Povežite se sa nama

FOKUS

ATINA, BRISEL I SVI MI: Kud putuje Evropa

Objavljeno prije

na

Grčka se sprema za referendum o tome da li njeni građani prihvataju paket međunarodne finansijske pomoći pod uslovima koje zahtijeva Evropska unija. Referendum treba da bude održan u nedjelju 5. jula u napetoj atmosferi neizvjesne ekonomske sutrašnjice zemlje.

Vlada premijera Aleksisa Ciprasa zatražila je od građana da na referendum kažu što glasnije i brojnije ,,ne”, dok opozicione stranke, koje su Grčku dovele u sadašnje neizdrživo privredno stanje, traže, zajedno sa EU, da se Grci opredijele za predloge kreditora. U međuvremenu, Grčka je zakoračila u bankrot pošto je u ponoć istekao rok za plaćanje tranše kredita Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) od 1,6 milijardi eura za koji vlada kaže da nema sredstva, a kreditori ne žele da produže paket pomoći za otplatu pod uslovima koje nudi zvanična Atina. Neplaćanje kredita MMF bi mogao da bude uvod u bankrot po čitavom dugu od 323 milijarde eura, što bi bio najveći stečaj jedne države u istoriji.

Grčka je poslije propuštanja roka za vraćanje duga MMF-a međunarodnim kreditorima ponudila novi predlog plana za nastavak finansijske pomoći. Kreditori, prije svega članice eurozone, međutim, ne žele da nastave pregovore prije nego što Grci iskažu svoju volju na referendumu.

Na to je premijer Cipras ponovo pozvao Grke da kažu ,,ne” na referendumu, objašnjavajući da to ne bi značilo izlazak iz eurozone, već samo pritisak na međunarodne kreditore. On je poručio da Evropa mora prestati da se ponaša na ,,nedemokratski način”.

Povod da vlada raspiše referendum bila je prošlonedjeljna odluka ministara finansija eurozone da odbiju, uoči isticanja roka za otplatu dijela duga, predlog Atine za novi dvogodišnji paket pomoći od eurozone koji bi se oslanjao na evropske mehanizme stabilnosti i sprovodio uz postepenu otplatu duga. U taj program ne bi bio uključen MMF.

Kada bankrotira neka firma, postoje jasne zakonske odredbe. Kreditori, na osnovu posebnih pravila, imaju šansu da vrate dio svoje imovine. Takve pravne odredbe ne postoje za države. Stoga je vjerovatnije da u slučaju bankrota Grčkoj i njenim žirantima predstoje dugogodišnji sudski procesi.

Kada je Argentina bankrotirala 2001, a potom otpisala dugove 2005. i 2010, kreditori te države su izgubili 70 odsto svojih potraživanja. I do danas su zbog toga u toku komplikovani sudski procesi.

Holandski ministar finansija i predsjednik Eurogrupe Jeron Dijselblom je izjavio da bankrot ne znači da Grčka mora da napusti eurozonu, ali i da će eventualni naredni paketi pomoći doći pod težim uslovima. Potom je njemačka kancelarka Angela Merkel, po mnogima glavni akter najnovije grčke drame, izjavila: ,,Večeras (utorak) u ponoć po srednjoevropskom vremenu paket pomoći prestaje i ja ne znam za ikakve naznake ili slično (da se to neće desiti).”

Ministar Dijselblom je ponovio stav da se članice evrozone nadaju da će Grci na referendumu podržati plan Evropske unije (EU) I MMF za spas Grčke i reći ,,da”.

Premijer Cipras očekuje da će na referendumu Grci reći ,,ne” mjerama štednje koje nameću povjerioci, ili će u suprotnom podnijeti ostavku. Cipras smatra da bi ubjedljivo izjašnjavanje protiv mjera štednje pomoglo Grčkoj da pregovara o povoljnijem rješenju krize.

Cipras ponavlja da kreditori ucjenjuju Grčku i da narod više ne može podnijeti oštre mere štednje koje su sastavni deo paketa financijske pomoći iz EU i MMF.

U Atini se u utorak uveče na trgu Sintagma okupilo preko 20.000 ljudi koji su za ,,da” mjerama štednje.Veče prije toga su desetine hiljada ljudi pred parlamentom u Atini dali podršku Ciprasu. Rezultati najnovijih anketa su konfliktni i pitanje je koliko su pouzdani, uzimajući u obzir ko ih naručuje. Izvjesno je, međutim, da ozbiljna većina vjeruje da bi povratak drahmi bio gora budućnost od sadašnjosti – ostanka uz euro.

Ciprasovi ministri ponavljaju da Grčka ne želi da izađe iz eurozone. Premijer ne vjeruje da kreditori žele da Grčka izađe iz eurozone, jer bi troškovi bili ,,ogromni”.

Izlazak iz evrozone nije pravno regulisan i ta mogućnost nigdje nije predviđena.

Čak i ako Grčka postane insolventna, euro ostaje zakonsko sredstvo plaćanja. Kristof Herman, njemački profesor evropskog prava je rekao da ,,Grčka može otići u bankrot. Međutim, euro se zasniva na zakonskoj regulativi, a ona se na taj način neće promijeniti.”

U tom evropskom zakonu iz 1998. piše: ,,U svim državama koje uvode euro, na dan uvođenja zajednička valuta zamjenjuje važeće valute po ranije utvrđenom kursu.” Taj zakon je i dalje na snazi. Bez njegove promjene nema ni izlaska Grčke iz evrozone.

Pravno je regulisan samo izlazak iz EU, ne i iz eurozone. Izlazak iz eurozone bi, u stvari, nastupio automatski, ukoliko bi Grčka napustila EU. Jednostrani izlazak iz Unije, pak, stupa na snagu tek dvije godine poslije donošenja takve odluke.

Još je, pravno gledano, teže da druge države jednostavno izbace Grčku iz evrozone. ,,Izbacivanje” iz eurozone se nigdje ne spominje.

Proteklih dana su u Grčkoj redovi pred bankomatima, benzinskim stanicama, a prodavnice su prazne. Čekajući posljednji čin moderne drame, prošle nedjelje štediše su sa računa u bankama ,,pod kućne dušeke” premjestili četiri milijarde eura.

Grčke vlade su u kasnim 2000. trošile iznad svake mogućnosti. Od tada se troškovi svake godine režu, a podižu porezi. Nezaposlenost je prešla 25 odsto. Penzije, koje su bile poprilično darežljive, su skresane, ali je grčka ekonomija i dalje u kolapsu.

Tome su doprinijele i mjere štednje, smatra ugledni američki ekonomista, nobelovac Pol Krugman. Podršku Grčkoj dao je i Jozef Štiglic takođe ekonomista i nobelovac.

No, teško je uvjeriti političare a i obične građane Evrope, naročito u Njemačkoj da su razlozi grčkog „ne”, opravdani. ,,Ne može se pomoći ljudima koji iz ideoloških razloga ne daju da im se pomogne”, naveo je Dojče vele. DW ocjenjuje da je u opasnosti grčka država, ali da ,,Atina u svakom slučaju može da računa na humanitarnu pomoć Brisela”.

Sara Vagenkneht, poslanica njemačke Ljevice, kaže da je Grčka praktično bankrotirala još 2010. Vagenkneht napominje da je premijer Cipras mogao da kaže kako odbacuje program i da za to ne pita građane, ali je dobro što se odlučio na referendum. Vegenkneht, međutim, ne razumije zašto grčka vlada nije pokrenula važnu temu povećanja poreza za bogatije porodice.

Vodeći političari EU su izgleda riješili da utiču na rezultat grčkog referenduma. Otvoreno poručuju Grcima da žele njihov ostanak u monetarnoj uniji, a da je uslov za to odbijanje vladinog ,,ne.” Prema njemačkim medijima, njihov zemljak, predsjednik Evropskog parlamenta Marin Šulc je ponudio da sam ode u Grčku i tamo se zalaže za ,,da” na referendumu.

Sigurno je: ovih se dana na duži rok trasiraju budući putevi Evrope.

Vlast a ne novac

Premijer Cipras je u jednom intervjuu ovih dana na nacionalnoj televiziji kazao kako je u najnovijem činu grčke drame u pitanju pokušaj smjenjivanja Sirize sa vlasti. Londonski liberalni dnevnik Gardijan piše da je sada jasno da njemačke i evropske elite ne žele samo da ljevičarska Ciprasova vlada padne na koljena već i da dođe do promjene vlasti izabrane u januaru da ukine surove mere štednje. ,,Ne vojnom silom, naravno, a ta operacija je diktirana iz Berlina i Brisela, prije nego iz Vašingtona”, napisao je komentator Gardijana Seamus Milne.

Po Gardijanu, izgleda da su njemačka kancelarka Angela Merkel i trojka grčkih kreditora iz Evrope i MMF proteklih mjeseci od izborne pobjede Sirize učinili sve da novu vladu u Atini podijele ili diskredituju. U tome su imali obilatu pomoć glavnih međunarodnih medija (koji situaciju u Grčkoj ovih dana predstavljaju kao onu u Čileu 1973, kada je uz obilatu pomoć američke Centralne obavještajne agencije, CIA, oborena vlada prvog izabranog socijalistističkog premijera Salvadora Aljendea) iIi glavnih opozicionih partija u Grčkoj, Nove demokratije i Panhelenskog socijalističkog pokreta (PASOK) doskorašnjih premijera Andonisa Samarasa i Jorgosa Papandreua, koji se u javnosti brane kako nisu ,,izdajice” domovine.

Da je u pitanju pokušaj obaranja Sirize sa vlasti, Gardijanu svjedoči i to što je u utorak kasno uveče Cipras, navodno, ponudio ono što je izgledalo kao potpuno prihvatanje novog paketa štednje zbog koga je ranije raspisao nedjeljni referendum. Pa opet, kancelarka Merkel je odgovorila kako neće biti novih pregovora dok ne budu znani rezultati izjašnjavanja Grka.

Po Gardijanu, to ukazuje da su u pitanju pripreme za smjenu Sirize novom ,,pitomijom” vladom. Naime, iz dokumenata MMF pripremljenih za prošlonedjeljne ,,konačne pregovore” vidi se da su kreditori svjesni kako će, i prema najoptimističnijem scenariju, neizdrživi nivoi duga i samorazarajuće štednje trajati u Grčkoj bar do 2030. godine.

Gardijanov komentator smatra da se radi više o vlasti nego o novcu. Inače, po Gardijanu, rukovodioci EU imaju veliku odbojnost prema referendumima. To je osjetio i Jorgos Papandreu koji je bio prinuđen da podnese ostavku 2011. kada je, u sličnoj situaciji kao sada Cipras, predložio, između ostalog, raspisivanje referenduma. Tako je odmah poslije raspisivanja referendum za 5. juli, uslijedila serija prijetnji i ucjenjivanja. Čak i kada referendumi budu održani, pa daju rezultat koji Briselu ne odgovara, izjašnjavanja građana bivaju ponovljena.

Jedan od zaključaka Gardijanovog komentatora Majnlija je da će ljudi u zemljama poput Španije, Portugalije i Irske, koji su takođe osjetili težinu mjera štednje takođe, tražiti kraj mjera štednje i otpisivanje dugova njihovim zemljama.

Strah na jugoistoku Evrope

Situacija u Grčkoj se posmatra sa posebnom pažnjom u zemljama jugoistočne Evrope, u kojima grčki kreditori kontrolišu velike djelove bankarskog sektora. Milioni ljudi u Bugarskoj, Makedoniji, Albaniji, Srbiji i Rumuniji imaju depozite u bankama grčkih kreditora, pa vlade tih zemalja učvršćuju svoju odbranu protiv mogućeg finansijskog kolapsa te zemlje.

Srbija i Makedonija su u ponedjeljak predstavile strategije kontrole kapitala kako bi bio zaustavljen odliv novca u Grčku. Narodna banka Srbije ističe da su banke u toj zemlji koje su u većinskom grčkom vlasništvu, likvidne i solventne što im omogućava da nesmetano i bez spoljne pomoći uredno posluju, te obezbijede neophodne finansijske usluge klijentima.

U Crnoj Gori, radi samo jedna banka koja je osnovana grčkim kapitalom. Doskorašnji direktor Universal Capital banke Predrag Drecun je kazao kako ne postoji mogućnost da se na njeno poslovanje odrazi kriza u Grčkoj.

„Dužan ko Grčka”

U Grčkoj su nevolje sa praznom kasom države u nasljeđe ostavili davni preci, još prije 2.400 godina. Opaska ,,dužan kao Grčka” se i u kasnijim vremenima ponavljala više puta.

Prvi zabilježeni bankrot u grčkoj istoriji dogodio se u četvrtom vijeku prije Hrista, kad je 13 gradova-država uzelo zajam od hrama na ostrvu Delos, rodnom mjestu Apolona, sina Zevsovog. Nisu mogli da vrate kredit božanskim povjeriocima, pa je bogato svetilište u Kikladima – najpoznatije poslije onog u Delfima – bilo na gubitku, bankarskim rječnikom: 80 procenata.

Grčka je u modernoj eri bila u bankrotu 90 godina, što je skoro polovina perioda nezavisnosti.

Današnji dug Grčke premašuje 170 procenata ukupnog nacionalnog proizvoda u 2014. To je, po računici eksperata, ,,dvostruko veći teret nego što su nosile Rusija i Argentina, kad su se te dvije zemlje suočile sa bankrotom 1998, odnosno 2001”. No, Grčka je daleko od Venecuele i Ekvadora, dvije latinoameričke države koje su u moderno doba doživjele po 10 bankrota.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo