Kupovina nekadašnjih pogona Soko Štarka u Andrijevici od strane kompanije Desetka omogućava razvoj ovog kraja i nova radna mjesta. Ipak, ne treba zaboraviti i da su dosadašnje slične najave ostajale samo mrtvo slovo na papiru
Velika trgovinska firma Desetka iz Berana postala je novi vlasnik objekta i zemljišta nekadašnje andrijevičke „slatke fabrike”, koja je poslovala kao pogon beogradskog Soko Štarka.
Bivši pogon i hale kupljeni su od kompanije Atlantik Štark koja je u posljednje vrijeme raspolagala tom imovinom.
„Tačno je da smo kupili imovinu nekadašnje „slatke fabrike” u Andrijevici, s namjerom da objekte stavimo u odgovarajuću funkciju. Još razmišljamo šta bi sve moglo tamo da se organizuje, ali je sigurno da će aktiviranje raspoloživih kapaciteta podrazumijevati i upošljavanje određenog broja radnika, što je značajno za ovaj kraj” – saopštili su iz firme Desetka.
Predsjednik opštine Andrijevica Željko Ćulafić kaže da se iskreno nada da će novi vlasnik u bivšim pogonima organizovati korisne djelatnosti koje će doprinijeti oživljavanju privrede u Andrijevici.
„Znajući da se radi o ozbiljnoj firmi, ubijeđen sam da će imovina nekadašnjeg Soko Štarka u Andrijevici poslužiti novom vlasniku da je stavi u funkciju razvoja čitavog kraja. Radi se o velikim objektima u kojima se mogu organizovati različite vrste proizvodnje. To uliva nadu da će se stvoriti mogućnosti i za otvaranje radnih mjesta, što je Andrijevici u ovom trenutku najneophodnije, jer to je jedini način da se zaustavi odlazak lokalnog stanovništva. Lokalna uprava će u domenu svojih nadležnosti pomoći da dođe do otvaranja novih radnih mjesta” – rekao je Ćulafić.
Isto mišljenje ima i potpredsjednik opštine Veselin Raketić, koji se nada da će, osim trgovine, Desetka pokrenuti i neki proizvodni program.
„To je ogroman kompleks hala koje su iza prethodnih vlasnika ostale prazne. Nadamo se da Desetka ima ozbiljne namjere. U svakom slučaju, šta god da otvore, to će značiti da te hale više neće biti prazne i značiće otvaranje radnih mjesta” – kaže Raketić.
On podsjeća da su nove lokalne vlasti u Andrijevici, nakon što su poslali DPS u opoziciju, obećale da će raditi na oživljavanju nekadašnje industrijske zone u ovom gradiću, u kojoj je nekada „slatka fabrika” dominirala.
„Ima tu još pogona koji mogu da se prodaju i stave u funkciju. Najbitnije je da utvrdimo ko su stvarni vlasnici tih pogona i da sa njima razgovaramo o tome kakve su im namjere. Ako sami ne misle nešto da rade, naći ćemo načina da ih natjeramo da prodaju nekom ko misli dobro državi i gradu” – dodaje Raketić.
Iako je priča o prodaji i aktiviranju pogona u nekadašnjem Soko Štarku u Andrijevici lijepa za uvo, ne treba zaboraviti da su dosadašnje najave ostajale samo mrtvo slovo na papiru.
Fabrika ratluka i želea Soko Štark u Andrijevici napravljena je 1977. godine, u vrijeme kada još niko nije slutio šta će se desiti sa SFRJ.
U njoj su uposlenje našli radnici iz Andrijevice i Berana, a po visini plata i redovnosti isplate, čak i u najtežim godinama inflacije, bili su u svemu privilegovani u odnosu na radnike drugih kompanija. U Andrijevici je ova fabrika bila najbrojniji privredni kolektiv, čije gašenje se itakako odrazilo na socijalnu sliku opštine.
Kompaniju Soko Štark u julu 2005. godine najprije je privatizovala firma Grand kafa.
Pogon u Andrijevici je, prema riječima radnika, zatvoren praktično preko noći, u decembru te godine, samo dva-tri mjeseca nakon privatizacije, a sve mašine i vrijedna oprema ubrzo nestali i izneseni iz Crne Gore.
Tada su radnici uz otpremninu upućeni na biro rada. Oni su kasnije tvrdili da su prevareni i da su otpremnine koje su dobili mnogo manje od onih koje su dobile njihove kolege u pogonima Soko Štarka u Srbiji.
„Došla su tri predstavnika novih vlansika i ponudili nam, po sistemu uzmi ili ostavi, 150 eura po godini radnog staža. Morali smo prihvatiti. Tek kasnije, kolege iz Srbije su nam javile da su oni koji su tamo napustili posao prilikom privatizacije, dobili 400 eura po godini staža. Mi smo prevareni i tužili smo vlasnika“ – podsjećaju radnici.
Od kada je zatvoren ovaj pogon u Andrijevici, njegovi radnici su vodili sudske sporove. Oni su sve vrijeme navodili da su primjenom različitog socijalnog programa dovedeni u neravnopravan položaj u odnosu na svoje kolege iz Srbije. Stigli su i do Suda u Strazburu, koji nije presudio u njihovu korist.
Andrijevica, malena varoš na sjeveru Crne Gore, sve do 2000. godine zapošljavala je oko 650 radnika u privredi ili proizvodnji. Glavni nosioci razvoja gradića pod Komovima bili su upravo Soko Štark sa oko 250 radnika u najbolje vrijeme, Termovent sa oko 175 zaposlenih, Polimka sa 170, Pako sa oko 35, Andrimer sa oko 40 zaposlenih, kao i jedan broj radnika u drugim manjim proizvodnim jedinicama.
Statistika neumoljivo govori da je Andrijevica danas na dnu. Stopa nezaposleniosti, plate i penzije – sve je ispod državnog prosjeka. Sada se rađa tračak nade da ima spasa. Bivši radnici Soko Štarka su u poznim godinama, ali je tu armija mladih i beznadežno dokonih.
„Mi omladinu moramo vraćati na pravi put, put poštene zarade. Zašto ne raditi u proizvodnji? U fabričkim halama. Nadamo se da je prošlo vrijeme kada su pravi i zdravi dobijali socijalu i nisu htjeli ništa da rade ni na svojim domaćinstvima, a ne u fabričkim halama” – kaže potpredsjednik opštine Raketić.
Beranska firma Desetka pravi prodor. Sa trgovinom su dostigli vrhunac, i sada vjerovatno namjeravaju da se oprobaju u nekoj proizvodnoj djelatnosti. U Andrijevici je to test i za nove vlasti. To bi mogla biti slamka spasa da se zaustave ili makar uspore migracije i odlazak mladih u punoj radnoj snazi.
Tufik SOFTIĆ