Red bi bio da bar neko stane u odbranu i zaštitu popa Nikodima iz Dajbaba. Nešto ga se previše hitro odreče firma u kojoj je zapošljen na izvršavanju vjerskih i drugih poslova i zadataka. Javni tužilac mu prekršajno, dakle, vrlo opasno zaprijeti. A i crnogorska javnost se nešto, doduše dosta mlako i rutinski, konsternira zbog popove izjave da su Crnogorci – ni manje, a više ne može – śeme nečastivoga! Pošto Nikodima neće baš niko da brani, javljam se dobrovoljno. Nijesam učio advokatske škole i vještine. Znam i da mi niko neće platiti za odbranu, pošto se sačekivanje u mraku ne smatra plaćanjem. Pa koji je onda moji skriveni razlozi? Odmah ću ih otkriti. Ima ih dva. Prvo, Nikodim nije radio ni govorio ništa što je neuobičajeno u Crnoj Gori, pa što da samo on ispašta! Drugo, Nikodim je prvi koji je uvrstio Crnogorce u ontološki poredak svijeta! Da to sad malo obrazložimo. Nije u redu da Nikodimu zafali dlaka s glave i brade zbog toga što je govorio nešto o Crnogorcima. Njegov šef, uzurpant koji nastava u Cetinjskom manastitu, evo već dvadeset godina ne patiše od govorenja o Crnogorcima. Njegova je priča mnogo uvredljivija, ubojitija i uticajnija od Nikodimove, pa ga niko ne dira. Nikodimov šef čini i priča po Crnoj Gori što ga je volja. I može mu biti. Svjetovne vlasti drže ga iznad zakona i ne dopuštaju da i za njega važe zakoni države Crne Gore.

Nije u redu da se Nikodimu zamjera što ružno govori o Crnogorcima i da od toga trpi posljedice, kad se mnogim ljudima u nacionalnim naučnim i kulturnim institucijama „od ugleda” ne zamjera što još gore misle i govore o Crnogorcima. Primjerice, popriličan dio tzv. Crnogorske akademije nauka i umjetnosti ne misli o Crnogorcima ništa bolje od Nikodima. I Akademiju niko ne tura, nego joj još gradi zgradetinu, da se ima đe slobodno raširiti anticrnogorska misao i akcija! Ne misli bolje o Crnororcima ni dobar dio Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Ni njega niko ne tura, nego ga još i kloniraju u vidu Filološkog fakulteta!

Nije u redu da se Nikodim optužuje kao plaćenik petokolonaš, dok bar trećina crnogorskoga parlamenta ide u stranu državu po instrukcije i pare da bi radila na ukidanju Crne Gore i njezinom prisajedinjavanju drugoj državi. Nije u redu da se pop gleda poprijeko zbog onoga što je rekao kad najveći dio političke opozicije u Crnoj Gori to isto misli i govori, čak to „s ponosom” deklariše kao svoju „legalnu” i „legitimnu” političku doktrinu i ideologiju.

No, sve to nastranu. Sitno je to, jer pop Nikodim je zadobio moju veliku naklonost po drugome, daleko bitnijem osnovu. Svi narodi ovoga svijeta, osim Crnogoraca, tvrde da su u specijalnim odnosima s Bogom ili bogovima. Neki sebe smatraju izabranim narodom, neki narodom planetarne misije, neki narodom koji bog posebno obožava, neki narodom pod najvišom božjom zaštitom, neki narodom koji smatra da sve što čini – čini u božje ime i s božjim dopuštenjem. Samo kukavni Crnogorci, od silnog međusobnog rođakanja, ne śetiše se nikad da se ozbiljno počnu rođakati s nebesima. Jedino oni ne ukabuliše da Boga priznaju kao bližu svojtu.

Dobri Nikodim otvorio je proces obogotvoravanja Crnogoraca. I veliko mu ljudsko hvala na tome! Doduše, Crnogorce je s tanjega i nemilijega kraja uvrstio u svojtluk s najvišim ontološkim i transcendentnim poretkom svijeta. No, važnije je da ih je nekako uvrstio. Uostalom, od ona dva koji upravljaju tim poretkom, đavo je uvijek bio zanimljiviji!

Milenko A. PEROVIĆ