Povežite se sa nama

INTERVJU

KRISTIJAN TIMONIJE, AMBASADOR FRANCUSKE U CRNOJ GORI: Svuda je još puno bastilja

Objavljeno prije

2 godine

na

Blizina datuma 11. jula, vašeg 13. jula i francuskog 14. jula ove godine ima posebnu simboliku – ovi datumi objedinjuju suštinske vrijednosti naše civilizacije i tragediju kakvu evropsko tlo ne poznaje od 1945. godine.  Niko nema pravo da relativizuje taj događaj

 

MONITOR:  Obilježava se 14. jul, Dan Republike Francuske. Taj datum je prekretnica u francuskoj i evropskoj istoriji, kao početak rađanja građanskog društva. U tom pravcu, gdje su danas Francuska i Evropa?  Ima li izazova u održavanju tih vrijednosti?

TIMONIJE: Svaki 14. jul se u Francuskoj obilježava isticanjem privrženosti vrijednostima koje čine našu Republiku  i isticanjem, sada više nego ikada, značaja osjećaja za otpor i solidarnost. Pandemija nas je sve podsjetila na naše slabosti ali i na našu snagu. Ovo je trenutak kada treba odati počast svima koji su radili da  „izdržimo“.  Rasprostranjenost vakcinacije  nam uliva nadu da ćemo se vratiti normalnom životu u kome će svako biti zaštićen. Nadajući se tome Francuska ambasada je odlučila da tradicionalni prijem povodom 14. jula zamijeni inicijativom kojom će podržati umjetnički izraz mladih crnogorskih umjetnika čije radove ćemo imati priliku da vidimo na jesen u Podgorici. To je čin vjere u snagu kulture, ostvarenja i budućnosti naše saradnje koja je podstaknula brojne briljantne Crnogorce da u Francuskoj pronađu svoju drugu domovinu. Ovo je, takođe, trenutak kada je Francuska zajedno sa Njemačkom, na nivou Organizacije ujedinjenih nacija pokrenula novi „savez za multilateralizam“ čiji je cilj oživljavanje saradnje između država i društava zarad suočavanja sa aktuelnim izazovima kao što su borba protiv klimatskih promjena, zaštita od sajberkriminala, borba za jednakost između žena i muškaraca … Crna Gora u ovome učestvuje zajedno sa pedesetak drugih država i zbog toga izražavamo zadovoljstvo. To je najbolji način za trajanje naše devize  „sloboda, jednakost, bratstvo“. Organizovanje Foruma za ravnopravnost generacija  početkom jula mjeseca u Parizu, prvog koji je u posljednjih dvadeset pet godina  posvećen značajnoj temi rodne ravnopravnosti, svjedoči o našem angažovanju u korist naših vrijednosti. Univerzalno ukidanje smrtne kazne, dekriminalizacija homoseksualnosti ili pravično oporezivanje multinacionalnih kompanija su oblasti u kojima Francuska nastavlja da djeluje.

Ono što je ujedinilo čovječanstvo ove godine je, u isto vrijeme, ohrabrujuće: zaštita ljudskog zdravlja se pokazala kao fundamentalna vrijednost i podstrek za razmišljanje o nejednakostima i o važnosti ukazivanja na neophodnost postizanja većeg nivoa jednakosti i dostojanstva  svakog pojedinca. Centrifugalne sile, nacionalizmi, okretanje sebi predstavljaju više nego ikada iskušenje. I u Evropskoj uniji istrajavaju se različiti stavovi u pogledu sprovođenja vladavine prava i osnovnih ljudskih prava. Ostalo je svuda još bastilja koje treba zauzeti da bi se ostvarila jednakost prava.

MONITOR: Kako vidite Crnu Goru u tom smislu?

TIMONIJE: Iznenađeni smo snagom evropske privrženosti u Crnoj Gori koja prevazilazi politička previranja ili pripadnost zajednicama. To nas ohrabruje u pružanju podrške Crnoj Gori na njenom evropskom putu. Pored materijalnih prednosti koje taj put povlači, osjećamo snažnu volju pojedinaca da žive slobodno, bezbjedno, dostojanstveno, da se priznaje njihov rad i štiti životna sredina.  Ne smijemo to razočarati. Ipak, moramo ostati lucidni: Evropljane i dalje razdvajaju brojne različitosti koje doprinose njihovom bogatstvu ali i hrane podjele.

MONITOR : Kako komentarište aktuelnu političku krizu, i situaciju nakon 31. avgusta?

TIMONIJE: Da li je potrebno odmah govoriti o krizi? Postoji Vlada, postoji budžet, zdravstvena kriza je  pod kontrolom, turistička aktivnost u usponu,  a javno mnjenje u velikoj mjeri ujedinjeno kada govorimo o evropskom putu.  To je već puno, ili u svakom slučaju dobar početak. Vode se razgovori kako bi se sa jedne strane konsolidovale partije na vlasti u realizaciji obećanja datih biračkom tijelu, a sa druge strane sa opozicijom u cilju kontinuiteta reformi političkog sistema.  O krizi ćemo moći govoriti samo ako sve ovo propadne.  Jer, to je ono što čini demokratski život sa svim njegovim diskusijama i tenzijama. Crna Gora je pokazala da može da sprovede političku smjenu  – to je osnova evropske demokratije. Imala bi još jedan adut više ako bi nam dokazala da ta smjena može da funkcioniše korektno. Prvi put je uvijek komplikovano, a još komplikovanije ako je u uslovima pandemije. Usvajanje Zakona o unutrašnjim poslovima značajnom većinom glasova dobar je primjer prevazilaženja  podjela. Na evropskom putu ne treba zaboraviti da sama Evropa počiva na fundamentalnim vrijednostima po čijem pitanju kompromis nije moguć, i na svakodnevnom političkom kompromisu u cilju zaštite opšteg interesa.

MONITOR : A  usvajanje Rezolucije o Srebrenici i smjenu ministra pravde zbog negiranja genocida u Srebrenici?

TIMONIJE: Blizina datuma 11. jula, vašeg 13. jula i francuskog 14. jula ove godine ima posebnu simboliku – ovi datumi objedinjuju suštinske vrijednosti naše civilizacije i tragediju kakvu evropsko tlo ne poznaje od 1945. godine.  Niko nema pravo da relativizuje taj događaj koji ne bi više smio da bude izvor podjela već pomirenja, korak po korak. Ima još mnogo toga da se uradi u regionu, ne prikrivajmo istinu.  Treba ostvariti napredak u priznavanju zločina i žrtava, okončati sa nekažnjavanjem i napredovati u otkrivanju sudbina nestalih osoba.

Kao što je i trebalo, predsjednik Vlade i Vlada su preuzeli svoju odgovornost. Skupština je iznijela svoj stav. Izbor je pao na međunarodno pravo i evropski put što potvrđuje prisustvo predsjednika Crne Gore na komemoraciji koja ove godine ima posebno značenje. Zabilježeno.

Srebrenica je rana svih nas, povod za razmišljanje i angažovanje svih Evropljana.  Mi sada imamo stalnu obavezu prema žrtvama genocida u Srebrenici i svim žrtvama jugoslovenskih ratova kako Balkan više nikada ne bi doživio ovakvu tragediju. Treba ponavljati, kako bi se preduprijedile manipulacije, da ne postoji kolektivna odgovornost jednog naroda nego pojedinačni zločini. Međutim, ima onih koji nastoje da izbjegnu polaganje računa za svoju odgovornost krijući se iza ideje o odbrani časti svog naroda. Na svima nama je da osudimo takve neljudske činove i spriječimo da se ponovo dogode. Srebrenica nas, takođe, navodi na preispitivanje o genocidima  koji se u svijetu i dalje događaju i koji moraju da nas pokrenu da reagujemo.

MONITOR:  Podjele u Crnoj Gori i dalje su jake. Kazali ste svojevremeno da ,,nacionalističke snage, pothranjene toksičnim idejama, opstaju i predstavljaju prepreku za pomirenje”. Gdje je izlaz?

TIMONIJE: Te snage su prisutne u regionu i svuda u Evropi. U periodu tjeskobe i nesigurnosti, nova sredstva komunikacije omogućavaju, više nego ikada, širenje manipulacija igranjem na kartu predrasuda i lažnih vijesti.  Jedan od prioriteta Francuske je pronalaženje evropskog odgovora na širenje informacija čiji je cilj da unesu pometnju u javno mnjenje, često sa namjerom da se podrivaju demokratske vrijednosti i utiče na percepciju građana i njihove odluke.  Ovom prilikom pozdravljam hrabrost  novinara  Monitora, kog sam imao priliku da čitam od 1994. godine kada sam prvi put došao u Jugoslaviju. Njegov doprinos pluralizmu informacije i njegov otpor nacionalizmu – bez obzira na slaganje ili neslaganje sa njegovim političkim orijentacijama. Sa druge strane, sa žaljenjem konstatujem sve veću prisutnost tabloida koji ne poštuju elementarna etička pravila i podsjećaju na najgore trenutke iz devedesetih godina pokušavajući da postanu izopačeni instrumenti za upravljanje javnim mnjenjem.  Ako se prisjetimo odgovornosti zvaničnih medija početkom devedesetih godina za atmosferu koja je vladala, ova aktuelna zabrinjavajuća tendencija nas poziva da na to obratimo pažnju.  Dalje, to, takođe, daje povoda da razmislimo o dubokim razlikama koje mogu da postoje u Evropi, različitim nacionalnim tradicijama, odnosu prema istoriji i prema državi na koje su različito uticale religija, humanizam i renesansa, prosvetiteljstvo, komunistička ili liberalna ideologija. Anatemisanja i isključenja nas slabe, a tolerancija i razumijevanje nas jačaju: to je evropska moć!

MONITOR : Više puta ste kazali da Evropa želi da vidi istinske reforme, a ne na papiru. Koliko je Crna Gora danas daleko od takvih reformi?

TIMONIJE: Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije su zahtjevi koje Evropska komisija stalno postavlja svim državama regiona.  Politička volja i uložena energija Vlade nam ulivaju nadu i očekujemo rezultate. Naša tehnička i operativna saradnja na kojoj godinama radimo nastavlja da se razvija u duhu povjerenja. Tim povodom naše nadležne uprave bi uskoro trebalo da potpišu sporazum. Važno je, takođe, usavršiti sudski okvir kako bi bio efikasniji i u potpunosti nezavisan u odnosu na političke pritiske ili zahtjeve. U tom kontekstu može se smatrati plodnim dijalog koji je uspostavljen sa Venecijanskom komisijom Savjeta Evrope i u tom pravcu treba nastaviti kako bi se uspostavio sistem koji će biti efikasan, a čiji legitimitet nijedan dobronamjerni politički akter neće dovesti u pitanje.

MONITOR:  Koliko je ralno obećanje premijera Zdavka Krivokapića da će Crna Gora biti članica EU 2024. godine?

TIMONIJE: Hajde da se kladimo! Kako god, volio bih da učestvujem u slavlju koje će Crnogorci tom prilikom organizovati.

Do tada, na stolu je još dosta hleba, kako bi rekli Francuzi, odnosno pred vama je još toga što treba uraditi da bi se došlo do ovog lijepog rezultata. Nova metodologija za koju se Francuska posebno zalagala kako bi ubrzala pregovarački proces, učinila ga uspješnijim i čitljivijim,  označila je 2020. godine početak nove etape na ovom putu. Mi vam svojim iskustvom i svojim savjetima pružamo podršku na tom putu zahvaljujući našem ekspertu pri Kancelariji za evropske integracije koji na svakodnevnom nivou radi sa vašim glavnim pregovaračem. Očekujemo  na jesen u Parizu jednog od predstavnika Kancelarije za evropske integracije, kome ćemo otvoriti vrata „kontrolnog tornja“ naše evropske politike – Generalnog sekretarijata za evropske poslove. Francusko predsjedavanje Evropskom unijom u prvoj polovini 2022. godine, nakon predsjedavanja Slovenije sa kojom smo sarađivali u savršenoj harmoniji, trebalo bi da nam omogući da napredujemo, naravno ako Crnogorci, u šta smo uvjereni, nastave da rade zajedno  i da se slažu u pogledu svog evropskog cilja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

SINIŠA GAZIVODA, ČLAN TUŽILAČKOG SAVJETA I ADVOKAT: Mora se odustati od političke kontrole pravosuđa

Objavljeno prije

4 dana

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Političkim elitama do sada je bio prioriet da kontrolišu pravosuđe i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlast treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima

 

MONITOR: U autorskom tekstu Pravosudna reforma u deset tačaka naveli ste ono što treba uraditi kako bi se Crna Gora nakon 20 godina pravosudne reforme bar približila nezavisnom i profesionalnom pravosuđu.  Po vama, i dalje smo daleko od tog cilja jer nije bilo reformskog i odlučnog zahvata. Zašto ga nije bilo, već samo, kako ste rekli, kratkoročnih i prelaznih rješenja?

GAZIVODA: Kada obratimo naročitu pažnju na period od obnove nezavisnosti i početka puta ka učlanjenju u Evropsku uniju, vidjećemo da je jedan dio posla zaista urađen, naročito u dijelu harmonizacije zakonodavstva sa evropskim pravnim okvirom. Međutim, kada je došlo do toga da se moramo baviti prevođenjem tim odredbi sa papira u stvarnost, onda smo se zagubili u tim kratkoročnim i prelaznim rješenjima, odnosno pokušajem da glumimo reformu i to naravno nije dalo rezultate. Prema tome, probali smo sve samo nijesmo probali suštinsku reformu i ja sam, u tekstu koji ste pomenuli, nastojao da iz svoje vizure konkretizujem u deset tačaka što je to što treba uraditi. Važno je napomenuti da se u međuvremenu promijenio i kontekst, imamo jasnu poruku da bez rješavanja pitanja iz poglavlja 23 nećemo riješiti ni jedno drugo poglavlje.

MONITOR: Može li se taj reformski zahvat izvesti bez odgovornih i za to odlučnih političkih klasa, imajući u vidu da, između ostalog, na važna imenovanja zbog neuspjelih političkih dogovora čekamo godinama?

GAZIVODA: Ne može. Reformski zahvat se može izvesti samo ako to bude prioritet. Usudiću se da kažem, jer to mogu i da argumentujem, da je na temu pravosuđa političkim elitama do sada bio prioriet da ga kontrolišu i od takvih pretenzija se konačno mora odustati. Izvršna i zakonodavna grana vlasti treba da se usmjere na to da stvore uslove i otklone prepreke pravosuđu kako bi ono moglo efikasno da se bavi pojedinačnim predmetima, a ne da se politika bavi predmetima. Takođe, treba se uzdržavati od populističkih mjera koje samo podižu očekivanja građana i nerijetko čak i ometaju pravosudne organe u poslu i fokusirati se na teške zadatke koji zahtijevaju ozbiljnu posvećenost. U tom kontekstu bih napomenuo da mi na današnji dan nemamo Strategiju reforme pravosuđa, odnosno da je posljednji strateški dokument iz ove oblasti istekao 2022. godine, a u međuvremenu nije ni napisan novi, a kamoli da se započelo sa njegovom realizacijom.

MONITOR: Tokom pregovora o formiranju nove vlade često se ističe da je neophodna stabilna vlada kako bi došlo do tih imenovanja.  Zar ta imenovanja ne treba da budu pitanje konsenzusa? 

GAZIVODA: Suština Ustavnih izmjena iz 2013. godine, koje su uvele da se sudije Ustavnog suda, članovi Sudskog savjeta i vrhovni državni tužilac biraju kvalifikovanom većinom, upravo je bila u tome da se širim konsenzusom dođe do najboljih kandidata. Poenta je bila da se spriječi mogućnost da parlamentarna većina sama bira podobne kandidate, te da opozicija učestvuje u procesu kako bi se osiguralo da izabrani kandidati imaju nesporan integritet i nesporne profesionalne kvalifikacije. U dosadašnjoj praksi taj cilj je izigravan pa se često umjesto dijaloga do izbora određenih lica dolazilo partijskom pogodbom. Tvrdnja da vladu treba da podržava najmanje 49 poslanika kako bi se došlo do imenovanja u pravosuđu, pokušaj je da se ustavne odredbe o kvalifikovanoj većini u potpunosti obesmisle. Ukoliko to bude pristup onda postoji velika opasnost da ove pozicije uđu u raspodjelu partijskog plijena između koalicionih partnera koji čine vlast i to bi bio nesumnjiv korak unazad u pravosudnoj reformi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NIJAZ SKENDERAGIĆ, LJEVIČAR IZ SARAJEVA: Populizam najgore vrste je u modi

Objavljeno prije

4 dana

na

29 Septembra, 2023

Objavio:

Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima

 

MONITOR: Pred dvije godine ste odbili ponuđenu kandidaturu za gradonačelnika Sarajeva ispred SDP BiH, partije čiji ste osnivač i dužnosnik bili. Nedavno ste izjavili da više ne želite biti potpredsjednik Saveza antifašista i boraca NOR-a BiH. Djeluje da se još više distancirate od javnog života i angažmana. Koji su razlozi?

SKENDERAGIĆ: Ja volim biti timski igrač. Danas su na društveno-političkoj sceni uglavnom solisti koji misle o sebi  u superlativima uz odsustvo bilo kakve vrste samokritike i kritike. Populizam najgore vrste je u modi. To ne vodi nigdje. Više nego ikad nedostaju lideri, vizionari kojima će borba za opće dobro biti ispred ličnih interesa, borbe za fotelje i lične koristi.

MONITOR: Često se referirate na vrijednosti NOB-a i socijalističke SFRJ pa i na ličnost Josipa Broza Tita, kao zanemarene i omalovažavane. Smatrate da sadašnji lideri istovremeno kritikuju i podražavaju Tita. Šta je zaostavština toga vremena i ideologije koju bi, i danas, trebalo uzimati u obzir u političkom i javnom životu?

SKENDERAGIĆ: Zaostavština NOB-a, socijalizma, ali i Josipa Broza Tita na ovim prostorima – pa i u samoj  Bosnu i Hercegovinu je, uistinu, ogromna. Sve ove tekovine su uveliko utjecale na  sva društva u republikama i na njihov preobražaj u moderna, s tim da bi tu fokus stavio na Bosnu i Hercegovinu, iz razloga što je ratom razorena republika tridesetak godina poslije bila domaćinom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu. Taj samo jedan primjer – a ima ih mnogo više, uveliko govori sa kolikim entuzijazmom se radilo na obnovi zemlje i na njenoj pretvorbi iz ruralne i razrušene u modernu državu. Svakako kada govorimo o Jugoslaviji, NOB-u, socijalizmu nikada ne bih stavljao znak jednakosti kao što neki uporno stavljaju, između tih pojmova i Josipa Broza Tita. Tito je uistinu bio simbol tog vremena i generacije, ali nikako ne može biti samo on odgovoran za sve dobro ili loše u tom vremenu, a bilo je i jednog i drugog. NOB, socijalizam i Jugoslaviju su stvarali i oblikovali njeni narodi. Za njena civilizacijska dostignuća zaslužan je svaki borac koji je sa opancima i sa korom hljeba krenuo u antifašističku borbu i što je svrstao Jugoslaviju na pobjedničku stranu historije, ali i svaki profesor, direktor, radnik, doktor, seljak koji je dao svoj doprinos da Jugoslavija postane napredna i moderna država. Uprkos agresiji Miloševićeve Jugoslavije prema ostalim republikama i razaranju i krvavom raspadu Jugoslavije devedesetih godina prošlog stoljeća, živa je i dalje volja i ideja „običnih“ ljudi da sarađuju, žive i egzistiraju jedni sa drugima. Također, tu su brojni univerziteti, bolnice, ceste… sve su to vrijednosti koje treba njegovati i razvijati  i u današnje vrijeme. Današnjim liderima nedostaje moralna i politička odgovornost koja je postojala u jugoslovenskom socijalizmu.

MONITOR: Vas smatraju pripadnikom liberalnog krila SKJ. Liberali s kraja 1960-tih u Srbiji su pod pritiskom odstupili sa vlasti (Nikezić, Perović, Tepavac) kao „anarho-liberali“ i „tehnokrate“ istovremeno, a nacional-liberali u SK Hrvatske (Dapčević-Kučar, Tripalo) smijenjeni su, uz odlazak još hiljada rukovodilaca u institucijama, SK i privredi. Da li je uopšte bilo moguće biti „liberalno krilo“ jedne komunističke partije, pa i SKJ?

SKENDERAGIĆ: Kao i svaka društvena pojava tako i komunizam kao ideologija ima svoj evolucijski tok. Smatram da su liberalne ideje bile plemenite i u interesu građana i Jugoslavije, ali mislim da nije bilo razumijevanja sa obje strane po tom pitanju. Možda su došle prerano, a možda smo i shvatili prekasno da nam je potrebna reforma, ali svakako mislim da jugoslovenski komunizam nije bio sovjetski model komunizma već autentični politički model koji je imao svoja dostignuća, ali i domete.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESELIN RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nepodnošljiv nedostatak odgovornosti

Objavljeno prije

1 sedmica

na

22 Septembra, 2023

Objavio:

Afera Tunel je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava

 

MONITOR: Crnu Goru potresa slučaj Tunel, odnosno iskopani tunel do depoa Višeg suda. Šta taj slučaj govori?

RADULOVIĆ: Afera tunel pokazala je brojne slabosti u bezbjednosnom sistemu Crne Gore i ponovo podsjetila na nepodnošljiv nedostatak ljudske i objektivne odgovornosti na strani osoba koje rukovode institucijama. Takođe, ova afera je pokazala da funkcioneri, umjesto da snose odgovornost, ovaj događaj koriste u svrhu nepristojnog političkog marketinga i da istovremeno čak ugrožavaju istragu na više načina. Na kraju, afera tunel je otvorila pitanje i mogućeg ugrožavanja rezultata koje su u prethodnom periodu postigli Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje.

Najjednostavnije rečeno, ova afera je pokazala da brojnim institucijama u Crnoj Gori rukovode nesposobni, neodgovorni i neozbiljni kadrovi, koji više liče na učesnike rijaliti programa nego na javne funkcionere i koji svojim činjenjem i nečinjenjem svakodnevno ugrožavaju bezbjednost, pravni poredak i vladavinu prava.

MONITOR: Kakve on sve posljedice može imati ?

RADULOVIĆ: Brojne su posljedice koje ovaj slučaj može imati i mislim da ćemo se sa tim posljedicama upoznavati u danima i mjesecima, a moguće i godinama koje slijede. Popis stvari iz depoa Višeg suda još nije završen, tako da se ne zna šta nedostaje, šta je eventualno dodato, na čemu su eventualno vršene ispravke, odnosno koje stvari su i u kojoj mjeri kontaminirane.

Najteže posljedice bi mogle biti u tome da kontaminacija dokaza bude odlučujuća za ishod nekog postupka, odnosno donošenje oslobađajućih presuda. Tako bi mogli doći u situaciju da se potpuno devalviraju rezultati koje su u prethodnom periodu ostvarili Specijalno državno tužilaštvo i Specijalno policijsko odjeljenje. Samo postojanje mogućnosti za tako nešto dovoljan je razlog za utvrđivanje odgovornosti, počev od objektivne, pa sve do krivične odgovornosti.

MONITOR: Ko sve treba da snosi odgovornost zbog ovog slučaja?

RADULOVIĆ: Odgovornost postoji na strani gotovo svih institucija čiji rad je vezan za bezbjednost i pravosuđe. Na strani Uprave policije i ANB-a postoji odgovornost zbog toga što se ovakva kriminalna djelatnost vršila na takvoj loakciji. Prosto je nevjerovatno da strani državljani u centru grada, na 30 metara od Vrhovnog, Apelacionog i Višeg suda, u neposrednoj blizini državnog tužilaštva, Ustavnog suda, Skupštine, Vlade, Centralne banke, iznajme stan i više od mjesec dana vrše takve radove, odnosno prokopaju tunel do depoa Višeg suda u kome se nalaze ključni materijalni dokazi iz najvažnijih krivičnih predmeta. Da li možete zamisliti da se to desi u nekoj uređenoj državi i da ove službe, prvenstveno kontraobavještajna djelatnost, o tome nemaju pojma?

Takođe, postavlja se pitanje kako su strani državljani znali gdje se tačno nalazi prostorija do koje su prokopali tunel i kako su znali šta se u njoj nalazi. Šesnaest i po godina se bavim advokaturom i nebrojeno puta sam bio u zgradi Višeg suda, na brojnom suđenjima, ali je ne znam tačno gdje se taj depo nalazi i šta je u njemu. Niti me to zanima, niti ja to uopšte treba da znam. Sa druge strane, i prije i nakon ovog događaja, danima slušamo gdje je ta prostorija i šta se u njoj nalazi, kako je obezbijeđena i slično. Bez tih informacija izvršioci nijesu mogli izvesti ovu akciju, a te informacije su saznali zahvaljući slučajnim ili namjernim propustima rukovodstva Višeg suda. Namjerni propusti bili bi osnov za krivičnu odgovornost, a slučajni za objektivnu. U svakom slučaju, odgovornost postoji, ali je izostala kao što izostaje godinama. Osim toga, izjave i ponašanje predsjednika suda, kao i premijera i predstavnika izvršne vlasti nakon ovog događaja predstavljali su ozbiljno ometanje i ugrožavanje istrage, što je dodatan razlog za odgovornost. Na kraju, izvršna vlast, kako aktuelna tako i one prethodne, odgovorne su za ambijent i loše uslove u kojima pravosuđe radi.

MONITOR: Skupština je u blokadi već šest mjeseci, vlada je u tehničkom mandatu, još se čekaju izbori u pravosuđu. Kakve to sve posljedice ostavlja na društvo?

RADULOVIĆ: Skupština je u blokadi šest mjeseci, ali i kada nije bila u blokadi ona nije vršila svoje nadležnosti. Podsjetiću da mi već četiri godine nemamo VDT-a u punom mandatu, a već pet godina nemamo sve članove Sudskog savjeta iz reda uglednih pravnika. Kada se prisjetimo kako je tekao postupak izbora sudija Ustavnog suda i kako je ta institucija bila jedno vrijeme u blokadi, onda je jasno da živimo u partitokratskom društvu u kome je sve podređeno interesima poličkih partija i njihovih lidera, političkoj trgovini i korupciji koja je odavno dominantan model ponašanja političara. Posljedice takvog sistema mi živimo decenijama i one će biti sve teže i ozbiljnije ako izbori u pravosuđu ne dovedu do toga da pravosuđem upravljaju profesionalci sa integritetom. Do tada ćemo imati nasljeđe koje nam je ostavila Vesna Medenica i njene kolege i prijatelji, koji su istovremeno i zajedno sa njom upravljali crnogorskim pravosuđem.

MONITOR: Specijalno tužilaštvo otvorilo je više važnih procesa protiv visokih funkcionera pravosuđa. Ipak, može li današnje pravosuđe te postupke dovesti do kraja na adekvatan način?

RADULOVIĆ: Ja vjerujem da može ako se suzbije uticaj onih aktera koji su bili dominantni u pravosuđu u vrijeme vladavine Vesne Medenice, od kojih su brojni i danas akteri najznačajnih postupaka koji se vode pred crnogorskim sudovima, uključujući i postupak protiv nje. Sve dok su su takvi kadrovi uključeni u te postupke i dok i dalje koriste ranije koruptivne šeme i veze, postoji ozbiljan rizik da se i ti postupci završe neslavno poput, na primjer, postupaka protiv Svetozara i Miloša Marovića i ostalih pripadnika budvanske kriminalne grupe.

Mnogo je aktera iz tih postupaka koji su i danas akteri u aktuelnim postupcima, umjesto da Medenici prave društvo na optuženičkoj klupi i da im profesionalno pravosuđe obezbijedi pravo na pravično suđenje koje su oni uskratili mnogima.

MONITOR: U kakvom je stanju danas pravosuđe, i šta je osim izbora nedostajućih funkcija neophodno preduzeti?

RADULOVIĆ: Osim izbora u pravosuđu na način koji bi na ključnim pozicijama doveo profesionalce sa integritetom, neophodno je uspostaviti sistem odgovornosti u kome će svako odgovarati za kršenje zakona.

Takođe, mislim da bi u kompletnom pravosuđu trebalo sprovesti sistem vetinga koji bi doveo do oduzimanja imovine svima u pravosuđu koji ne mogu dokazati njeno zakonito porijeklo i udaljenje takvih kadrova sa pozicija na kojima su bili i na kojima su sada. Vjerujem da bi značajan broj takvih sami napustili funkcije kada bi se postupak pokrenuo kako bi izbjegli dokazivanje zakonitosti porijekla imovine, a kako se desilo i u Albaniji kada je taj proces pokrenut.

MONITOR: Kolika je  odgovornost političara za to stanje?

RADULOVIĆ: Ključna odgovornost je na njihovoj strani jer su oni kreirali i oni održavaju ambijent u kome su korupcija, nepotizam, klijentelizam i partijska poslušnost dominantni modeli ponašanja. Zaštita partijskih i ličnih interesa, kao i zaštita nezakonito stečene imovine, prepreka je reformi pravosuđa i uspostavljanju društva vladavine prava jer bi u takvom drušvu brojni političari ostali i bez slobode i bez imovine.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo