Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA – PUTEVIMA ,,DA ŽIVIMO BOLJE”: Ko da karavani prolaze

Objavljeno prije

na

put-talanovci...

Mještani malenog andrijevičkog zaseoka Talanovci, u podkomovskom dijelu ove crnogorske opštine, na samo petom kilometru od varoši, do svojih kuća još dolaze planinarski opremljeni i u obaveznim gumenim čizmama kao i prije pola vijeka. Putevi kojima prolaze i danas liče na one iz vremena karavana. Mještani pričaju kako na obećani asfalt čekaju nekoliko decenija.

,,Posljednja čuka oko Podgorice i drugih gradova odavno je dobila asfalt, a mi skoro pet decenija dobijamo samo prazna obećanja, iako smo od grada udaljeni svega pet kilometara. Zato je smiješno kada čujemo priče kako država vodi računa o ravnomjernom regionalnom razvoju i prosperitetu naših sela”, kažu stanovnici Talanovaca.

Oni podsjećaju da su početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka sopstvenim sredstvima probili put od Andrijevice do Talanovaca i da su nakon toga uložili dosta i truda u održavanje njegove prohodnosti.

,,Brzo će izbori. Neka nam opštinski i državni funkcioneri dođu luksuznim automobilima, da vidimo kako će proći. To jednostavno nije moguće. Ali mi znamo, kada za to dođe vrijeme i kada im budemo potrebni, stići će do nas terenskim vozilima”, kažu mještani ovog sela s pogledom na vrhove Komova.

Put do Talanovaca još održavaju lopatama, i u ljetnjem i u zimskom periodu. I u vrijeme odrona, i zimskih smetova.

,,Lokalni funkcioneri treba da znaju da će sva podkomovska sela ubrzo ostati pusta, bez iđe ikoga. Posljednjih godina morali smo bar dvadesetak puta sami da angažujemo neophodnu mehanizaciju, kako bismo obezbijedili putnu prohodnost do naših domova. To su bile privremene sanacije klizišta u mjestu Bojoviće, jer se tu pokrenulo čitavo brdo, čije uklanjanje zahtijeva velika novčana sredstva”, pričaju mještani Talanovca.

Valja se prisjetiti da nije bilo tako dok se DPS trudio da preuzme Andrijevicu od prosrpskih stranaka, koje su prije toga vladale skoro dvije decenije ovim krajevima. Direkcija za javne radove godinama ranije je u širokom luku zaobilazila lokalne institucije u Andrijevici i asfaltiranje obavljala preko štaba Opštinaskog odbora DPS-a.

Tadašnji predsjednik Opštine Veselin Bakić (SNP) zbog toga je tražio da nadležni organi sve ispitaju. Čak je napisao prijavu državnoj Upravi za antikorupcijsku inicijativu, zbog sumnje da su u Direkciji javnih radova Crne Gore prilikom finansiranja modernizacije puteva u opštini Andrijevica u toku 2009. i 2010. godine postojale koruptivne radnje.

Prema toj prijavi, Direkcija je finasirala asfaltiranje puteva, sokaka, prilaza kućama i pomoćnim objektima, u dužini od desetak kilometara. Ovi radovi izvođeni su bez obavještenja zvaničnih organa lokalne uprave i bez tendera, a putne pravce je određivalo lokalno rukovodstvo Demokratske partije socijalista.

Neko je izveo i računicu. Kako je kilometar asfalta tada stajao u prosjeku četrdeset pet hiljada eura, to je značilo da je nelegalnim tokovima na području opštine Andrijevica samo u dvije godine finasirano asfaltiranje puteva u vrijednosti od dvjesta sedamdeset hiljada eura. Od te prijave na kraju nije bilo ništa, a DPS je najprije na silu, a potom i na izborima koje su ozbiljne stranke bojkotovale, preuzeo vlast u ovoj opštini.

„Od dolaska DPS na vlast u Andrijevici, u selima ispod Komova, u Košutićima, Đulićima, Konjusima, Kutima, Cecunima, Jošanici i Japanu, nije postavljen ni metar asfalta”, kažu danas stanovici andrijevičkog seoskog područja.

Misija DPS-a u Andrijevici završena je kada su osvojili lokalnu vlast. Tada su osvojili i prirodne resurse. Umjesto obećanih puteva koje mještani nazivaju ,,da živimo bolje”, u ovom dijelu Crne Gore sada kao pečurke niču elektrane raznoraznih tajkuna, od kojih lokalno stanovništvo neće imati nikakve koristi.

Pedesetak mještana iz mjesne zajednice Konjuhe nedavno su potpisali inicijativu da se preispita odluka o zaključivanju ugovora o koncesiji i izgradnji malih hidroelektrana na vodotoku Mojanske rijeke koji je sklopljen između Vlade kao koncendenta i koncesionara konzorcijuma raznih društava s ograničenom odgovornošću, među kojima je i Hidroenergija Montenegro DOO Berane.

Inicijativa je upućena Ministarstvu ekonomije, uz obrazloženje da je krajnje neprimjereno što je ugovor potpisan bez ikakve konsultacije s lokalnim stanovništvom, odnosno s vlasnicima parcela koje će se koristiti za izgradnju mini hidroelektrana na rijekama Podkomovlja.

Oni su najavili da će presipitati i ulogu lokalne uprave u sklapanju ugovora o izgradnji mini hidroeletrana u Podkomovlju.

Poučeni, kako kažu, lošim iskustvom izgradnje mini centrale na vodotoku Bradavac, koji s rijekom Mojanskom čini rijeku Perućicu, oni smatraju da se u te poslove nije trebalo ni moglo ući a da za to ne znaju mještani.

,,Od silnih obećanja građani su dobili devastirani ili uništeni šumski fond koncesionog područja, loše napajanje električnom energijom, čak mnogo lošije nego prije puštanja u rad te centrale. O tome svjedoče česti prekidi u snadbijevanju električnom energijom, variranje napona što izaziva kvarenje kućnih aparata i namirnica”, pišu mještani Konjuha.

Oni zato prijete da će se suprotstaviti izgradnji mini hidroelektrana na Mojanskoj rijeci.

„Male centrale ne predstavljaju distributivni izvor energije za ta područja. Od njih koristi imaju samo tajkuni koji nemilosrdno eksploatišu prirodne resurse. Lokalno stanovništvo mora imati mnogo značajniju ulogu u procesu planiranja i odlučivanja o izgradnji mini hidrocentrala, kako bi one bile održive i korisne kako za državu i koncesionare, tako i za lokalne zajednice svih opština u kojima se planira njihova izgradnja”, kažu Konjušani.

Mještani seoskih područja na sjeveru Crne Gore sve češće podižu glas protiv koncesionara šuma i voda, tražeći da im, izvlačeći milione eura profita iz njihovih lokalnih zajednica, obezbijede elementarne uslove za život. Da makar putevi ne liče na one koji vode prema Talanovcima u Andrijevici.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo