DRUŠTVO
Americi namiguje, sa diktatorom posluje

Dok recituje evroatlansku priču, Milo Đukanović prodaje strateške lokacije azerbejdžanskom autokrati Ilhenu Alijevu, čija zemlja prema svim relevantnim izvještajima ima ozbiljnih problema sa korupcijom i vladavinom prava, jer su prsti predsjednika u svim unosnim poslovima. Ova sličnost nije slučajna.
SOCAR, azerbejdžanska državna naftna kompanija kojom faktički upravlja Alijev, pobijedila je na tenderu za prekrasnu lokaciju na crnogorskoj obali, strteški važnu tačku – Kumbor nadomak Herceg Novog. Kumbor je bivša vojna baza, predio pod zaštitom UNESCO. SOCAR se nikada nije bavio turizmom, o čemu je Monitor već pisao.
Drugorangirani na tenderu, američki konzorcijum NCH, žalio se na odluku Vlade zbog navodno nezakonitog tenderskog procesa. Iako je Vrhovni sud naložio Upravnom sudu da ispita žalbu Amerikanaca, Upravni sud je po drugi put odbio da razmatra taj slučaj, proglasivši žalbu NCH neblagovremenom.
Zanimljivo: Vrhovni sud je donio odluku u korist Amerikanaca dan pošto je američki diplomata Filip Riker bio u Crnoj Gori i uzdizao Đukanovića u zvijezde – kao prijatelja i stratega važnog za region. Možda slučajno, ali čim je Đukanović uz američki blagoslov zauzeo poziciju premijera, Upravni sud je odbio žalbu Rikerovih sugrađana.
Potom je posao sa Azerbejdžancima dobio na ubrzanju. Morsko dobro je odredilo SOCAR-u cijenu zakupa za zemlju. I to nakon naloga Đukanovićeve Vlade da uprava Morskog dobra to učini – pod hitno.
Posebna priča je ugovor: kao i u drugim slučajevima kada Đukanović posluje sa partnerima nalik sebi, crnogorska vlada zaključila je posao koji bi mogao, ako stvari krenu lošim putem, skupo da košta građane Crne Gore. ,,U ugovoru se, pored ostalih stvari, pominje i tužba koju je pokrenuo NCH i navodi da će Vlada obeštetiti SOCAR u slučaju da Amerikanci dobiju spor u sudskom postupku”, otkriva za Monitor Dejan Milovac, zamjenik direktora Mreže za afirmaciju nevladinog sektora.
To nije jedina tačka kojom se Vlada obavezala da će obeštetiti Azerbejdžance. ,,U ugovor je ugrađena klauzula kojom se Vlada obavezuje da će obeštetiti zakupce i neće ih smatrati odgovornim po osnovu bilo kakvih gubitaka, obaveza, šteta, potraživanja, zahtjeva, postupaka i troškova koji mogu biti pretrpljeni ili koji nastanu u vezi sa zahtjevom ili tužbom podignutom od strane nekog trećeg lica, bilo kakve prirode u vezi sa lokacijom, a koji se tiču perioda koji prethodi zaključenju ovog Ugovora o zakupu ili nastanu kao rezultat zaključenja ugovora” , kaže Milovac i ističe da se ovakvim ugovorima Crna Gora „dodatno porobljava od strane par ljudi koji sjede u Vladi Crne Gore i njihovih strateških investitora koji po običaju dolaze ili sa off-shore destinacija, ili iz zemalja u kojima je stepen vladavine prava sličan onome koji imamo u Crnoj Gori”.
Prema ugovoru koji je Vlada potpisala sa SOCAR-om lokacija koja obuhvata preko 240 hiljada kvadratnih metara na kojima se nalazi 90 objekata površine od preko 62 hiljade kvadratnih metara, Azerbejdžancima se daje u zakup na 90 godina. Za prvih 45 godina SOCAR će platiti fiksni dio zakupnine – samo 12 miliona eura. Danas se jedna zgrada u Podgorici proda skuplje. Varijabilni dio zakupnine za Kumbor je pet posto od dobiti koju SOCAR ostvari od poslovanja budućeg rizorta koji planira da izgradi. A ako ne ostvari dobit, mi ćemo, kao u slučaju KAP-a ili Željezare, otplaćivati gubitke. Američki konzorcijum je ponudio duplo više novca za zakup, dva eura po kvadratnom metru, što je 27 miliona eura više od ponude iz Azerbejdžana, kako su izračunale podgoričke Vijesti.
Doduše SOCAR je ponudio znatno veće investicije – za prve tri godine 57,6 miliona, ukupno 258 miliona za osam godina. Međutim, i oko investicija se otvaraju važna pitanje. Pravni stručnjaci koje je konsultovao Monitor, ističu da se u ovom ugovoru, ali i drugim sličnim otvara više pravnih pitanja – a najvažnije je – da li se na prostoru koji je samo zakupljen može graditi i ne samo graditi već i prodavati trećim licima. „To je stari sukob nas pravnika sa ekonomistima. Dok ekonomisti samo računaju investicije, mi smatramo da one moraju biti u skladu sa pravnim normama. U Evropi, pa i u našoj zemlji, ne može sve biti predmet pravne svojine, mnoge su lokacije javno dobro. Tako je i sa velikim dijelom kompleksa u Kumboru, koji pripada Morskom dobru”, kaže naš izvor.
Prema zakonu pojas Morskog dobra je zaštićen i ne predviđa gradnju koju u svom investicionom programu planira naftna azerbejdžanska kompanija. SOCAR nema jasno definisanu ekološku studiju. Naprotiv, pored grandioznih projekata na kopnu, Azerbejdžanci imaju ambicije da zidaju i u moru – predviđaju izgradnju više vještačkih ostrva! Jasno je da bi vještačka ostrva ozbiljno narušila prirodno okruženje u delikatnom ekološkom sistemu kakav je kumborski tjesnac. Osim toga njihova izgradnja je izuzetno skupa, pa ovaj prijedlog liči na megalomanske projekte koje voli Alijev. Izgradnja vještačkog ostrva je u suprotnosti sa nacrtom državne studije lokacije Sektora 5 objavljene na internet strani Vlade Crne Gore.
Ali šta su nacrti pri poslu sa prijateljima. Prije nego što je SOCAR dobio Kumbor, Đukanović je sa Milanom Roćenom zaduženim za bivše sovjetske republike, putovao u Baku i ugovarao nova strateška partnerstva, koja će po svemu sudeći opet plaćati građani Crne Gore.
DEJAN MILOVAC, MANS
Kumbor kao novi KAP
Ugovor sa SOCAR-om podsjeća na onaj kojim je privatizovan Kombinat aluminijuma. Tada je Đukanovićeva vlada prodala fabriku garantujući cijenu struje, ali i da će novog vlasnika obeštetiti čak u slučaju da se crnogorsko zakonodavstvo promijeni na način da može ugroziti poslovanje KAP-a i interese njenog vlasnika.
Inače, kompanija SOCAR je u pogledu transparentnosti prihoda ocijenjena nulom u izvještaju međunarodne organizacije Transparency international, a američki State department je ranije u izvještaju ocijenio da je sektor nafte i gasa jedan od najvećih izvora korupcije u Azerbejdžanu. Istovremeno, prema procjenama Freedom house ta zemlja spada u neslobodne, dok su poslednji izbori okarakterisani kao nedemokratski. Pored toga, sredinom ove godine, parlament Azerbejdžana je usvojio amandmane na Zakon o informacijama o kompanijama, kojim se značajno ograničava pristup zvaničnim informacijama o firmama koje su registrovane i posluju u Azerbejdžanu, što svakako ne doprinosi transparentnosti i ovog posla, između ostalog. Nažalost, kada pogledate portfolio većine investitora koji su u posljednih par decenija ulagali u Crnu Goru i uparite ga sa ,,odličnicima” Vlade Crne Gore, ali i sa ukupnom investicionom klimom u državi i vladavinom prava, sasvim je prihvatljivo reći da je crnogorska privatizacija velikim dijelom sprovedena po principu ,,našla krpa zakrpu”.
Sve dok na sceni budemo imali kadrove koji su prodavali KAP, Telekom, Željezaru, Boksite i stotine drugih većih i manjih kompanija koje su ugašene, dok oni budu odlučivali o ključnim ekonomskim pitanjima, Crna Gora neće moći dalje. U najavu Đukanovića da će izvršiti reviziju štetnih privatizacija može povjerovati samo neko ko se juče doselio u Crnu Goru i ko nije svjedočio tome kako Đukanović i ,,ekipa” vode ovu zemlju.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
DRUŠTVO
DRŽAVA I FALSIFIKOVANE DIPLOME: U redu je to

Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić ponovo nas je upozorila na činjenicu da ,,stručnjaka” u javnoj upravi, policiji, obrazovanju, zdravstvu i ostalim oblastima u kojima bilježimo nenapredak ima na hiljade. I nikom ništa
Afera oko lažne diplome pomoćnice direktorice Instituta za javno zdravlje (IJZ) Miljane Pavličić razobličila je svu nemoć države i institucija da se uhvate u koštac sa armijom zaposlenih u državnim institucijama kojima na osnovu kupljenih ili falsifikovanih uvjerenja dobijaju posao i napreduju u službi.
O kakvom se haosu i nekoordinaciji između državnih službi radi govori podatak da je Pavličić za 12 godina koliko radi u IJZ konstantno napredovala u službi i radila na poslovima koji zahtijevaju stručnost. Pored falsifikovane diplome, niko u njenoj ustanovi ali ni u nadležnim ministarstvima kao da nije znao da je ona početkom 2014. proglašena krivom zbog krivičnog djela falsifikovanja isprave.
Prema presudi iz 2014, Pavličić je na sudu priznala krivično djelo lažiranja diplome Hemijskog fakulteta u Beogradu. Sud je tada ocijenio da je ona ,,bila svjesna svog djela, čije je izvršenje htjela, postupajući sa direktnim umišljajem”. I pored toga sud je cijeneći olakšavajuće okolonosti ,,izrekao uslovnu osudu kojom je utvrdio kaznu zatvora od četiri mjeseca i istovremeno je odredio rok provjeravanja od dvije godine, odnosno da se utvrđena kazna neće izvršiti ako okrivljena za vrijeme od dvije godine od pravosnažnosti presude ne učini krivično djelo”. Kako su sud i ostali provjeravali, dovoljno govori podatak da je Pavličić napredovala u službi i došla do mjesta pomoćnice direktora. Možda bi bila izabrana i za direktoricu da nije bilo višemjesečnog istraživanja novinarki Vijesti koje su razobličile ovaj slučaj.
Da sve nije prošlo bez odjeka, potvrđuje ostavka dosadašnjeg direktora Instituta za javno zdravlje Igora Galića. ,,Vezano za navode iz medija gdje se pominju falsifikovane diplome, želim jasno da stavim do znanja da se principijelno protivim svakom vidu malverzacija i molim da se istrage u ovom pravcu nastave u cijelom državnom sistemu”, saopštio je Galić.
I kako to obično biva nakon skandala ovakvih razmjera, iz Ministarstva prosvjete i ostalih su najavili da će sada podrobnije ispitivati diplome a iz tužilaštva da će prilježnije ispitati ovaj i ostale slučajeve lažnih diploma.
Za sada se tužilaštvu ne žuri u ispitivanju i kažnjavanju ovakve prakse. Iz Ministarstva prosvjete, nauke i inovacija su nakon izbijanja afere upozorili da su posljednjih godina podnijeli desetine krivičnih prijava protiv lica za koje je dobijena potvrda da su njihove diplome nevalidne, ali da nijedan slučaj nije procesuiran.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
OŽIVLJAVANJE PRAVOSUĐA: Deblokada počela od Ustavnog suda

Ministar pravde Andrej Milović (PES) tražio je nedavno od šefa Skupštine Andrije Mandića (ZBCG) da se hitno pokrene dijalog unutar parlamentarne većine, ali i organizuju uporedni sastanci s opozicijom o popuni ključnih pozicija u pravosuđu – jednog mjesta u Ustavnom sudu, tri u Sudskom savjetu, te pozicije vrhovnog državnog tužioca (VDT)
Poslanici Skupštine Crne Gore su u drugom krugu sa 56 glasova izabrali Faruka Resulbegovića za sudiju Ustavnog suda. Tako je omogućeno da Ustavni sud, poslije višegodišnje krize, ponovo radi u punom sastavu, sa sedam sudija.
Lokalni izbori prošle godine pokazali su neophodnost funkcionalnog Ustavnog suda (US). Četiri opštine nisu mogle da proglase rezultate izbora i formiraju vlast nakon što su odbijene žalbe, podnijete opštinskoj izbornoj komisiji, došle do Ustavnog suda. US nije mogao odlučiti po žalbama jer je nekoliko mjeseci ranije ostao bez kvoruma za odlučivanje, sa samo troje sudija.
Nakon mnogo odugovlačenja i pritisaka međunarodne zajednice, prije svega Evropske komisije (EK), početkom ove godine izabrano je troje sudija US. Poslanici su izabrali Snežanu Armenko, Momirku Tešić i Draganu Đuranović. Alija Beganović i Faruk Resulbegović nijesu dobili dovoljan broj poslaničkih glasova. Izabrane sudije bile su kompromis između tehničke Vlade, Dritana Abazovića, i velikih koalicija okupljenih oko Demokratske partije socijalista (DPS), Za budućnost Crne Gore i Demokrata.
Kako nije izabran sedmi sudija, Ustavni sud u nekim slučajevima nije mogao imati većinu. Tako u slučaju ukaza bivšeg predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića da raspusti Skupštinu, Ustavni sud nije mogao da se izjasni da li je on prekršio Ustav. Odluka o ocjeni ustavnosti izostala jer je troje sudija glasalo da je riječ o pojedinačnom pravnom aktu, a troje je bilo protiv.
“Ustavni sud Crne Gore, u sastavu: predsjednik Budimir Šćepanović i sudije – Snežana Armenko, Dragana Đuranović, Milorad Gogić, Desanka Lopičić i Momirka Tešić, u predmetu U-II broj 11/23, nije donio Odluku, jer predlog sudije izvjestioca nije dobio Ustavom propisanu potrebnu većinu”, saopšteno je iz Ustavnog suda.
Nakon formiranja nove vlasti, lideri vladajuće koalicije istakli su da je reforma pravosuđa prioritet. Za izbor sudije Ustavnog suda potrebna je dvotrećinska većina (54) u prvom krugu, ili tropetinska (49) u drugom. Ubrzo je pokrenuta procedura i na red je ponovo došlo glasanje o rukovodiocu ulcinjskog tužilaštva Faruku Resulbegoviću. Bošnjačka stranka (BS) je tražila da sedmi član US bude Bošnjak. Lider Bošnjačke stranke (BS) Ervin Ibrahimović, je kazao da Bošnjaka nema u Sudskom i Tužilačkom savjetu, Državnoj revizorskoj instituciji, Centralnoj banci Crne Gore… “Da li Bošnjak može da vjeruje u institucionalni i pravni sistem Crne Gore? Pozivam vas da ne glasate za sedmog sudiju, nego da otvorimo dijalog”, rekao je Ibrahimović.
Poslanik Albanskog foruma Nikola Camaj, ocijenio je da je funkcionalan Ustavni sud prioritet. Kaže da je iznenađen stavovima Bošnjačke stranke. “Nešto što pripada manjinama ne pripada po difoltu najjačoj manjinskoj starnci. U suprotnom bi u našim dokumentima pisalo da ta mjesta pripadaju BS-u”, smatra Camaj.
Skupština je u drugom krugu, glasovima 56 poslanika izabrala Ruselbegovića za sedmog sudiju Ustavnog suda. Uzdržani su bili poslanici iz redova Demokratske partije socijalista i Bošnjačke stranke. Šef poslaničkog kluba DPS-a Andrija Nikolić objasnio je stav DPS: “Upravo iz odgovornosti prema politici multietničke demokratije u Crnoj Gori. Ta odgovornost pripada predstavnicima manjinskih naroda, a ton na današnjoj sjednici je pokazao da saglasnosti nema”.
Poslanik sa liste vladajuće i najjače partije u ovom sazivu Pokreta Evropa sad Seid Hadžić, kazao je da je on Bošnjak i da će se uvijek boriti da predstavnici tog naroda budu na pozicijama gdje se odlučuje. Tvrdi da je nezadovoljan što „izvjesni period“ u Ustavnom sudu neće biti Bošnjaka. „Ali, nije problem u današnjem kandidatu, nego u prethodnih šest. Mizerno je pričati oko kvota za manjine. Ne interesju me kvote, ako imamo stabilne kandidate – zašto ne bi bilo sedam kandidata koji su Albanci, koji su Bošnjaci”, upitao je.
Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. novembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
DRUŠTVO
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi

Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati savjet bivšeg premijera Duška Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. Pa ne zaboraviti ni ko je otćutao mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju
Da, nevjerovatno je što je knjiga sa takvim naslovom uopšte ugledala svjetlost dana, primijetili su neki. Nije prva koju je isti autor, ratni zločinac, sa raznim vulgarnim naslovima lansirao u javni prostor. Autor je odavno upisan u mračne i krvave stranice regionalne istorije: Vojislav Šešelj, predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS) i haški osuđenik. Naslov njegovog uratka, objavljenog ove godine, nije za pristojne, a kamoli profesionalne medije. Pa ni sa mnogo zvjezdica.. Ovoga puta ne meti je bivša poslanica i liderka Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković.
Knjigu je izdala Šešeljeva izdavačka kuća Velika Srbija, a zavedena je u Narodnoj biblioteci Srbije, sa tiražom od hiljadu primjeraka i predmetnom odrednicom – Srbi – Progoni – Crna Gora – 21. v. Prije tri godine, u julu 2020 godine, ista izdavačka kuća izdala je Šešeljevu knjigu sličnog naziva. Meta je tada bila Aleksandra Jerkov, funkcionerka tamošnje Demokratske stranske. Ta stranka i Stranka slobode i pravde tada su zahtijevale od srpskog tužilaštva da hitno zabrani njenu distribuciju i prodaju. Ništa. Šešelj je nastavio. Na meti njegovih uradaka prethodno su bili i pokojna predsjednica Komiteta pravnika za ljudska prava (YUCOM) Biljana Kovačević – Vučo, funkcionerka Stranke slobode i pravde Marinika Tepić, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine Nenad Čanak…
Jerkov je prije objavljivanja Šešeljeve knjige prijavila prijetnje koje je dobila od lidera SRS. Ona je saopštila tada da je “ohrabruje međunarodna i domaća podrška”, ali da ona ne može da “zameni to što nadležni već treći dan ne reaguju na pretnje”. Šešelj joj je uputio prijetnje putem društvene mreže Tviter pošto se javno upitala zašto lideru radikala ni godinu dana posle pravosnažne presude za ratne zločine nije oduzet poslanički mandat u Skupštini Srbije.
I Draginja Vuksanović Stanković je prije objavljivanja posljednjeg Šešeljevog naslova, bila na njegovoj meti. Zbog uvreda koje je na njen račun saopštio u programu beogradske TV Hepi u januaru 2022, televizije koja je pod kontrolom Šešeljevog nekadašnjeg partijskog saborca, danas predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Agencija za elektronske medije (AEM) je privremeno zabranila emitovanje programa te televizije u Crnoj Gori.
Objavljivanje Šešeljeve knjige o Vuksanović Stanković naišlo je na brojne osude u Crnoj Gori. Reakcije su stigle sa gotovo svih adresa. Oglasile su se partije na vlasti, ministri, predsjednik države, opozicione partije, civilni sektor…Pokrenuta je i onlajn peticija kojom se od ministra spoljnih poslova Crne Gore Filipa Ivanovića traži da uputi protestnu notu Srbiji zbog objavljenje knjige Vojislava Šešelja sa uvredljivim, mizoginim naslovom.
“Ovo je nažalost samo posljednji u nizu primjera Šešeljevih vulgarnih i uvredljivih javnih objava. On je i prije gospođe Vuksanović-Stanković na sličan način pokušavao da našteti i ženama prisutnim u javnom životu Srbije, političarkama, novinarkama i aktivistkinjama koje mu nijesu bile po volji, uključujući i Povjerenicu za zaštitu ravnopravnosti Republike Srbije koja je više puta kritikovala njegove ispade kao nezakonite. Tačno je i da se Šešelj jednako vulgarno obrušavao i na svoje neistomišljenike, muškarce, kako iz Srbije tako i iz inostranstva”, navodi se u saopštenju Akcije za ljudska prava (HRA) i Centra za ženska prava (CŽP).
Ove organizacije ističu da “koliko god Šešelj bio personalno groteskna i primitivna figura, ne smije se potcijeniti da je on suštinski na vlasti u Srbiji i da ima sistemsku medijsku i drugu podršku države, što i ovaj i sve prethodne slučajeve čini još ozbiljnijim”.
Takođe, ocjenjuju da “brojnost negativnih reakcija na crnogorskoj javnoj sceni povodom ovog događaja “ohrabruje”.
Primijećena su, međutim, i neka ćutanja. Nakon što se predsjednik parlamenta i jedan od lidera ZBCG nije oglasio ovim povodom, reagovao je DPS tvrdeći da je to ćutanje odobravanje.
„Postoje stvari koje se ne komentarišu i koje su ispod svakog nivoa a to je situacija u kojoj se u knjizi Vojislava Šešelja pominje bivša poslanica Socijaldemokratske partije (SDP) Draginja Vuksanović Stanković” kazao je kasnije Mandić upitan da to prokomentariše, Šešeljevo djelo. “Gospođa Vuksanović Stanković se više ne bavi politikom i primijetio sam da pojedini to sada žele da nametnu kao temu. Ovolika povika u Crnoj Gori je želja što više nametnuti tu temu ne vodeći računa o ugledu gospođe Vuksanović Stanković. Niti ću to čitati niti ću to komentarisati. Ja ne želim da namećem tu temu i ponavljam, to je ispod nivoa komentarisanja”, preczirao je Mandić
Na portalu Borba, koji se vezuje za bivši Demokratski front, međutim, više nego komentarišu Šešeljevu knjigu. Oni su nakon reakcija i osuda Šešeljevog uratka, objavili i njegovu izjavu tim povodom i dali mu priliku da dodatno vrijeđa bivšu poslanicu SDP-a. Na kraju teksta ogradili su se konstatcijom da Šešeljev stav „nije stav redakcije“. Šteta je, naravno, učinjena.
Zanimljive su i reakcije koje su došle iz Demokratske partije socijalista. Iz te partije su kazali da nije prvi put da autor tog ogavnog nedjela napada na ono, u Crnoj Gori, najsvetije – ženu, i to ne bilo koju nego jednu iz reda onih koji su život podredile odbrani vlastite kuće i njenog dostojanstva od „ovih i ovakvih, jadnih i bijednih, kakav je ovaj mrzitelj svega crnogorskoga“.
Neki od napada na “ono najsvetije – ženu”, dolazili su iz krugova bliskih upravo dugogodišnje partije na vlasti. Uz gromoglasno ćutanje poslanika i funkcionera te partije. Poput slučaja Vanje Ćalović Marković, recimo.
Interesantan je i savjet bivšeg DPS premijera Duška Markovića, nekadašnjeg dugogodišnjeg šefa tajne službe:“… Da manje bilježimo ko je dao podršku Draginji, već dobro i tvrdo da upamtimo ko nije osudio ovaj sramni napad”.
Ohrabrujuće su brojne reakcije osude knjige ratnog zločinca Vojislava Šešelja o Draginji Vuksanović Stanković, bivšoj poslanici i liderki SDP. Ali treba poslušati Markovića i “tvrdo upamtiti ko nije osudio ovaj sramni napad”. I ne zaboraviti ko je otćutao mnoge ranije slične napade. I koje su politike izrodile raznorazne šešelje, a koje ih još podržavaju.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
DRUŠTVO4 sedmice
UNIVERZITET CG-FAKULTET LIKOVNIH UMJETNOSTI TUŽENI ZA MOBING: Kazna zbog iznošenja mišljenja
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS1 sedmica
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
Izdvojeno4 sedmice
MONITOROVA ANKETA: Test tek slijedi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
FOKUS4 sedmice
PROGRAM NOVE VLADE: Nepročitana bajka
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ ANDRIJE MANDIĆA: Pragmatični vojvoda
-
Izdvojeno4 sedmice
MIJEŠANJE VLASTI SRBIJE U CRNOGORSKI POPIS STANOVNIŠTVA: Studenti i Dodik na istom zadatku są crkvom