INTERVJU
AN MADLEN, ISTORIČARKA: Međunarodni pokreti solidarnosti su perspektiva

An Madlen (Anne Madelain), doktor istorije i slavističkih studija, je bila na čelu Francuskog kulturnog centra u Podgorici od njegovog osnivanja 1997. do 1999. godine. Predavala je francuski jezik u Pragu, Ljubljani i Nikšiću, a sada je pridružena istraživačica Centra za ruske, kavkaske i srednjoevropske studije u Parizu (CERCEC, EHESS), predaje na Odsjeku za slavističke studije Univerziteta Pariz-Sorbona i savjetnica je za međunarodnu saradnju u izdavačkoj kući pri Školi postdiplomskih studija društvenih nauka (EHESS, Pariz).
Tokom ove nedjelje održala je predavanja u Podgorici i Nikšiću pod naslovom Francuska i (post)jugoslovenski prostor – nesporazumi i zajedničko iskustvo.
O zajedničkim iskustvima i nesporazumima Madelain za Monitor kaže:
-Za mene su povezani ti nesporazumi i zajednička iskustva. To je pitanje projekcije – gledate drugu zemlju i kulturu sa svojim iskustvima i očekivanjima. To važi i za individuu i za kolektiv. Francuska ljevica šezdesetih i sedamdesetih godina bila je fascinirana samoupravljanjem i jugoslovenskim socijalističkim iskustvom, ali se iza toga krilo veliko nepoznavanje stvarnih prilika u zemlji. Iako su objavljene brojne knjige, rađena velika sociološka istraživanja, to nije bilo konkretno upoznavanje Jugoslavije već smo više tu zemlju uzimali kao model. Osim toga o samoupravljanju se pričalo apstraktno. Samoupravljanje je u Francuskoj prevashodno predmet teoretskih razmatranja na širokoj političkoj skali, od katoličke do ekstremne ljevice. Ta teoretska debata je doprinijela povećanju interesa i simpatija za Jugoslaviju. Tako su različite političke struje koristile sljedeće nazive za ,,jugoslovenski model” : Jugoslavija je nazivana ,,predvodnikom nesvrstanih”, ,,najkapitalističkijom među komunističkim zemljama”, ,,najdemokratskijom”, ,,novatorom društvenog progresa”.
Kada je došlo do krize samoupravljanja ‘80-ih godina, onda se smatalo da je Jugoslavija izgubljena zemlja i taj model je odjednom odbačen. Sve to je bila više želja Francuske da riješi neke svoje probleme, nego što to ima veze sa samom Jugoslavijom.
MONITOR: Jugoslavija očigledno nije uspjela da riješi svoje probleme.
MADLEN: Početak sukoba u Jugloslaviji je bio veliki šok, osjećaj neizvjesnosti u pogledu budućnosti Evrope. Postojala su kontradiktorna objašnjenja o tome šta treba raditi, ko je kriv. Francuska vlada tada je malo radila, skoro ništa. Kolektivni šok proizlazi iz osećaja da je raspad Jugoslavije evropsko pitanje ali da zapravo uopšte ne razumijemo šta se događa.
Kada je došlo do raspada zemlje, u Francuskoj se, bez obzira da li ste imali prosrpski, probosanski, prohrvatski stav, na ovaj sukob gledalo kao na etnički rat. To viđenje da se zbog istorijskih razloga ljudi sukobljavaju, zbog etničke pripadnosti, to je bilo glavno objašnjenje.
Nakon dužih misija u inostranstvu, kada sam se 2003. vratila u Francusku, počela sam tada da istražujem kako su Francuzi vidjeli promjene tokom devedesetih godina, pad komunizma i dramatičan raspad Jugoslavije. Na samom početku tih istraživanja sam intuitivno osjetila da treba proučavati prekid razumijevanja; razloge koji su doveli do nerazumijevanja karaktera rata na prostoru bivše Jugoslavije, ali i osobine novog svijeta koji je nastajao nakon pada komunističkih režima u Evropi. Ukratko, pokušati spoznati kako su pomenuti događaji doveli u pitanje do tog trenutka determinisano polje razumijevanja. Drugo, intuicijom određeno polazište je bilo da je za razumijevanje tog nerazumijevanja potrebno vratiti se u prošlost: da nerazumijevanje savremene istorije ima duboke korijene, u dugoj istoriji odnosa između Zapada (na primjer Francuske) i ,,Balkana”.
MONITOR: U najavi za Vaše predavanje citira se pojam balkanizam bugarske istoričarke Marije Todorove, i navodi se da je interesovanje za ovaj region dovelo do brojnih nesporazuma i stvaranja stereotipa o Balkanu. Da li su ti stereotipi i dalje dominantni i kakva je percepcija ex YU i Balkana u Francuskoj i na Zapadu?
MADLEN: Imate predrasude koje ostaju duže. Kao, na primjer, da su društva na Balkanu bliže narodu, pogotovu književnost, kultura da je bliža narodu. To je jedna predrasuda koja može biti pozitivna. Kod nas u Francuskoj književnost i kultura su bile odvojene od naroda. Mi smo sve radili da izgradimo jezik koji nije govorni, i književnost koja je daleko od govornog jezika. Kada imate takvo stanje, gledate u zemlje koje imaju drugačiju tradiciju kao čudo, nešto kao da umjetnik govori za narod. Tako se mogu objasniti veliki uspjesi Emira Kusturice ili albanskog pisca Ismaila Kadarea tokom ‘90-ih.
Dok je postojala Jugoslavija ovaj prostor niko nije gledao kao Balkan, sada se to vratilo. Prije par mjeseci jedne renomirane francuske novine su napravile dosije Balkan u spektru rata. Korišten je potpuno isti rječnik, formule kao prije 25 godina, kao da će sjutra biti rat. Čitalac se iznenadi i zapita da li će na Balkanu opet biti rat. Novinari su prevodili članke koji su objavljeni u državama bivše Jugoslavije. Tako da predrasude ostaju.
Kao jedan od problema u slabljenju predrasuda vidim i slabu promociju kultura bivših jugoslovenskih zemalja. Tu je taj problem sa jezikom, književnošću, plasiranjem kulture. Nije sporno imenovanje nacionalnih jezika, ali u suštini to je jedan jezik. A u Francuskoj je sve manje prevoda sa jezika bivše Jugoslavije. Dovoljno je obići međunarodne sajmove pa vidjeti oskudne štandove Srbije ili Hrvatske, a na mnogim sajmovima i ne učestvuju izdavači iz ovih zemalja.
MONITOR: Govorili ste i o obnovi balkanskih društava koja su okružena jednim mnogo otvorenijim, ali i manje solidaranim svijetom. Kako taj manjak solidarnosti utiče na dosta sporu obnovu i integraciju ex Yu država?
MADLEN: Došlo je do velikog nepovjerenja u institucije, pogotovo u evropske. Građanski pokreti i nove vrste solidarnosti, imam utisak, ne uzimaju u obzir tu evropsku perspektivu. Smatram da međunarodni pokreti solidarnosti imaju perspektivu, imate na ljevici antikapitalističke pokrete, kao i pokrete koji potpomažu razvoj demokratije. Nasuprot njima su birokratizovane evropske institucije i organizacije, pa ništa više nije živo kako je bilo prije. Važno je utvrditi zašto francuski pokreti solidarnosti sa Balkanom iz ‘90-ih, nijesu uticali na izgradnju nečeg novog. Tada su oni pokušali da stvore neku novu vrstu politike, da imamo građanske asocijacije koje će da imaju ulogu i na međunarodnom nivou, da idu protiv svoje vlade koja ima lošu politiku u Bosni. Da upozore. To nije zaživjelo i nakon toga nije izgrađeno nešto novo. Kada je počeo rat u Siriji nije bila takva reakcija. Svako je išao po svom. Za razilku od Njemačke u kojoj je bilo više solidarnosti sa ljudima koji su utočište našli u toj zemlji. Nije samo do vlade, da neće da primi više izbjeglica, već narod nije spreman na to. Treba mi sami da raščistimo sa našim iluzijama.
MONITOR: Nakon devet godina ste ponovo u Crnoj Gori. Kakvo Vam se čini dosadašnji razvoj Crne Gore, uočavate li neke prijetnje?
MADLEN: Podgorica je drugačija. Važno mi je da vidim da je ovo otvoreno društvo, da mladi putuju da se edukuju, pa i da se vrate. Imam osjećaj da je regionalna saradnja mnogo bolja. Naravno vidi se da je kapitalistički razvoj ovdje isti, divalj kao svuda u Evropi, sa više posljedica po siromašne. No to je velika briga svih nas.
MONITOR: Nama se čini da je kapitalizam na Zapadu blaži, nešto humaniji u odnosu na ovaj naš.
MADLEN: Ide se istim putem. Kod nas su bile jače institucije i jači mehanizmi da se podjeli novac. A sada to ide u istom pravcu, razlika između siromašnih i bogatih se stalno produbljava i tu dolazi do problema. To su isti problemi i treba voditi politiku na međunarodnom nivou, ne treba to gledati samo nacionalno.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava
MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?
RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.
Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.
MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?
RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.
Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
ZORAN PUSIĆ, KOPREDSJEDNIK IGMANSKE INICIJATIVE: Potreban je samokritičan pogled na EU stvarnost

Bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kada je stvarana
MONITOR: Hrvatski premijer, Andrej Plenković, izračunao je-povodom desetogodišnjice prijema Hrvatske u EU, da je država od tada „povukla“ iz Brisela oko 12 milijardi eura (5,2 je uplatila, a njoj je isplaćeno 17,1). Pomenuo je i nematerijalne vrijednosti koje je Hrvatska stekla ovim članstvom. Kako Vi ocjenjujete ovaj „bilans“?
PUSIĆ: Da bi se donijela argumentirana ocjena „bilanse“ za koju Vi pitate, trebalo bi imati dobro stručno znanje iz ekonomije, posebno makroekonomije. Ja to nemam i mogu odgovoriti jedino kao građanin koji prati medije i gleda događaje oko sebe, svjestan da većina utječe na njegov život u puno većoj mjeri nego što on može utjecati na njih.
Pretpostavimo da su podaci koje je iznio premijer o povučenim sredstvima iz EU više-manje točni. Logično je pitanje koliki je dio tog novca ostao u hrvatskom gospodarstvu, a koliko je otišlo na uvoz opreme i usluga iz drugih zemalja EU, što u prvom redu pomaže gospodarstvu izvoznika. No, to sigurno pomaže razvoju EU čiji je Hrvatska član. Za pretpostaviti je da mnogi u EU koji o dodjeli sredstava odlučuju, nisu baš bili sretni kad novac EU za najveći infrastrukturni projekt u Hrvatskoj, izgradnju Pelješkog mosta, nije ostao u EU već je otišao u Kinu. Ekonomski stručnjaci ne slažu se oko raspodjele dobivenih sredstava; veći dio je išao u javne projekte (slično, uostalom, kao i kod nekih drugih „mlađih“ članica EU), a manji u poticanje proizvodnje što brže vraća uloženi novac.
Sredstva dobivena za saniranje šteta od potresa intenzivno su se počela koristiti tek od početka ove godine kad je rok do kada se ona moraju iskoristiti (šesti mjesec ove godine) bio pred vratima. Ali za malu članicu EU, koja kaska za prosječnom razvijenošću drugih članica, EU fondovi su ogroman poticaj razvoju, a kontrola kako se taj novac troši, koju provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF – Office de Lutte Anti-Fraude), bitna je pomoć u obuzdavanju korupcije.
MONITOR: Plenković je EU okarakterisao kao zajednicu prava, vrijednosti, najrazvijeniju na svijetu. Često se govori o zemljama poluperiferije i periferije EU. Koliko su te kvalifikacije uvjerljive i gdje vidite Hrvatsku u ovom, kako je premijer Hrvatske naglasio, elitnom društvu?
PUSIĆ: Idejni tvorci EU, Jean Monnet, Robert Schuman i mnogi drugi, stvarali su temelje EU kroz pragmatične korake, počevši sa Zajednicom za ugljen i čelik, ali vođeni idejom kako spriječiti da neki budući nacionalizmi ponovo ne dovedu do rata u Europi; oni su imali u vidu prvenstveno Francusku i Njemačku, jedan europski i dva svjetska rata unutar 70 godina. (I tu smo „bolji“; na području bivše Jugoslavije 7 ratova u 87 godina.)
Miroljubiva politika, individualne slobode, ljudska prava, demokratska država i socijalno osjetljiva društva, sve su to bili ciljevi koji su trebali određivati „mapu puta“ stvaranja EU. Prihvaćanje tih ciljeva kao odrednica vlastite politike to su nematerijalne vrijednosti koje su trebale biti vezane za članstvo u EU. Danas, sa bujanjem „neliberalnih demokracija“, klerikalno-desnih vlada, agresivnih nacionalizama koje potiču sve prisutnije radikalno desne stranke, EU izgleda dalje od ideala na kojima je stvarana nego u doba kad je stvarana. Ono što je sad potrebno je samokritičan pogled na EU stvarnost i volja da se ta stvarnost promijeni. Inače će EU ostati „elitno društvo“ uspoređujući se sa sve nižim standardima.
Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. septembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Od buke političara, ne čujemo glas razuma

Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast
MONITOR: Građani su na izborima mahom glasali za ekonomske reforme i bolji status, što je i razlog uspjeha PES na izborima. Koliko se o tome tokom pregovora o vladi vodi računa?
VUJOVIĆ: Prirodno je da građani glasaju ekonomski program koji je povoljniji za njih. Međutim, ako glasate samo za obećanje, a nemate nikakvu garanciju za njegovo ispunjenje, čak ni u vidu predstavljanja kako mislite da dođete do toga, onda ulazite u zonu neracionalnosti. Kao i u životu, i u ekonomiji se ovakav pristup skupo plaća.
Mi smo sada u zoni da ljudi smatraju da je model povećanja plata bez pokretanja privrede sasvim održiv. Pritom se govori da će ključne milijarde koje su potrebne za ekonomski preporod dolaziti ukidanjem korupcije i kriminala. Tačno je da jedan dio može, ali ne toliko dramatično velik. Možete da spriječite značajan dio trgovine drogom, ali to ne znači da država može da se bavi tim biznisom i prihoduje. Mi smo okruženi zaglušujućom bukom političara da ne čujemo glas razuma.
Najveća briga je što ljudi imaju sve manje preduzetničkog elana. Ako nešto radite i stvarate imate samo probleme – od administracije do tržišta, ali ako se učlanite u partiju i imate “socijalne vještine”, čitajte znanje o uspinjaju u partijskoj strukturi, možete doći i do socijalnog priznanja i do veoma ugodnog života.
Pregovori se vode u tom i takvom ambijentu, pa je razumljivo da oni koji bi da budu vlast manje pričaju o tome, a više o uzajamnim optužbama ko je sa kim povezan i ko je i koliko ugrožen. Njima je lakše da na samom startu postave retorički okvir u kome neće morati da se bave ispunjenjem obećanja, a podsjetiću da su skoro svi tokom kampanje imali gotovo isključivo priču o ekonomskim temama.
MONITOR: Kako generalno vidite pregovore koji su u toku?
VUJOVIĆ: Ovo je očekivano. PES je, svi su izgledi, projektovao veću snagu, a kao nov pokret nisu vični pregovorima koliko oni koji su decenijama u politici. Ideološki nisu jasno profilisani, pa je moguće lakše vršiti uticaje na njih. Postoji i taj fakat da kada ste novi i uzmete toliko velik procenat na izborima, bez obzira što je za njih ispod očekivanog, onda pomislite da sve možete i umijete i da su vam drugi malo ili nimalo potrebni. To su lekcije koje će sada učiti, koliko će ih to koštati, najbolje će oni izračunati.
Druga strana pregovarača ima mnogo iskustva u ovakvim situacijama i koriste svake medijski kiks PES-a. Naravno, sve to rezultira dodatnom apatijom građana koji su željeli bolji život, a ne nove političke farse. Skoro da sam siguran da bi na ponovljenim izborima sada izašlo još manje glasača nego na onim junskim. To je trenutni rezultat pregovaračkog postupka.
MONITOR: Slažete li se sa stavom pojedinih analitičara da rascjep u PES-u može uticati na realiziju obećanja koji se tiču prvenstveno ekonomskih reformi?
VUJOVIĆ: Njihova obećanja su nerealistična i to ne može promijeniti njihov unutrašnji odnos. Oni su obećali stavke koje javnu potrošnju dižu godišnje za više stotina miliona eura, a recimo rata kredita za autoput je oko 82 miliona dolara. Oni postavljaju sistem koji će “jesti” nekoliko dionica autoputa – a sami su obećali gradnju dva autoputa. Za mene je najnevjerovatnije obećanje da ćemo imati ubrzo investitore čiji će promet biti koliko cijeli BDP. To bi značilo da bismo za godinu ili dvije imali rast BDP-a od preko 100 posto. Ko išta zna o ekonomiji zna da je to bajka. Uz sve, veliki projekti se ne mogu izvesti bez izuzetno efikasnih projektnih timova koje mi nemamo, a oni su veoma traženi u svijetu i za Crnu Goru su previše skupi. Ostaje nam da se oslonimo na kombinaciju domaćih i inostranih snaga, a za to trebaju nerijetko godine pripreme. Mi imamo čitave generacije političara koji nemaju iskustva u realnom sektoru u privredi, pa otuda njihove lakonske projekcije da se sve može ako se hoće. Htjenje nije dovoljno, potrebno je znanje i sposobnost, dakle upravo ono što satire nova vlast.
Vratimo se stvarnom ili projektovanom sukobu predsjednika i mandatara. Mada mislim da to nije bio motiv, ali oni su pričom o rascjepu uspjeli da skrenu pažnju sa pomenutih obećanja. Sada je fokus pomjeren ka “mirenju” lidera PES-a. Šta to nas građane zanima? U redu je da zanima članstvo PES-a, donekle i one koji su glasali, ali šta je sa ostalima?
MONITOR: Cijene rastu u nebo. Iz Vlade nas bombarduju statistikom uspjeha – od podataka o tome da imamo najnižu stopu inflacije u regionu do brojki o uspješnoj turističkoj sezoni. Kako to komentarišete?
VUJOVIĆ: Ljudi iz Vlade ili nemaju vezu sa relanošću ili se prave da ne znaju šta se dešava. Stvar je u tome da ova Vlada nije usvajala pakete mjera koje bi išle na korist dugoročnom razvoju ekonomije. Ako postoji trend rasta cijene hrane, zar nije prirodno da uložite sve moguće napore da se pokrene poljoprivreda i prerađivačka industrija? Zar nije bilo logično da počnu makar sa malim opsegom robnih rezervi koje bi otkupljivala tržišne viškove? Zar nije bilo na mjestu da donesu zakonske mjere koje će regulisati ponašanje privrede u dijelu distribucije i prodaje životno važnih namirnica, a koje ne bi ugrozile ni privredu? Umjesto toga, imamo promociju tajkuna prethodne vlasti kao filantropa i uspješnih biznismena. U redu, ako je tako, onda oni neka pokažu više samosvijesti i neka se drugačijom cjenovnom politikom odreknu dijela svog profita u kriznom periodu.
Mada su iz Vlade već proglasili rekordnu turističku sezonu, iako ona nije ni završena, stručnjaci upozoravaju da treba biti oprezan i raditi na rekonfiguraciji domaćeg turizma. Glas struke je i ovog puta nadglasan funkcionerskom samohvalom.
Treba nam studiozan presjek dosadašnjih grešaka u privredi, uključujući naravno i turizam, da okupimo struku i odredimo srednjoročne pravce djelovanja. Niti prošlu, niti sadašnju vlast ne zanima takav pristup jer je on spor i njegovi plodovi ne dolaze brzo. Postalo je sve jurnjava za glasovima na izborima i tome je sve podređeno. To je recept za neuspjeh u privredi – udvaranje očekivanjima bez realnih i konkretnih planova.
MONITOR: Šta je vlada propustila da uradi da smanji negativne efekte rasta cijena na građane?
VUJOVIĆ: Mogla je da osnuje robne rezerve i usmjeri veće subvencije za poljoprivrednike i prerađivače hrane. Tu je pritisak inflacije najosjetljiviji. Potom je mogla da koriguje poreske stope kod proizvoda koji se najviše koriste, da vode drugačiju akciznu politiku… Kombinacijom ovih mjera pospješili bi i domaće proizvođače i smanjili inflatorni udar. Umjesto toga smo stalno slušali medijske priče o fantastičnim uspjesima Vlade.
Primjera radi, da je 20 miliona eura koje je potrošeno za kupovinu Željezare uloženo u smislene prerađivačke kapacitete danas bismo imali moguće i u Nikšiću pogon za preradu voća i povrća, a ljude iz Željezare smo mogli zaposliti direktno u EPCG i time njihov status učiniti sigurnijim, a za državu bismo imali manji trošak. Ovako imamo preduzeće koje je na početku u problemima, a o novoj perspektivi razvoja ni govora.
Ponavljam, mi nemamo posla sa rukovodiocima koji realno sagledavaju stvarnost, ove je za njih pet minuta slave i njihovo parče istorije.
MONITOR: Kako komentarišete to što dvije delegacije putuju na skupštinu UN?
VUJOVIĆ: Sve je tu jasno. Uglavnom se koriste privilegije da se vidi “Velika jabuka” o trošku građana. Tako se i nagrađuju ljudi bliski vrhu vlasti. Crna Gora treba da ima delegaciju na zasijedanju GS OUN, ali na paritetu koji bi bio usklađen sa našom krovnom potrebnom da imamo malu i efikasnu administraciju, ne prepirku premijera i predsjednika ko je koga stavio u delegacija i ko će biti “vođa puta”. Cijena tog puta zbog takve neodgovornosti uvećana je sigurno za iznos liječenja u inostranstvu jedne osobe. O tome u Vladi, ali ni u kabinetu predsjednika, očigledno nemaju svijest. Oni žive neku svoju realnost, svoj politički san.
MONITOR: Ima li promjena nakon avgusta 2020, kada je u pitanju trošenje državnog budžeta?
VUJOVIĆ: Promijenjena je retorika, ali praksa bahaćenja očigledno da postaje naša konstanta. Prebrzo su se nove vlasti navikle na pretjerivanja, rotacije, crvene tepihe, skupe proslave i službene puteve koji sve više liče na ekskurzije. Tim ljudima samo treba čitati njihove izjave dok su bili opozicija o tome da je vlast neracionalna i da je sve podređeno interesima vladajuće klase. Zaboravili su šta su pričali. Preciznu dijagnozu svog ponašanja dali su dok su kao opozicija govorili o prethodnoj vlasti.
MONITOR: Kakva je ekonomska situacija u zemllji, pošto vlast tvrdi da ima nikad bolje rezultate, a oni koji to pretenduju da budu, da smo pred bankrotom?
VUJOVIĆ: Mislim da nijedna ni druga tvrdnja nije tačna, što govori o neozbiljnosti i ove i izvjesne naredne vlasti. Prvo, naša ekonomija ima strukturni ključni problem što je proizvodnja na ekstremno niskom nivou, što imamo ogroman spoljnotrgovinski deficit, a turizam ima visok udio u BDP-u, što je pokazatelj slabe privrede. Da pojasnim: nije loše da je turistička privreda što bolja, ali ako je njen direktni i indirektni prihod oko 30 posto BDP-a, to jasno govori koliko je slab ostatak realnog ekonomskog sektora.
Preko svega toga, mi smo ekonomskim mjerama umrtvili preduzetnički nerv. Onaj ko će da se bavi privrednim djelatnostima i da stvara novu vrijednost susreće se sa besmislenim administrativnim barijerama, a mladi ljudi koji vide da se njihovo znanje i sposobnost ne vrednuje nastavljaju da idu u inostranstvo.
Kada je riječ o bankrotu, daleko je Crna Gora od tog scenarija jer se dugovi mogu reprofilisati. Još ima prostora za zaduženje i postoje resursi koji još uvijek mogu spriječiti scenario bankrota. Čini mi se da ova priča služi samo radi pripreme javnosti za veliko zaduženje po preuzimanju vlasti.
Kada podvučemo crtu, novi slojevi neozbiljnosti koji znače samo jedno: ekonomsku neizvjesnost.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
FORMIRANJE I RASFORMIRANJE VLADE: Amfilohijevi, Vučićevi, Milovi, Kvintini
-
Izdvojeno3 dana
PREGOVORI O FORMIRANJU VLADE: Evropa, kad?
-
Izdvojeno2 sedmice
RASKOL U CRNOGORSKOJ PRAVOSLAVNOJ CRKVI: Samo mitropolita ne fali
-
INTERVJU3 sedmice
DR VUK VUKSANOVIĆ, VIŠI ISTRAŽIVAČ U BEOGRADSKOM CENTRU ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU (BCBP): Teško je povjerovati da je smrt Prigožina nesrećan slučaj
-
Izdvojeno3 sedmice
KAKO ZAPOŠLJAVA EPCG: Produbljivanje dubine
-
FOKUS1 sedmica
NADMOĆ MAFIJE: Tunel usred mraka
-
Izdvojeno2 sedmice
IZBOR DIREKTORA AGENCIJE ZA CIVILNO VAZDUHOPLOVSTVO: Reference iz DPS-a i Beograda važnije od struke
-
DANAS, SJUTRA1 sedmica
Rupa pravde