Povežite se sa nama

INTERVJU

KRISTIJAN TIMONIJE, AMBASADOR FRANCUSKE U CRNOJ GORI: Svuda je još puno bastilja

Objavljeno prije

na

Blizina datuma 11. jula, vašeg 13. jula i francuskog 14. jula ove godine ima posebnu simboliku – ovi datumi objedinjuju suštinske vrijednosti naše civilizacije i tragediju kakvu evropsko tlo ne poznaje od 1945. godine.  Niko nema pravo da relativizuje taj događaj

 

MONITOR:  Obilježava se 14. jul, Dan Republike Francuske. Taj datum je prekretnica u francuskoj i evropskoj istoriji, kao početak rađanja građanskog društva. U tom pravcu, gdje su danas Francuska i Evropa?  Ima li izazova u održavanju tih vrijednosti?

TIMONIJE: Svaki 14. jul se u Francuskoj obilježava isticanjem privrženosti vrijednostima koje čine našu Republiku  i isticanjem, sada više nego ikada, značaja osjećaja za otpor i solidarnost. Pandemija nas je sve podsjetila na naše slabosti ali i na našu snagu. Ovo je trenutak kada treba odati počast svima koji su radili da  „izdržimo“.  Rasprostranjenost vakcinacije  nam uliva nadu da ćemo se vratiti normalnom životu u kome će svako biti zaštićen. Nadajući se tome Francuska ambasada je odlučila da tradicionalni prijem povodom 14. jula zamijeni inicijativom kojom će podržati umjetnički izraz mladih crnogorskih umjetnika čije radove ćemo imati priliku da vidimo na jesen u Podgorici. To je čin vjere u snagu kulture, ostvarenja i budućnosti naše saradnje koja je podstaknula brojne briljantne Crnogorce da u Francuskoj pronađu svoju drugu domovinu. Ovo je, takođe, trenutak kada je Francuska zajedno sa Njemačkom, na nivou Organizacije ujedinjenih nacija pokrenula novi „savez za multilateralizam“ čiji je cilj oživljavanje saradnje između država i društava zarad suočavanja sa aktuelnim izazovima kao što su borba protiv klimatskih promjena, zaštita od sajberkriminala, borba za jednakost između žena i muškaraca … Crna Gora u ovome učestvuje zajedno sa pedesetak drugih država i zbog toga izražavamo zadovoljstvo. To je najbolji način za trajanje naše devize  „sloboda, jednakost, bratstvo“. Organizovanje Foruma za ravnopravnost generacija  početkom jula mjeseca u Parizu, prvog koji je u posljednjih dvadeset pet godina  posvećen značajnoj temi rodne ravnopravnosti, svjedoči o našem angažovanju u korist naših vrijednosti. Univerzalno ukidanje smrtne kazne, dekriminalizacija homoseksualnosti ili pravično oporezivanje multinacionalnih kompanija su oblasti u kojima Francuska nastavlja da djeluje.

Ono što je ujedinilo čovječanstvo ove godine je, u isto vrijeme, ohrabrujuće: zaštita ljudskog zdravlja se pokazala kao fundamentalna vrijednost i podstrek za razmišljanje o nejednakostima i o važnosti ukazivanja na neophodnost postizanja većeg nivoa jednakosti i dostojanstva  svakog pojedinca. Centrifugalne sile, nacionalizmi, okretanje sebi predstavljaju više nego ikada iskušenje. I u Evropskoj uniji istrajavaju se različiti stavovi u pogledu sprovođenja vladavine prava i osnovnih ljudskih prava. Ostalo je svuda još bastilja koje treba zauzeti da bi se ostvarila jednakost prava.

MONITOR: Kako vidite Crnu Goru u tom smislu?

TIMONIJE: Iznenađeni smo snagom evropske privrženosti u Crnoj Gori koja prevazilazi politička previranja ili pripadnost zajednicama. To nas ohrabruje u pružanju podrške Crnoj Gori na njenom evropskom putu. Pored materijalnih prednosti koje taj put povlači, osjećamo snažnu volju pojedinaca da žive slobodno, bezbjedno, dostojanstveno, da se priznaje njihov rad i štiti životna sredina.  Ne smijemo to razočarati. Ipak, moramo ostati lucidni: Evropljane i dalje razdvajaju brojne različitosti koje doprinose njihovom bogatstvu ali i hrane podjele.

MONITOR : Kako komentarište aktuelnu političku krizu, i situaciju nakon 31. avgusta?

TIMONIJE: Da li je potrebno odmah govoriti o krizi? Postoji Vlada, postoji budžet, zdravstvena kriza je  pod kontrolom, turistička aktivnost u usponu,  a javno mnjenje u velikoj mjeri ujedinjeno kada govorimo o evropskom putu.  To je već puno, ili u svakom slučaju dobar početak. Vode se razgovori kako bi se sa jedne strane konsolidovale partije na vlasti u realizaciji obećanja datih biračkom tijelu, a sa druge strane sa opozicijom u cilju kontinuiteta reformi političkog sistema.  O krizi ćemo moći govoriti samo ako sve ovo propadne.  Jer, to je ono što čini demokratski život sa svim njegovim diskusijama i tenzijama. Crna Gora je pokazala da može da sprovede političku smjenu  – to je osnova evropske demokratije. Imala bi još jedan adut više ako bi nam dokazala da ta smjena može da funkcioniše korektno. Prvi put je uvijek komplikovano, a još komplikovanije ako je u uslovima pandemije. Usvajanje Zakona o unutrašnjim poslovima značajnom većinom glasova dobar je primjer prevazilaženja  podjela. Na evropskom putu ne treba zaboraviti da sama Evropa počiva na fundamentalnim vrijednostima po čijem pitanju kompromis nije moguć, i na svakodnevnom političkom kompromisu u cilju zaštite opšteg interesa.

MONITOR : A  usvajanje Rezolucije o Srebrenici i smjenu ministra pravde zbog negiranja genocida u Srebrenici?

TIMONIJE: Blizina datuma 11. jula, vašeg 13. jula i francuskog 14. jula ove godine ima posebnu simboliku – ovi datumi objedinjuju suštinske vrijednosti naše civilizacije i tragediju kakvu evropsko tlo ne poznaje od 1945. godine.  Niko nema pravo da relativizuje taj događaj koji ne bi više smio da bude izvor podjela već pomirenja, korak po korak. Ima još mnogo toga da se uradi u regionu, ne prikrivajmo istinu.  Treba ostvariti napredak u priznavanju zločina i žrtava, okončati sa nekažnjavanjem i napredovati u otkrivanju sudbina nestalih osoba.

Kao što je i trebalo, predsjednik Vlade i Vlada su preuzeli svoju odgovornost. Skupština je iznijela svoj stav. Izbor je pao na međunarodno pravo i evropski put što potvrđuje prisustvo predsjednika Crne Gore na komemoraciji koja ove godine ima posebno značenje. Zabilježeno.

Srebrenica je rana svih nas, povod za razmišljanje i angažovanje svih Evropljana.  Mi sada imamo stalnu obavezu prema žrtvama genocida u Srebrenici i svim žrtvama jugoslovenskih ratova kako Balkan više nikada ne bi doživio ovakvu tragediju. Treba ponavljati, kako bi se preduprijedile manipulacije, da ne postoji kolektivna odgovornost jednog naroda nego pojedinačni zločini. Međutim, ima onih koji nastoje da izbjegnu polaganje računa za svoju odgovornost krijući se iza ideje o odbrani časti svog naroda. Na svima nama je da osudimo takve neljudske činove i spriječimo da se ponovo dogode. Srebrenica nas, takođe, navodi na preispitivanje o genocidima  koji se u svijetu i dalje događaju i koji moraju da nas pokrenu da reagujemo.

MONITOR:  Podjele u Crnoj Gori i dalje su jake. Kazali ste svojevremeno da ,,nacionalističke snage, pothranjene toksičnim idejama, opstaju i predstavljaju prepreku za pomirenje”. Gdje je izlaz?

TIMONIJE: Te snage su prisutne u regionu i svuda u Evropi. U periodu tjeskobe i nesigurnosti, nova sredstva komunikacije omogućavaju, više nego ikada, širenje manipulacija igranjem na kartu predrasuda i lažnih vijesti.  Jedan od prioriteta Francuske je pronalaženje evropskog odgovora na širenje informacija čiji je cilj da unesu pometnju u javno mnjenje, često sa namjerom da se podrivaju demokratske vrijednosti i utiče na percepciju građana i njihove odluke.  Ovom prilikom pozdravljam hrabrost  novinara  Monitora, kog sam imao priliku da čitam od 1994. godine kada sam prvi put došao u Jugoslaviju. Njegov doprinos pluralizmu informacije i njegov otpor nacionalizmu – bez obzira na slaganje ili neslaganje sa njegovim političkim orijentacijama. Sa druge strane, sa žaljenjem konstatujem sve veću prisutnost tabloida koji ne poštuju elementarna etička pravila i podsjećaju na najgore trenutke iz devedesetih godina pokušavajući da postanu izopačeni instrumenti za upravljanje javnim mnjenjem.  Ako se prisjetimo odgovornosti zvaničnih medija početkom devedesetih godina za atmosferu koja je vladala, ova aktuelna zabrinjavajuća tendencija nas poziva da na to obratimo pažnju.  Dalje, to, takođe, daje povoda da razmislimo o dubokim razlikama koje mogu da postoje u Evropi, različitim nacionalnim tradicijama, odnosu prema istoriji i prema državi na koje su različito uticale religija, humanizam i renesansa, prosvetiteljstvo, komunistička ili liberalna ideologija. Anatemisanja i isključenja nas slabe, a tolerancija i razumijevanje nas jačaju: to je evropska moć!

MONITOR : Više puta ste kazali da Evropa želi da vidi istinske reforme, a ne na papiru. Koliko je Crna Gora danas daleko od takvih reformi?

TIMONIJE: Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije su zahtjevi koje Evropska komisija stalno postavlja svim državama regiona.  Politička volja i uložena energija Vlade nam ulivaju nadu i očekujemo rezultate. Naša tehnička i operativna saradnja na kojoj godinama radimo nastavlja da se razvija u duhu povjerenja. Tim povodom naše nadležne uprave bi uskoro trebalo da potpišu sporazum. Važno je, takođe, usavršiti sudski okvir kako bi bio efikasniji i u potpunosti nezavisan u odnosu na političke pritiske ili zahtjeve. U tom kontekstu može se smatrati plodnim dijalog koji je uspostavljen sa Venecijanskom komisijom Savjeta Evrope i u tom pravcu treba nastaviti kako bi se uspostavio sistem koji će biti efikasan, a čiji legitimitet nijedan dobronamjerni politički akter neće dovesti u pitanje.

MONITOR:  Koliko je ralno obećanje premijera Zdavka Krivokapića da će Crna Gora biti članica EU 2024. godine?

TIMONIJE: Hajde da se kladimo! Kako god, volio bih da učestvujem u slavlju koje će Crnogorci tom prilikom organizovati.

Do tada, na stolu je još dosta hleba, kako bi rekli Francuzi, odnosno pred vama je još toga što treba uraditi da bi se došlo do ovog lijepog rezultata. Nova metodologija za koju se Francuska posebno zalagala kako bi ubrzala pregovarački proces, učinila ga uspješnijim i čitljivijim,  označila je 2020. godine početak nove etape na ovom putu. Mi vam svojim iskustvom i svojim savjetima pružamo podršku na tom putu zahvaljujući našem ekspertu pri Kancelariji za evropske integracije koji na svakodnevnom nivou radi sa vašim glavnim pregovaračem. Očekujemo  na jesen u Parizu jednog od predstavnika Kancelarije za evropske integracije, kome ćemo otvoriti vrata „kontrolnog tornja“ naše evropske politike – Generalnog sekretarijata za evropske poslove. Francusko predsjedavanje Evropskom unijom u prvoj polovini 2022. godine, nakon predsjedavanja Slovenije sa kojom smo sarađivali u savršenoj harmoniji, trebalo bi da nam omogući da napredujemo, naravno ako Crnogorci, u šta smo uvjereni, nastave da rade zajedno  i da se slažu u pogledu svog evropskog cilja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA: Čekanje pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

DPS se konsolidovao, ponovo preuzima kontrolu nad resursima  države. Istovremeno, mislim da je konačno jasno da oni nikad više neće imati snagu kao prije avgusta 2020. DPS neće doživjeti sudbinu SPS-a nakon 5. oktobra ali neće nikad više biti crnogorski autokrata preko Mila Đukanovića. Cijena je vjerovatno to što nećemo doživjeti pravdu, što će u najboljem slučaju funkcioneri te partije odgovarati za samo mali broj afera putem kojih su se bogatili na račun građana

 

MONITOR:  Ove sedmice premijer Dritan Abazović u posjeti je Beogradu. Posjeta se predstavlja kao pokušaj normalizacije odnosa između dvije zemlje. Da li se normalizacija postiže posjetama ili adekvatnim politikama?

ĐUKIĆ: Opravdano je sumnjati u mnoge stvari kada se radi o premijeru Abazoviću ali ne i u to da želi najbolje odnose sa svim državama regiona. Nakon decenija vlasti koja je nedostatak spoljne suverenosti kompenzovala svađanjem sa ,,komšijama” dobro je da na vlasti imamo nekoga ko želi bolje odnose. Normalizacija se naravno ne postiže posjetama i fotografisanjem, ali su međusobni kontakti na vrhu neophodni da bi došlo do donošenja zakona i uredbi koje mogu da olakšaju život običnim građanima – jedinstveni granični prelazi (kao što imamo sa Albanijom i BiH), zajednički poslovni projekti, međusobna ulaganja, otvoren platni promet, to su samo neka od potencijalnih rješenja koja bi građanima značajno pojednostavila mnoge stvari u poslovanju, komunikaciji sa rodbinom i prijateljima i slično. Nadamo se da oni u Vladi koji se, iz njima poznatih razloga, protive normalizaciji odnosa neće biti u prilici da dobra rješenja opstruiraju.

MONITOR: Kao jedna od tema pominje se i potpisivanje Temeljnog ugovora sa SPC-om. Mislite li da je način na koji se do sada govori i rješava taj problem adekvatan?

ĐUKIĆ: Dobar potez Vlade je objavljivanje radne verzije Temeljnog ugovora sa SPC-om. Koliko se može vidjeti njegove odredbe su veoma slične, pa čak i identične kao one u ugovoru sa Islamskom zajednicom i Konkordatom sa Vatikanom. Nesumnjivo je da ovo pitanje treba rješavati, predugo se o njemu priča i previše zaokuplja pažnju javnosti. Naravno da određene strukture, bilo iz istinskih nacionalističkih poriva, bilo iz svijesti da na nacionalizmu mogu profitirati, žele da održe ovo pitanje još mnogo godina u žiži javnosti. Zato se i odmah krenulo sa pričom o ,,izdaji” i o apstraktnim i nikad definisanim interesima ,,građanske Crne Gore”. Neophodno je da iz javnog diskursa ,,istjeramo” tu zapaljivu retoriku forsirane mržnje, vidjeti da li postoje suštinski problemi u pogledu slobode vjeroispovijesti i načela sekularizma i ovo pitanje završiti što prije.

MONTIOR: Koliko se aktuelne vlasti bave suštinskim pitanjima kvaliteta života građana, a koliko temama koje samo pojačavaju polarizaciju u društvu?

ĐUKIĆ: Mislim da ova vlast pokušava dvojako da djeluje. Neki potezi su nesumnjivo povučeni kako bi se spriječio udar na standard građana (kao što je smanjivanje akciza i ograničavanje marže) ali su to za sad prinudne i kratkoročne mjere. Iako je rano za neke dalekosežne poteze, trenutno ih ne vidimo ni u naznakama. Što se tema koje polarizuju tiče, očita je namjera Pokreta URA da neke od njih što prije riješi i stavi ad acta. To je korisno za društvo ali i njih kao partiju, jer nestankom ovih tema smanjuju manevarski prostor partijama starog režima na čije biračko tijelo plediraju.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VELIMIR VISKOVIĆ, KNJIŽEVNI KRITIČAR I ENCIKLOPEDISTA IZ ZAGREBA: Dolazi teška evropska zima 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bojim se da idemo prema bipolarnom svijetu u kojemu su na jednoj strani Kina i Rusija, na drugoj Amerika i NATO. Zapad je možda nadmoćniji kad su posrijedi avioni, tenkovi, brodovi, ali druga strana je razvila hipersonične projektile kojima Zapad ne može u ovom trenutku parirati. Da nema u rukama taj argument, siguran sam kako se Putin ne bi upustio u ovako neprikriven, otvoren sukob

 

MONITOR: Objavljena je Vaša autobiografija „O drugima, o sebi“. Zašto je važno da se osvrnemo na svoj „lik i djelo“?

VISKOVIĆ: Autobiografski diskurs u ovom trenutku dominantan je trend u svjetskoj književnosti; podsjetio bih samo na planetarni uspjeh norveškog pisca Karla Ove Knausgarda i njegovih šest autobiografskih romana objedinjenih pod naslovom „Moja borba“. Skoro cijelo „žensko pismo“ temelji se na ispovijedanju autobiografskoga iskustva.

Pa i klasici novoštokavskog jezika Danilo Kiš i Mirko Kovač puno su pisali o autobiografskom dokumentarizmu vlastite proze.

Ma, zapravo su vrlo rijetki oni pisci koji zaobilaze vlastito životno iskustvo i pišu isključivo o izmišljenim svjetovima.

A ja sam se odlučio za naslov „O drugima, o sebi“ zato što sam knjigu pisao kao niz zapisa o poznatim i bliskim ljudima, o tome kako su se oni upletali u moj život, kako sam ja prisutan u njihovima. Mislim da zapravo uopće ne postojimo kao nekakve potpuno inokosne jedinke, nas definiraju prije svega relacije s drugima: kako se mi odražavamo u njihovim životima, oni u našima.

MONITOR: Prema dostupnoj on-line evidenciji Nobelovog komiteta, Krleža je godinama bio kandidat državnih institucija i udruženja u Jugoslaviji, a Andrić „stranaca“. Da li su predlagači možda zasmetali Krležinoj šansi za Nobela i koliko i da li vanknjiževni faktori igraju ulogu pri odlučivanju Nobelovog komiteta?

VISKOVIĆ: Ne bih mistificirao ulogu predlagatelja; svake godine Nobelovu komitetu pristignu na stotine prijedloga za Nobelovu nagradu. Nužan preduvjet  da bi netko postao izgledan kandidat za Nobela jest da je preveden na velike svjetske jezike te na one skandinavske. I Krleža i Andrić ispunjavali su početkom 60-ih te preduvjete. Neki tvrde da Krleža nije prošao jer je bio ljevičar. Glupost, jer i Andrić je bio u Partiji, nije bio nikakav disident, a  akademici koji odlučuju o nagradi nisu se ni onda ni danas klonili izbora ljevičara, pa čak i deklariranih komunista. Mislim da je prevladalo to što je Andrić balkanskiji pisac, ali pisac koji je partikularno lokalno iskustvo svojim pripovjedačkim talentom izdigao na univerzalnu razinu. Uostalom, njegovim izborom akademici nisu pogriješili, iako ne bi pogriješili ni da su izabrali i Krležu.

MONITOR: Došlo je do velikog sukoba Zapada i Rusije, nakon njene vojne agresije na Ukrajinu. Kako Vama izgleda odgovor Brisela, ali i Londona i Vašingtona na rat u Ukrajini?

VISKOVIĆ: Putin jest napadom na Ukrajinu počinio flagrantnu povredu međunarodnog prava. To, gledajući pravno, a čak i moralno. Gledajući, pak, pragmatično, on je počinio isto ono što je Amerika godinama činila u  Vijetnamu, Iraku, Avganistanu, Libiji, Siriji, gdje je ili izravno intervenirala ili poticala pobunjeničke snage da promijene legitimnu vlast. To je sve Amerika počinila pretendirajući na položaj globalne velesile, zadnjih tridesetak godina jedine imperijalne sile.

Sad se suočavamo sa situacijom da Putinova Rusija čini to na što je dosad pravo polagala isključivo Amerika. Traži da je se prizna kao globalnu vojnu i političku silu. Zapad to energično odbija te se rat u Ukrajini pretvara u tzv. proksi rat, gdje zapravo Rusija ratuje protiv ujedinjenog Zapada.

Mislim da je unekoliko ova situacija usporedljiva s Kubanskom krizom s početka šezdesetih. Amerika tada nije dopustila instaliranje ruskih projektila na Kubi, u svojoj neposrednoj blizini. Rusija sada ne dopušta prodor NATO-a u svoju neposrednu blizinu.

U svemu tome užasno mi je žao ukrajinskog naroda koji je izložen strašnim patnjama. Ali osim Putina kao nesumnjivog krivca, ja krivca vidim i u SAD-u i Velikoj Britaniji koje su minirale Sporazume iz Minska. Ukrajina se ipak mora suočiti s činjenicom da u njoj živi 17 posto Rusa, još i tridesetak posto  rusofonog stanovništva; ne može se ta stvarnost mijenjati spaljivanjem, ubijanjem i izgonom protivnika radikalno čistog ukrajinskog identiteta, koji se očituje prije svega u svojoj protivruskosti. Bio je nužan kompromis, a nije bilo volje za njega.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, MEDIA CENTAR: Nijednoj partiji nije stalo do stručnjaka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja

 

MONITOR: Politika se opet svodi na priču o „partijskim dubinama“, odnosno partijskoj preraspodjeli državnih pozicija. Šta Vama to govori?

ĐUROVIĆ: Nažalost, još  ne postoji makar jedan subjekat na našoj poltičkoj sceni koji je spreman da slijedi javno proklamovane principe u svom djelovanju i suprostavi se partijskom zapošljavanju. Sve poltičke partije koje participiraju u Skupštini su svoj politički rejting i podršku građana vezali dominantno za broj zaposlenih „po dubini“. U upravne odbore javnih preduzeća i  ustanova se imenuju članovi partija koje imaju često nedogovarajuću stručnu spremu i radno iskustvo. Vlada povjerava upravljanje državnim resursima licima koja su često nekvalifikovana za posao koji obavljaju. Posljedica takve politike je da takvi upravni odbori biraju za funkcije izvršnih direktora ponovo partijske činovnike, po unaprijed dogovorenim kvotama podijeljenim među partijama. Državu je uništilo partijsko zapošljavanje koje je patentirala vlast DPS-a i njegovih dugogodišnjih partnera   iz SDP-a i BS-a. Državu neće izvući iz problema ponavljanje istog modela upravljanja. Da bi se institucije profesionalizovale i počele izgrađivati upravo je potreban diskontinuitet sa lošom tridestogodišnjom praksom a ne njen nastavak. Nažalost, ni predsjednik Vlade a ni potpredsjednici iz SNP-a, SDP-a i BS-a nisu predložili drugačija rješenja od dosadašnje prakse. Očekivao sam da će makar neko od lidera partija koje participiraju u manjinskoj vladi predložiti da se polovina članova upravnih odbora bira putem javnog konkursa i tako stvori mogućnost da se u oporavak našeg društva uključi ljudski potencijal koji je smješten u prostoru van političkih stranaka. Razumljivo je da jedan dio pozicija pokrivaju partijski kadrovi kako bi se mogla sprovoditi politika Vlade ali nije dobro da se ne omogući ljudima koji imaju profesionalno iskustvo i integritet, da pomognu oporavak i suštinsku izgradnju institucija.

Tužna je istina da nijednoj partiji nije stalo do mišljenja onog dijela Crne Gore koji ne očekuje partisjko zaposlenje, koji je progresivan i koji zapravo jedini može dati podršku suštinskim promjenama. Vjerujem da će morati da dođe do novih promjena vlasti u skorijem periodu ali i do formiranja novih političkih subjekata kako bi se konačno stvorio zdravi politički centar od ljudi sa integritetom, koji sebe ne vide u politici do kraja  života, koji su profesionalno ostvareni i jednostavno rečeno-normalni.  Takvi su danas ubjedljva manjina u političkim partijama. Najgori dio crnogoskog društva su političke partije. Naravno, nisu sve jednako loše i jednako odgovorne za stanje u kojem se društvo nalazi. Da su partije bolje nego što jesu ne bi nam država bila u ovakvom stanju. Doskorašnja opozicija je godinama bila nefunkcionalna a najveći subjekti posvađani oko borbe za koji glas više. Slično ponašanje je nastavljeno i nakon promjene vlasti. Da bi nam bilo bolje, partije, kao subjekti koji imaju najveću moć da utiču na razvoj društva, moraju biti demokratičnije, spremne da se mijenjaju i spremne da u svoje upravljačke strukture uključe nove ljude iz svih segmenata društva. Zato se radujem kada se u partijama pojave nova lica koja imaju profesionano iskustvo i prepoznatljivost. Lideri političkih partija bi morali da budu svjesni problema i pomognu da se u njihovim redovima dese promjene. To može makar dijelom da se desi ukoliko se usaglase da promijene što prije izbormi sistem i omoguće građanima da glasaju direktno za sveje predstavnike (otvorene liste).

MONITOR: Mediji pišu i o desantu Demokratske partije socijalista na neke od važnih pozicija po dubini. Tu je i parlamentarna kontrola izvršne vlasti od strane iste partije. Koliko joj to daje moć, i šta to znači za ovo društvo?

ĐUROVIĆ: DPS pokušava da zadrži svoje biračko tijelo zapošljavanjem po dubini. Ipak, crnogorska dubina ima neko dno, postoji krajnja tačka u kojoj više neće biti mjesta u institucijama za sve partijske DPS kadrove. DPS neće moći da ponovo vrati sve one koji su ostali bez posla  nakon 30. avgusta 2020. Ta spoznaja proizvodi nervozu kod značajnog dijela bivših funkcionera DPS-a. Svakako, DPS kadrovi neće, na sreću, imati odlučujuću ulogu u upravljanju javnim preduzećima i ustanovama. Što se tiče Skupštine i kontrole DPS-a, mislim da je ta njihova uloga precijenjena. Siguran sam da DPS neće rušiti Vladu zbog bilo kog razloga jer njima izbori na bilo kom nivou ne odgovaraju. Znaju da će izgubiti vlast u Podgorici i drugim opštinama, a znaju i da će njihova snaga oslabiti nakon sljedećih parlamentanih izbora. DPS je svakim danom sve slabiji koliko se god upinjali njihov predsjednik i funkcioneri da objasne  svom biračkom tijelu kako je sve u redu. DPS odlaže stranačke izbore za predsjednika partije ali se ne može dovijeka odlagati ono što mora da se desi. Ako Milo Đukanović  ostane na čelu te partije ona je osuđena na propast jer niko sa Đukanovićem neće praviti koaliciju nakon sljedećih izbora. Sa druge strane je tužno da među 150.000 članova te partije nema jednoga dovoljno hrabrog da javno kaže Đukanoviću da treba da ode.

Da sam na mjestu predsjednika Vlade zaustavio bih sva zapošljavanja i popunjavanja upravnih odbora dok se u Skupštini ne izglasa novi saziv Sudskog savjeta, izaberu sudije Ustavnog suda,  imenuje vrhovni državni tužilac. To je strateški cilj države i on treba da bude ostvaren prioritetno a zapošljavanja mogu da sačekaju. Vjerujem da bi želja najvećeg broja partija  da zaposle što više svojih kadrova podstakla dogovore u Skupštini i ubrzala ispunjenje ključnog razloga zbog kojeg je formirana manjinska Vlada a koji treba da nas približi EU.

MONITOR: Mnoge stvari od kojih se živi čekaju da dođu na red. Novac za poljoprivrednike iz evropskih fondova još čeka da bude iskorišćen. Čekamo podzakonska akta koja će parovima omogućiti liječenje steriliteta o državnom trošku, i slično. Koliko su ova i prethodne vlade u službi građana?

ĐUROVIĆ: Potrebe i očekivanja građana su veliki. Pojedini procesi mogu sigurno brže da se sprovode. Vjerujem da nakon prvih 100 dana rada nove Vlade mogu da se analiziraju ostvareni rezultati. Nakon prethodne Vlade, u pojedinim resorima ostalo je mnogo zaostalih predmeta, nedovršenih procesa u izradi normativnih akata. Mislim da ipak postoji makar mali pozitivan trend kada je u pitanju odnos prema građanima. DPS je potpuno postao gluv u odnosu na potrebe građana nakon predugog vršenja vlasti. Prethodna Vlada pokazala je neke signale da joj je stalo do građana, ponekad zbog populizma i političkih ambicija pojedih ministara. Nadam se da će ova Vlada biti bolja od prethodnih, kao i svaka naredna. Dobro je da se sve partije nađu u poziciji vlasti i pokažu građanima šta znaju. Dobro je i da sve partije osjete kaznu građana jer ih to može učiniti odgovornijima.

MONITOR: Premijer Dritan Abazović najavio je nestašicu hrane i energenata. Da li je Vlada na tom polju uradila što je mogla?

ĐUROVIĆ: Pitanje nestašice hrane i energenata je veoma složeno pitanje u političkom i ekonomskom smislu. Ne znam šta je sve planirano ali moguće i da najavljeni rebalans budžeta bude jedan od mehanizama za iznalaženje sredstava da se unaprijed kupe neophodne zalihe  hrane  energenata i stvore robne rezerve.

MONITOR: Još čekamo i na ključne reforme u pravosuđu. U međuvremenu pale su važne optužnice, poput afere Telekom i Carine. Kako to komentarišete?

ĐUROVIĆ: Sudska vlast je uništena kao i sve druge institucije u prethodnih 30 godina. Ne iznenađuju pale optužnice ako se zna ko ih je pisao i sa kojom namjerom. Vjerujem da će tužilaštvo ipak u nastavku ovih procesa uspjeti da ponudi dokaze a nadam se i da će ipak doći do formiranja novog Sudskog savjeta i zamjene sudija u višim sudskim instancama koji su prilično kompromitovani brojnim aferama i dodjelama stanova od strane DPS vlasti na držanom nivou ali i na nivou Glavnog grada. Sada stranke u postupku žele da im se vrate usluge i pokloni.

MONITOR: Slučajevi hapšenja Vesne Medenice i Blaža Jovanića, čelnih ljudi pravosuđa, govore i o stanju u pravosuđu. Koliko je potrebno da se takvo stanje reformiše, i da li smo na pravom putu?

ĐUROVIĆ: Nakon 30 godina uništavanja institucija od strane DPS-a potrebno je neko vrijeme da se institucije počnu oporavljati. Brzina reformi zavisi od političkih partija koje mogu ubrzati ili usporiti ovaj proces. Ako ima imalo želje da se poprave stvari, ako je partijama imalo stalo do građana i ove države, onda će ubrzati dijalog oko sudskih instanci. Vjerujem da bi ohrabrenje moglo doći i od SDT-a u vidu nastavka procesuiranja sudija Vrhovnog suda koji su bili izvršioci nekadašnje predsjednice Vesne Medenice. Koliko je uništena ova država svakim danom će se znati sve više, a sve ono na što su ukazivali godinama nekoliko nezavisnih medija i NVO pokazalo se tačnim. Sudovi a i tužilaštvo su imali cjenovnike po kojima se mogla kupiti ,,pravda”. Očistiti pravosuđe od svih korumpiranih je moguće, ali je potrebno vrijeme. Na nižim instancama postoje kadrovi koji brzo mogu biti unaprijeđeni, a time bi počeo proces obnavlajnja ključnih institucija koje treba da pomognu uspostavlanju vladavine prava.

 

Tužilaštvo mora ući i u RTCG

MONITOR: Šta je sa reformom javnog servisa?

ĐUROVIĆ: Nakon smjene DPS-a tek je zapravo započeo proces tranzicije u Crnoj Gori. Kao i prethodna Vlada i trenutno rukovodstvo RTCG-a je dio mučnog perioda koji se morao proći. Reforma javnog servisa započeće kada se Savjet  RTCG-a oslobodi neprimjerenog partijskog uticaja i partjskih mučnih trgovina. I ovdje je potrebno profesionalno tužilaštvo. Savjetu RTCG-a predočeni su dokumenti koji su optužujući za prethodnog generalnog direktora Šundića. Vidjećemo da li će Osnovno tužilaštvo  procesuirati odgovorne ili će okrenuti glavu kao u najboljim godinama DPS-a. Danas je RTCG umjesto DPS-a pod uticajem većeg broja partija ali svaki prostor za uticaj partija će u nekom trenutku postati veoma problematičan. Političari RTCG doživljavaju kao bilo koju drugu instituciju koju treba po dubini pokriti po partijskom ključu. Ne može biti transformacije RTCG-a ako je generalni direktor nezakonito izabran. Reforma se može desiti promjenom zakonske regulative i doglednom primjenom. Neophodna je smjena Savjeta RTCG-a i menadžmenta kao prvi korak u uvođenju profesionalizacije RTCG-a.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo