Povežite se sa nama

INTERVJU

Vozač nije jedini kriv

Objavljeno prije

na

Novembar 2009. ostaće zapamćen kao koban mjesec na crnogorskim putevima. Iako je još desetak dana do kraja mjeseca – niz saobraćanih nesreća i poginulih odavno nije bio duži. Kotor, Bar, Nikšić, Podgorica – sa svih krajeva Crne Gore stižu vijesti o stradanju na cesti. Za početak razgovora, pitali smo prof. dr Vladetu Radovića – šta su najčešći uzroci nesreća na crnogorskim cestama. RADOVIĆ: Uglavnom su to brzina i nepoštovanje saobraćajnih pravila. A to može biti posljedica nedovoljne obučenosti vozača, zamora, lošeg zdravstvenog i psihičkog stanja, uzimanja alkohola i droge, neznanje, greške u procjenjivanju, kolebanje, nepažnja, nestrpljivost… No, ne treba zanemariti ni tehničku neispravnost vozila. Novija vozila su pouzdanija u saobraćaju. Ipak, odgovornost za bezbjednost saobraćaja ne može se pripisati samo vozaču kao glavnom uzročniku svih nezgoda. Odgovorni su svi – od državnih organa koji donose zakone i propise, do službi koje treba da sprovedu i kontrolišu primjenu pravnih i drugih normi, ali i sankcionišu prestupe i nezakonite radnje. Ne treba zaboraviti ni one koji rade na saobraćajnom vaspitanju i obrazovanju svih učesnika u saobraćaju.

MONITOR: Kažete – novije vozilo je bezbjednije. Koliko je, zapravo, bitno vozilo, njegova starost i ispravnost?
RADOVIĆ: Kada imate novo vozilo – na njemu je obezbijeđena kočna efikasnost i stabilnost upravljanja u okviru tehničkih performansi vozila. Međutim, korišćenjem, zavisno od uslova na putu, neke od funkcija mijenjaju svoje zadate karakteristike pa je potrebna povremena provjera tehničkih karakteristika koje moraju biti dovedene u propisane granice. Za vozila starija od deset godina problem tehničke ispravnosti se povećava, a time i rizik za bezbjednost saobraćaja.
Od 2004. do 2007. godine uvezeno je oko 120 hiljada vozila. A to utiče na porast saobraćajnih nezgoda. Zahvaljujući pogrešnoj odluci Ministarstva za saobraćaj od 2004. do 2007. dozvoljen je uvoz starih automobila s negativnim parametrima ekološke i tehničke ispravnosti koje su definisane EURO 3 normama, starih preko 15 godina bez kontrole njihove tehničke ispravnosti. To će imati dugoročne posljedice na bezbjednost saobraćaja.
Uz to – kontrola tehničke ispravnosti, kada se registruje automobil – nije bila u skladu s tehničkim normama. Većina tehničkih pregleda bila je improvizacija kontrole ili je uopšte nije ni bilo, nego su samo ovjeravani papiri. Nerijetko za te stare automobile nedostaju originalni djelovi, improvizuje se tako što se ugrađuju stari djelovi nabavljeni na auto-otpadima.

MONITOR: Postoji li način da se smanji broj saobraćajnih nesreća?
RADOVIĆ: Postoji. Ali treba napraviti dobre programe za prevenciju nezgoda. Oni treba da se zasnivaju na pouzdanim podacima o nezgodama i kvalitetnim analizama kojima se utvrđuje njihov nastanak.

MONITOR: Imamo li mi takve, kvalitetne, analize?
RADOVIĆ: Nažalost, ne. Kada se desi nesreća na mjesto udesa treba da izađe stručnjak koji dobro poznaje vozilo i njegov rad, ljekar koji bi na licu mjesta utvrdio šta se desilo sa stradalim i stručnjak za saobraćaj.
Tek u tom slučaju imali bi jasne pokazatelje šta se, zapravo, dogodilo. Uviđaji kod nas ne daju dovoljno podataka o uzrocima nesreća. A upravo je neophodno otkriti pravi uzrok. To se radi
detaljnom i stručnom analizom mjesta događaja, ljudi koji su učestvovali i svih okolnosti pod kojima se nesreća desila.
Na osnovu toga dobija se odgovor zašto se upravo tu, s tim vozilom i s tim vozačem dogodila nesreća. Tek onda je moguće doći do određenih zakonitosti i otkriti prave uzroke. Pa na osnovu njih planirati mjere i akcije kojima bi se poboljšala bezbjednost u saobraćaju. Nažalost, takva istraživanje kod nas se ne rade.

MONITOR: Šta je sa vještačenjima? Mogu li rezultati vještačenja pomoći?
RADOVIĆ: Ona se rade zbog utvrđivanja krivične ili materijalne odgovornosti, za potrebe suda. Javnosti su nepoznata i njihovi rezultati nemaju nikakvog uticaja na smanjenje uzroka saobraćajnih nezgoda, što je nedopustivo. Za sada samo okrivljeni i oštećeni prate dugotrajne sudske
procese.

MONITOR: Znači li to da se sve nadležne institucije nijesu uključile u rješavanje problema velikog broja nesreća?
RADOVIĆ: Zakon o bezbjednosti saobraćaja na putevima u Crnoj Gori iz 2005. godine, definisao je osnovne nadležnosti državnih institucija koje svojim radom mogu uticati na bezbjednost saobraćaja. To su Ministarstvo saobraćaja, Ministarstvo prosvjete i Uprava policije. Osim Uprave policije, koja obavještava javnost preko medija o stanju bezbjednosti saobraćaja i mjerama koje se preduzimaju u okviru njihove nadležnosti, druge institucije se ne oglašavaju niti preduzimaju šire mjere iz svoje nadležnosti.

MONITOR: Crnoj Gori nedostaje strategija koja bi bila smjernica za rad nadležnih kako bi se smanjio broj pogibija na drumovima?
RADOVIĆ: Da. Nemamo nacionalnu strategiju kojom bi se postigla veća bezbjednost u saobraćaju u narednom periodu. Morali bi je imati s obzirom na globalni interes bezbjednosti saobraćaja. U Evropskoj uniji, na primjer, predviđaju da će do 2010. godine smanjiti broj smrtno stradalih. Zato je sada važno pitanje zašto se u Crnoj Gori šire ne raspravlja o ovim problemima i nešto konkretno ne uradi na donošenju mjera i programa za povećanje bezbjednosti u saobraćaju. Takođe nije jasno – kako je moguće da se za visoku ugroženost ljudi usaobraćaju ne imenuju svi krivci i ne pozovu na odgovornost, kao što je to slučaj u drugim zemljama. Jer jasno je – po broju saobraćajnih nezgoda i stradalih ljudi u njima – spadamo u red najugroženijih zemalja. Neophodna je izrada strategije povećanja bezbjednosti saobraćaja. I tu strategiju treba da rade stručni ljudi. A u njenom središtu treba da bude čovjek, njegovo odgovorno ponašanje, znanje i vještine kao i psihofizički kapacitet.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VEHID ŠEHIĆ, PREDSJEDNIK FORUMA GRAĐANA TUZLE: Dobrosusjedske odnose graditi poštovanjem suvereniteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Želio bih da novo Predsjedništvo BiH uspostavi dobrosusjedske odnose sa Crnom Gorom, Hrvatskom i Srbijom. To podrazumijeva poštovanje suvereniteta i integriteta ovih država, što danas nije slučaj. Neprihvatljiva je trenutna politička situacija u regionu ali kao primjer mogu poslužiti dobri odnosi između BiH i Crne Gore što je uticalo na visok stepen razumijevanja i povjerenja među građanima ovih država

 

MONITOR: Prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, poznatijeg kao Dejtonski sporazum. U vezi sa njegovim sprovođenjem ili izmjenama podijeljena su mišljenja, naročito u BiH. Kakvo je Vaše mišljenje?

ŠEHIĆ: Istina, prošlo je 27 godina od parafiranja Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini ali mnoge obaveze predviđene aneksima ovog Sporazuma nisu ispunjene. U prvom redu razlog je neodgovornost domaćih vlasti što je i uzrok višegodišnje političke nestabilnosti u BiH. Često se čuje da je Sporazum „Sveto pismo“, međutim sam naziv ukazuje da su utvrđeni principi i okvir, te je ostavljena mogućnost i promjena sadržaja aneksa Sporazuma. Obavezu u implementaciji ovog Sporazuma preuzele su SDA, HDZ i SDS. Postavlja se logično pitanje da li su stranke koje su bile vladajuće i tokom rata smogle implementirati ovaj Sporazum, jer se i danas u političkom životu nekih stranaka vidi intencija da se ostvare neki od neostvarenih ratnih ciljeva. Isključivo zaslugom Visokog predstavnika dolazilo je do donošenja određenih zakona a samim tim i izmjena u Sporazumu, pa je između ostalog osnovan Sud BiH, Oružane snage BiH, u početku nametanjem ali su svi ti zakoni dobili legalitet i legitimitet usvajanjem u Parlamentarnoj skupštini BiH.

MONITOR: Željka Cvijanović je u izjavi povodom ove godišnjice tražila „vraćanje izvornom Dejtonu“, a Dodik je ponovio da neće, kao predsjednik RS, poštovati odluke visokog predstavnika Krisitijana Šmita i da će zajedno sa Cvijanovićkom koja predstavlja Srbe u Predsedništvu BiH, „jačati RS“. Kako vi ovo, posebno Dodikovu najavu, tumačite?

ŠEHIĆ: Kao što sam napomenuo, svi zakoni koji su „nametnuti“ od strane Visokog predstavnika, prošli su redovnu parlamentarnu proceduru tako da ih je nemoguće jednostranim aktima taviti van snage jer je isključiva nadležnost da se određeni zakoni ukinu, da ih Parlamentarna skupština BiH stavi van snage, što je u skladu sa Ustavom BiH. Članovi Predsjedništva BiH biraju se iz reda bošnjačkog, srpskog i hrvatskog naroda i njihove temeljne nadležnosti su predstavljanje BiH te zaštita vitalnog entitetskog interesa i ne biraju se kao predstavnici naroda, što je jasno u Ustavu naznačeno. Kako je Visoki predstavnik vrhovni tumač Dejtonskog sporazuma, njegove odluke se moraju poštivati.

 

 

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VESKO RADULOVIĆ, ADVOKAT: Nezapamćena institucionalna kriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju

 

MONITOR: Protesti se nastavljaju, kao i politička i institucionalna kriza. Kako vidite situaciju u kojoj se zemlja trenutno nalazi?

RADULOVIĆ: Stanje u državi je prilično zabrinjavajuće. Institucionalna kriza je poprimila razmjere kakve do sada nijesmo nikada imali. Umjesto slabih institucija iz prethodnog perioda, sada svjedočimo praksi koja takve, slabe institucije, čini nefunkcionalnim umjesto da se radi na njihovom jačanju. Osim toga, Vladi je izglasano nepovjerenje i ona funkcioniše u tzv. tehničkom mandatu, ali bez ikakvih ograničenja u donošenju odluka. Skupština već godinama ne vrši svoje nadležnosti utvrđene Ustavom jer ne bira članove Sudskog savjeta, ne bira Vrhovnog državnog tužioca, ne bira sudije Ustavnog suda, ne donosi bitne zakone kao što su zakon o vladi i zakon o skupštini, a reforma izbornog zakonodavstva očigledno nije u interesu politčkih partija. U krajnjem, mislim da partitokratija, odnosno partijski i lični interesi političara, prijete da potpuno uruše sve institucije i pravni poredak.

MONITOR: Kriza je zaoštrena nakon usvajanja Zakona o predsjedniku. Da li je taj zakon po vašem mišljenju neustavan?

RADULOVIĆ: Ne sjećam se da je o pitanju nekog zakona pravna struka imala tako jedinstven stav kao u slučaju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o predsjedniku. Očigledno je da se radi o zakonu koji nije saglasan sa Ustavom jer se njime definiše nešto što je ustavna materija, i to na način suprotan najvišem pravnom aktu. Predsjednik po Ustavu ima ovlašćenje da predlaže Skupštini mandatara, a usvojene izmjene Zakona definišu da će se, u slučaju da predsjednik države to ne uradi u propisanom roku, mandatarom smatrati osoba koju podrži parlamentarna većina. Nije to nikakva razrada ustavnih odredbi, kako tvrde predlagači, već zadiranje u ustavna pitanja i njihovo definisanje suprotno onome kako ih definiše Ustav. Takođe, ne postoje razlozi i jasno utvrđen javni interes da zakon ima povratno dejstvo. Politički interes koji predlagači imaju je legitiman, ali on se ne može izjednačiti sa javnim interesom i ne može biti razlog za povratno dejstvo zakona.

MONITOR: DPS i opozicija traže da se prvo povuče taj dokument, pa onda odblokira Ustavni sud, dok većina koja je usvojila zakon smatra da prvo treba odblokirati Ustavni sud, koji bi potom odlučivao i o ustavnosti tog zakona. Kako vi vidite korake u rješavanju krize?

RADULOVIĆ: Očigledno je da svi politički subjekti isključivo vode računa o političkim interesima i u skladu s time predlažu i povlače poteze. To pokazuju u kontinuitetu, ne samo u ovom slučaju. Izbor sudija Ustavnog suda više od dvije godine je predmet uslovljavanja, ucjenjivanja i pokušaja političke trgovine. Za to vrijeme bila su čak četiri javna oglasa. Poslanici konstituenata parlamentarne većine – Demokrate, DF i URA su barem jednom, u različitim periodima, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata. S druge strane, opozicioni DPS je u jednom periodu preko dva mjeseca bojkotovao rad Skupštine i skupštinskih tijela. Bojkot je prekinut kada se glasalo o smjeni tadašnjeg ministra pravde g-dina Leposavića, ali se nije prekidao kada se odlučivalo o kandidatima za sudije Ustavnog suda. Dalje, premijer Abazović je podršku DPS-a njegovoj Vladi pravdao potrebom deblokade pravosuđa i izborom sudija Ustavnog suda. Kasnije je potpisivanje Temeljnog ugovora takođe pravdao potrebom da se deblokira pravosuđe i izaberu sudije Ustavnog suda. Njegova Vlada izabrana je glasovima DPS-a i Temeljni ugovor je potpisan odlukom njegove Vlade, ali izbor sudija Ustavnog suda još nije izvršen. Istovremeno, Vlada g-dina Abazovića i dalje obavlja poslove izvršne vlasti, što dovoljno govori i nedostatku elementarne političke, ali i moralne odgovornosti. Da zaključim, kada bi postojala volja da se kriza riješi, redosljed koraka bilo bi manje bitan. Nažalost, čini se da ta volja ne postoji.

MONITOR: Očekujete li da Ustavni sud bude odblokiran na sjednici 28. novembra?

RADULOVIĆ: Način na koji su političke partije pristupale ovom pitanju do sada ne daje razloga za nadu da će Ustavni sud biti odblokiran 28. novembra. Volio bih kada bi me političke partije demantovale jer bi to bio korak ka uspostavljanju institucije koja je jedina ovlašćena da autoritativno tumači Ustav i donosi odluke da li je bilo koji akt saglasan sa Ustavom ili nije.

MONITOR: Kome odgovara blokada Ustavnog suda?

RADULOVIĆ: Po logici stvari blokada Ustavnog suda odgovara onima koji krše Ustav jer ne postoji organ koji bi donio odluku da su oni prekršili Ustav. S druge strane, građani su ti kojima to ne odgovara i koji trpe posljedice neustavnog, neodgovornog i neozbiljnog ponašanja političara.

MONITOR: Čak i kada se odblokira Ustavni sud, ostaju brojni problemi u pravosuđu. Kako vidite situaciju u pravosuđu danas?

RADULOVIĆ: Pored Ustavnog suda koji nije funkcionalan, ni stanje u pravosuđu nije baš sjajno. Naprotiv, u v.d. stanju je Vrhovni sud kome je u prvoj polovini godine nedostajalo dvije trećine sudija. U v.d. stanju je Vrhovno državno tužilaštvo i nema izgleda da će iz tog stanja uskoro izaći, a izbor Vrhovnog državnog tužioca gotovo niko više i ne pominje. Donedavno je u v.d. stanju bio i Upravni sud, a Sudski savjet radi u nepotpunom sastavu. Sve ovo je posljedica poltičke trgovine koja se besprizorno odvija pred očima javnosti.

MONITOR: Kako komentarišete puštanje iz pritvora bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice?

RADULOVIĆ: Teško je ozbiljno komentarisati sudsku odluku sa čijim sadržajem javnost nije upoznata. Vjerujem da je sud dao razloge za ukidanje pritvora, odnosno stav da ne postoje okolnosti koje ukazuju da postoji opasnost od bjekstva. Treba podsjetiti da g-đi Medenici pritvor nije ni određen iz ovog razloga, već da se ovaj osnov za pritvor pojavio nekoliko mjeseci nakon što je pritvorena. Mislim da je teško obrazložiti da se opasnost od bjekstva javila nekoliko mjeseci nakon što je g-đa Medenica pritvorena, a da ta opasnost nije postojala u vrijeme pritvaranja. Međutim, javnost je opravdano zainteresovana za ovaj postupak i veoma je važno da odluke suda ne ostavljaju prostora za sumnje. Ovo dodatno jer je g-đa Medenica nedavno u svom iskazu navela da je svjedok mnogih prljavih biografija. Takva izjava može se tumačiti kao poruka sudijama koje bi trebale da donose odluke u postupku koji se vodi protiv nje. Vjerujem da je g-đa Medenica govorila istinu i da je ona svjedočila mnogim prljavim biografijama, ali ne samo u sudstvu, ili možda i najmanje u sudstvu, već više u drugim granama vlasti. Zato bi takva izjava trebala da bude razlog da tužilaštvo pokuša da otkrije o čijim prljavim biografijama se radi i koliko su te biografije prljave jer bi to bilo veoma korisno za jačanje vladavine prava i uspostavljanje sistema odgovornosti.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo