Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Porodično nasilje

Objavljeno prije

na

uob-sveti-stefan

U skladu sa dvodecenijskom praksom Milo Đukanović, premijer u sedmom mandatu, najavio je prošle nedjelje u parlamentu još jednu nemoguću misiju. „Trebamo da pažljivo analiziramo svaki od privatizacionih aranžmana i kritički provjerimo odgovornost partnera prema ugovorenim obavezama”, predočio je premijer nudeći ujedno i priželjkivani zaključak buduće revizije: „Sve privatizacije koje su vođene od strane Vlade Crne Gore obavljene su na zakonit i javan način, identično procedurama po kojim su ti postupci vođeni u drugim tranzicionim državama.”

Svježa presuda iz Zagreba, kojom je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader osuđen na višegodišnju robiju zbog uzimanja mita od 10 miliona eura kako bi mađarskom MOL-u obezbijedio upravljačka prava u INA, pokazuje sav rizik Đukanovićeve paralele o „identičnim procedurama”.

Poput Hrvatske, i Crna Gora ima mađarsku privatizacionu priču.

Petogodišnja istraga u SAD utvrdila je da je Telekom Crne Gore 2005. prodat uz koruptivnu isplatu od 7,35 miliona eura. Novac je, tvrde Amerikanci, podijelilo više vladinih predstavnika i ,,sestra bivšeg visokog predstavnika Vlade koja se bavi advokaturom”. Ako ne znate ko je sestra – pogledajte naslovnu stranu Monitora.

Tužba protiv Dojče i Mađar Telekoma u SAD zaključena je krajem prošle godine sporazumom o poravnanju. Nije, dakle, pitanje da li je korupcije bilo već šta su kupci Telekoma dobili zauzvrat, za novac koji je, uz probrano društvo, dobila i Ana Kolarević. Da li nam Milo Đukanović može ponuditi traženi odgovor?

Iste 2005. godine premijerov brat Aco Đukanović kupio je prvi paket od 14 odsto akcija bivše Nikšićke, sada Prve banke. Godinu kasnije Monte Nova Aca Đukanovića je od Vlade kupila još 42 odsto akcija banke. Tako je Aco postao većinski vlasnik Prve, kojom je bez neophodne saglasnosti CBCG upravljao sve do pred kraj 2008. godine. Potrebno odobrenje pribavio je tek pošto je sunovratio banku, da bi ispunio formalni uslov za dobijanje državne pozajmice od 44 miliona eura.

Može li Milo Đukanović, kao jedan od suvlasnika banke zahvaljujući akcijama do kojih je došao kao privilegovani kupac, zaista preispitivati privatizaciju u kojoj je glavni akter njegov rođeni brat? Ako se, ipak, odluči na taj potez premijer sve detalje može dobiti u svom kabinetu, gdje danas sjede glavni akteri aranžmana Prva banka – Vlada Crne Gore: potpredsjednik Vlade Igor Lukšić i ministar finansija Radoje Žugić.

Tu nije stavljena tačka na poslovne aranžmane države kako bi se pomogla Prva banka. Nekadašnji ministar ekonomije Branko Vujović, danas direktor Agencije za nadzor osiguranja, odobrio je u julu 2009. godine, vlasnicima Željezare da 25 miliona namijenjenih za investicije i modernizaciju nikšićke kompanije potroše vraćajući dugove Acu i bracu. Novac kojim je MNSS garantovala izvršenje ugovorenih investicija u Željezari već je bio deponovan u Prvoj banci.

Možda je zanimljivo: Ugovor između države i MNSS-a potpisali su, u septembru 2006, Branko Vujović i suvlasnik MNSS Radomir Vukčević. Prvi je bio i ostao čovjek od povjerenja Mila Đukanovića. Drugoga danas javnost, uglavnom, prepoznaje kao životnog saputnika Milove sestra Ane. Oleg Obradović, prvi čovjek Telekoma u vrijeme njegove privatizacije i jedan od potpisnika spornih koruptivnih ugovora, takođe je prošao kroz Željezaru kao član upravnog odbora firme kupca. Tu se našao, objašnjavao je, „zahvaljujući određenim privatnim vezama iz prošlosti…”. Sada je Obradović predsjednik borda Prve banke.

Ako ne želi da krene iz Željezare, Milo Đukanović u posao revizije crnogorskih privatizacija može ući preko dokapitalizacije i djelimične privatizacije EPCG. Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović bio je zadužen, kao predsjednik Tenderske komisije, da operacionalizuje dogovor koji su prethodno postigli Milo Đukanović i Silvio Berluskoni.

Pošto cilj ne bira sredstva, Lazović je crnogorsku javnost pokušao ubijediti da su italijanskih 8,4 (toliko je nudila A2A) više od grčkih 11 eura po akciji. I posao je sklopljen. Sve što smo dobili od A2A je 50-ak hiljada novih brojila od kojih crnogorski potrošači nemaju nikakve vajde. Milo Đukanović je, međutim, na korišćenje dobio između 50 i 70 miliona eura koji na računima EPCG leže u porodičnoj Prvoj banci i održavaju njenu likvidnost. Uz to, EPCG je i pod patronatom A2A nastavila da učestvuje u dokapitalizacijama Prve. Na taj način je potrošeno 20 miliona eura koji su se mogli iskoristiti za, recimo, poboljšanje kvaliteta i sigurnosti distributivne mreže.

U novoj Vladi sjedi još jedan krunski svjedok. Ministar Branimir Gvozdenović je potpisnik ugovora o prodaji Kombinata aluminijuma sredinom 2005. godine. Prethodno, pošto je tender za prodaju KAP-a faktički propao, Milo Ðukanović i Oleg Deripaska, ruski tajkun pod patronatom Vladimira Putina, su u četiri oka napravili dil koji su njihovi izvršitelji pretočili u kupoprodajni ugovor.

Potom su novi vlasnici KAP-a tužili prodavce za 350 miliona eura. Pa je Vlada pripremila protivtužbu u visini od 200 miliona eura. Konačno, jedni i drugi su se složili da je najbolje ceh prebaciti na račun građana Crne Gore. Zasada znamo da će nas taj posao, ako budemo imali sreće, koštati 130 miliona (ne računajući neplaćenu struju, plate, poreze, doprinose, otpremnine koje je umjesto vlasnika isplatila država…). Od pomenutih 130 miliona garantovanih kredita država je povjeriocima već isplatila 30. Pitanje je dana kada će ostatak doći na naplatu.

Da li će Đukanović, kada se bude ispitivala zakonitost ovog aranžmana, za svjedoke pozvati i prijatelje – Milana Roćena i Zorana Bećirovića (bivšeg suvlasnika preduzeća koje je pravo da kupi budvanski hotel Avala dobilo od tadašnje sutkinje Vrhovnog suda Ane Kolarević)? Ili će glavnu riječ u tom poslu, kao suštinski kreator modela crnogorske pri(h)vatizacije, imati Veselin Vukotić, dugogodišnji predsjednik Savjeta za privatizaciju i poslovni partner Mila Đukanovića iz posla sa UDG-om?

I ,,bočni” svjedoci bi mogli biti iz ministarskih kuća. Branimir Gvozdenović je sina zaposlio u A2A. Za finansijskog savjetnika tokom privatizacije Telekoma Savjet za privatizaciju odabrao je (bez tendera) austrijski Rajfajzen investment. Mediji su registrovali: Milena Vukotić, ćerka potpredsjednika Savjeta Veselina Vukotića, radila je u to vrijeme u beogradskoj kancelariji Rajfajzen investmenta.

Koju godinu ranije je po istom principu izabran i savjetnik u privatizaciji kotorskog Jugopetrola. Tada su Vukotić i društvo odlučili da savjetnički posao povjere Advokatskoj kancelariji Harison, koju je vodio Vukotićev saradnik iz vremena masovne vaučerske privatizacije Mark Harison. Tenderskoj komisiji nije smetalo ni to što (potvrđeno na sudu) je posao dobila advokatska kancelarija koja nije postojala ni na naznačenoj beogradskoj adresi, ni u registru Advokatske komore Srbije. Harison je za obavljeni posao dobio 2,8 miliona eura a jedina obaveza novog vlasnika Jugopetrola svela se na to da jednom u dvije nedjelje ozvaniči nove cijene goriva (po pravilu – najskuplje u regionu). A o zaštiti njihovih interesa brinula je i pravna zastupnica Ana Kolarević.

Ovo je samo dio nepravilnosti koje su pratile tzv. velike tenderske privatizacije. Ono što se za to vrijeme dešavalo pod okriljem Savjeta za privatizaciju i Privrednog suda (privatizacije na berzi ili kroz stečaj) zavređuje poseban osvrt. I traži mnogo više prostora. Osnovne informacije o tim aranžmanima Đukanović može dobiti od prijatelja i kumova: Dragana Brkovića, Veselina Barovića, Dejana Bana, Tomislava Čelebića. Zanimaju li ga detalji – svi su, manje više, odavno pohranjeni u fiokama državne tužiteljice Ranke Čarapić. Dobar dio njih pod ključ je stavila još njena prethodnica Vesna Medenica. Viši interesi su u pitanju.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo