Povežite se sa nama

OKO NAS

ANDRIJEVICA – PUTEVIMA ,,DA ŽIVIMO BOLJE”: Ko da karavani prolaze

Objavljeno prije

na

Mještani malenog andrijevičkog zaseoka Talanovci, u podkomovskom dijelu ove crnogorske opštine, na samo petom kilometru od varoši, do svojih kuća još dolaze planinarski opremljeni i u obaveznim gumenim čizmama kao i prije pola vijeka. Putevi kojima prolaze i danas liče na one iz vremena karavana. Mještani pričaju kako na obećani asfalt čekaju nekoliko decenija.

,,Posljednja čuka oko Podgorice i drugih gradova odavno je dobila asfalt, a mi skoro pet decenija dobijamo samo prazna obećanja, iako smo od grada udaljeni svega pet kilometara. Zato je smiješno kada čujemo priče kako država vodi računa o ravnomjernom regionalnom razvoju i prosperitetu naših sela”, kažu stanovnici Talanovaca.

Oni podsjećaju da su početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka sopstvenim sredstvima probili put od Andrijevice do Talanovaca i da su nakon toga uložili dosta i truda u održavanje njegove prohodnosti.

,,Brzo će izbori. Neka nam opštinski i državni funkcioneri dođu luksuznim automobilima, da vidimo kako će proći. To jednostavno nije moguće. Ali mi znamo, kada za to dođe vrijeme i kada im budemo potrebni, stići će do nas terenskim vozilima”, kažu mještani ovog sela s pogledom na vrhove Komova.

Put do Talanovaca još održavaju lopatama, i u ljetnjem i u zimskom periodu. I u vrijeme odrona, i zimskih smetova.

,,Lokalni funkcioneri treba da znaju da će sva podkomovska sela ubrzo ostati pusta, bez iđe ikoga. Posljednjih godina morali smo bar dvadesetak puta sami da angažujemo neophodnu mehanizaciju, kako bismo obezbijedili putnu prohodnost do naših domova. To su bile privremene sanacije klizišta u mjestu Bojoviće, jer se tu pokrenulo čitavo brdo, čije uklanjanje zahtijeva velika novčana sredstva”, pričaju mještani Talanovca.

Valja se prisjetiti da nije bilo tako dok se DPS trudio da preuzme Andrijevicu od prosrpskih stranaka, koje su prije toga vladale skoro dvije decenije ovim krajevima. Direkcija za javne radove godinama ranije je u širokom luku zaobilazila lokalne institucije u Andrijevici i asfaltiranje obavljala preko štaba Opštinaskog odbora DPS-a.

Tadašnji predsjednik Opštine Veselin Bakić (SNP) zbog toga je tražio da nadležni organi sve ispitaju. Čak je napisao prijavu državnoj Upravi za antikorupcijsku inicijativu, zbog sumnje da su u Direkciji javnih radova Crne Gore prilikom finansiranja modernizacije puteva u opštini Andrijevica u toku 2009. i 2010. godine postojale koruptivne radnje.

Prema toj prijavi, Direkcija je finasirala asfaltiranje puteva, sokaka, prilaza kućama i pomoćnim objektima, u dužini od desetak kilometara. Ovi radovi izvođeni su bez obavještenja zvaničnih organa lokalne uprave i bez tendera, a putne pravce je određivalo lokalno rukovodstvo Demokratske partije socijalista.

Neko je izveo i računicu. Kako je kilometar asfalta tada stajao u prosjeku četrdeset pet hiljada eura, to je značilo da je nelegalnim tokovima na području opštine Andrijevica samo u dvije godine finasirano asfaltiranje puteva u vrijednosti od dvjesta sedamdeset hiljada eura. Od te prijave na kraju nije bilo ništa, a DPS je najprije na silu, a potom i na izborima koje su ozbiljne stranke bojkotovale, preuzeo vlast u ovoj opštini.

„Od dolaska DPS na vlast u Andrijevici, u selima ispod Komova, u Košutićima, Đulićima, Konjusima, Kutima, Cecunima, Jošanici i Japanu, nije postavljen ni metar asfalta”, kažu danas stanovici andrijevičkog seoskog područja.

Misija DPS-a u Andrijevici završena je kada su osvojili lokalnu vlast. Tada su osvojili i prirodne resurse. Umjesto obećanih puteva koje mještani nazivaju ,,da živimo bolje”, u ovom dijelu Crne Gore sada kao pečurke niču elektrane raznoraznih tajkuna, od kojih lokalno stanovništvo neće imati nikakve koristi.

Pedesetak mještana iz mjesne zajednice Konjuhe nedavno su potpisali inicijativu da se preispita odluka o zaključivanju ugovora o koncesiji i izgradnji malih hidroelektrana na vodotoku Mojanske rijeke koji je sklopljen između Vlade kao koncendenta i koncesionara konzorcijuma raznih društava s ograničenom odgovornošću, među kojima je i Hidroenergija Montenegro DOO Berane.

Inicijativa je upućena Ministarstvu ekonomije, uz obrazloženje da je krajnje neprimjereno što je ugovor potpisan bez ikakve konsultacije s lokalnim stanovništvom, odnosno s vlasnicima parcela koje će se koristiti za izgradnju mini hidroelektrana na rijekama Podkomovlja.

Oni su najavili da će presipitati i ulogu lokalne uprave u sklapanju ugovora o izgradnji mini hidroeletrana u Podkomovlju.

Poučeni, kako kažu, lošim iskustvom izgradnje mini centrale na vodotoku Bradavac, koji s rijekom Mojanskom čini rijeku Perućicu, oni smatraju da se u te poslove nije trebalo ni moglo ući a da za to ne znaju mještani.

,,Od silnih obećanja građani su dobili devastirani ili uništeni šumski fond koncesionog područja, loše napajanje električnom energijom, čak mnogo lošije nego prije puštanja u rad te centrale. O tome svjedoče česti prekidi u snadbijevanju električnom energijom, variranje napona što izaziva kvarenje kućnih aparata i namirnica”, pišu mještani Konjuha.

Oni zato prijete da će se suprotstaviti izgradnji mini hidroelektrana na Mojanskoj rijeci.

„Male centrale ne predstavljaju distributivni izvor energije za ta područja. Od njih koristi imaju samo tajkuni koji nemilosrdno eksploatišu prirodne resurse. Lokalno stanovništvo mora imati mnogo značajniju ulogu u procesu planiranja i odlučivanja o izgradnji mini hidrocentrala, kako bi one bile održive i korisne kako za državu i koncesionare, tako i za lokalne zajednice svih opština u kojima se planira njihova izgradnja”, kažu Konjušani.

Mještani seoskih područja na sjeveru Crne Gore sve češće podižu glas protiv koncesionara šuma i voda, tražeći da im, izvlačeći milione eura profita iz njihovih lokalnih zajednica, obezbijede elementarne uslove za život. Da makar putevi ne liče na one koji vode prema Talanovcima u Andrijevici.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo