Povežite se sa nama

FOKUS

ATINA, BRISEL I SVI MI: Kud putuje Evropa

Objavljeno prije

na

fokus-aleksis-cipras

Grčka se sprema za referendum o tome da li njeni građani prihvataju paket međunarodne finansijske pomoći pod uslovima koje zahtijeva Evropska unija. Referendum treba da bude održan u nedjelju 5. jula u napetoj atmosferi neizvjesne ekonomske sutrašnjice zemlje.

Vlada premijera Aleksisa Ciprasa zatražila je od građana da na referendum kažu što glasnije i brojnije ,,ne”, dok opozicione stranke, koje su Grčku dovele u sadašnje neizdrživo privredno stanje, traže, zajedno sa EU, da se Grci opredijele za predloge kreditora. U međuvremenu, Grčka je zakoračila u bankrot pošto je u ponoć istekao rok za plaćanje tranše kredita Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) od 1,6 milijardi eura za koji vlada kaže da nema sredstva, a kreditori ne žele da produže paket pomoći za otplatu pod uslovima koje nudi zvanična Atina. Neplaćanje kredita MMF bi mogao da bude uvod u bankrot po čitavom dugu od 323 milijarde eura, što bi bio najveći stečaj jedne države u istoriji.

Grčka je poslije propuštanja roka za vraćanje duga MMF-a međunarodnim kreditorima ponudila novi predlog plana za nastavak finansijske pomoći. Kreditori, prije svega članice eurozone, međutim, ne žele da nastave pregovore prije nego što Grci iskažu svoju volju na referendumu.

Na to je premijer Cipras ponovo pozvao Grke da kažu ,,ne” na referendumu, objašnjavajući da to ne bi značilo izlazak iz eurozone, već samo pritisak na međunarodne kreditore. On je poručio da Evropa mora prestati da se ponaša na ,,nedemokratski način”.

Povod da vlada raspiše referendum bila je prošlonedjeljna odluka ministara finansija eurozone da odbiju, uoči isticanja roka za otplatu dijela duga, predlog Atine za novi dvogodišnji paket pomoći od eurozone koji bi se oslanjao na evropske mehanizme stabilnosti i sprovodio uz postepenu otplatu duga. U taj program ne bi bio uključen MMF.

Kada bankrotira neka firma, postoje jasne zakonske odredbe. Kreditori, na osnovu posebnih pravila, imaju šansu da vrate dio svoje imovine. Takve pravne odredbe ne postoje za države. Stoga je vjerovatnije da u slučaju bankrota Grčkoj i njenim žirantima predstoje dugogodišnji sudski procesi.

Kada je Argentina bankrotirala 2001, a potom otpisala dugove 2005. i 2010, kreditori te države su izgubili 70 odsto svojih potraživanja. I do danas su zbog toga u toku komplikovani sudski procesi.

Holandski ministar finansija i predsjednik Eurogrupe Jeron Dijselblom je izjavio da bankrot ne znači da Grčka mora da napusti eurozonu, ali i da će eventualni naredni paketi pomoći doći pod težim uslovima. Potom je njemačka kancelarka Angela Merkel, po mnogima glavni akter najnovije grčke drame, izjavila: ,,Večeras (utorak) u ponoć po srednjoevropskom vremenu paket pomoći prestaje i ja ne znam za ikakve naznake ili slično (da se to neće desiti).”

Ministar Dijselblom je ponovio stav da se članice evrozone nadaju da će Grci na referendumu podržati plan Evropske unije (EU) I MMF za spas Grčke i reći ,,da”.

Premijer Cipras očekuje da će na referendumu Grci reći ,,ne” mjerama štednje koje nameću povjerioci, ili će u suprotnom podnijeti ostavku. Cipras smatra da bi ubjedljivo izjašnjavanje protiv mjera štednje pomoglo Grčkoj da pregovara o povoljnijem rješenju krize.

Cipras ponavlja da kreditori ucjenjuju Grčku i da narod više ne može podnijeti oštre mere štednje koje su sastavni deo paketa financijske pomoći iz EU i MMF.

U Atini se u utorak uveče na trgu Sintagma okupilo preko 20.000 ljudi koji su za ,,da” mjerama štednje.Veče prije toga su desetine hiljada ljudi pred parlamentom u Atini dali podršku Ciprasu. Rezultati najnovijih anketa su konfliktni i pitanje je koliko su pouzdani, uzimajući u obzir ko ih naručuje. Izvjesno je, međutim, da ozbiljna većina vjeruje da bi povratak drahmi bio gora budućnost od sadašnjosti – ostanka uz euro.

Ciprasovi ministri ponavljaju da Grčka ne želi da izađe iz eurozone. Premijer ne vjeruje da kreditori žele da Grčka izađe iz eurozone, jer bi troškovi bili ,,ogromni”.

Izlazak iz evrozone nije pravno regulisan i ta mogućnost nigdje nije predviđena.

Čak i ako Grčka postane insolventna, euro ostaje zakonsko sredstvo plaćanja. Kristof Herman, njemački profesor evropskog prava je rekao da ,,Grčka može otići u bankrot. Međutim, euro se zasniva na zakonskoj regulativi, a ona se na taj način neće promijeniti.”

U tom evropskom zakonu iz 1998. piše: ,,U svim državama koje uvode euro, na dan uvođenja zajednička valuta zamjenjuje važeće valute po ranije utvrđenom kursu.” Taj zakon je i dalje na snazi. Bez njegove promjene nema ni izlaska Grčke iz evrozone.

Pravno je regulisan samo izlazak iz EU, ne i iz eurozone. Izlazak iz eurozone bi, u stvari, nastupio automatski, ukoliko bi Grčka napustila EU. Jednostrani izlazak iz Unije, pak, stupa na snagu tek dvije godine poslije donošenja takve odluke.

Još je, pravno gledano, teže da druge države jednostavno izbace Grčku iz evrozone. ,,Izbacivanje” iz eurozone se nigdje ne spominje.

Proteklih dana su u Grčkoj redovi pred bankomatima, benzinskim stanicama, a prodavnice su prazne. Čekajući posljednji čin moderne drame, prošle nedjelje štediše su sa računa u bankama ,,pod kućne dušeke” premjestili četiri milijarde eura.

Grčke vlade su u kasnim 2000. trošile iznad svake mogućnosti. Od tada se troškovi svake godine režu, a podižu porezi. Nezaposlenost je prešla 25 odsto. Penzije, koje su bile poprilično darežljive, su skresane, ali je grčka ekonomija i dalje u kolapsu.

Tome su doprinijele i mjere štednje, smatra ugledni američki ekonomista, nobelovac Pol Krugman. Podršku Grčkoj dao je i Jozef Štiglic takođe ekonomista i nobelovac.

No, teško je uvjeriti političare a i obične građane Evrope, naročito u Njemačkoj da su razlozi grčkog „ne”, opravdani. ,,Ne može se pomoći ljudima koji iz ideoloških razloga ne daju da im se pomogne”, naveo je Dojče vele. DW ocjenjuje da je u opasnosti grčka država, ali da ,,Atina u svakom slučaju može da računa na humanitarnu pomoć Brisela”.

Sara Vagenkneht, poslanica njemačke Ljevice, kaže da je Grčka praktično bankrotirala još 2010. Vagenkneht napominje da je premijer Cipras mogao da kaže kako odbacuje program i da za to ne pita građane, ali je dobro što se odlučio na referendum. Vegenkneht, međutim, ne razumije zašto grčka vlada nije pokrenula važnu temu povećanja poreza za bogatije porodice.

Vodeći političari EU su izgleda riješili da utiču na rezultat grčkog referenduma. Otvoreno poručuju Grcima da žele njihov ostanak u monetarnoj uniji, a da je uslov za to odbijanje vladinog ,,ne.” Prema njemačkim medijima, njihov zemljak, predsjednik Evropskog parlamenta Marin Šulc je ponudio da sam ode u Grčku i tamo se zalaže za ,,da” na referendumu.

Sigurno je: ovih se dana na duži rok trasiraju budući putevi Evrope.

Vlast a ne novac

Premijer Cipras je u jednom intervjuu ovih dana na nacionalnoj televiziji kazao kako je u najnovijem činu grčke drame u pitanju pokušaj smjenjivanja Sirize sa vlasti. Londonski liberalni dnevnik Gardijan piše da je sada jasno da njemačke i evropske elite ne žele samo da ljevičarska Ciprasova vlada padne na koljena već i da dođe do promjene vlasti izabrane u januaru da ukine surove mere štednje. ,,Ne vojnom silom, naravno, a ta operacija je diktirana iz Berlina i Brisela, prije nego iz Vašingtona”, napisao je komentator Gardijana Seamus Milne.

Po Gardijanu, izgleda da su njemačka kancelarka Angela Merkel i trojka grčkih kreditora iz Evrope i MMF proteklih mjeseci od izborne pobjede Sirize učinili sve da novu vladu u Atini podijele ili diskredituju. U tome su imali obilatu pomoć glavnih međunarodnih medija (koji situaciju u Grčkoj ovih dana predstavljaju kao onu u Čileu 1973, kada je uz obilatu pomoć američke Centralne obavještajne agencije, CIA, oborena vlada prvog izabranog socijalistističkog premijera Salvadora Aljendea) iIi glavnih opozicionih partija u Grčkoj, Nove demokratije i Panhelenskog socijalističkog pokreta (PASOK) doskorašnjih premijera Andonisa Samarasa i Jorgosa Papandreua, koji se u javnosti brane kako nisu ,,izdajice” domovine.

Da je u pitanju pokušaj obaranja Sirize sa vlasti, Gardijanu svjedoči i to što je u utorak kasno uveče Cipras, navodno, ponudio ono što je izgledalo kao potpuno prihvatanje novog paketa štednje zbog koga je ranije raspisao nedjeljni referendum. Pa opet, kancelarka Merkel je odgovorila kako neće biti novih pregovora dok ne budu znani rezultati izjašnjavanja Grka.

Po Gardijanu, to ukazuje da su u pitanju pripreme za smjenu Sirize novom ,,pitomijom” vladom. Naime, iz dokumenata MMF pripremljenih za prošlonedjeljne ,,konačne pregovore” vidi se da su kreditori svjesni kako će, i prema najoptimističnijem scenariju, neizdrživi nivoi duga i samorazarajuće štednje trajati u Grčkoj bar do 2030. godine.

Gardijanov komentator smatra da se radi više o vlasti nego o novcu. Inače, po Gardijanu, rukovodioci EU imaju veliku odbojnost prema referendumima. To je osjetio i Jorgos Papandreu koji je bio prinuđen da podnese ostavku 2011. kada je, u sličnoj situaciji kao sada Cipras, predložio, između ostalog, raspisivanje referenduma. Tako je odmah poslije raspisivanja referendum za 5. juli, uslijedila serija prijetnji i ucjenjivanja. Čak i kada referendumi budu održani, pa daju rezultat koji Briselu ne odgovara, izjašnjavanja građana bivaju ponovljena.

Jedan od zaključaka Gardijanovog komentatora Majnlija je da će ljudi u zemljama poput Španije, Portugalije i Irske, koji su takođe osjetili težinu mjera štednje takođe, tražiti kraj mjera štednje i otpisivanje dugova njihovim zemljama.

Strah na jugoistoku Evrope

Situacija u Grčkoj se posmatra sa posebnom pažnjom u zemljama jugoistočne Evrope, u kojima grčki kreditori kontrolišu velike djelove bankarskog sektora. Milioni ljudi u Bugarskoj, Makedoniji, Albaniji, Srbiji i Rumuniji imaju depozite u bankama grčkih kreditora, pa vlade tih zemalja učvršćuju svoju odbranu protiv mogućeg finansijskog kolapsa te zemlje.

Srbija i Makedonija su u ponedjeljak predstavile strategije kontrole kapitala kako bi bio zaustavljen odliv novca u Grčku. Narodna banka Srbije ističe da su banke u toj zemlji koje su u većinskom grčkom vlasništvu, likvidne i solventne što im omogućava da nesmetano i bez spoljne pomoći uredno posluju, te obezbijede neophodne finansijske usluge klijentima.

U Crnoj Gori, radi samo jedna banka koja je osnovana grčkim kapitalom. Doskorašnji direktor Universal Capital banke Predrag Drecun je kazao kako ne postoji mogućnost da se na njeno poslovanje odrazi kriza u Grčkoj.

„Dužan ko Grčka”

U Grčkoj su nevolje sa praznom kasom države u nasljeđe ostavili davni preci, još prije 2.400 godina. Opaska ,,dužan kao Grčka” se i u kasnijim vremenima ponavljala više puta.

Prvi zabilježeni bankrot u grčkoj istoriji dogodio se u četvrtom vijeku prije Hrista, kad je 13 gradova-država uzelo zajam od hrama na ostrvu Delos, rodnom mjestu Apolona, sina Zevsovog. Nisu mogli da vrate kredit božanskim povjeriocima, pa je bogato svetilište u Kikladima – najpoznatije poslije onog u Delfima – bilo na gubitku, bankarskim rječnikom: 80 procenata.

Grčka je u modernoj eri bila u bankrotu 90 godina, što je skoro polovina perioda nezavisnosti.

Današnji dug Grčke premašuje 170 procenata ukupnog nacionalnog proizvoda u 2014. To je, po računici eksperata, ,,dvostruko veći teret nego što su nosile Rusija i Argentina, kad su se te dvije zemlje suočile sa bankrotom 1998, odnosno 2001”. No, Grčka je daleko od Venecuele i Ekvadora, dvije latinoameričke države koje su u moderno doba doživjele po 10 bankrota.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

INTERNA VLADINA DOKUMENTA: SLUČAJ TIVATSKIH SOLILA: Bivša vlast pokušala da ukine zaštitu rezervatu prirode međunarodnog značaja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz tajnih dokumenata, u koje je Monitor imao uvid, vidi se da je Vlada u proljeće 2016. naložila da se ukine zaštita Tivatskim solilima, međunarodno značajnom rezervatu prirode, pozivajući se prvo na pravne proceduralne razloge, a potom na navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja

 

Dok je zvanično pričala o tome kako sve čini da zaštiti ovdašnje rezervate prirode i područja od posebnog značaja, bivša crnogorska vlada na čelu sa Milom Đukanovićem, pokušala je u proljeće 2016. godine da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, koja su i međunarodno važan rezervat prirode. To je jasno iz  dokumenata sa dvije sjednice Vlade u  martu i aprilu  2016, na koje je potom stavljena oznaka interno, a u koje je Monitor imao uvid.

U zaključku sa sjednice Vlade iz marta 2016,  navodi se da se „zadužuje Ministarstvo održivog razvoja i Agencija za zaštitu životne sredine da pokrenu postupak stavljanja van snage Rješenja Republičkog zavoda za zaštitu prirode broj 1-12 od 26.08. 2008. godine o stavljanju pod zaštitu Tivatskih solila kao posebnog rezervata prirode i Rješenja od 4. 11. 2008. godine o upisu u Centralni registar zaštićenih objekata prirode“.

Osim što su bila zaštićena domaćim propisima, u vrijeme kada je Vlada pokušala da im oduzme poseban status i pravnu zaštitu, Tivatska solila su se već tri godine nalazila na međunarodnoj Ramsarovoj listi zaštićenih područja. Ramsar konvencijom štite se močvarna područja, a na toj  listi nalaze se 2.224  staništa od međunarodnog značaja. Na teritoriji Crne Gore to su: Skadarsko jezero, upisano na listu 15. decembra 1995. godine i Tivatska solila, koja su na listi od 31. januara 2013. godine.

Solila su prethodno, 2006, proglašena Emerald staništem Bernske Konvencije, a 2007. je ovo područje dobilo status IBA – područja od međunarodnog značaja za boravak ptica u Crnoj Gori.  Na području Tivatskih solila registrovano je 48 vrsta ptica, od čega su četiri stalno prisutne vrste, 35 zimujućih vrsta i šest gnjezdarica, a zajedno sa ostalim grupama ptica (pjevačicama, grabljivicama) do sada je na ovom lokalitetu registrovano ukupno 112 vrsta ptica. Solila su jedno od najvažnijih preostalih slanih močvarnih staništa na tzv. Jadranskom vazdušnom koridoru.

Baš tog  proljeća, dok je tajno planirala da skine zakonsku zaštitu sa Tivatskih solila, Vlada je organizovala konferenciju na kojoj je javno izrazila brigu i za svjetska močvarna područja, i obećala dodatnu zaštitu za ovdašnja: „Kako je 2016, godina održivog korišćenja resursa, to predstavlja priliku za sve nas da ozbiljno i odgovorno sagledamo sa kakvim se izazovima svijet susreće kada je u pitanju održivo upravljanje istima. Ono što je izvjesno je da naša uloga u očuvanju resursa treba da bude usmjerena na razvijanje mehanizama zaštite i održivog korišćenja vlažnih staništa, kroz zajedničku implementaciju aktivnosti svih subjekata na lokalnom, nacionalnom, regionalnom i međunarodnom nivou“. Dobro zvuči, al ne radi, što bi rekli. Kao i mnoga obećanja prethodnog režima.

U obrazloženju, zbog ćega se traži skidanje statusa zaštićenog područja Tivatskim solilima, Vlada je iznašla proceduralne razloge za ukidanje Rješenja kojim su Tivatska solila 2008. stavljena pod zaštitu. Kako se navodi u zapisniku sa sjednice –  „Rješenje ima proceduralne propuste  u vezi sa rokovima“, ali navodno i „suštinski propust, jer se zahtjev odnosno otpočinjanje procedure zaštite odnosilo na status spomenika prirode, a Rješenje je donijeto o proglašenju rezervata prirode“.

Da bivšoj vladi nije prava briga bila pravna (ne)preciznost dokumenata kojima se štite Solila, već da je imala namjeru da to područje ostavi bez zakonske zaštite, jasno je već i iz zapisnika sa naredne sjednice Vlade, održane u aprilu 2016. godine. Tada se traži da se prethodni razlog ukidanja zaštite Solilima briše, i navodi se novi, zaista nevjerovatan razlog.

„Zadužuju se Ministarstvo saobraćaja i pomorstva i Ministarstvo održivog razvoja i turizma, da u saradnji s Agencijom za civilno vazduhoplovstvo pripreme i Vladi dostave studiju o procjeni rizika i bezbjednosti vazdušnog saobraćaja za aerodrom Tivat zbog revizije stepena zaštite“, navodi se u Zaključku sa aprilske sjednice Vlade, koji potpisuje tadašnji generalni sekretar Žarko Šturanović. Vlada je, u prevodu, naložila da se ispita navodni uticaj ptica na bezbjednost avio-saobraćaja kao mogući razlog ukidanja zakonske zaštite Tivatskim solilima! Nije poznato da je Vlada imala ijedan realan razlog da pomisli da bi ptice negativno uticale na domaći avio-saobraćaj.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAKO JE POLICIJA SLUŽBENIM ORUŽJEM POMOGLA KATNIĆEVU PRIČU O DRŽAVNOM UDARU: Montiranje stvarnosti po nalogu SDT-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je UP izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće, u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“. Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u operaciju  „državni udar“

 

Nakon što je Apelacioni sud poništio osuđujuću presudu optuženima u slučaju državni udar i odlučio da se suđenje ponovi „pred potpuno izmijenjenim vijećem“, dio te priče možemo potpunije sagledati. Dodatni kontekst daje  krivična prijava koju je Živko Savović, specijalni državni tužilac (SDT), početkom februara podnio protiv glavnog SDT Milivoja Katnića, SDT Saše Čađenovića i sutkinje Višeg suda u Podgorici Suzane Mugoše zbog njihovog (ne)postupanja u tom slučaju.

Prema dostupnim informacijama, Savović svom kolegi i pretpostavljenom starješini spočitava da su, bez saglasnosti suda, više puta „tajno“ iz pritvora u Spužu dovodili Bratislava Dikića pokušavajući da ga privole na priznanje i saradnju. O tome je Dikić, inače penzionisani general srpske Žandarmerije, već govorio tokom postupka pred Apelacionim sudom, ali su u tužilaštvu tada prečuli njegove tvrdnje.

Sada Savović navodi kako je o nezakonitostima na koje je ukazao krivičnom prijavom saznao iz jednog predmeta koji je zadužio krajem oktobra prošle godine. Riječ je o krivičnoj prijavi  koju su Andrija Mandić i Milan Knežević jesenas podnijeli protiv Katnića, Čađenovića, v.d. vrhovnog državnog tužioca Ivice Stankovića i Sudskog vijeća Višeg suda koje je sudilo državni udar. Taj predmet je prvo dodijeljen Savoviću ali mu je, kako tvrdi, i oduzet nakon prijave koju je podnio protiv glavnog specijalnog tužioca (GST).

Vrhovno državno tužilaštvo je u međuvremenu  Savovićevu prijavu proslijedilo u SDT, i tamo je predmet zadužen i uzet u rad, pored činjenice da se prijava tiče glavnog specijalnog tužioca i njegovog bliskog saradnika. Umjesto očekivanog izuzeća iz tog postupka, Katnić je poradio na javnoj kompromitaciji podnosioca prijave. Prihvatajući rizik da tim postupanjem krši zakon. O tome, ipak, nešto kasnije. Nakon što se pozabavimo detaljima iz presude Apelacionog suda.

Nema dokaza da je Mirko Velimirović, svjedok saradnik u slučaju državni udar, nabavio oružje za potrebe navodno planiranog napada na policiju i građane pred Skupštinom Crne Gore, zaključilo je vijeće Apelacionog suda. Iz iskaza svjedoka Velimirovića proizilazi da je on pomenutog dana kupio oružje sa mecima, koje je odmah nakon toga rasklopio i bacio u jezero, navodi se u presudi. „Međutim, budući da u ovom dijelu iskaz svjedoka M.V. nije potvrđen nijednim drugim izvedenim dokazom, to je pogrešno zaključivanje prvostepenog suda da se odlučna činjenica u vidu nabavke oružja sa municijom može pouzdano izvesti iz iskaza svjedoka M.V“.

Tu se detaljnije objašnjava da sud nije saslušao osobu koju je Velimirović označio kao prodavca oružja i municije (izvjesni Fadilj), da ne postoji video dokumentacija (fotografije ili snimci) koji bi mogli poslužiti kao dokaz da je oružje zaista nabavljeno, rastavljeno i uništeno. Dodatno, Apelacioni sud navodi da se iskazi iz sporazuma o priznanju krivice kakav je Velimirović sklopio sa tužilaštvom ne mogu koristiti kao dokazi protiv drugih lica. „Imajući u vidu navedeno, ni odlučna činjenica koja se odnosi na nabavku oružja koje je trebalo biti unijeto u Crnu Goru ne može se utvrđivati iz pravosnažne presude o priznanju krivice svjedoka M.V.“

Nema, znači, dokaza o postojanju oružja za navodne teroriste. Sjećamo se ipak da su izbore u oktobru 2016. godine, pored svega ostalog, obilježili i snimci oružja zaplijenjenog na Starom aerodromu. Čime je, tvrdio je Katnić,  preduprijeđeno pripremano krvoproliće.

Čitamo, ponovo, presudu Apelacionog suda: „Od značaja je ukazati da revers Uprave policije, kojim je obezbijeđeno oružje na teritoriji Crne Gore, koje je fotografisano u kući koju su iznajmili nadležni istražni organi, ne može predstavljati dokaz o činjenici da je svjedok M.V. nabavio oružje i metke, kako je to zaključio prvostepeni sud, jer se očigledno ne radi o istom oružju i municiji…“.

U prevodu: UP je „obezbijedila oružje“ koje je fotografisano u kući „koju su iznajmili nadležni istražni organi“. I sud je to prihvatio kao dokaz!?

Monitor je u posjedu fotoelaborata koji je Uprava policije izradila na izborni dan, 16. oktobra 2016. godine „povodom fotografisanja pronađenog oružja i municije u prizemlju kuće (garažnom prostoru), u Ulici Miodraga Bulatovića b.b.“.

Ne možemo tvrditi da su autor fotografija S.B i njegove kolege iz UP znale da pronalaze i snimaju oružje dopremljeno iz službene oružarnice, ali vidi se da o tome u Dokumentaciji nema ni pomena.  Umjesto toga, nižu se fotografije sa opisom: ulazna kapija, garažna vrata u prizemlju, unutrašnjost garažnog prostora…  Stižemo do interesantnog dijela.

Fotografija 3. (u elaboratu je nazivaju slika) pokazuje „unutrašnjost garažnog prostora i stvari u istom – fotografisano sa ulaznih vrata“. Dok je  na fotografiji  „bliži izgled horizontalnog frižidera“. Obratimo li pažnju na položaj prekrivke za stolicu sa natpisom tuborg na fotografiji 4. vidjećemo da je neko preturao stvari na zamrzivaču u vremenskom periodu između nastanka foografija 3. i 4. Skoro da se posumnja da je neko nešto pokušavao da podmetne. Kad već ne bi znali da je u sanduku za sladoled uskladištena službena roba pozajmljena „na revers“.

Nasloženo oružje vidi se na fotografiji 7. „bliži izgled pronađenog oružja – automatskih pušaka u frižideru“, da bi nam fotografija 8. detaljnije predstavila vatrenu moć navodnih terorista (prema optužnici: organizovane kriminalne grupe). Javnosti je tada predstavljeno kako su Mirko – Paja Velimirović i drugi svjedok saradnik Aleksandar – Saša Sinđelić napadačima obezbijedili 45 automatskih pušaka, većinom sa preklapajućim kundakom. U elaboratu to je fotografija 8: „izgled oružja – automatskih pušaka četrdeset pet (45) pronađenih u frižideru, fotografisanih u garaži“.

Danas se zna da su na fotografijama puške i municija koje je za potrebe svoje operacije obezbijedio GST sa saradnicima iz tužilaštva, ANB-a i UP-a koji su bili upućeni u te predizborne radnje. Podsjetimo se – tadašnji ministar policije Goran Danilović i ministarka odbrane Milica Pejanović – Đurišić nijesu bili obaviješteni o operaciji državni udar.

Nakon zamrzivača, policajci su fokus uviđaja preselili na baštensku garnituru. I kutiju banana koja je poslužila za skrivanje municije. I te fotografije pokazuju da se raspored zatečenih stvari promijenio između dva snimka. Sreća, pa u pitanju nijesu stvarni dokazi u nekom sudskom postupku.

Odluku Apelacionog suda Katnić objašnjava političkim pritiscima na pravosuđe. O pomenutim propustima i nedostatku materijalnih dokaza – ni riječi. Zato se množe optužbe na račun svih koji posumnjaju u ispravnost rada glavnog SDT i njegovih saradnika.  ,,SDT se našlo u situaciji kada se, od pojedinaca koji su politički angažovani, konstantno napada i izloženo je pritisku kako bi se odluke donosile ne u tužilaštvu nego u političkim partijama“,  navodi se u nedavnom saopštenju SDT-a u kome se posebna pažnja posvećuje predloženim tužilačkim zakonima. „Donošenjem Zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i Zakona o Državnom tužilaštvu, ostvario bi se politički uticaj koji je neprimjeren po svim prihvaćenim evropskim standardima”.

Prije nego se složimo sa tom konstatacijom, valjalo bi riješiti dileme o dosadašnjem uticaju (DPS) izvršnih i zakonodavnih vlasti na pravosuđe i tužilačku organizaciju. SDT Živko Savović navodi da je Katnić, kao rukovodilac Specijalnog tužilaštva, svjesno usporavao određene istrage koje se tiču čelnika bivših vlasti Ivana Brajovića i Miomira Mugoše (afere Petlja i Bazar). Pride, Katnić već neko vrijeme tvrdi da nema „ni udaljene sumnje“ u umiješanost Mila Đukanovića u brojne afere u koje ga uvlače nekadašnji saradnici iz politike i biznisa, prije svih Duško Knežević. Kao što se ne žuri da na sudu razriješi sumnje u korupciju u vrhu tužilaštva  – nakon objave telefonskih razgovora Kneževića i bivšeg sekretara VDT Nenada Vujoševića.

Zato se GST ne usteže da ocrni svoje oponente. Makar to, možda, bilo i nezakonito. Počelo je 2015, nedugo po imenovanju Katnića na mjesto GST, objavom djelova razgovora advokata Vladana Bojića sa njegovom tadašnjom klijentkinjom – suprugom budvanskog funkcionera Lazara Rađenovića. Bojić je zbog tog slučaja na sudu, nepravosnažno, dobio odštetu iz državne kase.

Nastavilo se 2016. objavom transkripta razgovora advokata Gorana Rodića sa Milanom Kneževićem, njegovim tadašnjim klijentom. „Jasno se utvrđuje da G.R. i M.K. prevashodno razgovaraju o načinu na koji bi opstruirali krivični postupak, te dalje vršili medijsku propagandu u cilju diskreditacije tužilaštva”, zaključuju u SDT-u. Bez objašnjenja šta bi tu trebalo biti nezakonito.

Da bi došao do ovih materijala, ili da bi prikrio nezakonito prisluškivanje, SDT je naložio Specijalnom policijskom timu da izvrši pretres kancelarije i stan advokata Rodića. Taj pretres je obavljen bez zakonom obaveznog prisustva predstavnika Advokatske komore. Što su, iz nekog razloga, prećutali i oni i VDT Ivica Stanković.

Priča je dobila nastavak prošle nedjelje, objavom skoro četiri godine starih razgovora  dvojice aktuelnih poslanika vladajuće većine. Katnić se pravda interesom javnosti da bude obaviještena o pokušaju političkog uticaja na SDT, ali ne objašnjava zašto prikupljeni materijali nijesu uništeni u zakonom propisanom roku. Kad već nijesu doveli do podizanja optužnice protiv onih koji su bili na meti mjera tajnog nadzora. Ili tu imamo još jedan krak aktuelne priče o nezakonitom prisluškivanju ličnih i političkih oponenata?

VDT i Tužilački savjet ponovo ćute. Oglasila se, zato, Akcija za ljudska prava (HRA). ,,Razgovor je snimljen 2017. godine, a od tada nije pokrenuta istraga protiv bilo kog lica koje je bilo pod tajnim nadzorom, dok je specijalni tužilac Savović i dalje zaposlen u Državnom tužilaštvu, a 2019. godine je i napredovao“, saopštila je Tea Gorjanc  – Prelević. „Prema tome, razumno je zaključiti da je GST u svom ličnom interesu sada objavio transkript koji u negativnom svjetlu predstavlja tužioca koji je protiv njega podnio krivičnu prijavu, kao i poslanike koji predlažu zakone kojima bi se razvlastio GST i Specijalno državno tužilaštvo kome je na čelu”.

Šta slijedi? Dio vladajuće koalicije izašao je u susret Vladinom zahtjevu da se usvajanje tužilačkih zakona odloži dok se ne dobije saglasnost Brisela. Katnić, dakle, do daljnjeg ostaje u sedlu. Da izviđa koga i koliko hoće, ubrzava i koči istrage i preslušava presretnute razgovore.

Zoran RADULOVIĆ      

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NESTALO RJEŠENJE O SAGLASNOSTI ZA IZGRADNJU NJEGOŠEVOG MAUZOLEJA IZ 1967.: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara, ni u Državnom arhivu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želja Mitropolije da vrati kapelu na Lovćen, jasna je. Da li bi toj želji, osim raspoloženja u dijelu nove Vlade, pomoglo i to što se prethodna vlast nije potrudila ni da sačuva Rješenje o postavljanju Mauzoleja, dok je tri decenije stajala po strani mirno gledajući nelegalnu gradnju i radove na spomenicima kulture od strane MPC, nije jasno. Jasno je, međutim, da je igra počela

 

Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog mauzoleja iz 1967. godine, nestalo je iz Uprave za zaštitu kulturnih dobara, institucije koja je bila zadužena da ga čuva.

Priča o nestanku ovog važnog dokumenta, počinje 3. februara ove godine, kada je Mitropolija crnogorsko primorska uputila dopis Upravi, tražeći na uvid Rješenje.  Uprava, na čijem se čelu nalazi Božidar Božović, odgovorila je Mitropoliji da taj dokument ne može da im da na uvid jer ga ne posjeduje, tvrdeći da ga je dala na revers Državnom arhivu, što se vidi iz prepiske između Mitropolije i Uprave, u koju je Monitor imao uvid. Problem je, međutim, u tome što ni u Državnom arhivu nema Rješenja. To je Monitoru potvrđeno iz te ustanove.

„Obavještavamo Vas da Državni arhiv Crne Gore nije preuzeo građu Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, kao ni Uprave za zaštitu kulturnih dobara. Iz tog razloga za dostavu traženog Rješenja neophodno je da se obratite Upravi za zaštitu kulturnih dobara”, navodi se u odgovoru Državnog arhiva.

Iz odgovora Državnog arhiva našem nedjeljniku jasno je dakle, ne samo da dokument nije u posjedu Arhiva, već i to da je direktor Božović njegov nestanak pokušao da prikrije, odnosno da Uprava nije dala na revers Državnom organu ovo važno rješenje, kako se to navodi u odgovoru Mitropoliji, a koji je potpisao Božović.

„Postovani, Uprava za zaštitu kulturnih dobara Saglasnost po rjesenju 01-770 koji ste nam u dopisu tražili, dala je na revers Državnom arhivu i nemamo dokument u instituciji. Srdačno, Božidar Božović”, navodi se u odgovoru Mitropoliji, u koji smo imali uvid.

U odgovorima Monitoru, Božović je izbjegao ne samo da odgovori na pitanje kako je moguće da Uprava ne posjeduje to rješenje koje je bila dužna da čuva, već se u cjelosti izbjegava i pominjanje samog dokumenta.

U odgovoru našem nedjeljniku, koji ne potpisuje niko personalno, navodi se da je Mitropolija od Uprva tražila druga dva dokumenta koja se tiču mauzoleja na Lovćenu, i potvrđuje da Uprava nema jedno od njih. Prema odgovorima iz Uprave vidi se da je Mitropolija od njih tražila Rješenje o stavljanju pod zaštitu Kapele na Lovćenu br. 823 iz 1947. godine, kao i Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika culture – Kapele na Lovćenu broj 02-197/2 od 28. februara 1969. godine.

Takođe, navodi se da je Uprava Mitropoliji dostavila dokument iz 1947. godine, ali da je „uvidom u dokumentaciju utvrđeno da je Rješenje br. 02-1972 od 28. 02. 1969. godine Reversom od 14. 04. 1971. godine ustupljeno Pravnoj službi SO Cetinje”. Iz odgovora Monitoru, jasno je, međutim, ne samo da Uprava, nego ni Državni arhiv ne posjeduju ni Rješenje koje se odnosi na premještanje spomenika kulutre – kapele na Lovćenu iz 1969. godine! Državni arhiv je u odgovoru Monitoru bio kategoričan da nije peuzeo građu ni Zavoda za zaštitu spomenika kulture SR Crne Gore, niti Uprave koja mu je pravni nasljednik.

Monitorovi dobro obaviješteni izvori objašnjavaju da bi Rješenje iz 1967. trebalo osim Uprave da ima i Jugoslovenski institut za zaštitu spomenika kulture u Beogradu, ali da ta institucija više ne postoji. Zbog toga su u Upravi, gdje od 3. februara traje pokušaj da se dođe do Rješenja, odustali da ga traže u Beogradu, objašnjavaju naši izvori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 12. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo