INTERVJU
Balkan je evropski lider u kriminalu
MONITOR: Nezvanično ste, prije nekoliko godina, bili kandidat za direktora Bezbednosno-informativne agencije Srbije. Da li je ova služba, faktički a ne samo promjenom imena i položaja u sistemu bezbjednosti, reformisana? DRAGIŠIĆ: Nije napravljena nikakva reforma. Posao obaveštajne službe je usmeren prema inostranstvu, ona bi trebalo da prikuplja informacije, pravi analize i na osnovu toga trebalo bi da se vodi politika zemlje. Ona bi trebalo da političkom vrhu zemlje omogući da vodi politiku u skladu sa relevantnim informacijama, da se odluke ne donose u mraku. Mi danas nemamo taj kapacitet BIA, a još veći problem je ta politička zloupotreba službe koja je sve manja, ali i sada postoji. Rade Bulatović je prvi smanjio taj politički uticaj, ali BIA se isključuje i iz svog posla što ne valja. Nedavno smo u Beogradu imali slučaj sa Paradom ponosa, kada su desničarske ekstremne grupe blokirale događaj. To je posao BIA – da prati takve organizacije i parapolitičke centre moći koji funkcionišu u ovom društvu, kakvi su planovi velikih sila prema Srbiji, kakvi su planovi susednih zemalja… Na koji bi način reagovali. Ove ekstremističke grupe ozbiljno ugrožavaju ustavni poredak. Oni su praktično uspeli da urade ono što su hteli. To je bio jedan eklatantan primer kako je BIA pala na kolena. Naravno, tu nije samo BIA kriva, krivo je, pre svega, političko rukovodstvo.
MONITOR: Kako da bezbjednjaci daju prednost struci, profesionalnom moralu i poštovanju ne samo domaćih već i međunarodnih propisa i konvencija, u jednom još uvijek vladajućem političkom haosu. Jer, i Ratko Mladić je bio školovani oficir. Govorim o jakom uticaju ideologija, političkih predrasuda u glavama profesionalaca.
DRAGIŠIĆ: JNA je najveći poraz doživela 9. marta 1991. Tog dana uveče, JNA je postala paravojna formacija. U suštinskom smislu. Nije dovoljno da vi nosite oznake određene vojske i da se smatrate legalnim oružanim snagama. Onog trenutka kad prestanete da poštujete ustav i zakone po kojima ste formirani, postajete paravojna jedinica. Kada je JNA dopustila da je Milošević izvede na ulice protiv demonstranata 9. marta, ona je postala paravojna formacija. To je bio trenutak kada je vojska izgubila svaki kredibilitet.
MONITOR: Ali kako je JNA mogla da „zaštiti Jugoslaviju”? Posebno kada je došlo do međunarodnog priznavanja Slovenije, Hrvatske i BIH?
DRAGIŠIĆ: Ja sam u junu 1991. dobio poziv za mobilizaciju i odazvao sam se. Od mog odlaska do demobilizacije, ideologiju smo promenili tri-četiri puta. Kao i ja i većina ljudi koji su tada bili u vojsci došli smo tu da bismo odbranili Jugoslaviju.
MONITOR: A od koga da je zaštitite – od unutrašnjih neprijatelja, od spoljnih?
DRAGIŠIĆ: Od unutrašnjih neprijatelja. Bila je velika greška što nismo izašli na granice, razoružali TO Slovenije, paravojne formacije u Hrvatskoj, razoružali paravojne formacije u Kninu. To je JNA morala da uradi. A onda, nakon toga, ,,izvolite gospodo – izbori, donosite ustave, pa ako odlučite da se otcepite-bujrum!”. Prvo, vojska nije smela da se svrstava ni na jednu stranu, jer je to bila jugoslovenska vojska. Nije smela da stane na stranu Miloševića.
MONITOR: Ima li i danas sumnji na ozbiljan organizovan kriminal nalik onom iz 90-tih, ne samo u Srbiji već i regionu, Crnoj Gori?
DRAGIŠIĆ: Organizovani kriminal je u ovom regionu odlično organizovan. Ja bih ga ovde nazvao ,,odlično organizovani kriminal”. Po organizovanom kriminalu ovaj je region ,,evropski lider”. Najvažniji indikator je uvek cena narkotika na ulici. U svakoj od dvadesetak uhapšenih grupa koje se u Srbiji hapse ima i četiri-pet pripadnika MUP-a, radnika državne uprave… Glavno obeležje organizovanog kriminala i jeste povezanost sa državnim strukturama.
MONITOR: Da li vam je neobična izjava ministra Dačića povodom akcije ,,Morava” – da je hapšenje više od 500 dilera samo ,,preventivna akcija” da bi se upozorili narko-bosovi?
DRAGIŠIĆ: Pri tom je pušteno više od 400. To je sve vrlo neozbiljno.
MONITOR: Zanimljive su indicije o nekakvim planiranim atentatima.
Kada je uhapšen Željko Milovanović, sada optuženi za ubistvo Iva Pukanića, kod njega je nađena profesionalna oprema obično korišćena za planiranje atentata. Aluzije su išle ka političkom i državnom vrhu Srbije.
DRAGIŠIĆ: Svako ko ima mnogo velike pare je sa takvim idejama veoma opasan. Posebno, naravno, mafija. Ona može da iznajmi ,,najbolje” ubice, najobučenije ljude i ugrozi bilo koga, ako država ne reaguje adekvatno i ne otkrije na vreme planiranje atentata. Tako su naši političari realno ugroženi. Tu mislim na ceo region.
MONITOR: Osim onih koji su ,,patroni”?
DRAGIŠIĆ: Osim onih kojima su mafijaši patroni. Jer, tu je odnos malo drugačiji. Nisu političari ti koji imaju takvu moć, moć imaju oni koji stoje iza njih. To je ,,sistem ohlokratije”, vladavine ološa. Bojim se da mi polako ulazimo u vladavinu ohlokratskih režima.
MONITOR: Ulazimo, a ne izlazimo?
DRAGIŠIĆ: Milošević je bio šef kriminalcima, a bojim se da su danas nekim političarima kriminalci šefovi. I svako ko se mafiji nađe na putu je ozbiljno ugrožen. Država bi pre bilo kakvog ulaska u obračun sa organizovanim kriminalom morala da se dobro pripremi. Morala bi formirati posebne jedinice, a političari koji tu borbu vode, sudije, tužioci morali bi prvo da povedu računa o vlastitoj bezbednosti , da se iseku krtice unutar policije i bezbednosnih službi. Onda udarac mora biti brz, snažan i efikasan. To bi se moralo završiti za vrlo kratko vreme. I da kažem – vrlo surovo.
MONITOR: Glavni problem u slučaju ubistva Zorana Đinđića je što su bezbjednosne službe zakazale…
DRAGIŠIĆ: Pa, nisu službe ,,zakazale”. One su odlično odradile: oni su uspeli da ubiju Đinđića. Ako se posmatra iz ugla ubica, oni su odlično radili. Ispred vlade su uspeli da ubiju premijera. Za njih, ima li većeg uspeha?
MONITOR: Bili su u svojoj staroj ulozi?
DRAGIŠIĆ: Pa, služba je išla da ubije Đinđića. Pogledajte, društvo koje je Đinđića ubilo celo je primalo platu iz budžeta. A iz BIA su dolazila obaveštenja o njegovom kretanju. Đinđić u toj situaciji nije imao nikakve šanse.
MONITOR: Da li ste primjetili da je crnogorska policija vidljivo zaobiđena u aktuelnoj saradnji regionalnih i drugih policija? Da li je to možda zato što je ta policija ugroženija od strane organizovanog kriminala? Da li se nema povjerenja u policiju Crne Gore?
DRAGIŠIĆ: Ovdašnja politička elita Crnogorcima još nije oprostila što su se odvojili, a postoji i sudar između terazijskih i cetinjskih Crnogoraca. Iz Beograda se još, po mom sudu, i prilično osnovano Crnoj Gori zamera i ponašanje prema Kosovu, prema najavljenoj razmeni ambasadora sa Prištinom… Beograd, pri tom, pomalo ,,pumpa mišiće” prema Crnoj Gori. Nije zgodno proterati britanskog ambasadora, ali može Anka Vojvodić… Ovde bi mnogi bili veoma srećni kada bi se crnogorskom rukovodstvu dokazala neka krivična dela. Ovde se piše da Milo Đukanović ne sme da izađe iz Crne Gore, da samo što nije uhapšen. U tom kontekstu je očekivano da saradnja dve policije nije onakva kakva bi trebalo da bude.
MONITOR: Kako procjenjujete regionalnu bezbjednost, s obzirom na krizu upravljanja u BiH. Miroslav Lajčak je odbio mogućnost eskalacije krize, a ipak primjećuje ,,porast frustracije” jer nedostaje, između ostalog, ,,pozitivna motivacija” kao što je Bijeli šengen u susjednim zemljama?
DRAGIŠIĆ: Kako stvari stoje, bojim se da tamo neće biti u redu… Naravno, svaka politička kriza u sebi nosi određene bezbednosne rizike. Ti su rizici kada je Bosna u pitanju sve veći. Toga se ja pribojavam. Ono što je problem sa BiH je što se došlo u situaciju da se dalje ,,nema kud”. Od strane Silajdžića i nekih BiH političara imamo ideje o unitarnoj, visoko centralizovanoj državi, što je, praktički, nemoguće, a sa druge strane Dodikove najave referenduma o izdvajanju Republike Srpske. I jedni i drugi polaze od onoga – biću zadovoljan ako za auto dobijem tri hiljade evra, ali ću tražiti pet. Međutim, pre nego što ga prodam potučem se sa kupcem i razbijemo auto. Kada je u pitanju srpska strana bilo bi dobro da se izađe sa jasnom i održivom ponudom. Njen okvir bi trebalo da bude teritorijalni integritet BiH, jer bi sve drugo bilo jako nerealno. Ali u tom okviru insistirati na opstanku RS. Očekujem da će se, inače, na BiH opet lomiti interesi velikih sila, pre svega na liniji SAD-Evropa.
MONITOR: A Rusija?
DRAGIŠIĆ: Rusija se neće time baviti, jer joj to u ovom trenutku nije prioritetno. Rusija će, kao i obično, imati principijelni stav kao o Kosovu i Metohiji – da prihvata sve o čemu se dogovore strane u sukobu .
MONITOR: Kako komentarišete dogovor sa Medvedevom o inicijativi za izradu strategije zajedničke evropske bezbjednosti?
DRAGIŠIĆ: Ni u Rusiji niko ne zna tačno šta je to zajednička strategija evropske bezbednosti. Sam ministar Šojgu je rekao da ne zna. Ne verujem da je ta priča o novoj evropskoj bezbednosnoj strategiji nešto ozbiljno, jer da jeste ne bi se promovisala u Beogradu. Rusija igra svoje igre, ali to su igre velikih. A mi u njima možemo biti samo objekat.
MONITOR: A kakvi su interesi NATO na Balkanu?
DRAGIŠIĆ: U NATO će ući i Crna Gora, i BiH, i Srbija. Mi ćemo ući kada nam to više ne bude važno. Sasvim je jasno da bi bilo jako dobro kada bi sve zemlje regiona ušle u NATO da oko toga ne bude nikakvog sukoba. Međutim, NATO je i organizacija koja od hladnog rata traži novi identitet. Mi smo se 1999. našli kao meta u NATO potrazi za identitetom. Vojno-politički savezi inače funkcionišu na principu postojanja zajedničkog neprijatelja.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
INTERVJU
DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+. Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje
Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.
Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.
MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?
ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.
Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.
MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?
ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.
Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.
Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…
Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.
MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?
ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.
Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.
Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.
Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja
MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?
BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.
MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?
BURDŽOVIĆ: Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika, možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.
Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
INTERVJU
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi
MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?
PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.
Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.
Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.
Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.
Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.
MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?
PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.
Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
SUSRETI3 sedmice
NATALIJA KOKA ĐUKANOVIĆ, ŽENA BOEM: Onaj trag, kad odete
-
ALTERVIZIJA3 sedmice
Deportacije
-
HORIZONTI2 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
HORIZONTI3 sedmice
ZADUŽIVANJE MILOJKA SPAJIĆA OD 750 MILIONA, U SUSRET IZBORIMA: Posao za SDT ili politički pazar
-
FOKUS3 sedmice
VLADA DRITANA ABAZOVIĆA: Godina prođe, mandat nikad
-
FOKUS2 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti
-
Izdvojeno2 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
DRUŠTVO3 sedmice
SLUČAJ SKRBUŠA: Male hidroelektrane pred Specijalnim tužilaštvom