Povežite se sa nama

FOKUS

RANKO RADULOVIĆ I VLAST NA ISTOM ZADATKU: Namještaju li Boksite Veselinu Pejoviću

Objavljeno prije

na

,Plan je da se Rudnik boksita pokloni Veselinu Pejoviću, zato tenderi propadaju, da bi on na kraju kao spasilac to dobio džabe”, kaže za Monitor crnogorski funkcioner koji je želio da ostane anoniman.

Početkom aprila predstavnici Uniproma, kompanije u vlasništvu Pejovića potvrdili su medijima da su zainteresovani za kupovinu Rudnika boksita. KAP i Boksiti funkcionisali su kao dva povezana sistema, a iz rudnika je u Podgoricu odlazilo 80 odsto rude sve dok ruska kompanija CEAC 2008. nije ugasila Glinicu.

Pejović godinu upravlja Kombinatom aluminijuma (KAP),iako je do sada isplatio 14 od 28 miliona cijene Kombinata. Kupovinom Boksita obezbijedio bi neophodnu sirovinu, s obzirom na to da planira proširenje proizvodnje u podgoričkoj fabrici.

Zainteresovani investitori, domaći i strani, su se nakon raspisivanja tendera za privatizaciju Boksita pitali da li Uniprom ima obećanja izvršne vlasti da preuzme nikšićku kompaniju i dobije koncesije, pošto se Pejović na ranija tri tendera, nije prijavio kao zainteresovani kupac Boksita.

,,Institucije sistema, u službi kriminogenog režima, po svemu sudeći, planiraju da Rudnik, koji im u ovom trenutku nije potreban, konzerviraju do 2017. godine kada se planira značajno povećanje proizvodnje u KAP-u, i tako ga sačuvaju za gazde KAP-a, koji bi ga tada preuzeli praktično za džabe i bez ijednog zaposlenog radnika. Sve navodi da je to plan koji želi da se sprovede u djelo, pa je tako svaki ozbiljni kupac koji se pojavi problem koji se mora na sve načine riješiti”, naveo je u autorskom članku Miomir Čolaković, član izvršnog odbora sindikata radnika Rudnika boksita.

Ipak, i pored najava da je zainteresovan, krajem aprila Pejović nije dostavio ponudu na tender za prodaju Boksita, po cijeni od 8,55 miliona eura. Na tender se javio nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović. Davidovićev Neksan ponudio je za Boksite pet miliona eura, od čega 4,4 miliona eura za imovinu i 600 hiljada za socijalni program višku zaposlenih.

Davidović, se ranije pojavio kao spasitelj Boksita, i neko ko je već u tom poslu. On je nakon što je uveden stečaj u Boksitima u novembru 2013. godine, a februaru prošle godine Privredni sud proglasio bankrot, krajem maja 2014. potpisao ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji sa Boksitima.

Pokrenuo je proizvodnju, a radnicima su uredno isplaćivane zarade – od 312 radnika, njih 250 angažovanih u proizvodnji primalo je platu do 800 eura, dok su oni koji ne rade primali su 240 eura. To je trajalo sve do 21. aprila kada je ugovor istekao, proizvodnja prekinuta, a radnici vraćeni na minimalnu platu od 193 eura. Bez obzira na to kako je Davidović ušao u Boksite, i njegove kontroverzne ranije poslovne poduhvate on je kod radnika stekao povjerenje.

Neksan koji je godinama bio prodavač naftinih derivata i podgoričkom KAP-u i nikšićkim Boksitima, pokušava da uđe u Boksite od 2010. godine.

Zbog previsoke cijene i neizvjesnosti oko koncesije za eksploataciju rude, dosadašnji tenderi redom su propadali. Radnici su očekivali da se to zaustavi i da ovoga proljeća konačno dobiju, kako su isticali, poslodavca u koga imaju povjerenje, koji održava proizvodnju i redovno isplaćuje plate. Vijećanje i pregovaranje oko ponude trajalo je skoro dva mjeseca. Ponuda je zvanično odbijena zbog preniske cijene.

Radnici su krenuli u protest, a Borisav Bojanović, predsjednik Samostalnog sindikata Boksita izjavio je: ,,Nakon prve sjednice izgovor su im bili koncesije i otpremnine za radnike. Niko nije pominjao cijenu. Sada nijesu imali šta, pa su pomenuli cijenu”.

,,Ovo više nema veze sa ekonomijom! Očigledno da je u pitanju neka velika ‘igra’ sa ljudima koji su svoje živote ostavili na rudokopima”, kazao je Davidović.

Iskustva u upravljanju Boksitima, opravdavaju sumnje radnika da se priprema teren da Rudnike po što povoljnijim uslovima dobije neko od miljenika režima.

Iz vlasti tvrde da navodno ima još zainteresovanih za nikšićki rudnik. Na RTCG Blažo Jovanić, predsjednik Privrednog suda i stečajni upravnik Boksita, saopštio je da je ,,više investitora zainteresovano za Boksite.” Nakon pitanja novinara koji su to investitori, Jovanić saopštava: ,,Molim vas nemojte me sad…”. .

Da sumnje radnika imaju osnova ukazuje i to što su se institucije sistema aktivirale tek nakon pat pozicija u Rubežima, u Nikšićkoj župi, u kojima su se našli rudari, mještani i policija. Krenule su optužbe o politizaciji, o tome da li treba ministar da dođe u Nikšić ili rudari u Podgoricu…

Posebno znakovita bila je epizoda kada je među rudare u vrijeme kada ih policija samo fizičkim blokadama sprečavala da krenu ka Podgorici nepozvan došao osuđivani biznismen Ranko Radulović. Sa krstom u ruci, poručio je rudarima, da on brani selo jer ne može svako da kupi Boksite i pokušao da ih nagovori da pošalju delegaciju da pregovora sa resornim ministrom. Nakon kraće žučne rasprave policija je Radulovića udaljila.

Radulović je potvrdio da je posjetio radnike Boksita da bi spriječio da se Rudnik proda vlasniku Neksana Daki Davidoviću. ,,Rudnike boksita može da uzme bilo ko, ali mora dati novac za Župu i njena sela, da njeni građani od toga imaju koristi. Ne smiju se Boksiti opljačakati pa se onda prodavati. Ko god dođe borićemo se za to”, rekao je Radulović.

Radulović je zbog ubistva u vrijeme SFRJ osuđen na 15 godina zatvora, a sumnjičen je i za šverc cigara iz Crne Gore prema BiH. Kažnjen je 2009. godina sa četiri mjeseca zatvora za nezakonito zauzimanje preko šest hiljada kvadrata priobalnog pojasa i trajnu devastaciju u zoni koja je pod UNESCO-vom zaštitom, Lipcima. To Radulović nije mogao napraviti bez prećutne saglasnosti vlasti.

Radulović je saopštenju medijima naveo da je kod radnika došao u lično ime i da ga niko nije poslao.Više radnika Boksita kazalo je Monitoru da je Radulovića na protest doveo Veselin Grbović, gradonačelnik Nikšića iz redova vladajuće DPS. Grbović je bio izvršni direktor Boksita do dolaska Rusa u ovu kompaniju 2005. godine. Mnogi radnici Boksita tvrde da se i danas dosta pita oko Rudnika boksita.

Kada je u 2013. godine izabran za gradonačelnika izjavio je da je ,,Boksite lakše bilo dovesti u red nego Opštinu Nikšić”. Neposredno prije protesta radnika GP URA Nikšić je poručila da je ,,sunovrat Boksita počeo za vrijema kada je na njegovo čelo došao sadašnji gradonačelnik Nikšića Grbović”.

Vlada za Boksite nema rješenja otkako je njen strateški partner ruska kompanija CEAC napustila rudnike ostavivši, uz obilatu pomoć Vlade, dug od skoro 140 miliona eura. Radnicima je odugovlačenja i nerješavanja problema preko glave. Izračunali su da nerad kompaniju mjesečno košta 150.000 eura.

Stečajni upravnik Blažo Jovanić ove nedjelje raspisuje tender za poziv za javnu licitaciju koja će se obaviti 15. jula po početnoj cijeni od šest miliona.

Radnici na barikadama čekaju odluku Vlade koja će u četvrtak, kada ovaj broj Monitora bude u štampi, odlučivati o zahtjevima radnika o socijalnom programu i povezivanju radnog staža.

DPS je ove sedmice odbio predlog Demokratskog fronta da skupštinski Odbor za ekonomiju raspravlja o situaciji u Boksitima . ,,Kada je oko 6.000 ljudi blokirano u Župi nema većeg problema o kojem bismo raspravljali. Tamo imamo opasnu situacija među iscrpljenim radnicima, mještanima i policajcima. DPS je to ignorisao”, kaže za Monitor bivši sindikalac i poslanik DF-a Janko Vučinić.

DF je predložio da se na sjednici raspravlja o mogućnosti da država preuzme Boksite, te da se radnici koji protestuju krivično ne gone, i da se raspravi zašto nije prihvaćena jedina ponuda Davidovića.

Vučinić navodi da su DPS-ovci odbili raspravu naglašavajući da se sve radi po zakonu i Ustavu.

To od kad su počeli protesti ponavljaju zvaničnici izvršne i sudske vlasti. To što se minimalac Boksitašima nezakonito isplaćuje iz stečajne mase, što je Ministarstvo finansija godinama dozvoljavalo da se radnicima uplaćuju samo neto zarade bez poreza i doprinosa, što je sudija Jovanić, provjereni kadar Đukanovića, naprasno zamijenio sudiju Ivana Kovačevića na mjestu stečajnog sudije u slučaju Boksita, što je prije izbora preostalim radnicima Vlada znala uplatiti po hiljadu eura na osnovu pomoći… samo su potvrde vladavine prava.

Znaju to i Boksitaši, čiji je broj zahvaljujući naporima Vlade sveden sa 1500 na oko 300, pa se rukovode tim pravilima. Posljednju deceniju rudari su uspijevali da izbore prava jedino protestima. Tri puta su se zatvarali u rudarska okna, protestovali su i upadali u upravnu zgradu i uspijevali da od Vlade iznude ispunjenje njihovih zahtjeva. Sve može samo da se ne kreće put Podgorice.

Najava da će ukoliko se ne dozvoli Neksanu, ili nekom drugom kupcu koji ima bolju ponudu, da kupi Rudnik, silom, bez najave, zauzeti neku od zgrada državne administracije – Vlade, ministarstava ili zgradu Privrednog suda, bila je dovoljna za alarm.

Sjećanja ne blijede, pa ni premijer ne zaboravlja da su Boksitaši podržavali lijepe, mlade i pametne. Na mitingu gladnih, avgusta 1989, iako su radnici Boksita u to vrijeme primali plate od 1.000 do 2.000 maraka, na čelu povorke demonstranata išao je bager Boksita. Sada je broj rudara skoro 10 puta manji, ali tu je i dalje mehanizacija.

Vidjećemo šta će prevagnuti: strah ili pohlepa.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOVA  KRIZA VLASTI: Vlada u barikadama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je za nedjelju dana pređen put od zadovoljstva i zahvalnosti do optužbi za „državni udar u Vladi“

 

U nedjelju, tek što je policija, uz more suzavca, uspostavila kontrolu na ulicama Prijestonice   premijer Zdravko Krivokapić najavio je otvaranje novog kriznog žarišta. U Vladi. Kao što su prethodno objavili Andrija Mandić i Milan Knežević, on je u ovlaš uvijenoj formi iskazao nezadovoljstvo načinom na koji je policija (ne)postupala prošlog vikenda.

,,U komandnom dijelu odgovornosti će biti preispitan svaki čin svakog pojedinca koji je obezbijedio ili nije obezbijedio, uradio ili ne, djelovao ili ne…“, saopštio je premijer, „niko neće biti pošteđen, bez obzira koju funkciju ima i koja ga politička partija štiti”.  Javnost je, u tom trenutku, već obaviještena da se Krivokapić tokom noći sukobio sa direktorom Uprave policije Zoranom Brđaninom i ministrom MUP-a Sergejom Sekulićem. Posredno i sa Dritanom Abazovićem, potpredsjednikom Vlade zaduženim za pitanja bezbjednosti kome je bio upućen dio izjave o političkoj zaštiti osumnjičenih (prema tvrdnjama funkcionera DF – i presuđenih) čelnika policije.

Potvrdu sukoba dobili smo u utorak veče, kada je premijer u Vili Gorica organizovao prijem za pripadnike bezbjednosnog sektora. Iako nijesu formalno pozvani na skupu su se pojavili i Abazović, Sekulić i Brđanin. Premijerovo obezbjeđenje je sa ulaza vratilo službenog fotografa koji u sličnim prilikama bilježi aktivnosti potpredsjednika Vlade, a svrsishodnost tog poteza pokazala se nakon što su objavljene službene fotografije sa skupa. Na njima, kao u stara dobra vremena, nema nepodobnih funkcionera. Ni na jednoj.

Nakon rekordne zapljene kokaina (skoro 1,5 tona) Vlada je 30. avgusta organizovala konferenciju za medije kojoj su prisustvovali Krivokapić, Abazović, Sekulić i v.d. direktora Uprave prihoda Aleksandar Damjanović. „Kada izaberete profesionalne ljude na prave pozicije, onda nećete pogriješiti“, pohvalio se premijer, „posebno mi je zadovoljstvo da se zahvalim svima koji su učestvovali u ovoj akciji“.

Za samo nedejelju dana pređen je  put do optužbi za svojevrstan „državni udar u Vladi“. Na šta se premijer, navodno, u subotu veče požalio Mandiću i Kneževiću.

Dakle, subota  veče. U Podgorici je završena svečanost povodom dolaska patrijarha SPC-a Porfirija. Na trgovima Cetinja i barikadama podignutim na magistralnom putu prema Podgrorici i Budvi nalaze se protivnici ustoličenja u tom gradu. Policija ih nadgleda i blokira pristup Cetinjskom manastiru. Specijalna jedinica MUP-a tek treba da uđe u Prijestonicu.

Pred premijerom i njegovim saradnicima je analiza ANB-a u kojoj se kaže da predstojeći događaji mogu imati „nesagledive posljedice“. Prema njihovim procjenama na Cetinju se nalazi oko 80 osoba koje „mogu imati pristup“ skrivenom oružju i spremne su da ga upotrijebe. ANB procjenjuje da se otprilike polovina njih nalazi na cetinjskim ulicama i barikadama. A druga polovina – na drugoj strani – u i oko Manastira.

Na stolu su i tri plana policije.

Priželjkivani – da se ustoličenje mitropolita Joanikija Mićovića obavi u Podgorici. Tako bi se preduprijedile moguće nevolje i žrtve.

Visokorizični – da se postavljene barikade „osvoje“ direktnim napadom policije i da se patrijarhu, mitropolitu i njihovim gostima omogući kopneni koridor  ka Manastiru.  Policajci objašnjavaju da taj plan, skoro izvjesno, donosi žrtve.  I da bi takav slijed događaja mogao dovesti do sukoba na ulicama drugih crnogorskih gradova. Koje ne bi imao ko da spriječi, pošto je praktično sva policija angažovana na Cetinju.

Realna opcija, na kojoj policajci insistiraju nakon što je postalo izvjesno da vrh SPC ne odustaje od ustoličenja pod Lovćenom (budu li prinuđeni krenuće pješke ka Cetinju, navodno su saopštili Porfirije i Joanikije), podrazumijeva da se čelnici SPC-a u Cetinjski manastir prebace helikopterom, dok policija  suzavcem zaokupi pažnju demonstranata. Držeći ih na bezbjednoj udaljenosti od Manastira i Vladičine bašte na koju je predviđeno slijetanje. Nedostatak ovog plana je to što MUP nije u stanju da vazdušnim putem iz Podgorice prebaci sve zvanice, već samo one čije je prisustvo neophodno da bi se obred održao.

Dramatične događaje najavljuje saopštenje poslaničkog kluba Demokrata kojim se zahtijeva da kompletno rukovodstvo bezbjednosnog sektora snosi odgovornost ukoliko UP ne obezbijedi ustoličenje na Cetinju.

Zatim premijer Krivokapić poziva direktora UP-a i izdaje mu naređenje: policija treba da u najkraćem roku krene sa uklanjanjem barikada i rastjerivanjem okupljenih, kako bi Cetinje zoru dočekalo spremno za ustoličenje mitropolita. Prema izvorima Monitora, Brđanin je odgovorio kako će se držati zakona. Tako je, zapravo, podsjetio ili obavijestio premijera da on nije taj koji ima mogućnost komandovanja policijom.

Krivokapić poziva Sekulića i traži da razriješi direktora UP-a. On će, kaže,  potom sazvati elektronsku sjednicu Vlade i imenovati v.d. direktora policije koji će izvršiti njegovo naređenje. Sekulić odbija, baš kao i zahtjev da podnese ostavku.

Sekulić i Brđanin, prema našim izvorima, insistiraju na članu 19. Zakona u MUP-u: „U vršenju policijskih poslova mogu se upotrebljavati ovlašćenja koja su propisana zakonom i čijom se upotrebom cilj postiže sa najmanje štetnih posljedica”. Ali, izgleda, kako unutar vlasti postoji veliko neslaganje po pitanju šta su najmanje štetne posljedice.

Ministar MUP-a čelnicima policije predočava premijerov zahtjev, i pita da li je neko od pomoćnika direktora UP-a spreman da zauzme Brđaninovo mjesto. Pomoćnici insistiraju da se cetinjska operacija  provede prema pripremljenom planu, uz puno jedinstvo vrha policije. Sekulić odlazi u gluvu sobu da obavijesti premijera. Tamo zatiče osobe kojima, prema zakonu, tu nije mjesto. I ulazi u verbalni sukob sa poslanikom Markom Milačićem.

Dok Krivokapić sa čelnicima DF-a razgovara o otopljavanju odnosa čelnici policije pritvrđuju detalje plana. I kreću u akciju. Naši sagovornici objašnjavaju kako o njihovoj (ne)kooperativnosti svjedoči i sljedeće: upotrebu specijalne jedinice može narediti samo direktor policije. I on je naredio. Opozvati je i povući sa terena može i ministar policije. Ali nije. Za upotrebu helikopterske jedinice koja se nalazi pri Direktoratu za vanrende situacije nadležan je ministar. I on je pokušao da ih podigne sa zemlje. Nakon što je obaviješten da piloti MUP-a odbijaju da lete, Sekulić je u pomoć pozvao ministarku odbrane Oliveru Injac (ona je sa premijerom u gluvoj sobi). Sveštenike je pred Manastir dopremio vojni helikopter.

Specijalci preko Budve, uz pomoć Marka – Bata Carevića i njegove teške mehanizacije probijaju barikade i zauzimaju položaje u gradu. Sada treba naći povod za planirani udar suzavcem na demonstrante. Taj problem rješava Veselin Veljović, na poznati način.

Dok policajci suzavcem prave dimnu zavjesu i na manje grupe razbijaju  okupljene, iz Kabineta premijera stižu dezinformacije. I tvit o njegovom „naređenju da se uhapsi Veljović“. Dva dana kasnije neko je uspio da predsjedniku Vlade objasni kako on nije vrhovni komandant koji može da naredi nečije hapšenje ili oslobađanje. I da je tom objavom ušao u zonu krivične odgovornosti. Dok saradnici pokušavaju da ispeglaju taj šlamperaj, premijer od ministra policije ponovo traži ostavku (ponedjeljak). Uzalud. Potom mu najavljuje da će pokrenuti postupak njegovog razrješenja. Iz DF-a tvrde kako je njih obmanuo, rekavši im da je to već učinio.

Uključuju se  ambasadori zemalja kvinte (SAD, Britanija, Njemačka, Francuska i Italija). Oni pokušavaju Krivokapića odgovoriti od nauma da izvrši sječu čelnika bezbjednosnog sektora i prenose poruku da će u suprotnom izgubiti podršku njihovih vlada. Aleksandar Vučić pozdravlja i zahvaljuje. Malo li je.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo