Povežite se sa nama

FOKUS

RANKO RADULOVIĆ I VLAST NA ISTOM ZADATKU: Namještaju li Boksite Veselinu Pejoviću

Objavljeno prije

na

,Plan je da se Rudnik boksita pokloni Veselinu Pejoviću, zato tenderi propadaju, da bi on na kraju kao spasilac to dobio džabe”, kaže za Monitor crnogorski funkcioner koji je želio da ostane anoniman.

Početkom aprila predstavnici Uniproma, kompanije u vlasništvu Pejovića potvrdili su medijima da su zainteresovani za kupovinu Rudnika boksita. KAP i Boksiti funkcionisali su kao dva povezana sistema, a iz rudnika je u Podgoricu odlazilo 80 odsto rude sve dok ruska kompanija CEAC 2008. nije ugasila Glinicu.

Pejović godinu upravlja Kombinatom aluminijuma (KAP),iako je do sada isplatio 14 od 28 miliona cijene Kombinata. Kupovinom Boksita obezbijedio bi neophodnu sirovinu, s obzirom na to da planira proširenje proizvodnje u podgoričkoj fabrici.

Zainteresovani investitori, domaći i strani, su se nakon raspisivanja tendera za privatizaciju Boksita pitali da li Uniprom ima obećanja izvršne vlasti da preuzme nikšićku kompaniju i dobije koncesije, pošto se Pejović na ranija tri tendera, nije prijavio kao zainteresovani kupac Boksita.

,,Institucije sistema, u službi kriminogenog režima, po svemu sudeći, planiraju da Rudnik, koji im u ovom trenutku nije potreban, konzerviraju do 2017. godine kada se planira značajno povećanje proizvodnje u KAP-u, i tako ga sačuvaju za gazde KAP-a, koji bi ga tada preuzeli praktično za džabe i bez ijednog zaposlenog radnika. Sve navodi da je to plan koji želi da se sprovede u djelo, pa je tako svaki ozbiljni kupac koji se pojavi problem koji se mora na sve načine riješiti”, naveo je u autorskom članku Miomir Čolaković, član izvršnog odbora sindikata radnika Rudnika boksita.

Ipak, i pored najava da je zainteresovan, krajem aprila Pejović nije dostavio ponudu na tender za prodaju Boksita, po cijeni od 8,55 miliona eura. Na tender se javio nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović. Davidovićev Neksan ponudio je za Boksite pet miliona eura, od čega 4,4 miliona eura za imovinu i 600 hiljada za socijalni program višku zaposlenih.

Davidović, se ranije pojavio kao spasitelj Boksita, i neko ko je već u tom poslu. On je nakon što je uveden stečaj u Boksitima u novembru 2013. godine, a februaru prošle godine Privredni sud proglasio bankrot, krajem maja 2014. potpisao ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa Boksitima.

Pokrenuo je proizvodnju, a radnicima su uredno isplaćivane zarade – od 312 radnika, njih 250 angažovanih u proizvodnji primalo je platu do 800 eura, dok su oni koji ne rade primali su 240 eura. To je trajalo sve do 21. aprila kada je ugovor istekao, proizvodnja prekinuta, a radnici vraćeni na minimalnu platu od 193 eura. Bez obzira na to kako je Davidović ušao u Boksite, i njegove kontroverzne ranije poslovne poduhvate on je kod radnika stekao povjerenje.

Neksan koji je godinama bio prodavač naftinih derivata i podgoričkom KAP-u i nikšićkim Boksitima, pokušava da uđe u Boksite od 2010. godine.

Zbog previsoke cijene i neizvjesnosti oko koncesije za eksploataciju rude, dosadašnji tenderi redom su propadali. Radnici su očekivali da se to zaustavi i da ovoga proljeća konačno dobiju, kako su isticali, poslodavca u koga imaju povjerenje, koji održava proizvodnju i redovno isplaćuje plate. Vijećanje i pregovaranje oko ponude trajalo je skoro dva mjeseca. Ponuda je zvanično odbijena zbog preniske cijene.

Radnici su krenuli u protest, a Borisav Bojanović, predsjednik Samostalnog sindikata Boksita izjavio je: ,,Nakon prve sjednice izgovor su im bili koncesije i otpremnine za radnike. Niko nije pominjao cijenu. Sada nijesu imali šta, pa su pomenuli cijenu”.

,,Ovo više nema veze sa ekonomijom! Očigledno da je u pitanju neka velika ‘igra’ sa ljudima koji su svoje živote ostavili na rudokopima”, kazao je Davidović.

Iskustva u upravljanju Boksitima, opravdavaju sumnje radnika da se priprema teren da Rudnike po što povoljnijim uslovima dobije neko od miljenika režima.

Iz vlasti tvrde da navodno ima još zainteresovanih za nikšićki rudnik. Na RTCG Blažo Jovanić, predsjednik Privrednog suda i stečajni upravnik Boksita, saopštio je da je ,,više investitora zainteresovano za Boksite.” Nakon pitanja novinara koji su to investitori, Jovanić saopštava: ,,Molim vas nemojte me sad…”. .

Da sumnje radnika imaju osnova ukazuje i to što su se institucije sistema aktivirale tek nakon pat pozicija u Rubežima, u Nikšićkoj župi, u kojima su se našli rudari, mještani i policija. Krenule su optužbe o politizaciji, o tome da li treba ministar da dođe u Nikšić ili rudari u Podgoricu…

Posebno znakovita bila je epizoda kada je među rudare u vrijeme kada ih policija samo fizičkim blokadama sprečavala da krenu ka Podgorici nepozvan došao osuđivani biznismen Ranko Radulović. Sa krstom u ruci, poručio je rudarima, da on brani selo jer ne može svako da kupi Boksite i pokušao da ih nagovori da pošalju delegaciju da pregovora sa resornim ministrom. Nakon kraće žučne rasprave policija je Radulovića udaljila.

Radulović je potvrdio da je posjetio radnike Boksita da bi spriječio da se Rudnik proda vlasniku Neksana Daki Davidoviću. ,,Rudnike boksita može da uzme bilo ko, ali mora dati novac za Župu i njena sela, da njeni građani od toga imaju koristi. Ne smiju se Boksiti opljačakati pa se onda prodavati. Ko god dođe borićemo se za to”, rekao je Radulović.

Radulović je zbog ubistva u vrijeme SFRJ osuđen na 15 godina zatvora, a sumnjičen je i za šverc cigara iz Crne Gore prema BiH. Kažnjen je 2009. godina sa četiri mjeseca zatvora za nezakonito zauzimanje preko šest hiljada kvadrata priobalnog pojasa i trajnu devastaciju u zoni koja je pod UNESCO-vom zaštitom, Lipcima. To Radulović nije mogao napraviti bez prećutne saglasnosti vlasti.

Radulović je saopštenju medijima naveo da je kod radnika došao u lično ime i da ga niko nije poslao.Više radnika Boksita kazalo je Monitoru da je Radulovića na protest doveo Veselin Grbović, gradonačelnik Nikšića iz redova vladajuće DPS. Grbović je bio izvršni direktor Boksita do dolaska Rusa u ovu kompaniju 2005. godine. Mnogi radnici Boksita tvrde da se i danas dosta pita oko Rudnika boksita.

Kada je u 2013. godine izabran za gradonačelnika izjavio je da je ,,Boksite lakše bilo dovesti u red nego Opštinu Nikšić”. Neposredno prije protesta radnika GP URA Nikšić je poručila da je ,,sunovrat Boksita počeo za vrijema kada je na njegovo čelo došao sadašnji gradonačelnik Nikšića Grbović”.

Vlada za Boksite nema rješenja otkako je njen strateški partner ruska kompanija CEAC napustila rudnike ostavivši, uz obilatu pomoć Vlade, dug od skoro 140 miliona eura. Radnicima je odugovlačenja i nerješavanja problema preko glave. Izračunali su da nerad kompaniju mjesečno košta 150.000 eura.

Stečajni upravnik Blažo Jovanić ove nedjelje raspisuje tender za poziv za javnu licitaciju koja će se obaviti 15. jula po početnoj cijeni od šest miliona.

Radnici na barikadama čekaju odluku Vlade koja će u četvrtak, kada ovaj broj Monitora bude u štampi, odlučivati o zahtjevima radnika o socijalnom programu i povezivanju radnog staža.

DPS je ove sedmice odbio predlog Demokratskog fronta da skupštinski Odbor za ekonomiju raspravlja o situaciji u Boksitima . ,,Kada je oko 6.000 ljudi blokirano u Župi nema većeg problema o kojem bismo raspravljali. Tamo imamo opasnu situacija među iscrpljenim radnicima, mještanima i policajcima. DPS je to ignorisao”, kaže za Monitor bivši sindikalac i poslanik DF-a Janko Vučinić.

DF je predložio da se na sjednici raspravlja o mogućnosti da država preuzme Boksite, te da se radnici koji protestuju krivično ne gone, i da se raspravi zašto nije prihvaćena jedina ponuda Davidovića.

Vučinić navodi da su DPS-ovci odbili raspravu naglašavajući da se sve radi po zakonu i Ustavu.

To od kad su počeli protesti ponavljaju zvaničnici izvršne i sudske vlasti. To što se minimalac Boksitašima nezakonito isplaćuje iz stečajne mase, što je Ministarstvo finansija godinama dozvoljavalo da se radnicima uplaćuju samo neto zarade bez poreza i doprinosa, što je sudija Jovanić, provjereni kadar Đukanovića, naprasno zamijenio sudiju Ivana Kovačevića na mjestu stečajnog sudije u slučaju Boksita, što je prije izbora preostalim radnicima Vlada znala uplatiti po hiljadu eura na osnovu pomoći… samo su potvrde vladavine prava.

Znaju to i Boksitaši, čiji je broj zahvaljujući naporima Vlade sveden sa 1500 na oko 300, pa se rukovode tim pravilima. Posljednju deceniju rudari su uspijevali da izbore prava jedino protestima. Tri puta su se zatvarali u rudarska okna, protestovali su i upadali u upravnu zgradu i uspijevali da od Vlade iznude ispunjenje njihovih zahtjeva. Sve može samo da se ne kreće put Podgorice.

Najava da će ukoliko se ne dozvoli Neksanu, ili nekom drugom kupcu koji ima bolju ponudu, da kupi Rudnik, silom, bez najave, zauzeti neku od zgrada državne administracije – Vlade, ministarstava ili zgradu Privrednog suda, bila je dovoljna za alarm.

Sjećanja ne blijede, pa ni premijer ne zaboravlja da su Boksitaši podržavali lijepe, mlade i pametne. Na mitingu gladnih, avgusta 1989, iako su radnici Boksita u to vrijeme primali plate od 1.000 do 2.000 maraka, na čelu povorke demonstranata išao je bager Boksita. Sada je broj rudara skoro 10 puta manji, ali tu je i dalje mehanizacija.

Vidjećemo šta će prevagnuti: strah ili pohlepa.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo