Povežite se sa nama

INTERVJU

KRISTIJAN TIMONIJE, AMBASADOR FRANCUSKE U CRNOJ GORI: Svuda je još puno bastilja

Objavljeno prije

na

Blizina datuma 11. jula, vašeg 13. jula i francuskog 14. jula ove godine ima posebnu simboliku – ovi datumi objedinjuju suštinske vrijednosti naše civilizacije i tragediju kakvu evropsko tlo ne poznaje od 1945. godine.  Niko nema pravo da relativizuje taj događaj

 

MONITOR:  Obilježava se 14. jul, Dan Republike Francuske. Taj datum je prekretnica u francuskoj i evropskoj istoriji, kao početak rađanja građanskog društva. U tom pravcu, gdje su danas Francuska i Evropa?  Ima li izazova u održavanju tih vrijednosti?

TIMONIJE: Svaki 14. jul se u Francuskoj obilježava isticanjem privrženosti vrijednostima koje čine našu Republiku  i isticanjem, sada više nego ikada, značaja osjećaja za otpor i solidarnost. Pandemija nas je sve podsjetila na naše slabosti ali i na našu snagu. Ovo je trenutak kada treba odati počast svima koji su radili da  „izdržimo“.  Rasprostranjenost vakcinacije  nam uliva nadu da ćemo se vratiti normalnom životu u kome će svako biti zaštićen. Nadajući se tome Francuska ambasada je odlučila da tradicionalni prijem povodom 14. jula zamijeni inicijativom kojom će podržati umjetnički izraz mladih crnogorskih umjetnika čije radove ćemo imati priliku da vidimo na jesen u Podgorici. To je čin vjere u snagu kulture, ostvarenja i budućnosti naše saradnje koja je podstaknula brojne briljantne Crnogorce da u Francuskoj pronađu svoju drugu domovinu. Ovo je, takođe, trenutak kada je Francuska zajedno sa Njemačkom, na nivou Organizacije ujedinjenih nacija pokrenula novi „savez za multilateralizam“ čiji je cilj oživljavanje saradnje između država i društava zarad suočavanja sa aktuelnim izazovima kao što su borba protiv klimatskih promjena, zaštita od sajberkriminala, borba za jednakost između žena i muškaraca … Crna Gora u ovome učestvuje zajedno sa pedesetak drugih država i zbog toga izražavamo zadovoljstvo. To je najbolji način za trajanje naše devize  „sloboda, jednakost, bratstvo“. Organizovanje Foruma za ravnopravnost generacija  početkom jula mjeseca u Parizu, prvog koji je u posljednjih dvadeset pet godina  posvećen značajnoj temi rodne ravnopravnosti, svjedoči o našem angažovanju u korist naših vrijednosti. Univerzalno ukidanje smrtne kazne, dekriminalizacija homoseksualnosti ili pravično oporezivanje multinacionalnih kompanija su oblasti u kojima Francuska nastavlja da djeluje.

Ono što je ujedinilo čovječanstvo ove godine je, u isto vrijeme, ohrabrujuće: zaštita ljudskog zdravlja se pokazala kao fundamentalna vrijednost i podstrek za razmišljanje o nejednakostima i o važnosti ukazivanja na neophodnost postizanja većeg nivoa jednakosti i dostojanstva  svakog pojedinca. Centrifugalne sile, nacionalizmi, okretanje sebi predstavljaju više nego ikada iskušenje. I u Evropskoj uniji istrajavaju se različiti stavovi u pogledu sprovođenja vladavine prava i osnovnih ljudskih prava. Ostalo je svuda još bastilja koje treba zauzeti da bi se ostvarila jednakost prava.

MONITOR: Kako vidite Crnu Goru u tom smislu?

TIMONIJE: Iznenađeni smo snagom evropske privrženosti u Crnoj Gori koja prevazilazi politička previranja ili pripadnost zajednicama. To nas ohrabruje u pružanju podrške Crnoj Gori na njenom evropskom putu. Pored materijalnih prednosti koje taj put povlači, osjećamo snažnu volju pojedinaca da žive slobodno, bezbjedno, dostojanstveno, da se priznaje njihov rad i štiti životna sredina.  Ne smijemo to razočarati. Ipak, moramo ostati lucidni: Evropljane i dalje razdvajaju brojne različitosti koje doprinose njihovom bogatstvu ali i hrane podjele.

MONITOR : Kako komentarište aktuelnu političku krizu, i situaciju nakon 31. avgusta?

TIMONIJE: Da li je potrebno odmah govoriti o krizi? Postoji Vlada, postoji budžet, zdravstvena kriza je  pod kontrolom, turistička aktivnost u usponu,  a javno mnjenje u velikoj mjeri ujedinjeno kada govorimo o evropskom putu.  To je već puno, ili u svakom slučaju dobar početak. Vode se razgovori kako bi se sa jedne strane konsolidovale partije na vlasti u realizaciji obećanja datih biračkom tijelu, a sa druge strane sa opozicijom u cilju kontinuiteta reformi političkog sistema.  O krizi ćemo moći govoriti samo ako sve ovo propadne.  Jer, to je ono što čini demokratski život sa svim njegovim diskusijama i tenzijama. Crna Gora je pokazala da može da sprovede političku smjenu  – to je osnova evropske demokratije. Imala bi još jedan adut više ako bi nam dokazala da ta smjena može da funkcioniše korektno. Prvi put je uvijek komplikovano, a još komplikovanije ako je u uslovima pandemije. Usvajanje Zakona o unutrašnjim poslovima značajnom većinom glasova dobar je primjer prevazilaženja  podjela. Na evropskom putu ne treba zaboraviti da sama Evropa počiva na fundamentalnim vrijednostima po čijem pitanju kompromis nije moguć, i na svakodnevnom političkom kompromisu u cilju zaštite opšteg interesa.

MONITOR : A  usvajanje Rezolucije o Srebrenici i smjenu ministra pravde zbog negiranja genocida u Srebrenici?

TIMONIJE: Blizina datuma 11. jula, vašeg 13. jula i francuskog 14. jula ove godine ima posebnu simboliku – ovi datumi objedinjuju suštinske vrijednosti naše civilizacije i tragediju kakvu evropsko tlo ne poznaje od 1945. godine.  Niko nema pravo da relativizuje taj događaj koji ne bi više smio da bude izvor podjela već pomirenja, korak po korak. Ima još mnogo toga da se uradi u regionu, ne prikrivajmo istinu.  Treba ostvariti napredak u priznavanju zločina i žrtava, okončati sa nekažnjavanjem i napredovati u otkrivanju sudbina nestalih osoba.

Kao što je i trebalo, predsjednik Vlade i Vlada su preuzeli svoju odgovornost. Skupština je iznijela svoj stav. Izbor je pao na međunarodno pravo i evropski put što potvrđuje prisustvo predsjednika Crne Gore na komemoraciji koja ove godine ima posebno značenje. Zabilježeno.

Srebrenica je rana svih nas, povod za razmišljanje i angažovanje svih Evropljana.  Mi sada imamo stalnu obavezu prema žrtvama genocida u Srebrenici i svim žrtvama jugoslovenskih ratova kako Balkan više nikada ne bi doživio ovakvu tragediju. Treba ponavljati, kako bi se preduprijedile manipulacije, da ne postoji kolektivna odgovornost jednog naroda nego pojedinačni zločini. Međutim, ima onih koji nastoje da izbjegnu polaganje računa za svoju odgovornost krijući se iza ideje o odbrani časti svog naroda. Na svima nama je da osudimo takve neljudske činove i spriječimo da se ponovo dogode. Srebrenica nas, takođe, navodi na preispitivanje o genocidima  koji se u svijetu i dalje događaju i koji moraju da nas pokrenu da reagujemo.

MONITOR:  Podjele u Crnoj Gori i dalje su jake. Kazali ste svojevremeno da ,,nacionalističke snage, pothranjene toksičnim idejama, opstaju i predstavljaju prepreku za pomirenje”. Gdje je izlaz?

TIMONIJE: Te snage su prisutne u regionu i svuda u Evropi. U periodu tjeskobe i nesigurnosti, nova sredstva komunikacije omogućavaju, više nego ikada, širenje manipulacija igranjem na kartu predrasuda i lažnih vijesti.  Jedan od prioriteta Francuske je pronalaženje evropskog odgovora na širenje informacija čiji je cilj da unesu pometnju u javno mnjenje, često sa namjerom da se podrivaju demokratske vrijednosti i utiče na percepciju građana i njihove odluke.  Ovom prilikom pozdravljam hrabrost  novinara  Monitora, kog sam imao priliku da čitam od 1994. godine kada sam prvi put došao u Jugoslaviju. Njegov doprinos pluralizmu informacije i njegov otpor nacionalizmu – bez obzira na slaganje ili neslaganje sa njegovim političkim orijentacijama. Sa druge strane, sa žaljenjem konstatujem sve veću prisutnost tabloida koji ne poštuju elementarna etička pravila i podsjećaju na najgore trenutke iz devedesetih godina pokušavajući da postanu izopačeni instrumenti za upravljanje javnim mnjenjem.  Ako se prisjetimo odgovornosti zvaničnih medija početkom devedesetih godina za atmosferu koja je vladala, ova aktuelna zabrinjavajuća tendencija nas poziva da na to obratimo pažnju.  Dalje, to, takođe, daje povoda da razmislimo o dubokim razlikama koje mogu da postoje u Evropi, različitim nacionalnim tradicijama, odnosu prema istoriji i prema državi na koje su različito uticale religija, humanizam i renesansa, prosvetiteljstvo, komunistička ili liberalna ideologija. Anatemisanja i isključenja nas slabe, a tolerancija i razumijevanje nas jačaju: to je evropska moć!

MONITOR : Više puta ste kazali da Evropa želi da vidi istinske reforme, a ne na papiru. Koliko je Crna Gora danas daleko od takvih reformi?

TIMONIJE: Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije su zahtjevi koje Evropska komisija stalno postavlja svim državama regiona.  Politička volja i uložena energija Vlade nam ulivaju nadu i očekujemo rezultate. Naša tehnička i operativna saradnja na kojoj godinama radimo nastavlja da se razvija u duhu povjerenja. Tim povodom naše nadležne uprave bi uskoro trebalo da potpišu sporazum. Važno je, takođe, usavršiti sudski okvir kako bi bio efikasniji i u potpunosti nezavisan u odnosu na političke pritiske ili zahtjeve. U tom kontekstu može se smatrati plodnim dijalog koji je uspostavljen sa Venecijanskom komisijom Savjeta Evrope i u tom pravcu treba nastaviti kako bi se uspostavio sistem koji će biti efikasan, a čiji legitimitet nijedan dobronamjerni politički akter neće dovesti u pitanje.

MONITOR:  Koliko je ralno obećanje premijera Zdavka Krivokapića da će Crna Gora biti članica EU 2024. godine?

TIMONIJE: Hajde da se kladimo! Kako god, volio bih da učestvujem u slavlju koje će Crnogorci tom prilikom organizovati.

Do tada, na stolu je još dosta hleba, kako bi rekli Francuzi, odnosno pred vama je još toga što treba uraditi da bi se došlo do ovog lijepog rezultata. Nova metodologija za koju se Francuska posebno zalagala kako bi ubrzala pregovarački proces, učinila ga uspješnijim i čitljivijim,  označila je 2020. godine početak nove etape na ovom putu. Mi vam svojim iskustvom i svojim savjetima pružamo podršku na tom putu zahvaljujući našem ekspertu pri Kancelariji za evropske integracije koji na svakodnevnom nivou radi sa vašim glavnim pregovaračem. Očekujemo  na jesen u Parizu jednog od predstavnika Kancelarije za evropske integracije, kome ćemo otvoriti vrata „kontrolnog tornja“ naše evropske politike – Generalnog sekretarijata za evropske poslove. Francusko predsjedavanje Evropskom unijom u prvoj polovini 2022. godine, nakon predsjedavanja Slovenije sa kojom smo sarađivali u savršenoj harmoniji, trebalo bi da nam omogući da napredujemo, naravno ako Crnogorci, u šta smo uvjereni, nastave da rade zajedno  i da se slažu u pogledu svog evropskog cilja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Trebalo je početi s lustracijom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora treba odgovornu i savjesnu vladu koja bi svoje reforme počela zakonom o lustraciji i porijeklu imovine, a ne uslugom i privilegovanjem jedne vjerske zajednice koja je svojim učešćem u nedavnoj prošlosti obilježila nacionalne i vjerske sukobe na tlu Jugoslavije

 

MONITOR: Sabina Talović, aktivistkinja civilnog sektora, napadnuta je u Pljevljima na nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Kako vidite taj napad, proističe li iz stanja u kom se društvo nalazi? A kako reakcije nadležnih organa?

DABIŽINOVIĆ: Sabina Talović, mirovna aktivistkinja, napadnuta je fizički i verbalno, u centru Pljevalja. Napad je imao sve elemente vjerske i nacionalne mržnje i dodatno je ugrozio nju i njenu porodicu. To nije prvi put i nije pojedinačni slučaj. Od devedesetih Sabina djeluje na mirovnom i planu ženskih ljudskih prava, posljednjih godina brine o migrantima u Pljevljima, i jedna je od rijetkih koja u kontinuitetu ukazuje na slučaj Bukovice, jednog od ratnih zločina počinjenih na teritoriji Crne Gore. Gotovo trideset godina taj ratni zločin naše tužilaštvo i sudstvo ne prepoznaje na adekvatan način, niti je dobio pravni i pravedni epilog. Odbijanje institucija da kvalifikuju ratne zločine, njihov neadekvatan pravosudni tretman, baza su za visoku toleranciju društvene zajednice na nacionalističko iživljavanje koje je sve otvorenije u Pljevljima.

Do sada nije previše pažnje posvećeno dešavanjima u Pljevljima. Otvoreno iskazivanje mržnje, netrpeljivost na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, radikalizovani su u posljednje tri godine. Bagaž prethodne vlasti, zločini i neutvrđena odgovornost, i današnje nacionalističko narušavanje suživota, za koje je odgovorna sadašnja vlast, proizvodi strah i nesigurnost među građanima, naročito onima koji pripadaju manjini u Pljevljima. Ogovornost za kvalitetan suživot i bezbjednost svih je na dominantnoj vjerskoj i nacionalnoj zajednici u određenoj sredini. Slučajevi koji su ušli u javnost, a ima više onih u koje javnost nije upućena, nisu do sada kvalifikovani i prepoznati od strane institucija, kako bi se moglo steći povjerenje u državu i njene institucije, ali i dominantnu većinu, da će oni koji proizvode nesigurnost i uznemiravaju građane biti sankcionisani. Da su institucije djelovale u tom pravcu, danas bismo imali drugačiju sliku u Pljevljima. Ovako imamo teret odgovornosti prethodne i sadašnje vlasti za nacionalizam i mržnju. Ukoliko institucije izbjegnu da kvalifikuju ovaj napad kako su ga većinski u svojim saopštenjima prepoznali politički subjekti i aktivisti, on će, kao i mnogi do sada, nestati iz javnosti, čime se daje dozvola onim retrogradnim snagama da uništavaju bezbjednost, mir i živote građana u Pljevljima i šire. Vrijeme je da se na osnovu Sabininog slučaja, pozornost javnosti, instituicija i politika usmjeri na odgovorno sagledavanje trenutnog stanja u Pljevljima, uzroka takvog stanja, i mijenja dosadašnja klima nekažnjivosti za silu koju pokazuju nacionalistički nastrojene politike.

MONITOR: Ovih dana prijetilo se i novinaru Vuku Vujisiću zbog priče o eksploataciji šljunka iz Morače. To je jedan u nizu napada na novinare. Normalizuje li se nasilje u ovoj zemlji?

DABIŽINOVIĆ: Prijetilo se i prijeti onima koji žele da govore naglas, ukazuju na društvenu patologiju, i pokušavaju da kreiraju atmosferu u kojoj je rad institucija sistema vidljiv.

To je jedan u nizu slučajeva koji pokazuju kako klima i kultura nekažnjivosti i zarobljene institucije izazivaju nepovjerenje, rezultiraju nasiljem i gubitkom šanse da se stanje u zajednici mijenja. Politički kontekst kreiran od strane vlasti i opozicije zloupotrebljava novinarstvo. Politika koja zloupotrebljava medije u posljednjih trideset godina pokazala je što je sve moguće kada se to desi, koliki je stepen uticaja medija i kakve su posljedice takvog djelovanja. Imali smo rat u kojem su mediji kreirali lice neprijatelja i podstrekivali sukob do kojeg je došlo. Novinari koji su tada huškali na rat su i dalje tu, jer se društvo nije suočilo sa prošlošću. Tu su i političari koji su to takođe radili. Na tim primjerima se vidi kultura nekažnjivosti. Danas je na snazi selektivan pristup uređivačkih politika, koje su u snažnom zagrljaju sa političkim subjektima, koje favorizuju i emituju svoje „istine“, relativizuju, podižu nacionalnu temperaturu. Gotovo da danas svaka opcija ima svoje medije i emituje sadržaj za vlastite ciljeve. Pojedine institucije poput crkve, stalno se žale kako im nedostaje još uticaja, kojeg u posljednje vrijeme imaju napretek, kukajući kako im se svaki zahtjev kriminalizuje u javnosti. Svaki pokušaj istraživačkog novinarstva se vrlo brzo utiša. Mediji pokrenu temu kao što je slučaj o kojem pitate, ali je izuzetno važno što će dalje institucije sistema preduzeti. Ukoliko ne reaguju adekvatno, a tako je, uglavnom, bilo do sada, kako se može osjećati onaj koji je temu pokrenuo? Kritika i iznošenje naglas kriminalizacije kompletnog društva su osnovne pretpostavke da jedno društvo ostane na fonu dobrobiti onih koji žive u ovoj državi ali i narednih generacija.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DENIS ČARKADŽIĆ, POLITIKOLOG I POLITIČKI ANALITIČAR IZ BiH: Svaku geopolitičku bitku na Balkanu u posljednje dvije decenije Moskva je izgubila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ o povratku na „izvorni Dejton” plasira se u javnosti sa namjerom da se opravda retrogradni i veoma opasni kurs kojem svjedočimo

 

MONITOR: Rekli ste da se položaj Visokog predstavnika Kristijana Šmita, koji nedavno nije dobio priliku da pročita svoj izvještaj u SB UN, faktički nije ništa promjenio, i kada se radi o Bonskim ovlašćenjima. Da li je, ipak, taj događaj dao novi podsticaj funkcionerima RS?

ČARKADŽIĆ: Misija OHR-a nije bila ugrožena ni prije navedene sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a, a nije mogla biti ugrožena ni na toj sjedinici jer se ona nije ni bavila mandatom OHR-a i Bonskim ovlastima, već produženjem misije ALTEA.

Scmith je imenovan odlukom PIK-a, bez očitovanja Savjeta bezbjednosti po tom pitanju, i nije prvi visoki predstavnik koji je tako imenovan, jer nije ni neophodno da se Savjet bezbjenosti o tome očituje, niti se bilo ko bunio ranije kada su neki drugi visoki predstavnici na isti način bili izabrani.

Dugi niz godina Rusija izdvaja mišlljenje po svim zaključcima koje je PIK donosio, izražava protivljenje nastavku postojanja misije OHR-a, te je bilo jasno i da je prethodni visoki predstvanik Valentin Incko svoj posao obavljao bez podrške Moskve.

Potpuno očekivano je bilo da Moskva pokuša spriječiti imanovanje novog šefa OHR-a, što joj nije pošlo za rukom. Sve što je mogla je da na kraju izrazi jasan stav da ne priznaje Schmitha kao novog, leglano izabranog visokog predstavnika, koristeći veto u Savjetu bezbjednosti s ciljem da onemogući njegovo obraćanje, te time pokuša da uruši njegov kredibilitet i legitimitet, obeshrabri dijelove međunarodne zajednice koji ga podržavaju, ali i ohrabri one u BiH koji prate stavove ali i ciljeve Moskve o ovom pitanju. Uprkos svemu, OHR i Bonske ovlasti ostaju u BiH sve dok za tim bude bilo potrebe.

Ne vidim da je sve skupa dalo podsticaj vladajućoj garnituri u RS-u, ali njihovo ponašanje i djelovanje daje za pravo onima koji tvrde da je OHR i dalje potreban u BiH. Paradoksalno, upravo oni koji traže njegovo gašenje, svjesno ili ne, rade sve da se uslovi za odlazak OHR-a ne ispune.

MONITOR: Kako ocjenjujete njegove prve izjave i poteze, a posebno njegov izvještaj čiji su se dijelovi pojavili u javnosti a i u tekstu Rezolucije SB UN?

ČARKADŽIĆ: Treba istaći odličan posao koji je Schmith uradio u vezi sa pitanjem zašite funkcionisanja Centralne banke BiH kao finansijskog stuba BiH. Njegov dosadašnji rad karakteriše primjena tihe diplomatije, te je Schmith razgovarao sa svim političarima u regionu i svijetu koji imaju ili mogu imati uticaj na pojedine političke aktere u BiH. Zvanična saopštenja i saznanja sa tih sastanaka prilično su štura, što daje stratešku prednost Schmithu u odnosu na one o kojima se na tim sastancima razgovaralo, a koji mogu samo nagađati šta se iza brda valja.

Njegov izvještaj veoma precizno opisuje situaciju, imenuje krivce i daje jasne predikcije kuda bi stvari mogle otići ukoliko se ne reaguje na pravi način. Iako nije zvanično prezentovan pred Savjetom bezbjednosti, objavljen je, svijet ga je imao priliku vidjeti što je veoma važno, te su se nakon tog izvještaja ključne zapadne sile probudile i pokrenuta je silovita diplomatska ofanziva sa jasnim porukama, u prvom redu iz Vašingtona, Londona i Berlina. Odmah nakon posjete BiH Cholleta i Escobara, Schmith je odlično procijenio da je Vašington naredna destinacija gdje je potrebno osigurati da SAD, UK i Njemačka rade složno i koordinirano, što je ključna stvar za uspješno rješavanje krize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DRAGIĆEVIĆ, GRAĐANSKI I EKOLOŠKI AKTIVISTA: Na raskrsnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sada imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Građani moraju odlučiti hoće li prihvaiti takvo stanje ili će se boriti za sistem  u  kojem će stručnost i profesionalnost biti važniji od partijskih intersa

 

MONITOR: Možemo li nakon posjete Gabrijela Eskobara Crnoj Gori očekivati rasplet ili dodatni zaplet političke krize? 

DRAGIĆEVIĆ: Politička situacija u Crnoj Gori izuzetno je komplikovana ali ne smatram da će je posjeta specijalnog američkog izaslanika za Zapadni Balkan dodatno zakomplikovati već suprotno. Ova posjeta pomoći će da dođe do neke vrste dijaloga unutar parlamentarne većine ali i unutar vlasti i opozicije. Administracija SAD, kao ni EU, ne traži od Crne Gore i političkih aktera ništa više, a ni ništa manje,  od onog za šta se sve parlamentarne partije već zalažu a to su: borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, EU integracije, zaštita ljudskih prava i podizanje standarda građana. Osnovni razlog zašto imamo političku krizu ovakvih razmjera i nedostatak dijaloga je samo deklarativno zalaganje parlamentarnih partija za  pobrojane reforme i vrijednosti. Da im je iskreno stalo do njih onda bi umjesto blokade institucija i radikalizacije društva program svojih partija sprovodili u djelo i našli zajednički jezik. Upravo je borba političkih partija za usko partijske interese a ne interese građana i nacionalni interes dovela do političke krize. Crna Gora i njeni građani nalaze se na raskrsnici. Imamo deklarativno zalaganje za univerzalne vrijednosti dok se u praksi sprovode identične politike kao i kod partija bivše vlasti. Ili će građani pristati na to ili će se boriti za u kojem će profesionalnost i stručnost biti  iznad partijskih interesa.  Crna Gora će krenuti naprijed kada se oslobodi partokratije i kada građani budu mogli da biraju svoje narodne predstavnike kroz otvorene liste, umjesto da za njih to čine lideri političkih partija.

MONITOR: Prošlo je godinu dana od formiranja Vlade što su građani dobili, a jesu li što izgubili? 

DRAGIĆEVIĆ: Građani su prije svega dobili slobodu. da kažu šta misle bez straha da će na neki način biti kažnjeni, kao što je to bio slučaj tokom prethodnog režima. Građani više ne brinu za bezbjednost  i sigurnost u slučaju da progovore i stvorila se nova atmosfera da građani žele da pričaju o promjenama i javno iskažu svoje nezadovoljstvo. Sada vidimo da su učestali protesti, sastanci sa predstavnicima institucija, dijalog i polemika u medijima što vodi ka daljoj demokratizaciji društva. U proteklih par nedelja dobili smo i najavu plana Evropa sad koji je deeskalirao tenzičnu atmosferu pa se sa nacionalnih narativa prešlo na socio ekonomske teme.

Na žalost  u prvoj godini tranzicije građani nijesu dobili departizaciju institucija i njihovo jačanje. I dalje imamo v.d. stanja, o zapošljavanjima po dubini predstavnici partija  javno govore  ,,ta institucija pripada nama”, ne zato što imaju najbolje kadrove sa najviše iskustva već zato što su im te institucije pripale kroz političku nagodbu. Decenijama je upravo neefikasnost dražavnog aparata i nepostojanje nezavisnih institucija gorući problem koji neće biti lako riješiti. Na žalost partije nove vlasti nemaju želju da počnu sa reformama i stiče se utisak da su građani zbog te činjenice izuzetno razočarani i nezadovoljni. Građani nijesu dobili ni dugo očekivanu i najavljivanu transparentnost,  nemaju odgovore na brojna pitanja. U vladajućim strukturama novinare često ignorišu a NVO ne dobijaju informacije koje traže po zakonu o slobodnom pristupu informacijama.

MONITOR: Da li vidite pomak u odnosu na goruća ekološka pitanja?

DRAGIĆEVIĆ: Ekologija, urbanizam i zaštite životne sredine su neraskidivo povezani sa svim segmentima našeg društva i privrede, sa turizmom, poljoprivredom, sa našim zdravljem, prirodnim i kulturno – istorijskim naslijeđem. Brojni naslijeđeni problemi kao što su devastacija rijeka izgradnjom MHE, neadekvatno upravljanje otpadom, zagađenje i eksploatacija šljunka iz korita rijeka, izlivanje neprerađenih otpadnih voda direktno u prirodu, krivolov, nasilna i nelegalna urbanizacija, loša koncesiona politika i upravljanje šumskim blagom, borba protiv požara i klimatske krize, ne mogu se riješiti preko noći ali je potrebno ozbiljno početi. Nova Vlada nije uložila dovoljno napora, niti posvetila dovoljno pažnje pobrojanom  zbog nedostatka kapaciteta i vizije u  Vladi kao i zbog kompleksnost problema. Za ekološke probleme ne postoje brza rješenja, niti laki politički poeni već izuzetno komplikovane i dugoročne strategije vođene vizijom održivog razvoja i zelene revolucije. Crna Gora ima šansu da bude prva evropska zemlja koja će ispoštovati sve smjernice EU o zaštititi biodiverziteta do 2030. godine a koje se ogledaju u, organskoj poljoprivredi, beskompromisnoj zaštiti prirode, energetskoj tranziciji, ulaganju u zelene tehnologije i implementaciji novih zelenih standarda. Ukoliko sada ne uskočimo na zeleni voz i krenemo od nule, kasnije će biti kasno i trebaće nam mnogo više sredstava, vremena i ekspertize. U proteklih trideset godina izgubili smo  tešku industriju, izvoz, sve fabrike i rudarstvo, nemamo ni masovnu poljoprivredu, hemijski pesticidi i đubriva se ne koriste u mjeri kao kod razvijenih zemalja. Crna Gora

ne mora da ulaže milijarde eura da tu industriju prilagodi EU zelenim standardima (članice EU će morati da ulože stotine milijardi eura kako bi industriju prilagodile ekološkim standardima) već imamo priliku da počnemo iz početka i izgradimo državu na zelenim temeljima.

Dodao bih da je saradnja nadležnih sa civilnim sektorom na izuzetno niskom nivou. Ova kao i prethodna vlast vidi najveći dio NVO kao neprijatelje razvoja i branu progresu, što je potpuno pogrešan i dugoročno štetan pristup ukoliko planiramo da ekološka država budemo na samo na papiru već  i u praksi.

MONITOR: Od početka pandemije pomno pratite postupanja nadležnih kod nas i u svijetu. Kako tumačite toliku skepsu prema vakcinama, medicini i nauci koja se svakodnevno izliva na društvenim mrežama? 

DRAGIĆEVIĆ: Skepsa prema vakcinaciji i mjerama borbe protiv pandemije prisutna je svuda u svijetu i postoji veliki broj razloga zašto je to tako. Nemoguće bi ih bilo sve pobrojati a da se odgovor na ovo pitanje ne pretvori u naučnu studiju, ali je evidentno je da se nepovjerenje prema nauci, medicini i vakcinaciji proporcionalno stepenu nepovjerenja u institucije. U zemaljama u kojima je povjerenje u institucije na visokom nivou kao što su to Švedska, Danska, Portugal, Norveška i ostale zapadne demokratije i stepen vakcinacije je izuzetno visok. Mjere su sprovođene na izuzetno efikasan način a građani su generalno otporniji na lažne vijesti i dezinformacije. U zemljama biše Jugoslavije i Istočne Evrope gdje je povjerenje u institucije zbog izražene korupcije i nižeg standarda na mnogo nižem nivou imamo i neke od najmanjih stopa vakcinacije na svijetu a najveće stope hospitalizovanih i preminulih na milion stanovnika.

Naravno da visokoj stopi nepovjerenja u moderna medicinska dostignuća ne pomažu ni polu -informacije, lažne vijesti i neadekvatne komunikacione strategije nadležnih. Kada na to dodamo i brojne političare i javne ličnosti koji zbog lične koristi podržavaju i forsiraju takve narative ni ne čudi odakle otpor prema vakcinaciji i mjerama. U Crnoj Gori ne pomaže ni činjenica da se premijer Zdravko Krivokapić, koji nije vakcinisan, nalazi na čelu državnog Savjeta za borbu protiv pandemije. Iako je jedan od poslednjih premijera u Evropi koji nije vakcinisan on poziva građane da se vakcinišu i na taj način doprinesu borbi protiv epidemije. Kada pogledamo situaciju iz ove prizme nije  čudo što je veliki broj građana skeptičan kada je rijeć o vakcinaciji. Umjesto ozbiljne kampanje u koju bi bili uključeni političari, funkcioneri, javne ličnosti i umjesto ličnog primjera mi u Crnoj Gori imamo situacioju  da mjere ne poštuju ni nadležni koji ih donose.

MONITOR: Radite u inostranstvu, da li mislite da se proces odlaska mladih iz Crne Gore može zaustaviti ili je za to kasno? 

DRAGIĆEVIĆ: Za povratak mladih iz inostranstva a i za ostanak nikada nije kasno. Poslovne prakse, privreda i tehnologija su se u proteklih par decenija (a posebno od početka pandemije) bitno izmijenile. Rad od kuće postao  je standard a ne izuzetak tako da se otvara veliki prostor za mlade ljude da se vrate i žive u Crnoj Gori a da u isto vrijeme rade za kompanije iz inostranstva. Najava nove Vlade da će od sledeće godine uvesti i vize za digitalne nomade, kao i veoma liberalna poreska politika će motivisati određeni broj mladih da se trajno nastane u Crnoj Gori a najava uvećanja minimalne i prosječne zarade će motivisati veliki broj mladih da ostanu. Dodatanim reformama u sektorima obrazovanja, zdravstva, infrastrukture i privrede i pametnom strategijom razvoja Crna Gora  može postati država u koju će se mladi vraćati a ne iz nje odlaziti. Pošto bivša vlast nije vodila računa o odseljavanju mladih, danas nemamo  zvaničnu statistiku koliko nas je građana napustilo, gdje su otišli, koji su bili njihovi primarni razlozi (posao, obrazovanje, spajanje porodice i drugo), koji je nivo njihovog obrazovanja. To će biti otežavajuća okolnost pri izradi dugoročnih strategija. Na osnovu domaćih i inostranih studija  znamo  da je Crnu Goru od 2006. do danas napustilo između 100 i 120 hiljada građana. Neki od njih bi željeli da se vrate i nastave  život i profesionalni angažman u Crnoj Gori. Dužnost je svih nas da  stvoramo preduslove za njihov povratak, jer bez mladosti i znanja nema ni budućnosti.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo