Osamdeset i osam je mjeseci od strijeljanja Slavoljuba Šćekića, policajca koji je rasvjetljavao zločine organizovanog kriminala. Prvostepenim presudama su izrečene ukupne kazne od 115, 120 i 127 godina. Prve dvije su oborene. Sada se na Apelacionom sudu razmatra treća, prema kojoj su Saša Boreta i Ljubo Bigović na ubistvo podstrekli Milana Čilu Šćekića i Ljuba Vujadinovića. Što se svih ovih godina dešavalo? Slijedi bedeker o povezanim događajima u sudnici i van nje.

9, 21. jun i 12. jul 2005. Eksplozije na gradilištu budvanskog hotela Splendid. Istragu vodi Slavoljub Šćekić, pomoćnik načelnika Uprave kriminalističke policije, diplomirani pravnik, rođen 18. novembra 1959.

30. avgust 2005. Šćekić sa 19 hitaca ubijen ispred kuće u Podgorici.

14 – 17. februar 2006. Specijalnoj tužiteljki Stojanki Radović suvlasnik Splendida Žarko Radulović dao iskaze da je „siguran da iza napada na Splendid stoje Alan Kožar, Bigović i Boreta”. Saopštava posredna saznanja da su mu prijetili: „Razdužili smo Šćekića, pa ćemo i Radulovića”. Kasnije u sudnici tvrdio da je „lupao” i da se stidi što je to izjavljivao.

16. februar 2006. Uhapšeni: Bigović, Vujadinović, Danica Vuković, Dušanka Vujović, Radoslav Vulević. U ZIKS-u od ranije Vuk Vulević, Kožar i Saša Boreta. Čila Šćekić u bjekstvu.

28. februar 2006. Boretin cimer u zatvoru Zoran Vlaović, budući zaštićeni svjedok, istražiteljima nudi informacije.

26. mart 2006. Pred Višim sudom – Specijalizovanim vijećem Lazara Akovića počinje glavni pretres.

23. oktobar 2006. Iz Holandije izručen Goran Živković, još jedan optuženik.

7. avgust 2009. Aković presudio – postojalo zločinačko udruženje. Izriče tri maskimalne kazne, ali usljed nedostatka dokaza ne i presude izvršiocu ili izvršiocima ubistva. Boreta, Bigović i Vujadinović osuđeni na 30, Kožar dobio 20 godina, Čila Šćekić oslobođen za ubistvo – osuđen zbog zločinačkog udruživanja na tri, Vujovićeva na dvije godine. Optužbi oslobođeni Vulevići (sin i otac), Živković i Vukovićeva.

U Akovićevoj presudi utvrđena hronologija pokušaja reketiranja suvlasnika Splendida i zastrašivanje miniranjima. Potom ključna činjenica: motiv za smaknuće Šćekića, jer Boretu i družinu raskrinkava kao zločinačko udruženje.

14. avgust 2009. Strankama dostavljena radna verzija presude sa nizom grešaka.

2. septembar 2009. Aković u zakonskom roku ispravio greške u presudi.

9. septembar 2009. Predsjednik Višeg suda Muška Dujović Sudskom savjetu (SS), kojim predsjedava šefica Vrhovnog suda Vesna Medenica, podnosi inicijativu za razrješenje Akovića. Kao razloge naveo „dugotrajan sudski proces”.

3. oktobar 2009. SS po Dujovićevoj inicijativi pokreće disciplinski postupak i suspenduje Akovića. Par sati kasnije, Aković – štićena osoba zbog službeno utvrđenog bezbjednosnog rizika a ne po funkciji – ostaje bez policijske pratnje. ANB, na čijem je čelu bio Duško Marković, prethodno dramatičano tvrdila da je ugrožena i Akovićeva i bezbjednost njegove porodice i roditelja u Beranama.

23. oktobar 2009. Aković podnosi ostavku i javnost pita ,,kakav je i čiji interes da presudu oglasi nevažećom prije nego što o njoj odluči Apelacioni sud?” Izjavljuje da ga je Dujović nakon izricanja presude u više navrata obavijestio da je „pod nevjerovatnim pritiskom” da podnese inicijativu radi njegovog razrješenja i da ga je savjetovao da se sastane sa Medenicom.

,,Slučajem Aković” – sudije koji je u predmetima za ubistva Šćekića i Duška Jovanovića izrekao četiri maksimalne kazne – promovisana je praksa da Medenica opcijom ,,disciplinskog postupka” na SS-u vrši pritisak na dalju sudbinu predmeta i najdirektnije, mimo zakona i Ustava, utiče na nezavisnost u radu i odluke sudija.

Presuda po žalbama dolazi na Apelacioni sud. O njoj odlučuje Krivično vijeće Dragutina Čolakovića, istovremeno i sudije izvjestioca u predmetu. Prethodno je njegova kćerka Ana, odlukom Medeničinog SS-a 17. jula 2009. postala sutkinja Osnovnog suda u Nikšiću a Čolaković dobija stambeni kredit od Vlade.

29. decembar 2009. Odlukama SS-a u Apelacioni prekomandovani iz Ustavnog i Višeg suda Zoran Smolović i Milić Međedović. Smolović je kum Radula Kojovića, Medeničinog zamjenika i prvog operativca sudstva, a Međović svega dan ranije u Višem sudu iz pritvora rješenjem pušta optuženog Vuka Vulevića, koji bježi u inostranstvo. I Smolović i Međedović postaju članovi Čolakovićevog vijeća u predmetu Ščekić.

8. februar 2010. Nastavljene Medeničine kadrovske kombinacije. Za novog predsjednika Apelacionog suda SS imenuje Čolakovića, koji upravo Smoloviću prepušta da umjesto njega bude sudija izvjestilac. Smolović preko 1.300 stranica predmeta „apsolvira” za rekordne tri neđelje i predlaže ukidanje Akovićevih presuda.

4. mart 2010. Apelacioni sud – predsjedavajući Vijeća Čolaković, članovi Smolović, Međedović, Milivoje Katnić i Radmila Mijušković, ukida Akovićevu presudu.

Još bitnije: tvrde da dokazi iz prvostepene presude nijesu dovoljni za zaključak da je Šćekića likvidiralo zločinačko udruženje na ogranizovan način i dovode u pitanje valjanost iskaza Žarka Radulovića.

Njihov zaključak se sam nameće: ako nema dokaza za pokušaj iznude koju je rasvjetljavao Šćekić, nema ni zločinačkog plana, ni motiva da ga optuženi ubiju.

9. mart 2010. Predmet vraćen Višem sudu, dodijeljen Slavki Vukčević.

19. jul 2010. Počelo ponovljeno suđenje, tužbu i dalje zastupa Stojanka Radović. U diskreciji, tokom pretresa 2010, sutkinja Vukčević u Ministarstvu pravde polagala notarske ispite i konkurisala da je ministar pravde imenuje za notarku.

1. decembar 2010. Vukčevićeva rješenjem iz spisa predmeta izdvojila ključne izjave dvojice svjedoka: Radulovića i Vlaovića.

26. januar 2011. Po žalbi tužiteljke Radović, viša instanca preinačila rješenje Vukčevićeve, najvažnije izjave Radulovića i Vlaovića vraćene u spise predmeta.

15 – 16 mart 2011. Završne riječi tužilaštva i odbrane.

30. mart 2011. Iako presuda u predmetu Šćekić nije izrečena, Duško Marković, sada u ulozi ministra pravde, Odlukom Br. 01-1834/11 imenuje sutkinju Vukčević notarkom za područje Osnovnog suda Podgorica – kao prvu na listi. Ali, ona formalno još nije notarka, treba da položi zakletvu čiji datum određuje upravo Marković.

17. april 2011. Čila Šćekić uhapšen u Holandiji.

20. april 2011. Viši sud službeno obaviješten o postupku ekstradicije Čile Šćekića, ali sutkinja Vukčević ne dozvoljava da Sud ponovo otvori pretres radi dopune postupka ili razjašnjenja. Na taj način se Čili Šćekiću uskraćuje da bude saslušan, izjasni se o dokazima koji ga terete i bude u najkraćem roku izveden pred Sud – čime njegova odbrana dobija pravni osnov da žalbom lako obori presude.

9. maj 2011. Vukčevićeva izriče ukupno 120 godina robije. Za razliku od Akovićeve presude, u njenoj nema inkriminacije o zločinačkom udruživanju, nego za podstrekivanje i izvršenje teškog ubistva.

27. maj 2011. Izručen Čila Šćekić.

21. septembar 2011. Vesna Medenica i Duško Marković, predsjednica i član SS-a, za medije dramatično tvrde da je ,,bilo grešaka tokom pisanja presude” i traže od Mušike Dujovića da im na SS-u podnese inicijativu za razrješenje Vukčevićeve. Dujović sada odbija taj scenario, kaže da je Vukčevićeva 31. avgusta u zakonskom roku posebnim rješenjem „ispravila nepravosnažnu presudu”.

26. septembar 2011. Sada je Dujović na meti: postupak za njegovo razrješenje pred SS-om pokreće Milan Zindović, brat Dragana Zindovića – koga je avgusta 2010. Dujovićevo vijeće nepravosnažno osudilo na 17 godina zbog ubistva u budvanskom lokalu Jadranska straža.

Milana Zindovića je 2000. upravo Dujović, kao istražni sudija, teretio zbog neovlašćenog držanja heklera u noći dvostrukog ubistva u kazinu Podgorica. Braća Zindovići su se kartali a „za susjednim stolom je sjedio Brano Mićunović”. Milan Zindović je osnivač, ovlašćeni zastupnik i izvršni direktor Old Town Invest Group, firme investitora Harmonia buildinga sa 14 spratova u Budvi u kojoj Mićunovićeva kćerka ima 30 odsto vlasništva.

21. oktobar 2011. SS konstatuje prestanak sudijske funkcije Slavki Vukčević na njen zahtjev.

18. novembar 2011. Dragutina Čolakovića, predsjednika Apelacionog suda i Vijeća koje je oborilo prvu presudu, na njegov zahtjev SS razrješava sudijske funkcije.

8. decembar 2011. Vukčevićeva položila notarsku zakletvu.

26. decembar 2011. SS odbija inicijativu za razrješenje Mušike Dujovića.

30. decembar 2011. Apelacioni sud ukida prvostepenu presudu u predmetu Šćekić. Trojica članova Vijeća su i 2010. oborili Akovićevu presudu: predsjedavajući Katnić, članovi Međedović i Smolović (opet bio izvjestilac). U bitnom, tvrde da je Viši sud prekoračio optužnicu.

Međutim, potvrđuju presudu Vukćevićeve u dijelu gdje je optužene oslobodila za zločinačko udruživanje tumačeći dokaze načelom In dubio pro reo – da u slučaju sumnje u njih treba presuditi u korist okrivljenih.

U presudi piše da „utvrđene činjenice ne ukazuju da je zločinačko udruženje stvoreno radi vršenja krivičnih djela prinude i iznude”, niti da je ,,motiv ubistva oštećenog Šćekića bio radi sticanja moći, već da je to učinjeno iz drugih razloga”.

Ne kaže se iz kojih ,,drugih razloga”.

30. januar 2012. Optuženi Bigović iz zatvora za Vijesti tvrdi da su mu ,,smjestili” trgovci drogom iz Beograda uz pomoć neimenovanih službenika ANB-a i policije, kako bi ga uklonili sa ulice da bi mogli da ,,rade”.

5. april 2012. U Višem sudu novo suđenje, Biljana Uskoković predsjednica Vijeća. Tužiteljka Radović ostala i pri optužnici za zločinačko udruživanje, zbog čega je izložena žestokim verbalnim napadima advokata optuženih.

9. oktobar 2012. Izrečene presude, optuženi nijesu osuđeni za zločinačko udruživanje; zbog podstrekavanja na ubistvo po 30 godina dobili Boreta i Bigović, na iste kazne osuđeni Čila Šćekić i Vujadinović. Kožar dobio 6 godina i 10 mjeseci. Dva Vulevića, Vukovićeva i Živković oslobođeni optužbi, dok je Vujovićeva osuđena uslovno. Sutkinja prihvatila osporene iskaze svjedoka Radulovića i Vlaovića.

Boretin advokat Borivoje Borović tvrdi da je presuda „pravni nonsens”, jer su njegov klijent i Bigović oslobođeni za zločinačko udruživanje a ipak osuđeni.

Slavoljubova sestra Slavica najavila privatnu tužbu protiv oslobođenih, ali izrazila zadovoljstvo drugim kaznama i dodala: „Plašim se da će se prilikom kucanja ponovo desiti neke slučajne ili namjerne greške”.

14. decembar 2012. Opet ,,greške” u kucanju presude. Dan objavio da je sutkinja Uskoković navela za Boretu i Bigovića pogrešnu kvalifikaciju jednog od krivičnih djela. Takve tvrdnje demantovao Mušika Dujović ocjenom da se prigovori ,,ne mogu tretirati kao greška”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari