Povežite se sa nama

FOKUS

BANKARSKI SISTEM NA PRAGU NOVE KRIZE: Ko krije Kneževićev sunovrat, a ko će to da plati

Objavljeno prije

na

Centralna banka (CBCG) ,,će pokušati” da u narednom periodu oporavi dvije banke koje su se zbog pogoršanja osnovnih parametara – nivoa solventnosti i likvidnosti – našle ,,pod dnevnim monitoringom”. Informaciju je obznanio guverner Radoje Žugić, posljednjeg dana oktobra, tokom druženja sa bankarima i novinarima, koje je najavljeno kao svečarsko, posvećeno Nedjelji štednje.

I sve bi ostalo na nivou protokola da nije bilo loših vijesti koje je guverner Žugić, svjesno, pokušao da ublaži u najvećoj mogućoj mjeri. Zato je napomenuo da je najvažnije to što u problemima nijesu sistemski najjače banke. I što aktuelni problemi neće uticati na ukupan sistem. Optimizam je jačao i tvrdnjom: ,,Ako dođe do najgoreg scenarija, a nadam se da neće, nema problema da Fond za zaštitu depozita isplati sve garantovane depozite i time sačuvamo visoku štednju i visok nivo povjerenja u bankarski sistem”.

Da li je to dovoljno da održi red i mir na finansijskom tržištu? Javno dostupni podaci o stanju u ovdašnjim bankama idu u prilog guvernerovim tvrdnjama. Ovdje, ipak, mnogi još pamte slom bankarskog sistema iz vremena raspada SFRJ (danas nas na ta dešavanja podsjeća tzv. stara devizna štednja); pljačku građana preko paradržavnih štedionica koja je slijedila koju godinu kasnije (Jezda, Dafina, Inos), sve zaključno sa operacijom spašavanja Prve banke koja je poreske obveznike koštala ozbiljan ali još neutvrđen iznos? Mjeren desetinama miliona. Sjećamo se i da za pomenute lomove nikada i niko nije odgovarao. Ni pred partijom ni na sudu.

Sigurno je da niko ne može biti spokojan kada od zvaničnika monetarnih vlasti u istom iskazu sazna da su neke banke – zvanično i dalje anonimne – nesolventne i nelikvidne, a da će CBCG pokušati da ih oporavi. I da se nada kako to neće destabilizovati kompletan bankarski sektor u Crnoj Gori. Loš izbor riječi ili nešto mnogo ozbiljnije?

U razgovoru za Monitor guverner Žugić insistira da zanemogle banke ,,imaju realne šanse za oporavak”. Nije, međutim, želio da govori ,,o detaljima” kao što su: imena banaka kojima se bavio na Dan štednje; mjerama koje je, eventualno, CBCG preduzela u cilju njihovog spašavanja/oporavka; sredstvima koja su potrebna za njihovu sanaciju, odnosno iznosu depozita koji bi, u slučaju najgoreg scenarija, bio isplaćen iz Fonda za zaštitu depozita. Razgovor na tu temu bio bi u suprotnosti sa Zakonom, tvrdi Žugić. Izričit je, ipak, da je ,,riječ o malim bankama koje ne mogu uticati na zdravlje sistema”. I spreman je da to ponovi koliko god puta bude trebalo. O ostalom – nekom drugom prilikom.

Stvari su, ipak, dovoljno ozbiljne da bi se sva priča završila na ovome. Tim prije što makar jedna od pomenutih banaka ovih dana ima problema sa isplatom depozita koji se veličinom uklapaju u iznose čiju isplatu država garantuje preko FZD (50 hiljada eura). Ili su tek nešto veći. Pa ih banka umjesto za ugovorenih pet, isplaćuje u roku od sedam radnih dana.

,,Ta dva parametra – likvidnost i solventnost – predstavljaju pokazatelje trenutnog potencijala banke da se podmire obaveze, i njene sposobnosti da obaveze ispunjava na dugi rok”, kaže za Monitor Mila Kasalica, finansijska analitičarka i nekadašnja direktorka pozadinske kontrole banaka u Narodnoj banci Srbije (sistem koji je tada težio 15 milijardi eura raspoređenih u 45 banaka). ,,Nelikvidna i nesolventna banka je visoko osjetljivi subjekt bankarskog sektora, koji nema poslovnu budućnost ukoliko se pod hitno ne dokapitalizuje i ublaži visoko stresno stanje”, nastavlja Kasalica uz stav da je, ,,po svim dostupnim podacima”, vjerovatnoća brzog rješenja i/ili oporavka veća od pomenutih ,,banaka u problemima” – neznatna.

Ta se procjena, u velikoj mjeri, razlikuje od onoga što očekuje guverner.

Nije tajna o kojim bankama je riječ, koliko god CBCG pokušavala da to sakrije od javnosti. Dovoljno je, možda, vratiti se tri mjeseca unazad i ponovo pročitati saopštenje monetarnih vlasti nakon sastanka sa Duškom Kneževićem, glavnim akcionarom Atlas banke i Invest banke Montenegro (IBM). Već tada smo obaviješteni kako će ,,CBCG pratiti realizaciju planova Atas banke i IBM i postupaće u okviru svojih nadležnosti, a sve u cilju očuvanja finansijske stabilnosti sistema…”. Iz istog saopštenja saznajemo kako su Knežević i njegovi saradnici informisali guvernera sa poslovanjem i izazovima sa kojima se suočavaju njihove banke ,,usljed okolnosti koje su se u posljednjem periodu desile”.

Da razjasnimo : negdje u vrijeme ovog sastanka arapska kompanija Kaspia Property Holdings iz Dubaia naplatila je (prinudno) od Atlas banke 12,5 miliona eura po osnovu bezuslovne bankarske garancije koju je banka izdala 20. maja 2015. u korist svog većinskog vlasnika Duška Kneževića. Šta je on uradio sa tim novcem – ne zna se.

Kao što se do danas ne zna čije su bile 100 hiljada dolara, u kešu, koje su u Atlas banci zamijenjene za eure nekoliko dana prije izbora održanih 16. oktobra 2016. Uhapšeni radnici Atlas banke, predvođeni šefom kurirske službe izjavili su na saslušanju da su novac preuzeli od tadašnjeg gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Stijepovića. Misleći da je njegov . Onda se javio Knežević tvrdnjom da je on vlasnik novca. Koji je ,,sasvim legalan”. Čini se da ova istraga još traje. Iako se o njoj više ne govori.

Zato je jasno da su Atlas banka i njena mlađa sestra IBM u ozbiljnim problemima. Analitičari kažu da o tome svjedoči i prošlogodišnji izvještaj MMF Misije za Crnu Goru. A tamo piše: ,,Tri banke sa kvalifikovanim (negativnim – prim. autora) revizijama podliježu strogim nadzornim akcionim planovima, sa jednom bankom koja se nadgleda dnevno. Ove banke nijesu sistemski važne… Ako akcioni planovi ne daju rezultate, ove banke bi propale u roku od godinu… Misija je takođe upozorila da fiskalno prilagođavanje može potkopati izglede banaka ako ekonomija usporava”.

Na drugoj strani Duško Knežević uporno ubjeđuje da kriza ne postoji. Poslednji put je to uradio prije petnaestak dana, kada je preko Pobjede poručio kako ,,klijenti (Atlas) banke nemaju razloga da strahuju. Jedino stečenu aktivu treba da rasporedimo, jer nam je Centralna banka dala rok”.

Kasalica drži da su rokovi – prošli. Baš kao što nema razumijevanja ni za ćutanje CBCG. ,,Centralna banka se uvukla u činovničko tumačenje normi. To je najoptimalniji prostor da se ne prihvati odgovornost za teške odluke, izazvane dugogodišnjim odsustvom proaktivnog pristupa prema Atlas banci”, kaže Kasalica objašnjavajući kako je ,,CB CG proaktivnim mjerama mogla početi još od 2011-e. Svaka zvanična eksterna revizija je od tada bila sa kvalifikovanim mišljenjem, što je trebao biti dodatni signal supervizoru u određivanju mjera zaštite deponenata i stabilnosti tržišta”.

Sagovornica Monitora ukazuje na još jedan, kaže veći, problem. ,,Neznavnično je na tržištu poznato da revizija 2017-e nije urađena, odnosno da revizori nisu željeli da izdaju mišljenje, što je veći problem od kvalifikovanog mišljenja. Posredno, ovo dokazuje i to što ove godine nije nastavljena praksa da se na sajtu CBCG objavljuju revizorski izvještaji svih banaka – do jula za prethodnu godinu. Ove godine to nije odrađeno ni za jednu banku u sistemu, zbog ovih banaka, što takođe potvrđuju podaci o neraspoređenoj dobiti koja se značajno pogoršala”. Zaključuje: ,,Ako je tako, zar nije odavno već bilo vrijeme da se javnost Crne Gore, odnosno deponenti predmetnih banaka, upoznaju sa ovim faktom!?”

Radoje Žugić u razgovoru za Monitor insistira kako je Centralna banka blagovremeno preduzela adekvatne mjere prema bankama koje imaju problema sa radom. Samo što ne želi da otkriva koje su to mjere. I koje banke. Umjesto toga ponavlja kako one ,,imaju realne šanse za oporavak”. I kako ,,ne mogu ugroziti sistem”.

Bilo bi jako dobro da je guverner u pravu.

FZD – poslednja linija odbrane sistema

MONITOR: Treba li da nas hrabri ili plaši to što guverner, kao moguće rješenje za problem Atlas i IBM banke, pominje korišćenje novca iz Fonda za zaštitu depozita (FZD)?
KASALICA: To nas značajno upućuje na podatak da nešto u sistemu nije stabilno. Guverner najavljuje da bi korišćenjem sredstava Fonda mogli sačuvati “visok nivo povjerenja u banakarski sistem”. Tim riječima bi se moglo vjerovati da je guverner ovom stavu pridružio imena banaka zbog kojih je Savjet za finansijsku stabilnost nedavno saopštio da je ,,sistem relativno stabilan”. To je je već bio konkretan pokazatelj značajnog pogoršanja odgovornosti prema javnosti, a posebno prema malim deponentima predmetnih banaka. Takva ciljana netransparentnost i selektivnost, teorijski, sistem čine podložnim urušavanju povjerenja.

MONITOR: Šta je sa Fondom?
KASALICA: Fond za zaštitu depozita koristi se kada nema spasa za banku, i kada je država, odnosno njene institucije, saglasno zakonskim noramama obavezna da isplati male deponente, odnosno sve depozite do 50 hiljada eura.

Nisu poznati zvanični podaci o tome koliko bi sredstava moglo biti potrebno za male deponente predmetnih banaka (Atlas banka i IBM). Obje banke imaju ukupne depozite u vrijednosti od 256 miliona, prema podacima CBCG – bilans stanja na dan 30. septembar. Konzervativnom procjenom, ako pretpostavimo da depoziti do 50 hiljada čine do polovine ukupnih depozita, to je već visoko zabrinjavajući iznos.

Godišnji izvještaj o poslovanju FZD za 2017-u pokazuje da Fond ima aktivu do 95 miliona, sa gotovinom od 77 miliona. Oko 50 miliona tog novca je plasirano na ino-tržišta uz odgovornost CBCG, kao aset menadžera (menadžer sredstava, menadžer za upravljanje sredstvima). Sigurno se još bar desetak miliona sakupilo od premije banaka tokom ove godine. Dodatno, FZD ima mogućnost povlačenja hitne stand-by linije od EBRD-a u vrijednosti do 30 miliona.

Upoređivanje pokazuje da su nominalno sredstva nedovoljna za isplatu malih deponenata, uz preduslov da su sve pripremne radnje odrađene i da je sve prikupljeno na vrijeme da se u roku od 20 radnih dana (zakonski rok), može izaći u susret nalozima malih deponenata. Da je u pitanju i manja agregatna isplata, neka svako za sebe zaključi da li su ovi podaci, izračunati konzervativnom procjenom koja je dodatno maksimalno potcijenjena, za ohrabrenje ili duboku profesionalnu i sistemsku bojazan, uzimajući u obzir da na kraju ovog procesa FZD ostaje skoro prazan. A to je posljednja linija odbrane stabilnosti finansijskog sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STANJE REDOVNO: Ne vide, ne čuju, tvituju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer  Abazović ili, poput predsjednika Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u  u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku, onda vam i naša svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti

 

Sve je u najboljem redu. „Ja ne znam šta se ovdje vanredno dešava”, predočio je, neki dan, premijer Dritan Abazović. ,,Volio bih da me neko ubijedi koji dio crnogorskog sistema ne funkcioniše ili ne pruža one usluge koje je pružao. Ako izuzmemo Ustavni sud…“.

Izjava je došla kao neka vrsta odgovora  na javne kritike  zapadnih partnera. Vrijedi ih ponoviti pošto se nešto slično rijetko može čuti u jeziku diplomatije.

„Od zemlje koja je bila najuspješnija na putu ka EU, Crna Gora sada postaje zemlja problem”, poručila je ministarka vanjskih poslova Slovenije Tanja Fajon. ,,Crna Gora ostaje rak rana EU”, dodala je uz poruku ,,obavezali smo se da ćemo dalje pomagati Crnoj Gori”. Slična upozorenja stigla su i sa one strane Atlantika. ,,Crna Gora je u veoma dubokoj krizi. Blizu je institucionalnog kolapsa kakvog skoro nisam vidio u bilo kojoj zemlji”, saopštio je specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar upozoravajući na  ,,mnogo mogućih posljedica” takvog stanja.

Abazović, kazao je, ne osjeća odgovornost . ,,Da kažem da ne osjećam odgovornost zvučaću arogantno, ali da osjećam ono što neki ljudi nameću – ne osjećam. Vlada je završila sve svoje obaveze. Da nisu srušili Vladu i ove obaveze iz evropske agende bile bi završene”, predočio je premijer pomalo zatečenim novinarima. ,,I zašto  bih osjećao odgovornost? Tehnička Vlada radi bolje nego ona koja je bila u punom mandatu”.

Sve je, dakle, u osjećajima. Odnosno, percepciji. Pa ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer (,,hvala domaćinima što su mi ispunili jedan od dječačkih snova”) ili, poput predsjednika Mila Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u luksuznom hotelu Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku (nije nas udostojio komentara), onda svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti.

Nedavno smo iz Instituta za javno zdravlje dobili informaciju – alarmantno upozorenje  – da je dvoje od petoro (40 odsto) djece predškolskog uzrasta u Crnoj Gori nevakcinisano. Ili, da se ograničimo samo na mandat aktuelne (odlazeće, tehničke) Vlade: u 2022. godini vakcinisano je tek svako deseto dijete (11 odsto) rođeno prethodne godine. Vakine su tu, propisi su jasni, nedostajala je snaga države, ako nas već ima toliko koji više vjerujemo Guglu i Tviteru nego ljekarima.

Bez najave, prošlog petka Vlada je odložila početak drugog polugođa školske 22/23. Zvanično, kako bi omogućila bolju zaradu turističkim poslenicima sa sjevera!? Nezvanično, problem je bilo to što tek kupljeno gorivo (mazut) nije dopremljen do školskih kotlarnica, pa bi đake prošlog ponedjeljka dočekale hladne učionice.

Samo je do najupornijih doprla vijest da je Jugopetrol,  tek početkom nedjelje,  distribuirao neophodno gorivo. Alibi je bio mnogo glasniji. ,,Ako nema grijanja u školama, obratite se onima koji su planirali prethodni budžet (za 2022. godinu – prim. Monitora) i koji su zakinuli stavku vezanu za grijanje u školama u Ministarstvu prosvjete”, saopštio je premijer krajem novembra. Isto smo mogli čuti i od njegovih ministara zdravlja i prosvjete Dragloslava Šćekića i Miomira Vojinovića.

Svi skupa zaboravljaju da je ova Vlada prvi rebalans prošlogodišnjeg budžeta radila još prošlog proljeća. I, da su registrovali manjak novca za grijanje škola, imali su vremena da reaguju.  Pride, direktor Uprave za katastar i državnu imovinu Koča Đurišić  je, krajem prošle godine, na listu razloga zbog kojih njegova Uprava kasni sa tenderom za nabavku mazuta dodao i pomalo zaboravljene sajber napade na dio Vladinih sajtova. Uglavnom, grijanje je zakasnilo.  Za to, po  prilici, nijesu krivi ni DPS ni Moskva ili Brisel.

Ova Vlada je, sjetimo se, i u septembru pomjerila početak školske godine za pet dana. Ministar Vojinović je tada objašnjavao kako će to ,,doprinijeti kvalitetnijoj pripremi za nove školske obaveze i produžetku, odnosno nastavku uspješne turističke sezone u našoj državi”. O kvalitetu obrazovanja ni ljetos ni sada nije bilo riječi.

Svako malo saznamo kako pacijenti u Crnoj Gori ne mogu doći do neophodnih ljekova. Na neočekivanoj muci našli su se onkološki pacijenti, dijabetičari, srčani bolesnici a nedostajalo je i antibiotika za djecu, terapija za HIV pacijente, liječene zavisnike… Čak su i iz KBC-a  pacijente ili njihovu rodbinu slali u  apoteke da kupe nedostajući lijek, gazu, vatu, ubruse  ili hidrogen. Umjesto izvinjenja premijer nudi – samohvalu. I nova obećanja. Vlada će, prvi put, formirati fond za liječenje rijetkih bolesti a u ovu godinu smo, opet prvi put, ušli bez prenesenih dugova Fonda za zdravstvo. Pa će, sve skupa, jednom biti bolje.

Borba protiv kriminala i korpupcije je na vrhu liste. Nesporno je da su rezultati 42. i 43. Vlade na tom planu neuporedivo bolji od DPS-ovih. Što nije bilo ni malo teško. Ali, prošle su dvije godine kako se Petar Ivanović, poslanik, nekadašnji ministar poljoprivrede i kreator afere Abu Dabi fond našao na naslovnim stranama. Prošlo je godinu dok mu nije skinut imunitet. Pa još godinu da saznamo kako istraga nije završena iako su rokovi za podizanje optužnice istekli. Treba saslušati još neke svjedoke. Produžen je rok za podizanje optužnice i u slučaju Plantaže. Iz sličnih razloga.

Krstovići, otac i ćerka, oslobođeni su optužbi za učešće u švercu kokaina koji je za ishod imao rekordnu zapljenu narkotika na teritoriji Crne Gore. Drugih optuženih nema. Kokain iz Volijevog magacina  zaplijenjen je bez optuženih.

Od svih švercera duvana o kojima pričamo decenijama uhapšen je – Abazovićev partijski saradnik i bivši  v.d. direktor Uprave prihoda i carina Rade Milošević. I par vozača kamiona sa ilegalnim teretom.  Dokumenta, navodno povjerljiva, koja je objavio Raško Konjević sugerišu da su u švercu učestvovali ili makar za njega znali još neki funkcioneri URA-e. Zaboravili smo, sve je prilika, aferu televizor ali i ljetošnje hapšenje ruskih špijuna. Od kako je Abazović  smijenio direktora ANB-a Sava Kenteru ni o toj  aferi nije progovorena ni riječ.

Maji Jovanović, vršiocu dužnosti VDT-a drugi, prema zakonu posljednji,  v.d. mandat ističe 5. februara. Pokušavajući da nađu način za njegovo produženje iz Vlade su inicirali izmjene Zakona. O njima će se raspravljati 4. februara. U minut do 12.  Kako sada stoje stvari, makar DF i DPS glasaće protiv. To znači da Jovanović neće dobiti novi mandat, pa će tužilaštvo dobiti novog v.d. starješinu za narednih šest mjeseci. Pa onda sve ispočetka.

Politički predvodnici su jednako uspješni  i na zadatku normalizacije odnosa u regionu. Nemamo ambasadora ni u jednoj od zemalja sa kojom se graničimo. Ministri Aleksandar Damjanović i Marko Kovač ,,unaprijedili” su odnose sa BiH nedavnim odlaskom na svečanost povodom neustavnog Dana Republike Srpske. Milan Knežević je najavio povlačenje odluke o priznanju Kosova (šta ako Aleksandar Vučić, u međuvremenu, taj problem skine sa dnevnog reda?). Svetozar Marović još čeka izručenje, samo što ga iz Podgorice, izgleda, više niko ne traži. Nema ni najavljene normalizacije platnog prometa između dvije države. Teško je banke nagovoriti da se odreknu višemilionskog prihoda koji je, ujedno, potpuno nepotreban trošak za privrednike iz Crne Gore i Srbije. Koji, u krajnjem, plate njihovi potrošači.

Politička normalnost u Crnoj Gori priča je za sebe.

Aktuelno je iščuđavanje nad prijedlogom Branke Bošnjak da se, nakon političke selekcije i eliminacije dijela kandidata za sudije Ustavnog suda, upražnjena mjesta popune nekom vrstom žrijeba/lutrije. ,,Srećne dobitnike”, predlaže Bošnjak, izvlačio bi neko od predstavnika međunarodne zajednice, kako bi se izbjegle sumnje u nepristrasnost. U javnosti je ideja dočekana sa nevjericom i podsmjehom. Mnogo većim nego što ga je izazvala nedavna izjava potpredsjednika Vlade Vladimira Jokovića prema kome aktuelnoj parlamentarnoj većini pripada i većina u Ustavnom sudu. Zapalo ih.

Oktobarski izboru u Šavniku još nijesu završeni. Glasaće se – ko zna kada. I to nije do Ustavnog suda. Vlada našim novcem ulazi u neke nedefinisane projekte u Nikšiću i Baru (EPCG je kupila imovinu Željezare, država kupuje akcije Luke). Najavljuje se, istovremeno, prodaja Budvanske rivijere. Abazović i njegovi ministri u tehničko mandatu ne shvataju da nemaju mandate za dugoročne projekcije bilo koje vrste.

Čekamo primopredaju vlasti u Podgorici i Pljevljima. Parlamentarna većina se zavadila i oko planiranih izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi. Naum  je bio da Vlada uvede prinudnu upravu u tim opštinama kako bi razvlastila izborne gubitnike Ivana Vukovića i Rajka Kovačevića. Zapelo je, izgleda, oko imenovanja v.d. upravnika. Ili je riječ o tome što  dio vladajućih (Demokrate) priprema koaliciju sa Evropa sad, koji slovi za nezvaničnog pobjednika podgoričkih izbora, a to nekima ne odgovara pred dolazeće parlamentarne izbore.

Pošto su pregovori o formiranju vlade Miodraga Lekića propali, parlament bi, po slovu Ustava, trebalo da bude raspušten sredinom marta. Par dana pred prvi krug predsjedničkih izbora. Tako postaje upitna i ideja po kojoj bi predsjednica Skupštine Danijela Đurović mogla postati v.d. predsjednika države u slučaju da se predsjednički izbori zakomplikuju, a hoće ne bude li funkcionalnog Ustavnog suda,  pa ne budu završeni prije nego Đukanoviću istekne mandate (sredina maja).

Uostalom, još traje septembarska sjednica parlamenta na kojoj je DF inicirao smjenu predsjednice parlamenta. Pauza je u toku, evo četvrti mjesec.

Ima tu još sitnica koje bi se mogle pomenuti. Inflacija, Aerodromi, nacionalna avio-kompanija, auto-put, pohara rijeka i šuma, partijsko i porodično zapošljavanje, izostanak obećanih zakona o nelegalno stečenoj imovini, lustraciji, Vladi, Skupštini… Inače je sve u najboljem redu.  ,,Crna Gora pokreće svoj svemirski program”, obznanio je premijer na ovonedjeljnoj sjednici Vlade. Kao stvoreno za Tviter. Polijećemo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KROJENJE CRNOGORSKE POLITIKE: Model KVINTA, proljeće 2023

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“ . Rat u Ukrajini promijenio dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima

 

Da su Crna Gora i Zapadni Balkan politički trusno područje koje nije baš sposobno brinuti o sebi,  odavno je poznato. Mimo perioda Titove Jugoslavije malo je bilo vremena kada neko sa strane nije morao uređivati odnose u našem dvorištu. Sve strateške odluke i trase u novijoj crnogorskoj istoriji su morale biti donesene uz posredovanje i krojenje od strane Amerike, Evrope i Rusije i stoga ne čudi duboko usađeno vjerovanje u narodu da su promjene u Crnoj Gori moguće „tek kada stranci odluče to“.

Uslovi, pitanje i prag od 55 odsto neophodne većine za referendum o nezavisnosti 2006. godine je postavila administracija EU usljed nemogućnosti lokalnih političkih aktera da se sami dogovore. Neka kasnija rješenja iz Ustava su takođe morala biti diktirana od strane EU ili njenih glavnih članica uz „mišljenja i asistencije“ Venecijanske komisije (VK). Upravo zahvaljujući „medijaciji“ briselske administracije i VK, donesene su procedure izbora čelnih ljudi pravosuđa koji su se sada pokazali potpuno jalovim i bez deblokirajućih mehanizama. I dok institucije zemlje klize u v.d. stanje ili disfunkcionalnost jedna za drugom, sve je jasnije da tešku političku i institucionalnu krizu nije moguće riješiti bez ponovne medijacije i „usluga“ međunarodnog faktora. Nedavno je slovenačka vanjska ministarka Tanja Fajon po drugi put bila u Podgorici u mjesec dana urgirajući da se što prije izaberu sudije Ustavnog suda bez kojeg ne može biti ni izbora. Prva posjeta je upriličena krajem decembra pred gregorijanski Božić zajedno sa njenin austrijskim kolegom grofom Aleksanderom Šalenbergom. Tada je poslato jasno upozorenje da bi nova vlada sa mandatarom Miodragom Lekićem izglasana na osnovu novog i široko osporavanog Zakona o predsjedniku, bila „korak unazad“. Tada je Lekić poručio da skupštinska većina „ne želi konfrontacije s međunarodnom zajednicom, ali ni pretvaranje države u eksperimentalnu laboratoriju protektoratskog tipa“.

Slovenija kao dio bivše Jugoslavije i Austrija, nekadašnji vladar više od polovine prostora bivše zemlje,  izabrane  su da prenesu poruke kao neko ko najbolje razumije crnogorske kompleksnosti i političke mahinacije. Tanja Fajon je ranije radila u Evropskoj komisiji (EK) kod komesara za proširenje i ima veliko iskustvo sa Zapadnim Balkanom. Za nekoliko dana, tačnije 23. januara, Fajon treba predati izvještaj vanjskim ministrima članica EU. Ona je tokom druge posjete upozorila da ukoliko se ne osposobi Ustavni sud, u sada šestom pokušaju, da „postoji velika prijetnja da EU zaustavi pristupne pregovore sa Crnom Gorom”. Može se pretpostviti da je Fajon upozorenjem ciljala više na crnogorsku javnost nego političare kojima je jasno da su pristupni pregovori odavno defakto zaustavljeni, kako zbog nesposobnosti i nevoljnosti crnogorskih pregovarača tako i zbog umora u Evropi. Prošle godine u junu se navršila decenija mlitavih pristupnih pregovora koje je otpočela vlast odlazećeg predsjednika Mila Đukanovića i njegove Demokratske partije socijalista (DPS). Tokom 10 godina pregovora DPS je od 33 poglavlja neophodnih za ulazak u EU uspio privremeno zatvoriti samo tri i time je Crna Gora osim formalnog liderstva u evrointegricijama postala i lider u najdužim jalovim pregovorima. Međutim, formalni prekid, tj. obustava pristupnih pregovora bi svakako loše odjeknuo u javnosti dok bi za ostale zemlje u regionu takva objava bila dodatno obezhrabrujuća.

Slovensko-austrijski dvojac je bio pristutan i na sastanku sa liderima Zapadnog Balkana na marginama Svjetskog ekonomskog foruma u Davosu, Švajscarska. Cilj je jačanje integracija prema EU kako je na twitteru objavio v.d. premijer Dritan Abazović rekavši da je „cijelom regionu potrebno više eurooptimizma“. Bosna i Hercegovina je takođe u unutarnjoj blokadi. Predsjednik RS Milorad Dodik postaje sve drskiji u izjavama. Otvoreno je podržao rusku agresiju na Ukrajinu i njeno komadanje uz davanje ordena ruskom diktatoru Vladimiru Putinu. Dodik ne skriva da mu je želja da i BiH nestane. Nedavni nacionalistički izgredi na fudbalskom turniru u Sarajevu i napadi na roditelje mladih igrača iz Srbije podgrijavaju nacionalističke strasti uprkos brzoj akciji policije i privođenju krivaca. Makedonija i Albanija nikako da počnu pristupne pregovore zbog blokade Bugarske. Makedonci odbijajaju da prihvate bugarsko tumačenje njihovog nacionalnog i jezičkog identiteta. Odnosi između Srbije i Kosova koje je i dalje u međunarodnom poluprotektoratu su posljednjih mjeseci doveli maltene do usijanja i samo je direktna intervencija Evropske komisije i zemalja Kvinte/Petorke spriječila otvorenu eskalaciju i sukobe.

Rat u Ukrajini promijenio je dinamiku postupanja Kvinte (Amerika, Britanija, Francuska, Njemačka i Italija) koja je sada očigledno aktivnija, i vidljivo i nevidljivo, u regionalnim političkim procesima. Pogotovo se vidi jači uticaj anglo-saksonskog dijela Petorke (Amerikanci i Britanci) i rastući angažman Francuske. Nekadašnja praksa Zapada da da primat stabilokratiji nad demokratijom u regionu je dovedena u pitanje. Trpljenje autokrata u Republici Srpskoj, Srbiji, Crnoj Gori i Albaniji samo da bi se dobila kratkoročna stabilnost se vremenom pokazala kontraproduktivnom jer su moćnici počeli da se ponašaju kao nedodirljiva božanstva.

Britanski interes u cilju obuzdavanja šverca cigareta i preko Luke Bar je već neko vrijeme jasno i javno definisan sa aktivnim angažmanom britanskih finansijskih i obavještajnih službi pri državnim organima u Podgorici. U utorak je objavljena informacija da je v.d. direktor Uprave prihoda i carina Vladan Bulatović imao sastanak sa ambasadorkom Karen Medoks i britanskim oficirom za vezu za privredni i finansijski kriminal. Glavni specijalni tužilac Vladimir Novović je pred gregorijanski Božić posjetio London službeno radi jačanja saradnje „u oblasti borbe protiv korupcije i teškog i organizovanog kriminala na Zapadnom Balkanu i u Evropi“. Interesantno je da se ta posjeta poklapa sa hapšenjem bivšeg direktora Uprave prihoda i carina Rada Miloševića.

Valja se podsjetiti da su Anglosaksonci takođe bili uključeni i u raniji izborni proces u Crnoj Gori koji je doveo do pada DPS vlasti na sličan način na koji je i Slobodan Milošević uklonjen u oktobru 2000. godine, ali uz mnogo manje buke. Bez pomoći britanskih i američkih organizacija i njihovih konsultanata ujedinjavanje tadašnje crnogorske opozicije bi bilo teško zamislivo. U vrijeme kada je sadašnji specijalni američki izazlanik za Balkan Gabrijel Eskobar bio otpravnik poslova američke ambasade u Beogradu kafići i restorani u relativnoj blizini ambasade bili su puni gostiju iz Demokratskog fronta (DF) koji su dolazili na konsultacije i instrukcije, uglavnom uz pomoć prevodilaca. Navodno su i zadnja vrata ambasade često primala posjetioce. Slične scene su nekad viđane u Budimpešti sa osobama Demokratske opozicije Srbije (DOS) koji su pripremani za savezne izbore u jesen 2000. godine. Kakva je bila euforija nakon izborne pobjede 30. avgusta 2020. godine je opisao Andrija Mandić, jedan od DF lidera, na sjednici skupštinskog Odbora za bezbijednost 28. oktobra rekavši da je  „nosilac naše liste (Zdravko Krivokapić) jedva dočekao da utrči u američku ambasadu i pita šta treba da radi“. Naknadna grabež za pozicijama u novoj vlasti i izvrdavanje pojedinih dogovora je kasnije dovela i do američkog stava da „za sada“ DF nije partner u procesima u Crnoj Gori.

Za razliku od prilično jedinstvenog stava Anglosaksonaca, emisari koji dolaze iz Brisela su različitijih boja ali možda i uticaja. Stavovi Berlina su puno puta na odstojanju od Vašingtona i Londona a nekad bliži Moskvi nego što se i misli.

Miroslav Lajčak je odigrao veliku ulogu kao izaslanik EU tokom crnogorskog referenduma 2006. godine za čiji uspjeh je od vanjskih faktora jedino Moskva bila decidno zainteresirana i uključena da pomogne režimu Đukanovića. Lajčak je bivši komunistički diplomac MGIMO akademije u Moskvi čija diplomska slika stoji tik do slike ruskog vanjskog ministra Sergeja Lavrova i smatra se da nije slučajno što je on imao presudnu ulogu da referendum prođe kako je planirano. Nebojša Medojević ga je nedavno nazvao „starim agentom KGB-a“ i plaćenikom Đukanovićevog kartela. Lajčak je bio i ministar inostranih poslova u vladi Roberta Fica kada je ubijen slovački novinar Jan Kučijak i njegova vjerenica. Fico je u nedavnom intervjuu za prestižni švajcarski list NZZ osudio sankcije prema Rusiji dok je pomoć u oružju za odbranu Ukrajine označio kao „javni ratni zločin“. Lajčak koji je i sada čest službeni gost u Crnoj Gori je ovu skandaloznu izjavu svog partijskog šefa odćutao. Tonino Picula kao izvjestilac Evropskog parlamenta za Crnu Goru je lijevi kadar i bivši hrvatski vanjski ministar. Njegova Socijaldemokratska partija kojoj pripada i predsjednik Zoran Milanović je  blokirala obuku ukrajinskih vojnika u Hrvatskoj. Picula je u svojim izjavama puno puta bio na liniji stavova DPS-a.

Ostaje da se vidi hoće li se Kvinta dogovoriti ili će svako na svoj način raditi na razrješenju krize u Crnoj Gori i krojenju njenog daljeg strateškog pravca. Tanja Fajon je tokom druge posjete Podgorici izjavila „od Crne Gore očekuje da isporuči rezultate“ i da povodom toga „ima dobar osjećaj“.

 

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo