Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA, BERANSKA DESETKA KUPILA POGONE SOKO ŠTARKA:  Slamka spasa

Objavljeno prije

na

Kupovina nekadašnjih pogona Soko Štarka u Andrijevici od strane kompanije Desetka omogućava razvoj ovog kraja i nova radna mjesta. Ipak, ne treba zaboraviti i da su dosadašnje slične najave ostajale samo mrtvo slovo na papiru

 

Velika trgovinska firma Desetka iz Berana postala je novi vlasnik objekta i zemljišta nekadašnje andrijevičke „slatke fabrike”, koja je poslovala kao pogon beogradskog Soko Štarka.

Bivši pogon i hale kupljeni su od kompanije Atlantik Štark koja je u posljednje vrijeme raspolagala tom imovinom.

„Tačno je da smo kupili imovinu nekadašnje „slatke fabrike” u Andrijevici, s namjerom da objekte stavimo u odgovarajuću funkciju. Još razmišljamo šta bi sve moglo tamo da se organizuje, ali je sigurno da će aktiviranje raspoloživih kapaciteta podrazumijevati i upošljavanje određenog broja radnika, što je značajno za ovaj kraj” – saopštili su iz firme Desetka.

Predsjednik opštine Andrijevica Željko Ćulafić kaže da se iskreno nada da će novi vlasnik u bivšim pogonima organizovati korisne djelatnosti koje će doprinijeti oživljavanju privrede u Andrijevici.

„Znajući da se radi o ozbiljnoj firmi, ubijeđen sam da će imovina nekadašnjeg Soko Štarka u Andrijevici poslužiti novom vlasniku da je stavi u funkciju razvoja čitavog kraja. Radi se o velikim objektima u kojima se mogu organizovati različite vrste proizvodnje. To uliva nadu da će se stvoriti mogućnosti i za otvaranje radnih mjesta, što je Andrijevici u ovom trenutku najneophodnije, jer to je jedini način da se zaustavi odlazak lokalnog stanovništva. Lokalna uprava će u domenu svojih nadležnosti pomoći da dođe do otvaranja novih radnih mjesta” – rekao je Ćulafić.

Isto mišljenje ima i potpredsjednik opštine Veselin Raketić, koji se nada da će, osim trgovine, Desetka pokrenuti i neki proizvodni program.

„To je ogroman kompleks hala koje su iza prethodnih vlasnika ostale prazne. Nadamo se da Desetka ima ozbiljne namjere. U svakom slučaju, šta god da otvore, to će značiti da te hale više neće biti prazne i značiće otvaranje radnih mjesta” – kaže Raketić.

On podsjeća da su nove lokalne vlasti u Andrijevici, nakon što su poslali DPS u opoziciju, obećale da će raditi na oživljavanju nekadašnje industrijske zone u ovom gradiću, u kojoj je nekada „slatka fabrika” dominirala.

„Ima tu još pogona koji mogu da se prodaju i stave u funkciju. Najbitnije je da utvrdimo ko su stvarni vlasnici tih pogona i da sa njima razgovaramo o tome kakve su im namjere. Ako sami ne misle nešto da rade, naći ćemo načina da ih natjeramo da prodaju nekom ko misli dobro državi i gradu” – dodaje Raketić.

Iako je priča o prodaji i aktiviranju pogona u nekadašnjem Soko Štarku u Andrijevici lijepa za uvo, ne treba zaboraviti da su dosadašnje najave ostajale samo mrtvo slovo na papiru.

Fabrika ratluka i želea Soko Štark u Andrijevici napravljena je 1977. godine, u vrijeme kada još niko nije slutio šta će se desiti sa SFRJ.

U njoj su uposlenje našli radnici iz Andrijevice i Berana, a po visini plata i redovnosti isplate, čak i u najtežim godinama inflacije, bili su u svemu privilegovani u odnosu na radnike drugih kompanija. U Andrijevici je ova fabrika bila najbrojniji privredni kolektiv, čije gašenje se itakako odrazilo na socijalnu sliku opštine.

Kompaniju Soko Štark u julu 2005. godine najprije je privatizovala firma Grand kafa.

Pogon u Andrijevici je, prema riječima radnika, zatvoren praktično preko noći, u decembru te godine, samo dva-tri mjeseca nakon privatizacije, a sve mašine i vrijedna oprema ubrzo nestali i izneseni iz Crne Gore.

Tada su radnici uz otpremninu upućeni na biro rada. Oni su kasnije tvrdili da su prevareni i da su otpremnine koje su dobili mnogo manje od onih koje su dobile njihove kolege u pogonima Soko Štarka u Srbiji.

„Došla su tri predstavnika novih vlansika i ponudili nam, po sistemu uzmi ili ostavi,  150 eura po godini radnog staža. Morali smo prihvatiti. Tek kasnije, kolege iz Srbije su nam javile da su oni koji su tamo napustili posao prilikom privatizacije, dobili 400 eura po godini staža. Mi smo prevareni i tužili smo vlasnika“ – podsjećaju radnici.

Od ka­da je za­tvo­ren ovaj po­gon u An­dri­je­vi­ci, nje­go­vi rad­ni­ci su vo­di­li sud­ske spo­ro­ve. Oni su sve vri­je­me na­vo­di­li da su pri­mje­nom raz­li­či­tog so­ci­jal­nog pro­gra­ma do­ve­de­ni u ne­rav­no­pra­van po­lo­žaj u od­no­su na svo­je ko­le­ge iz Sr­bi­je. Stigli su i do Suda u Strazburu, koji nije presudio u njihovu korist.

Andrijevica, malena varoš na sjeveru Crne Gore, sve do 2000. godine zapošljavala je oko 650 radnika u privredi ili proizvodnji. Glavni nosioci razvoja gradića pod Komovima bili su upravo Soko Štark sa oko 250 radnika u najbolje vrijeme, Termovent sa oko 175 zaposlenih, Polimka sa 170, Pako sa oko 35, Andrimer sa oko 40 zaposlenih, kao i jedan broj radnika u drugim manjim proizvodnim jedinicama.

Statistika neumoljivo govori da je Andrijevica danas na dnu. Stopa nezaposleniosti, plate i penzije – sve je ispod državnog prosjeka. Sada se rađa tračak nade da ima spasa. Bivši radnici Soko Štarka su u poznim godinama, ali je tu armija mladih i beznadežno dokonih.

„Mi omladinu moramo vraćati na pravi put, put poštene zarade. Zašto ne raditi u proizvodnji? U fabričkim halama. Nadamo se da je prošlo vrijeme kada su pravi i zdravi dobijali socijalu i nisu htjeli ništa da rade ni na svojim domaćinstvima, a ne u fabričkim halama” – kaže potpredsjednik opštine Raketić.

Beranska firma Desetka pravi prodor. Sa trgovinom su dostigli vrhunac, i sada vjerovatno namjeravaju da se oprobaju u nekoj proizvodnoj djelatnosti. U Andrijevici je to test i za nove vlasti. To bi mogla biti slamka spasa da se zaustave ili makar uspore migracije i odlazak mladih u punoj radnoj snazi.

                                    Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

OPŠTINA KOLAŠIN STOPIRALA UKNJIŽBU PLACEVA NA LUGU: U rukama Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veći dio placeva u prigradskom dijelu Kolašina, podijeljenih  još 2009. godine odlukama tadašnjeg lokalnog parlamenta, još nema formalne vlasnike. Nedavno su masovni sudski postupci za uknjižbu naglo prekinuti, nakon što je Opština podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti prvobitne Odluke o dodjeli placeva

 

 

Blizu 170 placeva  u sportskoj zoni, Lugu, prigradskom dijelu Kolašina,  podijeljeno je Kolašincima „u stanju socijalne potrebe“ ili „po drugom osnovu“ odlukama lokalnog parlamenta tokom 2009. godine. Mnogi od njih nikad nijesu ni dobili dokaze o vlasništvu, a nedavno su prekinuti masovni sudski postupci kojima su tokom ove godine  pokušali da ih uknjiže.

Kako su Monitoru rekli u kolašinskoj lokalnoj upravi, sudski postupci su prekinuti prije nekoliko mjeseci, nakon što je Opština podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke o dodjeli placeva u tom dijelu grada. U  Opštini trenutno nemaju precizan podatak koliko je „vlasnika“  prije toga uspjelo da uknjiži placeve. Nemaju ni odgovor na pitanje zbog čega su zahtjev pokrenuli nakon što su neki od placeva dobili vlasnike.

„Svi predmeti su u prekidu do odluke Ustavnog suda Crne Gore. Mali broj tih predmeta je pravosnažno okončan. Međutim, počeo je da pristiže ogroman broj ovakvih predmeta, odnosno oko 40 tužbi po tom osnovu. Kako je postojala bojazan da može doći do zloupotreba, Opština je podnijela zahtjev za ocjenu ustavnosti Odluke, koja je pravni osnov podnošenih tužbi. Zatim je tražen prekid svih postupaka do dobijanja ove ocjene, što je potvrdio i Viši sud u Bijelom Polju“, tvrde u Opštini.

Prema nezvaničnim podacima, prije nego što je vlast zatražila mišljenje Ustavnog suda, dvadesetak Kolašinaca uknjižilo je  placeve. Navodno, kako su rekli nezvanično u kolašinskom Osnovnom sudu, u tim slučajevima je „nesporno dokazano stupanje u posjed tužilaca i privođenje nepokretnosti namjeni.“

U lokalnoj upravi kažu da će nakon odluke Ustavnog suda „Opština zauzeti stav kako prema budućim, tako i prema okončanim postupcima.“  Početkom ove godine, međutim, tvrdili su da je „Sud  sa strankama i vještakom geodetske struke obavljao uviđaj na licu mjesta i konstatovao postojeće stanje.“ Nalazom i mišljenjem vještaka geodetske struke, navodno je, „konstatovano stanje posjeda, privedenost namjeni, izvršena je identifikacija dodijeljenih parcela na osnovu korišćenja i stupanja u posjed.“

„Na osnovu planske dokumentacije Sekretarijata za urbanizam, Opština je tokom postupka zahtijevala usklađivanje i preklapanje utvrđenog stanja sa važećom planskom dokumentacijom (DUP Sportska zona). To je rađeno s ciljem da se spriječi zauzimanje javnih površina, saobraćajnica, predviđenih ili postojećih sportskih objekata“, govorili su iz Opštine prije podNošenja zahtjeva Ustavnom sudu.

Na taj način, kako su tada objasnili, obezbijeđeno je „da predmet spora budu isključivo urbanističke parcele koje su predviđene za individualno stanovanje, odnosno gradnju stambenih objekata.“ Uvjeravali su i da je tokom postupka vođeno računa o identifikaciji lica sa spiska iz odluke, kao i o utvrđenoj površini parcela iz tog akta. Opština je podnijela i zahtjev kojim traži da se na nepokretnostima koje su bile predmet pravosnažno okončanih postupaka u listu nepokretnosti upiše teret zabrane otuđenja od strane vlasnika.

Tokom minule decenije i po, samo rijetki su pokušavali da ospore pravnu valjanost podjele placeva na Lugu, ali bez rezultata. Jedini koji su se usudili da javno problematizuju taj akt odmah nakon donošenja bili su Željka Vuksanović i Bojan Zeković iz Socijaldemokratske partije (SDP), dok su ostali uglavnom ostali nijemi na evidentne neregularnosti.

Sumnje da je bilo nezakonitog postupanja prilikom poklanjanja ili prodaje placeva, odbornici su tada iznijeli u krivičnoj prijavi protiv tadašnjeg predsjednika Opštine Milete Bulatovića i predsjednika Skupštine opštine Mila Šukovića. Prijava nikad nije dobila sudski epilog.

„U više slučajeva državno zemljište je dato fizičkim licima bez naknade ili uz minimalnu naknadu, a ta fizička lica su, nekada i sjutradan po kupovini, prodavala to zemljište po desetinu puta većim cijenama. Kolika je šteta za budžet Opštine nastupila, nama nije poznato, niti smo u mogućnosti da to utvrdimo, ali je, sudeći po cijenama nekretnina, vjerovatno da se radi o desetinama miliona eura. Posebno štetno je davanje na ovaj način zemljišta (placeva) službenicima državne i lokalne uprave čiji je posao primjena i kontrola primjene zakona“, navodi se, između ostalog, u toj krivičnoj prijavi.

Srž problema akta iz 2009. godine je potpuni izostanak jasnih kriterijuma na osnovu kojih je podijeljena enormna površina opštinskog zemljišta. Radilo se o najmanje 50.400, a potencijalno i do čak 75.000 metara kvadratnih zemljišta na atraktivnoj lokaciji Lug, čija je vrijednost danas sigurno nekoliko desetina miliona eura. Odsustvo kriterijuma ostavljalo je ogroman prostor za samovolju i diskreciono pravo u raspodjeli.

Uz Odluku odbornicima je prije 15 godina dostavljen i najblaže rečeno, krajnje neuobičajen i problematičan spisak potencijalnih „vlasnika“ placeva. Na tom spisku, koji je izazivao sumnju u elementarne administrativne procedure, u nekim slučajevima nije bilo navedeno ni ime budućeg korisnika placa, već samo prezime. U nekim slučajevima, na primjer, stajalo je da plac dobija „porodica pokojnog…“, dok su ponegdje imena i prezimena naknadno dopisivana rukom, hemijskom olovkom , što dodatno otvara brojna pitanja o transparentnosti i regularnosti čitavog procesa.

Među povlašćenim pojedincima koji su dobili besplatne parcele, našlo se, između ostalih, 36 službenika „iz ispostave policije“. Besplatno zemljište dobilo je i osmoro zaposlenih u srednjoj i osnovnoj školi, te šestoro iz kategorije „izbjegla i raseljena lica“. Značajan broj od 14 osoba prepoznat je kao „u stanju socijalne potrebe“ i, prema mišljenju tadašnje lokalne uprave, zaslužilo je besplatan plac. Po tri penzionera i zaposlena u Domu zdravlja takođe su se našli na spisku, kao i isto toliko sportista, te dva radnika Šumskog preduzeća.

Besplatno zemljište na Lugu dobili su i po trojica zaposlenih u Elektrodistribuciji i Komunalnom preduzeću, zatim dvojica radnika Ski-centra, te osmoro službenika u državnim organima i jedan zaposleni u Podgoričkoj banci. Posebno indikativan je podatak da je čak 16 službenika i namještenika iz tadašnje lokalne administracije obezbijedilo sebi besplatne placeve. Na kraju, spisak sadrži i nepreciznu, ali široku stavku „privatni sektor i drugo“, koja obuhvata oko 60 imena.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA I VIZNI REŽIM: Piši, briši

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon mjesec dana od incidenta na Zabjelu i sporne odluke Vlade da uvede vize za turske državljane, opet je ukinut  vizni režim za Tursku, dok su vize uvedene građanima Azerbejdžajna.  Vlada je ovu odluku obrazložila kao dio šireg paketa mjera usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom. Crna Gora je trenutno daleko od usklađenog viznog režima sa EU

 

 

Više od mjesec dana nakon incidenta na Zabjelu i ekspresnog uvođenja viza turskim državljanima, Vlada Crne Gore je odlučila da ukine vizni režim za Tursku.

Uvođenje viza uslijedio je u oktobru ove godine, nakon incidenta u kom su učestvovala tri strana državljanina i Podgoričanin.  Iako se kasnije ispostavilo da se nije radilo o turskim, nego o azerbejdžanskim državljanima,  osim uvođenja viza za sve sa turskim pasošem, imovina više turskih državljana tada se našla na meti huligana koji su, revoltirani incidentom na Zabjelu, palili i demolirali njihove radnje u više crnogorskih gradova. Organizovan je i lov na turske državljane.

Rezultat: od kraja oktobra do kraja novembra, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, gotovo devet hiljada Turaka napustilo je Crnu Goru. Turski državljani, prema podacima Centralne banke i Uprave za statistiku, predstavljaju najveće investitore u našoj zemlji, vlasnici su 20 odsto kompanija koje ovdje posluju i čine pet odsto turista koji posjećuju Crnu Goru.

Vlada je na istoj sjednici  na kojoj je ukinula raniju odluku za državljane Turske, uvela vize za građane Azerbejdžana.

Vlada je, većinom glasova, odlučila da se  turskim državljanima bezvizni boravak u Crnoj Gori sa 90 smanji na 30 dana. Iz Vlade smatraju da će na taj način prevenirati nelegalne migracije. Odlučeno je i da se, u slučaju procjene bezbjednosnih rizika, vizni režim može ponovo vratiti.

„Odluka predstavlja dio šireg paketa mjera usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom, a koji obuhvata i prilagođavanje vizne politike u odnosu na treće države, u ovom slučaju Azerbejdžan, koji će biti usklađen do 15. januara“, navodi se u saopštenju Vlade.

Međutim, ovom odlukom Crna Gora je i dalje daleko od usklađivanja sa viznom politikom Evropske unije. Vladu čekaju usklađivanje i velike izmjene Zakona o strancima. U Skupštinu je  Vlada sredinom decembra dostavila predlog zakona po kojem će stranci sa preduzećima u Crnoj Gori moći će da dobiju i produže boravak ako imaju firmu sa samo jednim radnikom koji ne mora imati crnogorsko državljanstvo, ali ako dokažu da godišnje plaćaju više od 5.000 eura poreza i doprinosa na zarade.

Taj iznos dažbina na godišnjem nivou dobije se na mjesečnu neto zaradu od 1.600 eura. Uslov za dobijanje boravka ostaje vlasništvo nad nekretninom od najmanje 200 hiljada eura, ali on neće važiti za državljane iz EU, Velike Britanije, Švajcarske, Norveške i Islanda. Oni koji su započeli proceduru produženja boravka po prethodnom zakonu, moći će po starim uslovima da dobiju nastavak boravka najduže do 12 mjeseci.

To su novine iz novih amandmana koje je Vlada dostavila Skupštini, nakon što je prethodno povukla tri amandmana koje je Skupštini dostavila u novembru. U amandmanima  iz novembra pisalo je da stranac mora imati dvoje zaposlenih crnogorskih državljana u firmi ako želi da na osnovu nje dobije ili produži pravo boravka, da za sve strance važi pravilo ostvarivanja boravka samo preko nekretnine vrednije od 200 hiljada eura, kao i da će se svi postupci dobijanja ili produženja boravka po sadašnjem zakonu nastaviti po tim propisima. Predstavnici stranih investitora i poslovnih udruženja stranaca reagovali su upozorenjima da je uslov od dva domaća radnika teško ostvarljiv.

U aktuelnom, važećem Zakonu o strancima uopšte nema uslova za dobijanje boravka preko vlasništva nad firmom koji se odnose na broj zaposlenih, njen promet i plaćanje dažbina. Iz MUP-a su ranije saopštavali da je značajan broj tih firmi fiktivan i da služi samo za dobijanje boravka. Takođe, u sadašnjem zakonu nema uslova koji se odnose na dobijanje prava boravka preko vlasništva nad nekretninama koji se odnose na njenu vrijednost. Iz Vlade i MUP-a ranije su saopštavali i da EU od njih traži da uvedu strože uslove za dobijanje prava boravka za strance koji nisu iz ove unije, kao i da u državama članicama postoje dodatni stroži uslovi koji se odnose na pravo ostvarivanja i produženja boravka na osnovu vlasništva nad firmama i nekretninama.

Vlada u obrazloženjima novih amandmana navodi da njima želi da precizira norme iz zakona, da spriječi zloupotrebe, kao i da stroži uslovi ne budu prevelika biznis barijera za strance koji se u Crnoj Gori stvarno bave biznisom i nemaju fiktivne firme koje služe samo za dobijanje boravka.

Predsjednik Fondacije Budućnost crnogorskog turizma i predsjednik Odbora za turizam Njemačko-crnogorskog poslovnog kluba Michael Bader podsjeća da se crnogorska privreda godinama suočava sa ozbiljnim deficitom radnika u gotovo svim sektorima, dok nedostatak kvalifikovanog kadra pogađa i domaće i strane poslodavce.

„Opravdano se pitamo ko će popuniti ta radna mjesta, naročito kada je riječ o specijalizovanim poslovima koje otvaraju strane firme – IT, konsalting, arhitektura, usluge na daljinu, finansijske tehnologije i drugi sektori znanja“, upitao je Bader.

Predstavnik predlagača izmjena Zakona iz MUP-a, vd direktora Direktorata za građanska stanja i lične isprave Dragan Dašić kazao je pred poslanicima da je cilj izmjena ispunjenje zahtjeva i direktiva EU. On je naveo da će danom ulaska Crne Gore u EU stranci koji u Crnoj Gori imaju registrovan boravak imati i određena prava u cijeloj uniji, zbog čega su iz EU bili veoma zainteresovani za izmjene ovog zakona, ali i upozoravali na veliki broj stranaca iz neevropskih država koji zatim kao migranti odlaze u države EU.

“U Hrvatskoj stranac, da bi dobio boravak na osnovu osnivanja firme, mora da ima najmanje tri radnika, od čega su dva hrvatski državljani, a ako ima više zaposlenih na jednog stranca mora da ima tri hrvatska državljanina. Kod nas će biti da mora da ima troje zaposlenih od kojih je najmanje jedan crnogorski državljanin. Odlučili smo se na ovo ograničenje jer stranci u zadnje dvije – tri godine zloupotrebljavaju ovu odredbu”, naveo je Dašić.

Izmjene zakona se pripremaju već četiri godine, bile su na javnoj raspravi u junu i julu 2023. godine, a posljednje dvije godine se norme usklađuju sa Evropskom unijom. Predlog je usklađen sa 12 direktiva EU, a njegovo usvajanje je neophodno za zatvaranje Poglavlja 24 – pravda, sloboda i bezbjednost i Poglavlja 2 – sloboda kretanja radnika. U Crnoj Gori boravi sto hiljada stranaca, od čega je 30 hiljada sa stalnim nastanjenjem – većinom iz bivših jugoslovenskih republika, i 70 hiljada sa privremenim nastanjenjem većinom iz Rusije, Srbije, Ukrajine, Turske,… Zaposleno je 40 hiljada stranaca.

 

I ruskim biznismenima prijeti novi zakon

Vd direktora Direktorata za građanska stanja i lične isprave Dragan Dašić  kazao je da privremeni boravak sada ima 19 hiljada Rusa, od čega 4.375 po osnovu osnivanja firmi.  Ustvrdio je da i „kod njih vjerovatno ima slučajeva fiktivnih firmi osnovanih samo zbog boravka“, kao i da vjeruje i da će mnogi izgubiti pravo boravka.

“Predlagali smo i da se u Zakon o privrednim društvima uvede norma da stranac može da osnuje firmu ako je prethodno regulisao pitanje boravka, jer na primjer građani Crne Gore ne mogu otići u Njemačku i osnovati firmu ni sa euro ni sa 50 hiljada eura. Tada sam to predlagao i prije dvije godine, ali kažu da to ne daju direktive EU”, naveo je Dašić.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UBISTVO PODGORIČANINA U BARSELONI: Rat traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početkom nedjelje u Barseloni je ubijen muškarac za kojeg se vjeruje da je M.M. iz Podgorice, koji prema operativnim podacima bezbjednosnih službi slovi za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana

 

 

Pripadnici dva zaraćena kotorska kriminalna klana još jednom su potvrdili da za njih ne postoje granice i prepreke kada odluče da zločinački naum sprovedu u djelo. Početkom nedjelje u Barseloni je ubijen muškarac za kojeg se vjeruje da je M.M. iz Podgorice, koji prema operativnim podacima bezbjednosnih službi slovi za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana.

Izvori tvrde da je riječ o osobi koja je poznata i srpskim bezbjednosnim službama ali njegov identitet do zaključenja ovog broja Monitora nije zvanično potvrđen.

Da je u pitanju Podgoričanin blizak škaljarskom kriminalnom klanu objavio je i španski El caso, pozivajući se na svoje izvore.

„Žrtva je stranac iz Istočne Evrope, o kojem policija u ovom trenutku nije imala prethodnih saznanja niti kriminalni dosije u Španiji. Prema informacijama koje je dobio ElCaso.com , sumnja se da bi on mogao biti M.M, muškarac porijeklom iz Podgorice, Crna Gora, i da bi mogao imati veze s kriminalnim klanom Škaljari. Ove podatke je potrebno provjeriti, jer kriminalci ovog tipa sa sjedištem u Kataloniji često koriste više identiteta kako bi izbjegli policiju“, objavio je El caso.

Španski mediji navode i da prema policijskim izvorima sve ukazuje na to da se radilo o ubistvu povezanom s trgovinom drogom i međunarodnim organizovanim kriminalom.

„Žrtva je upucana tri puta u leđa i preminula je na mjestu događaja u ulici Doktor Fleming. Napadač je pobjegao, a katalonska policija pokrenula je veliku operaciju potrage, uključujući patrole na zemlji i policijski helikopter, ali ta akcija nije dovela do hapšenja. Prema policijskim izvorima u Crnoj Gori, čini se da je ovo novo poglavlje u ratu između dva međunarodna klana trgovine kokainom iz Kotora“, objavio je ovaj medij.

Pozivajući se na iskaze svjedoka zločina, mediji navode da je ubica bio maskiran, obučen u crno i da je pucao žrtvi u leđa nasred ulice.Dodaju da katalonska policija mjesecima upozorava na izrazito nasilne incidente između stranaca koji žive u Španiji, a koji su umiješani u krijumčare droge.

„Istragu o društvenom krugu žrtve će pomoći istražiteljima da razjasne mnogo toga, dok će u saradnji s crnogorskim vlastima, nastojati da utvrde ko je želio smrt ovog čovjeka. Ovo nije prvi put da  dva balkanska klana, Kavački i Škaljarski, rješavaju svoje sukobe vatrenim oružjem u Kataloniji, piše El caso.

U centru Barselone, podsjetimo, 15.jula, ubijen je Filip Knežević (36). Ubica je sačekao da Knežević uđe u ulaz zgrade u kojoj je živio, a zatim u njegovom pravcu ispalio najmanje osam hitaca od kojih su ga pogodila četiri. Knežević je povredama podlegao na licu mjesta, a španska policija i dalje traga za napadačem. U vrijeme ubistva, kako su tada objavili španski mediji, Knežević je kod sebe imao nekoliko lažnih dokumenta među kojima je bio i pasoš Hrvatske.

Knežević je slovio za visokorangiranog člana kavačkog kriminalnog klana. Prema navodima optužnice, Knežević je jedan od direktnih egzekutora škaljaraca Alana Kožara i Damira Hadžića na ostrvu Krf 23. jula 2020.

Nedugo nakon njegovog ubistva čelnik crnogorske policije, Lazar Šćepanović, naveo je da je taj zločin inicijalna kapisla za ubistva koja su uslijedila u crnogorskim gradovima.

Samo tri dana nakon ubistva Kneževića u Podgorici je ubijen Igor Nedović, koji je prema operativnim podacima policije bio blizak kavčkom kriminalnom klanu, a dva dana nakon tog zločina u glavnom gradu je ubijen Ivan Milačić, koji je slovio za pripadnika škaljarskog klana.

“Od sticanja nezavisnosti Crne Gore, ovo je najtragičnija godina po broju ubistava, kojih je samo za trećinu manje u odnosu na ratne devedesete godine, rečenica je koju je nedavno saopštio bivši ministar unutrašnjih poslova i funkcioner Građanskog pokreta URA Filip Adžić.

To potvrđuje i crna statistika ubijenih osoba.

“Ove godine desilo se 27 ubistava u Crnoj Gori, imajući u vidu javno dostupne podatke, a bojim se da možda ima i više. Tu govorim ne samo o obračunima kriminalnih struktura, nego o svim ubistvima koja su se desila u Crnoj Gori“, istakao je Adžić u saopštenju.

On je kazao da je 1993. ili 1994. godine bilo od 40 do 50 ubistava, a da od tog perioda do danas godišnje nije bilo zabilježeno ovoliko najtežih krivičnih djela.

“Kada je obračun kriminalnih struktura u pitanju, ove godine je stradalo devet državljana Crne Gore, sedam na teritoriji naše države, što je takođe ogromna brojka koja upozorava i govori da je situacija izmakla kontroli i da su, bez obzira koliko se napora ulagalo, brojke katastrofalne”, rekao je Adžić.

On je kazao da je prošle godine bilo sedam likvidacija u obračunima kriminalnih struktura, ali da je 90 odsto njih bilo rasvijetljeno.

“Kada je u pitanju ova godina, mi imamo oko 60 odsto nerasvijetljenih krivičnih djela. U ovih sedam obračuna imamo četiri stradala, za koja još uvijek ne znamo ko su počinioci tih krivičnih djela. To je jako loša statistika. Iako ne volim, i mnogo mi je teško, kada su u pitanju ljudski životi, da govorim o procentima, ali to je alarm koji mora sve dobro da nas trgne”, rekao je Adžić.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo