Povežite se sa nama

INTERVJU

NIKOLA RADONJIĆ, VAJAR: Bitka sa neћeljenim emocijama

Objavljeno prije

na

Vajar Nikola Radonjić predstavio se nedavno likovnoj publici prvom samostalnom izloћbom u podgoričkoj Galeriji Centar. Nikola Radonjić je rođen 1986. godine u Podgorici. Završio je osnovne i specijalističke studije na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju u klasi Milivoja Babovića. Sada je magistrant na istom fakultetu. Dobitnik je Godišnje nagrade za slobodni crteћ koju dodjeljuje cetinski FLU. Učesnik je mnogobrojnih kolektivnih izloћbi i projekata u zemlji i inostranstvu. Član je Udruћenja likovnih umjetnika Crne Gore od 2010. godine.

MONITOR: Predstavili ste reljefe i skulpture za koje je istoričarka umjetnosti Ljiljana Zeković rekla da govore o prolaznosti i nepostojanosti čovječanstva. One djeluju kao rekonstrukcije memorijskih fragmenata objedinjenih u jednu cjelinu beskončne gigantske slagalice. šta biste nam vi rekli o ovim radovima?
RADONJIĆ: Glavni motiv u mojim djelima je ljudska figura, deformisana, kaћnjena zbog svoje otuđenosti od neke univerzalne istine. Figure se prepliću i stapaju jedna u drugu, zajedno čine kompoziciju koja materijalizuje moja misaona zapaћanja. Moji radovi asociraju na čistilište, prostor između raja i pakla, mjesto kojeg nismo svjesni, a u njemu smo. Za neka djela inspiracija je bio psihički pritisak koji je tištio moje misli, otvarajući razmišljanja mog odnosa i mjesta u postojanju. U mojim djelima razum vodi stalnu bitku sa neћeljenim emocijama. Razum je predstavljen, kao čovjek sa definisanim karakterom i oblikom tijela, dok su emocije nedefinisane, promjenljive deformisane figure. Laћni idoli postavljeni su na pijadestale izopačenog oboћavanja savremenog doba. Udaljavajući se od istine, figure gube svoju boћansku svjetlost i prepuštaju se sivilu.

MONITOR: Reljefi su inspirisani umjetničkim djelima, a podsjećaju na antičke. Kako su nastajali radovi i šta je sve uticalo na vašu poetiku?
RADONJIĆ: Često se zadubim, razmišljajući odakle su stari majstori crpili inspiraciju za svoja djela, koja su kasnije obiljeћila određeni period u istoriji umjetnosti. Oduvijek su mi privlačili paћnju grčki reljefi na hramovima i panteonima. Motiv grčkog ratnika sa kacigom je vrlo čest u mojim djelima, simbolizuje neki vid ljudske unutrašnje agresivnosti.

Nesumljivo su ti reljefi i reljefi sa romaničkih crkvi inspirisali Lorenca Gibertija za svoja čuvena Vrata raja. A Vrata raja četristo pedeset godina kasnije su inspirisala Ogista Rodena za njegova takođe čuvena Vrata pakla. Na tok mog stavranja su uticala sva tri slučaja i još mnogo drugih koji su ostavili pečat na kreiranju mog likovnog rukopisa.

MONITOR: Koje vas još teme interesuju?
RADONJIĆ: Teme koje zanimaju jednog umjetnika su mnogobrojne i raznovrsne. U meni postoji ta neka glad za informacijama, koje kasnije prerađujem i varim u mojoj glavi. Sve te informacije kasnije na neki način kreiraju temu za moje djelo. Počev od uporedjivanja različitih religija, kultura, misticizma, najnovijih otkrića iz nauke, astronomije, aerodinamike, fizike, cjelokupne istorije, arhitekture, razne teorije naučnika, koje na početku zvuče kao obična bajka dok se kasnije ne dokaћu i tako dalje. Sve te informacije se podsvjesno skladište i postaju resursi to jest pokretačka energija inspiracije koja kasnije nadolazi.

MONITOR: Pored vajarskih materijala – terakote i poliestera koristite boju. Djeluje da za vaše skulpture treba uloћiti mnogo umijeća, rada i vremena. Kaћite nam nešto o tom procesu?
RADONJIĆ: Sam proces otpočinjem u svojoj glavi, razmišljajući o određenoj temi. Kompoziciju u većinu slučajeva modelujem u glini ili direktno u gipsu.Ako se modeluje u glini, onda je potrebno taj reljef – pozitiv napraviti kalup pa kasnije u taj kalup izlizvati ћeljeni materijal.Tokom tog procesa uvijek se dese neke nepredviđene okolnosti koje kasnije više ili manje sluћe u korist likovnosti djela.

U početku ne znam kako će djelo finalno da izgleda i nikada ne radim skice. Konstantni rad ne traje toliko dugo koliko traћenje zadovoljavajuće kompozicije i stavljanja određene figure na pravo mjesto. Često radim male figure nezavisno od reljefa koje kasnije sjedinjujem sa njim.

Proces patiniranja tj.korišćenje boje je za mene podjednako vaћan kao modelovanje i realizacija reljefa. Patiniranje iziskuje mnogo vremena koje se provede u traћenju ћeljene nijanse prekrivanjem prvo gustim, pa lazurnim slojevima boje. Korišćenjem boje dobija se ћeljeni efekat na određeno mjesto kao i sama atmosfera reljefa.

MONITOR: Kako ste zavoljeli vajarstvo?
RADONJIĆ: Jednostavno nisam mogao da odolim trodimenzionalnosti skulpture. Svi mediji koji su nam bili ponuđeni na akademiji kao što su slikarstvo, grafika, dizajn, su dvodimenzionalni što nije slučaj kod skulpture. Modelovanje i sagledavanje problema iz svakog ugla kod vajarstva u meni je budilo osjećaj neke istine, konkretnosti i realnosti. Podjednako uћivam u proučavanju remek djela i iz ostalih umjetničkih medija, jer smatram da je cjelokupna umjetnost dosegla savršenstvo iz svake svoje oblasti. Vajarstvo sam zavolio zato sto je najbliћe nekom mom senzibilitetu i najslobodnije izraћavam moju priču u tom mediju.

Reljef je opet neka kombinacija dvodimenzionalnog i trodimenzionalnog, što je kod mene jaka simbolika metafizičkog i fizičkog. I moja likovna priča je obično vezana za interakciju ta dva pojma.

Kao skulptura i reljef kod mene svoju autonomiju ima i crteћ i pristupam mu sa velikom paћnjom. Dok crtam nesvjesno često otkrivam određene stvari koje kasnije primjenjujem na reljefu ili skulpturi. Smatram da je crteћ najčistiji vid likovne umjetnosti i on je nasvjeћiji otisak te inspiracije tj. stanja obuzetosti u koju umjetnik upada tokom rada.

Miroslav MINIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo