Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Porodično nasilje

Objavljeno prije

na

U skladu sa dvodecenijskom praksom Milo Đukanović, premijer u sedmom mandatu, najavio je prošle nedjelje u parlamentu još jednu nemoguću misiju. „Trebamo da pažljivo analiziramo svaki od privatizacionih aranžmana i kritički provjerimo odgovornost partnera prema ugovorenim obavezama”, predočio je premijer nudeći ujedno i priželjkivani zaključak buduće revizije: „Sve privatizacije koje su vođene od strane Vlade Crne Gore obavljene su na zakonit i javan način, identično procedurama po kojim su ti postupci vođeni u drugim tranzicionim državama.”

Svježa presuda iz Zagreba, kojom je bivši hrvatski premijer Ivo Sanader osuđen na višegodišnju robiju zbog uzimanja mita od 10 miliona eura kako bi mađarskom MOL-u obezbijedio upravljačka prava u INA, pokazuje sav rizik Đukanovićeve paralele o „identičnim procedurama”.

Poput Hrvatske, i Crna Gora ima mađarsku privatizacionu priču.

Petogodišnja istraga u SAD utvrdila je da je Telekom Crne Gore 2005. prodat uz koruptivnu isplatu od 7,35 miliona eura. Novac je, tvrde Amerikanci, podijelilo više vladinih predstavnika i ,,sestra bivšeg visokog predstavnika Vlade koja se bavi advokaturom”. Ako ne znate ko je sestra – pogledajte naslovnu stranu Monitora.

Tužba protiv Dojče i Mađar Telekoma u SAD zaključena je krajem prošle godine sporazumom o poravnanju. Nije, dakle, pitanje da li je korupcije bilo već šta su kupci Telekoma dobili zauzvrat, za novac koji je, uz probrano društvo, dobila i Ana Kolarević. Da li nam Milo Đukanović može ponuditi traženi odgovor?

Iste 2005. godine premijerov brat Aco Đukanović kupio je prvi paket od 14 odsto akcija bivše Nikšićke, sada Prve banke. Godinu kasnije Monte Nova Aca Đukanovića je od Vlade kupila još 42 odsto akcija banke. Tako je Aco postao većinski vlasnik Prve, kojom je bez neophodne saglasnosti CBCG upravljao sve do pred kraj 2008. godine. Potrebno odobrenje pribavio je tek pošto je sunovratio banku, da bi ispunio formalni uslov za dobijanje državne pozajmice od 44 miliona eura.

Može li Milo Đukanović, kao jedan od suvlasnika banke zahvaljujući akcijama do kojih je došao kao privilegovani kupac, zaista preispitivati privatizaciju u kojoj je glavni akter njegov rođeni brat? Ako se, ipak, odluči na taj potez premijer sve detalje može dobiti u svom kabinetu, gdje danas sjede glavni akteri aranžmana Prva banka – Vlada Crne Gore: potpredsjednik Vlade Igor Lukšić i ministar finansija Radoje Žugić.

Tu nije stavljena tačka na poslovne aranžmane države kako bi se pomogla Prva banka. Nekadašnji ministar ekonomije Branko Vujović, danas direktor Agencije za nadzor osiguranja, odobrio je u julu 2009. godine, vlasnicima Željezare da 25 miliona namijenjenih za investicije i modernizaciju nikšićke kompanije potroše vraćajući dugove Acu i bracu. Novac kojim je MNSS garantovala izvršenje ugovorenih investicija u Željezari već je bio deponovan u Prvoj banci.

Možda je zanimljivo: Ugovor između države i MNSS-a potpisali su, u septembru 2006, Branko Vujović i suvlasnik MNSS Radomir Vukčević. Prvi je bio i ostao čovjek od povjerenja Mila Đukanovića. Drugoga danas javnost, uglavnom, prepoznaje kao životnog saputnika Milove sestra Ane. Oleg Obradović, prvi čovjek Telekoma u vrijeme njegove privatizacije i jedan od potpisnika spornih koruptivnih ugovora, takođe je prošao kroz Željezaru kao član upravnog odbora firme kupca. Tu se našao, objašnjavao je, „zahvaljujući određenim privatnim vezama iz prošlosti…”. Sada je Obradović predsjednik borda Prve banke.

Ako ne želi da krene iz Željezare, Milo Đukanović u posao revizije crnogorskih privatizacija može ući preko dokapitalizacije i djelimične privatizacije EPCG. Potpredsjednik Vlade Vujica Lazović bio je zadužen, kao predsjednik Tenderske komisije, da operacionalizuje dogovor koji su prethodno postigli Milo Đukanović i Silvio Berluskoni.

Pošto cilj ne bira sredstva, Lazović je crnogorsku javnost pokušao ubijediti da su italijanskih 8,4 (toliko je nudila A2A) više od grčkih 11 eura po akciji. I posao je sklopljen. Sve što smo dobili od A2A je 50-ak hiljada novih brojila od kojih crnogorski potrošači nemaju nikakve vajde. Milo Đukanović je, međutim, na korišćenje dobio između 50 i 70 miliona eura koji na računima EPCG leže u porodičnoj Prvoj banci i održavaju njenu likvidnost. Uz to, EPCG je i pod patronatom A2A nastavila da učestvuje u dokapitalizacijama Prve. Na taj način je potrošeno 20 miliona eura koji su se mogli iskoristiti za, recimo, poboljšanje kvaliteta i sigurnosti distributivne mreže.

U novoj Vladi sjedi još jedan krunski svjedok. Ministar Branimir Gvozdenović je potpisnik ugovora o prodaji Kombinata aluminijuma sredinom 2005. godine. Prethodno, pošto je tender za prodaju KAP-a faktički propao, Milo Ðukanović i Oleg Deripaska, ruski tajkun pod patronatom Vladimira Putina, su u četiri oka napravili dil koji su njihovi izvršitelji pretočili u kupoprodajni ugovor.

Potom su novi vlasnici KAP-a tužili prodavce za 350 miliona eura. Pa je Vlada pripremila protivtužbu u visini od 200 miliona eura. Konačno, jedni i drugi su se složili da je najbolje ceh prebaciti na račun građana Crne Gore. Zasada znamo da će nas taj posao, ako budemo imali sreće, koštati 130 miliona (ne računajući neplaćenu struju, plate, poreze, doprinose, otpremnine koje je umjesto vlasnika isplatila država…). Od pomenutih 130 miliona garantovanih kredita država je povjeriocima već isplatila 30. Pitanje je dana kada će ostatak doći na naplatu.

Da li će Đukanović, kada se bude ispitivala zakonitost ovog aranžmana, za svjedoke pozvati i prijatelje – Milana Roćena i Zorana Bećirovića (bivšeg suvlasnika preduzeća koje je pravo da kupi budvanski hotel Avala dobilo od tadašnje sutkinje Vrhovnog suda Ane Kolarević)? Ili će glavnu riječ u tom poslu, kao suštinski kreator modela crnogorske pri(h)vatizacije, imati Veselin Vukotić, dugogodišnji predsjednik Savjeta za privatizaciju i poslovni partner Mila Đukanovića iz posla sa UDG-om?

I ,,bočni” svjedoci bi mogli biti iz ministarskih kuća. Branimir Gvozdenović je sina zaposlio u A2A. Za finansijskog savjetnika tokom privatizacije Telekoma Savjet za privatizaciju odabrao je (bez tendera) austrijski Rajfajzen investment. Mediji su registrovali: Milena Vukotić, ćerka potpredsjednika Savjeta Veselina Vukotića, radila je u to vrijeme u beogradskoj kancelariji Rajfajzen investmenta.

Koju godinu ranije je po istom principu izabran i savjetnik u privatizaciji kotorskog Jugopetrola. Tada su Vukotić i društvo odlučili da savjetnički posao povjere Advokatskoj kancelariji Harison, koju je vodio Vukotićev saradnik iz vremena masovne vaučerske privatizacije Mark Harison. Tenderskoj komisiji nije smetalo ni to što (potvrđeno na sudu) je posao dobila advokatska kancelarija koja nije postojala ni na naznačenoj beogradskoj adresi, ni u registru Advokatske komore Srbije. Harison je za obavljeni posao dobio 2,8 miliona eura a jedina obaveza novog vlasnika Jugopetrola svela se na to da jednom u dvije nedjelje ozvaniči nove cijene goriva (po pravilu – najskuplje u regionu). A o zaštiti njihovih interesa brinula je i pravna zastupnica Ana Kolarević.

Ovo je samo dio nepravilnosti koje su pratile tzv. velike tenderske privatizacije. Ono što se za to vrijeme dešavalo pod okriljem Savjeta za privatizaciju i Privrednog suda (privatizacije na berzi ili kroz stečaj) zavređuje poseban osvrt. I traži mnogo više prostora. Osnovne informacije o tim aranžmanima Đukanović može dobiti od prijatelja i kumova: Dragana Brkovića, Veselina Barovića, Dejana Bana, Tomislava Čelebića. Zanimaju li ga detalji – svi su, manje više, odavno pohranjeni u fiokama državne tužiteljice Ranke Čarapić. Dobar dio njih pod ključ je stavila još njena prethodnica Vesna Medenica. Viši interesi su u pitanju.

Zoran RADULOVIĆ

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo