Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, PREDSJEDNIK NOVE SRPSKE DEMOKRATIJE: Prekinuti svađu Srba i Crnogoraca

Objavljeno prije

na

MONITOR: Predsjednički izbori su sada najaktuelniji politički događaj u Crnoj Gori. Dok se opozicija opet međusobno svađa, Vi tvrdite da nikada nije imala veće šanse za pobjedu kao na aprilskim predsjedničkim izborima.

MANDIĆ: Miodrag Lekić može da pobijedi kandidata DPS-a. To je činjenica koju znaju svi u Crnoj Gori, a naročito ljudi koji se bave politikom. I u opoziciji je preovladalo takvo mišljenje, pa sada Miodraga Lekića, osim DF-a, podržava i SNP, što je veoma važno. Ako je izbor Pozitivne Crne Gore da se na izborima promijeni loša vlast, onda je potpuno prirodno da i oni podrže g. Lekića, čime se dodatno povećavaju njegove šanse za pobjedu. Čini mi se da se, vremenom, pojedine sporne stvari između opozicionih stranaka brišu i da se polako bližimo istom cilju, a to je pobjeda opozicionog kandidata.

MONITOR: SNP je optužio Demokratski front da je jedan od krivaca za neuspjeh opozicije na prošlogodišnjim oktobarskim izborima.
MANDIĆ: Neuspjeh na posljednjim izborima ostvarila je koalicija DPS-SDP, koja je, prvi put poslije više od deset godina, ostala bez natpolovične podrške u parlamentu, pa je bila primorana da pravi koalicije kako bi se spasila poraza. Demokratski front je, kao nova snaga, na posljednjim izborima osvojio oko 24 odsto glasova, što je zavidan rezultat.

MONITOR: Varniči i između Nove i SNP-a povodom izjave predsjednika Srbije da Srbi u Crnoj Gori treba da budu dio vlasti. Lider SNP-a tvrdi da je Tomislav Nikolić mislio na Novu. Hoćete li Vi ući u vlast sa DPS-om?
MANDIĆ: Ovo je trenutak kada sve nesporazume u opoziciji treba izbrisati i posvetiti se zajedničkom cilju – pobjedi Miodraga Lekića na predsjedničkim izborima. NOVA je utemeljena u Crnoj Gori i ima veoma prepoznatljivu politiku. Mi smo politički predstavnici Srba u Crnoj Gori, naš narod je stvarao Crnu Goru i svi naši preci su se borili za njenu slobodu. NOVA će vlast u Crnoj Gori preuzeti na isti način kao i naši prijatelji iz SNS u Srbiji – pobjedom na izborima. Oslanjamo se na vlastite političke procjene, a prijatelje i partnere izuzetno poštujemo, posebno one iz Srbije i Republike Srpske.

MONITOR: Da li su Srbi u Crnoj Gori stvarno ugroženi, kako se to često čuje iz pojedinih prosrpskih stranaka i nevladinih organizacija?
MANDIĆ: Ako ste mislili na nas, mi nijesmo prosrpska nego srpska stranka, a to da su Srbi ugroženi i diskriminisani u Crnoj Gori je poznata i dokazana stvar. Da ne idemo dalje u analizu, dovoljno je pogledati procentualnu zastupljenost pojedinih nacionalnih zajednica u organima državne uprave, pa ćete se uvjeriti da je Srba ispod pet odsto, iako ih u Crnoj Gori ima preko trideset odsto.

Nadalje, srpskim jezikom govori ubjedljivo najviše građana Crne Gore, ali se on nasilno izbacuje i iz Ustava i iz škola. Krajevi u kojima dominantno živi srpski narod su zaboravljeni što se tiče novih investicija, razvoja infrastrukture i popravljanja kvaliteta života ljudi. Ugalj, drvo i druge sirovine koje se baš nalaze u takvim opštinama predmet su brutalne pljačke raznih monopolista koje je instalirala centralna vlast iz Podgorice. Upravo zbog te i takve diskriminacije Srbi su najupornija, najdosljednija i najbrojnija opoziciona grupa u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li sazrijeva stav da treba što prije prevazići polarizaciju između Crnogorca i Srba u Crnoj Gori, koju vješto koristi crnogorski režim?
MANDIĆ: Demokratski front kao jedan od svojih glavnih ciljeva vidi pomirenje u Crnoj Gori. Stvaranje i djelovanje DF-a dokaz je da se možemo pomiriti i raditi zajedno za dobro svih građana Crne Gore. U prvom redu, neophodno je prevazići nelogičan spor između Srba i Crnogoraca, a tu podjelu produbljuje i koristi režim. Ponoviću nešto što sam nedavno kazao na jednom skupu – NOVA kao srpska stranka i Pokret za promjene kao crnogorska, kroz formiranje Demokratskog fronta pokazali su da je moguće i da je neophodno da se prekine sa praksom zavađivanja Srba i Crnogoraca.

MONITOR: Vlast najavljuje akcije za suzbijanje sive ekonomije i preispitivanje sumnjivih privatizacija. Da li je to politički marketing DPS-a?
MANDIĆ: Teško može suzbijati sivu ekonomiju vlast koja je stvorila preduslove za takvu situaciju. Ne može valjano preispitivati sumnjive privatizacije vlast koja je direktno učestvovala u tim poslovima i čiji su predstavnici odgovorni za pljačku građana Crne Gore. U DPS-u pokušavaju da se maskiraju, da građani ne bi prepoznali ko ih je 23 godine vukao na dno. Neće baš tako lako proći taj pokušaj manipulacije, jer svi u Crnoj Gori znaju da iza urušavanja ekonomije, svake sumnjive privatizacije i afere stoji premijer Đukanović, njegovi najbliži saradnici, a naročito prijatelji iz svijeta organizovanog kriminala. Uvođenjem kriznog poreza vlast je priznala da ne umije da izađe iz haosa u koji je uvukla građane, ali zato su veoma pažljivi prema imovini i prihodima ekstraprofitera, tajkuna i kriminalaca bliskih režimu.

MONITOR: Anketni odbor pri crnogorskom parlamentu, čiji ste Vi predsjednik, započeo je istragu povodom korupcionaške afere Telekom. Dokle ste stigli i kakvom se rezultatu nadate?
MANDIĆ: Korupcija prilikom privatizacije Telekoma je školski primjer zloupotrebe vlasti u procesu privatizacije. Anketni odbor je došao do niza novih saznanja vezanih za korupciju u tom poslu. Jasno smo utvrdili puteve novca, imena direktnih izvođača radova kao i kurira i angažovanih posrednika. Dosta je o tome pisao i Vaš list i vjerujem da je svaki čitalac stekao jasnu sliku o tome kako je grupa crnogorskih korupcionaša naplatila i podijelila 7,35 miliona evra.

Nedostatak originalnih izjava mađarskih direktora, koje su dali pred nadležnim organima u Americi, bio je ključni problem za usvajanje zaključka koji bi vodio konkretnoj akciji tužilaštva i lišavanju slobode organizovane kriminalno-korupcionaške grupe. U tim izjavama oni precizno opisuju čitav postupak korupcije, sa konkretnim dokumentima, prepiskom sa nadležnim crnogorskim funkcionerima, opisujući do posljednjeg detalja postupak ,,privatizacije”. Ta dokumentacija je uporišna tačka u postupku dokazivanja krivičnog djela, a imali smo uvjeravanja od strane Ambasade SAD da će je Ministarstvo pravde te države dostaviti crnogorskom tužilaštvu. Nažalost, do roka u kome je radio Anketni odbor ta dokumentacija nije stigla u Crnu Goru, a zašto nije, ja vam nijesam dobra adresa za odgovor na to pitanje.

MONITOR: Demokratski front se zalaže da krivična djela iz oblasti privatizacije i organizovanog kriminala ne mogu zastariti. Takođe tražite opšti reizbor sudija i tužilaca. Kakve su šanse da to bude verifikovano u parlamentu?
MANDIĆ: Svi oni koji žele da Crna Gora postane pravna i demokratska država, u kojoj će postojati nezavisno sudstvo i pravosuđe, prihvatiće predloge DF-a. Već decenijama DPS drži pod kontrolom kompletan državni aparat, a naročito su u njihovoj stalnoj ,,upotrebi” sudstvo, tužilaštvo i tajna policija. Iz jednog takvog, partijski kontrolisanog sistema, vremenom je napravljena mreža saradnika u državnom aparatu, koja je direktno podređena partiji i vođi, a ne zakonima i Ustavu. Zato je neophodno stati na put takvoj praksi i stvoriti preduslove da se na najodgovornija mjesta biraju najbolji, koji svoje mišljenje neće tražiti po partijskim ćelijama. Takođe, za državu kakva je Crna Gora, u kojoj već godinama postoji čvrsto partnerstvo između vrha režima i šefova organizovanog kriminala, i gdje se korupcija na najvišim nivoima ne kažnjava, neophodno je da djela iz oblasti organizovanog kriminala i ona vezana za proces privatizacije ne zastarijevaju. Na taj način će se spriječiti da pravdi izmaknu osobe odgovorne za mnoga krivična djela, a naročito oni koji su svih ovih godina pljačkali građane Crne Gore.

Godinama se zataškavaju veze sa Šarićem

MONITOR: Srbija se trese zbog afere Šarić. Šta će preduzeti opozicija u Crnoj Gori da se rasvijetle veze Šarića i crnogorske vlasti?
MANDIĆ: Godinama se zataškavaju prijateljski odnosi i poslovne veze Darka Šarića i Miša Banane sa crnogorskim funkcionerima, bezbjednosnim službama i ovdašnjim šefovima podzemlja. Zašto se to radi najbolje znaju oni koji su navodno u ime “države” i zbog viših interesa godinama servisirali potrebe narko klana u Crnoj Gori. Danas kada sve međunarodne službe bezbjednosti potražuju Šarića i Bananu, postoji niz indicija koje ukazuju na to da je upravo jedna od najsigurnijih baza za skrivanje ovih osoba baš Crna Gora. Ubistva najbližih saradnika Šarića precizno ukazuju na činjenicu da je nalogodavac negdje u blizini i da direktno upravlja i kontroliše kriminalnu organizaciju. DF će nastaviti da razobličava veze organizovanog kriminala, državnih funkcionera i bezbjednosnih službi, kao i da uporno podstiče policiju, tužilaštvo i sudstvo da napokon otpočnu beskompromisnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Vujanović flagrantno krši Ustav

MONITOR: Kako tumačite činjenicu da je DPS po treći put kandidovao Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Gore?
MANDIĆ: Jedino Filip Vujanović u Crnoj Gori ne zna da je već dva puta bio predsjednik Crne Gore. Ako još pokušava da se šali sa građanima, onda neka samo odgovori koje je radno mjesto pokrivao od 2003. do 2008. godine. Ovo flagrantno kršenje Ustava koje je sebi dopustio samo pokazuje da se radi o osobi koja se u javnosti lažno predstavljala kao veliki legalista. Danas svaki građanin u Crnoj Gori može da ospori tu kandidaturu, ali moramo imati u vidu da se u kampanju za kandidata DPS-a već uključio Ustavni sud, a uskoro će i tajna policija, organizovani kriminal i druga logistika, ali će sve to ovoga puta biti nedovoljno.

Đukanović je zaštitnik tajkuna

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnju premijera Đukanovića da u Crnoj Gori nema bogataša?
MANDIĆ: Premijer Đukanović je zaštitnik tajkuna i ljudi koji su se obogatili pljačkom građana Crne Gore, zato što je i sam do svog ogromnog bogatstva došao na isti način. To što on tvrdi da u Crnoj Gori nema bogataša je samo poruka građanima da on može biti bezobziran i bezobrazan i više nego što su to od njega navikli. Mi smo bezbroj puta isticali, a i sad ću ponoviti, da će nakon promjena u Crnoj Gori jedna od važnih mjera biti oduzimanje imovine stečene kriminalom. Crna Gora je u svijetu prepoznata po povezanosti vlasti i organizovanog kriminala i neophodne su promjene, a one mogu uslijediti već nakon pobjede Miodraga Lekića na predsjedničkim izborima.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

EDIN OMERČIĆ, ISTORIČAR, INSTITUT ZA ISTORIJU SARAJEVSKOG UNIVERZITETA: Politički je mit da je SDA bio jedini organizator otpora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bosanskohercegovački političari zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha

 

MONITOR: Još nema Vlade Federacije BiH, gdje SDA koristi procedure i pokušava da pokaže svoju nezamjenljivost i kroz predlog Bakira Izetbegovića o koncentracionoj vladi. Kako gledate na formiranje državnih institucija BiH poslije opštih izbora održanih početkom oktobra prošle godine?

OMERČIĆ: Dakle, sami ste rekli, gotovo je pola godine prošlo, polako se usvajaju budžeti na različitim nivoima vlasti, a to je čini se i najvažnije. Kako političarima, jer tako pokazuju da nešto ipak rade, te na taj način s jedne strane kupuju socijalni mir, a s druge pokazuju mladima, kako pojedincima tako i mladim ljudima s porodicama, da se stvari neće promijeniti, te da je zarad istog tog socijalnog mira, njihov odlazak iz ove zemlje poželjan, prihvatljiv i razumljiv. A što se tiče samog načina i ideja za formiranjem vlasti i ostanak u takvoj vlasti, bosanskohercegovački političari kroz ovakve primjere zorno pokazuju da se ne može govoriti o političkim elitama, već je ovdje riječ o političkim klasama, koje su same sebi svrha. Naravno, radi se o jednoj latentnoj prijetnji tipa: „Bez nas propadamo“. Pri čemu se svakako u obzir treba uzeti i svojevrsni politički mit o SDA kao jedinom organizatoru otpora i jedinoj političkoj organizaciji koja je branila međunarodni bosanskohercegovački politički subjektivitet tokom devedesetih, ali i nakon rata, kroz određene metamorfoze tog mita, sve do danas. Pri tome se mogu čuti ogromne ne samo revizionističke tendencije, nego i namjerne faktografske, činjenične zloupotrebe prošle historijske zbilje koje rukovodsvo te stranke gotovo svakodnevno plasira.

MONITOR: Kako gledate na spremnost građanskih partija kakvima se smatraju SDP i Naša stranka da uđu u široku koaliciju sa etno-nacionalnim partijama i formiraju Savjet ministara BiH kojim predsjedava Borjana Krišto iz HDZ-a BiH?

OMERČIĆ: Odlično ste primijetili, manifestacija simbola crvene, crvenog, u Bosni i Hercegovini ne znači da se radi o lijevim, radničkim partijama. Ljevica ne postoji, simbolika crvene boje u vanjskom identitetu ovih stranaka je još jedna laža. I, da, ovdje se samo možemo nadovezati na naprijed rečeno. Dakle, apsolutna je odsutnost bilo kakve odgovornosti prema vlastitom biračkom tijelu. Mene stvarno zanima na koji način ove stranke uspijevaju svoje članove, simpatizere i glasače uvjeriti na dobijanje glasa. To je prava marketinška umjetnost. Ali na ovakva su razočarenja ljudi u BiH navikli, i njihov je odgovor na to bio jedan, gotovo do umjetničke razine razvijen način, ne života, življenja, već preživljavanja, koji je em postao izlizan i iscrpljen, em pozivao na promjenu, koja se sada manifestira migracijama, stalnom nadom da je negdje drugdje, u stabilnijem društveno-političkom, kulturnom i ekonomskom  okruženju – bolje. Znamo da je približavanje ljevice desnici opasno po društvo, po zajednicu. No, kako se ovdje ne radi o ljevici, može se na pitanje njena nepostojanja nadovezati i pitanje: Postoji li zapravo i šta je to, kakvo je to, bosanskohercegovačko društvo?

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DŽEMO REDŽEMATOVIĆ, PREVODILAC, GLAVNI IMAM ZA PODGORICU I NIKŠIĆ: Mahmud Derviš – poezija otpora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Derviševu poeziju suštinski može čitati samo onaj ko voli čitanje, pa onda voli čitanje poezije, a uz to voli i Palestinu. U suštini, onaj ko ima, i u sebi gaji, slobodarski duh, a protiv je bjelosvjetskih tirana i tiranija. Zbog svog otmeno hedonistilčkog stila života, teško da je on ikad pomislio da će njegovu poeziju prevoditi jedan imam. A, ja sam se toliko uživio u njegov svijet da sam ga doživio kao najrođenijeg

 

MONITOR: Protekle sedmice u Podgorici je održana promocija sabranih djela najpoznatijeg palestinskog i jednog od najznačajnijih arapskih pjesnika Mahmuda Derviša. Preveli ste sabrana djela u četiri toma. Kako ste došli na tu ideju da prevedete baš ovog pjesnika?

REDŽEMATOVIĆ: Ključ za ulazak u galaksiju Mahmuda Derviša bila je njegova kratka pjesma o cijeni rata. Ta pjesma je smirivala u sebi čitavu golgotu palestinskog naroda i države. Ona je glavni motiv mog bavljenja poezijom otpora o kojoj sam ranije imao tek skromno znanje. Evo te pjesme.

Rat će se okončati, lideri će se rukovati.

 Ostat će ta starica da čeka svoga sina šehida, i ta djevojka da čeka svoga voljenog muža i ona djeca da čekaju svoga oca junaka;

 ja ne znam ko izdade vatan ali vidjeh ko mu plati cijenu

MONITOR: Na promiciji prevoda je rečeno: „Mahmud Derviš je svjetskoj javnosti poznat po poeziji otpora, ali on piše i o izgubljenom djetinjstvu, neproživljenoj mladosti, identitetu, gubitku jezika…“ Njegova poezija nije posvećena samo Palestincima i Arapima, već je to poezija svih nas. Kako biste opisali ovog pjesnika?

REDŽEMATOVIĆ: Derviševa poetika ne govori samo o palestinskom iskustvu nepravde kosmičkih razmjera, već obuhvata univerzalnu borbu za slobodu svih ugnjetavanih i obespravljenih naroda. On svojim pjesmama pozdravlja i opisuje borbu za slobodu Španaca, Kurda, Egipćana i drugih naroda koji vape za slobodom i mirom, a njegovi pjesnički uzori su Dereck Walcott, Yanis Ritsos, Pablo Neruda… Često u svojim pjesmama pravi paralelu između Endelusa i Palestine, kao i autohtonih stanovnika Amerike nad kojim je izvršen genocid i Arapa. Njegova borba i nada u pobjedu izvire iz brojnih pjesama i stihova. On vjeruje i pjeva da će krv polomiti mač i   da Palestinac živi pola života, ali i da je ta pola bolja od smrti. Iako će kasnije u nekom intervjuu kazati da je splasnula njegova nada u bolje sjutra, Derviš u jednom distihu kaže da kad god napiše dvadeset redaka pjesme, primijeti da se opsada povukla za dvadeset metara.

Mahmud Derviš često u pjesmama govori novozavjetnim narativom i iskazuje miroljubivost i nadu u humanost ljudi. Njegov pjesnički genij je u sebi sažimao visprenog govornika i vizionara. Bio je čovjek širokih shvatanja, nije robovao stereotipima, bio je altruista, volio je ljude. Svojoj voljenoj djevojci Riti, Jevrejki koju su ubili cionisti, posvetio je divne pjesme. Bio je otmeni hedonista, vjerovatno naživljavajući život koji nije uspio živjeti u normalnim okolnostima. Zbog svog stila života,  teško da je ikad pomislio da će njegovu poeziju prevoditi jedan imam. Još u dalekoj Crnoj Gori. A ja sam se toliko uživio u njegov svijet da sam ga doživio ga kao najrođenijeg. Sanjao sam Mahmuda, dok sam prevodio. Nekad sam se znao nasmijati, nekada zasuziti. (Volimo život kad god možemo do njega doprijeti. Gdje god se smjestimo uzgajamo brzorastuće biljke, gdje god se nastanimo, požnjemo ubijenog čovjeka (…). Ruža manje).

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD OSNIVAČA „PREOKRETA“: Ostanak Đukanovića štetan za Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Alternativa Đukanoviću valjalo bi da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju

 

MONITOR: Pred nama su najneizvjesniji predsjednički izbori od 1997. Šta mogu donijeti?

PERIĆ: Izbori će donijeti ili produženje vlasti DPS-a u hibridnom obliku ili će se DPS nepovratno na dug rok razvlastiti. U slučaju svoje pobjede, Đukanović bi dobio politički džek pot – konsolidaciju u stranci – ako ga je iko ikad i ugrožavao, jer bi pokazao da je on jedina „karta” na koju mogu igrati. Potom bi dobio legitimaciju da je demokrata, jer nije onemogućio tranziciju vlasti. S obzirom da novo rukovodstvo ničim nije dovelo, u formalnom-pravnom smislu, u pitanje zakonitost u vezi sa porijeklom, odnosno sticanjem njegovog bogatstva, oni bi mu time i tu potvrdu pribavili. Dakle, on bi tako dobio maltene snagu suštinskog monarha koji bi birao ko će biti u Vladi, jer bi imao neposredan izborni legitimitet i snažnu stranku, sa kojom bi izvjesno – prije ili kasnije – sarađivali i oni koji nam govore da to sada ne rade, mada među njima ima i onih koji to tvrde i pored činjenice što su izabrani glasovima DPS-a. Kao kruna svega, on bi ponovo bio prihvatljiv za međunarodnu zajednicu. Ovo bi bila rezultanta nove vlasti i „zasluga” pobjednika od 30. avgusta – nekog manje, nekog više. Što je najgore, ovaj saldo bi bi porazan po crnogrosko društvo i obesmišljavao bi političke procese i izvjesno vodio pojačanoj apatiji koja bi ponovo išla naruku Đukanoviću.

U drugom scenariju i on i njegova partija bi izgubili i posljednju značajnu uporišnu tačku.

Da ne budem nedorečen: smatram da bi za Crnu Goru bio štetan njegov opstanak na vlasti. Jednako, cijenim da bi alternativa njemu valjalo da bude ona koja znači promjenu i istinsku građansku opciju. A koja bi to bila – akteri na sceni su to izjašnjavanje učinili besmislenim. Koga bi god podržali, bili biste optuženi za izdaju. Ta strana je imala pobjedničku kartu, ali je sebi otežala poziciju. To je njihova odgovornost – ne građana. Odgovornost treba tražiti od svih – ne samo od prethodne vlasti.

MONITOR: Kako vidite incident na Cetinju, i reakcije nakon toga?

PERIĆ: Potrebno je podrobno ispitati sve okolnosti. Naravno da nasilje treba osuditi, ali utvrdimo tačno šta se dogodilo. To je trebalo da bez uvijanja saopšti rukovodstvo Ministarstva unutrašnjih poslova. Kako je to izostalo – ostaje da uz pomoć medija tumačimo motive i ocjenjujemo u kolikoj mjeri je čiji iskaz tačan.

Da ne ostavim dilemu – svako ima pravo na slobodu govora i na okupljanje – sviđalo vam se to ili ne – do granice dok ne narušava nečije dostojanstvo. Jednako sam i za to da svako ima i pravo da protestuje ne narušavajući ničiji integritet – posebno ne onaj fizički. Svako odstupanje od toga je nedopustivo.

MONITOR: Šta je najbolji izlaz iz političke krize u ovom trenutku?

PERIĆ: Rješenje su izbori. Kada imate ovakav i ovoliki deficit legitmiteta izvršne vlasti uz velik broj promjena stavova u odnosu na one od prije 30. avgusta, onda je u redu da se konsultuju građani šta misle o svemu tome. To se radi na izborima.

Nova većina je i ovdje pokazala svu raskoš samodestrukcije pa će sada o tome, ali i o datumu izbora odlučivati poraženi na izborima iz 2020. godine i to sa biračkim spiskom koji je njihovo „čedo”. Uz očitu prećutnu saglanost obje strane da niko ne dira birače na koje oni drugi računaju, a koji bi se primjenom zakona morali brisati iz biračkog spiska. Od „fantoma” do onih koji su izgubili osnov da budu u njemu.

Na djelu je totalna destrukcija političkog sistema iz jednog osnovnog razloga: želja da se vlada bez podrške građana.

MONITOR: Nakon izbora troje sudija Ustavnog suda, stvorli su se uslovi za konačno proglašenje rezultata izbora i tranziciju vlasti u Podgorici. Očekujete li da će se to i desiti?

PERIĆ: Izgleda da se ne žuri sa tim da se izbori u Podgorici zaokruže i čeka se rasplet trke za predsjedničke izbore. Već čujemo najave koalicionih partnera, od kojih zavisi formiranje te vlasti, da sada nakon kandidature gospodina Milatovića za predsjednika države treba razmotriti ko bi bio kandidat za gradonačelnika. Dakle, predstava u najavi. Model preslikan sa državnog nivoa.

Mlad politički subjekt je dobio podršku od različitih faktora na javnoj sceni koja je bila lišena gotovo ikakve kritičke note. Nama se u kontinuitetu ponavljaju identične situacije – nova partija koja pobere simpatije, uzlet, glorifikovanje, potom ide u stagnaciju i pad. Kada bi se njegovala kritička misao ne samo u odnosu na bivšu vlast, već i odnosu na sadašnju ali i nove aktere – to bi svima pomoglo da se taj obrazac nastanka i razvoja novih subjekata ne dešava. Ako se to ne promijeni – nastavićemo sa istim uzletima i padovima.

Priče o mesijanskim atributima predsjednika stranaka su nezrele i na kraju koštaju mnogo. Da li smo zaboravili da smo imali „jezde“ i „dafine“ koji su nekada predstavljani spasiocima naših finansija i privrede? I tada kao i sada, ako samo posumnjate u nepogrešivost ekonomskog modela koji se promoviše, proglašavani ste neprijateljem „svijetle budućnosti”.

Nama su potrebni političari koji će biti dosadni, koji će raditi svoj posao, koji će nam polagati račune a ne pričati bajke o sebi, koji neće pripovijedati o etici i emociji, već nuditi i sprovoditi program.

MONITOR: Kako vidite tendenciju države da preuzima prethodno privatizovanja preduzeća i najavu osnivanja novih državnih preduzeća?

PERIĆ: Sve je podređeno partijskoj promociji i želji da se bude što duže na vlasti. Nedvosmislena potvrda tome su nasmijana ili zamišljena lica direktora državnih kompanija, zavisi od prilike. Riječ je o ljudima koje su partije postavile na čelna mjesta, a onda se oni promovišu na partijskim stranicama na društvenim mrežama kako fantastično upravljaju našim preduzećima. Nude se podaci koje ne možete provjeriti i na kraju taj oglas plati opet građanin – doduše posredno, jer prvo novac iz državnog budžeta ide stranci, a onda stranka plaća Facebook-u ili kome već.

Kada je to bazična postavka, onda je pretenciozno očekivati strategiju privrednog razvoja i akcione planove koje iz nje proističu. Sve je tu od prilike do prilike, od kamere do kamere. Tako ni dobre ideje ne mogu imati ni izbliza efektuaciju koju bi mogle ostvariti.

Nema ništa sporno u tome što je upravljanje trajektnom linijom Kamenari – Lepetani prešlo u državne ruke. Smatram tu inicijativu vrlo dobrom. Međutim, sve se odigralo nepripremljeno i traljavo. A mogla se upravo tu pokazati efikasnost i spremnost. Da se nekoliko mjeseci spremala ta odluka, i da država pokaže i snagu i efikasnost.

Onda imamo kupovinu imovine Željezare od strane EPCG, a da javnost osim opšte priče nije imala dostupan biznis plan i kalkulaciju da li je bilo jefitnije promijeniti sistmetizaciju EPCG i priključiti te radnike ovoj kompaniji – ako je cilj bio socijalna briga – što isto može biti u redu. Umjesto toga čuli smo najave, ali bez jasnih rokova i indikatora kada i šta će konkretno biti postignuto. Direktori javnih preduzeća kao da ne razumiju da oni upravljaju našim resursom i da su dužni da građanima objasne šta rade. Slična situacija je i sa Lukom. Ponavljam, u načelu to mogu biti i dobre ideje, ali one moraju imati jasne računice. Potom imamo najavu moguće privatizacije turističkog kompleksa na primorju. Ista stvar – nemamo konkretne cifre i javno dostupne podatke šta se želi time postići.

Takav opšti pristup nije iznenađujući od ljudi koji nemaju iskustva u privredi.   Čudi kada on dolazi od onih koji imaju nekog predznanja u realnom biznisu i koji znaju koliko je teško otvoriti jedno održivo radno mjesto, a ne pričati bajke o sveopštem blagostanju i rekordima.

Slikanje premijera, ministara svih naših vlada su možda najskuplje plaćene fotografije koje ćemo ikada imati. Vrijeme je da fokus usmjerimo ka građaninu, a da od političara umjesto samohvale dobijemo bilans učinjenog i to uporedimo sa obećanjima. Tako bi valjalo da gradimo odgovornost u praksi.

 

Nismo čuli snažnu integrativnu ideju

MONITOR: Kako ocjenjujete dosadašnju kampanju, koja se, čini se, prilično zaoštrava pred početak izbora?

PERIĆ: Sasvim je očekivano da kampanja kako ide prema svom finišu dobija na intenzitetu. Poenta je što ona nije porodila novu demokratsku vrijednost. Nismo čuli snažnu integrativnu ideju, jasnu viziju kako pokrenuti opštedruštveni dijalog, kako zaokružiti zajednicu koja je na ivici cijepanja – to je ono što bi predsjednik mogao da radi. Umjesto toga smo od većine kandidata slušali da će oni raditi ono što je zapravo posao premijera – povesti zemlju u prosperitet. No, kada izbezumite javnost neprestanim političkim spektaklom – drugačije nije bilo ni realno očekivati.

 

Igra oko izbora nove vlade vrijeđa inteligenciju

MONITOR: Politička kriza čeka rasplet. Vlada koju bi okupio Miodrag Lekić nema potrebnu većinu. Govori se i o rekonstrukciji tehničke, ali vremena je sve manje, pošto bi, kako je najavljeno, Milo Đukanović ove sedmice mogao raspustiti parlament. Kako to sve vidite?

PERIĆ: Igra oko izbora nove vlade i izmjene Zakon o predsjedniku do te mjere potcjenjuje inteligenciju građana da to postaje uvredljivo. Donešen je Zakon o predsjedniku, odnosno njegove izmjene i dopune, koji daje mogućnost da se izabere premijer bez da mu predsjednik povjeri mandat. Taj Zakon je veoma upitan sa stanovišta ustavnosti – ali ostavimo to da Ustavni sud utvrdi.

Dakle, donešen je Zakon koji omogućava izbor mandatara bez da ga predloži predsjednik, ali razrađuje i opciju da predsjednik može raspustiti Skupštinu. Nemam nikakve dileme da se u ovaj proces ušlo s namjerom da se dogovoreni mandatar ne izabere za premijera iako se kao o tome usaglasio 41 poslanik. Onda smo gledali medijsko prenemaganje, mentalno maltretiranje nacije pregovorima za koje je bilo jasno da su predstava. Šta god da je u pozadini, saldo je takav da je Đukanović dobio još jedan poklon – nova većina mu je dala novim zakonom mogućnost da on određuje kada će biti izbori.

Vratimo se sada i aspektu ustavnosti, jer je zakonom uređeno ono što propisuje Ustav. Dileme oko toga je već mogao da razriješi Ustavni sud. To bi bilo blagotvorno i pokazalo bi se da taj sud dobija na proaktivnosti. Međutim, to se nije desilo.

 

Dok sudije ne pokažu da su iznad partija, mi smo besudna zemlja

MONITOR: Imamo li sada zaista odblokiran Ustavni sud?

PERIĆ: Hajde da jednom pomjerimo perspektivu očekivanja. Tražimo da nam Ustavni sud pokaže nezavisnost, a ne da se nadamo da će to biti tako. Sve što je prethodilo izboru sudija ukazuje da se radi o partijskom dogovoru.

Neka sudije pokažu da su iznad toga. Do tada, mi smo suštinski besudna zemlja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo