Povežite se sa nama

INTERVJU

ANDRIJA MANDIĆ, PREDSJEDNIK NOVE SRPSKE DEMOKRATIJE: Prekinuti svađu Srba i Crnogoraca

Objavljeno prije

na

MONITOR: Predsjednički izbori su sada najaktuelniji politički događaj u Crnoj Gori. Dok se opozicija opet međusobno svađa, Vi tvrdite da nikada nije imala veće šanse za pobjedu kao na aprilskim predsjedničkim izborima.

MANDIĆ: Miodrag Lekić može da pobijedi kandidata DPS-a. To je činjenica koju znaju svi u Crnoj Gori, a naročito ljudi koji se bave politikom. I u opoziciji je preovladalo takvo mišljenje, pa sada Miodraga Lekića, osim DF-a, podržava i SNP, što je veoma važno. Ako je izbor Pozitivne Crne Gore da se na izborima promijeni loša vlast, onda je potpuno prirodno da i oni podrže g. Lekića, čime se dodatno povećavaju njegove šanse za pobjedu. Čini mi se da se, vremenom, pojedine sporne stvari između opozicionih stranaka brišu i da se polako bližimo istom cilju, a to je pobjeda opozicionog kandidata.

MONITOR: SNP je optužio Demokratski front da je jedan od krivaca za neuspjeh opozicije na prošlogodišnjim oktobarskim izborima.
MANDIĆ: Neuspjeh na posljednjim izborima ostvarila je koalicija DPS-SDP, koja je, prvi put poslije više od deset godina, ostala bez natpolovične podrške u parlamentu, pa je bila primorana da pravi koalicije kako bi se spasila poraza. Demokratski front je, kao nova snaga, na posljednjim izborima osvojio oko 24 odsto glasova, što je zavidan rezultat.

MONITOR: Varniči i između Nove i SNP-a povodom izjave predsjednika Srbije da Srbi u Crnoj Gori treba da budu dio vlasti. Lider SNP-a tvrdi da je Tomislav Nikolić mislio na Novu. Hoćete li Vi ući u vlast sa DPS-om?
MANDIĆ: Ovo je trenutak kada sve nesporazume u opoziciji treba izbrisati i posvetiti se zajedničkom cilju – pobjedi Miodraga Lekića na predsjedničkim izborima. NOVA je utemeljena u Crnoj Gori i ima veoma prepoznatljivu politiku. Mi smo politički predstavnici Srba u Crnoj Gori, naš narod je stvarao Crnu Goru i svi naši preci su se borili za njenu slobodu. NOVA će vlast u Crnoj Gori preuzeti na isti način kao i naši prijatelji iz SNS u Srbiji – pobjedom na izborima. Oslanjamo se na vlastite političke procjene, a prijatelje i partnere izuzetno poštujemo, posebno one iz Srbije i Republike Srpske.

MONITOR: Da li su Srbi u Crnoj Gori stvarno ugroženi, kako se to često čuje iz pojedinih prosrpskih stranaka i nevladinih organizacija?
MANDIĆ: Ako ste mislili na nas, mi nijesmo prosrpska nego srpska stranka, a to da su Srbi ugroženi i diskriminisani u Crnoj Gori je poznata i dokazana stvar. Da ne idemo dalje u analizu, dovoljno je pogledati procentualnu zastupljenost pojedinih nacionalnih zajednica u organima državne uprave, pa ćete se uvjeriti da je Srba ispod pet odsto, iako ih u Crnoj Gori ima preko trideset odsto.

Nadalje, srpskim jezikom govori ubjedljivo najviše građana Crne Gore, ali se on nasilno izbacuje i iz Ustava i iz škola. Krajevi u kojima dominantno živi srpski narod su zaboravljeni što se tiče novih investicija, razvoja infrastrukture i popravljanja kvaliteta života ljudi. Ugalj, drvo i druge sirovine koje se baš nalaze u takvim opštinama predmet su brutalne pljačke raznih monopolista koje je instalirala centralna vlast iz Podgorice. Upravo zbog te i takve diskriminacije Srbi su najupornija, najdosljednija i najbrojnija opoziciona grupa u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li sazrijeva stav da treba što prije prevazići polarizaciju između Crnogorca i Srba u Crnoj Gori, koju vješto koristi crnogorski režim?
MANDIĆ: Demokratski front kao jedan od svojih glavnih ciljeva vidi pomirenje u Crnoj Gori. Stvaranje i djelovanje DF-a dokaz je da se možemo pomiriti i raditi zajedno za dobro svih građana Crne Gore. U prvom redu, neophodno je prevazići nelogičan spor između Srba i Crnogoraca, a tu podjelu produbljuje i koristi režim. Ponoviću nešto što sam nedavno kazao na jednom skupu – NOVA kao srpska stranka i Pokret za promjene kao crnogorska, kroz formiranje Demokratskog fronta pokazali su da je moguće i da je neophodno da se prekine sa praksom zavađivanja Srba i Crnogoraca.

MONITOR: Vlast najavljuje akcije za suzbijanje sive ekonomije i preispitivanje sumnjivih privatizacija. Da li je to politički marketing DPS-a?
MANDIĆ: Teško može suzbijati sivu ekonomiju vlast koja je stvorila preduslove za takvu situaciju. Ne može valjano preispitivati sumnjive privatizacije vlast koja je direktno učestvovala u tim poslovima i čiji su predstavnici odgovorni za pljačku građana Crne Gore. U DPS-u pokušavaju da se maskiraju, da građani ne bi prepoznali ko ih je 23 godine vukao na dno. Neće baš tako lako proći taj pokušaj manipulacije, jer svi u Crnoj Gori znaju da iza urušavanja ekonomije, svake sumnjive privatizacije i afere stoji premijer Đukanović, njegovi najbliži saradnici, a naročito prijatelji iz svijeta organizovanog kriminala. Uvođenjem kriznog poreza vlast je priznala da ne umije da izađe iz haosa u koji je uvukla građane, ali zato su veoma pažljivi prema imovini i prihodima ekstraprofitera, tajkuna i kriminalaca bliskih režimu.

MONITOR: Anketni odbor pri crnogorskom parlamentu, čiji ste Vi predsjednik, započeo je istragu povodom korupcionaške afere Telekom. Dokle ste stigli i kakvom se rezultatu nadate?
MANDIĆ: Korupcija prilikom privatizacije Telekoma je školski primjer zloupotrebe vlasti u procesu privatizacije. Anketni odbor je došao do niza novih saznanja vezanih za korupciju u tom poslu. Jasno smo utvrdili puteve novca, imena direktnih izvođača radova kao i kurira i angažovanih posrednika. Dosta je o tome pisao i Vaš list i vjerujem da je svaki čitalac stekao jasnu sliku o tome kako je grupa crnogorskih korupcionaša naplatila i podijelila 7,35 miliona evra.

Nedostatak originalnih izjava mađarskih direktora, koje su dali pred nadležnim organima u Americi, bio je ključni problem za usvajanje zaključka koji bi vodio konkretnoj akciji tužilaštva i lišavanju slobode organizovane kriminalno-korupcionaške grupe. U tim izjavama oni precizno opisuju čitav postupak korupcije, sa konkretnim dokumentima, prepiskom sa nadležnim crnogorskim funkcionerima, opisujući do posljednjeg detalja postupak ,,privatizacije”. Ta dokumentacija je uporišna tačka u postupku dokazivanja krivičnog djela, a imali smo uvjeravanja od strane Ambasade SAD da će je Ministarstvo pravde te države dostaviti crnogorskom tužilaštvu. Nažalost, do roka u kome je radio Anketni odbor ta dokumentacija nije stigla u Crnu Goru, a zašto nije, ja vam nijesam dobra adresa za odgovor na to pitanje.

MONITOR: Demokratski front se zalaže da krivična djela iz oblasti privatizacije i organizovanog kriminala ne mogu zastariti. Takođe tražite opšti reizbor sudija i tužilaca. Kakve su šanse da to bude verifikovano u parlamentu?
MANDIĆ: Svi oni koji žele da Crna Gora postane pravna i demokratska država, u kojoj će postojati nezavisno sudstvo i pravosuđe, prihvatiće predloge DF-a. Već decenijama DPS drži pod kontrolom kompletan državni aparat, a naročito su u njihovoj stalnoj ,,upotrebi” sudstvo, tužilaštvo i tajna policija. Iz jednog takvog, partijski kontrolisanog sistema, vremenom je napravljena mreža saradnika u državnom aparatu, koja je direktno podređena partiji i vođi, a ne zakonima i Ustavu. Zato je neophodno stati na put takvoj praksi i stvoriti preduslove da se na najodgovornija mjesta biraju najbolji, koji svoje mišljenje neće tražiti po partijskim ćelijama. Takođe, za državu kakva je Crna Gora, u kojoj već godinama postoji čvrsto partnerstvo između vrha režima i šefova organizovanog kriminala, i gdje se korupcija na najvišim nivoima ne kažnjava, neophodno je da djela iz oblasti organizovanog kriminala i ona vezana za proces privatizacije ne zastarijevaju. Na taj način će se spriječiti da pravdi izmaknu osobe odgovorne za mnoga krivična djela, a naročito oni koji su svih ovih godina pljačkali građane Crne Gore.

Godinama se zataškavaju veze sa Šarićem

MONITOR: Srbija se trese zbog afere Šarić. Šta će preduzeti opozicija u Crnoj Gori da se rasvijetle veze Šarića i crnogorske vlasti?
MANDIĆ: Godinama se zataškavaju prijateljski odnosi i poslovne veze Darka Šarića i Miša Banane sa crnogorskim funkcionerima, bezbjednosnim službama i ovdašnjim šefovima podzemlja. Zašto se to radi najbolje znaju oni koji su navodno u ime “države” i zbog viših interesa godinama servisirali potrebe narko klana u Crnoj Gori. Danas kada sve međunarodne službe bezbjednosti potražuju Šarića i Bananu, postoji niz indicija koje ukazuju na to da je upravo jedna od najsigurnijih baza za skrivanje ovih osoba baš Crna Gora. Ubistva najbližih saradnika Šarića precizno ukazuju na činjenicu da je nalogodavac negdje u blizini i da direktno upravlja i kontroliše kriminalnu organizaciju. DF će nastaviti da razobličava veze organizovanog kriminala, državnih funkcionera i bezbjednosnih službi, kao i da uporno podstiče policiju, tužilaštvo i sudstvo da napokon otpočnu beskompromisnu borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije.

Vujanović flagrantno krši Ustav

MONITOR: Kako tumačite činjenicu da je DPS po treći put kandidovao Filipa Vujanovića za predsjednika Crne Gore?
MANDIĆ: Jedino Filip Vujanović u Crnoj Gori ne zna da je već dva puta bio predsjednik Crne Gore. Ako još pokušava da se šali sa građanima, onda neka samo odgovori koje je radno mjesto pokrivao od 2003. do 2008. godine. Ovo flagrantno kršenje Ustava koje je sebi dopustio samo pokazuje da se radi o osobi koja se u javnosti lažno predstavljala kao veliki legalista. Danas svaki građanin u Crnoj Gori može da ospori tu kandidaturu, ali moramo imati u vidu da se u kampanju za kandidata DPS-a već uključio Ustavni sud, a uskoro će i tajna policija, organizovani kriminal i druga logistika, ali će sve to ovoga puta biti nedovoljno.

Đukanović je zaštitnik tajkuna

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnju premijera Đukanovića da u Crnoj Gori nema bogataša?
MANDIĆ: Premijer Đukanović je zaštitnik tajkuna i ljudi koji su se obogatili pljačkom građana Crne Gore, zato što je i sam do svog ogromnog bogatstva došao na isti način. To što on tvrdi da u Crnoj Gori nema bogataša je samo poruka građanima da on može biti bezobziran i bezobrazan i više nego što su to od njega navikli. Mi smo bezbroj puta isticali, a i sad ću ponoviti, da će nakon promjena u Crnoj Gori jedna od važnih mjera biti oduzimanje imovine stečene kriminalom. Crna Gora je u svijetu prepoznata po povezanosti vlasti i organizovanog kriminala i neophodne su promjene, a one mogu uslijediti već nakon pobjede Miodraga Lekića na predsjedničkim izborima.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDIMIR MUGOŠA, FARMER I BIVŠI MINISTAR POLJOPRIVREDE: To što imamo brzo će nestati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prethodna vlast osudila je crnogorsku poljoprivredu na smrt, a aktuelni ministar poljoprivrede, gospodin Stijović, formirao je streljački vod

 

MONITOR: Jedan ste od učesnika protesta poljoprivrednika. Ministar Aleksandar Stijović kaže „pitanje je ko su ti ljudi i koje su im namjere“. Evo prilike da razjasnite tu „dilemu“.

MUGOŠA: Bezprimjerno je takvo ponašanje ministra prema ljudima od čijeg rada živi i zbog kojih postoji. Ako ministar ne zna ko su 70 najvećih farmera u Crnoj Gori koji imaju farme od 50 do 200 grla, onda smo svi u velikom problemu. Ovi ljudi su prije svega dobri domaćini, pripadnici svih vjera, nacija i partija, koji imaju dovoljno građanske svijesti, hrabrosti i odgovornosti da iznesu stavove i brane svoje i državne interese. To su ljudi koji su spremni na danonoćan rad da bi obezbijedili sebi i svojim porodicama egzistenciju a građanima kvalitetnu hranu.

Ako bismo govorili brojkama: to su vlasnici nekoliko hiljada najkvalitetnijih muznih grla u Crnoj Gori koji proizvode više od 50 odsto mlijeka koje se predaje mljekarama. Da je izašao jedan čovjek da protestuje trebao je biti uvažen  i primljen na razgovor. Nijesmo mi bravi da nas neko sa prozora prebrojava.

Nas povezuje domaćinsko razmišljanje i zajednički problem. Tražimo od države pomoć da preživimo ovu tešku situaciju a da onda sa institucijama pokušamo naći bolji model agrarne politike. Mi na to imamo pravo a država obavezu. Ne postoji niti jedan zakonski osnov da nam se ne izađe u susret, postoji samo nedostatak volje, znanja i razumijevanja. Bahato ponašanje ministra, njegovih saradnika i premijera su dodatno zakomplikovali situaciju, pa su naši zahtjevi sada radikalizovani i tražimo ostavku ministra Stijovića.

MONITOR: Ministar kaže da ne mogu ispuniti vaše zahtjeve pošto za to treba previše novca. Šta dalje? 

MUGOŠA: Kada nešto nećete onda je lako naći razloge. Poljoprivreda je izuzeta iz Zakona o kontroli državne pomoći što znači da država može pomoći a da pri tome ne krši niti jedan zakon ili međunarodni sporazum (STO, CEFTA). Sve evropske države su pomogle svojim poljoprivrednicima, osim naša.

Mi smo u martu tražili pomoć od pet euro centi po litru i na te naše zahtjeve ministar nije odgovorio, iako su naše kalkulacije govorile da je za to potrebno oko 1,5 miliona. Na posljednjem protestu mi smo preformulisali naše zahtjeve ali je suština ostala ista.

Dobrom argumentacijom na Vladi ta sredstva bi bila obezbijeđena kao što su data mnogim drugim djelatnostima u iznosu od preko 160 miliona. Za nas nema dva miliona iako smo strateška privredna grana.

MONITOR: Zašto u resornom Ministarstvu nemaju sluha za vaše probleme? 

MUGOŠA: Ministar ne zna, a nema ko da mu objasni, kako stvari stoje u ovom sektoru. Kako se, recimo,  kalkuliše cijena mlijeka: troškovi hrane su 65 odsto a onda dolaze troškovi energije, sredstava za higijenu, amortizacija, oprema stada, sitni alat , veterinarske usluge i , konačno, radna snaga.

Ministar neznaveno izvodi računicu da krava svaki dan daje dvadeset litara mlijeka i ispade sve sjajno. Naravno to nije tako. U periodu „pika laktacije“ lako je poslovati sa dobitkom ali što raditi kada se krava ne muze, a to je 50 do 70 dana u godini. Krava za života u dobrim uslovima da 20.000 litara mlijeka. Njena vrijednost na početku je preko 2.000 a na kraju vijeka 500 eura, pod uslovom da ne ugine i da je debela. Kada ovu razliku podijelimo na prinos mlijeka, pokazuje se da u cijenu koštanja mlijeka amortizacija stada učestvuje sa 7,5 centi po litru. A gdje je sve ostalo?

Svakoga ko hoće da se bavi poljoprivredom treba držati kao malo vode na dlanu. To je EU prepoznala i izdvaja polovinu budžeta za poljoprivredu i ruralni razvoj. Ta informacija još nije stigla do naših vlasti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo