Povežite se sa nama

FOKUS

KONGRES DPS-a: S vjerom u Mila, za vlast i imovinu

Objavljeno prije

na

U subotu koja prva dođe biće održan VII kongres Demokratske partije socijalista. Lako bi se moglo desiti da najzanimljivija informacija sa tog skupa bude – koliko je trajao aplauz vođi. Iako su mediji potezali razne priče o unutarpartijskoj reorganizaciji, novim partijskim organima, novom programu, izdaleka se vidi da je sve to samo zamajavanje. Samo jedna snaga i jedna volja postoje u vladajućoj partiji i one pripadaju šefu partije Milu Đukanoviću. U ovoj zemlji nema veze ni šta piše u Ustavu, a ne u partijskom programu.

Na Kongresu će 450 delegata iz svih opština birati predsjednika partije, njegovog zamjenika, predsjednika Političkog savjeta, kao i novi sastav Glavnog odbora.

Glavni odbor DPS-a ranije je jednoglasno podržao ,,opredjeljenje najšireg partijskog članstva” da Kongresu predloži Mila Đukanovića za predsjednika partije i u narednom četvorogodišnjem mandatu, ,,izražavajući time poštovanje prema doprinosu i zaslugama koje njegovo nesporno liderstvo ima za ukupni demokratski razvoj DPS i države Crne Gore”.

Đukanović je odavno obezbijedio da mu u vrhu partije svi budu dovoljno daleko. U partijskoj strukturi nakon Kongresa više neće biti potpredsjednika, ali politička sudbina dosadašnjih – Svetozara Marovića, Filipa Vujanovića i Igora Lukšića – riješena je znatno ranije. Potpredsjednik partije bio je i Željko Šturanović koji je umro 2014.

Bilo kakav ozbiljniji partijski uticaj Svetozara Marovića smatra se nemogućim još od početka afere Zavala i hapšenja njegovog brata budvanskog funkcionera Dragana Marovića. U izbornim kampanjama i sličnim partijskim poslovima nakon toga Svetozar Marović je, naravno, učestvovao koliko se to od njega očekivalo, ali je njegova moć u partiji na nivou izvođača radova. Đukanović mu je sada namijenio mjesto predsjednika novoformiranog Političkog savjeta. Možda zato da bi ga držao na oku, a možda i kao poruku ostalima da partija ne odbacuje zaslužne drugove kao stare krpe. Najvjerovatnije oboje.

Slično važi za Filipa Vujanovića. Njegovo udaljavanje sa mjesta potpredsjednika DPS-a opravdano je najsmješnijim mogućim razlogom – on je predsjednik svih građana, pa mu partijska funkcija škodi. Nezaboravan je snimak na kojem Đukanović, nakon predsjedničkih izbora, gura Vujanovića na binu kako bi ovaj objavio pokradenu izbornu pobjedu. Lutka na mjestu predsjednika države, i da mu je dobro.

Igor Lukšić je nekako promijenio interesovanja. Zbog poezije, čega li, tek objavio je kako nije zainteresovan za mjesto potpredsjednika partije. Neke veze sa okretanjem poeziji, doduše, mogao je imati fakat da evo godinama, nekako ispada da, ako je nekad nešto ostavilo mrlju na našem putu demokratije i prosperiteta – desilo se baš u vrijeme dok je Lukić bio premijer. Kao.

Duško Marković kandidat je za zamjenika predsjednika. Sasvim u skladu sa temeljnim principom partije: Udba evropskog lika.

Naravno, Kongres koji društvu neće donijeti ništa novo, I te kako će poslužiti da šef postriže đe je predugačko i sprovede slične demokratske procedure. Sitne bitke za privilegiju bivstvovanja u Đukanovićevoj blizini, što sa sobom nosi lagodan život i uživanje u privilegijama vlasti, nesumnjivo se vode za svako od 139 mjesta u Glavnom odboru partije. Na listi o kojoj će se na Kongresu glasati su 172 kandidata iz 23 crnogorske opštine. Dnevne novine su objavile da su tokom unutarpartijskih izbora u DPS-u, od 23 opštinska odbora u 13 promijenjeni predsjednici, te da je u ova partijska tijela ušlo čak hiljadu novih ljudi. Takva navalica sugurno je zabilježena zbog neodoljivosti partijskog programa, nikako zbog činjenice da je ovdje sve aktuelnije pitanje – ima li života izvan DPS-a.

Glede dokumenata, Kongres će razmatrati Program prioriteta, Statut i Izvještaj o radu između dva kongresa. Na prethodnom, VI kongresu u maju 2011. partija je usvojila program pod nazivom Društvo uspjeha. Zapisali su kako su ,,do kraja privrženi” ideji da je njihova uloga i smisao u obezbjeđivanju dobra za sve građane Crne Gore; u stvaranju šansi da svi imaju posao… ,,U takvim uslovima svaki naš građanin s ponosom može da kaže: Crna Gora je moja država, u njoj ostajem ili joj se vraćam. Ovdje, i prije svega ovdje, imam šansu za dobar, kvalitetan i siguran život.” Dobro, ovih dana mnogo se više govori da izglednije šanse za dobar život počinju u Braunšvajgu, ali, ko će narodu ugoditi.

Prije četiri godine DPS je proglasio da su im prioriteti: stvaranje uslova za brži ravnomjeran razvoj Crne Gore, da Crnu Goru učine

prepoznatljivim, sigurnim mjestom za investitore i turiste, kao i podizanje kvaliteta usluga u državnoj i lokalnoj administraciji, zdravstvenoj i socijalnoj zaštiti. Ne zna se đe su jače zablistali. Na primjer: ljudi bježe sa sjevera, ako nemaju kud drugo, barem ka Podgorici i jugu zemlje; sigurni smo za ,,investitore” u koje mi investiramo; ,,obračuni klanova” su nam svakodnevica, prljavština ubija ili u smrtnu opasnost dovodi tek rođenu djecu, ukidamo socijalu nepokretnim ljudima.

,,Demokratija za koju se mi zalažemo kao partija jeste demokratija većine, koja uvažava interese i prava manjine; demokratija pravila, ali ne zatvaranja vrata za kreativnost, spontanost…”, zapisao je DPS na prethodnom Kongresu. Vrlo su se kreativnim pokazali DPS-ovi članovi spontano birajući mjesta na kojima će na dan izbora isplaćivati ,,jednokratne pomoći” u zamjenu za glas. Bilo je tu svega – od privatnih kuća, preko prodavnica mješovite robe do slikarskih ateljea. Pa neka neko kaže da fali demokratije.

U odjelu o ekonomskom razvoju izričito je zapisano: ,,Nećemo dozvoliti da teret vraćanja dugova ostavimo budućim generacijama”. Prema zvaničnim podacima Vlade javni dug Crne Gore na kraju prošle godine iznosio je 2,02 milijarde eura, odnosno 59,60 odsto BDP-a. Nakon novih zaduženja dug je stigao do oko 65 odsto BDP-a. Države sa dugom preko 60 odsto BDP-a smatraju se visoko zaduženima. Visina javnog duga, prema ocjenama stručnjaka, manji je problem od toga što ne postoje realni izvori iz kojih bi dugovi mogli da se otplaćuju.

Prema ovih dana objavljenim podacima Eurostata bruto domaći proizvod po stanovniku prema standardu kupovne moći u Crnoj Gori u 2014. godini je iznosio 39 osto prosjeka EU. Za dva procenta manje nego lani. Tako živimo.

Za rubriku ,,vjerovali ili ne” je da je DPS u program bio zapisao: ,,Ne trebaju nam politički poslušnici, već kompetentni ljudi koji

znaju posao”, kao i ,,Zlonamjerne i netačne informacije

marginalizovaćemo slobodom medija”. Zauzeli su čvrst stav da su ,,partija koja ne želi da prihvati podjele ‘na nas i njih’, ‘na naše i njihove’, jer svi mi smo Crna Gora”. I papir je, sigurno, u nekoj svojoj papirskoj dimenziji, zaplakao.

Normalno da, kad se bude razmatrao izvještaj o radu između dva kongresa niko neće ni zucnuti. Glavni odbor je već zaključio: ,,Izvještaj o radu partije između dva kongresa ubjedljivo potvrđuje političku dominaciju DPS-a, stalni trend rasta povjerenja građana, kao i sve bolje rezultate koje partija bilježi na lokalnim i državnim izborima, ali i u relizaciji programskih ciljeva”. Lažu oči.

Demokratska partija socijalista je najavila da će na naredne izbore sama. Da se jednom utvrdi: jedna partija, jedan vođa. Možda im zafali koji narod, ali to će još da vide.

Uporno krečenje

Demokratska partija socijalista dobila je ime u junu 1991. u drugom dijelu Kongresa koji je u oktobru 1990. počela pod imenom Savez komunista Crne Gore. U zvaničnoj partijskoj istoriji zabilježili su da su ime promijenili ,,nakon ankete koja je sprovedena među članstvom”, istina je da su u međuvremenu održani izbori na kojima im je pobjedu garantovalo samo komunističko ime.

Osvojili su 83 od ukupno 125 mandata u Skupštini Crne Gore. Tom većinom, potpomognuti Narodnom i drugim sličnim strankama jurišali su na Dubrovnik, ,,ratovali za mir”. Oni to vide ovako ,,Raspala se SFRJ. Crna Gora je ipak uspjela da očuva unutrašnji mir”. U stvarnosti, deportovali su bošnjačke izbjeglice, proganjali manjine, prije svih Bošnjake, srcem i dušom podržavali politiku Slobodana Miloševića, nagrađivali književnika Radovana Karadžića.

Na referendumu 1992. godine, pod sigurnom rukom DPS-a, za opstanak zajedničke države izjasnilo se 95,65 odsto birača.

Drugi kongres održali su 1994. godine, kažu, ,,pod motom afirmacije demokratije i očuvanja građanskog mira”. ,,DPS je u ovom periodu uspjela da očuva mir, kao osnovnu pretpostavku razvoja i minimalnu socijalnu sigurnost građana”. To je ono kad su počeli da stiču bogatstva švercom nafte i duvana, a građanima dijelili bonove za šećer, ulje i sapun.

Na izborima 1996. su pobijedili Narodnu slogu tako što su, osim uobičajenih izbornih prevara ,smislili da Crnu Goru podijele na deset izbornih jedinica jer im je takva računica više odgovarala.

Onda su se posvađali. Dotadašnjem predsjedniku partije Momiru Bulatoviću, kako je sam svjedočio u knjizi Pravila ćutanja lagano je izmicana ,,kontrolna a i naredbodavna uloga” koju je ranije imao. Konačna prevaga u Đukanovićevu korist uslijedila je, tvrdi Bulatović, nakon niza ,,kupovina”, prosječno je ,,po glavi” obećavano oko sto hiljada DEM, isplaćivano deset puta manje. ,,Pored toga, neko je dobio stan, a drugi unapređenje u službi. Došlo je do naglog pada cijene izdaje. Ponuda je nadmašivala tražnju.”

U današnjem DPS-u taj proces vole da predstave kao otklon od Miloševićeve politike. Otklonili bi se od svake i priklonili svakoj koja im garantuje ostanak na vlasti, pokazuje se svakodnevno.

Da živimo bolje, Pobjeda je Crne Gore, parole su koje su obilježile naredne godine djelovanja DPS-a . Od 1998. svaki put je ime njihove izborne liste sadržalo povlaku iza koje je bilo ime Mila Đukanovića. Da se ljudi ne zbune.

Ređali su se kongresi i izbori, i stiglo do referenduma o nezavisnosti. Partija koja se zgražavala na pomen crnogorske nezavisnosti i njen prvi čovjek koji je one koji su se za nju zalagali zvao ,,šačicom crnogorskih nacionalista” ostvarili su, kako kažu, ,,pobjedu koju smo čekali punih 88 godina, a koja je značila stvaranje nezavisne države Crne Gore”. Dobili smo državu, za demokratiju ćemo viđet.

Miloš BAKIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neke istine odavno su jasne. Samo pravosuđe nije u stanju da ih saopšti. Usled beskonačnih istraga i sudskih procesa koji se pokatkad okončaju smrću okrivljenih ili zastarom

 

Objavljeno je ove sedmice – preminuo je Željko Vuković, optuženi za saučesništvo u ubistvu Srđana Vojičića i pokušaj ubistva književnika Jevrema Brkovića 2006. godine. To je na suđenju zakazanom za ovu sedmicu saopštila njegova advokatica Aleksandra Rogošić.  Sada se čeka od Ministarstva unutrašnjih poslova da po zahtjevu Višeg suda u Podgorici potvrdi ovu informaciju. Ukoliko ona bude tačna proces se obustavlja. U prevodu, nakon skoro 20 godina od ubistva Vojičića i napada na Brkovića, proces će se okončati ne presudom i rasvijetljenim slučajem, već smrću jedinog osumnjičenog. U međuvremenu je preminuo i književnik Jevrem Brković.

Na ovonedjeljnom  ročištu advokatica  Rogošić je saopštila da je od Vukovićeve majke dobila informaciju da je preminuo: “Dobila sam informaciju od majke okrivljenog da je preminuo 1. aprila. Istu informaciju je dobio sud od policije. Do narednog pretresa, sud će tu informaciju da potvrdi, kako bi se postupak obustavio”, kazala je Rogošić.

Puniša Vojičić, stric ubijenog Srđana,  saopštio je da sumnja da je Vuković “ubijen ili sklonjen u inostranstvo”. On je sudu predložio da zatraži ispitivanje da li je tijelo koje se nalazi u grobnici zaista Vukovićevo.  Vojićić smatra da je Vuković bio prijetnja nalogodavcima zločina.

Vijesti su u februaru ove godine objavile  transkript razgovora odbjeglog policajca Ljuba Milovića i šefa kavačkog kriminalnog klana Radoja Zvicera o tome “da je jedan podgorički biznismen” organizovao napad na književnika, kada je ubijen  Vojičić. Brković je više puta tvrdio da je motiv napada i likvidacije njegov roman Ljubavnik Duklje, u kojem je pisao o vezama bivše crnogorske vladajuće političke i poslovne klase s organizovanim  kriminalom.

Vuković je uhapšen u oktobru 2019., a suđenje je počelo naredne godine – četrnaest godina nakon ubistva. I istrage koja je tapkala u mjestu. A onda je nastavljeno tapkanje u sudnicama.

Viši sud je Vukovića u novembru 2022.godine proglasio krivim za saizvršilaštvo u pokušaju ubistva i osudio na tri i po godine zatvora. Međutim u aprilu prošle godine Apelacioni sud je  predmet vratio na ponovno suđenje. Vuković je pušten da se brani sa slobode.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Godinu dana od odlaska sa vlasti firme porodice Đukanović bilježe znatno manji profit, tako je dobit Blaža Đukanovića sa 14 miliona eura u 2022., prošle godine pala na manje od milion eura. Nije sve do biznisa, ima nešto i do politike

 

Kada se početkom aprila prošle godine Milo Đukanović povukao sa čela partije, mediji su objavili informaciju da su kompanije porodice Đukanović zaradile preko 27 miliona eura tokom 2022. Preciznije, taj novac prihodovale su firme Blaža Đukanovića, sina tada odlazećeg predsjednika.  Shodno učešću u tim firmama, dobit mlađeg Đukanovića je bila 14 miliona eura.

Neki su mislili da je to labudova pjesma nekrunisanih pobjednika tranzicije, nakon koje im predstoji povratak u realnost i sučeljavanje sa prošlošću. Sanaderizacija koju su prije skoro petnaest godina najavljivali nepopravljivi optimisti, sanjajući evropske snove Crne Gore. Pokazalo se da je stvarnost bitno drugačija. Istina je da su Milo, Aco i Blažo Đukanović, tokom 2023, zaradili tek, za njih skromnih, milion eura. Ali su ostali u igri. Možda čak i šireći najunosnije poslove.

Za tri decenije vladanja, Milo Đukanović nije krio svoj afinitet prema biznisu, najavljujući kako će mu se predano posvetiti po okončanju političke karijere. Već godinu dana Đukanović odmara od politike, a novih biznis poduhvata nema na vidiku. Ili su skriveni od očiju javnosti.

Od onoga za šta znamo i što donosi novac, Đukanović je suvlasnik, sa 25 odsto udjela u Univerzitats, kompanije koja upravlja Univerzitetom Donja Gorica. Pored njega, istovjetne udjele imaju Tomislav Čelebić, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić. Ovo je jedina kompanija, u kojoj Đukanović ima udio, a koja godinama posluje stabilno i ima dobit od preko 250.000 eura.

Istina, Vukotić je među onima koji će, kao poluge bivšeg režima, izaći pred lice pravde zbog optužbi da su zloupotrebljavali pripalu moć. Čineći koristi sebi i ljudima iz svog okruženja. Skupa s njim, ili u drugim ali sličnim procesima, sudiće se Vesni Medenici, Blažu Jovaniću, Veselinu Veljoviću, Petru Ivanoviću, Dejanu Peruničiću, Slavku Stojanoviću, Verici Maraš… Ali mnogima, kako sada stoje stvari, neće. A para nastavlja da se vrti.

Sa svojim kumom Vukom Rajkovićem, Milo Đukanović je suvlasnik kompanije Global Montenegro. Od kraja 2020. ova kompanija je u blokadi, a do danas povjerioci potražuju 12,5 miliona eura. Global Montenegro bila je vlasnik atraktivne parcele u Budvi, koja je još u poslednjoj deceniji postala sinonim za urbanističke zloupotrebe vlasti i njenih partnera iz svijeta biznisa. Devastacija prostora, međutim, nije zaustavljena promjenom vlasti. Čak je i dobar dio zvaničnih investitora ostao isti. Samo su se okrenuli novim vlastima. Pod kojim uslovima, možda i saznamo jednog dana.

Đukanović  senior je svom sinu Blažu 2018. poklonio svoje poslovno prvorođenče na teritoriji Crne Gore – konsultantsku firmu Kapital invest. Dvije godine ranije na Kipru je osnovao ofšor kompaniju koja, prema dostupnim podacima, nije imala poslovnih aktivnosti. Tokom prošle godine dobit Kapital invest-a, u kojoj je Blaž Đukanović jedini vlasnik, bio je pola miliona. To je veliki pad u odnosu na 2022. Tada je dobit bila 5,6 miliona eura.

Nakon što je od oca dobio Kapital invest, Blažo Đukanović je iste godine za samo 40 centi kupio 39 odsto udjela u kompaniji koja se bavi informacionim tehnologijama Kodio. I posao je krenuo, pa je  ta kompanija tokom 2022. godine imala neto dobit od nestvarnih 21,4 miliona eura. Onda se, tokom prošle godine, dobit svela u mnogo razumljivije okvire – 71 hiljadu eura.

Blažo Đukanović je, skupa sa Igorom Burzanovićem, vlasnik firme BB Hidro, preko koje su ušli u posao sa malim hidroelektranama. Ova firma je tokom prošle godine ostvarila profit od 178 hiljada eura, što je uvećanje u odnosu na 2022. kada je dobit bila skromnih 25 hiljada. Ista firma, koja upravlja jednom mHe, tuži državu i traži naknadu štete i izmaklu dobit jer im je obustavljena gradnja male hidroelektrane Slatina.

Sa Burzanovićem, mlađi Đukanović je suvlasnik, i firme BB Solar koja je prošlu godinu završila sa 771 hiljada dobiti, što je bolji rezultat nego 2022. godine, kada su  bili u plusu 124,8 hiljada. Firma BB Invest Group, u kojoj je takođe suvlasnik sa Burzanovićem, prošlu godinu je završila sa minusom od 130 hiljada eura. Firma je osnovana početkom 2022. godine, djelatnost joj je izgradnja stambenih zgrada, a i tokom te godine je imala minus od 139 hiljada eura.

Blažo Đukanović je suvlasnik i u firmi Medeks elektrik, koja je osnovana krajem 2021. godine. I ova firma je u minusu od 948 hiljada eura.

Novi poslovi su na vidiku. U februaru ove godine Blažo Đukanović postao je suvlasnik u firmi Kolašin Valleys, koju su, krajem prošle godine, osnovali Marko Gvozdenović, sin dugogodišnjeg ministra Branimira Gvozdenovića, i Luka Bećirović, sin biznismena Zorana Ćoća Bećirovića. Baviće se prodajom stanova, apartmana i vila u luksuznom turističkom naselju na kolašinskim skijalištima. Obzirom na ekstremnu ekspanziju gradnje u Kolašinu, posao bi se mogao i proširiti. Pod uslovom da i ostali investitori zaključe kako su Blažo, Marko i Luka potencijalno najbolji prodavci njihovih nekretnina. Na osnovu minulog rada.

Aco, brat Mila Đukanovića, je većinski vlasnik Republičkog zavoda za urbanizam i projektovanje. Ova nekada državna institucija završila je prošlu godinu sa minusom od 27,5 hiljada eura, a tokom 2022. imala je dobit od 328 hiljada.. Prošlogodišnji pokušaj prodaje banke Poštanskoj štedionici iz Beograda nije okončan dogovorom. Navodno se potencijalnim kupcima nije svidjelo revizorsko mišljenje sa rezervom i procjena o dugoročnoj održivosti Prve banke.

Dok su poslovi na domaćem terenu u opadanju, makar što se ostvarenog profita tiče, Specijalno državno tužilaštvo bavi se poslovima Đukanovića  u inostranstvu. SDT je početkom oktobra 2021. formiralo predmet u vezi sa poslovima bivšeg predsjednika i njegovog sina.

Mreža za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) je, u okviru globalne istrage o of-šor kompanijama pod nazivom Pandora papiri, objavila da su Milo i Blažo 2012. godine sklopili tajne ugovore o upravljanju svojom imovinom, skrivajući se iza komplikovane mreže povezanih kompanija iz Velike Britanije, Švajcarske, Britanskih Djevičanskih Ostrva, Paname i Gibraltara.

Iz SDT-a još čekaju da im međunarodni partneri dostave dodatne podatke u predmetu protiv bivšeg predsjednika države i njegovog sina, nakon čega će donijeti odluku u slučaju Pandora papiri. Samo što i to nešto sporo ide.

 

Kumovi u blokadi

Kao i firma koju je osnovao sa kumom Đukanovićem i ostale mnogobrojne u kojima je Vuk Rajković imao udjela su propale ili su u blokadi. Podsjetimo, dok je Đukanović bio na vlasti, Rajković je bio direktor mnogih preduzeća – Jugopetrol, Solana, vlasnik festivala Sunčane skale, bio u Upravnom odboru Prve banke

Sjetimo se i da je posredstvom Eurofonda, Đukanovićev kum Veselin Barović, imao namjeru da preproda zemljište Solane. Eurofond je u blokadi od tri miliona eura od 2017.  godine, dok su atraktivne nekretnine iz portfolija nekada najvećeg privatizacionog fonda u Crnoj Gori, uglavnom, promijenile vlasnika. Sredinom prošle godine Barović je dospio na naslovne strane kada je objelodanjeno  da je sudija za istragu Osnovnog suda u Podgorici Miladin Pejović odbio da, na zahtjev policije,  potpiše nalog za pretres kuća Barovića i bivšeg policajca Duška Golubovića. Sudija je, prema informacijama ovdašnjih medija, zaključio da je zahtjev policije neosnovan, pošto nije potkrijepljen valjanim dokazima da bi u tim prostorijama moglo biti pronađeno nešto nezakonito.

Dragan Brković je još jedan kum koji  je dok je Đukanović bio na vlasti dobijao povlašćeno brojne firme, zemljište, kredite… Sada je sva ta, nekad državna imovina, u stečaju ili u blokadi. Prema dostupnim podacima Vektra-Jakić, u stečaju, je 2021. imala minus od 2,9 miliona eura, Vektra Boka – u blokadi, 2022. minus od 3,7 miliona… A Brkoviću, njegovim sinovima Borisu i Bojanu i saradniku Miliću Popoviću sudiće se zbog zloupotrebe ovlašćenja u privredi i pranje novca.

Dušan Ban vlasnik ProHouse koja je prošle godine imala dobit od 692 hiljade eura, što je bolje nego 2022. kada je iznosila 472 hiljade, ali neuporedivo sa 2021. kada je dobit ove kompanije bila 2,5 miliona eura. Pad prihoda je rezultat oduzimanja dugogodišnjeg monopola ove firme na trajektnoj liniji Kamenari-Lepetani. ProHouse je, uz Dejana Bana i ProHouse Montenegro (vlasnik Željko Mihailović) bila vlasnik Pomorskog saobraćaja kome je prije godinu dana oduzet unosan posao. Postoji pretpostavka da bi jednostrani raskid koncesije od strane Vlade Dritana Abazovića mogao završiti na sudu, ali su vlasnici Pomorskog saobraćaja, u međuvremenu, sa državnom Morskim dobrom, potpisali ugovor o prodaji svojih trajekata, pa je moguće da je time posao zatvoren na obostrano zadovoljastvo.

Zoran Bećirović preko svoje firme Caldero Trading sa Kipra ima vlasništvo u Ski resort Kolašin 1450, koja je 2022. imala neto rezultat od preko 20 miliona eura. Druga firma Ski resort 1600 prošle godine je bila u minusu od 236 hiljada eura. Treća firma Beppler development je godinama u blokadi.

Sa kumom Tomislavom Čelebićem, Milo Đukanović ima udio u Univerzitetu Donja Gorica. Sam Čelebić ima vlasničkog udjela u preko 20 aktivnih firmi. Kompanija Čelebić koja je 2020. imala profit od 1,2 miliona, u 2022. bilježi dobit od samo 24 hiljade. Čelebić agrar je 2022. bio u minusu 200 hiljada, minus od 297 hiljada zabilježila je i Čelebić city, Čelebić loyal, 2022, minus od osam hiljada, Čelebić recreativno minus od 157 hiljada. Dobit je 2022. imala firma Čelebić rent od 195 hiljada.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

VLADINA BORBA PROTIV SKUPOĆE: Nula bodova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Počela je dugo najavljivana vladina akcija za smanjenje trgovačkih marži. Ponuđena pojeftinjenja su simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju su trgovački lanci već nudili svojim potrošačima

 

Nakon višenedjeljnih priprema, počela  je vladina akcija limitirane cijene. I pored optimističkih najava, prvi utisci su – puno buke a minimalna korist. Makar za potrošače.

Trgovci, mogu biti znatno zadovoljniji. Akcija limitirane cijene obuhvata tek djelić od prvobitno najavljenih proizvoda široke potrošnje. Pride, na osnovu minimalnih sniženja većine proizvoda sa vladinog popisa može se zaključiti da prokužene trgovačke marže – makar kod proizvoda sa aktuelnog popisa – nijesu ni izbliza tako visoke kako su to predstavljali zvaničnici ove i prethodne vlade.

Zadovoljstvo svojim učinkom su iskazali i iz partije Dritana Abazovića, nakon što su zaključili da je akcija Stop inflaciji, koju je organizovala prethodna vlada predvođena čelnicima GP URA, potrošačima donijela mnogo više koristi. A ni trgovci nijesu bili nezadovoljni.

“Slušali smo mjesecima nevješta opravdanja Spajićeve Vlade zašto je prekinuta akcija Stop inflaciji, pa onda najave kako će oni sprovesti mnogo bolju akciju u kojoj će cijene biti niže za 5.000 artikala. Na kraju smo dobili to da su cijene snižene na dva mjeseca za 43 proizvoda i to u simboličnim iznosima od 2 do 10 centi. Time je jasno da ovom akcijom građani neće moći da uštede više od 10, 20 eura po potrošačkoj korpi na mjesečnom nivou, a poređenja radi, za vrijeme akcije Stop inflaciji mogli su da uštede i do 150 eura“, poručili su iz opozicione URA, nakon prvih analiza započete akcije.

Najave su obećavale mnogo više. Pravo da uhvati muštuluk o početku akcije pripalo je premijeru Milojku Spajiću, od koga smo čuli da će se na policama trgovinskih lanaca naći „preko 500 artikala“ čija će cijena biti snižena zbog ograničenja marži. “Toliki broj artikala sa sniženom cijenom čini ovu akciju najvećom do sada. Ujedno i prvom i jedinom koja je usmjerena na snižavanje cijena, a ne na puko zaustavljanje daljeg cjenovnog rasta.”

Dominantan utisak je da nijesmo dobili ni jedno ni drugo. Iako je počelo bombastičnom najavom. Jedna od mjera o kojoj Vlada razmišlja kako bi se spriječio rast cijena namirnica je da se trgovinama ograniče marže na najčešće korišćene proizvode, saopštio je sredinom januara potpredsjednik Vlade i ministar ekonomskog razvoja Nik Đeljošaj.

Pozivajući se na postojeći Zakon o privremenim mjerama za ograničavanje cijena proizvoda od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi (usvojen u prvim danima mandata Abazovićeve Vlade u maju 2022.) Đeljošaj je najavio značajno proširenje te liste, ukoliko trgovci pokušaju iskoristiti priliv novca kroz povećanje minimalne penzije za dodatno povećanje cijena. „Ukoliko se oni odluče da povećavaju cijene, jer znaju da će biti početak novih davanja za penzije od 20. februara, onda ćemo i mi jednostrano, bez konsultacija sa privredom odreagovati, jer ćemo štititi interes i standard građana”, priprijetio je resorni ministar trgovcima.

„Ono što planiramo je da proširimo ovu listu – da dodamo (uz brašno, ulje, šećer, so …, primjedba Monitora) domaći sir, flaširanu vodu,  jogurt, jaja od kokoške, krompir, mlijeko, pileće i svinjsko meso, pirinač, makarone, smrznuto povrće i voće, maslac, kajmak, čajnu kobasicu, čokoladu, džem, marmeladu, eurokrem, goveđi gulaš, kečap, maslinovo ulje, svježu i smrznutu ribu, sardine u ulju, negazirani sok, spanać, stiješnjenu šunku, suvu svinjsku slaninu, tvrdokorni sir edamer i gaudu“, nabrajao je Đeljošaj navodeći kako će akcijom bit obuhvaćeni i dječji sapun, dječje pelene, šampon i kupka za bebe i odrasle, pasta za zube, toaletni papir, tečni i praškasti deterdžent i higijenski ulošci.

„To su neke od najosnovnijih stvari koje su od posebnog značaja za život i zdravlje ljudi“, poentirao je. Onda su se, na neviđeno, pojavile procjene kako bi akcija mogla obuhvatiti i 5.000 artikala. Možda treba precizirati – brašno ili viršle su proizvodi, dok su artikli proizvodi različitih proizvođača, gramaža i pakovanja. Zato u prodavnicama imamo puno više artikala nego proizvoda.

Nakon najave ograničenja veleprodajnih i maloprodajnih marži trgovci su, uglavnom nezvanično, dojavili kako oni nijesu konsultovani u pripremi najavljenih antiinflacionih mjera, te da bi ograničenje marži u tolikom obimu ugrozilo njihovo poslovanje. I, vjerovatno, dovelo do nestašica na rafovima. Među rijetkima koji su se javno oglasili bio je Raško Konjević, generalni sekretar Crnogorske unije poslodavaca (CUP). „Privreda mora imati mogućnost da utiče na ekonomsku politiku i poslovni ambijent”, poručio je Konjević pozivajući na dogovor. „“Definišimo zajedno pravila igre“.

Reagovalo je i Udruženje malih trgovaca. Oni su poručili da bi 450 malih i srednjih preduzeća sa približno 2.500 zapošljenih „sigurno ostali bez posla“, ukoliko se usvoje najavljene mjere. „Ljudi koji se čitavog života bave svojim poslom bili bi u neprilici da svoje firme pošalju u stečaj“, navodi se u njihovom apelu koji je, u konačnom, urodio plodom.

Uporedo su se pojavile i medijske analize (bankar.me) cijena i marži u Crnoj Gori i regionu, koje su pokazale da su ovdašnje cijene u megamarketima uglavnom prosječne ili niže od onih koje nude trgovački lanci iz okolnih zemalja, sa izuzetkom Bosne i Hercegovine gdje su nešto niže. Čak su zabilježeni primjeri da su određeni artikli u našim radnjama znatno jeftiniji nego u zemljama u kojima su proizvedeni (primjer Carnex kulena koji je u Srbiji bio pet eura skuplji). Dok je uračunata marža prosječna (oko 22 odsto). Sličnu analizu iz Vlade nijesmo dobili.  Tako je ostalo da nagađamo zašto su, recimo, proizvodi za ličnu higijenu u Crnoj Gori znatno skuplji nego u mnogim zemljama Zapadne Evrope – da li je to pitanje visoke marže, troškova nabavke, državnih dažbina ili svega skupa.

Kako su odmicali pregovori vlade i trgovaca, tako se skraćivala lista proizvoda i artikala na koje će biti limitirana maksimalna trgovačka marža (5 do 15 odsto). Dok su kompanije sa radnjama ukupne površine manje od 600 kvadrata izuzete od bilo kakvih ograničenja.

Tako smo od najavljenog sniženja cijena mlijeka i mliječnih proizvoda došli do limitiranih cijena  „mlijeka u tetrapaku bez čepa i jogurta domaće proizvodnje“, od svih vrsta pirinča do „bijele riže dugog zrna u kesi“, pileće i svinjsko meso se pretvorilo u „pile cijelo“ i „svinjski vrat bez kosti“,  od suhomesnatih proizvoda ograničene su marže samo na dio asortimana domaće poizvodnje… (to je vjerovatno najbolji dio prezentovanih mjera pošto bi, ukoliko sniženje cijena bude imalo osjetnije, moglo podstaći kupovinu i potrošnju domaćih proizvoda). Umjesto prvobitno najavljenog sniženja svježe i smrznute ribe dobili smo ograničene marže na tunjevinu u komadićima i sardinu u konzervi („u biljnom ulju bez dodataka“). Dok su neki proizvodi, jednostavno, zaboravljeni. Limitirana je cijena margarina, nutricionisti kažu jednog od najnezdravijih proizvoda koje koristimo u ishrani, ali nije maslaca – iako istraživanja pokazuju da je to jedan od proizvoda na koje trgovine zaračunavaju najveću maržu. Prema nekim podacima iz regiona, i do 50 odsto.

Na drastično smanjen broj proizvoda i artikala obuhvaćenih vladinom akcijom limitirane cijene nadovezalo se i to što je njen početak zbržen mimo roka koji su prethodno dogovorili resorno ministarstvo i najveći trgovački lanci. Pa se pokazalo da ni svi od propisanih artikala nijesu uključeni u kampanju. Makar do početka aprila. A ponuđena pojeftinjenja su, praktično, simbolična. Preciznije, nove cijene su, uglavnom, na nivou akcijske ponude koju trgovački lanci nude svojim potrošačima.

Iz URA likuju: njihovom akcijom Stop inflaciji cijene su bile snižene za, u prosjeku, 30 odsto „što je dva do tri puta više od akcije koju sprovodi Spajićeva Vlada“. Dok iz Vlade najavljuju dodatne analize i podatke koji će pokazati prave domete njihovog antiinflacionog projekta. Za sada, novčanik ih nije prepoznao.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo