Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Zatvor za međunarodnog prevaranta

Objavljeno prije

na

Škotlanđanin Tomas Hodž, direktor mljekare Zora, iz vremena kada su se u ovu fabriku slivale milionske strane donacije, osuđen je pravosnažno na godinu dana zatvora zbog pljačke i korupcije, saznaje Monitor. To ne znači da će Hodž kaznu izdržavati u Crnoj Gori, jer se odavno obestragao i za njim jure mnoge policije u svijetu.

„Mi smo najprije preko međunarodne potjernice pokušali da obezbijedimo njegovo prisustvo na suđenju, što je bila primjedba na prvu presudu, kojom je takođe bio osuđen na godinu zatvora. U trag mu se nije ušlo, ali smo pronašli nove svjedoke koji su otkrili neoborive činjenice iz njegovog poslovanja. Presuda je ovog puta potvrđena i postala pravosnažna, ali ne znamo da li će on ikada biti dostupan našoj državi”, kazala je za Monitor sutkinja Dubravka Popović.

Ona je napomenula da je ponovljeno suđenje potvrdilo niz malverzacija koje je ovaj stranac napravio u Beranama. „Taj čovjek je napravio dar-mar u mljekari”, kazala je Dubravka Popović. Hodž je prvi stranac koji je u Crnoj Gori dugo uživao diplomatske privilegije, imao punu podršku visokih državnih zvaničnika, osuđen za pljačku, korupciju i prevaru.

Mljekara Zora donirana je od članica Evropske unije, i trebalo je da zapošljava crnogorske građane koji su u to vrijeme deportovani iz Luksemburga. U to vrijeme projekte u oblasti poljoprivrede, koji su uživali donacije, krasile su nerealne procjene na kojima su bili zasnovani, upozoravali su i tada stručnjaci i poznavaoci prilika na terenu.

Kada je građena mljekara Zora, trebalo je prikazati što više krava, kako bi se izvukla što veća donacija. Te godine je ispalo da samo na području beranske opštine ima jedanaest hiljada krava. U šali se prepričavalo kako su popisivači išli noću od sela do sela sa kliještima, i za uva goveda heftali po tri naušnice. Nema boljeg objašnjenja za brojku od jedanaest hiljada. Ozbiljne računice govore da u beranskoj opštini ni tada, kao ni danas, nije bilo više od četiri do pet hiljada krava.

Ti parametri bitno su uticali na to da luksemburška vlada razvije projekat MEDNEM – razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore, u startu vrijedan, kako je zvanično saopšteno, sedam miliona eura. Kasnije su pridodata još tri-četiri miliona. Okosnicu projekta činila je mljekara Zora. Polovna i remontovana, sa šest otkupnih centara. I s ukupnim dnevnim kapacitetom od skoro pedeset hiljada litara mlijeka. Ili sedam-osam hiljada litara na sat.

Skoro da je i laicima bilo jasno da je fabrika s tim kapacitetima u Beranama osuđena na neupjeh, ali je svako ko je u tom trenutku to naglas rekao, proglašavan za „nedobronamjernog”. I kada se to i praktično pokazalo već u prvim godinama rada kompanije, kada je, u najvećem obimu, fabrika prikupljala i prerađivala samo 16 hiljada litara dnevno, tek trećinu kapaciteta, tadašnji ministar Milutin Simović grmio je na neprijatelje.

„Ja sam se uvjerio da je u Zori sve u najboljem redu. To su zlonamjerne dezinformacije. Oni koji ih plasiraju ne žele dobro, i ne žele da svane ni Crnoj Gori ni Beranama”. Ministar kasnije nije našao za shodno da se izvini ni stočarima ni novinarima.

Poenta priče o Zori je da je jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u državi, radila s minimalnim kapacitetima, a da je početkom 2010. godine proizvodnja zbog velikih gubitaka i dugovanja novca seljacima za mlijeko, morala stati. Pokušaj prve privatizacije nije uspio, da bi krajem ovog ljeta bila prodata za dvjesta pedeset hiljada eura preduzeću Šimšić Lazine. Vlada je toliko prodala svoj paket akcija od 99,5 procenata, a istovremeno preuzela da vrati dug fabrike od preko osamsto pedeset hiljada eura, sve preko leđa poreskih obveznika.

Još manje koristi stanovništvo sjevera vidjelo je od projekta FODEMO, ako se neko toga još sjeća. Kroz taj projekat luksemburška vlada je, prema zvaničnim izjavama, donirala blizu deset miliona eura u revitalizaciju crnogorske drvne industrije i šumarstva. Pomoć je usmjeravana samo preko bivših državnih preduzeća. Nekako istovremeno i slučajno, Vlada je promijenila politiku u toj oblasti, i veliki broj privatnika, kojima je prije toga pomagala da dobiju znatne bankarske kredite – ostavila na cjedilu. Bez drveta.

Možda to i nije bilo presudno za otpočinjanje projekta FODEMO, ali je činjenica da ono što su u prvom slučaju bila muzna grla, u drugom su bila „muzna” stabla, jer je Vladin program za tu godinu bio predvidio najveći prirast šuma u Evropi, i to skoro duplo.

Primjer Tomasa Hodža pokazao je da su sa stranim donacijama i projektima stigli i strani prevaranti, kao da nam nije bilo dosta domaćih. Hodž je iz mljekare Zora izmuzao više miliona eura. Razumljivo je što je Škotlanđanin nekom prigodom izjavio: ,,Crna Gora je za mene raj”.

Toliki novac u Velikoj Britaniji nikada ne bi stekao a da ga neko ne pita odakle. Mnogi su bili ubijeđeni da odavde neće nigdje otići ni kada je završio misiju, već da će tu započeti privatni biznis. Pričalo se i da je kupio kuću u Podgorici. Možda bi tako i bilo da nijesu pokrenuta dva krivična postupka. U jednom se za zloupotrebe u kompaniji teretio sam, i u tome mu je sada pravosnažno presuđeno, a u drugom, za koji se još ne zna epilog, tereti se sa još četiri osobe iz Berana.

Ovaj ,,stručnjak” je u Crnu Goru u maju 2001. godine došao iz Rusije gdje je uspješno osnovao fabriku za proizvodnju sira u sklopu projekta holandske Vlade. Prije toga je ,,sa uspjehom priveo mnoge projekte u Ukrajini, Poljskoj i Kazahstanu, radeći za Svjetsku banku, Azijsku banku i druge agencije”. Za britansku Vladu je navodno radio na uspostavljanju farmerske savjetodavne službe u Rusiji. Tako je o sebi pisao u fabričkom biltenu, dok tragova na internetu o tome nema. Već tada se pričalo da je u Rusiji bio pod kontrolom mafije.

Sa sobom je iz Rusije doveo Rozu Kalimulinu, zaboravivši na porodicu u Škotskoj. Uigrani tim, Tom i Roza, u Beranama su brzo rastjerali sve ostale strance. ,,Naporno” su radili za dnevice od 800 do 1000 eura.

,,Zadatak međunarodnih konsultanata je da naprave i farmerima ostave profitabilnu fabriku. Ako to ne urade, onda nijesu dobro obavili posao”, izjavio je Hodž na početku mandata.

Zora nije postala profitabilna ni do danas. Novi vlasnik, Šimšić Lazine, najavljuje pokretanje proizvodnje s lepezom novih artikala, ali ne i pokretanje linije dugotrajnog mlijeka, zbog čega je fabrika napravljena. Smisao projekta MEDNEM se izgubio. Koga je više briga koliko je miliona eura u taj projekat uloženo. Teško je povjerovati da je tužnu sudbinu jedine fabrike dugotrajnog mlijeka u državi odredio samo Tomas Hodž, i da je to mogao učiniti bez domaće logistike.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo