FOKUS
ATINA, BRISEL I SVI MI: Kud putuje Evropa

Objavljeno prije
10 godinana
Objavio:
Monitor online
Grčka se sprema za referendum o tome da li njeni građani prihvataju paket međunarodne finansijske pomoći pod uslovima koje zahtijeva Evropska unija. Referendum treba da bude održan u nedjelju 5. jula u napetoj atmosferi neizvjesne ekonomske sutrašnjice zemlje.
Vlada premijera Aleksisa Ciprasa zatražila je od građana da na referendum kažu što glasnije i brojnije ,,ne”, dok opozicione stranke, koje su Grčku dovele u sadašnje neizdrživo privredno stanje, traže, zajedno sa EU, da se Grci opredijele za predloge kreditora. U međuvremenu, Grčka je zakoračila u bankrot pošto je u ponoć istekao rok za plaćanje tranše kredita Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) od 1,6 milijardi eura za koji vlada kaže da nema sredstva, a kreditori ne žele da produže paket pomoći za otplatu pod uslovima koje nudi zvanična Atina. Neplaćanje kredita MMF bi mogao da bude uvod u bankrot po čitavom dugu od 323 milijarde eura, što bi bio najveći stečaj jedne države u istoriji.
Grčka je poslije propuštanja roka za vraćanje duga MMF-a međunarodnim kreditorima ponudila novi predlog plana za nastavak finansijske pomoći. Kreditori, prije svega članice eurozone, međutim, ne žele da nastave pregovore prije nego što Grci iskažu svoju volju na referendumu.
Na to je premijer Cipras ponovo pozvao Grke da kažu ,,ne” na referendumu, objašnjavajući da to ne bi značilo izlazak iz eurozone, već samo pritisak na međunarodne kreditore. On je poručio da Evropa mora prestati da se ponaša na ,,nedemokratski način”.
Povod da vlada raspiše referendum bila je prošlonedjeljna odluka ministara finansija eurozone da odbiju, uoči isticanja roka za otplatu dijela duga, predlog Atine za novi dvogodišnji paket pomoći od eurozone koji bi se oslanjao na evropske mehanizme stabilnosti i sprovodio uz postepenu otplatu duga. U taj program ne bi bio uključen MMF.
Kada bankrotira neka firma, postoje jasne zakonske odredbe. Kreditori, na osnovu posebnih pravila, imaju šansu da vrate dio svoje imovine. Takve pravne odredbe ne postoje za države. Stoga je vjerovatnije da u slučaju bankrota Grčkoj i njenim žirantima predstoje dugogodišnji sudski procesi.
Kada je Argentina bankrotirala 2001, a potom otpisala dugove 2005. i 2010, kreditori te države su izgubili 70 odsto svojih potraživanja. I do danas su zbog toga u toku komplikovani sudski procesi.
Holandski ministar finansija i predsjednik Eurogrupe Jeron Dijselblom je izjavio da bankrot ne znači da Grčka mora da napusti eurozonu, ali i da će eventualni naredni paketi pomoći doći pod težim uslovima. Potom je njemačka kancelarka Angela Merkel, po mnogima glavni akter najnovije grčke drame, izjavila: ,,Večeras (utorak) u ponoć po srednjoevropskom vremenu paket pomoći prestaje i ja ne znam za ikakve naznake ili slično (da se to neće desiti).”
Ministar Dijselblom je ponovio stav da se članice evrozone nadaju da će Grci na referendumu podržati plan Evropske unije (EU) I MMF za spas Grčke i reći ,,da”.
Premijer Cipras očekuje da će na referendumu Grci reći ,,ne” mjerama štednje koje nameću povjerioci, ili će u suprotnom podnijeti ostavku. Cipras smatra da bi ubjedljivo izjašnjavanje protiv mjera štednje pomoglo Grčkoj da pregovara o povoljnijem rješenju krize.
Cipras ponavlja da kreditori ucjenjuju Grčku i da narod više ne može podnijeti oštre mere štednje koje su sastavni deo paketa financijske pomoći iz EU i MMF.
U Atini se u utorak uveče na trgu Sintagma okupilo preko 20.000 ljudi koji su za ,,da” mjerama štednje.Veče prije toga su desetine hiljada ljudi pred parlamentom u Atini dali podršku Ciprasu. Rezultati najnovijih anketa su konfliktni i pitanje je koliko su pouzdani, uzimajući u obzir ko ih naručuje. Izvjesno je, međutim, da ozbiljna većina vjeruje da bi povratak drahmi bio gora budućnost od sadašnjosti – ostanka uz euro.
Ciprasovi ministri ponavljaju da Grčka ne želi da izađe iz eurozone. Premijer ne vjeruje da kreditori žele da Grčka izađe iz eurozone, jer bi troškovi bili ,,ogromni”.
Izlazak iz evrozone nije pravno regulisan i ta mogućnost nigdje nije predviđena.
Čak i ako Grčka postane insolventna, euro ostaje zakonsko sredstvo plaćanja. Kristof Herman, njemački profesor evropskog prava je rekao da ,,Grčka može otići u bankrot. Međutim, euro se zasniva na zakonskoj regulativi, a ona se na taj način neće promijeniti.”
U tom evropskom zakonu iz 1998. piše: ,,U svim državama koje uvode euro, na dan uvođenja zajednička valuta zamjenjuje važeće valute po ranije utvrđenom kursu.” Taj zakon je i dalje na snazi. Bez njegove promjene nema ni izlaska Grčke iz evrozone.
Pravno je regulisan samo izlazak iz EU, ne i iz eurozone. Izlazak iz eurozone bi, u stvari, nastupio automatski, ukoliko bi Grčka napustila EU. Jednostrani izlazak iz Unije, pak, stupa na snagu tek dvije godine poslije donošenja takve odluke.
Još je, pravno gledano, teže da druge države jednostavno izbace Grčku iz evrozone. ,,Izbacivanje” iz eurozone se nigdje ne spominje.
Proteklih dana su u Grčkoj redovi pred bankomatima, benzinskim stanicama, a prodavnice su prazne. Čekajući posljednji čin moderne drame, prošle nedjelje štediše su sa računa u bankama ,,pod kućne dušeke” premjestili četiri milijarde eura.
Grčke vlade su u kasnim 2000. trošile iznad svake mogućnosti. Od tada se troškovi svake godine režu, a podižu porezi. Nezaposlenost je prešla 25 odsto. Penzije, koje su bile poprilično darežljive, su skresane, ali je grčka ekonomija i dalje u kolapsu.
Tome su doprinijele i mjere štednje, smatra ugledni američki ekonomista, nobelovac Pol Krugman. Podršku Grčkoj dao je i Jozef Štiglic takođe ekonomista i nobelovac.
No, teško je uvjeriti političare a i obične građane Evrope, naročito u Njemačkoj da su razlozi grčkog „ne”, opravdani. ,,Ne može se pomoći ljudima koji iz ideoloških razloga ne daju da im se pomogne”, naveo je Dojče vele. DW ocjenjuje da je u opasnosti grčka država, ali da ,,Atina u svakom slučaju može da računa na humanitarnu pomoć Brisela”.
Sara Vagenkneht, poslanica njemačke Ljevice, kaže da je Grčka praktično bankrotirala još 2010. Vagenkneht napominje da je premijer Cipras mogao da kaže kako odbacuje program i da za to ne pita građane, ali je dobro što se odlučio na referendum. Vegenkneht, međutim, ne razumije zašto grčka vlada nije pokrenula važnu temu povećanja poreza za bogatije porodice.
Vodeći političari EU su izgleda riješili da utiču na rezultat grčkog referenduma. Otvoreno poručuju Grcima da žele njihov ostanak u monetarnoj uniji, a da je uslov za to odbijanje vladinog ,,ne.” Prema njemačkim medijima, njihov zemljak, predsjednik Evropskog parlamenta Marin Šulc je ponudio da sam ode u Grčku i tamo se zalaže za ,,da” na referendumu.
Sigurno je: ovih se dana na duži rok trasiraju budući putevi Evrope.
Vlast a ne novac
Premijer Cipras je u jednom intervjuu ovih dana na nacionalnoj televiziji kazao kako je u najnovijem činu grčke drame u pitanju pokušaj smjenjivanja Sirize sa vlasti. Londonski liberalni dnevnik Gardijan piše da je sada jasno da njemačke i evropske elite ne žele samo da ljevičarska Ciprasova vlada padne na koljena već i da dođe do promjene vlasti izabrane u januaru da ukine surove mere štednje. ,,Ne vojnom silom, naravno, a ta operacija je diktirana iz Berlina i Brisela, prije nego iz Vašingtona”, napisao je komentator Gardijana Seamus Milne.
Po Gardijanu, izgleda da su njemačka kancelarka Angela Merkel i trojka grčkih kreditora iz Evrope i MMF proteklih mjeseci od izborne pobjede Sirize učinili sve da novu vladu u Atini podijele ili diskredituju. U tome su imali obilatu pomoć glavnih međunarodnih medija (koji situaciju u Grčkoj ovih dana predstavljaju kao onu u Čileu 1973, kada je uz obilatu pomoć američke Centralne obavještajne agencije, CIA, oborena vlada prvog izabranog socijalistističkog premijera Salvadora Aljendea) iIi glavnih opozicionih partija u Grčkoj, Nove demokratije i Panhelenskog socijalističkog pokreta (PASOK) doskorašnjih premijera Andonisa Samarasa i Jorgosa Papandreua, koji se u javnosti brane kako nisu ,,izdajice” domovine.
Da je u pitanju pokušaj obaranja Sirize sa vlasti, Gardijanu svjedoči i to što je u utorak kasno uveče Cipras, navodno, ponudio ono što je izgledalo kao potpuno prihvatanje novog paketa štednje zbog koga je ranije raspisao nedjeljni referendum. Pa opet, kancelarka Merkel je odgovorila kako neće biti novih pregovora dok ne budu znani rezultati izjašnjavanja Grka.
Po Gardijanu, to ukazuje da su u pitanju pripreme za smjenu Sirize novom ,,pitomijom” vladom. Naime, iz dokumenata MMF pripremljenih za prošlonedjeljne ,,konačne pregovore” vidi se da su kreditori svjesni kako će, i prema najoptimističnijem scenariju, neizdrživi nivoi duga i samorazarajuće štednje trajati u Grčkoj bar do 2030. godine.
Gardijanov komentator smatra da se radi više o vlasti nego o novcu. Inače, po Gardijanu, rukovodioci EU imaju veliku odbojnost prema referendumima. To je osjetio i Jorgos Papandreu koji je bio prinuđen da podnese ostavku 2011. kada je, u sličnoj situaciji kao sada Cipras, predložio, između ostalog, raspisivanje referenduma. Tako je odmah poslije raspisivanja referendum za 5. juli, uslijedila serija prijetnji i ucjenjivanja. Čak i kada referendumi budu održani, pa daju rezultat koji Briselu ne odgovara, izjašnjavanja građana bivaju ponovljena.
Jedan od zaključaka Gardijanovog komentatora Majnlija je da će ljudi u zemljama poput Španije, Portugalije i Irske, koji su takođe osjetili težinu mjera štednje takođe, tražiti kraj mjera štednje i otpisivanje dugova njihovim zemljama.
Strah na jugoistoku Evrope
Situacija u Grčkoj se posmatra sa posebnom pažnjom u zemljama jugoistočne Evrope, u kojima grčki kreditori kontrolišu velike djelove bankarskog sektora. Milioni ljudi u Bugarskoj, Makedoniji, Albaniji, Srbiji i Rumuniji imaju depozite u bankama grčkih kreditora, pa vlade tih zemalja učvršćuju svoju odbranu protiv mogućeg finansijskog kolapsa te zemlje.
Srbija i Makedonija su u ponedjeljak predstavile strategije kontrole kapitala kako bi bio zaustavljen odliv novca u Grčku. Narodna banka Srbije ističe da su banke u toj zemlji koje su u većinskom grčkom vlasništvu, likvidne i solventne što im omogućava da nesmetano i bez spoljne pomoći uredno posluju, te obezbijede neophodne finansijske usluge klijentima.
U Crnoj Gori, radi samo jedna banka koja je osnovana grčkim kapitalom. Doskorašnji direktor Universal Capital banke Predrag Drecun je kazao kako ne postoji mogućnost da se na njeno poslovanje odrazi kriza u Grčkoj.
„Dužan ko Grčka”
U Grčkoj su nevolje sa praznom kasom države u nasljeđe ostavili davni preci, još prije 2.400 godina. Opaska ,,dužan kao Grčka” se i u kasnijim vremenima ponavljala više puta.
Prvi zabilježeni bankrot u grčkoj istoriji dogodio se u četvrtom vijeku prije Hrista, kad je 13 gradova-država uzelo zajam od hrama na ostrvu Delos, rodnom mjestu Apolona, sina Zevsovog. Nisu mogli da vrate kredit božanskim povjeriocima, pa je bogato svetilište u Kikladima – najpoznatije poslije onog u Delfima – bilo na gubitku, bankarskim rječnikom: 80 procenata.
Grčka je u modernoj eri bila u bankrotu 90 godina, što je skoro polovina perioda nezavisnosti.
Današnji dug Grčke premašuje 170 procenata ukupnog nacionalnog proizvoda u 2014. To je, po računici eksperata, ,,dvostruko veći teret nego što su nosile Rusija i Argentina, kad su se te dvije zemlje suočile sa bankrotom 1998, odnosno 2001″. No, Grčka je daleko od Venecuele i Ekvadora, dvije latinoameričke države koje su u moderno doba doživjele po 10 bankrota.
Milan BOŠKOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO

Ako se uzmu u obzir vrijednosti ovogodišnjih dobitnika Trinaestojulske nagrade, i želje dijela vlasti da se po njima ubuduće mjerimo, 13. jul postaće antipod samom sebi. Još je teže stanje nego što izgleda. Problem sem vlasti, njihovog prekrajanja istorije i veličanja zločinaca, je i onaj antifašizam koji odbija da vidi koliko je Đukanovićev režim trasirao put u ove dane
U susret Trinaestom julu slavilo se mnogo štošta, a najmanje antifašizam i antifašističko nasleđe. Ono se uglavnom krečilo. Sedmicu uoči Dana ustanka obilježila je dodjela Trinaestojulske nagrade, koja je možda bolje od ičega ogolila vrijednosti vlasti moderne Crne Gore. Što bi rekao predsjednik parlamenta Andrija Mandić na dodjeli nagrada u Vili Gorica: „Djela ovogodišnjih dobitnika nagrade, simbol su onoga što 13. jul treba da bude u 21. vijeku“. Lelek.
Ako se uzmu o obzir vrijednosti ovogodišnjih dobitnika Trinaestojulske nagrade, i želje dijela vlasti da se ubuduće mjerimo po njima, 13. jul može postati antipod samom sebi. Nagradu su ove godine, po volji Žirija, odnosno parlamentarne većine koja ga je birala u parlamentu, dobili pjesnik Bećir Vuković i grafičar Veljo Stanišić. Nagradu je dobio i muzičar Miloš Karadaglić, ali je odbio da je primi „u ovim okolnostima“. Žiri su činili predsjednik Nikola D. Rakočević i članovi Želidrag Nikčević, David Kalaj, Radoslav Stanišić, Miodrag Živković, Danilo Marunović i Dragan Koprivica.
Vuković je javnosti, više nego po poeziji, poznat po negiranju crnogorske nacije. „Smatramo da je ova odluka nagrada onima koji otvoreno negiraju postojanje crnogorske nacije i identiteta”, navodi se u peticiji pokrenutoj za oduzimanje nagrade Vukoviću. Društvene mreže i mediji preplavljeni su njegovim izjavama na tu temu, od kojih je najčuvenija ona u kojoj kaže da su crnogorsku naciju izmislili Milovan Đilas i Kominterna, a Crnu Goru naziva nesrećnicom koju treba cimnuti za mrtve nogare.
„Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom? Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje”, pisao je svojevremeno. Tu je i Vukovićev poetski uzlet: „Četnici su gospoda, bili i ostali“.
Osim što je ovjenčan ovogodišnjom Trinaestojulskom nagradom, Vuković je 2021. izabran i za predsjednika Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Na to su ga mjesto preporučili glasovi bivšeg DF, a od sedam članova Administrativnog odbora, šest je glasalo za tu odluku. Protiv je bila samo Kenana Strujić-Harbić. Godinu ranije predložen je za člana žirija, a iz DPS-a su podršku tom predlogu obrazlagali kao pokušaj „zdravog dijaloga“ unutar parlamenta. Danas, kažu iz te partije, Vuković zaslužuje prezir.
Za razliku od Vukovićevih mrziteljskih izjava, podatak o tome da li je i gdje je objavio knjigu za koju je ove godine nagrađen, nije lako pronaći. Radi se o zbirci poezije Kuće beskućnika. Da knjiga postoji, što je dobar dio javnosti problematizovao, Vuković se potrudio da dokaže na dodjeli u Vili Gorica, podižući jedan primjerak u zrak. Prethodno su mediji objavili da zbirka nije registrovana u skladu sa propisima. Vijesti su objavile da do petka, 4. jula, knjiga nije bila katalogizovana u COBISS.CG. Pretragom COBISS.CG mogla se pronaći samo knjiga istoimenog naziva Benamina Isovića iz 1969. Vuković nije očito bio ni mnogo originalan. Vijesti su objavile i da je istog dana ustanovljeno da je zapis u sistemu COBISS.SR izmijenjen, koristeći prethodno formiran zapis od 2. aprila 2025. Vukovićeva knjiga je tada registrovana kao „u štampi“, uz napomenu da nijedna biblioteka u sistemu COBISS.SR ne posjeduje njen primjerak.
“Moja knjiga je registrovana u Srbiji, ovo je antisrpska histerija” ,uzvratio je Vuković. Dal je antisrpska histerija zaposjela i Srbiju, tek je i Narodna biblioteka Srbije potvrdila da ne posjeduje primjerak Vukovićeve knjige.
Dok Vuković dobija svu javnu pažnju, drugi ovogodišnji laureat, grafičar Veljo Stanišić, bio je van fokusa. Pažnju javnosti izazvalo je tek njegovo televizijsko gostovanje gdje je Karadaglićevo odbijanje da primi nagradu, okvalifikovao kao „ciganisanje“. Reagovale su civilne organizacije i ombudsman, ocjenjujući da je Stanišićeva izjava govor mržnje i diskriminatorska. Stanišić se potom izvinio i zatražio oproštaj od braće Roma. „Da bismo razumjeli na šta mislim, molim da se romske organizacije raspitaju kod nikšićke braće, ko je i kakav Vojo Stanišić“, kazao je. Kao biva, njemu je ova izjava koja odiše duboko utkanimm predrasudama, tek uzrečica. Inače je dobar komšija.
Stanišić je u emisiji izjavio i da Karadaglić nije dostojan Trinaestojulske nagrade. O Karadagliću se svakako ne mora raspitivati u Nikšiću, obzirom da ima međunarodnu muzičku karijeru i reputaciju. Mnogi izražavaju poštovanje prema njegovom odbijanju nagrade. No neki podsjećaju da je javno podržao Đukanovića u političkoj kampanji 2018, odnosno bio njen dio.
Stanišić je Karadaglićevo odbijanje Trinaestojulske nagrade, objasnio je naknadno, doživio kao uvredu i ambiciju da ponizi njegov narod i njega. „Kao što to prikriveno ili otvoreno sprovodi jedan određeni broj nevladinih organizacija i političkih partija. Mi smo crni, a oni su bijeli, mi smo traktordrajversi, a oni građani. Da li smo mi koji ne pripadamo javnoj sceni, u njenoj vještačkoj performativnosti, uopšte priznati kao jednaki njima? Mora li se to nazvati aparthejd?”, zapitao se Stanišić. Kandidujući se tako da dobije još jednu nagradu za redefinisanje pojma „aparthejd“. Po Stanišiću kritika onih koji veličaju krvave ideologije i ratne zločince zove se aparthejd.
Karadaglić je u obraćanju u kom kaže da ne može da primi nagradu kazao da je neizmjerno zahvalan na odluci da bude predložen i izabran za dobitnika najvećeg crnogorskog priznanja – Trinaestojulske nagrade.
„Tu odluku doživljavam ne samo kao priznanje za dosadašnji rad, već još više kao obavezu za buduće vrijeme. Moja namjera je bila da sav novčani iznos nagrade usmjerim u Fondaciju koju sam osnovao radi pomoći mladim umjetnicima i talentima iz Crne Gore. Nažalost, u okolnostima na koje nijesam mogao uticati, ja ovo izuzetno priznanje ne mogu primiti i nadam se da će ukupna crnogorska javnost imati razumijevanje za ovaj moj čin”, naveo je.
Fondaciju koju je Karadaglić osnovao i u koju je htio da donira novac od nagrade, javno je 2022, trošeći posljednje dane mandata predsjednika Crne Gore, podržao Milo Đukanović. Nakon sastanka sa Karadaglićem, Đukanović je tada poručio da će ta fondacija biti most između Crne Gore i svijeta. Nesporno je Karadaglićevo pravo na politički stav. Ali ne treba prećutati: međunarodno ugledni muzičar nije se nikada osvrnuo na ulogu Đukanovićevog režima u krvavim devedesetim kada je istorija takođe prekrajana, proganjani svjedoci ratnih zločina i mirovni aktivisti, a predmeti ratnih zločina duboko skrivani u tužilačkim fiokama, kako bi se odgovornost vlasti zaboravila.
U javnosti i na društvenim mrežama brojni su glasovi da se Vukoviću oduzme nagrada. Trinaestojulska je ove godine svakako oduzeta od sebe same i antifašizma koji treba da simbolizuje. Na dodjeli, posebno mjesto zauzeo je, u tom duhu, mitropolit Joanikije. Svaki govornik na svečanosti, od predsjednika parlamenta kao domaćina proslave, do laureata, govor bi započinjao obraćanjem mitropolitu, te sveštenstvu koje je takođe bilo prisutno na zabavi. Mitropolit je svojim nedavnim izjavama o ratnom zločincu Pavlu Đurišiću kao „heroju nepobjedivog karaktera“ otvorio novu sezonu veličanja četničkog pokreta kod kuće, te njihovog predstavljanja kao antifašista. Antifašisti se prevrću u grobovima. Nastavile su i druge kolege iz MPC. Domaćin dodjele Trinaestojulske nagrade, Mandić to je nedavno definisao slobodom govora. Ostatak vlasti i dalje ćuti.
Trinaestojulsko slavlje, povodom dodjele nagrade u Vili Gorica bilo je u stvari tek nastavak politike koja pokušava izjednačiti fašiste i antifašiste, kroz brižljivo odabrane riječi govornika, raznorazne ansamble i njihove igre, te odabir zvanica. Na proslavi su osim sveštenstva, mahom bili prisutni predstavnici Mandićevog dijela parlamentarne većine. Dobar dio vlasti nije bio na proslavi, niti su se uključivali u polemike oko dodjele nagrade.
Znakovito: na tri decenije od genocida u Srebrenici, koji se desio 11. Jula 1995. godine, u žiriju koji je dodijelio Trinaestojulsku nagradu bio je i savjetnik predsjednika parlamenta, Želidrag Nikčević, član žirija koji je 1993. godine dodijelio nagradu Risto Ratković Radovanu Karadžiću.
Na proslavi nije bilo ni opozicije, ali je jedan dio opozicionih poslanika bio među protestantima ispred Vila Gorica. Mediji su objavili da je protestovalo više stotina građana. Policija ih je spriječila da dođu do vile upotrebom biber spreja, dok je interventna jedinica upotrijebila i silu.
Policija nije dozvolila Danilu Marunoviću, članu Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, da prođe ka Vili Gorica zbog toga što je, kako su naveli, pozvao građane da probiju kordon.
Marunović je, navodno zbog svoje kolumne, nedavno priveden na informativni razgovor BIA dok je boravio u Beogradu, gdje je gostovala njegove pozorišna predstava Gospoda Glembajevi. „Ne može se završiti na ovome“, poručio je na protestu ispre Vile Gorica.
Marunović je u javnosti prepoznat kao blizak bivšem režimu. „Bemax je posljednja linija odbrane Crne Gore“, pisao je svojevremeno u jednoj od svojih kolumni. Đukanovića je poređivao sa kraljom Nikolom. Proglašavao ga simbolom, svetionikom u mraku…
Još je teže stanje nego što izgleda. Problem sem vlasti, njihovog prekrajanja istorije i veličanja zločinaca, je i onaj antifašizam koji odbija da vidi koliko je Đukanovićev režim trasirao put u ove dane. Zato, nemamo se mnogo čime pohvaliti. Na djelu je raskućivanje.
Milena PEROVIĆ
Komentari

Različite su spekulacije zbog čega političkoj grupaciji bivšeg DF smeta aktuelni šef policije i njegov izvještaj o radu. Od toga da nijesu zadovoljni načinom procesuiranja slučaja bratanića predsjednika parlamenta, do pominjanja potencijalno sumnjivih poslova na koje Šćepanović ne bi žmurio. Čini se, ipak, da je suština svakog sukoba na relaciji djelova vlasti oko bezbjednosnog sektora – pokušaj da se nad tim sektorom preuzme i učvrsti politička kontrola
Visoki tonovi i škakljive teme otvorene na sjednici Odbora za bezbjednost održanoj prethodne sedmice zaglušili su zidovi gluve sobe parlamenta. Čija je uloga upravo da službene tajne to i ostanu. Poneki detalj sa sjednice, ipak, je isplivao u javnost.
Objavljeno je da poslanik Nove srpske demokratije Jovan Vučurović nije glasao, odnosno da je bio suzdržan u odnosu na izvještaj o radu policije koji je na sjednici predstavio vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović. Radi se o posebnom Izvještaju o rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije za period od 1.12.2024. godine do 27.05.2025. godine.
Djelovi tog izvještaja već su objavljeni u javnosti. U dokumentu se navode rezultati policije kada su u pitanju pranje novca, podaci o stopostotnom uspjehu u tom periodu u rasvjetljavanju djela protiv tjela i života, statistika o prijavama protiv organizovanih kriminalnih grupa i bezbjednosno interesantnih lica, te hapšenjima zbog šverca cigareta u nekoliko velikih akcija. U policijskom vrhu tvrde da je to jedan od najboljih izvještaja do sada.
Vučurović je na sjednici problematizovao to što policija nije riješila blokade puteva širom Crne Gore, zbog čega će navodno patiti turistička sezona.
Prema riječima Monitorovih sagovornika, visokopozicioniranih u bezbjednosnom sektoru, to ne može biti zvanični, odnosno legitiman razlog za uzdržanost. Oni ukazuju da se izvještaj odnosi isključivo na rezultate u oblasti borbe protiv kriminala i korupcije, te da pitanje blokada puteva ni ne može biti tretirano tim dokumentom.
Šćepanović je na sjednici navodno burno reagovao, saopštivši da neće biti beskičmenjak, da neće dozvoliti da policija bude zloupotrebljena u političke svrhe, i da s njom rukovode ljudi bez kičme. Navodno je kazao poslanicima da je njihov problem to što bi na čelu policije “htjeli da vidite čovjeka koji će raditi kako vama odgovara”.
Po zakonu, parlament može da ne usvoji izvještaj o radu policije i da nakon toga predloži ministru policiije razrješenje direktora UP. To u ovom slučaju gotovo nije opcija, jer je Šćepanović nedavno reizabran uz svesrdnu podršku ministra policije Danila Šaranovića iz Demokrata. Zato se reakcija poslanika Vučurovića vidi ne samo kao poruka dijela vlasti ( bivši DF) da im novi šef policije nije po mjeri i da na tom mjestu žele nekog svog, već i kao političko trvenje između Demokrata Alekse Bečića, koje kontrolišu bezbjednosni sektor i političke grupacije oko predsjednika parlamenta Andrije Mandića. Mediji su nešto ranije, u susret ponovom izboru Šćepanovića, izvještavali i da oko Šćepanovića i dalje tinja spor na relaciji PES – Demokrate, te da su Demokrate Šćepanovićev reizbor uslovile glasanjem za sporazume sa Ujedinjenim arapskim emiratima u parlamentu.
Vlada je 16. juna ove godine, bez održavanja sjednice i, kako se navodi u vladinom dokumentu „uz pribavljenu saglasnost većine članova“, donijela rješenje kojim je Šćepanović opet određen za vršioca dužnosti Uprave policije, na narednih šest mjeseci. Za tu poziciju, opet ga je predložio ministar policije Danilo Šaranović, koji za Šćepanovića i njegove rezultate ima samo riječi hvale. U predlogu za produženje Šćepanovićevog mandata, Šaranović između ostalog navodi da su rezultati aktuelnog šefa UP „ bez presedana u savremenom radu Uprave policije”.
Šćepanović je bio Šaranovićev kandidat, na kome je insistirao nakon što je tu poziciju napustio bivši direktor policije Zoran Brđanin. Zbog Šćepanovića on je ušao u svojevremeni sukob sa Spajićevim PES-om oko kontrole bezbjednosnog sektora, tokom prethodnog izbora novog šefa policije.
Nije prvi put da nove vlasti nakon avgusta 2020., upravo preko izvještaja o radu policije, mimo zakona, disciplinuju vrh policije, odnosno pokušavaju uspostaviti i učvrstiti kontrolu nad bezbjednosnim sektorom. Izvještaji o radu policije bili su povod za smjenu Brđanina, koji je za direktora Uprave policije izabran u avgustu 2021, u mandatu vlade Zdravka Krivokapića. Brđanina je više naknadnih vlada smjenjivalo a sud vraćao na poziciju šefa policije. Na kraju je na sopstveni zahtjev krajem prošle godine napustio to radno mjesto.
Skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu svojevremeno je dao negativno mišljenje na dva Brđaninova izvještaja o radu UP. Izvještaji su razmatrani nakon zakonskog roka, zakašnjelo, iako se po mišljenju suda smatra da su izvještaji koje Odbor nije razmatrao na vrijeme, u stvari usvojeni. To nije omelo parlamentarnu većinu. I ti izvještaji su u jednom periodu od strane vlasti predstavljani kao „istorijski“, po rezultatima.
Ministar Šaranović, čijeg je kandidata za šefa UP sada uzeo na zub dio parlamentarne većine na čelu sa Mandićem, tada je izjavio da će tražiti razrješenje Brđanina ukoliko parlament ne usvoji njegove izvještaje. Ignorišoći uputstvo suda da se izvještaji u stvari već smatraju usvojenim.
Brđanin je tada odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, saopštivši da se neblagovremenim razmatranjem izvještaja samo „fingirala“ njegova zakonita smjena. On je više puta u javnosti govorio o tome da ni nova vlast, nakon pada DPS-a, na toj poziciji ne želi profesionalca, već nekog kog može da kontroliše.
Lideri bivšeg DF su tražili smjenu Šćepanovića ali i kompletnog bezbjednosnog sektora, nakon klanovskog ubistva na Cetinju u septembru prošle godine. Njihova suzdržanost bila je očigledna i tokom produženja Šćepanovićevog mandata u junu ove godine. Ministri iz Nove srpske demokratije (NSD) glasali su za Šćepanovića tek nakon zaključenja glasanja, dok iz Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića nijesu uopšte.
Različite su spekulacije zbog čega političkoj grupaciji bivšeg Demokratskog fronta smeta novi šef policije. Govori se i o tome da nijesu zadovoljni načinom procesuiranja slučaja Mandićevog bratanića Danila Mandića, do pominjanja potencijalno sumnjivih poslova na koje Šćepanović ne bi žmurio. Čini se da je suština svakog sukoba na relaciji djelova vlasti oko bezbjednosnog sektora, i sada, kao i ranije – pokušaj da se nad tim sektorom preuzme politička kontrola.
Šćepanović je navodno na sjednici Odbora za bezbjednost u petak u gluvoj sobi parlamenta saopštio da “neki političari oko njega očekuju da procesuira Bemax, a da ih istovremeno pusti da prave Bemax2”. Šćepanović za Monitor nije želio da komentariše dešavanja u gluvoj sobi, pa ni šta je mislio pod tim Bemax 2. Ni drugi sagovornici koje je Monitor kontaktirao u vrhu policije nijesu željeli da odgovore ili nijesu imali odgovor na pitanje šta je Bemax2, odnosno šta je pod tim Šćepanović konkretno mislio.
Kako su nezvanično objavile Vijesti, pozivajući se na izvore iz vrha Vlade, a u kontekstu Šćepanovićevog pominjanja Bemax-a 2, neki poslovno kriminalni krugovi iz Srbije, bliski Aleksandru Vučiću, već su se infiltrirali na crnogorsko primorje, gdje navodno pokušavaju da operu velike količina novca.
“Mislim da je Šćepanović Bemax 2 pomenuo u kontekstu planova za sve poslove koje je pokrivao Bemax, a za šta trenutno postoji otvoren prostor”, kazao je za Monitor sagovornik iz vrha bezbjednosnog sektora.
Bemax je crnogorska moćna građevinska kompanija, koja se tokom prethodnog režima povezivala sa vrhom vlasti, u kontekstu ne samo unosnih građevinskih poslova, već i šverca. Aleksandar Mijajlović, koji se povezuje sa vlasništvom Bemaxa, uhapšen je u februaru prošle godine po nalogu SDT, kao dio kriminalne grupe koja se tereti za međunarodno krijumčarenje cigareta.
Predstavljajući se kao beskompromisni borci protiv organizovanog kriminala i korupcije, funkcioneri grupacije bivšeg Demokratskog fronta već neko vrijeme izražavaju nezadovoljstvo navodnom neažurnošću istražnih organa kada su u pitanju kriminal i visoka korupcija. Dok istovremeno osporavaju sve akcije policije i tužilaštva koje se povezuju sa njihovim članovima ili njima bliskim osobama, od hapšenja bivšeg gradonačelnika Budve Mila Božovića, do slučaja Mandićevog bratanića.
Ove sedmice poslanik Vučurović ponovio je za portal Borba, koji se vezuje za bivši DF, prethodno izraženo nezadovoljstvo Milana Kneževića navodnim nereagovanjem tužilaštva kada su u pitanju svjedočenja pred parlamentarnim Anketnim odborom o slučaju crnih trojki, koji je inicirao bivši DF, ali i drugim nerasvijetljenim aferama iz doba DPS.
„Pored svega što smo tamo čuli, tužilaštvo i dalje ćuti, što je zaista čudno i krajnje sumnjivo. Vidjećemo do kada će se to nastaviti i na osnovu njihovog ponašanja zauzećemo vrlo jasan stav,” kazao je Vučurović. Nakon što je pred Anketnim odborom o slučaju crne trojke svjedočio bivši visokopozicionirani policijski funkcioner Milan Paunović, tužilaštvo je saopštilo da je slučaj zastareo. Dio stručne javnosti kritike bivšeg DF na račun navodne neažurnosti tužilaštva oko svjedočenja pred Anketnim odborom vidi kao neprimjereni pritisak na pravosuđe.
Anketni odbor dobro dođe za političku reklamu. Praksa je i dalje depeesovska – stavi institucije pod svoju kontrolu, da služe našima.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS

Objavljeno prije
3 sedmicena
27 Juna, 2025
Uprava za državnu imovinu raspisala je oglas za nabavku 30 službenih automobila ukupne vrijednosti blizu 700.000 eura. Morsko dobro potrošiće 400.000 eura na manju luksuznu motornu jahtu, a Vlada će ove godine pazariti avion za 25 miliona eura. Reprezentacije i ostala troškarenja iz budžeta više niko i ne broji
,,Dok građani sami plaćaju terapije i ljekove, dok čekaju mjesecima na refundacije za bolovanja, dok se roditelji snalaze da kupe ono što im sistem duguje – Vlada Crne Gore troši skoro 700.000 eura na 30 novih vozila za državne službenike. Toliko o prioritetima. Za narod – nema. Za njihove udobne fotelje i vozila – ima”, ovako je Ana Leković, članica Odbora DPS Prijestonice propratila najavu o kupovini novih službenih automobila.
,,Kad zdravlje postane luksuz, a limuzine politička norma – to je jasan znak da vlast ne služi narodu, već sebi. A vlast koja izgubi dodir sa narodom – gubi i pravo da vlada”, zaključila je.
Znaju to u DPS-u dobro. Građani su se, međutim, nadali da trošenje, bahatos i razmetanje sa državnom kasom nakon njih ne može da se ponovi. Bili su u zabludi.
Stranke sadašnje vlasti, dok su bili opozicija, upućivali su slične prijekore DPS-u zbog trošenja državnog novca na limuzine – ,,Za djecu nema, a za automobile ima para”. Najavljivali su da će luksuzne audije i mercedese prodati i taj novac potrošiti na rješavanje socijalnih problema. Da pokažu da će biti drugačija vlast od prethone, prvih su dana dolazili na posao taksijem. Kad su zadužili službena vozila i ostale privilegije, sve se promijenilo.
Uprava za državnu imovinu raspisala je ovog mjeseca javni oglas za nabavku 30 službenih vozila za potrebe više državnih organa, čija je ukupna procijenjena vrijednost blizu 700.000 eura s uračunatim PDV-om. Nabavka obuhvata 27 novih i tri polovna vozila.
Tako recimo Zavod za zapošljavanje planira nabavku dvije limuzine – vrijednosti 41.322 i 26.925 eura. Nije jasno za koje potrebe Zavodu trebaju luksuzni automobil vrijedni desetine hiljada eura. . Iste nejasnoće važe i za planirani SUV od 42.939 eura koje će dobiti Ministarstvo javne uprave.
Zanimljive su i cijene polovnih automobila koji će biti kupljeni za više ministarstava. Polovni auto za Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava koštaće 15.702 eura, Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO planira kupovinu polovnog automobila vrijednog 30.000 eura, dok će Uprava za igre na sreću nabaviti vozilo za 21.347 eura. Za te pare mogu se kupiti i novi automobili. Doduše, ne tako luksuzni kakvi očigledno dolikuju državnim institucijama i njihovim čelnicima.
Ponude za ova vozila mogu se dostavljati do 21. jula, a 1. jula ističe tender za popunu voznog parka Skupštine Crne Gore. Za pet novih crnih limuzina Skupština će platiti preko 150 hiljada eura.
Skupština je doduše u tome revnosna. Tokom 2022, 2023. i prošle godine najviši zakonodavni dom je za kupovinu novih vozila izdvojio preko 400 hiljada eura. Sve ukupno sa ovom najnovijom kupovinom, od dolaska novih vlasti, Skupština je na limuzine potrošila blizu 600.000 eura.
Poslanicima i zaposlenima u Skupštini na raspolaganju je vozni park od 37 vozila, od kojih je najveći dio starosti ispod 10 godina. Ako nastave ovim tempom Skupština će moći da svakom predstavniku naroda uz ostale privilegije ponudi i lični-službeni automobil.
Valja podsjetiti kako je javnost bila šokirana, a opozicija zgrožena kada se 2015. godine saznalo da tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica treba da dobije novo službeno vozilo vrijedno 70.000 eura, iako je već koristila luksuzni audi A6 star svega osam godina.
Deset godina potom, skoro neprimjetno je prošla vijest da je Budžetom predviđeno da Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović dobije novi službeni auto u vrijednosti od 60.000 evra. Istina, dobio ga je na jedvite jade. Vlada je tokom prošle godine ignorisala zahtjev kabineta predsjednika Milatovića za kupovinu vozila za njega i njegovu porodicu. Konačno se ipak smilovala, pošto se službeni auto podrazumjeva i za ,,obične” službenike a kamoli predsjednika države.
Statistika govori da je nova vlast po pitanju kupovine automobila tri puta raskalašnija od stare. Institut Alternativa je početkom protekle godine izračunao, da je, po nepotpunim podacima, vrijednost državnog voznog parka u to vrijeme bila blizu 20 miliona eura. U odnosu na 2020, veća za 13,3 miliona eura. Ako se uračuna i broj automobila koji se ove godine planira kupiti, broj službenih automobila je premašio brojku od 5.000
Pored limuzina, pazare se i druga prevozna sredstva.
Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom najavilo je da će potrošiti 400.000 eura na kupovinu manje luksuzne motorne jahte za protokolarne potrebe te državne firme.
Ovim preduzećem rikovodi funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) Mladen Mikijelj. A ono je pod Ministarstvom prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem čelu je takođe kadar NSD Slaven Radunović.
Iz Radunovićevog ministarstva su objasnili da će se ovo plovilo koristiti za edukativne i naučne obilaske u zaštićenim područjima, terenske aktivnosti sa domaćim i stranim institucijama i organizacijama, prezentaciju obale stranim delegacijama i potencijalnim investitorima, potrebe Morskog dobra i drugih državnih institucija Crne Gore.
Naglasili su ,,kao što je poznato, Crna Gora, iako izlazi na more, nema nijedno adekvatno plovilo za potrebe države, kad je u pitanju reprezentacija”, te da se ministar ,,saglasio sa ovom inicijativom nadležnih organa Morsko dobro”.
Morsko dobro raspolaže jednim brzim čamcem dužine 7,8 metara, sa vanbrodskim motorom snage 200 konja. Dobilo ga je s ciljem – ,,promovisanje upravljanja zaštićenim područjima kroz integrisanu zaštitu morskih i priobalnih ekosistema u obalnom području Crne Gore”. A što ćeš pokazati i promovisati sa čamcem koji vrijedi samo 170.000 eura, jahta je jahta.
Ima tu i tradicije. Sadašnji ministar Radunović i njegov stranački lider Andrija Mandić u ljeto 2017. uslikani su na jahti Mila Božovića. Božović je kasnije kao kadar NSD postao gradonačelnik Budve, a potom je uhapšen zbog sumnje da je švercovao drogu i stvorio kriminalnu organizaciju.
Kada su za funkcionere obezbijedili adekvatan vodeni i kopneni prevoz, nije u redu da manjka i u vazduhu.
Tako je za ovu godinu planirana kupovina aviona za potrebe Generalnog sekretarijata Vlade. Cijena, sitnica, 25 miliona eura.
Iako su stručnjaci upozorili da je avion koji se sada koristi kupljen 1999. i da može da se koristi još deceniju, iz Vlade su obrazložili da zbog starosti, čestih kvarova i skupog održavanja, treba kupiti novi. Avion za državni vrh kupiće se od kredita, a u Budžetu se navodi da će se kreditor utvrditi tokom ove godine.
Nezavisna poslanica Radinka Ćinćur, je u Skupštini, u februaru, predložila zajednički amandman sa poslanicom Jevrosimom Pejović, i navela da bi kupovina Vladinog aviona bila ,,luksuzni projekat”. Ona ističe da za tu kupovinu nema mjesta u budžetu Crne Gore, budući da, kako je kazala, košta 25 miliona eura. Ministar ekonomije Novica Vuković objasnio joj je da avion neće koštati 25 nego do 20 miliona eura. Naglasio je da to neće biti samo Vladin avion, nego će ga koristiti i predsjednik države i Skupština. To je već nešto drugo. Svaka grana vlasti zahtijeva bar po jednu jahtu i avion.
Nedavno je javnost upoznata i sa tim da je Skupština Crne Gore, kojom predsjedava Andrija Mandić, za reprezentaciju u 2024. potrošila 78 hiljada eura. Riječ je uglavnom o restoranskim računima za svečane ručkove i večere priređene u čast gostiju koji su dolazili u Crnu Goru. Iznosi se kreću od 1.000 do 3,7 hiljada eura.
Za razliku od poslanika, ministri i ostali funkcioneri, iako ih ima znatno više manje troše. Za svaku ,,pohvalu” je što su za godinu, od 1. novembra 2023. godine do 1. novembra 2024. godine, 12 ministarstava Vlade Crne Gore potrošilo ukupno na reprezentaciju samo 58,7 hiljada eura.
Kako god bilo, crnogorska centralna administracija, bez lokalne administracije, državnih i javnih preduzeća, je samo u prošloj godini za troškove reprezentacije (ručkovi, večere, jela, zakuske) potrošila oko 950 hiljada eura.
Po ovome ispada da funkcioneri malo jedu i piju, kada se pogledaju troškovi za prevoz. Štedi se, odvaja od usta, ulaže strateški u limuzine, jahtu i avion.
Skromna imovina partija
Kako im je na raspolaganju državna imovina koju nemilice koriste, partije raspolažu sa dosta skromnom vlastitom imovinom.
Prema podacima iz finansijskih izvještaja za prošlu godinu, samo Demokratska partija socijalista (DPS) i Socijalistička narodna partija (SNP) imaju nekretnine.
DPS, prema podacima iz finansijskog izvještaja za 2024. objavljenom na sajtu Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), ima zemljište i pomoćni građevinski objekat u Podgorici, kao i poslovne prostore u Tivtu, Bijelom Polju, Beranama, Danilovgradu i Andrijevici. Ova partija koja je na vlasti bila tri decenije ima 18 vozila, a najskuplji je audi A6 iz 2018. godine, procijenjene vrijednosti 27.214 eura.
SNP, koji je nastao raskolom u DPS-u krajem 90-ih, prema podacima iz finansijskog izvještaja, ima poslovne prostore u Podgorici, Andrijevici i Danilovgradu. Ta partija ima deset vozila, ukupno vrijedna 44.800 eura. Najskuplje vozilo je škoda oktavija iz 2015. godine, procijenjena na 13.500 eura.
Nova srpska demokratija (NSD) nema nepokretne imovine, a od pokretne posjeduje tri automobila ukupne procijenjene vrijednosti 19.567 eura. Prema finansijskom izvještaju za 2024. godinu, NSD ima mercedes iz 2012. godine vrijedan 17.395 eura, reno iz 2010 (2.100 eura) i citroen 5 iz 2008. vrijedan svega, kako je navedeno, 72,6 eura. Skromno, narodski.
Demokrate, prema izvještaju za 2024, nemaju nekretnine, ali imaju šest vozila procijenjene vrijednosti od ukupno 38.163 eura. U voznom parku najskuplja su dva automobila marke nisan kaškai od 15.000 i 10.950 eura.
DNP Milana Kneževića, prema izvještaju, ima samo dva automobila (audi A6 iz 2007. i 2018), ukupne procijenjene vrijednosti 48.489 eura. A6 iz 2018. godine, skuplji je od DPS-ovog i procijenjen je na 43.706 eura, a iz 2007. na 4.782 eura.
Bošnjačka stranka (BS) posjeduje tri automobila ukupne vrijednosti 45.197 eura. Najskuplji je mercedes benz S 350 iz 2017. godine (32.873 eura). Mercedes E 350 iz 2013. godine procijenjen je na 10.906 eura, a pasat 6 iz 2006. godine na 1.416 eura.
GP URA, prema izvještaju, posjeduje tri automobila – škodu superb iz 2019. godine vrijednu 23.500 eura, zatim škodu oktaviju (2011) procijenjene vrijednosti 4.980 eura i pežo (2008) vrijedan 3.062 eura.
Socijaldemokrate (SD) imaju četiri automobila, procijenjene vrijednosti od ukupno 21.309 eura. Najskuplje vozilo SD-a je škoda iz 2018. godine, čija je vrijednost procijenjena na 11.677 eura.
Pokret Evropa sad (PES), prema finansijskom izvještaju za 2024. godinu, nema nikakvu imovinu. A i što će im, imaju većinu državnih resursa.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


RASHODOVANJE TRINAESTOG JULA: Kuća raskućnika

JAVNA UPRAVA I PLATE: Sve je stalo, samo one rastu

MONITOROVA ANKETA: Krivo vrijeme za prave vrijednosti
Izdvajamo
-
Izdvojeno2 sedmice
TRINAESTOJULSKA NAGRADA, DOBITNICI I OSPORAVANJA: Po formuli vlasti, opet
-
FOKUS3 sedmice
SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS
-
Izdvojeno3 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040.: Crnogorsko primorje kao turistički potencijal
-
FOKUS2 sedmice
DISCIPLINOVANJE VRHA POLICIJE: Tajne gluve sobe
-
DRUŠTVO4 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040. PRED USVAJANJEM PO HITNOM POSTUPKU: Spisak (ne)utemeljenih želja
-
Izdvojeno3 sedmice
UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale
-
INTERVJU3 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja
-
Izdvojeno2 sedmice
POSLIJE EMIRATA – ORBAN: Poglavlje pet zatvoreno, slijede pogodbe u četiri oka