Povežite se sa nama

FOKUS

BAGER U SUZI EVROPE: Sve je isto, samo Tare nema

Objavljeno prije

na

tara

Ko očima vjeruje više nego riječima političara, taj vidi da se u gornjem toku rijeke Tare desilo nešto – najblaže rečeno – neobično i ružno.

,,Ja ne vidim da se bilo gdje dešava nešto što nije normalno za gradilište ovog tipa”, obavijestio nas je o svojim pogledima na svijet ministar održivog razvoja Pavle Radulović, nakon obilaska građevinskih radova u koritu rijeke, koja je od 1976. godine pod zaštitom Organizacije Ujedinjenih nacija za obrazovanje, nauku i kulturu (UNESCO) kroz program Čovjek i biosfera.

,,Radovi na objektima Most Tara 1 i Most Tara 2 izvode se u svemu prema Glavnom revidovanom projektu za koji je izdata građevinska dozvola”, precizirao je još ministar pravdajući ih tvrdnjom kako se sporni radovi izvode u ‘tranzicionoj zoni rijeke Tare’, gdje je , navodno, moguće rušiti i graditi „kao što su u područjima Mojkovac i Kolašin rađene utvrde i šetališta pored rijeke”.

To o „tranzicionoj zoni rijeke” Radulović je naučio od profesora Mihaila Burića, inženjera geologije. „Dionica auto-puta je daleko od strogo zaštićenog kanjona rijeke Tare”, tvrdi Burić. „U odnosu na ukupnu zaštitu rijeke Tare, prostor je jasno podijeljen na tri velike cjeline: Verušu i Opasanicu, zatim Taru pored Mateševa, Kolašina i Mojkovca (koji čine tranzitnu zonu) i, tek na kraju, kanjon Tare, koji je pod strogom zaštitom UNESCO. Vodotok rijeke Tare uzvodno od zone stroge zaštite je tranziciono područje, sa blažim režimom zaštite, zbog čega je u njemu dozvoljena gradnja, pod propisanim uslovima”, održao je Burić lekciju neupućenima koji su stali u zaštitu rijeke.

Da li je u pravu?

„Skupština Crne Gore odbacuje bilo kakve zahvate u kanjonu rijeke Tare. Kao građani, svjesni smo da je Tara naša budućnost i prepoznatljivost”, piše u tekstu Deklaracije o zaštiti rijeke Tare koju je crnogorski parlament usvojio u avgustu 2004. godine. „Bilo kakav pokušaj da se Tara mijenja zahtijeva slobodno izjašnjavanje svih građana Crne Gore i jedino pravedno donošenje odluke o sudbini rijeke bi bilo na referendumu, kako danas, tako i u budućnosti”, konstatuje se u Deklaraciji, nakon zaključka da bi „izgradnja hidroelektrane Buk-Bijela, kao i eventualni drugi zahvati duž čitavog toka rijeke Tare (naglasio Z.R.) predstavljali remetilački faktor, ne samo u dijelu kanjona predviđenom za potapanje, već u cijelom regionu razvojno naslonjenom na kanjon”.

Prije nepunih 15 godina, Deklaracija o zaštiti Tare označila je odustajanje od gradnje HE Buk Bijela, i poraz tadašnjeg premijera Filipa Vujanovića koji je (u tajnosti), u ime Crne Gore, potpisao dokument kojim se ugovaralo potapanje, možda i najljepšeg, dijela kanjona Tare u dužini od nekih 14 kilometara. Bila je to velika pobjeda javnosti nad tzv. energetskom mafijom.

Desetak godina kasnije, tzv. građevinska mafija nije željela da rizikuje. Odluka o gradnji autoputa kroz korito Tare provučena je „ispod nišana” poslanika u Skupštini. I javnosti.

„Ne sjećam se da se u Skupštini pominjala Tara prilikom razmatranja ugovora koji su pratili izgradnju i finansiranje autoputa”, kaže za Monitor tadašnji poslanik Mladen Bojanić. „Tada još nije bila ni utvrđena trasa autoputa, pa se moglo samo nagađati da li i u kojoj mjeri će on imati uticaj na Rijeku. Kasnije je javnost na kašičicu dobijala informacije od Vlade, ali se i pored skrivanja bitnih stavki u ovom poslu pokazalo da su naši pregovarači bili diletanti. Sad znamo sa koliko su neznanja i improvizacije prišli tom projektu. Nedostupna je informacija koliko će nas ukupno koštati njihovo neznanje”.

Informacije o projektovanim, izvedenim i planiranim radovima i danas se škrto serviraju. Desi se i da se navodno verzirani upletu u mrežu tuđih i sopstvenih poluistina i laži.

Ministar Radulović je, nakon što je MANS obnarodovao snimke koji svjedoče o (ne)popravljivoj devastaciji riječnog korita na mjestu izgradnje buduće petlje Mateševo (iz nekog razloga, dvije od četiri petlje na ovoj dionici autoputa planirane su i projektovane u rječnim koritima – Smokovac je u Morači, a Mateševo u Tari) tvrdio kako izmještanja rijeke nije bilo. Dok zvaničnici CRBS nijesu potvrdili: ,,Na mjestu petlje Mateševo izmješteno je korito rijeke Tare, što je predviđeno Glavnim projektom i trasom autoputa. Ova izmještanja su privremenog karaktera i nakon završenih radova, rijeka se vraća u prvobitno korito”. Onda je minisitar „vjerovao” da je sve rađeno po zakonu. „Ako je projekat predvidio privremeno skretanje (Tare) do izgradnje stope i na to dobijen elaborat od stručnih ljudi, ja ne mogu reći ništa drugo do potvrditi ono što kroz izvještaje dobijam”, rekao je.

Ispostavilo se da izvještaji koje ministar dobija, i krije od javnosti, svjedoče kako mnogo toga nije u redu. Izvođači su više puta odstupili od glavnog projekta, obznanio je ministar u pokušaju da zaštiti vlastitu i poziciju svojih poslodavaca iz vladajuće koalicje: ,,Sličnih problema je bilo i ranije, prošle godine su 154 dana bili zabranjeni radovi”!?

Dakle, nema problema, ali je toga čega nema „bilo i ranije”, pa su radovi bili zabranjeni skoro šest mjeseci. Iako, već kasne približno godinu. Dan je došao do dokumentacije prema kojoj su ekološki inspektori i inspektori za vode podnijeli 16 zahtjeva za pokretanje prekršajnih postupaka protiv CRBC zbog „utvrđenih nepravilnosti”.

„Tara će ostati suza Evrope kakva jeste, to nema alternativu”, poručio je Radulović, pritiješnjen dokazima da ova priča možda i nema srećan kraj.

Vanju Ćalović-Marković i njene saradnike iz MANS-a nije ubijedio. „Količina pažnje koju su izazvali snimci Tare koje je napravio MANS dovoljno govori o tome koliko je javnost bila upoznata sa time šta se dešava na gradilištima CRBC-a”, kaže ona za Monitor, „Tek sada smo saznali i za to da sa CRBC-em postoje kontinuirani problemi sa odstupanjem od projektne dokumentacije. Javnost je do sada bila upoznata samo sa minornim dijelom informacija o izgradnji autoputa jer je ključne izvještaje o nadzoru tehničke dokumentacije i izvođenja radova Vlada proglasila tajnom. To je i jedan od ključnih razloga zbog kojih javnost nije mogla ranije saznati da se Tara devastira, i jedna od ključnih prepreka za adekvanu javnu kontrolu izgradnje autoputa”.

Slično razmišlja i Mladen Bojanić. On za Monitor kaže: „Odavno je po mnogim pitanjima gotovo nemoguće polemisati sa stavovima Vlade, jer bahatost njihovih predstavnika raste sa manjkom argumenata koji mogu opravdati tvrdokorne stavove. To je naročito vidljivo u vezi izgradnje i finansiranja autoputa, a još konkretnije u vezi devastacije Tare. Kad ministar kao poslednji adut vadi dio dokumenta koji je ta Vlada proglasila tajnim, onda je jasno da je dogorelo do nokata. Nažalost odgovornost ne postoji a građani su se pomirili sa činjenicom da plaćaju svaki propust vlasti”.

Argumente vlasti, ne jača ni saznanje da je jedan od najglasnijih u odbrani neimarskog poduhvata na Mateševu, profesor Burić, zapravo plaćen od CRBC, kao autor studije Predlog mjera remedijacije i program praćenja stanja životne sredine na rijeci Tari. Iznos naknade je tajna. Sadržaj nije.

Otud znamo da profesor Burić očekuje kako će buduća saobraćajnica, sve skupa sa petljom Mateševo, uljepšati ambijent. „Takvo saobraćajno rješenje u sebi sadrži unapređenje pejzaža, koji će biti ljepši od sadašnjeg stihijskog. Haotični ambijent će postati kultivisani pejzaž”, navodi Burić zaključujući kako „nekontrolisani haotični pejzaž bujičnog vodotoka ne smatramo da može biti prijatan”.

Vrijedi svakog centa. Mada ima i nesaglasnih.

,,Hidrološka slika rijeke Tare na potezu dužem od pet kilometara od Jabuke do Mateševa danas izgleda zaista katastrofalno…”, kaže Nataša Kovačević iz Grin Homa, „Mi vidimo devastirano korito rijeke, devastirano obalno područje, nedostatak biodiverziteta na koje smo navikli, tešku mehanizaciju…”.

Brine se i grupa profesora sa PMF-a koja od 2016. prati faunu dna Tare. ,,U odnosu na prošlu 2017. godinu, brojnost zajednice faune koja naseljava dno je značajno manja. Značajno je smanjen i diverzitet i najveći broj grupa vrsta uopšte nije registrovan našim istraživanjem u 2018. godini”, kazao je profesor Vladimir Pešić Vijestima komentarišući njihov ovogodišnji nalaz. „Povratak zajednice faune dna u pređašnje stanje na ovom potezu biće dug proces, do 10 godina. Pitanje je, međutim, da li će se populacije rijetkih i endemičnih vrsta ikada oporaviti”.

Ikad? Ili nikad.

„Kanjon rijeke Tare uživa posebnu zaštitu kao dio svjetske kulturne baštine. Određene aktivnosti u tom dijelu Tare su dozvoljene, međutim ono što smo zatekli na terenu ne može se podvesti pod ekonomski razvoj koji je ekološki održiv kako propisuje UNESCO”, kaže Ćalović-Marković. I naglašava: „Svjedočimo o potpunoj izmjeni pejzaža, građevinskim intervencijama koje su u potpunosti promijenile korito Tare, a nalazi univerzitetskih profesora govore i o devastaciji flore i faune u velikim razmjerama. Alarmantno je to što je Vlada na vrijeme upoznata sa time koliko planirani radovi mogu uticati na ovo zaštićeno područje, a da je jako malo urađeno da se ono što se danas na Tari dešava na vrijeme spriječi”.

Vlast ne mari. Nema kod njih suza za Suzu Evrope.

Da li je moglo drugačije

Pitamo sagovornike: Da li je trasa mogla ići mimo korita rijeke Tare?

„Odgovor na to pitanje se krije u idejnom projektu autoputa koji je još jedan dokument sa oznakom tajnosti, a koji Vlada godinama krije od građana”, kaže Vanja Ćalović-Marković, „Mislim da je u građevinarstvu danas malo toga nemoguće, samo je pitanje cijene. Kako je izabrano da baš Tara plati tu cijenu, zajedno sa građanima Crne Gore, pitanje je na koje će nadležni morati dati odgovor, prije ili kasnije”.

Na isto pitanje, Mladen Bojanić odgovara: „Nisam stručan da određujem trasu autoputa. Ali kao što tražim od majstora da ne zida krivi zid, bez obzira što ne umijem da zidam, tako imam pravo da od ministra tražim da zaštiti Taru iako nisam ni ekolog ni inženjer. Za ono što plaćam imam pravo da tražim najbolje, bilo da je u pitanju zidar ili ministar”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PUCANJ IZ SNAJPERA, OPET: Kome smeta Daka Davidović

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se čekaju prvi rezulati istrage o ranjavanju Davidovića u Beogradu, u Crnoj Gori se  već  ,,razotkrivaju” motivi napada, odnosno naglašavaju ili zanemaruju pojedini djelovi Davidovićeve bogate i kontroverzne biografije. Režimski mediji  insistiraju da pucnji iz snajpera nemaju veze sa domaćim političkim kontekstom, a dio opozicije insistira na političkoj pozadini

 

Nikšićki biznismen Miodrag Daka Davidović ranjen je u utorak veče u Beogradu. U njega  je pucano iz snajpera, dok se nalazio u hotelu Crown Plaza, u kom navodno već duže živi. Snajperski hitac ispaljen je dok je  Davidović io u društvu episkopa budimljansko-nikšićkog Joanikija. Kako pišu beogradski i podgorički mediji, snajperista se u nalazio van hotela, a debljina stakla je navodno amortizovala metak. Davidović je ranjen u lijevu šaku, i van životne je opasnosti.

Beogradska policija je, kako prenose tamošnji mediji, na Novom Beogradu pronašla automobil koji navodno pripada napadaču,  i u njemu snajper.Srpska policija je za sada izdala  tek kratko saopštenje u kom se navodi da “  intenzivno rade na rasvjetljavanju svih činjenica i okolnosti ovog događaja”.

Davidović nije za medije želio da komentariše napad, kao ni  eventualne motive. Monitor je pokušao da stupi u kontakt sa nikšićkim binzismenom, ali on nije odgovarao na pozive. Vladika Joanikije saopštio  je beogradskim medijima da ne može ništa reći dok je istraga u toku.

Dok se čekaju prvi rezulati istrage o ranjavanju Davidovića u Beogradu, u Crnoj Gori se  već  ,,razotkrivaju” motivi napada, odnosno naglašavaju ili zanemaruju pojedini djelovi Davidovićeve bogate i kontroverzne biografije. Režimski mediji  insistiraju da pucnji iz snajpera nemaju veze sa domaćim političkim  kontekstom,  naglašavajući onaj dio Davidovićeve biografije koji se vezuje za biznis, dok dio opozicije insistira upravo na političkoj pozadini i  Davidovićevim vezama sa Srpskom pravoslavnom crkvom, ukazujući da se ranjavanje dogodilo ne samo u prisustvu vladike Joanikija, već i pred održavanje crkveno-narodnog sabora u Nikšiću i neposredno nakon stavljanja u skupštinsku proceduru zakona o vjerskim zajednicama.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 13. decembra
Ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZEMLJOTRES UPOZORAVA: Loša gradnja saučesnik stihije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kontiunirano kršenje pravila prilikom izgradnje objekata u Crnoj Gori može da dovede do tragičnih ishoda, upozoravaju stručnjaci

 

Snažan zemljotres od 6,4 stepena prema Rihteru, koji je ove nedjelje pogodio Albaniju, osjetio se silno i u Crnoj Gori. Zemljotresi ove jačine mogu da nanesu štetu područjima udaljenim i do 160 kilometara od epicentra.

U susjednoj Albaniji je poginulo najmanje 29 osoba, a preko 650 je povrijeđenih. U zemljotresima koji su uzbunili Balkan najgore je prošao Drač, u blizini kojeg je bio epicentar. Spasilački timovi iz Italije, Grčke, Rumunije i Kosova  tragaju za preživjelima. Na hiljade spava na otvorenom, u šatorima ili u kolima. Materijalna šteta je ogromna. Fasade su demolirane, pojedine zgrade napukle a drugi objekti sravnjeni sa zemljom.

Na snimcima se vidjelo – neke zgrade su ostale nedirnute, dok su se druge urušile do temelja. Pitanje je – da li je to i zbog neadekvatne gradnje?

Eksperti upozoravaju da se u Crnoj Gori masovno krše pravila prilikom izgradnje objekata, što u slučaju zemljotresa može da ima pogubne posljedice.

Građevinski inženjer Predrag Nikolić za Monitor kaže da su ruševine u Albaniji poraz ove struke. Ocjenjuje da ni sistem gradnje u Crnoj Gori nije ništa bolji: ,,Nakon zemljotresa 1979. godine u kom je Crna Gora egzistirala identifikovani su rasjedi i mikro rasjedi na kojima je jasno definisana zabrana gradnje. Crna Gora je tada dobila vrlo kvalitetnu logistiku i brzo postala centar za aseizmičko projektovanje. Zemljotres je lakmus papir za svaki izgrađeni objekat. Na primjeru Albanije očigledno je da se radi o gradnji mimo standarda, jer za VIII do IX stepeni seizmičkog intenziteta po Merkalijevoj (MCS) skali ne bi smjeli da se sruše objekti koje smo vidjeli na snimcima i fotografijama. Struka traži da se duž rasjeda ne gradi, a u Crnoj Gori je to pravilo prekršeno odmah nakon zemljotresa 1979. godine, izgradnjom Slovenske plaže u Budvi”.

Nikolić kaže da objekat sam po sebi može da bude savršeno projektovan, ali da nepoštovanje pravila struke može da dovede do njegovog rušenja. ,,Koriste se samo opšti podaci. Geotehnički elaborati se zanemaruju, a oni daju jasnu osnovu za projektovanje. Na kraju se čak i fingiraju, što nije samo odgovornost struke i projektanata, već nadležnih u sistemu. Obavezno je samo kompletiranje dokumentacije, bez suštine. Ništa nismo naučili, a mnogo toga možemo da izgubimo”.

Kao znak solidarisanja i pomoći, Crna Gora je poslala specijalni tim koji čini 18 spasilaca iz službi zaštite i spašavanja i šest predstavnika Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova.

Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković najavljuje da će iz Glavnog grada uplatiti 20 hiljada eura pomoći Albaniji. Tako treba. Ali našim vlastodršcima ne pada na pamet da makar javno progovore  o mogućim posljedicama  nebezbjedne gradnje u našoj zemlji, osobito  na Crnogorskom primorju, gdje cvjetaju objekti na klizištima i močvarnom zemljištu. Na odgovornost nema ko da ih pozove.

Arhitekta Andrija Markuš za Monitor kaže da bi zemljotresi u Albaniji morali  da budu opomena za inspekcijske službe u Crnoj Gori: ,,Gradnja je svuda, a naročito na primorju, nekontrolisana. U zgradama se uklanjaju  noseći zidovi, čija je svrha mogućnost preuzimanja tereta s drugih dijelova zgrade, poda i krova. Takve strukture se ne smiju dirati, jer pružaju zaštitu ukoliko dođe do rušenja zgrada. Uklanjaju se čak i tanki pregradni zidovi, koji iako se polome, pri prvom udaru takođe pružaju zaštitu. Spas nije u bježanju niz stepenice, već u poštovanju propisa”.

On predlaže da se oformi dodatni organ od kog će se tražiti saglasnost za gradnju: ,,Crna Gora ima stručnjake, ali samo u knjigama, malo u praksi. Treba nam pojačan nadzor, ljudi koji će voditi inspekcijske knjige za svaku zgradu, ne da bi spriječili efikasnost brze gradnje, već da bi primijenili zaštitne mjere”.

Markuš ističe pozitivne primjere gradnje,  gdje su ispoštovani svi propisi: ,,Osnovne škole u Nikšiću, Baru i Podgorici Luka Simonović, Sutjeska i Blažo Jokov Orlandić su prilikom projektovanja testirane najnovijim metodama kako bi se utvrdila njihova izdržljivost na zemljotres”.

Područje Balkana je trusno i sklono seizmičkim aktivnostima. Njemački seizmolog Frederil Tilman je za Dojče Vele objasnio zbog čega je došlo do razornog zemljotresa u Albaniji: ,,Zemljotresi dolaze zbog pomjeranja Afričkog kontinenta u pravcu sjevera. Afrička tektonska ploča se svake godine za nekoliko milimetara pomjera u pravcu Evrope. Takvi sudari stvaraju velike napetosti jer dolazi do podvlačenja dijelova Jadranske mikrotektonske ploče pod Balkan. Zemljotres u Albaniji je povezan s tim napetostima”.

Opasnost od zemljotresa ne može se predvidjeti. Najbliži prognozi zemljotresa su Meksiko Siti i Japan, ali su i oni u prednosti za samo nekoliko sekundi. Ovonedeljni potresi osjetili su se u čitavoj bivšoj Jugoslaviji, ali i Italiji. Iz crnogorskog Zavoda za seizmologiju saopštili su da se tokom sedmice može očekivati još manjih ali i moćnijih: ,,Očekujemo da će se aktivnost intenzivno produžiti sigurno ove sedmice, a onda manjim intenzitetom i da će se desiti neki od značajnijih udara. Zemljotresi se javljaju u sekvencama koje nisu pravilne, zato se proučavaju istorijski zapisi zemljotresa. Oni pokazuju da je u području zaliva Boke Kotorske bilo snažnih zemljotresa”.

Svjetski inženjeri kažu da nisu zemljotresi ti koji ubijaju ljude, nego loša gradnja koju obavljaju ljudi.  Mi smo saučesnici stihije. Nisu Albanija i Crna Gora jedini primjeri neuspjeha u ispunjavanju građevinskih kodeksa. U Turskoj je 2011. godine u gradu Vanu u zemljotresu jačine 7,2 Rihtera umrlo preko 600 ljudi, preko 4 hiljade je bilo povrijeđenih, a preko 40 hiljada je ostalo bez domova. Tom prilikom je Redžep Erdogan, tada premijer, uporedio nemar nekih zvaničnika i građevinara sa ubistvom, jer je mutna i nebezbjedna gradnja doprinijela velikom broju smrtnih slučajeva.

Slična je bilo u  Španiji iste godine, kada je u zemljotresu kod grada Lorke uništeno gotovo 80 odsto građevina. Tada je Luis Suarez, predsjednik Geološkog društva Španije rekao da potres jačine 5,2 stepena prema Rihteru nije dovoljno jak da bi proizveo totalni kolaps građevina. Naučna istraživanja tima koji je predvodio dr Pablo Gonzalez sa kanadskog Univerziteta Zapadnog Ontarija sugerišu da je potres prouzrokovala ljudska aktivnost, jer je obrazac kretanja Zemlje bio u skladu sa promjenama koje je izazvalo uklanjanje vode iz podzemnih rezervoara.

Predrag Nikolić kaže da imamo sreće što se javlja više zemljotresa od područja Albanije do Bosne i Hercegovine: ,,Tako se ta energija ne oslobađa kataklizmično kako je to bilo 1979. godine. Imali smo slučajeve likvifacije tla (ključanja tla) u Boki Kotorskoj, a samo malo je falilo da počne i reljef da se mijenja”.

Strahote u Albaniji osvježile su pamćenje. Ove godine bila je 40. godišnjica od najrazornijeg zemljotresa u Crnoj Gori u kojem je 101 osoba izgubila život, a na desetine hiljada ostalo bez krova nad glavom. Nakon te tragedije  izrađena je nova metodologija planiranja zasnovana na aseizmičnom planiranju i očuvanju ravnoteže prirodne i građene sredine. Obavljeno je  istraživanje kojim je utvrđena regionalna seizmološka karakteristika teritorije Crne Gore. Kako se u njemu navodi, u narednih 100 godina, moguć je zemljotres inteziteta VIII stepeni Merkalijeve skale, sa vjerovatnoćom od 63 odsto.

Svejedno, urbanističko planiranje u Crnoj Gori već decenijama ne postoji, upozorava Predrag Nikolić. ,,Crna Gora stihijski srlja u samouništenje. Zakoni se selektivno primjenjuju, sve se svodi na profit. Jedini urbani blok koji je u Podgorici je Blok V, sagrađen je za funkciju života njegovog stanovnika. Poslije toga, ništa”, kaže Nikolić.

Andrija Markuš apeluje na građane da budu obazrivi i odgovorniji. ,,Ukoliko čuju konstantna burgijanja iz stanova u zgradi u kojoj žive, neka obavezno pozovu nadležne službe kako bi se utvrdilo da li taj ko buši ima dozvolu za izvođenje radova. Imamo pravo da znamo da li živimo u sigurnom okruženju”.

Nisu samo zgrade već je i crnogorsko društvo danas ranjivije nego što je nekad bilo.   U vrijeme tragičnog zemljotresa 1979, Crna Gora je bila dio moćne SFRJ,  u pomoć su pritekle JNA, civilna zaštita i teritorijalna odbrana. Čak i izviđački odredi. Pružanje prve pomoći nije bila nepoznanica.

Danas se moramo sučiti sa sobom. Dok vlada urbanistički haos, zemljotres upozorava. Pohlepa nam može doći glave.

                                                                                                                                                                                                                     Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES DPS, KAKO VLADATI VJEČNO: Snovi grofa Drakule

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović i njegov DPS su drakule naših dana. Spremni da iscijede i zadnju kap života iz ove zemlje da bi ostali na vlasti

 

Ništa novo trideset godina kasnije. Osmi kongres vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) donio je istog predsjednika, i iste teme: identitet, crkva, neprijatelji, ugroženost države kojoj još koji vijek trebaju branitelji. Milo Đukanović i njegovi. Teme koje decenijama uspješno održavaju podjele u Crnoj Gori, i njenu vlast. Najtrajniju u ovom dijelu svijeta. Novina je možda tek to, da je posljednji kongres DPS-a, bilo gotovo nepodnošljivo gledati i slušati  zbog izokrenute stvarnosti u koju su njeni najviši predstavnici pokušali ubijediti javnost. Domaću i međunarodnu.

Novi vječiti predsjednik DPS,višedecenijski premijer, i predsjednik države, Milo Đukanović saopštio je  da je DPS  politička snaga koja je osmišljeno mijenjala Crnu Goru, “uvijek nabolje”, i da je to partija koja politiku ne percipira “tradicionalno balkanski kao umijeće manipulisanja ljudima”.

“U vrtlogu 90-ih, uprkos početnom nerazumijevanju globalnog karaktera tadašnjih procesa, zavedenosti emocijom jugoslovenstva, suočeni sa izborom između rata i mira, odabrali smo mir, stabilnost, suživot svih vjera i nacija i uspjeli da odbranimo tu vrijednost, što nikome nije pošlo za rukom”, opečatio je Đukanović.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo