Povežite se sa nama

OKO NAS

HOĆE LI AZBEST BITI UKLONJEN IZ KOLAŠINSKOG VODOVODA: Štetno a bezbjedno

Objavljeno prije

na

Iako još nijednim zvaničnim istraživanjem nije potvrđeno da azbestne cijevi, koje čine veći dio kolašinske vodovodne mreže, utiču na zdravlje građana, u lokalnoj upravi, kako tvrde, trude se da nađu načine da ih što prije zamijene. Činjenica da bi vrijednost tog posla bila višemilonska, spreječavala je dosadašnje izvršne vlasti da krenu u taj posao i motivišu državu da pomogne.

Kolašinski vodovod građen je sredinom osamdesetih godina minulog vijeka, dok je asbest bio prihvatljiv građevinski materijal, odnosno dok još nje bilo poznato njegovo štetno dejstvo na zdravlje ljudi. Povoljnije cijene opredijelile su investitore i izvođače da odaberu takve cijevi, ali je i tada bilo Kolašinaca koji su upozoravali na štetnost, sada već evropskim propisima zabranjenog materijala.

Pokojni Đuro Medenica, koji je imao kuću u blizini hotela Bjelasica dugo je i oštro recimo protestvovao i upozoravao na štetnost tog materijala. Tada je takva njegova reakcija bila mnogima smiješna. Državu, koja je finansirala izgradnju vodovoda, i izvođača radova vjerovatno je opredijelila niska cijena pa su se oglušili o rijetke, ali oštre proteste.

Nakon poplava početkom devedesetih zamijenjeno je svega nekoliko cijevi, koje su bile oštećene. Kada su italijanski stručnjaci prvi put radili Generalni urbanistički plan Kolašina, sjećaju se neki bivši lokalni funkcioneri, savjetovali su hitnu zamjenu cijevi. Slična je bila i preporuka profesora s torinskog Aritektonskog fakulteta kada su za taj grad radili Master plan održivog razvoja turizma.

Krajem 2010. i početkom 2011. godine, u okviru Programa podrške infrastrukturnim projektima u zemljama Zapadnog Balkana, konsultantska organizacija WYG International uradila je Studiju za finasiranje razvoja vodovodnog i kanalizacionog sistema Kolašina. Ta studija predstavlja početni korak u procesu izrade Programa razvoja vodovodnog i kanalizacionog sistema te varoši. Razmatrano je više opcija razvoja vodovodnog sistema grada i predložen je odgovarajući investicioni program. Osnovnim projektom, između ostalih aktivnosti, predviđena je zamjena azbestno- cementnih i livano gvozdenih cijevi na kraćim dionicama, što bi koštalo oko milion eura. Dugoročnim projektom predviđena je kompletna zamjena svih azbestno cementnih cijevi, a cijena toga posla bila bi četiri puta viša. Taj trošak, očigledno je, bez pomoći sa stane opštinska kasa još dugo neće moći podnijeti.

Direktorica Vodovoda i kanalizacije Jelka Rakočević podsjeća da su, u vrijeme izgradnje takozvanog novog vodovoda, azbestno-cementne cijevi zauzimale važno mjesto među građevinskim materijalima za slične objekte. Kolašin, trdi ona, nije izuzetak ni u odnosu na ostale crnogorske, ali ni neke evropske gradove.

„Azbestno cementne cijevi postoje u najvećem broju vodovoda ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu. Takođe, ove cijevi zastupljene su i u vodovodnim sistemima mnogih evropskih gradova, na primjer, u Budimpešti, Barseloni, Sofiji. Beču, Lisabonu, Varšavi, Roterdamu, itd. U distributivnoj mreži Beogradskog vodovoda ima oko 460 kilometara azbest-cementnih cijevi. Ukupna dužina cjevovoda od azbest-cementa u vodovodnom sistemu Kolašina iznosi 9.250 metara”, kaže ona.

Prema njenim riječima, rezultati dosadašnjih naučnih istaživanja na eksperimentalnim životinjama i na ljudima pokazali su da postoje štetni efekti na zdravlje, ukoliko se azbest unosi u organizam inhalacijom, odnosno vazduhom. Rakočevićeva tvrdi da ne postoje štetni efekti na zdravlje ukoliko se azbest unosi ingestijom, odnosno preko vode za piće.

Ona kaže da je Svjetska zdravstvena organizacija saopštila da nije utvrđena kancerogenost azbesta unijetog gutanjem. Zbog toga, tvrdi Rakočevićeva, ne postoje ni smjernice o dozvoljenoj količini azbesta u vodi.

,,Iz tih razloga u Preporukama za kvalitet vode za piće Svjetske zdravstvene organizacije i Direktivi EU, koja se odnosi na kvalitet vode za piće koja je namijenjena za ljudsku upotrebu, nijesu date vrijednosti, odnosno maksimalno dozvoljene koncentracije za azbest, kao ni u našem važećem Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće”, objašnjava direktorica.

Proizvodnja i prerada azbestnog materijala na nivou Evropske unije zabranjena je još 2005. godine, mada je u mnogim članicama ova zabrana donijeta i deceniju ranije. Pitanje azbesta u EU regulisano je kroz nekoliko dokumenata: Direktiva o sprječavanju i smanjenju zagađenja okoline azbestom, Direktiva koja se odnosi na zaštitu radnika koji su posebno izloženi azbestu, kao i ona kojom se zabranjuje proizvodnja i prerada proizvoda koji u sastavu imaju azbest.

„Bez obzira na to, smatramo da je ove cijevi u narednom periodu neophodno u potpunosti zamijeniti cijevima od savremenih materijala kao što je polietilen. Na taj način, pored eliminisanja eventualnog negativnog uticaja azbesta na zdravlje ljudi, značajno će se doprinijeti i smanjenju gubitaka vode iz sistema, kao i smanjiti mogućnost nastajanja kvarova”, rekla je direktorica Vodovoda.

Ona tvrdi da je najvažnije naglasiti da je voda iz sistema gradskog vodovoda izuzetno kvalitetna, ispravna i bezbjedna za upotrebu, što potkrepljuje rezultatima do sada obavljenih mjerenja i analiza. Rakočevićeva kaže da mišljenje o ispravnosti vode za piće daje Institut za javno zdravlje Crne Gore, a uzorci vode uzimaju se sa dva mjesta u distributivnoj mreži, najmanje jednom mjesečno. U slučaju potrebe, napominje ona, uzorci se uzimaju i češće.

„Takođe, dva puta godišnje na vodoizvorištu uzimaju se i uzorci takozvane sirove vode. Na osnovu rezultata mikrobioloških i fizičko hemijskih analiza vode, ispitivani uzorci u najvećem broju slučajeva odgovaraju uslovima Pravilnika o higijenskoj ispravnosti vode za piće i Pravilnika o bližim zahtjevima koje u pogledu bezbjednosti treba da ispunjava voda za piće. Prema podacima publikovanim u Izvještaju o higijenskoj ispravnosti vode za piće Vodovod i kanalizacija Kolašin, po broju ispravnih uzoraka, nalazi se na samom vrhu ove liste u Crnoj Gori”, tvrde u tom preduzeću.

U NVO Natura, i pored tih podataka, smatraju da problem zamjene vodovodnih cijevi ne treba odlagati. Kako je rekao direktor te organizacije, Mikan Medenica nije prijatan osjećaj kad znaš da svakodnevno, decenijama, konzumiraš vodu, koja je u dodiru s kancerogenim materijalom.

„Svjestan sam da je to ogromna investicija za naše prilike, ali u svakom slučaju zamjenu azbesta iz našeg vodovoda ne treba nijednog trenutka staviti u drugi plan. Ljudi koji ovdje provode život, iako nema podataka da je taj materijal štetan ako se unosi vodom za piće, ne mogu biti mirni. Svakodevno pijemo vodu, koja protiče kroz cijevi od materijala, koji je odavno zabranjen”, kaže Medenica.

Nekolicina njegovih kolega ekologa i sugrađana, sličnog su mišljenja. Kažu da je nedopustivo da jedno mjesto, koje se turistima predstavlja kao ekološko, ima skoro 10 kilometara azbesta ugrađenog u vodovod. Za zamjenu se, kažu, novac mora naći, a smatraju i da bi slični projekti bili podržani iz pretpristupnih evropskih fondova.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SPORT: GASI LI SE ŽRK BUDUĆNOST: Da ne bude kao Đekna

Objavljeno prije

na

Objavio:

ŽRK Budućnost, najtrofejniji crnogorski sportski klub, od 1. jula je bez generalnog sponzora i prema najavama  boriće se za golu egzistenciju. U toj situaciji takmičarske ambicije niko ne pominje

 

 

Gasi li se najtrofejniji crnogorski sportski klub? Da li će nastupati i u kojem takmičenju? Hoće li Glavni grad, novcem građana, od propasti spašavati nekadašnjeg evropskog giganta? Hoće li se naći još neko da pomogne? Sve su ovo pitanja koja ovih dana pune stupce crnogorskih novina i portala, boreći se za čitanost rame uz rame sa EP u fudbalu.

Prvog jula, kad je istekao sponzorski ugovor sa ŽRK Budućnost, saopštenjem se oglasila kompanija Bemax: „ Bila je čast što smo u prethodne tri sezone bili generalni sponzor brenda kao što je ŽRK Budućnost. Uspjeli smo da riješimo nagomilane finansijske probleme, doprinesemo formiranju tima za narednu sezonu i klub ostavimo bez ijedne neizmirene obaveze iz prethodnih sezona, uključujući i nedavno završenu 2023/24“, napisali su tim povodom.

Uslijedila je rekacija iz kluba. Podgorički Dan je 7. jula objavio tekst sa naslovom Maja Bulatović: Klub se gasi. Ljubiteljima sporta ne treba objašnjavati da je u pitanju najtrofejniji crnogorski sportski klub, osvajač dvije titule prvaka Evrope, tri Kupa pobjednika kupova, jednog Kupa EHF, nebrojeno regionalnih i domaćih trofeja. Jedini šampion Crne Gore od njene nezavisnosti.

„Na današnji dan klub se gasi. Nažalost, nije ni prvi ni posljednji, ali to je sudbina koja nas je sačekala“,  kazala je legenda Budućnosti, jugoslovenskog i crnogorskog rukometa Maja Bulatović, koja je izvršni direktor kluba. Bulatovićka je dalje objasnila da je klub ostao bez glavnog sponzora, da je u pitanju goli opstanak, da se sad intenzivno radi na tome da se troškovi i eventuralni penali minimizuju. Sa najavljenim pojačanjima raskinuće se ugovori. Sve će igračice biti slobodne… Dodala je i da je dosadašnji generalni sponzor Bemaks pokrio troškove za prošlu sezonu, ali su ostale obaveze za šesti i sedmi mjesec – od stanarina, avio karata, igračica koje su trebalo da dođu. Za Monitor nije željela da bilo šta detaljnije objašnjava.

Milivoje KOVAČEVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

SEZONA SKUPLJANJA ŠUMSKIH PLODOVA: Gledanje u nebo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Država bi morala da se organizovanije uključi i pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način je, smatraju zainteresovani, razvijanje prerađivačkih i skladišnih kapaciteta

 

 

U narednih desetak dana moglo bi se znati kakva će biti sezona pečurke na sjeveru, nakon obilnih kiša koje su ovaj dio Crne Gore zahvatile u prethodnom periodu. Jedan od najvećih otkupljivača i prerađivača pečurke i šumskih plodova iz Rožaja, Feho Kalač, kaže da toliko vremena treba da se vidi da li će pečurka, sada kada je ugrijalo, krenuti i da li će je biti na početku ove sezone.

Kalač prije svega misli na vrganj i lisičarku koji su u inostranstvu najviše traženi. „Nešto vrlo malo što je bilo smrčka, to su ljudi brali za svoje potrebe ili su prodavali na primorju. Sada nam ostaje samo da čekamo i da u narednim danima vidimo hoće li ove godine biti vrgnja i lisičarke, ili će se ponoviti loša godina kao što je bila prošla.“

Kada se radi o drugim šumskim plodovima, prvenstveno borovnici i malini, on ocjenjuje da je godina vrlo loša, ali se zato nada da će uspjeti da plasira zalihe borovnice od prošle godine koje ima u svojim hladnjačama. „U nižim planinskim predjelima roda borovnice skoro da nema. Vidjećemo u vrhovima kakav će biti rod, gdje malo kasnije zrijeva, ako je neki grad ne pokosi“, objašnjava Kalač. Ovogodišnje cijene pečurke, dodaje, još nisu formirane, i to će se znati početkom avgusta, kada će, ako bude roda, berba biti u punoj sezoni.

Kalač, vlasnik preduzeća K.D. Sloga,   podsjeća da je prošlogodišnja sezona berbe  pečurke na sjeveru Crne Gore potpuno propala, i gaji nadu da se to ove godine neće ponoviti.

Tada se pokazalo da nedostatak državne strategije u ovoj oblasti dovodi na ivicu opstanka jednu značajnu privrednu granu, otkupljivače i prerađivače, ali i obične građane, odnosno berače, koji od toga ostvaruju značajne prohode. Kalač, kao iskusni privrednik u oblasti otkupa i prerade pečurki i šumskih plodova, ističe da je uspio da prošlu godinu premosti otkupom kleke i jagode.

Samo godinu ranije, 2022., pečurka je bila prerodila da se nije imala gdje skladištiti, odnosno da nije bilo dovoljno hladnjača u kojima bi se mogla sačuvati, da bi 2023. bila potpuno obrnuta situacija. Monitor je pisao kako je vrganj 2022. godine „prerodio“ i da su otkupljivači uzimali samo najkvalitetniju klasu, i to po cijeni od svega 1,5 eura, zbog malih kapaciteta privatnih hladnjača na sjeveru, dok je ona slabije klase trunula u šumama. Prošle godine vrgnja, kao se to obično kaže, nije bilo ni za lijek, a kilogram je dostizao cijenu od 13 eura.

Na stranu nedostatak skladišnih kapaciteta, kažu otkupljivači. Crna Gora, prema njihovim riječima, sve ove godine nije učinila ništa da stimuliše razvoj prerađivačkih pogona za pečurku. Pokazalo se da su otkupljivači pečurke i drugih šumskih plodova ostavljeni sami sebi. Država im nije mogla pomoći ni kada su im hladnjače ostale pune malina. Nije im mogla pomoći ni da smjeste tržišne viškove pečurke.

„Ne smijemo biti prepušteni vremenskim uslovima i rodu pečurke i šumskih plodova od godine do godine. Potrebne su nam fabrike za preradu tržišnih viškova u godinama kada robe ima mnogo. Preradi se, sačuva se do povoljnog trenutka i povoljne cijene na tržištu, i onda nema stihije“, kažu privrednici u ovoj oblasti.

Zato vlasnik K.D. Sloga iz Rožaja kaže da im ostaje da u narednih deset dana gledaju u nebo i čekaju da vide kakav će ove godine biti rod pečurke. „Ako ne rodi, svi smo na gubitku, od berača, preko otkupljivača do izvoznika“, kaže Feho Kalač.

Na sjeveru Crne Gore je značajan broj i individualnih domaćinstava, koja nijesu privredno registrovana, a bave se berbom i osnovnom preradom. Ta domaćinstva su toliko razvila posao da su počeli sami da prerađuju pečurku u kućnoj radinosti i manjim pogonima, i najčešće sušeći je, čuvaju do trenutka kada će biti bolja potražnja i cijena. U jednom takvom domaćinstvu Monitoru su kazali da sa velikim nestrpljenjem čekaju kakva će biti ova godina kada se radi o vrgnju.

„Ko hoće, može da zaradi. Jedan berač može za samo dan da skupi trideset do četrdeset kilograma vrgnja i drugih pečurki prve klase. Ako je više berača u porodici, to je znači više novca. Tolike dnevnice nema nigdje“, kažu u tom domaćinstvu.

Sezona branja pečurke, tako nije ni počela, a u lancu od berača, do otkupljivača, prerađivača i izvoznika, svi su kao na trnju.  Vrganj iz naših krajeva posebno je tražen na inostranom tržištu, prije svega italijanskom, a sezona branja, kada ga ima, traje sve do prvih snjegova.

Zbog ranije privatizacije i propasti nekih velikih poljoprivrednih preduzeća, kakvo je, na primjer, bilo beransko Agropolimlje, kada je uništena najveća hladnjača na sjeveru, sada se osjeća veliki nedostatak skladišnih prostora i hladnjača. Sagovornici Monitora slažu se da privatni preduzetnici, kojih nije malo, ipak nijesu nadosmjestili tu hladnjaču koja je pretvorena u jedan hipermarket.

Iz godine u godinu sve više se pokazuje da bi država morala da se organizovanije uključi, i da pomogne privatne preduzetnike u oblasti otkupa pečurke i drugih šumskih plodova. Najbolji način za to je, smatraju, razvijanje prerađivačkih, ali isto tako i skladišnih kapaciteta u kojima bi sirovina mogla da se čuva.

Za sada, sve se svodi na pogled uprt u nebo.

                                                               Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

ULCINJ JOŠ NEĆE DOBITI VELIKU SOLARNU ELEKTRANU: Daleko su paneli na Briskoj gori

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta

 

 

Nova tenderska komisija Vlade Crne Gore za projekat solarne elektrane Briska gora u Ulcinju poništila je prošle sedmice odluku o rangiranju kandidata koja je usvojena prije šest godina. Na taj način čitav postupak je vraćen na početak, pa će se još dugo čekati na gradnju najveće solarne elektrane u Evropi.

U najnovijoj odluci Tenderske komisije, sve ponude su proglašene nevažećima, uglavnom zbog tehničkih nepravilnosti, poput nedostatka prevoda dokumentacije. Prema rang-listi iz 2018. godine, prvorangirani ponuđač je bio konzorcijum državne Elektroprivrede Crne Gore (EPCG), državne firme Fortum iz Finske i kompanije Sterling & Wilson International Solar FZCO. (Fortum i EPCG po 49%, a S&W dva odsto).

Upravni sud Crne Gore je odluku prethodne Komisije o rangiranju kandidata poništio u septembru 2022. godine na prigovor jednog od ponuđača, konzorcijuma Montesolar. Onda se čekalo na izmjene Prostornog plana Crne Gore, sve do ove odluke Tenderske komisije. Nada da će Ulcinj dobiti još jedan veliki objekat za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, uz vjetropark na Možuri, sve je dalje, iako se prvobitno planiralo da ona proradi još krajem 2021. godine. U međuvremenu je potpisano pet aneksa za produženje roka za zakup zemljišta.

I ekološki aktivisti smatraju da mnogo opreznije treba ulaziti u ovako velike projekte, posebno ako ne postoji procjena stanja biodiverziteta na tom području. “Već šest godina traje lutanje sada već nekoliko vlada Crne Gore u pokušajima da se izmjenom prostorno-planske dokumentacije, bez poštovanja zakonskih procedura, obezbijede uslovi da se preko 6,6 miliona kvadratnih metara površine karakterističnog pejzaža Briske gore iskrči i oslobodi vegetacije, te da se na nju postave solarni paneli”, kaže za Monitor čelnica Green Home Azra Vuković. „Treba preispitati opravdanost lokacije na kojoj je planirana solarna elektrana na Briskoj gori, kako bi se izbjegla trajna degradacija ključnih vrijednosti ovog područja kroz uništavanje pejzaža, sječu šuma i negativne uticaje na ptice, biodiverzitet, kulturno nasljeđe i lokalno stanovništvo.“

Vuković navodi da je Briska gora područje izuzetnih prirodnih, ali i kulturnih vrijednosti, koje uključuje rijeku Bojanu, Šasko jezero i Knete. “Izgradnja solarne elektrane na Briskoj gori je još jedan u nizu velikih infrastrukturnih projekata u realizaciji kojih je primijenjen pogrešan redosljed koraka. Pošto je prije zaključivanja ugovora sa investitorom i izrade izmjena i dopuna važeće prostorno – planske dokumentacije neophodno bilo sprovesti procjenu stanja biodiverziteta na predmetnom području”, dodaje Vuković.

Čitav ovaj posao vrijedan preko 210 miliona eura do zadnjih dana svog tehničkog mandata vodila je vlada premijera Duška Markovića. Tako je, na primjer, izmjenama i dopunama Prostorno-urbanističkog plana opštine Ulcinj od kraja oktobra 2020. godine stvorila sve pretpostavke za početak radova. Tim dokumentom je bilo predviđeno da se zona za izgradnju solarne elektrane poveća za gotovo dva puta, sa prvobitno planiranih 4,7 na 6,6 pa potom na čak 9,25 miliona metara kvadratnih, odnosno da se kapacitet tog energetskog objekta poveća sa 118 megavata (MW) na čak 262 MW. Isticalo se da bi planirana godišnja proizvodnja iznosila oko 450 gigavat sati (GWh) električne energije godišnje.

„Ova solarna elektrana biće najveća ovog tipa u Evropi”, poručivali su predstavnici prvorangiranog konzorcijuma i navodili da će ona zapošljavati 226 radnika.

Prema saopštenju tadašnje crnogorske vlade, izgradnjom solarne elektrane na Briskoj gori, Crna Gora daje značajan doprinos borbi sa globalnim klimatskim promjenama i pravi iskorak prema većoj energetskoj efikasnosti i nezavisnosti, a izgradnja takvog objekta dovodi do poboljšanja ukupnog elektroenergetskog sistema Crne Gore.

Ulcinjsku vlast niko nije pitao za ove planove. Nije to bilo ni potrebno, jer je ključni faktor u lokalnoj samoupravi bila DPS, tadašnja Markovićeva stranka. Činjenica je takođe da bi, iako je riječ o ogromnom području, opština Ulcinj trebalo samo od zakupnine na zemljište godišnje da dobija oko dva miliona eura. Za lokalnu samoupravu čiji je budžet oko 16 miliona eura, riječ je o značajnoj sumi.

U Ulcinju su se ponadali da bi izgradnjom ovakvih kapaciteta Ulcinj postao centar proizvodnje obnovljive energije u Crnoj Gori. Uostalom, tako mu nešto pripada po prirodnim potencijalima: prosječno godišnje sijanje sunca (insolacija) u Ulcinju dostiže čak 218 dana. To je više od 2.700 časova godišnje ili dnevno 7,4 časova. U toku ljeta taj pokazatelj je veći za 50 odsto (11,5 časova dnevno).

Poznati ulcinjski ekolog Dželal Hodžić kaže za Monitor da obzirom na izvanredne mogućnosti i čist solarni potencijal, Ulcinj i Primorje, pa i čitava država, sve svoje potrebe za električnom energijom mogu lako i jednostavno zadovoljavati gotovo isključivo od sunca. “Posebno ako se zna da se veliki dio struje u našim domaćinstvima koristi za zagrijavanje vode!?”, navodi on napominjući da u ovom slučaju treba svakako treba uzeti u obzir primjedbe renomiranih organizacija civilnog društva kakva je Green Home.

Crna Gora je u decembru prošle godine dobila prvu solarnu elektranu izgrađenu na zemlji – Čevo solar, snage 4,4 MW. Država je, inače, izdala urbanističko-tehničke uslove za gradnju 30 velikih elektrana za zelenu energiju, najvećim dijelom solarnih postrojenja, snage 4.000 MW, ali realizacija na terenu, što se najbolje vidi na primjeru Briske gore, ide prilično sporo.

        Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo