Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sve naše krvave godine

Objavljeno prije

na

Odnosi dvije najveće države i najbrojnijih naroda regiona su u krizi: vojno-policijska operacija Oluja od 4. do 8. avgusta 1995. za Srbe je zločin i „najveće etničko čišćenje na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata”, dok je za Hrvate „majka svih bitaka” kojom je uglavnom okončana okupacija njihove države.

„Nijesam ljut na Hrvatsku što je Haški sud (ICTY) oslobodio Anta Gotovinu”, kazao je srpski premijer Ivica Dačić, „ali sam ljut na Hrvatsku što slavi jedan zločin”.

Dačić je za vrijeme Oluje bio portparol Socijalističke partije Slobodana Miloševića, koji je na Vrhovnom savjetu odbrane 14. avgusta 1995, prema transkriptima koje je objavio ICTY, kazao za Srbe iz samoproglašene Republike Srpske Krajine (RSK) da su „utekli kao zečevi”.

„Molim vas, šest hiljada Hrvata je branilo Vukovar pola godine, napadala je cela 1. armija, vazduhoplovstvo, čudo, sva sila koju je imala JNA, a Knin nijesu mogli braniti ni 12 sati!?”, rekao je Milošević. „Oni ga nisu branili, jer po svim izveštajima koje smo dobili, čim je prestala artiljerijska priprema u sedam uveče, oni su naredili bežaniju!”

Osim cinizmom, Milošević je baratao i približno tačnim podacima. Aludirao je na svog bivšeg pulena Milana Martića, tadašnjeg predsjednika RSK-a, koji je 4. avgusta 1995. u 16:45 sati naredio „da se pristupi planskoj evakuaciji svog za borbu nesposobnog stanovništva iz opština Knin, Benkovac, Obrovac, Drniš i Gračac” prema Srbu i Lapcu, uz samu granicu sa BiH. No, kolone civila su krenule i iz drugih oblasti Krajine, osim iz Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema koje se kasnije bez rata reintegrisalo u Hrvatsku.

Činjenica da je Oluja sa stanovišta međunarodnog prava bila legalna, ne umanjuje odgovornost hrvatske države za zločine nad Srbima. Predsjednik Ivo Josipović je za TV B92 kazao da su tek sada „u fazi u kojoj nastojimo, koliko je to mogućno, sve zločine tretirati na jednak način”.

Prema njegovoj evidenciji, protiv 104 osobe iz hrvatskog vojnog i političkog miljea su pokrenuti postupci zbog zločina nad srpskim stanovništvom. „Osuđeno je njih 30 do sada, od toga tri generala na dugogodišnje kazne zatvora, protiv 49 osoba se vodi sudski postupak, a još traje veći broj istraga”, naveo je Josipović.

Nijesu, kako Josipović tvrdi osuđena trojica generala Hrvatske vojske (HV), već dvojica – Mirko Norac i Branimir Glavaš. Njihove „dugogodišnje robije” su ukupno 23 godine. Norac je dobio 12 zbog masovnih ubistava Srba 1991. iz Gospića i Karlobaga, te još sedam zbog zločina u operaciji Medački džep. Izrečena mu je jedinstvena kazna od 15 godina. Nakon mekog režima robijanja – tokom kojeg je sagradio kuću i oženio se – u jesen 2011. je pušten na uslovnu slobodu.

Glavaš je osuđen na osam godina zbog ubistava Srba 1991. u Osijeku. Nakon bjekstva u BiH, kaznu izdržava u Mostaru. Premda je zločinac, Glavaš uživa veliku popularnost u Osijeku i okolini: ekstremistička HDSSB, stranka koju je utemeljio, krajem prošle godine je opet izborila parlamentarni status.

Postupci bez osuđujućih presuda su vođeni protiv druge dvojice general-bojnika: Đura Bordarca i Rahima Ademija. Osumnjičen za ubistva i nestanke u Sisku najmanje 25 Srba i zlostavljanja njih još 42, Brodarac je sredinom 2011. preminuo u osječkom pritvoru. Ademi je terećen za Medački džep, ali je pravosnažno oslobođen.

Iako su se svjedočenja učesnika pokolja i mučenja u Pakračkoj poljani i objektu Zagrebačkog velesajma još 1997. pojavila u hrvatskim medijima, tek je 8. juna 2011. optužen Tomislav Merčep, bivši savjetnik ministra policije i šef rezervne jedinice MUP-a. Tereti se za smaknuća najmanje 43 Srbina, te za nestanak tri i zlostavljanje još šest. Merčep je pretrpio dva moždana udara, pa je to razlog sudske odluke da se brani sa slobode. Troškove odbrane plaća mu MUP Hrvatske.

I zločin kod Karlovca star dvije decenije čeka epilog. Optužnica protiv pripadnika Specijalne policije Mihajla Hrastova za ubistva 13 rezervista JNA i ranjavanje još dvojice koji su se bili predali je podignuta 25. maja 1992, ali je tek šestom presudom nepravosnažno osuđen na četiri godine. Ostao je, međutim, na slobodi a njegov branilac se nada oslobađajućoj presudi.

Desetak godina traju procesi protiv Enesa Viteškića. Za ubistva 18 srpskih civila i jednog Mađara u Paulin Dvoru kod Osijeka proljetos je nepravosnažno osuđen na 11 godina. Za isti zločin na 15 godina je osuđen Nikola Ivanković. Obojica su bili pripadnici 130. brigade HV.

No, što je sa zločinima koji su se odigrali za vrijeme i nakon Oluje?

Tamošnje Tužilaštvo (DORH) je evidentiralo 47 žrtava ratnih zločina i ubistava. Zbog toga su procesuirane 33 osobe, dok za 26 žrtava nemaju podatke o ubicama. U svakom slučaju, nema presuda protiv pripadnika HV i hrvatske policije: DORH za ubijenih 11 osoba tereti njih 10.

Jedan od tih postupaka sada se vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu: protiv Frana Drlje i Boža Krajine, pripadnika Specijalne policije. Igor Beneta je takođe bio optuženik, ali je navodno počinio samoubistvo.

Drlja i Krajina se terete da su 25. avgusta 1995. u akciji pretrage terena pod nazivom Oluja obruč u Gruborima kod Knina strijeljali, zaklali i-ili zapalili srpske civile: Mariju Grubor rođenu 1905. i njenog sina Jova (starog 65 godina), zatim Jovana Grubora (73), Miloša Grubora (80), Milicu Grubor (51) i Đura Karanovića (45).

ICTY je i zbog zločina u Gruborima nepravosnažno osudio Mladena Markača, ratnog zapovjednika Specijalne policije, no presuda mu je nedavno ukinuta. Haškom presudom je oslobođen za zataškavanje tog zločina i general-pukovnik HV Ivan Čermak. Posmatrač UN-a Edvard Flini je na pretresu u ICTY-u svjedočio da mu je, par dana nakon pokolja, Čermak kao zapovjednik Zbornog mjesta HV-a u Kninu rekao da su srpski civili „ubijeni u borbenim djelovanjima, jer su Grubori četničko uporište”!

Aktuelni glavni državni tužilac Hrvatske Mladen Bajić je avgusta 1995. bio zamjenik vojnog tužioca u Splitu, sa nadležnostima nad Kninom i okolinom. U Hagu je 2009, kao svjedok odbrane generala Gotovine, na pitanje zašto se 14 godina nakon Oluje ne zna ko je pobio Srbe u Gruborima, kao i obližnjim Varivodima, kazao: „Veliki dio zločina su počinili civili, odjeveni u uniforme HV”.

Ostaje otvoreno pitanje ukupnog broja srpskih civilnih žrtava u periodu Oluje i nakon nje? Predsjednik Josipović je izašao s procjenom da se radi o 200-300 osoba. Predstojnik Ureda Franja Tuđmana je svojevremeno izjavio da je u operaciji ubijeno 950 srpskih vojnika. Civile nije pominjao. Uz to, ni jedan srpski ranjenik onomad nije registrovan u bolnicama koje gravitiraju Krajini. Nikada nije objavljeno koliko je „srpskih odmetnika”, građana Hrvatske, likvidirano u postolujnim „čišćenjima terena”.

Uprava za zatočene i nestale Ministarstva obitelji i branitelja je popisala 679 ekshumiranih osoba, dok 563 vodi kao nestale, ali nije objavila podatke o njihovoj nacionalnosti, niti posebno klasifikovala žrtave rata i žrtve ratnih zločina. DORH je saopštio da je na osnovu prijava policije i istraživanja u evidencije unio podatke za 214 osoba „koje su stradale bilo kao žrtve krivičnog djela ubistva, bilo kao žrtve ratnih zločina”.

Jedan od referentnijih izvora za srpske civilne žrtve je Vojna operacija Oluja i poslije – Izvještaj Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava (HHO) iz 2001, urednik dr Žarko Puhovski. Knjiga nema razdvojene žrtve rata od žrtava ratnih zločina. Navodi se njihov ukupan broj – 677 osoba, od čega 410 civila, bezmalo su svi Srbi.

Raspravno vijeće ICTY-a, koje je 2011. osudilo Gotovinu i Markača, publikaciju HHO-a nije prihvatilo kao relevantan izvor, jer je, piše u presudi, „tokom ispitivanja Puhovskog u sudnici postalo jasno da u knjizi ima grešaka” (dovostrukog unosa istih imena ili se kao žrtve navode žive osobe, itd). Puhovski je 2009, kao svjedok haškog tužilaštva, nastojao opovrgnuti tezu odbrane da su mnogi popisani zapravo srpski vojnici, jer se „nije moglo po uniformi zaključiti radi li se o vojniku ili civilu”.

Nikolić i Gotovina

Predsjednik Srbije Tomislav Nikolić u osvrtu na poziv Anta Gotovine Srbima iz Hrvatske da se vrate svojim ognjištima je kazao: „Šta hoće – da se okupe i da ih još jednom protera i pobije, da završi taj posao?”

Iako je Nikolić učesnik rata u Hrvatskoj – bio je u sastavu srpske jedinice koja se nalazila u okolini Vinkovaca, a dobio je kasnije i titulu četničkog vojvode – nijesu mu poznate ili ignoriše okolnosti da je Gotovina, mimo Glavnog stožera HV-a, nakon što je izjutra 5. avgusta 1995. ušao u Knin, naredio svom Zbornom području (ZP) Split dvodnevni prekid gonjenja. Srpske jedinice sa teškim naoružanjem iz sastava 7. sjevernodalmatinskog i 15. ličkog korpusa u haotičnom povlačenju ka sjeveru, pomiješane sa civilnim kolonama, zagušile su uske sabraćajnice na hrvatsko-bosanskoj granici i bile su lake mete za totalno uništenje.

Iz kojih je motiva Gotovina to naredio? Nije pouzdano utvrđeno. Hrvatski vojni istoričar Davor Marijan navodi mišljenja po kojima je „operativna pauza u djelovanju ZP Split oko Knina napravljena iz sigurnosnih razloga, zbog priprema za dolazak predsjednika Tuđmana 6. avgusta u Knin”, ali da su time u svakom slučaju „izbjegnute žrtve među civilima, jer bi došlo do natiskivanja HV-a sa njima” (Oluja, 2007).

Gotovina je zbog toga pretrpio oštru kritiku tadašnjeg načelnika Glavnog stožera HV-a Zvonimira Červenka, koji u Izvješću o provedenoj operaciji Oluja Tuđmanu 21. avgusta 1995. piše: „Snage ZP Split, koje su mogle prijeći čak i u gonjenje, zbog neuslovljenog i zaustavljenog napada glavnih snaga u trajanju od dva dana, te neistinitog izvještavanja o dostignutoj crti, nijesu izvršile pravovremeno odsijecanje komunikacija čime je neprijatelj uspio izvući znatan dio borbene tehnike”.

Brojevi

Ivo Josipović je za TV B92 kazao da se u Hrvatsku nakon Oluje vratilo 94.000 Srba. Na popisu 1991. u Hrvatskoj je živjelo 582.000 Srba, među njima i brojni pripadnici JNA i njihove porodice. Od tog broja na prostoru nekadašnje RSK je bilo 244.000 Srba. Vlasti RSK su 1991-1995. najveći broj tamo nastanjenih 168.000 Hrvata i 56.000 ljudi drugih nacionalnosti proćerali u ostatak Hrvatske; jedan dio su masakrirali u čitavom nizu zločina. Nakon Oluje u neka naselja bivše RSK su doseljeni Hrvati iz BiH i Kosova. Ukupan broj Srba u Hrvatskoj u odnosu na 1991. sada je manji skoro za dvije trećine.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EKSPLOZIJA NA CETINJU: Rat koji nije stao

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na Cetinju, u kom su stradala dva navodna pripadnika škaljarskog klana,  pokazuje da Crna Gora ima još  puno toga da uradi u borbi protiv organizovanog kriminala. Iako su brojni funkcioneri završili u pritvoru zbog veza sa suprotstavljenim kavačkim klanom, pravosuđe nije reformisano, pa ti procesi traju u nedogled. Paralelno, i uhapšeni članovi kriminalnih grupa izlaze na slobodu, jer presude kasne.  Oni na vrhu, u pritvor  nisu ni ušli

 

 

Dvije osobe su poginule, a tri povrijeđene,   nakon što je aktivirana eksplozivna naprava nedaleko od  Sportskog centra, na Cetinju.  Eksplozija se dogodila u jutarnjim satima, u četvrtak, 20. juna, a prema nezvaničnim saznanjima brojnih ovdašnjih ali i medija u Srbiji, u njoj su stradali  Petar Kaluđerović i Dragan Roganović. Oni su navodno pripadali škaljarskom klanu, jednom od dva kotorska zaraćena kriminalna klana.

Među povrijeđenima su takođe dva navodna pripadnika škaljarskog klana, Taso Jovanović i Mihailo Borozan. Povrede je zadobila i slučajna prolaznica.

Prema pisanju više portala,  eksplozivna naprava bačena je na teretanu Herkul Gym and Fitness, koja posluje u sklopu Sportskog centra Lovćen. Prije tri godine u istoj teretani ranjen je Ivan Vujović, bivši bokser, koji takođe slovi kao bezbjednosno interesantno lice.

Stradali Roganović bio je meta napada i 2017. godine, a navodno je bio u obezbjeđenju Gorana Radomana, koji se smatra prvom žrtvom rata kotorskih klanova, škaljaraca i kavčana. Radoman je ubijen u februaru 2015. godine na Novom Beogradu, nakon nestanka  300 kilograma kokaina  u Valensiji, što je navodno bio razlog za početak rata dva klana, u kom su tokom godina stradale brojne osobe, među kojima i slučajne žrtve.

Nakon događaja na Cetinju, Uprava policije oglasila se  kratkim saopštenjem: “U cilju utvrđivanja svih okolnosti i činjenica, te rasvjetljavanja ovoga događaja, službenici Uprave policije u koordinaciji sa Višim državnim tužilaštvom u Podgorici, preduzimaju intenzivne izviđajne mjere i radnje, a o čijem toku i ishodu će javnost biti blagovremeno obaviještena”. .

Poginuli Petar Kaluđerović, kao i jedan od povrijeđenih, Mihailo Borozan, uhapšeni su u aprilu ove godine, kada je, kako su  saopštili nadležni “Uprava policije Crne Gore pojačala represivne aktivnosti prema kriminalnim grupama na Cetinju”.

Tada su osim Kaluđerovića i Borozana, uhapšeni i procesuirani Vladimir i Milan Kaluđerović,  zbog nedozvoljenog držanja i nošenja oružja, kao i eksplozivnih materija, dok je Marko Mašanović ostao nedostupan policiji. Četvorici Cetinjana tada je određen pritvor. Samo dva mjeseca kasnije, dvojica od njih postali su meta napada.

Prema pisanju medija, policija već neko vrijeme strahuje od ovakvih napada i obračuna.  Veliki broj pripadnika kriminalnih klanova u posljednjih nekoliko mjeseci pušten je na slobodu, jer  im sudovi u zakonskom roku nijesu izrekli prvostepene presude.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Prema spisima Europola i bivši policijski službenik Ljubo Milović je bio dio narko-kartela “kavačkog klana” pod vođstvom Radoja Zvicera. Za njim se bezuspješno traga od jula 2022.godine zbog sumnje da je počinio više teških krivičnih djela – stvaranje kriminalne organizacije, zloupotreba službenog položaja, šverc droge, krijumčarenje cigareta i pa čak i da je dio kriminalne grupe koja je ubila srpskog državljanina Milana Lepoju. 

U međuvremenu i srpsko tužilaštvo formiralo je predmet protiv Milovića. Tako se pred Specijalnim sudom u Beogradu sudi devetočlanoj grupi koju je organizovao, prema njihovim dokazima, odbjegli Milović. U grupi su i pripadnici MUP-a i BIA, optuženi da su krijumčarili velike količine kokaina prekookeanskim brodovima iz Južne Amerike u zemlje Evropske unije.

Godinu nakon što je izabran, Novović izdaje nalog za hapšenje više policijskih službenika ali i za hapšenje Dejana Kneževića tadašnjeg pomoćnika direktora Uprave policije za borbu protiv organizovanog kriminala.  Specijalno tužilaštvo ga tereti za stvaranje kriminalne organizacije i odavanje službene tajne pripadnicima Kavačkog klana. Nakon hapšenja, a kasnije i pred sudom tokom kontrole optužnice Knežević je negirao optužbe.

Nakon višemjesečnog pritvora Knežević je pušten da se brani sa slobode, a osnovanosti o validnosti tvrdnji Specijalnog tužilaštva, nakon što je vraćena prva optužnica i dostavljanje dopunjene verzije, Viši sud tek treba da odlučuje. Na istom tužiočevom spisku našlo se još desetak tada aktivnih i bivših službenika policije koji se terete za niz krivičnih djela među kojima i da su organizovali šverc kokaina iz Ekvadora do država Evropske unije i Turske, novac stečen od kokaina transportovali u Srbiju i Crnu Goru, nabavljali veće količine oružja i eksplozivnih materija…

Spisak osumnjičenih uniformisanih lica njihovim hapšenjem se nije iscrpio. Kada je to malo ko i očekivao lisice su ponovo škljocnule i to 24.jula prošle godine. Tada su stavljene Veselinu Veljoviću, jednom od ključnih ljudi u sektoru bezbjednosti u posljednje tri decenije. Veljovića je 2005. Vlada Mila Đukanovića imenovala na čelo crnogorske policije.

Mjesto šefa policije krajem 2011. godine zamijenio je mjestom savjetnika za bezbjednost i odbranu predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića, a 2014. ga tadašnji premijer Đukanović postavlja za sekretara Vijeća za nacionalnu bezbjednost.  Na čelo crnogorske policije vraća se jula 2018.godine, u Vladi Duška Markovića. Na tom mjestu će ostati do decembra 2020. godine, kada je izabrana Vlada Zdravka Krivokapića.

Specijalno državno tužilaštvo u januaru je predalo optužnicu protiv 15 osoba, uključujući i Veljovića, koji se tereti da je zloupotrijebio službeni položaj u korist kriminalne organizacije, koju je formirao odbjegli Nikšićanin Aleksandar Mrkić.  Viši sud je u maju potvrdio optužnicu protiv Mrkićeve grupe i Veljovića, kojem je u nekoliko navrata produžavan pritvor. Veljović je pred tužilaštvom negirao optužbe.  Veljović se i dalje nalazi u pritvoru.

Nekoliko mjeseci nakon Veljovića, 18. Novembra, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva, uhapšen je još jedan bivši direktor crnogorske policije – Slavko Stojanović i to zbog sumnje da je zloupotrijebio službeni položaj u vezi sa švercom cigareta.  Krajem decembra prošle godine pušten je da se u daljem postupku brani sa slobode a nedavno je Viši sud potvrdio optužnicu koju je protiv Stojanovića podiglo Specijalno državno tužilaštvo. Tim aktom SDT tereti Stojanovića za krivična djela – zloupotreba službenog položaja i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija.

Sredinom aprila po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva uhapšen je i bivši visoki policijski funkcioner Zoran Lazović. Istovremeno su lisice stavljene i njegovom prijatelju bivšem glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.

Terete ih da su kao GST i pomoćnih direktora Uprave policije radili u korist mafijaškog kavačkog klana. SDT sumnjiči Lazovića da je aminovao otvaranje crnogorske granice za ulazak plaćenika te organizovane kriminalne grupe Veljka Belivuka i Marka Miljkovića.

Obojici se na teret stavlja da su teških optužbi spasili visokopozicioniranog člana kavačkog klana Duška Roganovića. Obojica se i dalje nalaze u pritvoru koji im zadnjim donijetim rješnjem može trajati do 14.jula ove godine.

 

Medojević se sa slobode brani od optužbi

Za razliku od akcija koje se izvode pod palicom Novovića, prethodne dvije godine nije bilo hapšenja aktuelnih i bivših policijskih službenika koji su pripadali i odrađivali poslove za drugi kotorski kriminalni klan – Škaljarce. Do takvih dokaza dolazilo se za vrijeme Katnićevog rukovođenja pa je tako samo nekoliko dana prije nego je Novović izabran za GST uhapšen policijski funkcioner Dalibor Medojević. Medojević je, odlukom Višeg suda u Podgorici, pušten iz pritvora 23. septembra uz obrazloženje da ne postoji opasnost od bjekstva. Isti sud je juče potvrdio optužnicu koju je protiv tog policajca podnio SDT zbog sumnje da je odavao policijske podatke škaljarskom kriminalnom klanu. Dalibor Medojević je u Sky komunikaciji sa kriminalcima koristio kodno ime Radonja. On je koristio isto kodno ime od 16. septembra 2019. godine do 8. marta 2021. godine. U dokumentu Europola piše da je on imao samo devet kontakata sa kojima je komunicirao preko Sky aplikacije, od kojih su tri broja nedavno ubijenog šefa kriminalnog klana Jovana Vukotića, jedan broj njegovog brata Igora Vukotića i jedan broj Igora Dedovića. Ostali, navodno, nijesu bili identifikovani. Medojević je sa Jovanom, u dokumentu Europola piše da je on kriminalcima prosleđivao osjetljive i povjerljive podatke, najavljene policijske akcije, podatke o krivičnim istragama, podatke iz policijske baze podataka, naredbe za hapšenja…

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo