Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, PREDSJEDNIK NOVE SRPSKE DEMOKRATIJE: Prekinuti svađu Srba i Crnogoraca

Objavljeno prije

na

MONITOR: Predsjednički izbori su sada najaktuelniji politički događaj u Crnoj Gori. Dok se opozicija opet međusobno svađa, Vi tvrdite da nikada nije imala veće šanse za pobjedu kao na aprilskim predsjedničkim izborima.

MANDIĆ: Miodrag Lekić može da pobijedi kandidata DPS-a. To je činjenica koju znaju svi u Crnoj Gori, a naročito ljudi koji se bave politikom. I u opoziciji je preovladalo takvo mišljenje, pa sada Miodraga Lekića, osim DF-a, podržava i SNP, što je veoma važno. Ako je izbor Pozitivne Crne Gore da se na izborima promijeni loša vlast, onda je potpuno prirodno da i oni podrže g. Lekića, čime se dodatno povećavaju njegove šanse za pobjedu. Čini mi se da se, vremenom, pojedine sporne stvari između opozicionih stranaka brišu i da se polako bližimo istom cilju, a to je pobjeda opozicionog kandidata.

MONITOR: SNP je optužio Demokratski front da je jedan od krivaca za neuspjeh opozicije na prošlogodišnjim oktobarskim izborima.
MANDIĆ: Neuspjeh na posljednjim izborima ostvarila je koalicija DPS-SDP, koja je, prvi put poslije više od deset godina, ostala bez natpolovične podrške u parlamentu, pa je bila primorana da pravi koalicije kako bi se spasila poraza. Demokratski front je, kao nova snaga, na posljednjim izborima osvojio oko 24 odsto glasova, što je zavidan rezultat.

MONITOR: Varniči i između Nove i SNP-a povodom izjave predsjednika Srbije da Srbi u Crnoj Gori treba da budu dio vlasti. Lider SNP-a tvrdi da je Tomislav Nikolić mislio na Novu. Hoćete li Vi ući u vlast sa DPS-om?
MANDIĆ: Ovo je trenutak kada sve nesporazume u opoziciji treba izbrisati i posvetiti se zajedničkom cilju – pobjedi Miodraga Lekića na predsjedničkim izborima. NOVA je utemeljena u Crnoj Gori i ima veoma prepoznatljivu politiku. Mi smo politički predstavnici Srba u Crnoj Gori, naš narod je stvarao Crnu Goru i svi naši preci su se borili za njenu slobodu. NOVA će vlast u Crnoj Gori preuzeti na isti način kao i naši prijatelji iz SNS u Srbiji – pobjedom na izborima. Oslanjamo se na vlastite političke procjene, a prijatelje i partnere izuzetno poštujemo, posebno one iz Srbije i Republike Srpske.

MONITOR: Da li su Srbi u Crnoj Gori stvarno ugroženi, kako se to često čuje iz pojedinih prosrpskih stranaka i nevladinih organizacija?
MANDIĆ: Ako ste mislili na nas, mi nijesmo prosrpska nego srpska stranka, a to da su Srbi ugroženi i diskriminisani u Crnoj Gori je poznata i dokazana stvar. Da ne idemo dalje u analizu, dovoljno je pogledati procentualnu zastupljenost pojedinih nacionalnih zajednica u organima državne uprave, pa ćete se uvjeriti da je Srba ispod pet odsto, iako ih u Crnoj Gori ima preko trideset odsto.

Nadalje, srpskim jezikom govori ubjedljivo najviše građana Crne Gore, ali se on nasilno izbacuje i iz Ustava i iz škola. Krajevi u kojima dominantno živi srpski narod su zaboravljeni što se tiče novih investicija, razvoja infrastrukture i popravljanja kvaliteta života ljudi. Ugalj, drvo i druge sirovine koje se baš nalaze u takvim opštinama predmet su brutalne pljačke raznih monopolista koje je instalirala centralna vlast iz Podgorice. Upravo zbog te i takve diskriminacije Srbi su najupornija, najdosljednija i najbrojnija opoziciona grupa u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li sazrijeva stav da treba što prije prevazići polarizaciju između Crnogorca i Srba u Crnoj Gori, koju vješto koristi crnogorski režim?
MANDIĆ: Demokratski front kao jedan od svojih glavnih ciljeva vidi pomirenje u Crnoj Gori. Stvaranje i djelovanje DF-a dokaz je da se možemo pomiriti i raditi zajedno za dobro svih građana Crne Gore. U prvom redu, neophodno je prevazići nelogičan spor između Srba i Crnogoraca, a tu podjelu produbljuje i koristi režim. Ponoviću nešto što sam nedavno kazao na jednom skupu – NOVA kao srpska stranka i Pokret za promjene kao crnogorska, kroz formiranje Demokratskog fronta pokazali su da je moguće i da je neophodno da se prekine sa praksom zavađivanja Srba i Crnogoraca.

MONITOR: Vlast najavljuje akcije za suzbijanje sive ekonomije i preispitivanje sumnjivih privatizacija. Da li je to politički marketing DPS-a?
MANDIĆ: Teško može suzbijati sivu ekonomiju vlast koja je stvorila preduslove za takvu situaciju. Ne može valjano preispitivati sumnjive privatizacije vlast koja je direktno učestvovala u tim poslovima i čiji su predstavnici odgovorni za pljačku građana Crne Gore. U DPS-u pokušavaju da se maskiraju, da građani ne bi prepoznali ko ih je 23 godine vukao na dno. Neće baš tako lako proći taj pokušaj manipulacije, jer svi u Crnoj Gori znaju da iza urušavanja ekonomije, svake sumnjive privatizacije i afere stoji premijer Đukanović, njegovi najbliži saradnici, a naročito prijatelji iz svijeta organizovanog kriminala. Uvođenjem kriznog poreza vlast je priznala da ne umije da izađe iz haosa u koji je uvukla građane, ali zato su veoma pažljivi prema imovini i prihodima ekstraprofitera, tajkuna i kriminalaca bliskih režimu.

MONITOR: Anketni odbor pri crnogorskom parlamentu, čiji ste Vi predsjednik, započeo je istragu povodom korupcionaške afere Telekom. Dokle ste stigli i kakvom se rezultatu nadate?
MANDIĆ: Korupcija prilikom privatizacije Telekoma je školski primjer zloupotrebe vlasti u procesu privatizacije. Anketni odbor je došao do niza novih saznanja vezanih za korupciju u tom poslu. Jasno smo utvrdili puteve novca, imena direktnih izvođača radova kao i kurira i angažovanih posrednika. Dosta je o tome pisao i Vaš list i vjerujem da je svaki čitalac stekao jasnu sliku o tome kako je grupa crnogorskih korupcionaša naplatila i podijelila 7,35 miliona evra.

Nedostatak originalnih izjava mađarskih direktora, koje su dali pred nadležnim organima u Americi, bio je ključni problem za usvajanje zaključka koji bi vodio konkretnoj akciji tužilaštva i lišavanju slobode organizovane kriminalno-korupcionaške grupe. U tim izjavama oni precizno opisuju čitav postupak korupcije, sa konkretnim dokumentima, prepiskom sa nadležnim crnogorskim funkcionerima, opisujući do posljednjeg detalja postupak ,,privatizacije”. Ta dokumentacija je uporišna tačka u postupku dokazivanja krivičnog djela, a imali smo uvjeravanja od strane Ambasade SAD da će je Ministarstvo pravde te države dostaviti crnogorskom tužilaštvu. Nažalost, do roka u kome je radio Anketni odbor ta dokumentacija nije stigla u Crnu Goru, a zašto nije, ja vam nijesam dobra adresa za odgovor na to pitanje.

MONITOR: Demokratski front se zalaže da krivična djela iz oblasti privatizacije i organizovanog kriminala ne mogu zastariti. Takođe tražite opšti reizbor sudija i tužilaca. Kakve su šanse da to bude verifikovano u parlamentu?
MANDIĆ: Svi oni koji žele da Crna Gora postane pravna i demokratska država, u kojoj će postojati nezavisno sudstvo i pravosuđe, prihvatiće predloge DF-a. Već decenijama DPS drži pod kontrolom kompletan državni aparat, a naročito su u njihovoj stalnoj ,,upotrebi” sudstvo, tužilaštvo i tajna policija. Iz jednog takvog, partijski kontrolisanog sistema, vremenom je napravljena mreža saradnika u državnom aparatu, koja je direktno podređena partiji i vođi, a ne zakonima i Ustavu. Zato je neophodno stati na put takvoj praksi i stvoriti preduslove da se na najodgovornija mjesta biraju najbolji, koji svoje mišljenje neće tražiti po partijskim ćelijama. Takođe, za državu kakva je Crna Gora, u kojoj već godinama postoji čvrsto partnerstvo između vrha režima i šefova organizovanog kriminala, i gdje se korupcija na najvišim nivoima ne kažnjava, neophodno je da djela iz oblasti organizovanog kriminala i ona vezana za proces privatizacije ne zastarijevaju. Na taj način će se spriječiti da pravdi izmaknu osobe odgovorne za mnoga krivična djela, a naročito oni koji su svih ovih godina pljačkali građane Crne Gore.

Godinama se zataškavaju veze sa Šarićem

MONITOR: Srbija se trese zbog afere Šarić. Šta će preduzeti opozicija u Crnoj Gori da se rasvijetle veze Šarića i crnogorske vlasti?
MANDIĆ: Godinama se zataškavaju prijateljski odnosi i poslovne veze Darka Šarića i Miša Banane sa crnogorskim funkcionerima, bezbjednosnim službama i ovdašnjim šefovima podzemlja. Zašto se to radi najbolje znaju oni koji su navodno u ime “države” i zbog viših interesa godinama servisirali potrebe narko klana u Crnoj Gori. Danas kada sve međunarodne službe bezbjednosti potražuju Šarića i Bananu, postoji niz indicija koje ukazuju na to da je upravo jedna od najsigurnijih baza za skrivanje ovih osoba baš Crna Gora. Ubistva najbližih saradnika Šarića precizno ukazuju na činjenicu da je nalogodavac negdje u blizini i da direktno upravlja i kontroliše kriminalnu organizaciju. DF će nastaviti da razobličava veze organizovanog kriminala, državnih funkcionera i bezbjednosnih službi, kao i da uporno podstiče policiju, tužilaštvo i sudstvo da napokon otpočnu beskompromisnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Vujanović flagrantno krši Ustav

MONITOR: Kako tumačite činjenicu da je DPS po treći put kandidovao Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Gore?
MANDIĆ: Jedino Filip Vujanović u Crnoj Gori ne zna da je već dva puta bio predsjednik Crne Gore. Ako još pokušava da se šali sa građanima, onda neka samo odgovori koje je radno mjesto pokrivao od 2003. do 2008. godine. Ovo flagrantno kršenje Ustava koje je sebi dopustio samo pokazuje da se radi o osobi koja se u javnosti lažno predstavljala kao veliki legalista. Danas svaki građanin u Crnoj Gori može da ospori tu kandidaturu, ali moramo imati u vidu da se u kampanju za kandidata DPS-a već uključio Ustavni sud, a uskoro će i tajna policija, organizovani kriminal i druga logistika, ali će sve to ovoga puta biti nedovoljno.

Đukanović je zaštitnik tajkuna

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnju premijera Đukanovića da u Crnoj Gori nema bogataša?
MANDIĆ: Premijer Đukanović je zaštitnik tajkuna i ljudi koji su se obogatili pljačkom građana Crne Gore, zato što je i sam do svog ogromnog bogatstva došao na isti način. To što on tvrdi da u Crnoj Gori nema bogataša je samo poruka građanima da on može biti bezobziran i bezobrazan i više nego što su to od njega navikli. Mi smo bezbroj puta isticali, a i sad ću ponoviti, da će nakon promjena u Crnoj Gori jedna od važnih mjera biti oduzimanje imovine stečene kriminalom. Crna Gora je u svijetu prepoznata po povezanosti vlasti i organizovanog kriminala i neophodne su promjene, a one mogu uslijediti već nakon pobjede Miodraga Lekića na predsjedničkim izborima.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NATAŠA KANDIĆ, OSNIVAČICA  FONDA ZA HUMANITARNO PRAVO I KOORDINATORKA REKOM-MREŽE POMIRENJA: Srbija navodi javnost na zaključak da se Vlada Crne Gore pridružuje „neprijateljima“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Srbija nikad nije imala ovako neobrazovanu i kratke pameti Vladu. Vjerujem da u Vladi ima ministara koji vjeruju da je već donijeta odluka da je srpski narod genocidan, i da će to uslijediti odmah po usvajanju Rezolucije

 

 

MONITOR: Crnogorska vlada je usvojila dva amandmana koja će predložiti za dopunu prijedloga Rezolucije o Srebrenici, o kojem bi trebalo uskoro da se glasa u GS UN. Premijer Milojko Spajić je najavio da će Crna Gora glasati za Rezoluciju. Kako Vi ocjenjujete crnogorsku inicijativu u vezi sa amandmanima o individualizaciji zločina genocida i „očuvanju“ Dejtonskog sporazuma?

KANDIĆ: Haški tribunal je osudio pojedince, najviše po rangu u Vojsci i u vlasti RS, i to je merodavno. Očito da Vlada Crne Gore ovim amandmanom pokušava da potvrdi da poštuje haške presude za genocid i da srpskim političkim partijama u Crnoj Gori i vlasti u Srbiji pošalje poruku da neće dozvoliti da se srpski narod krivi za genocid. Moj utisak je da je amandman o očuvanju Dejtonskog sporazuma usvojen pod pritiskom, da se pokaže stav da niko ne može ukidati Republiku Srpsku. Taj amandman teško da može biti prihvaćen.

MONITOR: Crna Gora je u ratovima 1990-tih dugo bila saveznica beogradskog režima. Premijer Spajić rekao da će Podgorica i dalje podržavati sva međunarodna akta kojima se osuđuje zločin genocida i zločini protiv čovječnosti počinjeni u tim ratovima. Kako tumačite ovaj potez  crnogorske Vlade?  ?

KANDIĆ: Vlada Crne Gore je pod velikim pritiskom unutar Crne Gore, a susedna Srbija  svakodnevno upire prst kojim navodi javnost na zaključak da se Vlada Crne Gore pridružuje „neprijateljima“ koji hoće da proglase srpski narod genocidnim.

MONITOR:  Da.  Od strane zvanične Srbije došle su teške riječi na ovu odluku crnogorskih vlasti. Prvo od Ivice Dačića, ministra policije, a onda i od novog premijera- Miloša Vučevića, koji je „najbližoj državi“ poručio da se radi o njenoj nezavisnosti i da „ ono što sljedi iza toga je nešto što mora da vas brine“…Reakcije Beograda su patronišuće i potpuno nediplomatske. Da li je to i rezultat kratkog dometa polutajnog projekta srpskog sveta?

KANDIĆ: Srbija nikad nije imala ovako neobrazovanu i kratke pameti Vladu. Verujem da u Vladi ima ministara koji veruju da je već doneta odluka da je srpski narod genocidan, i da će to uslediti odmah po usvajanju Rezolucije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DINA BAJRAMSPAHIĆ, GRAĐANSKA AKTIVISTKINJA: Iza Srebrenica nema –  „ ali“

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nacionalističke snage u Crnoj Gori su postale dovoljno jake i glasne da upravljaju odlukama Vlade. A u njoj nema dovoljno onih koji bi postavili granice retrogradnim politikama i pokazali šta je minimum koji se ne smije preći

 

„Uz punu svijest da zvuči naivno, ali kada smo prije skoro mjesec dana pisali prvo javno pismo premijeru sa zahtjevom da Crna Gora kosponzoriše Rezoluciju o Srebrenici, mislili smo da Vladu samo treba podsjetiti na njenu dužnost. Htjeli smo samo da stavimo do znanja političkoj eliti da je to pitanje otvoreno na međunarodnoj sceni, da pomno posmatramo kako će postupiti i da očekujemo da Crna Gora bude na pravoj strani istorije“, kaže Dina Bajramspahić u razgovoru za Monitor.

BAJRAMSPAHIĆ: U tom trenutku smo očekivali da u Vladi ima minimum zdravih snaga da razumiju naš zahtjev u dobroj mjeri i bez ikakvih fantazmagorija o tome šta se „krije“ iza Rezolucije. Nije nam palo na pamet  kako će Vlada iz dana u dan tonuti sve dublje i dublje. Naprotiv, smatrali smo da je ovo mali potez za Vladu, koji za nekoliko nas i grupu NVO koje decenijama zastupaju suočavanje sa prošlošću, znači mnogo.

MONITOR: Djeluje kao da ste se iznenadili onim što je slijedilo?

BAJRAMSPAHIĆ: Prvo pismo smo završili riječima „učinite nas ponosnim građankama i građanima Crne Gore”. Cijela stvar se strmoglavila vrlo brzo i ogolila da su problemi veći nego što smo i mi, koji kritički mislimo o sadašnjosti, očekivali.

Stotinu šest nevladinih organizacija i 376 istaknutih ličnosti potpisalo je inicijativu u međuvremenu. Do danas nije bilo odgovora. Vlada, koja je obećala da će biti demokratska, da će se rukovoditi principima dobrog upravljanja, ne nalazi za shodno da odgovori svojim građanima.

MONITOR: Zašto je priča o Srebrenici i dalje važna u Crnoj Gori?

BAJRAMSPAHIĆ: Da nije postojao ni jedan razlog za podršku Rezoluciji ranije, bezbroj razloga se nametnulo tokom posljednjih mjesec dana. Danas se više nego ikada javno i drsko negira genocid u Srebrenici. Nema sumnje da su ljudi koji genocid negiraju danas, to činili sve vrijeme, ali su očigledno dovoljno ohrabreni do to sada čine osiono. Među njima su i Socijalistička narodna partija, Demokratski front, predstavnici SPC, Matica srpska u Crnoj Gori, advokati bliski ovim krugovima, Crnogorski nacionalni savjet u Srbiji, itd. Podsjetiću da „ko javno odobrava, negira postojanje ili značajno umanjuje težinu krivičnih djela genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina” čini krivično djelo kažnjivo kaznom zatvora do pet godina.  Naravno, kao što znamo, vladavina prava i pravna država nisu zaživjeli ni poslije promjena 2020. godine.

Nacionalističke snage u Crnoj Gori su postale dovoljno jake i glasne da upravljaju odlukama Vlade a u njoj nema dovoljno onih koji bi postavili granice retrogradnim politikama i pokazali šta je minimum koji se ne smije preći. Srebrenica je riječ poslije koje ne smije da bude nikakvo „ali“. Kad se palo na tom ispitu, na drugim ispitima će se padati još silovitije i grublje. U slučaju Srebrenice imamo presudu međunarodnog suda koji je dao konačnu riječ i kvalifikaciju „genocid“. Zamislite kako ćemo tek rješavati naše složene razlike u svim drugim slučajevima, gdje nema treće strane da arbitrira. Svakako želim da nisam u pravu.

MONITOR: Ponovo čujemo „zašto baš sad“?

BAJRAMSPAHIĆ: Ponavljam, Rezolucija o Srebrenici je pitanje koje je aktuelno na svjetskoj sceni, u Ujedinjenim nacijama i ova priča će se završiti njenim izglasavanjem sredinom maja. Dakle, nije bilo koji subjekt u Crnoj Gori pokrenuo i aktuelizovao ovu temu s ciljem produbljivanja podjela, provociranja, testiranja vlasti, narušavanja EU puta, već su ovu Rezoluciju pokrenule Njemačka i Ruanda. Samim tim što je punopravna članica UN, Crna Gora ima procesnu obavezu da se izjasni o ovoj Rezoluciji, ona je to morala i bez našeg apela, kako sastavni dio regularnih međunarodnih obaveza svih članica UN.

Problem je nastao zato što Crna Gora očigledno mijenja svoj odnos prema genocidu, a žrtve Srebrenice postaju predmet koalicionih potkusurivanja i ucjena. Ne, nije obrnuto kao što to vlast pokušava da objasni. Nismo im ovo podmetnuli da bi se okliznuli. Nije civilno društvo pokrenulo inicijativu da Vlada kosponzoriše Rezoluciju jer je htjela da ogoli karakter vlasti. Vlada se ogolila sama time što nije pokazala integritet i snagu da postupi ispravno bez obzira na nezadovoljstvo nacionalista.

Poštovanje odluka međunarodnih sudova je naša evropska obaveza. Utoliko je još više zabrinjavajuće što smo umjesto promptne reakcije naišli na novo negiranje genocida, odugovlačenje, podnošenje besmislenih amandmana. Ako je PES-u cilj da nejasnim stavom održi koaliciju na vlasti, to može kratkoročno sačuvati Vladu, ali ta i takva Vlada neće uvesti Crnu Goru u EU. Posljedice destruktivnih kompromisa će se odraziti na stanje u zemlji a to će dalje odrediti društvenu dinamiku. Ovo više nije ambijent za reforme ni za krupne korake u pravom smjeru.

MONITOR:  Šta je stav Vlade?

BAJRAMSPAHIĆ: Mi samo implicitno znamo šta je stav Vlade, na osnovu njenog nečinjenja, budući da Vlada mjesec dana nije iznijela stav. U Vladi imamo Demokrate i CIVIS, koji nisu ni slovo zucnuli sve ovo vrijeme; SNP koji negira genocid; albanske partije čiji su poslanici podržali našu inicijativu i PES, koji u posljednje vrijeme objavljuje saopštenja u kojima ima svega što ne treba, ali nema jasnog odgovora: da li će Crna Gora kosponzorisati Rezoluciju UN, ako neće  – zašto neće, da li će glasati za Rezoluciju ako nezvanični amandmani ne budu usvojeni.

Demokrate i PES su se do sada javno predstavljali kao građanske partije koje neće dozvoliti da politike Demokratskog fronta ugroze pozitivna dostignuća iz prethodnog perioda. Međutim, sada već imamo ozbiljan broj primjera na kojima se vidi da nisu spremni da se konfrontiraju sa DF-om i da će radije popuštati i na principijelnim, vrjednosnim pitanjima podržavati poziciju DF-a. Žao mi je zbog toga, oni su potrebni Crnoj Gori, ali da je vuku naprijed a ne unazad.

MONITOR: Još nije zvanično potvrđena priča o CG amanadmanima na Rezoluciju koja je, u međuvremenu, kao finalni tekst upućena Skupštini UN. Znate li vi ko je, kako i zašto inicirao te amandmane?

BAJRAMSPAHIĆ: Trenutne informacije u medijima su da amandmani nisu formalno podnijeti. Ambasada SAD je objavila da je upoznata sa amandmanima, ali da ne posreduje u njihovom podnošenju, kako su tvrdili izvori iz Vlade. Iz dana u dan, cijela stvar prerasta u sve veću kompromitaciju Vlade i početak je gubitka njenog kredibiliteta.

Očigledno je da je sadržaj amandmana pokušaj da se izađe u susret nacionalistima, pod čiji pritisak Vlada nije smjela da potpadne. Amandmani polemišu sa nečim čega u tekstu nema i otvaraju temu koja nema veze sa Rezolucijom, pa djeluju kao da su opravdanje da se Rezolucija ne podrži. Nadam se da neće biti tako i da je ovo samo jedan nespretan pokušaj da se svakome udovolji. Ali kada je riječ o ratnim zločinima, nema srednjeg puta i nema razumijevanja, ublažavanja, kalkulacije.

Očekujemo od Vlade da umjesto pristajanja na  narativne kojima se osporava Rezolucija budu glasan i jasan zastupnik Rezolucije, zajedno sa Slovenijom, Hrvatskom, Albanijom, Sjevernom Makedonijom i Kosovom. Kao prvi susjedi BiH, dužni smo da pokažemo i veći pijetet nego ostatak svijeta.

MONITOR:  Kako gledate na tvrdnje da je svaka priča o genocidu u Srebrenici uperena protiv jednog nacionalnog i dva državna entiteta?

BAJRAMSPAHIĆ: Rezolucija je pravda za žrtve i lekcija za cijeli svijet. Nebrojeno puta je ponovljeno da se u njoj ne spominje Srbija ni Srbi. Bio bi pokvaren i glup svako ko bi izustio išta nalik budalaštini o „genocidnim narodima“. Ali jeste potrebno da se jasno deklarišemo da li se identifikujemo sa ovim zločinom i zločincima. Sa Rezolucijom imaju problem oni koji opravdavaju zločin i zločince. Upravo oni stavljaju cijeli narod ispred sebe da bi opravdali svoja zlodjela.

Citiraću odvažnu programsku direktorku Inicijative mladih za ljudska prava iz Beograda, Sofiju Todorović, koja radi u mnogo težim uslovima od nas, boreći se za iste ciljeve, koja je rekla da “način na koji su duhovni i svjetovni lideri Srbije i Republike Srpske nedjeljama kreirali apokaliptičnu atmosferu oko navodnih posljedica donošenja ove rezolucije je upravo imao za cilj da ubije razuman i human pristup ovom pitanju zarad puke političke koristi”.

Moram da spomenem još pet aktivistkinja YIHR Srbija, koje su zbog hrabre podrške Rezoluciji dobijale jezive prijetnje. Njihova imena su: Nevena Rudinac, Anja Zloporubović, Doroteja Antić, Mila Pajić i Katarina Šipoš. One su nam svima primjer za integritet i kako se može biti ponosna građanka svoje države, ali ne stajati u odbranu najgorih među nama. Nadam se da će i u Crnoj Gori sve više biti ovakvih smjelih, mladih glasova koji ne pristaju na moralne relativizacije i mutnu vodu, već odvažno hodaju pravo i uspravno.

MONITOR: Pratite proces ispunjavanja obaveza neophodnih da bi dobili očekivani IBAR. Kako nam ide taj posao i mogu li ga događaji o kojima smo razgovarali omesti?

BAJRAMSPAHIĆ: Snažno podržavam da Crna Gora dobije IBAR, iako ga nije zaslužila. Činjenica je da nam u procesu pristupnih pregovora odavno treba restart, da je proces odavno zapao u učmalost i bezidejnost. Međutim, svi koji živimo ovdje moramo dobro da se zapitamo šta nas čeka dan nakon što IBAR bude usvojen. Sve probleme smo gurnuli pod tepih i nemam dileme da će eskalirati odmah nakon odluke EU.

Podržavam dinamičniju posvećenost integracijama koju imamo posljednjih mjeseci, premda nismo vidjeli puno konkretnih rezultata, ali se bojim da je sve postavljeno na nezdravim osnovama i da se približava dan kada će se to do kraja ogoliti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, DOPISNIK AL DŽAZIRE IZ VAŠINGTONA: Crnogorski amandmani su, praktično, već u nacrtu Rezolucije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne može nikakva inicijativa više odgađati glasanje o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici . Njen je nacrt predat   u sekretarijat  Generalne skupštine i sve je sada u njihovim rukama. Ne može se mijenjati tekst rezolucije, ali mogu se predložiti amandmani što se obično čini dan prije glasanja, a mogu se amandmani predložiti i na sam dan glasanja. Crnogorski amandmani se praktično već nalaze u nacrtu rezolucije. To nije ništa novo

 

 

MONITOR: Vlasti u Banja Luci visoko drže tenziju otkako je najavljeno glasanje u GS UN o Rezoluciji koja se odnosi na genocid u Srebrenici. Da li se u Vašingtonu i Njujorku razmatra i mogućnost da se tenzije koje već duže traju –kao i prijetnje otcepljenjem RS, pretvore u  pobunu?

PULJIĆ: Oprez je uvijek prisutan kada je zapadni Balkan i Bosna i Hercegovina u pitanju. Zbog toga se često mogu čuti ili pročitati izjave američkih diplomata ili zakonodavaca da Sjedinjene Države neće dopustiti da dođe do podjele Bosne i Hercegovine, niti će biti dopušteno bilo kakvo nasilje. Bilo kakva pobuna od strane RS-a ne bi bila spontana nego podrobno pripremljena u Beogradu i Banja Luci s odobrenjem iz Moskve. Nema spontanosti. Dakle, mogućnost nasilja se uvijek razmatra kao jedna od opcija, ali se razmatra i odgovor na nasilje, odnosno njegovo efikasno zaustavljanje.

MONITOR: Još nije zakazan datum glasanja o Rezoluciji o genocidu u Srebrenici . Saznalo se da Crna Gora namjerava da podnese dva amandmana na Rezoluciju koja se tiču individualizovanja krivice i neupitnosti Dejtonskog sporazuma.  Može li ova inicijativa da još jednom odloži glasanje i ima li podršku SAD?

PULJIĆ: Ne može nikakva inicijativa više odgađati glasanje o toj rezoluciji. Njen je nacrt predan u tajništvo Generalne skupštine i sve je sada u njihovim rukama. Dakle, ne može se mijenjati tekst rezolucije, ali mogu se predložiti amandmani što se obično čini dan prije glasanja, a mogu se amandmani predložiti i na sam dan glasanja. Što se tiče crnogorskih amandmana, koliko je do sada poznato, oni se praktično već nalaze u nacrtu rezolucije. To nije ništa novo.

MONITOR: Nacrt Rezolucije je prijedlog dijela vlasti u BiH, a promovisao ga je ambasador BiH u UN, Zlatko Lagumdžija. Članica Predsjedništva BiH-u čijoj je nadležnosti spoljna politika, Željka Cvijanović iz RS, oštro se suprotstavila prijedlogu. Pored pijeteta prema žrtvama genocida, koliko je ovaj potez dijela vlasti u BiH, pokušaj da se umanji uticaj Milorada Dodika na unutrašnje odnose i spoljašnje veze RS i BiH?

PULJIĆ: U političkom životu Bosne i Hercegovine ne postoji konsenzus u praktičnom smislu. Postoji samo teoretski. Nitko ne poštuje usaglašavanje- pa ni Željka Cvijanović, koja je kritizirala ambasadora Lagumdžiju da radi na svoju ruku, a ona sama nije imala suglasnost Predsjedništva niti Ministarstva vanjskih poslova. Ambasador Lagumdžija ima barem suglasnost dva člana Predsjedništva i šefa diplomacije. Što se Milorada Dodika tiče on godinama pridonosi nestabilnosti u BiH svojom retorikom, prijetnjama i potezima koje onda na brzinu mijenja kako bi izbjegao oštrije sankcije pod kojima se trenutačno nalazi.

MONITOR: Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, je nedavno u Njujorku više dana lobirao protiv Rezolucije. Ako izuzmemo da su aktivnosti u Njujorku namijenjene prije svega unutrašnjim političkim odnosima i rejtinzima, koliko će ova Rezolucija trajno i kroz predloženi međunarodni Dan sjećanja, implicitno ukazivati na uzroke i posljedice ratova 1990-tih?

PULJIĆ: Prijedlog rezolucije je pravnog karaktera, kao opomena da se tako nešto nikada više i nikome ne ponovi. Jedini koji govore o nekakvoj srpskoj kolektivnoj odgovornosti jesu Vučić, Dodik i njihovi suradnici. Oni su nametnuli tu retoriku koja je uznemirila srpsko stanovništvo s obje strane rijeke Drine. Nije njih uznemirila rezolucija, nego retorika koja služi za uznemiravanje i plašenje i koja se koristi kako bi se lakše vladalo. Stara taktika koja uvijek nađe medij.

MONITOR: Gabrijel Eskobar, visoki zvaničnik SD i izaslanik SAD za Zapadni Balkan, više neće biti na toj funkciji. Zvanično je rečeno da se radi samo o „rotaciji“, ali nagađanja o politici Vašingtona prema Zapadnom Balkanu ostaju. Šta je istina?

PULJIĆ: Gabriel Escobar odlazi s mjesta posebnog izaslanika za zapadni Balkan redovnim putem i vjerojatno će biti nominiran za neko od ambasadorskih mjesta oko čega će, također, biti nagađanja i lažnih vijesti. Nije on bio oštar prema Beogradu, moglo bi se prije reći da je sve suprotno od toga. Treba reći da i Miroslav Lajčak napušta mjesto izaslanika EU za razgovore između Prištine i Beograda. Nema tu mnogo tajni niti teorija zavjere. Diplomate dolaze i dolaze.

MONITOR: Premijer Crne Gore je nedavno boravio u višednevnoj zvaničnoj posjeti Nemačkoj, kada je predsjednik EU odbora Bundestaga, Anton Hofrajter, izjavio da bi Crna Gora mogla postati članica 2026.  Kako se u Vašingtonu gleda na mogućnost da se obećanje bržeg proširenja EU, dokaže dosta brzim crnogorskim članstvom i da li je CG i američki favorit?

PULJIĆ: Crna Gora je bila američki favorit, ali sada je američki problem zbog nestalne unutarnje i vanjske politike i podjela u samoj zemlji. Crna Gora mora prvo sama odredit što želi, kamo želi ići i s kim. Ne može se vječno sjediti na dvije stolice kao što to godinama čini Aleksandar Vučić u Srbiji, čije se ponašanje u Washingtonu tolerira samo da ne bi odvukao Srbiju u puni, nepovratni, zagrljaj Rusije i Kine. Kao što vidimo Vučić je oduševljen „čeličnim prijateljstvom“ s Kinom, jer je kineski predsjednik Si došao u Beograd. On praktično vuče za nos američku administraciju, a oni mu to dozvoljavaju.

Crna Gora je članica NATO saveza i treba poštovati odredbe tog saveza. Samo tako može doći  do EU.

MONITOR: Predsjednik Kine, Si Đinping, je poslije pet godina ponovo u Evropi. Uprkos gostoprimstvu u Parizu i susretu i sa Ursulom fon der Lajen, već se spekuliše da nisu ispunjena očekivanja ni jedne od strana…Si je gost i Budimpešte i Beograda gdje će se, vjerovatno, više postići i u ekonomskom a još više u političkom značaju posjete. Koliko se u SAD prati ova kineska turneja, posebno u svijetlu EU-SAD odnosa i globalne krize liderstva?

PULJIĆ: Amerikanci prate njegovu europsku turneju otvorenih očiju. Ne vole vidjeti da obilazi Srbiju i Mađarsku koje nisu svjetski igrači, ali jesu važne karike u odnosima Zapada s Rusima i Kinezima. Kinezima je potrebno da prošire svoju stopu u Europu radi njihovog ekonomskog širenja koje je zapravo kolonizacija manjih zemalja poput Srbije koja tvrdi da je neovisna, a na prvo namigivanje trči u zagrljaje Kine i Rusije. Vidjet ćemo do kada će to tolerirati EU i SAD.

MONITOR: SAD u ovoj izbornoj godini kao jedan od najvećih izazova imaju dva velika ratna žarišta. Konačno je Kongres odobrio pomoć ugroženim saveznicima, ali postoji utisak da savezničke zemlje, Ukrajina i Izrael-a posebno Izrael, nedovoljno uvažavaju tu pomoć i da visoko ocjenjuju svoj značaj za unutrašnju i spoljnu politiku Vašingtona. Koliko ova dinamika može biti važan faktor u opredeljivanju glasača u novembru?

PULJIĆ: U dobroj mjeri to može odrediti opredijeljenje glasača na predsjedničkim izborima. Predsjednik Biden, zbog politike prema Gazi i Izraelu, gubi mlađe glasače koji vjerojatno neće glasati za Trumpa, ali dovoljno je da ostanu kod kuće, odnosno da ne izađu na izbore. Mogu dati svoje glasove nekom trećem kandidatu samo iz inata, odnosno protesta prema Bidenovoj politici na Srednjem Istoku. Ukrajina ovisi o američkoj vojnoj i financijskoj pomoći, to je pitanje života i smrti. Izrael, pak, provocira Vašington koji od Netanjahua traži da obustavi napade na Gazu, da dozvoli dopremu humanitarne pomoći, ali on ne sluša. Amerika neće napustiti Izrael, ali hoće ga pokušati ukrotiti. Ono što Vašington ne želi ni pod koju cijenu jeste prelijevanje sukoba na šire područje Srednjeg Istoka i eventualni sukob s Iranom.

MONITOR: Posljednje nedelje u SAD su obeležene demonstracijama i pobunama studenata, širom zemlje. Došlo je i do sukoba sa policijom, hapšenja i istjerivanja studenata iz fakultetskih objekata, ali i do sukoba propalestinskih i proizraelskih protestanata-kao na kalifornijskom UCLA. Da li je spriječena eskalacija mogućih društvenih sukoba?

PULJIĆ: Ovo su izazovna vremena za američku administraciju koja podržava mirne proteste, ali ne podržava  nasilje niti antisemitizam. Vidimo da se studentski protesti nisu proširili na druge segmente američkog društva. Treba kazati da u njima aktivno sudjeluje manjina američkih studenata-ne više od 10 posto. Ostali su fokusirani na polaganje završnih ispita koji su u toku, njihovi roditelji ne žele izgubiti novac koji izdvajaju za studiranje svoje djece, a studiranje je iznimno skupo. To znači da ogromna većina studentskih roditelja ne podržava proteste. Američki univerziteti imaju vlastitu policiju, imaju široku autonomiju. Lokalna policija reagira jedino ako dođe do uništavanje imovine ili međusobnih sukoba propalestinskih i proizraelskih demonstranata. Ostatak američkog društva nije pokazao nikakav interes da bude dio studenstkih protesta.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo