Povežite se sa nama

INTERVJU

KRISTIJAN TIMONIJE, AMBASADOR FRANCUSKE U CRNOJ GORI: Svuda je još puno bastilja

Objavljeno prije

na

Blizina datuma 11. jula, vašeg 13. jula i francuskog 14. jula ove godine ima posebnu simboliku – ovi datumi objedinjuju suštinske vrijednosti naše civilizacije i tragediju kakvu evropsko tlo ne poznaje od 1945. godine.  Niko nema pravo da relativizuje taj događaj

 

MONITOR:  Obilježava se 14. jul, Dan Republike Francuske. Taj datum je prekretnica u francuskoj i evropskoj istoriji, kao početak rađanja građanskog društva. U tom pravcu, gdje su danas Francuska i Evropa?  Ima li izazova u održavanju tih vrijednosti?

TIMONIJE: Svaki 14. jul se u Francuskoj obilježava isticanjem privrženosti vrijednostima koje čine našu Republiku  i isticanjem, sada više nego ikada, značaja osjećaja za otpor i solidarnost. Pandemija nas je sve podsjetila na naše slabosti ali i na našu snagu. Ovo je trenutak kada treba odati počast svima koji su radili da  „izdržimo“.  Rasprostranjenost vakcinacije  nam uliva nadu da ćemo se vratiti normalnom životu u kome će svako biti zaštićen. Nadajući se tome Francuska ambasada je odlučila da tradicionalni prijem povodom 14. jula zamijeni inicijativom kojom će podržati umjetnički izraz mladih crnogorskih umjetnika čije radove ćemo imati priliku da vidimo na jesen u Podgorici. To je čin vjere u snagu kulture, ostvarenja i budućnosti naše saradnje koja je podstaknula brojne briljantne Crnogorce da u Francuskoj pronađu svoju drugu domovinu. Ovo je, takođe, trenutak kada je Francuska zajedno sa Njemačkom, na nivou Organizacije ujedinjenih nacija pokrenula novi „savez za multilateralizam“ čiji je cilj oživljavanje saradnje između država i društava zarad suočavanja sa aktuelnim izazovima kao što su borba protiv klimatskih promjena, zaštita od sajberkriminala, borba za jednakost između žena i muškaraca … Crna Gora u ovome učestvuje zajedno sa pedesetak drugih država i zbog toga izražavamo zadovoljstvo. To je najbolji način za trajanje naše devize  „sloboda, jednakost, bratstvo“. Organizovanje Foruma za ravnopravnost generacija  početkom jula mjeseca u Parizu, prvog koji je u posljednjih dvadeset pet godina  posvećen značajnoj temi rodne ravnopravnosti, svjedoči o našem angažovanju u korist naših vrijednosti. Univerzalno ukidanje smrtne kazne, dekriminalizacija homoseksualnosti ili pravično oporezivanje multinacionalnih kompanija su oblasti u kojima Francuska nastavlja da djeluje.

Ono što je ujedinilo čovječanstvo ove godine je, u isto vrijeme, ohrabrujuće: zaštita ljudskog zdravlja se pokazala kao fundamentalna vrijednost i podstrek za razmišljanje o nejednakostima i o važnosti ukazivanja na neophodnost postizanja većeg nivoa jednakosti i dostojanstva  svakog pojedinca. Centrifugalne sile, nacionalizmi, okretanje sebi predstavljaju više nego ikada iskušenje. I u Evropskoj uniji istrajavaju se različiti stavovi u pogledu sprovođenja vladavine prava i osnovnih ljudskih prava. Ostalo je svuda još bastilja koje treba zauzeti da bi se ostvarila jednakost prava.

MONITOR: Kako vidite Crnu Goru u tom smislu?

TIMONIJE: Iznenađeni smo snagom evropske privrženosti u Crnoj Gori koja prevazilazi politička previranja ili pripadnost zajednicama. To nas ohrabruje u pružanju podrške Crnoj Gori na njenom evropskom putu. Pored materijalnih prednosti koje taj put povlači, osjećamo snažnu volju pojedinaca da žive slobodno, bezbjedno, dostojanstveno, da se priznaje njihov rad i štiti životna sredina.  Ne smijemo to razočarati. Ipak, moramo ostati lucidni: Evropljane i dalje razdvajaju brojne različitosti koje doprinose njihovom bogatstvu ali i hrane podjele.

MONITOR : Kako komentarište aktuelnu političku krizu, i situaciju nakon 31. avgusta?

TIMONIJE: Da li je potrebno odmah govoriti o krizi? Postoji Vlada, postoji budžet, zdravstvena kriza je  pod kontrolom, turistička aktivnost u usponu,  a javno mnjenje u velikoj mjeri ujedinjeno kada govorimo o evropskom putu.  To je već puno, ili u svakom slučaju dobar početak. Vode se razgovori kako bi se sa jedne strane konsolidovale partije na vlasti u realizaciji obećanja datih biračkom tijelu, a sa druge strane sa opozicijom u cilju kontinuiteta reformi političkog sistema.  O krizi ćemo moći govoriti samo ako sve ovo propadne.  Jer, to je ono što čini demokratski život sa svim njegovim diskusijama i tenzijama. Crna Gora je pokazala da može da sprovede političku smjenu  – to je osnova evropske demokratije. Imala bi još jedan adut više ako bi nam dokazala da ta smjena može da funkcioniše korektno. Prvi put je uvijek komplikovano, a još komplikovanije ako je u uslovima pandemije. Usvajanje Zakona o unutrašnjim poslovima značajnom većinom glasova dobar je primjer prevazilaženja  podjela. Na evropskom putu ne treba zaboraviti da sama Evropa počiva na fundamentalnim vrijednostima po čijem pitanju kompromis nije moguć, i na svakodnevnom političkom kompromisu u cilju zaštite opšteg interesa.

MONITOR : A  usvajanje Rezolucije o Srebrenici i smjenu ministra pravde zbog negiranja genocida u Srebrenici?

TIMONIJE: Blizina datuma 11. jula, vašeg 13. jula i francuskog 14. jula ove godine ima posebnu simboliku – ovi datumi objedinjuju suštinske vrijednosti naše civilizacije i tragediju kakvu evropsko tlo ne poznaje od 1945. godine.  Niko nema pravo da relativizuje taj događaj koji ne bi više smio da bude izvor podjela već pomirenja, korak po korak. Ima još mnogo toga da se uradi u regionu, ne prikrivajmo istinu.  Treba ostvariti napredak u priznavanju zločina i žrtava, okončati sa nekažnjavanjem i napredovati u otkrivanju sudbina nestalih osoba.

Kao što je i trebalo, predsjednik Vlade i Vlada su preuzeli svoju odgovornost. Skupština je iznijela svoj stav. Izbor je pao na međunarodno pravo i evropski put što potvrđuje prisustvo predsjednika Crne Gore na komemoraciji koja ove godine ima posebno značenje. Zabilježeno.

Srebrenica je rana svih nas, povod za razmišljanje i angažovanje svih Evropljana.  Mi sada imamo stalnu obavezu prema žrtvama genocida u Srebrenici i svim žrtvama jugoslovenskih ratova kako Balkan više nikada ne bi doživio ovakvu tragediju. Treba ponavljati, kako bi se preduprijedile manipulacije, da ne postoji kolektivna odgovornost jednog naroda nego pojedinačni zločini. Međutim, ima onih koji nastoje da izbjegnu polaganje računa za svoju odgovornost krijući se iza ideje o odbrani časti svog naroda. Na svima nama je da osudimo takve neljudske činove i spriječimo da se ponovo dogode. Srebrenica nas, takođe, navodi na preispitivanje o genocidima  koji se u svijetu i dalje događaju i koji moraju da nas pokrenu da reagujemo.

MONITOR:  Podjele u Crnoj Gori i dalje su jake. Kazali ste svojevremeno da ,,nacionalističke snage, pothranjene toksičnim idejama, opstaju i predstavljaju prepreku za pomirenje”. Gdje je izlaz?

TIMONIJE: Te snage su prisutne u regionu i svuda u Evropi. U periodu tjeskobe i nesigurnosti, nova sredstva komunikacije omogućavaju, više nego ikada, širenje manipulacija igranjem na kartu predrasuda i lažnih vijesti.  Jedan od prioriteta Francuske je pronalaženje evropskog odgovora na širenje informacija čiji je cilj da unesu pometnju u javno mnjenje, često sa namjerom da se podrivaju demokratske vrijednosti i utiče na percepciju građana i njihove odluke.  Ovom prilikom pozdravljam hrabrost  novinara  Monitora, kog sam imao priliku da čitam od 1994. godine kada sam prvi put došao u Jugoslaviju. Njegov doprinos pluralizmu informacije i njegov otpor nacionalizmu – bez obzira na slaganje ili neslaganje sa njegovim političkim orijentacijama. Sa druge strane, sa žaljenjem konstatujem sve veću prisutnost tabloida koji ne poštuju elementarna etička pravila i podsjećaju na najgore trenutke iz devedesetih godina pokušavajući da postanu izopačeni instrumenti za upravljanje javnim mnjenjem.  Ako se prisjetimo odgovornosti zvaničnih medija početkom devedesetih godina za atmosferu koja je vladala, ova aktuelna zabrinjavajuća tendencija nas poziva da na to obratimo pažnju.  Dalje, to, takođe, daje povoda da razmislimo o dubokim razlikama koje mogu da postoje u Evropi, različitim nacionalnim tradicijama, odnosu prema istoriji i prema državi na koje su različito uticale religija, humanizam i renesansa, prosvetiteljstvo, komunistička ili liberalna ideologija. Anatemisanja i isključenja nas slabe, a tolerancija i razumijevanje nas jačaju: to je evropska moć!

MONITOR : Više puta ste kazali da Evropa želi da vidi istinske reforme, a ne na papiru. Koliko je Crna Gora danas daleko od takvih reformi?

TIMONIJE: Borba protiv organizovanog kriminala i korupcije su zahtjevi koje Evropska komisija stalno postavlja svim državama regiona.  Politička volja i uložena energija Vlade nam ulivaju nadu i očekujemo rezultate. Naša tehnička i operativna saradnja na kojoj godinama radimo nastavlja da se razvija u duhu povjerenja. Tim povodom naše nadležne uprave bi uskoro trebalo da potpišu sporazum. Važno je, takođe, usavršiti sudski okvir kako bi bio efikasniji i u potpunosti nezavisan u odnosu na političke pritiske ili zahtjeve. U tom kontekstu može se smatrati plodnim dijalog koji je uspostavljen sa Venecijanskom komisijom Savjeta Evrope i u tom pravcu treba nastaviti kako bi se uspostavio sistem koji će biti efikasan, a čiji legitimitet nijedan dobronamjerni politički akter neće dovesti u pitanje.

MONITOR:  Koliko je ralno obećanje premijera Zdavka Krivokapića da će Crna Gora biti članica EU 2024. godine?

TIMONIJE: Hajde da se kladimo! Kako god, volio bih da učestvujem u slavlju koje će Crnogorci tom prilikom organizovati.

Do tada, na stolu je još dosta hleba, kako bi rekli Francuzi, odnosno pred vama je još toga što treba uraditi da bi se došlo do ovog lijepog rezultata. Nova metodologija za koju se Francuska posebno zalagala kako bi ubrzala pregovarački proces, učinila ga uspješnijim i čitljivijim,  označila je 2020. godine početak nove etape na ovom putu. Mi vam svojim iskustvom i svojim savjetima pružamo podršku na tom putu zahvaljujući našem ekspertu pri Kancelariji za evropske integracije koji na svakodnevnom nivou radi sa vašim glavnim pregovaračem. Očekujemo  na jesen u Parizu jednog od predstavnika Kancelarije za evropske integracije, kome ćemo otvoriti vrata „kontrolnog tornja“ naše evropske politike – Generalnog sekretarijata za evropske poslove. Francusko predsjedavanje Evropskom unijom u prvoj polovini 2022. godine, nakon predsjedavanja Slovenije sa kojom smo sarađivali u savršenoj harmoniji, trebalo bi da nam omogući da napredujemo, naravno ako Crnogorci, u šta smo uvjereni, nastave da rade zajedno  i da se slažu u pogledu svog evropskog cilja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

INTERVJU

SONJA DRAGOVIĆ, ISTRAŽIVAČICA IZ OBLASTI URBANIZMA NA UNIVERZITETSKOM INSTITUTU LISABON I ČLANICA GRUPE KANA: Temeljno nerazumijevanje planiranja prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mi – čitavo društvo – godinama pokušavamo da se snađemo u sistemu planiranja prostora određenom kombinacijom starih planova koji su i dalje na snazi, i novih propisa koji su neproduktivni, ako ne i sasvim beskorisni

 

MONITOR: Vidite li naznake da nova vlast ima volju da poboljša prostorno planiranje i da spriječi dalji urbanistički i graditeljski haos u Podgorici i na Primorju?

DRAGOVIĆ: Nosimo se sa temeljnim nerazumijevanjem problema u prostornom planiranju od strane nadležnih za ovu oblast. Uzmimo za primjer to što se dešava, ili bolje rečeno ne dešava, sa zakonskim okvirom. Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata iz 2017. je i dalje na snazi, iako je poguban za održiv i ujednačen prostorni razvoj Crne Gore;  o predlogu za izmjene opet treba da raspravljamo usred ljeta – kažem opet, jer je tako bilo i prošle godine, kada je ovaj Zakon posljednji put izmijenjen. Evidentan je nedostatak shvatanja važnosti zakonskog okvira i hitnosti temeljnog preispitivanja modela koji je do sada bio na snazi, a to je nužno za bilo kakav napredak u ovoj oblasti.

MONITOR: Koliko povjerenje uliva ministar Mitrović?

DRAGOVIĆ: Ministar Mitrović ne uliva povjerenje, nego  pruža razloge za zabrinutost. Njegove izjave pokazuju nerazumijevanje povezanosti prostornog planiranja, ekonomske situacije i održivog razvoja, što je veliki hendikep za nekog ko vodi ovako važan resor. Primjera je mnogo, ali navešću jedan iz emisije Načisto, kada je Mitrović rekao da je jedan od razloga za sadašnje stanje prostornog razvoja to što prije 15 godina ekološka svijest nije bila razvijena i da bi bilo dobro da se ekolozi uključe u procese planiranja. Niko ne poriče da smo danas svjesniji ekoloških problema nego što smo bili ranije – i u Crnoj Gori, i globalno – i da je neophodno veće učešće stručnjaka za ovu oblast u svim procesima koji se tiču budućeg razvoja. No od suštinske je važnosti da ministar koji se bavi ovom oblašću razumije da korijen problema leži u nečemu drugom: u ekonomskom modelu zasnovanom na stalnoj ekspanziji gradnje, u permisivnosti zakonskog okvira, i u nemoći vlasti da artikuliše i sprovede viziju razvoja zasnovanu na opštem, zajedničkom dobru, umjesto na privatnoj dobiti. Ministar je pokazao da ovo ne razumije i sopstvenim postupcima, kada je odlučio da mu to što posjeduje zemlju na kojoj može da gradi i novac za izgradnju daje pravo da gradi kuću mimo planova – kada je, dakle, odlučio da mu to što je u privilegovanoj imovinskoj poziciji daje pravo da ne poštuje plan. Zabrinjavajuće je da neko sa takvim razumijevanjem sistema planiranja sada vodi resor koji bi trebalo da donese i sprovede progresivne promjene, i ne znam da li se tome možemo nadati.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESNA PEŠIĆ, SOCIOLOŠKINJA: Srbija da okrene drugi list

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mene je pitanje zašto je veliki dio srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosjećanje prema preko osam hiljada pobijenih dječaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa

 

MONITOR: Valentin Incko je na samom kraju mandata nametnuo dopunu Krivičnog zakona BiH, propisujući kazne za poricanje zločina genocida. Kako komentarišete tu odluku?

PEŠIĆ: Ne mogu da se upuštam u poteze Incka da li su dobri i koliko će biti uspešni da se u BiH kažnjava poricanje genocida u Srebrenici (reakcije Dodika su već poznate). Za mene je to pitanje zašto je veliki deo srpskog naroda u Bosni i Srbiji izgubio svaku ljudsku empatiju i saosećanje prema preko osam hiljada pobijenih dečaka, muškaraca, sinova, očeva i muževa. Zar ne osećamo ljudsku tugu prema tolikim ljudskih žrtvama koje su iskasapljene od ruke srpskog vođstva u RS. Kao da nam na pamet ne pada da se izvinimo za tolike pokolje, zatražimo  opraštaj i većno sećanje na te žrtve i sopstvenu bruku. Kakvo je to preganjanje da li je u Srebrenici bio genocid ili „strašni zločin“, kao da nije bilo suda i presuda. Srbija je jedina koja ne priznaje genocid u Srebrenici. Čestitam Crnoj Gori koja je uspela da donese Rezuluciju o genocidu u Srebrenici.

MONITOR: Jedan od mojih skorašnjih sagovornika iz BiH postavio je pitanje: Šta ćemo sa prošlošću? Svakodnevno svjedočimo prepucavanju političkih elita u tzv. regionu. REKOM proces se, izgleda, pokazao neizvodljivim. Šta je izvodljivo?

PEŠIĆ: Istoričar Markovina iz Hrvatske je konstatovao da je suočavanje sa prošlošću na tlu bivše Jugoslavije propalo, ili jednostavno nije uspelo. REKOM je postavio visoke zahteve u tom pogledu, a da ih je postavio i manje ambiciozno, opet i najskromnije zamišljeno suočavanje sa prošloću kao uslov pomirenja – ne bi uspelo. Time smo pokazali da nismo važni ni sebi ni drugima. Nema ovde kapaciteta za razumevanje događaja  i tragedije iz devedestih. Podgreva se balkanska „večna mržnja“, održava se ta vatra, bilo da je reč o vlastima ili opoziciji. Šta može umesto toga?  Markovina predlaže „miroljubivu koegzistenciju“, pa se i meni učinilo da bi to već bio veliki skok, ako zaista ne možemo da skočimo više od toga. Da bi to bio skromniji vid pomirenja, ali za nas značajan, da živimo u miru i koegzistenciji, i možda usmereni u istom pravcu, vrednostima i  saradnji.

MONITOR: Većinu zemalja Zapadnog Balkana opterećuju teški oblici organizovanog kriminala. Najčešće se u vezu dovode Srbija i Crna Gora. Kako ćemo izaći iz takvog „bratskog zagrljaja“?

PEŠIĆ: Pa tako što ćemo uvesti pravnu državu i ustavnu demokratiju, drugačiji sistem vrednosti, transparentnost vlade, umesto korupcije i ličnih odnosa – „ja tebi ti meni“ koji vladaju u našim plemenskim društvima u kojima su lični odnosi na prvom mestu, pa šta onda ostane za zakone koji se po pravilu olako krše. Samo u državama uređenim na vladavini prava možemo stići do normalne države, a mafija i kriminal ne mogu biti sistemski njen deo, nego se moraju  uredno goniti i kažnjavati. Kad država ne može da izađe na kraj sa klanovima, to je samo izgovor. To govori da su klanovi povezani sa državom ili su te države totalno nefukcionalne. Imam utisak da su neke bivše jugoslovenske republike to uspele, to da mafija nije u državi nego van nje – protiv koje se država bori i eliminiše je legitimnim i zakonskim sredstvima. I Hrvatska je jedno vreme bila mafijaška država, ali je uspela da mafiju izbaci iz države, što ne značći da mafije nema, nego je nema u državi. Srbija i Crna Gora u tome nisu uspešne države, a nisu ni na putu da do toga stignu, jer vidimo da se vlast održava i funkcioniše korišćenjem i uvlačenjem mafije u državu. Bez mafije ne uspevaju da se održe na vlasti, nego od mafije traže usluge koje moraju da se vrate. Eto to sada gledamo sa uhapšenim Belivukom, Miljkovićem i drugima koji u svojim iskazima  svedoče koliko i na koji način su bili angažovani od vrhova vlasti. To je tek početak i nisu sve rekli. Da bi se to sakrilo, Vučić danima prikazuje leševe, iskasapljene ljude, čisto smo zaplivali u nekrofiliju da bi se nekako skrenula pažnja sa toga šta ta družina radi na vlasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Nema obećanih reformi u prosvjeti. Čak ni o tome kako će tretirati užasna stanja u kojima se pojedine škole u Crnoj Gori nalaze – ministarka ne govori.

Mr Olivera Leković, v.d. direktorica nevladinog udruženja (NVU) Prosvjetna zajednica Crne Gore (PZCG), kazala je za Monitor da od resornog ministarstva zahtijevaju da se posveti gradnji nepartitokratskog sistema. „Imamo odgovornost da budemo kritičari svih koji pokušavaju da umjesto reforme koja će cijeniti stručnost i voditi kvalitetnijem obrazovanju svakog djeteta, nastave sa sprovođenjem sistema u kojem je najbitna partijska knjižica”.

Iz PZCG-a su nedavno, u saradnji sa NVO Udruženje Roditelji, pokrenuli kampanju pod nazivom Za društvo znanja, čiji je cilj da navede odgovorne u Vladi i Skupštini da prekinu tradiciju postavljanja partijskih vojnika za direktore škola i vrtića. Tražiće, navodi mr Leković, i izmjene Opšteg Zakona o obrazovanju kojim će se izbor direktora ubuduće urediti na način koji će garantovati transparentnost, profesionalizaciju i depolitizaciju, a na osnovu predloga prosvjetnih radnika, stručne zajednice i nevladinih organizacija. „Hoćemo da se sistem obrazovanja decentralizuje, kao i da resorno ministarstvo bude otvoreno za saradnju. Želimo da se budžet namijenjen za prosvjetu transparentno rasporedi i da se odrede prioriteti. Interesuje nas i kad će nastavnicima biti plaćen svaki čas preko norme, kad će se zaposliti kolege i asistenti (neki su i po deceniju na birou), kad ćemo imati plaćen prevoz, kad će se sistemski rješavati stambena pitanja prosvjetara i provjeriti rad Zadruge Solidarno, kao i do kad ćemo imati najmanju platu u regionu, pa i u Evropi. Nećemo stati sa zahtjevima. Godinama smo degradirani i na rubu egzistencije. Želimo društvo znanja”, navodi v.d. direktorica PZCG-a.

Nedavno je više članova radne grupe za izradu novog Zakona o visokom obrazovanju pobunilo protiv MPNKS-a, tvrdeći da su iz Ministarstva utvrdili nacrt tog propisa, bez konsultacije sa njima. Toliko o najavljivanom poboljšanju saradnje sa prosvjetarima.

Iz opozicione Socijaldemokratske partije (SDP) pokrenuli su postupak za interpelaciju u kojoj će tražiti smjenu ministarke.

Mnogo je znakova koji ukazuju na očigledan nedostatak kompetencija u resoru Vesne Bratić. Kadrovska politika tek je jedan od njih.

Andrea JELIĆ

 

DETEKTOR: Svega, kao na vašaru

U Ministarstvu prosvjete nauke kulture i sporta – veselo. Smjenu direktora osnovnih i srednjih škola, upotpunile su i promjene u kadrovskoj strukturi Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Na mjesto bivšeg direktora Božidara Božovića bila je   postavljena Milena Martinović, konzervatorka za papir, iz čuvene svešteničke porodice. Nakon 5 dana efektivnog rada ona je dala neopozivu ostavku. Nije se, kako se čuje, snašla u nesređenoj dokumentaciji svojih prethodnika.

Nije to ni lako. Evo ilustracija. U Upravi za zaštitu kulturnih dobara ne postoji registar popisa valorizovanih kulturnih pokretnih i nepokretnih dobara. Između ostalog ne postoji ni dokument iz 1945. godine kojim se potvrđuje preuzimanje Ikone presvetle Bogorodice Filermose. Od 1929. godine Ikona se nalazila kod kralja Aleksandra Karađorđevića ali je kralj Petar II Karađorđević prije napuštanja zemlje, predao na čuvanje Manastiru Ostrog. Takođe, ne postoji ni rješenje iz 1978. godine kojim se potvrđuje vlasništvo drzave nad Ikonom. Držalac ikone je Narodni muzej Crne Gore, koji je to postao aktom Vlade Crne Gore, odnosno Republičke komisije za vjerska pitanja od 20. januara 1978. Papiri se negdje zaturili…  Takođe, ne postoji dokument da li Ikona treba da se čuva u muzeju. Ili u nekom od crkvenih objekata za što se zalaže ministrica Vesna Bratić.

Za vrijeme petodnevne „vladavine” mr Milene Martinović krenulo se sa rekonstrukcijom cetinjskog manastira. Za nju su trebali posebni konzervatorski uslovi i prije svega saglasnost Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Detektor saznaje – Mitropolija je zaboravila proceduru. Ili je  smatrala da joj saglasnost i ne treba.  Kao slučaju sanacije prilaznog stepeništa  Cetinjskog manastira kada je samo obavijestila Upravu da su radovi toga i toga datuma završeni.

Uglavnom, ode Milena Martinović. Njen prethodnik, bivši direktor Božidar Božović, DPS kadar, bio se prešaltao u nove vladajuće redove. Skrasio se kao  pomoćnik direktora za UNESCO.  No, preplivavanje nije uspjelo. Vlada ga je nedavno smijenila.

Bez direktora se ne može. Ministrica je na elektronskoj sjednici Vlade postavila Mladena Zagarčanina, arheologa iz Bara, na mjesto najnovijeg v. d. direktora Uprave za zastitu kulturnih dobara. Među ostalim kriterijuma za postvaljenje, jedan, po novome, veoma važan je ispunio: njegove fotografije sa pokojnim mitropolitom Amfilohijem i ostalim svještencima iz Mitropolije krase društvene mreže. Uoči stupanja na funkciju najavio je jedan od prioriteta: “ Pronalaženje zajedničkog jezika s crkvom kojoj pripada veliki broj nepokretnih kulturnih dobara”. Prioritet će biti ispoštovan. Već prvog radnog dana u četvrtak ujutro direktor je zakazao sastanak sa Mitropolijom.

Da li će sa novim direktorom osvježiti u Upravi, čuće se. Pošto dolazi iz Bara sljeduju mu auto i vozač, njihove dnevnice i benzin. I, naravno, varijabila. Sve kao što je imala i njegova sugrađanka Anastazija Miranović kad je, u ime DPS-a, bila direktorica Uprave.

Koliko je nova valast ljuti protivnik nepotizma i partijskog zapošljavanja kazuje i opjevani podatak da je Vesna Bratić za  v.d. direktoricu podgoričke Gimnazije Slobodan Škerović postavila Biljanu Vučurović, suprugu poslanika i odbornika Jovana Jola Vučurovića, poznatog po vatrenom negiranju genocida. Za v.d. direktoricu OŠ Narodni heroj Savo Ilić u Kotoru  postavila je profesoricu Smiljanu Lazović, odbornicu  Demokratskog fronta. U Budvi je za v.d. direktoricu Srednje mješovite škole Danilo Kiš imenovana profesorica Nada Purić, bivša potpredsjednica Socijalističke narodne partije (SNP) koja je u januaru napustila tu stranku i dala podršku predsjedniku Opštine i lideru koalicije ,,Za budućnost Budve“ Marku Batu Careviću. Svega još tu ima.

U Crnoj Gori, prema zvaničnim podacima, postoje 162 državne osnovne škole, 50 srednjih škola i 21 predškolska ustanova, 13 muzičkih škola, dva obrazovna centra, tri resursna centra, deset učeničkih i studentskih domova i četiri internata. Na smijenjena mjesta direktora do sad je postavljeno svega 7 ljudi koji ne pripadaju „pravoslavnoj većini”. Eto tako.

Stela O. KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo