Povežite se sa nama

FOKUS

BANKARSKI SISTEM NA PRAGU NOVE KRIZE: Ko krije Kneževićev sunovrat, a ko će to da plati

Objavljeno prije

na

atlas

Centralna banka (CBCG) ,,će pokušati” da u narednom periodu oporavi dvije banke koje su se zbog pogoršanja osnovnih parametara – nivoa solventnosti i likvidnosti – našle ,,pod dnevnim monitoringom”. Informaciju je obznanio guverner Radoje Žugić, posljednjeg dana oktobra, tokom druženja sa bankarima i novinarima, koje je najavljeno kao svečarsko, posvećeno Nedjelji štednje.

I sve bi ostalo na nivou protokola da nije bilo loših vijesti koje je guverner Žugić, svjesno, pokušao da ublaži u najvećoj mogućoj mjeri. Zato je napomenuo da je najvažnije to što u problemima nijesu sistemski najjače banke. I što aktuelni problemi neće uticati na ukupan sistem. Optimizam je jačao i tvrdnjom: ,,Ako dođe do najgoreg scenarija, a nadam se da neće, nema problema da Fond za zaštitu depozita isplati sve garantovane depozite i time sačuvamo visoku štednju i visok nivo povjerenja u bankarski sistem”.

Da li je to dovoljno da održi red i mir na finansijskom tržištu? Javno dostupni podaci o stanju u ovdašnjim bankama idu u prilog guvernerovim tvrdnjama. Ovdje, ipak, mnogi još pamte slom bankarskog sistema iz vremena raspada SFRJ (danas nas na ta dešavanja podsjeća tzv. stara devizna štednja); pljačku građana preko paradržavnih štedionica koja je slijedila koju godinu kasnije (Jezda, Dafina, Inos), sve zaključno sa operacijom spašavanja Prve banke koja je poreske obveznike koštala ozbiljan ali još neutvrđen iznos? Mjeren desetinama miliona. Sjećamo se i da za pomenute lomove nikada i niko nije odgovarao. Ni pred partijom ni na sudu.

Sigurno je da niko ne može biti spokojan kada od zvaničnika monetarnih vlasti u istom iskazu sazna da su neke banke – zvanično i dalje anonimne – nesolventne i nelikvidne, a da će CBCG pokušati da ih oporavi. I da se nada kako to neće destabilizovati kompletan bankarski sektor u Crnoj Gori. Loš izbor riječi ili nešto mnogo ozbiljnije?

U razgovoru za Monitor guverner Žugić insistira da zanemogle banke ,,imaju realne šanse za oporavak”. Nije, međutim, želio da govori ,,o detaljima” kao što su: imena banaka kojima se bavio na Dan štednje; mjerama koje je, eventualno, CBCG preduzela u cilju njihovog spašavanja/oporavka; sredstvima koja su potrebna za njihovu sanaciju, odnosno iznosu depozita koji bi, u slučaju najgoreg scenarija, bio isplaćen iz Fonda za zaštitu depozita. Razgovor na tu temu bio bi u suprotnosti sa Zakonom, tvrdi Žugić. Izričit je, ipak, da je ,,riječ o malim bankama koje ne mogu uticati na zdravlje sistema”. I spreman je da to ponovi koliko god puta bude trebalo. O ostalom – nekom drugom prilikom.

Stvari su, ipak, dovoljno ozbiljne da bi se sva priča završila na ovome. Tim prije što makar jedna od pomenutih banaka ovih dana ima problema sa isplatom depozita koji se veličinom uklapaju u iznose čiju isplatu država garantuje preko FZD (50 hiljada eura). Ili su tek nešto veći. Pa ih banka umjesto za ugovorenih pet, isplaćuje u roku od sedam radnih dana.

,,Ta dva parametra – likvidnost i solventnost – predstavljaju pokazatelje trenutnog potencijala banke da se podmire obaveze, i njene sposobnosti da obaveze ispunjava na dugi rok”, kaže za Monitor Mila Kasalica, finansijska analitičarka i nekadašnja direktorka pozadinske kontrole banaka u Narodnoj banci Srbije (sistem koji je tada težio 15 milijardi eura raspoređenih u 45 banaka). ,,Nelikvidna i nesolventna banka je visoko osjetljivi subjekt bankarskog sektora, koji nema poslovnu budućnost ukoliko se pod hitno ne dokapitalizuje i ublaži visoko stresno stanje”, nastavlja Kasalica uz stav da je, ,,po svim dostupnim podacima”, vjerovatnoća brzog rješenja i/ili oporavka veća od pomenutih ,,banaka u problemima” – neznatna.

Ta se procjena, u velikoj mjeri, razlikuje od onoga što očekuje guverner.

Nije tajna o kojim bankama je riječ, koliko god CBCG pokušavala da to sakrije od javnosti. Dovoljno je, možda, vratiti se tri mjeseca unazad i ponovo pročitati saopštenje monetarnih vlasti nakon sastanka sa Duškom Kneževićem, glavnim akcionarom Atlas banke i Invest banke Montenegro (IBM). Već tada smo obaviješteni kako će ,,CBCG pratiti realizaciju planova Atas banke i IBM i postupaće u okviru svojih nadležnosti, a sve u cilju očuvanja finansijske stabilnosti sistema…”. Iz istog saopštenja saznajemo kako su Knežević i njegovi saradnici informisali guvernera sa poslovanjem i izazovima sa kojima se suočavaju njihove banke ,,usljed okolnosti koje su se u posljednjem periodu desile”.

Da razjasnimo : negdje u vrijeme ovog sastanka arapska kompanija Kaspia Property Holdings iz Dubaia naplatila je (prinudno) od Atlas banke 12,5 miliona eura po osnovu bezuslovne bankarske garancije koju je banka izdala 20. maja 2015. u korist svog većinskog vlasnika Duška Kneževića. Šta je on uradio sa tim novcem – ne zna se.

Kao što se do danas ne zna čije su bile 100 hiljada dolara, u kešu, koje su u Atlas banci zamijenjene za eure nekoliko dana prije izbora održanih 16. oktobra 2016. Uhapšeni radnici Atlas banke, predvođeni šefom kurirske službe izjavili su na saslušanju da su novac preuzeli od tadašnjeg gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Stijepovića. Misleći da je njegov . Onda se javio Knežević tvrdnjom da je on vlasnik novca. Koji je ,,sasvim legalan”. Čini se da ova istraga još traje. Iako se o njoj više ne govori.

Zato je jasno da su Atlas banka i njena mlađa sestra IBM u ozbiljnim problemima. Analitičari kažu da o tome svjedoči i prošlogodišnji izvještaj MMF Misije za Crnu Goru. A tamo piše: ,,Tri banke sa kvalifikovanim (negativnim – prim. autora) revizijama podliježu strogim nadzornim akcionim planovima, sa jednom bankom koja se nadgleda dnevno. Ove banke nijesu sistemski važne… Ako akcioni planovi ne daju rezultate, ove banke bi propale u roku od godinu… Misija je takođe upozorila da fiskalno prilagođavanje može potkopati izglede banaka ako ekonomija usporava”.

Na drugoj strani Duško Knežević uporno ubjeđuje da kriza ne postoji. Poslednji put je to uradio prije petnaestak dana, kada je preko Pobjede poručio kako ,,klijenti (Atlas) banke nemaju razloga da strahuju. Jedino stečenu aktivu treba da rasporedimo, jer nam je Centralna banka dala rok”.

Kasalica drži da su rokovi – prošli. Baš kao što nema razumijevanja ni za ćutanje CBCG. ,,Centralna banka se uvukla u činovničko tumačenje normi. To je najoptimalniji prostor da se ne prihvati odgovornost za teške odluke, izazvane dugogodišnjim odsustvom proaktivnog pristupa prema Atlas banci”, kaže Kasalica objašnjavajući kako je ,,CB CG proaktivnim mjerama mogla početi još od 2011-e. Svaka zvanična eksterna revizija je od tada bila sa kvalifikovanim mišljenjem, što je trebao biti dodatni signal supervizoru u određivanju mjera zaštite deponenata i stabilnosti tržišta”.

Sagovornica Monitora ukazuje na još jedan, kaže veći, problem. ,,Neznavnično je na tržištu poznato da revizija 2017-e nije urađena, odnosno da revizori nisu željeli da izdaju mišljenje, što je veći problem od kvalifikovanog mišljenja. Posredno, ovo dokazuje i to što ove godine nije nastavljena praksa da se na sajtu CBCG objavljuju revizorski izvještaji svih banaka – do jula za prethodnu godinu. Ove godine to nije odrađeno ni za jednu banku u sistemu, zbog ovih banaka, što takođe potvrđuju podaci o neraspoređenoj dobiti koja se značajno pogoršala”. Zaključuje: ,,Ako je tako, zar nije odavno već bilo vrijeme da se javnost Crne Gore, odnosno deponenti predmetnih banaka, upoznaju sa ovim faktom!?”

Radoje Žugić u razgovoru za Monitor insistira kako je Centralna banka blagovremeno preduzela adekvatne mjere prema bankama koje imaju problema sa radom. Samo što ne želi da otkriva koje su to mjere. I koje banke. Umjesto toga ponavlja kako one ,,imaju realne šanse za oporavak”. I kako ,,ne mogu ugroziti sistem”.

Bilo bi jako dobro da je guverner u pravu.

FZD – poslednja linija odbrane sistema

MONITOR: Treba li da nas hrabri ili plaši to što guverner, kao moguće rješenje za problem Atlas i IBM banke, pominje korišćenje novca iz Fonda za zaštitu depozita (FZD)?
KASALICA: To nas značajno upućuje na podatak da nešto u sistemu nije stabilno. Guverner najavljuje da bi korišćenjem sredstava Fonda mogli sačuvati “visok nivo povjerenja u banakarski sistem”. Tim riječima bi se moglo vjerovati da je guverner ovom stavu pridružio imena banaka zbog kojih je Savjet za finansijsku stabilnost nedavno saopštio da je ,,sistem relativno stabilan”. To je je već bio konkretan pokazatelj značajnog pogoršanja odgovornosti prema javnosti, a posebno prema malim deponentima predmetnih banaka. Takva ciljana netransparentnost i selektivnost, teorijski, sistem čine podložnim urušavanju povjerenja.

MONITOR: Šta je sa Fondom?
KASALICA: Fond za zaštitu depozita koristi se kada nema spasa za banku, i kada je država, odnosno njene institucije, saglasno zakonskim noramama obavezna da isplati male deponente, odnosno sve depozite do 50 hiljada eura.

Nisu poznati zvanični podaci o tome koliko bi sredstava moglo biti potrebno za male deponente predmetnih banaka (Atlas banka i IBM). Obje banke imaju ukupne depozite u vrijednosti od 256 miliona, prema podacima CBCG – bilans stanja na dan 30. septembar. Konzervativnom procjenom, ako pretpostavimo da depoziti do 50 hiljada čine do polovine ukupnih depozita, to je već visoko zabrinjavajući iznos.

Godišnji izvještaj o poslovanju FZD za 2017-u pokazuje da Fond ima aktivu do 95 miliona, sa gotovinom od 77 miliona. Oko 50 miliona tog novca je plasirano na ino-tržišta uz odgovornost CBCG, kao aset menadžera (menadžer sredstava, menadžer za upravljanje sredstvima). Sigurno se još bar desetak miliona sakupilo od premije banaka tokom ove godine. Dodatno, FZD ima mogućnost povlačenja hitne stand-by linije od EBRD-a u vrijednosti do 30 miliona.

Upoređivanje pokazuje da su nominalno sredstva nedovoljna za isplatu malih deponenata, uz preduslov da su sve pripremne radnje odrađene i da je sve prikupljeno na vrijeme da se u roku od 20 radnih dana (zakonski rok), može izaći u susret nalozima malih deponenata. Da je u pitanju i manja agregatna isplata, neka svako za sebe zaključi da li su ovi podaci, izračunati konzervativnom procjenom koja je dodatno maksimalno potcijenjena, za ohrabrenje ili duboku profesionalnu i sistemsku bojazan, uzimajući u obzir da na kraju ovog procesa FZD ostaje skoro prazan. A to je posljednja linija odbrane stabilnosti finansijskog sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZEMLJOTRES UPOZORAVA: Loša gradnja saučesnik stihije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kontiunirano kršenje pravila prilikom izgradnje objekata u Crnoj Gori može da dovede do tragičnih ishoda, upozoravaju stručnjaci

 

Snažan zemljotres od 6,4 stepena prema Rihteru, koji je ove nedjelje pogodio Albaniju, osjetio se silno i u Crnoj Gori. Zemljotresi ove jačine mogu da nanesu štetu područjima udaljenim i do 160 kilometara od epicentra.

U susjednoj Albaniji je poginulo najmanje 29 osoba, a preko 650 je povrijeđenih. U zemljotresima koji su uzbunili Balkan najgore je prošao Drač, u blizini kojeg je bio epicentar. Spasilački timovi iz Italije, Grčke, Rumunije i Kosova  tragaju za preživjelima. Na hiljade spava na otvorenom, u šatorima ili u kolima. Materijalna šteta je ogromna. Fasade su demolirane, pojedine zgrade napukle a drugi objekti sravnjeni sa zemljom.

Na snimcima se vidjelo – neke zgrade su ostale nedirnute, dok su se druge urušile do temelja. Pitanje je – da li je to i zbog neadekvatne gradnje?

Eksperti upozoravaju da se u Crnoj Gori masovno krše pravila prilikom izgradnje objekata, što u slučaju zemljotresa može da ima pogubne posljedice.

Građevinski inženjer Predrag Nikolić za Monitor kaže da su ruševine u Albaniji poraz ove struke. Ocjenjuje da ni sistem gradnje u Crnoj Gori nije ništa bolji: ,,Nakon zemljotresa 1979. godine u kom je Crna Gora egzistirala identifikovani su rasjedi i mikro rasjedi na kojima je jasno definisana zabrana gradnje. Crna Gora je tada dobila vrlo kvalitetnu logistiku i brzo postala centar za aseizmičko projektovanje. Zemljotres je lakmus papir za svaki izgrađeni objekat. Na primjeru Albanije očigledno je da se radi o gradnji mimo standarda, jer za VIII do IX stepeni seizmičkog intenziteta po Merkalijevoj (MCS) skali ne bi smjeli da se sruše objekti koje smo vidjeli na snimcima i fotografijama. Struka traži da se duž rasjeda ne gradi, a u Crnoj Gori je to pravilo prekršeno odmah nakon zemljotresa 1979. godine, izgradnjom Slovenske plaže u Budvi”.

Nikolić kaže da objekat sam po sebi može da bude savršeno projektovan, ali da nepoštovanje pravila struke može da dovede do njegovog rušenja. ,,Koriste se samo opšti podaci. Geotehnički elaborati se zanemaruju, a oni daju jasnu osnovu za projektovanje. Na kraju se čak i fingiraju, što nije samo odgovornost struke i projektanata, već nadležnih u sistemu. Obavezno je samo kompletiranje dokumentacije, bez suštine. Ništa nismo naučili, a mnogo toga možemo da izgubimo”.

Kao znak solidarisanja i pomoći, Crna Gora je poslala specijalni tim koji čini 18 spasilaca iz službi zaštite i spašavanja i šest predstavnika Direktorata za vanredne situacije Ministarstva unutrašnjih poslova.

Gradonačelnik Podgorice Ivan Vuković najavljuje da će iz Glavnog grada uplatiti 20 hiljada eura pomoći Albaniji. Tako treba. Ali našim vlastodršcima ne pada na pamet da makar javno progovore  o mogućim posljedicama  nebezbjedne gradnje u našoj zemlji, osobito  na Crnogorskom primorju, gdje cvjetaju objekti na klizištima i močvarnom zemljištu. Na odgovornost nema ko da ih pozove.

Arhitekta Andrija Markuš za Monitor kaže da bi zemljotresi u Albaniji morali  da budu opomena za inspekcijske službe u Crnoj Gori: ,,Gradnja je svuda, a naročito na primorju, nekontrolisana. U zgradama se uklanjaju  noseći zidovi, čija je svrha mogućnost preuzimanja tereta s drugih dijelova zgrade, poda i krova. Takve strukture se ne smiju dirati, jer pružaju zaštitu ukoliko dođe do rušenja zgrada. Uklanjaju se čak i tanki pregradni zidovi, koji iako se polome, pri prvom udaru takođe pružaju zaštitu. Spas nije u bježanju niz stepenice, već u poštovanju propisa”.

On predlaže da se oformi dodatni organ od kog će se tražiti saglasnost za gradnju: ,,Crna Gora ima stručnjake, ali samo u knjigama, malo u praksi. Treba nam pojačan nadzor, ljudi koji će voditi inspekcijske knjige za svaku zgradu, ne da bi spriječili efikasnost brze gradnje, već da bi primijenili zaštitne mjere”.

Markuš ističe pozitivne primjere gradnje,  gdje su ispoštovani svi propisi: ,,Osnovne škole u Nikšiću, Baru i Podgorici Luka Simonović, Sutjeska i Blažo Jokov Orlandić su prilikom projektovanja testirane najnovijim metodama kako bi se utvrdila njihova izdržljivost na zemljotres”.

Područje Balkana je trusno i sklono seizmičkim aktivnostima. Njemački seizmolog Frederil Tilman je za Dojče Vele objasnio zbog čega je došlo do razornog zemljotresa u Albaniji: ,,Zemljotresi dolaze zbog pomjeranja Afričkog kontinenta u pravcu sjevera. Afrička tektonska ploča se svake godine za nekoliko milimetara pomjera u pravcu Evrope. Takvi sudari stvaraju velike napetosti jer dolazi do podvlačenja dijelova Jadranske mikrotektonske ploče pod Balkan. Zemljotres u Albaniji je povezan s tim napetostima”.

Opasnost od zemljotresa ne može se predvidjeti. Najbliži prognozi zemljotresa su Meksiko Siti i Japan, ali su i oni u prednosti za samo nekoliko sekundi. Ovonedeljni potresi osjetili su se u čitavoj bivšoj Jugoslaviji, ali i Italiji. Iz crnogorskog Zavoda za seizmologiju saopštili su da se tokom sedmice može očekivati još manjih ali i moćnijih: ,,Očekujemo da će se aktivnost intenzivno produžiti sigurno ove sedmice, a onda manjim intenzitetom i da će se desiti neki od značajnijih udara. Zemljotresi se javljaju u sekvencama koje nisu pravilne, zato se proučavaju istorijski zapisi zemljotresa. Oni pokazuju da je u području zaliva Boke Kotorske bilo snažnih zemljotresa”.

Svjetski inženjeri kažu da nisu zemljotresi ti koji ubijaju ljude, nego loša gradnja koju obavljaju ljudi.  Mi smo saučesnici stihije. Nisu Albanija i Crna Gora jedini primjeri neuspjeha u ispunjavanju građevinskih kodeksa. U Turskoj je 2011. godine u gradu Vanu u zemljotresu jačine 7,2 Rihtera umrlo preko 600 ljudi, preko 4 hiljade je bilo povrijeđenih, a preko 40 hiljada je ostalo bez domova. Tom prilikom je Redžep Erdogan, tada premijer, uporedio nemar nekih zvaničnika i građevinara sa ubistvom, jer je mutna i nebezbjedna gradnja doprinijela velikom broju smrtnih slučajeva.

Slična je bilo u  Španiji iste godine, kada je u zemljotresu kod grada Lorke uništeno gotovo 80 odsto građevina. Tada je Luis Suarez, predsjednik Geološkog društva Španije rekao da potres jačine 5,2 stepena prema Rihteru nije dovoljno jak da bi proizveo totalni kolaps građevina. Naučna istraživanja tima koji je predvodio dr Pablo Gonzalez sa kanadskog Univerziteta Zapadnog Ontarija sugerišu da je potres prouzrokovala ljudska aktivnost, jer je obrazac kretanja Zemlje bio u skladu sa promjenama koje je izazvalo uklanjanje vode iz podzemnih rezervoara.

Predrag Nikolić kaže da imamo sreće što se javlja više zemljotresa od područja Albanije do Bosne i Hercegovine: ,,Tako se ta energija ne oslobađa kataklizmično kako je to bilo 1979. godine. Imali smo slučajeve likvifacije tla (ključanja tla) u Boki Kotorskoj, a samo malo je falilo da počne i reljef da se mijenja”.

Strahote u Albaniji osvježile su pamćenje. Ove godine bila je 40. godišnjica od najrazornijeg zemljotresa u Crnoj Gori u kojem je 101 osoba izgubila život, a na desetine hiljada ostalo bez krova nad glavom. Nakon te tragedije  izrađena je nova metodologija planiranja zasnovana na aseizmičnom planiranju i očuvanju ravnoteže prirodne i građene sredine. Obavljeno je  istraživanje kojim je utvrđena regionalna seizmološka karakteristika teritorije Crne Gore. Kako se u njemu navodi, u narednih 100 godina, moguć je zemljotres inteziteta VIII stepeni Merkalijeve skale, sa vjerovatnoćom od 63 odsto.

Svejedno, urbanističko planiranje u Crnoj Gori već decenijama ne postoji, upozorava Predrag Nikolić. ,,Crna Gora stihijski srlja u samouništenje. Zakoni se selektivno primjenjuju, sve se svodi na profit. Jedini urbani blok koji je u Podgorici je Blok V, sagrađen je za funkciju života njegovog stanovnika. Poslije toga, ništa”, kaže Nikolić.

Andrija Markuš apeluje na građane da budu obazrivi i odgovorniji. ,,Ukoliko čuju konstantna burgijanja iz stanova u zgradi u kojoj žive, neka obavezno pozovu nadležne službe kako bi se utvrdilo da li taj ko buši ima dozvolu za izvođenje radova. Imamo pravo da znamo da li živimo u sigurnom okruženju”.

Nisu samo zgrade već je i crnogorsko društvo danas ranjivije nego što je nekad bilo.   U vrijeme tragičnog zemljotresa 1979, Crna Gora je bila dio moćne SFRJ,  u pomoć su pritekle JNA, civilna zaštita i teritorijalna odbrana. Čak i izviđački odredi. Pružanje prve pomoći nije bila nepoznanica.

Danas se moramo sučiti sa sobom. Dok vlada urbanistički haos, zemljotres upozorava. Pohlepa nam može doći glave.

                                                                                                                                                                                                                     Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KONGRES DPS, KAKO VLADATI VJEČNO: Snovi grofa Drakule

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanović i njegov DPS su drakule naših dana. Spremni da iscijede i zadnju kap života iz ove zemlje da bi ostali na vlasti

 

Ništa novo trideset godina kasnije. Osmi kongres vladajuće Demokratske partije socijalista (DPS) donio je istog predsjednika, i iste teme: identitet, crkva, neprijatelji, ugroženost države kojoj još koji vijek trebaju branitelji. Milo Đukanović i njegovi. Teme koje decenijama uspješno održavaju podjele u Crnoj Gori, i njenu vlast. Najtrajniju u ovom dijelu svijeta. Novina je možda tek to, da je posljednji kongres DPS-a, bilo gotovo nepodnošljivo gledati i slušati  zbog izokrenute stvarnosti u koju su njeni najviši predstavnici pokušali ubijediti javnost. Domaću i međunarodnu.

Novi vječiti predsjednik DPS,višedecenijski premijer, i predsjednik države, Milo Đukanović saopštio je  da je DPS  politička snaga koja je osmišljeno mijenjala Crnu Goru, “uvijek nabolje”, i da je to partija koja politiku ne percipira “tradicionalno balkanski kao umijeće manipulisanja ljudima”.

“U vrtlogu 90-ih, uprkos početnom nerazumijevanju globalnog karaktera tadašnjih procesa, zavedenosti emocijom jugoslovenstva, suočeni sa izborom između rata i mira, odabrali smo mir, stabilnost, suživot svih vjera i nacija i uspjeli da odbranimo tu vrijednost, što nikome nije pošlo za rukom”, opečatio je Đukanović.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 6. decembra
ili na www.novinarnica.net 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZAŠTO AFERE U CRNOJ GORI OSTAJU BEZ EPILOGA: Bilo pa zastarilo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bilo da govorimo o nerazriješenim ubistvima, spornim privatizacijama, pljačkanju državne imovine, korupciji, kriminalu ili  zlupotrebi položaja, jedno je zajedničko u svim tim pričama: moćni su unaprijed amnestirasni od  odgovornosti

 

Pomoćnik direktora Uprave policije Enis Baković ima sat. Zapravo nekoliko njih. I sve ih je nabavio s načinom, što bi Podgoričani rekli, ne kršeći Zakon o sprječavanju korupcije i svoju obavezu da prijavi pokretnu i nepokretnu imovinu vrijedniju od pet hiljada.

Jeste Bakoviću trebalo dva mjeseca da to objasni, i jeste da je odgovore na novinarska pitanja dostavio direktoru UP Veselinu Veljovićua ne medijima koji su mu ih tražili ali, sudeći po  reakcijama, to novinarima i nije bog zna kakva afera.

„Od jednog stabla ne vidite šumu“, kritikuje anonimni komentator na portalu Vijesti. Dok priča o Bakovićevim satovima ne ode u zaborav.

Da li se danas bilo ko sjeća proljetošnjeg istupa Duška Kneževića u kome je, sliku po sliku, obznanio kako tri sata uslikana na ljevici Predsjednika Mila Đukanovića vrijede, zajedno, tek nešto manje od 1,5 miliona eura? Podsjetimo se, najskuplji među njima košta tričavih 1,35 miliona i može ga zaraditi svako ko je spreman da mjesečno uštedi prosječnu crnogorsku platu (516 eura) u narednih 218 godina.

Pa onda kažu kako se upornost ne isplati.

Prethodno je Knežević dokumentovao zajedničke izlete sa Đukanovićem i Branimirom Gvozdenovićem u San Trope i Dubai. Objelodanio je da je novac sa njegovog računa poslužio kao kolateralza londonski kredit kojim je Đukanović ozvaničio svoj prvi milion.( Naknadno su nas uvjeravali da je taj novac na njegov račun stigao od Dušana Bana i Željka Mihailovića, Đukanovićevih prijatelja i poslovnih partnera nekoliko DPS vlada u raznim i neobičnim poslovima – od duvanskog tranzita do privatizacije Pomorskog saobraćaja).  Knežević je „priznao“ da je lično izmirio (i) Đukanovićeve dugove po rivolving kartici u Atlas banci…

Sve je to bilo plaćeno/podplaćeno novcem klijenata IBM i Atlas banke, shvatili smo. Ako ne prije, a ono makar pošto su Kneževićeve banke otišle u stečaj. Pod upravom stručnjaka iz CBCG. Koji su, ima indicija, privilegovanim klijentima omogućili da sa računa posrnulih banaka izbave svoj novac na  način čija je legalnost upitna. I kojim se crnogorsko Tužilaštvo možda bavi, a možda i ne.

Pošto su, za nedjelju dana, sa istog mjesta stigle suprotne informacije – prva, da je krivična prijava odbačena i druga, da istraga o „nestanku“ 22 miliona sa računa Atlas banke još traje.

Jednako, ni u slučajevima Dubai, San Trope, London, rivolving – nikome ništa. Ne postoji, što bi rekao tajnovidac, ni najudaljenije sumnje da se neko u Tužilaštvu prihvatio posla, krenuo da potvrdi istinitost Kneževićevih navoda (mada većinu njih niko i ne spori) i ispita zakonitost finansijskih aranžmana koje je predsjednik Atlas grupe imao sa višestrukim predsjednikom države, vlade i vladajuće partije.

Uzalud se zimus, iz subote u subotu, šetalo Podgoricom. Hiljade su tražile slobodu i pravdu. Moćni su se sakrili iza funkcija, titula i straha većine da su spremni da za odbranu stečenih privilegija  žrtvuju i državu kojom upravljaju.

Zato, kada je Kneževićev vozač Vlatko Rašović, budući svjedok saradnik pod komandom SDT Milivoja Katnića, otkrio da u stanu Gorana Sita Rakočevića postoji notes u kome su zabilježene navodne Kneževićeve „donacije“ ovdašnjim moćnicima, iz Tužilaštva je ka Skupštini, istoga časa, krenuo zahtjev da se poslaniku Nebojši Medojeviću ukine imunitet. Kako bi ga,valjda, opet „stavili u pritvor“.

Sva je prilika da su ostala imena u toj bilježnici, makar za sada, nečitka.

Slična je priča u slučaju kurira Nenada Vujoševića.Preko njega je Knežević, navodno,  slao novac tužiocima koji su se starali o njegovim i interesima njegovih VIP klijenata. Vujošević je u pritvoru da ne bi uticao na svjedoke. Na popisu svjedoka koje je predložilo Tužilaštvo nema ni jednog tužioca na koje je Vujošević uticao, odnosno, pokušavao da utiče za račun odbjeglog vlasnika Atlas grupe.

U aferi koverta gdje imamo kurira Slavoljuba Miga Stijepovića pravila su bitno drugačija. Iako nema sumnje da on jeste od Kneževića uzeo novac namijenjen nezakonitom finansiranju DPS-a, i da je u lancu potencijalnih saradnik sa kojima je krčmio taj novac on na vrhu a ne na dnu piramide, nikome iz Tužilaštva nije palo na pamet da pokuša spriječiti njegov eventualni uticaj na svjedoke.

Zato mu DPS sprema zahvalnicu, propisujući u partijskim pravilima da generalni sekretar Predsjednika Crne Gore (a Stijepović je to i dalje, bez obzira na korupcijsku aferu u koju je umiješan) po funkciji postaje član Glavnog odbora.

I ako izađemo iz okvira koje nam je objavljenim svjedočenjima, snimcima i dokumentima zadao Duško Knežević, slika nije mnogo svjetlija.

Polako u zaborav pada, nepunih 20 dana stara, afera o urbanističkim inspektorima koji ne da traže, nego, otimaju mitopo crnogorskom primorju. Pod pritiskom javnosti, tek nakon što smo svjedočenje o njihovim (zlo)djelima vidjeli u emisiji Načisto Petra Komnenića, Tužilaštvo se prihvatilo posla a resorni ministar podnio ostavku. Svi, međutim, pokušavaju sakriti od javnosti činjenicu da su za sporna dešavanja znali još prije nekoliko mjeseci. I da je neko (ko?) uspiješno čuvao leđa Vladanu Juretićui Zoranu Boškoviću.

O vladajućem modelu borbe protiv korupcije i kriminala svjedoči i podatak da je Nebojša Obradović, bivši direktor Direkcije za željeznice ostao vladin službeniki pored pravosnažne zatvorske kazne zbog zloupotrebe službenog položaja.

Obradović je našim novcem finansirao osnivačke skupove svoje partije (SD) u hotelu Ramada. Patricija Pobrić koja je prijavila zloupotrebe ostala je bez posla.  Obradović i dalje radi i Vladi. I ponovo je službenik Direkcije za željeznice. Gdje mu je sada direktor Miroslav Kukavičić, jedan od optuženih za lažno svjedočenje tokom suđenja u slučaju Ramada.

Za lažno svjedočenje, za divno čudo, nije optužen predsjednik parlamenta i SD Ivan Brajović, pošto je Tužilaštvo zaključilo kako on nije znao da pred sudom govori neistine. Koju godinu ranije, uz ist obrazloženje „nije znao“ Brajović je oslobođen sumnji u slučaju Limenka.

Onaj koji jeste znao, i koji je sa Acom Đukanovićem potpisao ugovor na osnovu koga je brat tadašnjeg premijera, a da prstom nije mrdnuo, postao bogatiji za desetak miliona, oslobođen je odgovornosti zbog zastare krivičnog djela. Riječ je o Veselinu Veljoviću, tadašnjem i sadašnjem direktoru UP. Njemu izvršna vlast i tužilaštvo, izgleda, vjeruje sve. Sem da je ministra Brajovića uredno obavještavao o ugovornoj obavezi da se isele iz limenke kako bi je kupac placa (mlađu Đukanović) o svom trošku preselio na neko drugo mjesto. Tamo gdje mu kažu vlada, MUP i UP.

Bilo, pa zastarilo.

A kada se dotakosmo policije: dok ovaj tekst nastaje stiže informacija da su dva policajca, koliko juče privedena zbog navodne umiješanosti u trgovinu ljudima, nakon saslušanja pušteni da se brane sa slobode. Zvaničnici policije tvrde kako snimci sa Kosovsko-crnogorske granice o korupciji graničnih policajaca „ne pokazuju ništa“. Disciplinski postupak protiv policajaca koji su na istom mjesto onesposobljavali (prekrivali ih i okretali) kontrolne kamere počeo je u maju prošle godine. I još nije završen.

Do danas ne znamo: ko su (i da li su) policajci koji su progonili i prebijali građane nakon protesta u oktobru 2015. godine? Ili,  zašto nijesu makar suspendovani policajci za koje je Savjet za kontrolu rada policije utvrdio da su prekoračili ovlašćenja i pretukli jednog od navijača Budućnosti u Nikšiću?

Konačno, ko su odgovorni za deportaciju izbjeglica tokom rata u Bosni i Hercegovini, ali i druge ratne zločine počinjenje u Crnoj Gori, ili od strane stanovnika Crne Gore tokom ratova u poslednjoj deceniji prošlog vijeka.

Od tada datiraju i prva nerazjašnjena ubistva kojih, do danas, ima pedesetak. Kao i prve privatizacione  afere. A u Crnoj Gori bez afere nema ni tenderske privatizacije. Od prve (Trebjesa) do poslednje(EPCG)

I u tenderskim privatizacijama mogla su se prepoznati makar dva modela. Bolji – kada se za kupca odaberu kompanije koje imaju prepoznato ime i prezime: nekadašnji Interbruv, Helenic petroleum, T-com… I gori: privatizacioni ugovori sa misterioznim of-šor kompanijama. Tako smo dobili ruševine umjesto ekskluzivnih hotela (As, Otrant…), regionalne simbole divlje gradnje (Avala), crne rupe koje su isisale crnogorsku ekonomiju (KAP, Željezara).

Poslovi sa lokalnim biznismenima pravljeni su, mahom, u četiri oka. Ili uz fingirano poštovanje minimuma procedure. Za male pare tako su ruke probranih prešle kompanije koje su u svom vlasništvu imale vrijedne nekretnine ili monopolski položaj na tržištu (Zavod za urbanizam i projektovanje u Podgorici, HTP Piva iz Plužina, Ski Centar Bjelasica, ulcinjska Solana, Pomorski saobraćaj, Bjelasica Rada).

Zajedničko im je bilo to što su u sve njih bili umiješani pripadnici vladajuće elite. Uz, po svemu sudeći, veliku ličnu korist. I bez bilo kakve odgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo