Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Porodično nasilje

Objavljeno prije

na

U skladu sa dvodecenijskom praksom Milo Đukanović, premijer u sedmom mandatu, najavio je prošle nedjelje u parlamentu još jednu nemoguću misiju. „Trebamo da pažljivo analiziramo svaki od privatizacionih aranžmana i kritički provjerimo odgovornost partnera prema ugovorenim obavezama”, predočio je premijer nudeći ujedno i priželjkivani zaključak buduće revizije: „Sve privatizacije koje su vođene od strane Vlade Crne Gore obavljene su na zakonit i javan način, identično procedurama po kojim su ti postupci vođeni u drugim tranzicionim državama.”

Svježa presuda iz Zagreba, kojom je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader osuđen na višegodišnju robiju zbog uzimanja mita od 10 miliona eura kako bi mađarskom MOL-u obezbijedio upravljačka prava u INA, pokazuje sav rizik Đukanovićeve paralele o „identičnim procedurama”.

Poput Hrvatske, i Crna Gora ima mađarsku privatizacionu priču.

Petogodišnja istraga u SAD utvrdila je da je Telekom Crne Gore 2005. prodat uz koruptivnu isplatu od 7,35 miliona eura. Novac je, tvrde Amerikanci, podijelilo više vladinih predstavnika i ,,sestra bivšeg visokog predstavnika Vlade koja se bavi advokaturom”. Ako ne znate ko je sestra – pogledajte naslovnu stranu Monitora.

Tužba protiv Dojče i Mađar Telekoma u SAD zaključena je krajem prošle godine sporazumom o poravnanju. Nije, dakle, pitanje da li je korupcije bilo već šta su kupci Telekoma dobili zauzvrat, za novac koji je, uz probrano društvo, dobila i Ana Kolarević. Da li nam Milo Đukanović može ponuditi traženi odgovor?

Iste 2005. godine premijerov brat Aco Đukanović kupio je prvi paket od 14 odsto akcija bivše Nikšićke, sada Prve banke. Godinu kasnije Monte Nova Aca Đukanovića je od Vlade kupila još 42 odsto akcija banke. Tako je Aco postao većinski vlasnik Prve, kojom je bez neophodne saglasnosti CBCG upravljao sve do pred kraj 2008. godine. Potrebno odobrenje pribavio je tek pošto je sunovratio banku, da bi ispunio formalni uslov za dobijanje državne pozajmice od 44 miliona eura.

Može li Milo Đukanović, kao jedan od suvlasnika banke zahvaljujući akcijama do kojih je došao kao privilegovani kupac, zaista preispitivati privatizaciju u kojoj je glavni akter njegov rođeni brat? Ako se, ipak, odluči na taj potez premijer sve detalje može dobiti u svom kabinetu, gdje danas sjede glavni akteri aranžmana Prva banka – Vlada Crne Gore: potpredsjednik Vlade Igor Lukšić i ministar finansija Radoje Žugić.

Tu nije stavljena tačka na poslovne aranžmane države kako bi se pomogla Prva banka. Nekadašnji ministar ekonomije Branko Vujović, danas direktor Agencije za nadzor osiguranja, odobrio je u julu 2009. godine, vlasnicima Željezare da 25 miliona namijenjenih za investicije i modernizaciju nikšićke kompanije potroše vraćajući dugove Acu i bracu. Novac kojim je MNSS garantovala izvršenje ugovorenih investicija u Željezari već je bio deponovan u Prvoj banci.

Možda je zanimljivo: Ugovor između države i MNSS-a potpisali su, u septembru 2006, Branko Vujović i suvlasnik MNSS Radomir Vukčević. Prvi je bio i ostao čovjek od povjerenja Mila Đukanovića. Drugoga danas javnost, uglavnom, prepoznaje kao životnog saputnika Milove sestra Ane. Oleg Obradović, prvi čovjek Telekoma u vrijeme njegove privatizacije i jedan od potpisnika spornih koruptivnih ugovora, takođe je prošao kroz Željezaru kao član upravnog odbora firme kupca. Tu se našao, objašnjavao je, „zahvaljujući određenim privatnim vezama iz prošlosti…”. Sada je Obradović predsjednik borda Prve banke.

Ako ne želi da krene iz Željezare, Milo Đukanović u posao revizije crnogorskih privatizacija može ući preko dokapitalizacije i djelimične privatizacije EPCG. Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović bio je zadužen, kao predsjednik Tenderske komisije, da operacionalizuje dogovor koji su prethodno postigli Milo Đukanović i Silvio Berluskoni.

Pošto cilj ne bira sredstva, Lazović je crnogorsku javnost pokušao ubijediti da su italijanskih 8,4 (toliko je nudila A2A) više od grčkih 11 eura po akciji. I posao je sklopljen. Sve što smo dobili od A2A je 50-ak hiljada novih brojila od kojih crnogorski potrošači nemaju nikakve vajde. Milo Đukanović je, međutim, na korišćenje dobio između 50 i 70 miliona eura koji na računima EPCG leže u porodičnoj Prvoj banci i održavaju njenu likvidnost. Uz to, EPCG je i pod patronatom A2A nastavila da učestvuje u dokapitalizacijama Prve. Na taj način je potrošeno 20 miliona eura koji su se mogli iskoristiti za, recimo, poboljšanje kvaliteta i sigurnosti distributivne mreže.

U novoj Vladi sjedi još jedan krunski svjedok. Ministar Branimir Gvozdenović je potpisnik ugovora o prodaji Kombinata aluminijuma sredinom 2005. godine. Prethodno, pošto je tender za prodaju KAP-a faktički propao, Milo Ðukanović i Oleg Deripaska, ruski tajkun pod patronatom Vladimira Putina, su u četiri oka napravili dil koji su njihovi izvršitelji pretočili u kupoprodajni ugovor.

Potom su novi vlasnici KAP-a tužili prodavce za 350 miliona eura. Pa je Vlada pripremila protivtužbu u visini od 200 miliona eura. Konačno, jedni i drugi su se složili da je najbolje ceh prebaciti na račun građana Crne Gore. Zasada znamo da će nas taj posao, ako budemo imali sreće, koštati 130 miliona (ne računajući neplaćenu struju, plate, poreze, doprinose, otpremnine koje je umjesto vlasnika isplatila država…). Od pomenutih 130 miliona garantovanih kredita država je povjeriocima već isplatila 30. Pitanje je dana kada će ostatak doći na naplatu.

Da li će Đukanović, kada se bude ispitivala zakonitost ovog aranžmana, za svjedoke pozvati i prijatelje – Milana Roćena i Zorana Bećirovića (bivšeg suvlasnika preduzeća koje je pravo da kupi budvanski hotel Avala dobilo od tadašnje sutkinje Vrhovnog suda Ane Kolarević)? Ili će glavnu riječ u tom poslu, kao suštinski kreator modela crnogorske pri(h)vatizacije, imati Veselin Vukotić, dugogodišnji predsjednik Savjeta za privatizaciju i poslovni partner Mila Đukanovića iz posla sa UDG-om?

I ,,bočni” svjedoci bi mogli biti iz ministarskih kuća. Branimir Gvozdenović je sina zaposlio u A2A. Za finansijskog savjetnika tokom privatizacije Telekoma Savjet za privatizaciju odabrao je (bez tendera) austrijski Rajfajzen investment. Mediji su registrovali: Milena Vukotić, ćerka potpredsjednika Savjeta Veselina Vukotića, radila je u to vrijeme u beogradskoj kancelariji Rajfajzen investmenta.

Koju godinu ranije je po istom principu izabran i savjetnik u privatizaciji kotorskog Jugopetrola. Tada su Vukotić i društvo odlučili da savjetnički posao povjere Advokatskoj kancelariji Harison, koju je vodio Vukotićev saradnik iz vremena masovne vaučerske privatizacije Mark Harison. Tenderskoj komisiji nije smetalo ni to što (potvrđeno na sudu) je posao dobila advokatska kancelarija koja nije postojala ni na naznačenoj beogradskoj adresi, ni u registru Advokatske komore Srbije. Harison je za obavljeni posao dobio 2,8 miliona eura a jedina obaveza novog vlasnika Jugopetrola svela se na to da jednom u dvije nedjelje ozvaniči nove cijene goriva (po pravilu – najskuplje u regionu). A o zaštiti njihovih interesa brinula je i pravna zastupnica Ana Kolarević.

Ovo je samo dio nepravilnosti koje su pratile tzv. velike tenderske privatizacije. Ono što se za to vrijeme dešavalo pod okriljem Savjeta za privatizaciju i Privrednog suda (privatizacije na berzi ili kroz stečaj) zavređuje poseban osvrt. I traži mnogo više prostora. Osnovne informacije o tim aranžmanima Đukanović može dobiti od prijatelja i kumova: Dragana Brkovića, Veselina Barovića, Dejana Bana, Tomislava Čelebića. Zanimaju li ga detalji – svi su, manje više, odavno pohranjeni u fiokama državne tužiteljice Ranke Čarapić. Dobar dio njih pod ključ je stavila još njena prethodnica Vesna Medenica. Viši interesi su u pitanju.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

DRUŠTVO

SVETI STEFAN U NEVOLJAMA: Radnicima prijete otkazima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Možda se najgori scenario izbjegne u poslednjem trenutku. Predsjednik Mjesne zajednice Vlado Mitrović kazao je da zakupac nema smetnji da obavlja svoju djelatnost i da će se u MZ založiti da ne dođe do ugrožavanja poslovanja na način kako je organizovano do sada. To smatraju gestom dobre volje i dokazom da nisu protiv investitora

 

Nakon prve godine rada elitnih crnogorskih hotela pod imenom Aman Sveti Stefan, u maju 2014. godine, u tekstu američkog portala USA Today, naslovljenom „Za 1 posto iznad najboljih evropskih hotela“ Hotel Sveti Stefan našao se na listi 10 najboljih hotela u Evropi. Sa ekskluzivnom ponudom za „Jet set turiste“ Aman Sveti Stefan opisan je kao „igralište za ultra bogate u centru crnogorskog dijela jadranske obale“.

Sedam godina kasnije, uoči turističke sezone 2021. Aman resort, hotelski operater u projektu  višedecenijskog zakupa hotela Miločer i Sveti Stefan, najavljuje zatvaranje hotela i odlazak iz Crne Gore. Razlozi neočekivanog poteza Amana navodno su, nemogućnost da svojim gostima obezbijedi ekskluzivnost i mir, ugodan odmor daleko od očiju javnosti, nakon što mještani okolnih naselja, traže pristup manjem dijelu plaža kojima zakupac gazduje.

Zatvaranje hotela makar i na jednu turističku sezonu, najprije su na svojoj koži osjetili zaposleni radnici prema kojima se poslodavac, kompanija Adriatic properties, u vlasništvu grčkog biznismena Petrosa Statisa, ponio na krajnje ponižavajući i nehuman način. Oni koji su do juče opsluživali super bogate goste najpoznatijeg hotelskog brenda na svijetu, Aman resorta, ostavljeni su na cjedilu u jednom trenu. U toku jednog sata, koliko je 17. aprila trajao sastanak sa izvršnim direktorom firme, Goranom Bencunom, radnicima su saopšteni uslovi pod kojima mogu da odu iz firme ili da ostanu.

Usmeno im je saopšteno da su od tog dana na odmoru, da mogu da traže posao negdje drugo zbog čega se „Aman neće ljutiti“, da uzmu otpremnine ili prihvate nove uslove rada za ostanak u firmi.

Kompanija Adriatic properties zapošljava ukupno 100 radnika, od kojih jedan broj radi u administraciji, drugi u ugostiteljstvu, treću grupu čine sezonci. Na udaru su se našla 43 radnika iz ugostiteljstva, na poslovima kuvara, poslastičara, konobara, sobarica, koji imaju ugovore o stalnom zaposlenju i u hotelima Svetog Stefana rade dugi niz godina. Oni su dio grupe od 220 zaposlenih u HTP Budvanska rivijera i HTP Miločer, koje je zakupac preuzeo nakon zaključenja ugovora o zakupu. Najveći broj njih uzeli su tada povoljne otpremnine i napustili firmu.

Radnici navode podatak da za 14 godina trajanja zakupa Adriatic properties nije primio nijednog novog radnika u stalni radni odnos. Primali su samo sezonce sa kojima zaključuju ugovore o djelu i to najčešće na rok od dva mjeseca.

Priču oko zatvaranja hotela Sveti Stefan i Miločer zakupac koristi da se oslobodi ugostitelja preuzetih 2007. pod uslovima suprotnim Zakonu o radu. Njima su ponuđene otpremnine čiji je iznos u rasponu od 8-15.000 eura, koje mnogima nisu pirhvatljive, posebno radnicima sa dužim radnim stažom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U TOKU DEVASTACIJA MAREZE: Žrtva opet zaštićeno područje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Insitucije, po ko zna koji put, rade ono što znaju najbolje – prebacuju odgovornost s jednih na druge

 

Ko ovih dana iz pravca Danilovgrada, glavnim nikšićkim putem krene ka Podgorici, na samom prilazu Marezi, sa lijeve strane, svjedočiće – masakru nad prirodom. Ogroman nasip od šuta i drugog građevinskog otpada zjapi nasred jednog od rijetkih zaštićenih područja kojima se glavni grad Crne Gore može pohvaliti. Opet, isplivava na vidjelo nemar nadležnih – putnu infrastrukturu razvijaju na uštrb životne sredine, prebacujući pri tom odgovornost s jednih na druge.

U julu prošle godine otpočeli su radovi na izgradnji dijela glavnog puta za Nikšić – od Podgorice do Danilovgrada. Vrijednost izgradnje 15 kilometara dugog bulevara je 24 miliona eura, a rok za izgradnju je dvije godine. Izvođač radova je podgorička firma Bemaks, poznata po tome da, nekako, dobije svaki ,,veliki posao”. Nelegalna deponija građevinskog otpada, vidljiva u blizini Mareze, posljedica je tih radova.

Mareza, inače glavno podgoričko vodoizvorište, kao ekološki nedjeljiva cjelina Parka prirode Dolina rijeke Zete, zaštićena je 2019. godine, kada je, na osnovu Studije zaštite i uspostavljanja zaštićenog prirodnog dobra dolina rijeke Zete, odlučeno da se dolina te rijeke proglasi za park prirode. Da je biodiverzitet Zete neprocjenjiv, pokazala su istraživanja u kojima je učestovalo 19 stručnjaka. Utvrđeno je da su glavni uzročnici ugrožavanja flore i faune tog područja: urbanizacija, neracionalna eksploatacija drveća i građevinskih materijala, požari, hemijski zagađivači i deponije.

,,Mareza i Lužnica su nakon izglasavanja u lokalnim parlamentima Danilovgrada i Podgorice, nakon što su prošle skupštinske odbore i uz punu podršku gradonačelnika Glavnog grada Ivana Vukovića i predsjednice Opštine Danilovgrad Zorice Kovačević, ušle u Park prirode Dolina rijeke Zete, kao jedna od najvrednijih cjelina. Plavne livade Mareze i Lužnice su stavljene u II zonu sa aktivnim režimom zaštite, gdje se mogu izvoditi samo intervencije u cilju restauracije, revitalizacije i ukupnog unaprijeđenja zaštićenog područja“, ističe Darko Saveljić, ornitolog i jedan od autora pomenute studije.

Prema njegovim riječima, studija zaštite je prepoznala proširenje puta od Podgorice do Danilovgrada kao važnu stavku razvoja zajednice, i jasno navela da nema prepreka realizaciji te investicije. ,,No, u II zoni zaštite izvođač radova je masakrirao plavne livade koje su od posebnog interesa, kako za Crnu Goru, tako i na nivou Evropske unije (EU), suprotno studiji zaštite i dokumentima vezanim za samu investiciju. Glavni grad je bio dužan da brine o teritoriji kojom upravlja, uključujući i zaštićena područja, zbog javnog dobra i interesa“, kaže Saveljić i napominje da je, prilikom procjene uticaja na životnu sredinu ove investicije, striktno navedeno da je, zbog biodiverziteta i ekskluzivnosti područja, zabranjeno odlaganje i deponovanje šuta na navedenim područjima.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Štrajk advokata – preko 3.000 suđenja odloženo: Građani trpe, delinkventi i kriminalci izmiču pravdi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Advokatska komora Crne Gore i Ministarstvo finansija i socijalnog staranja započeli su pregovore o uslovima fiskalizacije, ali još ništa konkretno nije dogovoreno. Najviše ispaštaju građani, pogotovo socijalno ugroženi, koji ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“

 

Nakon više od dvije sedmice štrajka crnogorskih advokata, konačno je počeo dijalog između Advokatske komore i Vlade Crne Gore. Advokati nijesu htjeli da fiskalizuju kase na isti način kao ostala preduzeća, dok su iz resornog Ministarstva finansija i socijalnog staranja bili uporni da svako mora platiti porez bez izuzetka. Poslije dvosedmičnog štrajka Vlada je uvidjela da pravosudni sistem ne može da izdrži obustavu rada advokata, što je podrazumijevalo nepristupanje suđenjima, ročištima, postupcima pred tužiocem i policijom.

Počeli su pregovori ali na sastanku ništa konkretno nije dogovoreno. Advokatska komora svoje predloge mora da formalizuje na skupštini tog tijela. Predsjednik Advokatske komore Zdravko Begović za Monitor kaže da je zadovoljan sastankom i da je riječ o pozitivnom iskoraku. „Advokatska komora će na skupštini odlučiti kako će ući u pregovore sa Vladom. Štrajk je i dalje na snazi i trajaće najvjerovatnije dok se ne ispuni naš osnovni zahtjev, da se Zakon o fiskalizaciji u ovakvom obliku ne primjenjuje na advokate”, istakao je Begović.

Iz resornog ministarstva su prilično šturo govorili o sastanku sa predstavnicima Advokatske komore. Oni su saopštili da su se njihovi stavovi „u najvećoj mjeri približili“, i da će raditi „na postizanju konkretnih dogovora koji će voditi ka prevazilaženju nastale situacije“.

Najviše ispaštaju građani, čija prava bi trebalo da štiti pravosudni sistem. Građani, pogotovo oni socijalno ugroženi, ne mogu doći do besplatne pravne pomoći, koju im garantuje Ustav. Delinkventi i kriminalci koriste štrajk advokata kao „rupu u zakonu“ i izmiču pravdi. Najsvježiji je primjer Nikšićanina Luke Krivokapića koji je osumnjičen da je usred bijela dana, pred svjedocima, u centru grada ubio sugrađanina. Da se na poziv dežurnog tužioca nije odazvala advokatica Mirjana Pajković i prihvatila da zastupa osumnjičenog, Krivokapiću ne bi mogao biti određen pritvor. Advokatska komora je, međutim, suspendovala Pajkovićevu zbog prekida štrajka i protiv nje pokrenuli disciplinski postupak. Nedavno je specijalni povratnik, počinilac porodičnog nasilja, pušten da se brani sa slobode, a isto se može dogoditi i sa specijalnim povratnikom u predmetu koji se vodi za krivično djelo silovanje, ukoliko se štrajk nastavi.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo