Povežite se sa nama

INTERVJU

FILIP ĐURETIĆ, GLUMAC: Moramo se probuditi i biti svoji

Objavljeno prije

na

Glumca Filipa Đuretića publika je upoznala kao jednog od glavnih likova filma Nikole Vukčevića Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa. Tada je bio student prve godine glume cetinjskog Fakulteta dramskih umjetnosti. Nedavno je bila premijera predstave Crnogorskog narodnog pozorišta Otvoreni kraj u režiji Petra Pejakovića, u kojoj Filip Đuretić tumači jednu od glavnih uloga. Takođe, publika ga može vidjeti u autorskom projektu Obrada Nenezića Sveti i prokleti, kao i u predstavama U plamenu i Ljubaf, Čarobnjak iz Oza, Lukrecija iliti Ždero, Bura, Učene žene…

MONITOR: Tumačite jednu od glavnih uloga u predstavi ,,Otvoreni kraj”. Komad se bavi današnjom porodicom i problematizuje mnoge važne teme koje se tiču savremenog čovjeka, naročito mladih ljudi. Volio bih za početak da nam kažete Vaše utiske o ovoj drami i liku koji tumačite.
ĐURETIĆ: Kada sam prvi put pročitao dramu, pomislio sam kako je zaista nepohodno da dobije scenski život. Otvoren kraj se tiče i roditelja nas mladih pa i njihovih roditelja… Pogrešno usmeravanje dece, da ne kažem vaspitanje, jer bi bilo pregrubo, dok su mala može kasnije dovesti do velikih posledica, pogotovo ako su odrasla na ovim prostorima u kojima uslovi za život pa i sam sistem života je potpuno lažan. Proizvod lošeg usmeravanja roditelja i nesvesnost mladih zbog unutrašnjeg bića dovodi do ove situacije u kojoj se danas nalazimo, a to je da se sve završava preko veze, da nije bitno šta i da li nešto voliš, da i ne znaš šta voliš, da i ne znaš kako se voli, zanemaruješ sebe zbog nametnutih stvari od medija, a pogotovo interneta koje su osim postojećeg zla, novo i neophodno zlo. Tako mladi danas, vode jedan isprogramirani život. Neko je imao sreću pa živi lagodnije, oni koji nisu isto žive, samo teže dolaze do onog što misle da im je neophodno. Ponašanje robota, a ne čoveka, a to je ono što želimo da probudimo u gledaočevom oku, da jednostavno moramo da se probudimo i da budemo svoji i da izdržimo u tome koliko god to se činilo teško u startu. Naravno, da bi bili svoji, prvo moramo da otkrijemo ko smo i šta želimo, šta to nama stvara inspiraciju a šta nas guši. Otvoren kraj je rezultat priče u kojoj dve generacije žive zatvoreno ceo život.

Andrej, lik kojeg tumačim, je pravi ovdašnji tatin sin, arhitekta, kojeg je tata zaposlio, koji u životu nije nikakve odluke donosio, nego su mu donosili drugi, uglavnom tata. Lik koji se ugledao na starijeg brata samo zato što se on odmetnuo i stavio do znanja da želi da pokuša onako kako on oseća. Ali nedostatak veštine, samostalnosti i hrabrosti navele su ga da jednostavno uživa u onom sigurnom što ima i ne samo to, nego i da uđe u vezu sa bratovom bivšom, jer jednostavno bila je tu… Nezadovoljstvo sobom i ponašanjem oca stvarao je neki pritisak sa kojim nije umeo da se nosi do te mere da se razboleo i dobio rak. Tek tada kreće njegovo ,,otvaranje”.

MONITOR: Likovi koje vi i kolege tumačite vape za slobodom, pokušavaju da se pobune protiv tradicije, društvenih normi, svakodnevice, svega što ometa njihovo funkcionisanje. Kako mladi reaguju na predstavu, da li je uopšte moguća ta pobuna kod mladih ljudi?
ĐURETIĆ: Reaguju burnim aplauzom, a šta im je u glavi to ne znam. Pobuna je moguća, samo se treba očistiti i biti iskren sa samim sobom. Tako očišćeni možemo i moramo napred, jer ovo sada što se događa je samo tapkanje u mestu.

MONITOR: ,,Otvoreni kraj” je nagrađena drama na Konkursu Crnogorskog narodnog pozorišta za savremeni domaći tekst neafirmisanih autora pod temom ,,Junaci našeg doba”. Ko je za Vas junak našeg doba?
ĐURETIĆ: Junak našeg doba je svaka osoba koja brine o ljudima kojima je okružena, koja radi na sebi, koja veruje svom instinktu i koja nije sluga ovog sistema u kojem živimo. Jovani svaka čast na ovako divnoj drami, nadam se da će još da nas hrani ovako bitnim temama koje se (ne)namerno zapostostavljaju.

MONITOR: Na sceni Studio nacionalnog teatra igraju se predstave ,,U plamenu” i ,,Ljubav”, nastale kao studentske vježbe – ispiti. Koliko Vam je važno što predstave i dalje može da vidi publika?
ĐURETIĆ: Za sve nas, koji smo nedavno završili i koji završavamo studije je jako važno da igramo, da ostanemo u formi, a pogotovo ako igramo predstave kojima se ponosimo, a takve svakako jesu Ljubaf i U plamenu.. Predstave se igraju zahvaljujući mom mentoru i umetničkom direktoru Crnogorskog narodnog pozorišta Branimiru Popoviću. U plamenu ima jedan turbulentan život kao što je i sama predstava koja je lišena scenografije, muzike, svetla i svih pomagala i u kojoj mi, glumci, našom veštinom vodimo publiku u 1908. i 2012. godinu. Porodična drama koju bi svaki ljubitelj pozorišta trebalo da pogleda, a pogotovo zato što je to bio ispit karaktera, tako da je tu akcenat na našim kreacijama likova. Ljubaf je ispit iz scenskog pokreta u režiji profesora Ferida Karajice. Nas troje uigranih nindži za publiku letimo po sceni i komičnim rešenjima predstavljamo tragičan život troje mladih ljudi. Svako mora da gleda ovu predstavu.

MONITOR: Publika Vas je upoznala zahvaljujući ulozi u filmu ,,Dječaci iz ulice Marksa i Engelsa”, a tada ste bili na prvoj godini glume. Kako danas posmatrate na tu ulogu i šta Vas je najviše fasciniralo kod ovog filma?
ĐURETIĆ: Kao i svaka osoba koja planira da se bavi glumom do kraja života, posmatram samo greške i šta sam mogao bolje, dok za stvari koje mi se dopadaju kako sam uradio, mislim da ni sad ne bih mogao bolje. Jedno veliko iskustvo za mene. Reditelj filma Nikola Vukčević je bio tu za mene i davao mi slobodu i mnogo sam zahvalan što je prvi film koji sam radio bio sa nekim ko je toliko predan umetnosti i radu. Najviše me je fascinirala skromnost i čestitost sa kojom smo radili, velika ekipa koja je radila kao jedno biće. Mislim da je to retkost danas.

MONITOR: Koliko je mladim glumcima teško da pronađu angažman nakon završetka fakulteta, a onda i da postanu uspješni? Od čega to uopšte zavisi?
ĐURETIĆ: Pa, pre svega potrebno je strpljenje, ovo vam govorim iz iskustva. Treba se skoncentrisati na ono šta želiš od glume, na ciljeve tvog glumačkog bića koje je tek naučilo da hoda. Kada rešite to, onda je lakše jer znate kome želite da se obratite, na kakve kastinge želite da odete. Sve ostalo vezano za dobijanje uloga u ovoj sredini je kao i u svakom drugom poslu, razumete? Ja sam izabrao svoj put – a on je moj, a ne nečiji drugi i to je već jedna ,,mala” stvar koja me čini ispunjenijim.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo