Povežite se sa nama

OKO NAS

HOĆE LI AZBEST BITI UKLONJEN IZ KOLAŠINSKOG VODOVODA: Štetno a bezbjedno

Objavljeno prije

na

Iako još nijednim zvaničnim istraživanjem nije potvrđeno da azbestne cijevi, koje čine veći dio kolašinske vodovodne mreže, utiču na zdravlje građana, u lokalnoj upravi, kako tvrde, trude se da nađu načine da ih što prije zamijene. Činjenica da bi vrijednost tog posla bila višemilonska, spreječavala je dosadašnje izvršne vlasti da krenu u taj posao i motivišu državu da pomogne.

Kolašinski vodovod građen je sredinom osamdesetih godina minulog vijeka, dok je asbest bio prihvatljiv građevinski materijal, odnosno dok još nje bilo poznato njegovo štetno dejstvo na zdravlje ljudi. Povoljnije cijene opredijelile su investitore i izvođače da odaberu takve cijevi, ali je i tada bilo Kolašinaca koji su upozoravali na štetnost, sada već evropskim propisima zabranjenog materijala.

Pokojni Đuro Medenica, koji je imao kuću u blizini hotela Bjelasica dugo je i oštro recimo protestvovao i upozoravao na štetnost tog materijala. Tada je takva njegova reakcija bila mnogima smiješna. Državu, koja je finansirala izgradnju vodovoda, i izvođača radova vjerovatno je opredijelila niska cijena pa su se oglušili o rijetke, ali oštre proteste.

Nakon poplava početkom devedesetih zamijenjeno je svega nekoliko cijevi, koje su bile oštećene. Kada su italijanski stručnjaci prvi put radili Generalni urbanistički plan Kolašina, sjećaju se neki bivši lokalni funkcioneri, savjetovali su hitnu zamjenu cijevi. Slična je bila i preporuka profesora s torinskog Aritektonskog fakulteta kada su za taj grad radili Master plan održivog razvoja turizma.

Krajem 2010. i početkom 2011. godine, u okviru Programa podrške infrastrukturnim projektima u zemljama Zapadnog Balkana, konsultantska organizacija WYG International uradila je Studiju za finasiranje razvoja vodovodnog i kanalizacionog sistema Kolašina. Ta studija predstavlja početni korak u procesu izrade Programa razvoja vodovodnog i kanalizacionog sistema te varoši. Razmatrano je više opcija razvoja vodovodnog sistema grada i predložen je odgovarajući investicioni program. Osnovnim projektom, između ostalih aktivnosti, predviđena je zamjena azbestno- cementnih i livano gvozdenih cijevi na kraćim dionicama, što bi koštalo oko milion eura. Dugoročnim projektom predviđena je kompletna zamjena svih azbestno cementnih cijevi, a cijena toga posla bila bi četiri puta viša. Taj trošak, očigledno je, bez pomoći sa stane opštinska kasa još dugo neće moći podnijeti.

Direktorica Vodovoda i kanalizacije Jelka Rakočević podsjeća da su, u vrijeme izgradnje takozvanog novog vodovoda, azbestno-cementne cijevi zauzimale važno mjesto među građevinskim materijalima za slične objekte. Kolašin, trdi ona, nije izuzetak ni u odnosu na ostale crnogorske, ali ni neke evropske gradove.

„Azbestno cementne cijevi postoje u najvećem broju vodovoda ne samo u Crnoj Gori, već i u regionu. Takođe, ove cijevi zastupljene su i u vodovodnim sistemima mnogih evropskih gradova, na primjer, u Budimpešti, Barseloni, Sofiji. Beču, Lisabonu, Varšavi, Roterdamu, itd. U distributivnoj mreži Beogradskog vodovoda ima oko 460 kilometara azbest-cementnih cijevi. Ukupna dužina cjevovoda od azbest-cementa u vodovodnom sistemu Kolašina iznosi 9.250 metara”, kaže ona.

Prema njenim riječima, rezultati dosadašnjih naučnih istaživanja na eksperimentalnim životinjama i na ljudima pokazali su da postoje štetni efekti na zdravlje, ukoliko se azbest unosi u organizam inhalacijom, odnosno vazduhom. Rakočevićeva tvrdi da ne postoje štetni efekti na zdravlje ukoliko se azbest unosi ingestijom, odnosno preko vode za piće.

Ona kaže da je Svjetska zdravstvena organizacija saopštila da nije utvrđena kancerogenost azbesta unijetog gutanjem. Zbog toga, tvrdi Rakočevićeva, ne postoje ni smjernice o dozvoljenoj količini azbesta u vodi.

,,Iz tih razloga u Preporukama za kvalitet vode za piće Svjetske zdravstvene organizacije i Direktivi EU, koja se odnosi na kvalitet vode za piće koja je namijenjena za ljudsku upotrebu, nijesu date vrijednosti, odnosno maksimalno dozvoljene koncentracije za azbest, kao ni u našem važećem Pravilniku o higijenskoj ispravnosti vode za piće”, objašnjava direktorica.

Proizvodnja i prerada azbestnog materijala na nivou Evropske unije zabranjena je još 2005. godine, mada je u mnogim članicama ova zabrana donijeta i deceniju ranije. Pitanje azbesta u EU regulisano je kroz nekoliko dokumenata: Direktiva o sprječavanju i smanjenju zagađenja okoline azbestom, Direktiva koja se odnosi na zaštitu radnika koji su posebno izloženi azbestu, kao i ona kojom se zabranjuje proizvodnja i prerada proizvoda koji u sastavu imaju azbest.

„Bez obzira na to, smatramo da je ove cijevi u narednom periodu neophodno u potpunosti zamijeniti cijevima od savremenih materijala kao što je polietilen. Na taj način, pored eliminisanja eventualnog negativnog uticaja azbesta na zdravlje ljudi, značajno će se doprinijeti i smanjenju gubitaka vode iz sistema, kao i smanjiti mogućnost nastajanja kvarova”, rekla je direktorica Vodovoda.

Ona tvrdi da je najvažnije naglasiti da je voda iz sistema gradskog vodovoda izuzetno kvalitetna, ispravna i bezbjedna za upotrebu, što potkrepljuje rezultatima do sada obavljenih mjerenja i analiza. Rakočevićeva kaže da mišljenje o ispravnosti vode za piće daje Institut za javno zdravlje Crne Gore, a uzorci vode uzimaju se sa dva mjesta u distributivnoj mreži, najmanje jednom mjesečno. U slučaju potrebe, napominje ona, uzorci se uzimaju i češće.

„Takođe, dva puta godišnje na vodoizvorištu uzimaju se i uzorci takozvane sirove vode. Na osnovu rezultata mikrobioloških i fizičko hemijskih analiza vode, ispitivani uzorci u najvećem broju slučajeva odgovaraju uslovima Pravilnika o higijenskoj ispravnosti vode za piće i Pravilnika o bližim zahtjevima koje u pogledu bezbjednosti treba da ispunjava voda za piće. Prema podacima publikovanim u Izvještaju o higijenskoj ispravnosti vode za piće Vodovod i kanalizacija Kolašin, po broju ispravnih uzoraka, nalazi se na samom vrhu ove liste u Crnoj Gori”, tvrde u tom preduzeću.

U NVO Natura, i pored tih podataka, smatraju da problem zamjene vodovodnih cijevi ne treba odlagati. Kako je rekao direktor te organizacije, Mikan Medenica nije prijatan osjećaj kad znaš da svakodnevno, decenijama, konzumiraš vodu, koja je u dodiru s kancerogenim materijalom.

„Svjestan sam da je to ogromna investicija za naše prilike, ali u svakom slučaju zamjenu azbesta iz našeg vodovoda ne treba nijednog trenutka staviti u drugi plan. Ljudi koji ovdje provode život, iako nema podataka da je taj materijal štetan ako se unosi vodom za piće, ne mogu biti mirni. Svakodevno pijemo vodu, koja protiče kroz cijevi od materijala, koji je odavno zabranjen”, kaže Medenica.

Nekolicina njegovih kolega ekologa i sugrađana, sličnog su mišljenja. Kažu da je nedopustivo da jedno mjesto, koje se turistima predstavlja kao ekološko, ima skoro 10 kilometara azbesta ugrađenog u vodovod. Za zamjenu se, kažu, novac mora naći, a smatraju i da bi slični projekti bili podržani iz pretpristupnih evropskih fondova.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ANDRIJEVICA I MALE HIDROELEKTRANE: Preko suda do stvarnog prihoda

Objavljeno prije

na

Objavio:

U krivičnoj prijavi Opštine navodi se da je Hidroenergija Andrijevica  za oporezivanje prijavila samo vrijednost objekta mašinskih kućica, a ne i vrijednost opreme dvije male HE.  Kazali su da se tako za dvije godine došlo do 47.950 eura neprikazanog poreskog duga

 

 

Opština Andrijevica podnijela je krivičnu prijavu ODT Berane protiv kompanije Hidroenergija Andrijevica doo radi utaje poreza, čime je, kako je rečeno, budžet ove sjeverne opštine  u 2022. i 2023. godini oštećen za 47.950 eura. Sve to se dogodilo prije uvođenja privremenih mjera, odnosno prinudne uprave, pa je pitanje da li će Odbor povjerilaca podržati naum da se u ovom postupku ide do kraja i stvari istjeraju na čistac.

Prema pregledu u Centralnom registru privrednih subjekata stopostotni vlasnik Hidroenergije je Miloš Bojović. Kompanija je registrovana 2015. godine, a promjena statuta je izvršena u oktobru 2020. godine, neposredno poslije političkih promjena na državnom i na lokalnom nivou u ovom gradu.

U prijavi se navodi da odgovorni u doo Hidroenergija Andrijevica , u poreskoj prijavi koju su dostavili nadležnom opštinskom poreskom organu, nijesu prikazali stvarnu vrijednost malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok i da su na taj način, umanjujući osnov za plaćanje poreza na nepokretnosti, pričinili krivično djelo.

Iz  doo Hidroenergija Andrijevica su 4. aprila 2022. godine podnijeli nadležnom opštinskom organu poresku prijavu za građevinske objekte malih hidroelektrana Štitska rijeka i Umski potok prikazujući da njihova knjigovodstvena vrijednost iznosi 131.750 eura. Nakon toga je nadležni opštinski organ donio rješenje i preduzeću po ovom osnovu utvrdio porez na ove objekte u iznosu od 1.317 eura na godišnjem nivou (jedan odsto knjigovodstvene vrijednosti).

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRVOSTEPENA PRESUDA ZA UBISTVO ŠEJLE BAKIJE: 40 godina zatvora za femicid

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije

 

Tridesetjednogodišnji Ilir Đokaj osuđen je u podgoričkom Višem sudu na kaznu zatvora od 40 godina za teško ubistvo bivše nevjenčane supruge Šejle Bakije (19), 30. septembra 2021. godine, na Karabuškom polju u Tuzima.

Sudija Veljko Radovanović izrekao je Đokaju jedinstvenu kaznu zatvora za teško ubistvo, ubistvo u pokušaju – ranio je Šejlinog oca, i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Djelo je, kako je kazao sudija Radovanović, izvršeno sa umišljajem i iz niskih pobuda.

Sudija je rekao da je sud nesumnjivo, na osnovu provedenih dokaza, odbrane okrivljenih, izjava svjedoka i materijalnih dokaza, utvrdio da je okrivljeni sa umišljajem, iz niskih pobuda i osjećaja sebičnosti, ubio Šejlu,koja je odbijala da obnovi ljubavnu vezu s njim.

Odlučujući o visini kazne, sud je cijenio da nije bilo olakšavajućih okolnosti, dok je od otežavajućih okolnosti imao u vidu raniju osuđivanost optuženog, kao i činjenicu da je ubistvo izvršeno ispred kuće oštećene u prisustvu njene porodice, kazao je sudija Radovanović u obrazloženju presude. Sudija je podsjetio da optuženi nije priznao izvršenje krivičnog djela, pa mu sud tu činjenicu nije mogao uzeti kao olakšavajuću okolnost.

Advokat Srđan Lješković, branilac okrivljenog Ilira Đokaja, izjavio je novinarima nakon što je sud izrekao presudu, da je ta presuda donijeta pod pritiskom javnosti, te da sudovi olako donose ovakve presude od 40 godina zatvora. ,,Naravno da će odbrana izjaviti žalbu, posebno što je svaki naš zahtjev za izvođenje dokaza odbijen. Smatram da dokaze koje smo predložili, da smo ih izveli, sigurno je da bi presuda bila sasvim drugačija”, zaključio je advokat Lješković, ističući da se možda radi o ubistvu ili nehata ili na mah, a da je siguran da nije ubistvo iz niskih pobuda.

,,S obzirom na to da je odluka prvostepena, očekujem da će odbrana uložiti žalbu Apelacionom sudu Crne Gore, ali vjerujem da je ovakva presuda u ovom trenutku kakva-takva satisfakcija porodici”, izjavila je advokatica oštećene porodice Tijana Živković.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

POČELA SEZONA POŽARA NA SJEVERU: Nespremni, tradicionalno

Objavljeno prije

na

Objavio:

I na početku ovogodišnje sezone požara, država ima samo jedan avion koji može biti podrška vatrogascima u gašenju požara. Ne uvijek.  Sa vatrenom stihijom bore se samo pripadnici Službe zaštite i spašavanja  uz pomoć neobučenih i neopremljenih mještana

 

 

Požar u dijelu Nacionalnog parka (NP) Durmitor i dijelu Prošćenskih planina, u vrijeme pisanja ovog teksta, bio je, prema informacijama iz mojkovačke Službe zaštite i spašavanja (SZS), pod kontrolom. Dok poslednje informacije pred štampanje ovog broja Monitora govore da je ugašen. Da obuzdaju vatrenu stihiju, nakon nekoliko dana,  vatrogasci, zaposleni u NP Durmitor i mještani uspjeli su tek u srijedu poslije podne. Izgorjelo je, prema prvim nezvaničnim procjenama, više od pet hektara stare i mlađe borove šume u NP.

Na telefonske pozive Monitora  direktor NP Durmitor Pero Popović nije  odgovarao, a mojkovački vatrogasci,  kako kažu, ne znaju da procijene kolika je šteta napravljena flori i fauni zaštićenog područja.

Zvanična saopštenja iz Javnog preduzeća za Nacionalne parkove Crne Gore (JPNPCG), tokom trajanja požara,  bila su, na momente,  dramatična. U više  navrata tražili su pomoć Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP)  i Vojske. “Naši zaposleni su danima na terenu sa minimalnim sredstvima za gašenje požara, pa samim tim rizikuju svoje zdravlje i život. Direktorat za vanredne situacije MUP-a je reagovao u nedjelju i poslao kanader, međutim ovdje je potrebna duža i temeljnija intervencija iz vazduha,  jer je teren nepristupačan i vatra se brzo širi. Ugrožen je biljni i životinjski svijet NP. Apelujem i pozivam državne organe i službe da nam pomognu jer je riječ o požaru koji prijeti da će progutati ogromna prostranstva u parku i van njega”, poručio je utorak, 9. aprila,  direktor Popović.

Podrška u obuzdavanju vatrene stihije stigla je kratkotrajno samo dva puta, u nedjelju, 7. aprila, kada je požar primijećen, i u srijedu,  kada je u dva navrata avionom Direktorata gašen požar. Mojkovački vatrogasci pretpostavljaju da je požar zahvatio dio NP, odnosno, dio Prošćenskih planina još u petak, dva dana nakon što je primijećen.  Kasnije, kako kaže komandir SZS Marinko Medojević za Monitor, vatru je bilo teško kontrolisati, jer je vjetar raznosio na  prostor od 10 do 16 hektara šuma i pašnjaka.  On izbjegava da komentariše koliko bi štete i posla za vatrogasce bilo manje da se učestalije i sa više kanadera intervenisalo iz vazduha.

„Teško je to reći, jer je vjetar činio svoje, a vatra se spustila duboko u kanjon Tare.  Naš zadatak je bio da odbranimo 10-ak stambenih obejekata u mjestu Stup, do kojih se požar primakao.  Naše  ekipe bile   su danima na toj lokaciji. Avion je došao u nedjelju, ali vjetar je bio jak, pa je bilo malo koristi od  gašenja iz vazduha. Međutim, u srijedu, tokom dva naleta,  mnogo više je učinjeno, pa je u poslijepodnevnim satima, zajedničkim snagama, požar konačno lokalizovan“, ispričao nam je Medojević.

Ovogodišnju sezonu požara država ponovo dočekuje sa samo jednim ispravnim protivpožarnim avionom. Kako je, početkom marta,  agenciji MINA kazao vršilac dužnosti (vd) generalnog direktora Direktorata za zaštitu i spašavanje Miodrag Bešović, flotu Direkcije aviohelikopterske jedinice čine dva dvomotorna srednja višenamjenska helikoptera i tri jednomotorna turboelisna protivpožarna aviona. „Trenutno je ispravan jedan protivpožarni avion, a kada je u pitanju predstojeća požarna sezona radimo na tome da se letjelice u fazi popravke i servisiranja stave u funkciju i očekujemo da će jedan dio njih biti spreman“, rekao je tada  Bešović. On je objasnio i da  budžetom za ovu godinu nije planirana nabavka novih vazduhoplova, ali  da će pokušati da „u skladu sa mogućnostima,  kroz međunarodne grantove bude nabavljen  jedan protivpožarni  avion“.

Dok izostaje značajnija  podrška „iz vazduha“, i pored poboljšanja opreme minulih godina, vatrogasci u sjevernim opštinama  i dalje se žale da nijesu dovoljno opremljeni i spremni da se uhvate u koštac sa učestalim požarima. U Crnoj Gori je  660 vatrogasaca-spasilaca i 177 specijalizovanih vatrogasnih vozila. Ekološki aktivisti godinama unazad  tvrde da su nedostatak opreme i ljudstva, nepostojanje adekvatnog sistema civilne zaštite i značajnijeg broja obučenih volontera, najslabije tačke sistema zaštite i spašavanja u Crnoj Gori.

„Nijesmo adekvatno uključili nove tehnologije, poput dronova za gašenje i praćenje požara, nemamo dovoljno modernih vozila, naši avioni za borbu protiv požara su konstantno prizemljeni ili oštećeni. Godinama nijesmo obnovili tu flotu, a bez podrške iz vazduha borba protiv požara u periodu suša je skoro nemoguća“,  izjavio je nedavno ekološki i građanski aktivista Aleksandar  Dragićević.

Sistem zaštite i spašavanja u Crnoj Gori uspostavljen je nakon obnove nazavisnosti 2006. godine, u skladu sa evropskim principom decentralizacije vlasti. Trebalo bi da ga čine  građani, preduzetnici, organi i službe lokalnih samouprava i državni organi.  Nekad vrlo efikasan sistem, nažalost, nikad nije uspješno obnovljen, a sa zvaničnih adresa su objašnjavali da je razlog za to manjak novca.

U svakoj lokalnoj samoupravi,  jednom godišnje,  predsjednici  opština donose naredbe o preventivnim mjerama zaštite od požara.  Tim aktima  daju  su uputstva i rok njihove realizacije za građane, preduzeća i lokalne službe. Naredbama je, između ostalog, zabranjeno loženje vatre na otvorenom prostoru u periodu kad su vremenski uslovi povoljni za izbijanje požara, trijebljenje imanja paljenjem bez prethodnog dogovora sa SZS, naređuje se kontinuirano održavanje i uređivanje okućnica, formiranje protivpožarnog pojasa oko objekata… Upravu za šume predsjednici opština obavezuju na “čišćenje i uklanjanje posječenog drveća i otpadnih grana u kompleksima šuma” i da operativne karte za svaki šumski kompleks i upotrebljivi šumski put na području opštine i dostave SZS.

Svaki novi požar pokaže da niti ima masovnije pomoći vatrogascima niti se veći dio preventivnih mjera poštuje. Sudeći po tome što neme sankcija za one koji se ne pridržavaju mjera, jasno je i da se ne sprovodi ni kontrola poštovanja izdatih naredbi. Nekoliko desetina požara koji su bili aktivni od početka aprila na sjeveru države, prema procjeni vatrogasaca, izazvani su ljudskim faktorom, uglavnom nepažljivim paljenjem vatre pri čišćenju imanja.  Sve su lokalizovali pripadnici SZS,  tek ponegdje uz pomoć mještana.

Tokom 10-ak minulih dana  vatrogasci su gasili požare u  mjestu   Bjelogrivac na Bjelasici, a gorjelo je i u Lepencu i Slatini. U istom periodu i bjelopoljski vatrogasci su imali mnogo posla, a najintenzivniji je bio požar na  Obrovu.  Tokom minulog vikenda SZS u tom gradu  intervenisala je  na 14 lokacija. Ugroženi su bili stambeni i pomoćni objekti, u Goduši škola i borova šuma, na Slijepač mostu trafostanica, na Mjatovom  kolu  trafostanica i  u  Panjskoj  luki i Obrovu stubovi dalekovoda  i repetitor.

Krajem marta, u velikom požaru u pljevaljskom selu Pandurica, udaljenom od grada 40-ak km izgorjela je kuća i pomoćni objekat. Iz pljevaljske SZS su objasnili da je u tom požaru gorjela trava, nisko rastinje, ali i značajan dio smrčeve šume. Istovremno aktivni su bili požari i u  Čavanju i Pušonjskom dolu  u Mjesnoj zajednici  (MZ) Kosanica i selu Mataruge, gdje je vatra došla na stotinjak metara od kuća. Prije nekoliko dana izgorio je hektar šume i na području kolašinske opštine, na prostoru Bukovičkog potoka i Sušca. Šta je sljedeće?

                                                                   Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo