vulević, Kožar i Saša Boreta. Čila Šćekić u bjekstvu.

28. februar 2006. Boretin cimer u zatvoru Zoran Vlaović, budući zaštićeni svjedok, istražiteljima nudi informacije.

26. mart 2006. Pred Višim sudom – Specijalizovanim vijećem Lazara Akovića počinje glavni pretres.

23. oktobar 2006. Iz Holandije izručen Goran Živković, još jedan optuženik.

7. avgust 2009. Aković presudio – postojalo zločinačko udruženje. Izriče tri maskimalne kazne, ali usljed nedostatka dokaza ne i presude izvršiocu ili izvršiocima ubistva. Boreta, Bigović i Vujadinović osuđeni na 30, Kožar dobio 20 godina, Čila Šćekić oslobođen za ubistvo – osuđen zbog zločinačkog udruživanja na tri, Vujovićeva na dvije godine. Optužbi oslobođeni Vulevići (sin i otac), Živković i Vukovićeva.

U Akovićevoj presudi utvrđena hronologija pokušaja reketiranja suvlasnika Splendida i zastrašivanje miniranjima. Potom ključna činjenica: motiv za smaknuće Šćekića, jer Boretu i družinu raskrinkava kao zločinačko udruženje.

14. avgust 2009. Strankama dostavljena radna verzija presude sa nizom grešaka.

2. septembar 2009. Aković u zakonskom roku ispravio greške u presudi.

9. septembar 2009. Predsjednik Višeg suda Muška Dujović Sudskom savjetu (SS), kojim predsjedava šefica Vrhovnog suda Vesna Medenica, podnosi inicijativu za razrješenje Akovića. Kao razloge naveo „dugotrajan sudski proces”.

3. oktobar 2009. SS po Dujovićevoj inicijativi pokreće disciplinski postupak i suspenduje Akovića. Par sati kasnije, Aković – štićena osoba zbog službeno utvrđenog bezbjednosnog rizika a ne po funkciji – ostaje bez policijske pratnje. ANB, na čijem je čelu bio Duško Marković, prethodno dramatičano tvrdila da je ugrožena i Akovićeva i bezbjednost njegove porodice i roditelja u Beranama.

23. oktobar 2009. Aković podnosi ostavku i javnost pita ,,kakav je i čiji interes da presudu oglasi nevažećom prije nego što o njoj odluči Apelacioni sud?” Izjavljuje da ga je Dujović nakon izricanja presude u više navrata obavijestio da je „pod nevjerovatnim pritiskom” da podnese inicijativu radi njegovog razrješenja i da ga je savjetovao da se sastane sa Medenicom.

,,Slučajem Aković” – sudije koji je u predmetima za ubistva Šćekića i Duška Jovanovića izrekao četiri maksimalne kazne – promovisana je praksa da Medenica opcijom ,,disciplinskog postupka” na SS-u vrši pritisak na dalju sudbinu predmeta i najdirektnije, mimo zakona i Ustava, utiče na nezavisnost u radu i odluke sudija.

Presuda po žalbama dolazi na Apelacioni sud. O njoj odlučuje Krivično vijeće Dragutina Čolakovića, istovremeno i sudije izvjestioca u predmetu. Prethodno je njegova kćerka Ana, odlukom Medeničinog SS-a 17. jula 2009. postala sutkinja Osnovnog suda u Nikšiću a Čolaković dobija stambeni kredit od Vlade.

29. decembar 2009. Odlukama SS-a u Apelacioni prekomandovani iz Ustavnog i Višeg suda Zoran Smolović i Milić Međedović. Smolović je kum Radula Kojovića, Medeničinog zamjenika i prvog operativca sudstva, a Međović svega dan ranije u Višem sudu iz pritvora rješenjem pušta optuženog Vuka Vulevića, koji bježi u inostranstvo. I Smolović i Međedović postaju članovi Čolakovićevog vijeća u predmetu Ščekić.

8. februar 2010. Nastavljene Medeničine kadrovske kombinacije. Za novog predsjednika Apelacionog suda SS imenuje Čolakovića, koji upravo Smoloviću prepušta da umjesto njega bude sudija izvjestilac. Smolović preko 1.300 stranica predmeta „apsolvira” za rekordne tri neđelje i predlaže ukidanje Akovićevih presuda.

4. mart 2010. Apelacioni sud – predsjedavajući Vijeća Čolaković, članovi Smolović, Međedović, Milivoje Katnić i Radmila Mijušković, ukida Akovićevu presudu.

Još bitnije: tvrde da dokazi iz prvostepene presude nijesu dovoljni za zaključak da je Šćekića likvidiralo zločinačko udruženje na ogranizovan način i dovode u pitanje valjanost iskaza Žarka Radulovića.

Njihov zaključak se sam nameće: ako nema dokaza za pokušaj iznude koju je rasvjetljavao Šćekić, nema ni zločinačkog plana, ni motiva da ga optuženi ubiju.

9. mart 2010. Predmet vraćen Višem sudu, dodijeljen Slavki Vukčević.

19. jul 2010. Počelo ponovljeno suđenje, tužbu i dalje zastupa Stojanka Radović. U diskreciji, tokom pretresa 2010, sutkinja Vukčević u Ministarstvu pravde polagala notarske ispite i konkurisala da je ministar pravde imenuje za notarku.

1. decembar 2010. Vukčevićeva rješenjem iz spisa predmeta izdvojila ključne izjave dvojice svjedoka: Radulovića i Vlaovića.

26. januar 2011. Po žalbi tužiteljke Radović, viša instanca preinačila rješenje Vukčevićeve, najvažnije izjave Radulovića i Vlaovića vraćene u spise predmeta.

15 – 16 mart 2011. Završne riječi tužilaštva i odbrane.

30. mart 2011. Iako presuda u predmetu Šćekić nije izrečena, Duško Marković, sada u ulozi ministra pravde, Odlukom Br. 01-1834/11 imenuje sutkinju Vukčević notarkom za područje Osnovnog suda Podgorica – kao prvu na listi. Ali, ona formalno još nije notarka, treba da položi zakletvu čiji datum određuje upravo Marković.

17. april 2011. Čila Šćekić uhapšen u Holandiji.

20. april 2011. Viši sud službeno obaviješten o postupku ekstradicije Čile Šćekića, ali sutkinja Vukčević ne dozvoljava da Sud ponovo otvori pretres radi dopune postupka ili razjašnjenja. Na taj način se Čili Šćekiću uskraćuje da bude saslušan, izjasni se o dokazima koji ga terete i bude u najkraćem roku izveden pred Sud – čime njegova odbrana dobija pravni osnov da žalbom lako obori presude.

9. maj 2011. Vukčevićeva izriče ukupno 120 godina robije. Za razliku od Akovićeve presude, u njenoj nema inkriminacije o zločinačkom udruživanju, nego za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva.

27. maj 2011. Izručen Čila Šćekić.

21. septembar 2011. Vesna Medenica i Duško Marković, predsjednica i član SS-a, za medije dramatično tvrde da je ,,bilo grešaka tokom pisanja presude” i traže od Mušike Dujovića da im na SS-u podnese inicijativu za razrješenje Vukčevićeve. Dujović sada odbija taj scenario, kaže da je Vukčevićeva 31. avgusta u zakonskom roku posebnim rješenjem „ispravila nepravosnažnu presudu”.

26. septembar 2011. Sada je Dujović na meti: postupak za njegovo razrješenje pred SS-om pokreće Milan Zindović, brat Dragana Zindovića – koga je avgusta 2010. Dujovićevo vijeće nepravosnažno osudilo na 17 godina zbog ubistva u budvanskom lokalu Jadranska straža.

Milana Zindovića je 2000. upravo Dujović, kao istražni sudija, teretio zbog neovlašćenog držanja heklera u noći dvostrukog ubistva u kazinu Podgorica. Braća Zindovići su se kartali a „za susjednim stolom je sjedio Brano Mićunović”. Milan Zindović je osnivač, ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor Old Town Invest Group, firme investitora Harmonia buildinga sa 14 spratova u Budvi u kojoj Mićunovićeva kćerka ima 30 odsto vlasništva.

21. oktobar 2011. SS konstatuje prestanak sudijske funkcije Slavki Vukčević na njen zahtjev.

18. novembar 2011. Dragutina Čolakovića, predsjednika Apelacionog suda i Vijeća koje je oborilo prvu presudu, na njegov zahtjev SS razrješava sudijske funkcije.

8. decembar 2011. Vukčevićeva položila notarsku zakletvu.

26. decembar 2011. SS odbija inicijativu za razrješenje Mušike Dujovića.

30. decembar 2011. Apelacioni sud ukida prvostepenu presudu u predmetu Šćekić. Trojica članova Vijeća su i 2010. oborili Akovićevu presudu: predsjedavajući Katnić, članovi Međedović i Smolović (opet bio izvjestilac). U bitnom, tvrde da je Viši sud prekoračio optužnicu.

Međutim, potvrđuju presudu Vukćevićeve u dijelu gdje je optužene oslobodila za zločinačko udruživanje tumačeći dokaze načelom In dubio pro reo – da u slučaju sumnje u njih treba presuditi u korist okrivljenih.

U presudi piše da „utvrđene činjenice ne ukazuju da je zločinačko udruženje stvoreno radi vršenja krivičnih djela prinude i iznude”, niti da je ,,motiv ubistva oštećenog Šćekića bio radi sticanja moći, već da je to učinjeno iz drugih razloga”.

Ne kaže se iz kojih ,,drugih razloga”.

30. januar 2012. Optuženi Bigović iz zatvora za Vijesti tvrdi da su mu ,,smjestili” trgovci drogom iz Beograda uz pomoć neimenovanih službenika ANB-a i policije, kako bi ga uklonili sa ulice da bi mogli da ,,rade”.

5. april 2012. U Višem sudu novo suđenje, Biljana Uskoković predsjednica Vijeća. Tužiteljka Radović ostala i pri optužnici za zločinačko udruživanje, zbog čega je izložena žestokim verbalnim napadima advokata optuženih.

9. oktobar 2012. Izrečene presude, optuženi nijesu osuđeni za zločinačko udruživanje; zbog podstrekavanja na ubistvo po 30 godina dobili Boreta i Bigović, na iste kazne osuđeni Čila Šćekić i Vujadinović. Kožar dobio 6 godina i 10 mjeseci. Dva Vulevića, Vukovićeva i Živković oslobođeni optužbi, dok je Vujovićeva osuđena uslovno. Sutkinja prihvatila osporene iskaze svjedoka Radulovića i Vlaovića.

Boretin advokat Borivoje Borović tvrdi da je presuda „pravni nonsens”, jer su njegov klijent i Bigović oslobođeni za zločinačko udruživanje a ipak osuđeni.

Slavoljubova sestra Slavica najavila privatnu tužbu protiv oslobođenih, ali izrazila zadovoljstvo drugim kaznama i dodala: „Plašim se da će se prilikom kucanja ponovo desiti neke slučajne ili namjerne greške”.

14. decembar 2012. Opet ,,greške” u kucanju presude. Dan objavio da je sutkinja Uskoković navela za Boretu i Bigovića pogrešnu kvalifikaciju jednog od krivičnih djela. Takve tvrdnje demantovao Mušika Dujović ocjenom da se prigovori ,,ne mogu tretirati kao greška”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo