Povežite se sa nama

INTERVJU

Svaka vlast ima svog Albanca

Objavljeno prije

na

MONITOR: Opozicione partije i civilni sektor ovih dana predlažu nekoliko modaliteta za smjenu vlasti. Koji bi bio najefikasniji? BARDHI: Nesmjenjive vlasti polako ali sigurno idu i tonu u totalitarizam. Razloge što je crnogorska vlast nesmjenjiva možemo vidjeti golim okom. Počevši od toga što dobar dio, ne samo iz interesnih sfera, nego i onih koji ne znaju kako će sjutra obezbijediti koru hljeba svojoj djeci, bespogovorno ,,povinovanje gospodaru” smatraju vrlinom, pa do toga gdje 300-400 ,,inteligent drugara” drže sve pod kontrolom… A kada je sve pod monopolom i kada i za malo ,,intelektualno suptilnije” javno iznošenje mišljenja istrenirane ,,profesionalne” sudske instance dijele nemilosrdno visoke (to nisu samo novčane) kazne, izgleda da je teško, čak i nemoguće otkačiti se svijesti dolaska na vlast sa ulice bez nekog odlučnog demokratskog pritiska, ne samo iznutra.

Da bi opozicija u Crnoj Gori djelovala jedinstveno, mora da definiše suštinske koncepcijske razlike i to prevaziđe. Iskustva postoje. Da li je rješenje u političkom bojkotu? U određenim situacijama zasigurno je jedan od mogućih efikasnih ishoda.

MONITOR: Autentična zastupljenost manjinskih zajednica u parlamentu jedno je od najaktuelnijih političkih pitanja u Crnoj Gori. Vaš stav je da Albanci ne traže da im neko garantuje mandate.
BARDHI: Tačno. Ali prvo ako se složimo da su Albanci, kao autohtoni na svojim teritorijama, danas u Crnoj Gori, različiti po jeziku, istorijskoj homogenosti življenja uzduž granice sa matičnom državom Albanijom, kulturi itd. od drugih slovenskih naroda, onda je jasno zašto je pitanje političke autentične zastupljenosti Albanaca veoma bitno. Nama je prihvatljivo sadašnje rješenje da u okviru Crne Gore kao jedne izborne jedinice, opštine, odnosno biračka mjesta, gdje žive Albanci – opstaju opština Ulcinj, opština Tuzi, odnosno određena biračka mjesta u Podgorici i da se u opštinama Bar, Plav i Rožaje bira određeni broj poslanika, srazmjerno učešću Albanaca u ukupnom broju stanovništva Crne Gore, konkretno pet poslaničkih mandata, primjenjivanjem principa prelivanja glasova, dodavanjem dobijenih glasova izbornih lista sa nacionalnim albanskim predznakom sa drugih biračkih mjesta, i obrnuto drugim izbornim listama koje su dobile glasove na albanskim biračkim mjestima.

Podsjećam, na zahjev nas dvojice poslanika albanskih partija, Skupština Crne Gore je 1. septembra 1997. usvojila Zaključak o autentičnoj zastupljenosti Albanaca i potpisan je Sporazum o minimumu demokratskih principa za razvoj demokratske infrastrukture u Crnoj Gori, od strane parlamentarnih stranaka i Vlade. Sporazum su potpisali DPS- Milica Pejanović – Đurišić, Narodna stranka – Novak Kilibarda, Liberalni savez – Slavko Perović, Stranka demokratske akcije – Harun Hadžić, Demokratski savez u Crnoj Gori – Mehmet Bardhi, Demokratska unija Albanaca – Bajram Redža, Socijaldemokratska partija – Žarko Rakčević i u ime Vlade Milo Đukanović.

MONITOR: Često se od predstavnika albanskih partija može čuti da su Albanci u Crnoj Gori diskriminisani…
BARDHI: To je posebna tema, koja traži dublju analizu. Ali tačno je da Albanci u Crnoj Gori, nisu ravnopravni. Diskriminisani su u skoro svim oblastima, negdje manje, negdje više. Albancima nije omogućeno da sami odlučuju o svojoj sudbini, o razvoju svojih područja, o rukovođenju i raspolaganju svojim prirodnim resursima, o lokalnoj i regionalnoj organizaciji.
Nažalost, to ne kažu sve albanske partije. Poslušnost vlastima za rad ličnih privilegija je evidentna i za to će oni biti odgovorni. Podaničkim odnosom se ne rješava albansko pitanje. Demokratski i produktivni odnos može biti jedino partnerski odnos. Svaka crnogorska vlast je imala svog Albanca. Ali time nije riješila ni albansko pitanje, ni crnogorsko- albanske odnose. A ,,svoji Albanci” su našli pripadajuće mjesto u istoriji. Nažalost, diskriminacija počinje tamo gdje bi trebalo da počinje demokratija, prilikom predlaganja zakonskih tekstova – u Vladi i prilikom usvajanja tih zakona, koji mnogi imaju diskriminišuće norme i rješenja, a to se radi u parlamentu glasačkom mašinerijom.

MONITOR: Optužili ste vlast da na osnovu nacionalne i političke pripadnosti diskriminiše pripadnike manjinskih zajednica prilikom zapošljavanja.
BARDHI: Zastupljenost Albanaca u mnogim državnim pa i opštinskim organima je simbolična, dok ih u mnogim uopšte nema – u sudstvu, tužilaštvu, u policiji, u Vladi itd. Ni iz daleka nije realizovana proporcionalna zastupljenost, koja je sada i ustavna obaveza.

MONITOR: Da li je tačno da je vladajuća koalicija Albance isključila iz procesa evropskih integracija?
BARDHI: Kada bi neko analizirao sastav raznih radnih tijela, koje je formirala Vlada, vidjelo bi se da je to drastično na štetu Albanaca. Evro-atlanske integracije smo podržali od samih početaka, kada su 90-tih godina ovi Evropu posmatrali iz ptičje perspektive. Jedan od parametara za integracije je i ispunjavanje obaveza iz domena manjinskih prava. Nije mi jasno kako će biti to moguće bez učešća predstavnika abanske manjine.

MONITOR: I dalje je aktuelan zahtjev da Tuzi dobiju status opštine i da ne budu, kako ste jednom rekli, ,,podgorički privezak”. Kakve su šanse da taj zahtjev ostvarite?
BARDHI: Životna potreba građana Malesije je da sami odlučuju o životnim interesima. I ovo je čisto političko pitanje, iako vlast hoće da manipuliše kao da je to ekonomsko pitanje. Sve opštine u Crnoj Gori nastale su kao proizvod političkih odluka i zašto bi sada u slučaju Tuzi bilo drugačije. Ova vlast nema više nijednog valjanog razloga ni argumenata da to odbije.

MONITOR: Zašto se zalažete za decentralizaciju vlasti, odnosno vraćanje ingerencija opštinama, konkretno u Ulcinju?
BARDHI: Bez decentralizacije vlasti nema ni ostvarivanja manjinskih prava. Vraćanjem nadležnosti opštinama umnogome bi se otvorilo polje da manjine ostvaruju svoja prava. To je jedan o demokratskih evropskih parametara.

 

Morsko zlo

MONITOR: Vi tražite i preispitivanje ingerencija Morskog dobra, koje zovete – morsko zlo.
BARDHI:
Vlasti iz 1992 godine su svim snagama počele centralizaciju. Razvlastile su skupštine i uzele u svoje ruke upravljanje nad svim profitabilnim društvenim preduzećima, javnim dobrima i vitalnim organima lokalne samouprave. Uzeli su inspekcije, kako bi samo mogli da selektivno, netransparentnim i sumnjivim ne samo namjerama odlučuju kome dati dozvolu za rad, za gradnju, za otvaranje firmi, za davanje koncesija itd. Preuzeli su vođenje katastra nepokretnosti, koji je u svim demokratskim zemljama nadležnost lokalne samouprave, preuzeli su školstvo, zdravstvo, policiju, tužilaštvo, sud za prekršaje, sve fondove…Preuzeli su i primorje formiranjem preduzeće za upravljanje morskim dobrom. Ja sam ga nazvao Morsko zlo, jer je primorskim opštinama oduzeta glavna grana opstajanja. Tako je sada Podgorica postala najveća primorska opština i jedina!? Za Albance diskriminacija je veća, jer je granicu Morskog dobra zacrtala Vladina komisija prema političkim projektima: Oduzeti što više teritorija i staviti pod svoju upravu, kako bi onemogućili da se opština razvija, odnosno da vlast imaju opozicione albanske partije. Tako samo na opštinu Ulcinj otpada 57 odsto teritorije kojom upravlja Morsko dobro, dok u ostalih pet primorskih opština ono ima ukupno 43% teritorije!

Kako me osudila Ranka Polović


MONITOR:
U pripremi za ovaj razgovor rekli ste da Vas je svojevremeno osudila sadašnja državna tužiteljka Ranka Čarapić i da se u Crnoj Gori ništa ne dešava slučajno. Da li biste ukratko ispričali zašto ste osuđeni?
BARDHI:
Osamdesetih godina, kada je srpski šovinizam podigao glavu da realizuje svoje davnašnje ekspanzionističke projekte prema susjedima, lavina napada i progona krenula je prema Kosovu i Albancima. Ta hegemonistička lavina iz Beograda se širila u formi koncentričnih krugova i prema Albancima u Makedoniji, Srbiji, Crnoj Gori, a i van tadašnje Jugoslavije, gdje je mogla da stigne dugačka ruka UDB-e. Po tom famoznom članu 133 KZ SFRJ optuženo je i osuđeno više hiljada albanskih intelektualaca, profesora, učenika, studenata, službenika, radnika, pa i seljaka širom Jugoslavije. Čistka, stigla je i u Crnu Goru protiv albanskih intelektualaca. To je sprovela udbaška, političko-policijska linija. Najčešće se to zvalo ,,politička diferencijacija od albanskih nacionalista i iredentista”. Ustvari, to je bila hajka protiv političkih protivnika. Dežurni profesionalni svjedoci bili su na usluzi tužiocima. U Ulcinju zvanično hajku je počeo Opštinski komitet Saveza komunista. Inače, pritisci nada mnom su počeli još dok sam bio učenik, odnosno student. U to vrijeme teško da je ostao neki albanski intelektualac koji nije prošao kroz obradu službenika DB-a u njihovim kancelarijama, kojima bi najbolje pristajalo ime mučilišta, kafanama ili razgovorima na ulici. Interesantno je istaći, mene je organizacija SK isključila sa posla iako nikad nisam bio član Saveza komunista! Početkom 1984. godine, nakon završetka Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu, mene među prvima strpaše u zatvor. Prvo u Kotor, a onda jedno veče sprovedoše me u Jusovaču, u Titogradu, i potom provedoh dvije godine u spuškom zatvoru.

Da, tužiteljica mi je bila, tada gospođica, Ranka Polović, sada gospođa Čarapić. Sudnica – kancelarija Višeg suda u Podgorici. Nisu mi dozvolili da suđenje bude javno u velikoj sali, iako sam to izričito tražio. Izgleda, plašili su se naroda! Sudija – Marko Peković, iz Nikšića. DB je imala četiri rezervisane stolice. Trojica DB-ovaca svakodnevno su stalno bili prisutni tokom mog suđenja, a jednog dana tu je bio i četvrti: Nikola Damjanović, Avdija Grbović i Sreten Glendža. Dvojica porotnika i zapisničarka. Povremeno prevodilac – gospodin Gegaj i moj branjenik, kojeg je angažovala porodica. Za moju porodicu bile su ostavljene samo tri stolice!

Pažljivi čitalac će primijetiti da su sudija i sudije porotnici, tužiteljka, DB-ovci, zapisničarka – bili pripadnici jedne nacije, a ja okrivljeni, koji sam navodno govorom, verbalno ugrozio državu – Albanac.

Ništa u Crnoj Gori nije slučajno. Odmah nakon mog osuđivanja svi su unaprijeđeni. Tužiteljicu, uvaženu gospođu Ranku, mogu donekle i da shvatam. Tada je bila mlada i neiskusna, a policijski pritisak, mogao sam da pretpostavim na osnovu ponašanja u ,,sudnici” i mimike, bio je jak. Ali, ako analiziramo sada optužnicu i presudu, pravna nauka bi s materijalnog, činjeničnog stanovišta tog predmeta optuživala njih, a ne mene. Zbog toga, red bi bio, i pravnički i pravni, i najviše ljudski, da Vrhovna državna tužiteljica nađe pravni lijek i ispravi tu nepravdu.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Političko lešinarenje nagriza društvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Desile su se dvije smjene vlasti, treba provesti još dvije brze smjene pa će tek peta vlada početi ozdravljenje i društva i države. Novi glavni SDT Vladimir Novović je znak da u crnogorskom društvu ima zdravih snaga. Ukoliko u narednoj vladi bude i u najmanjoj mogućoj mjeri participirao DPS, siguran sam, Novović će biti smijenjen

 

MONITOR: Avgustovska većina u posljednjem času, nakon sedam sastanaka, dogovorila je mandatara i vladu. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Politička prostitucija je osnovna karakteristika a političko lešinarenje je prodrlo skoro u sve sfere društvenog života pa nemoral svake vrste nagriza kako mnoge pojedince tako i veći dio društva.

Ako i ovlaš analiziramo ljudske kvalitete lica koja vrše vlast na svim nivoima u Crnoj Gori u posljednje tri decenije doći ćemo do zaključka da, osim malog broja časnih pojedinaca, na vlasti se nalazi  veoma rđav ljudski materijal. To za posljedicu ima ne samo kulturološke nego i mentalitetske poremećaje jer ovo stanje predugo traje.

Već smo svjedoci da oni, koji imaju nekakvu vlast a otimaju, kradu, uzurpiraju ili varaju, njihova djeca idu putem svojih roditelja. Ovo u Crnoj Gori  poprima zabrinjavajući   zamah. U takvom društvenom  i političkom ambijentu u Crnoj Gori se dogovara i vlada.

MONITOR: Gdje je uzrok i ko je za ovo najviše odgovoran?

GRAHOVAC: Uzrok je u višedecenijski nesmjenjivoj vlasti a najveću odgovornost snose sami građani jer uporno biraju političkog monstruma. Više od 15 godina DPS javno kvalifikujem kriminalnom, zločinačkom i neofašističkom organizacijom. Ovo ne činim jer sam nekakva zloća nego zato što prepoznajem parametre koji zlo nagovještavaju i na to upozoravaju. U isto vrijeme, ponavljam da u toj partiji postoji zdravo tkivo koje je  Crnoj Gori i te kako potrebno. Mnogi mi zamjeraju što i pomišljam da u DPS-u ima zdravog tkiva. Ovo ističem iz razloga što vidim da i u drugim političkim subjektima ima onih koji su jednako politički i moralno nezdravi kao što su oni u vrhu DPS-a.

MONITOR: Kako vidite dosadašnje pregovore avgustovskih pobjednika?

GRAHOVAC: Prethodno rečeno objašnjava veliku ličnu pohlepu, a malu ili nikakvu odgovornost prema svojoj državi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MAJA BJELOŠ, POLITIKOLOŠKINJA, VIŠA ISTRAŽIVAČICA BEOGRADSKOG CENTRA ZA BEZBJEDNOSNU POLITIKU: Tenzije na Balkanu će rasti sve dok lideri budu imali koristi od njih

Objavljeno prije

na

Objavio:

U diskusijama je malo i dokaza i bezbjednosnih procjena o vjerovatnoći totalnog rata, međutim, postoji snažno uvjerenje da rat u Ukrajini može imati efekat prelivanja, što bi moglo dovesti do raspada Bosne i Hercegovine ili otvorenog sukoba na Kosovu

 

MONITOR: Predsjednica Europrajda Kristina Garina, je izjavila za Politiko da se ta organizacija, tokom prethodnih 30 godina, nije suočila sa toliko intenzivnim teorijama zavjere i protivljenjima, kao u slučaju beogradskog Europrajda. Kako Vi objašnjavate političko-pravno-bezbjednosni rašomon koji je pratio tu ovogodišnju manifestaciju“?

BJELOŠ: Državni organi Srbije imaju kapaciteta da očuvaju javni red i mir i garantuju sigurnost učesnicima Evroprajda. Međutim, ne radi se o tome da li su policajci i pripadnici drugih bezbednosnih službi sposobni i opremljeni da izvršavaju propise. Problem je što građani Srbije žive u dramatičnom raskoraku između građanskih prava i sloboda garantovanih Ustavom i zakonima i svakodnevice u kojoj najviši državni zvaničnici aktivno krše Ustav i zakone, stvarajući nesigurnost i neizvesnost. Mimo svojih nadležnosti, predsednik Srbije je najavio da će Europrajd biti „odložen ili otkazan“, potom je ministar unutrašnjih poslova zabranio javno okupljanje, da bi 17. septembra mandatarka za novu vladu sopštila javnosti da šetnja ipak može da se održi, ali nije podržala skup svojim prisustvom.

Nezavisno od Europrajda ili Parade ponosa, pripadnici LGBT populacije se nikada neće osećati bezbedno u Srbiji sve dok im se uskraćuju i osporavaju osnovna ljudska prava i slobode (npr. pravo na javno okupljanje, izražavanje mišljenja, na brak, nasleđivanje imovine i dr.), zatim dok postoji mržnja u društvu i iracionalni strah od LGBT populacije, kao i dok deo državnih i nedržavnih centara moći ugrožava njihovu ličnu bezbednost. Da su Vlada Srbije i nadležni organi u prethodne dve decenije dosledno sankcionisali govor mržnje prema LGBT, pozive na nasilje, fizičke napade uz javnu osudu, ne bi bilo potrebno da danas hiljade policajaca obezbeđuje mirnu povorku.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ANDRIJA MARDEŠIĆ I DAVID KAPAC, REDITELJI FILMA STRIC: Ispunjujuće emocionalno putovanje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije nam namjera bila raditi politički film. Makar danas kad se radi bilo koja vrsta umjetnosti, često je neizbježno da umjetnost, da bi bila dobra, mora imati stav, biti aktualna i na neki način rezonirati sa stvarnosti

 

Velika Zlatna mimoza – gran pri 35. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festivala pripao je hrvatskom filmu Stric Davida Kapca i Andrije Mardešića, koji je dobio i posebno priznanje – plaketu Zoran Živković. Filmu je pripala i nagrada za najbolju mušku ulogu Predraga Mikija Manojlovića. To je bio povod za razgovor sa autorima Strica.

MONITOR: Koliko obojici znači nagrada iz Crne Gore, jer je konkurencija definitivno bila jaka?

MARDEŠIĆ: Većinu tih filmova smo gledali i za nijedan ne mogu reći ništa manje nego da je dobar ili odličan.  A posebno veseli činjenica da su to sve dragi ljudi ili prijatelji. I sad smo se svi našli u istoj konkurenciji!

Možemo reći da je Festival u Herceg Novom preuzeo onu ulogu koju je Pula imala prije 40-ak godina, prikazuje najbolje od regionalnih kinematografija, i  stvarno je čudo i velika čast da smo u toj konkurenciji baš mi uspjeli dobiti Zlatnu mimozu.

KAPAC: Ja sam se prije početka festivala šalio da nas u Herceg Novom čekaju Igre gladi, filmofilskom terminologijom, tako da smo se nadali samo izvući živu glavu. Ogromno priznanje i čast nam je da smo dio te odabrane skupine filmova, autora koje iznimno cijenimo i volimo, posebno jer su nam većina njih bliski kolege i prijatelji. Nagrada nam je došla samo kao šlag na tortu.

MONITOR: Andrija, Vi ste se obratili publici prije projekcije filma riječima – obično se kaže uživajte u filmu, a ja vam kažem – srećno. Da li Vas obojicu iznenađuje reakcija publike?

KAPAC: Redatelj je zapravo uvijek prva publika filma, a mi smo prvenstveno radili film kakav bi i sami htjeli gledati. Stric je spoj naših iskustva i stavova zapakiranih u dramski okvir svojevrsnog hightened genre-a, ali u suštini nešto naše iskreno i osobno. Naravno da smo razmišljali kako će publika doživjeti film, ali nismo se vodili aktualnim trendovima ni regionalne niti svjetske kinematografije. Mislimo da bi takvo kalkuliranje ispalo jeftino i neiskreno.

MARDEŠIĆ: To sa sretno je počelo kao šala na premijeri u Karlovim Varima, ali je zapravo postala neka vrsta našeg iskaza poštovanja prema našoj publici. Jer na početku svakog putovanja se zaželi sreća da se sigurno stigne na odredište. Kao što je David rekao, teško je ući u bilo kakav oblik kreativnog procesa sa nekakvim kalkulantskim primislima. Podilaženje trendovima ili publici se uvijek osjeti.

I da smo se upustili u takav proračunat proces, trebali smo tada, 2015. kad je prva scena Strica stavljena na papir, imati kristalnu kuglu da nam prikaže kakvi će biti trendovi u festivalskom i svjetskom filmu sedam godina kasnije. Drago nam je ako smo uspjeli u tome da film gledateljima ostaje dugo u glavi, da pričaju o njemu, razmišljaju i debatiraju.  Jer važno je da se u filmovima aktivno sudjeluje, a ne da su gledatelji pasivni promatrači kojima autori sve serviraju na pladnju. U tome je i veći izazov gledanja i doživljaja filma.

Naravno da se filmovi rade za publiku, ali filmovi ne moraju nužno biti i zabava, već nekakvo ispunjujuće  emocionalno putovanje koje kao i stvarni život, ne mora uvijek biti opuštajuće, zabavno i ugodno iskustvo.

Miroslav MINIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo