Povežite se sa nama

FOKUS

BANKARSKI SISTEM NA PRAGU NOVE KRIZE: Ko krije Kneževićev sunovrat, a ko će to da plati

Objavljeno prije

na

atlas

Centralna banka (CBCG) ,,će pokušati” da u narednom periodu oporavi dvije banke koje su se zbog pogoršanja osnovnih parametara – nivoa solventnosti i likvidnosti – našle ,,pod dnevnim monitoringom”. Informaciju je obznanio guverner Radoje Žugić, posljednjeg dana oktobra, tokom druženja sa bankarima i novinarima, koje je najavljeno kao svečarsko, posvećeno Nedjelji štednje.

I sve bi ostalo na nivou protokola da nije bilo loših vijesti koje je guverner Žugić, svjesno, pokušao da ublaži u najvećoj mogućoj mjeri. Zato je napomenuo da je najvažnije to što u problemima nijesu sistemski najjače banke. I što aktuelni problemi neće uticati na ukupan sistem. Optimizam je jačao i tvrdnjom: ,,Ako dođe do najgoreg scenarija, a nadam se da neće, nema problema da Fond za zaštitu depozita isplati sve garantovane depozite i time sačuvamo visoku štednju i visok nivo povjerenja u bankarski sistem”.

Da li je to dovoljno da održi red i mir na finansijskom tržištu? Javno dostupni podaci o stanju u ovdašnjim bankama idu u prilog guvernerovim tvrdnjama. Ovdje, ipak, mnogi još pamte slom bankarskog sistema iz vremena raspada SFRJ (danas nas na ta dešavanja podsjeća tzv. stara devizna štednja); pljačku građana preko paradržavnih štedionica koja je slijedila koju godinu kasnije (Jezda, Dafina, Inos), sve zaključno sa operacijom spašavanja Prve banke koja je poreske obveznike koštala ozbiljan ali još neutvrđen iznos? Mjeren desetinama miliona. Sjećamo se i da za pomenute lomove nikada i niko nije odgovarao. Ni pred partijom ni na sudu.

Sigurno je da niko ne može biti spokojan kada od zvaničnika monetarnih vlasti u istom iskazu sazna da su neke banke – zvanično i dalje anonimne – nesolventne i nelikvidne, a da će CBCG pokušati da ih oporavi. I da se nada kako to neće destabilizovati kompletan bankarski sektor u Crnoj Gori. Loš izbor riječi ili nešto mnogo ozbiljnije?

U razgovoru za Monitor guverner Žugić insistira da zanemogle banke ,,imaju realne šanse za oporavak”. Nije, međutim, želio da govori ,,o detaljima” kao što su: imena banaka kojima se bavio na Dan štednje; mjerama koje je, eventualno, CBCG preduzela u cilju njihovog spašavanja/oporavka; sredstvima koja su potrebna za njihovu sanaciju, odnosno iznosu depozita koji bi, u slučaju najgoreg scenarija, bio isplaćen iz Fonda za zaštitu depozita. Razgovor na tu temu bio bi u suprotnosti sa Zakonom, tvrdi Žugić. Izričit je, ipak, da je ,,riječ o malim bankama koje ne mogu uticati na zdravlje sistema”. I spreman je da to ponovi koliko god puta bude trebalo. O ostalom – nekom drugom prilikom.

Stvari su, ipak, dovoljno ozbiljne da bi se sva priča završila na ovome. Tim prije što makar jedna od pomenutih banaka ovih dana ima problema sa isplatom depozita koji se veličinom uklapaju u iznose čiju isplatu država garantuje preko FZD (50 hiljada eura). Ili su tek nešto veći. Pa ih banka umjesto za ugovorenih pet, isplaćuje u roku od sedam radnih dana.

,,Ta dva parametra – likvidnost i solventnost – predstavljaju pokazatelje trenutnog potencijala banke da se podmire obaveze, i njene sposobnosti da obaveze ispunjava na dugi rok”, kaže za Monitor Mila Kasalica, finansijska analitičarka i nekadašnja direktorka pozadinske kontrole banaka u Narodnoj banci Srbije (sistem koji je tada težio 15 milijardi eura raspoređenih u 45 banaka). ,,Nelikvidna i nesolventna banka je visoko osjetljivi subjekt bankarskog sektora, koji nema poslovnu budućnost ukoliko se pod hitno ne dokapitalizuje i ublaži visoko stresno stanje”, nastavlja Kasalica uz stav da je, ,,po svim dostupnim podacima”, vjerovatnoća brzog rješenja i/ili oporavka veća od pomenutih ,,banaka u problemima” – neznatna.

Ta se procjena, u velikoj mjeri, razlikuje od onoga što očekuje guverner.

Nije tajna o kojim bankama je riječ, koliko god CBCG pokušavala da to sakrije od javnosti. Dovoljno je, možda, vratiti se tri mjeseca unazad i ponovo pročitati saopštenje monetarnih vlasti nakon sastanka sa Duškom Kneževićem, glavnim akcionarom Atlas banke i Invest banke Montenegro (IBM). Već tada smo obaviješteni kako će ,,CBCG pratiti realizaciju planova Atas banke i IBM i postupaće u okviru svojih nadležnosti, a sve u cilju očuvanja finansijske stabilnosti sistema…”. Iz istog saopštenja saznajemo kako su Knežević i njegovi saradnici informisali guvernera sa poslovanjem i izazovima sa kojima se suočavaju njihove banke ,,usljed okolnosti koje su se u posljednjem periodu desile”.

Da razjasnimo : negdje u vrijeme ovog sastanka arapska kompanija Kaspia Property Holdings iz Dubaia naplatila je (prinudno) od Atlas banke 12,5 miliona eura po osnovu bezuslovne bankarske garancije koju je banka izdala 20. maja 2015. u korist svog većinskog vlasnika Duška Kneževića. Šta je on uradio sa tim novcem – ne zna se.

Kao što se do danas ne zna čije su bile 100 hiljada dolara, u kešu, koje su u Atlas banci zamijenjene za eure nekoliko dana prije izbora održanih 16. oktobra 2016. Uhapšeni radnici Atlas banke, predvođeni šefom kurirske službe izjavili su na saslušanju da su novac preuzeli od tadašnjeg gradonačelnika Podgorice Slavoljuba Stijepovića. Misleći da je njegov . Onda se javio Knežević tvrdnjom da je on vlasnik novca. Koji je ,,sasvim legalan”. Čini se da ova istraga još traje. Iako se o njoj više ne govori.

Zato je jasno da su Atlas banka i njena mlađa sestra IBM u ozbiljnim problemima. Analitičari kažu da o tome svjedoči i prošlogodišnji izvještaj MMF Misije za Crnu Goru. A tamo piše: ,,Tri banke sa kvalifikovanim (negativnim – prim. autora) revizijama podliježu strogim nadzornim akcionim planovima, sa jednom bankom koja se nadgleda dnevno. Ove banke nijesu sistemski važne… Ako akcioni planovi ne daju rezultate, ove banke bi propale u roku od godinu… Misija je takođe upozorila da fiskalno prilagođavanje može potkopati izglede banaka ako ekonomija usporava”.

Na drugoj strani Duško Knežević uporno ubjeđuje da kriza ne postoji. Poslednji put je to uradio prije petnaestak dana, kada je preko Pobjede poručio kako ,,klijenti (Atlas) banke nemaju razloga da strahuju. Jedino stečenu aktivu treba da rasporedimo, jer nam je Centralna banka dala rok”.

Kasalica drži da su rokovi – prošli. Baš kao što nema razumijevanja ni za ćutanje CBCG. ,,Centralna banka se uvukla u činovničko tumačenje normi. To je najoptimalniji prostor da se ne prihvati odgovornost za teške odluke, izazvane dugogodišnjim odsustvom proaktivnog pristupa prema Atlas banci”, kaže Kasalica objašnjavajući kako je ,,CB CG proaktivnim mjerama mogla početi još od 2011-e. Svaka zvanična eksterna revizija je od tada bila sa kvalifikovanim mišljenjem, što je trebao biti dodatni signal supervizoru u određivanju mjera zaštite deponenata i stabilnosti tržišta”.

Sagovornica Monitora ukazuje na još jedan, kaže veći, problem. ,,Neznavnično je na tržištu poznato da revizija 2017-e nije urađena, odnosno da revizori nisu željeli da izdaju mišljenje, što je veći problem od kvalifikovanog mišljenja. Posredno, ovo dokazuje i to što ove godine nije nastavljena praksa da se na sajtu CBCG objavljuju revizorski izvještaji svih banaka – do jula za prethodnu godinu. Ove godine to nije odrađeno ni za jednu banku u sistemu, zbog ovih banaka, što takođe potvrđuju podaci o neraspoređenoj dobiti koja se značajno pogoršala”. Zaključuje: ,,Ako je tako, zar nije odavno već bilo vrijeme da se javnost Crne Gore, odnosno deponenti predmetnih banaka, upoznaju sa ovim faktom!?”

Radoje Žugić u razgovoru za Monitor insistira kako je Centralna banka blagovremeno preduzela adekvatne mjere prema bankama koje imaju problema sa radom. Samo što ne želi da otkriva koje su to mjere. I koje banke. Umjesto toga ponavlja kako one ,,imaju realne šanse za oporavak”. I kako ,,ne mogu ugroziti sistem”.

Bilo bi jako dobro da je guverner u pravu.

FZD – poslednja linija odbrane sistema

MONITOR: Treba li da nas hrabri ili plaši to što guverner, kao moguće rješenje za problem Atlas i IBM banke, pominje korišćenje novca iz Fonda za zaštitu depozita (FZD)?
KASALICA: To nas značajno upućuje na podatak da nešto u sistemu nije stabilno. Guverner najavljuje da bi korišćenjem sredstava Fonda mogli sačuvati “visok nivo povjerenja u banakarski sistem”. Tim riječima bi se moglo vjerovati da je guverner ovom stavu pridružio imena banaka zbog kojih je Savjet za finansijsku stabilnost nedavno saopštio da je ,,sistem relativno stabilan”. To je je već bio konkretan pokazatelj značajnog pogoršanja odgovornosti prema javnosti, a posebno prema malim deponentima predmetnih banaka. Takva ciljana netransparentnost i selektivnost, teorijski, sistem čine podložnim urušavanju povjerenja.

MONITOR: Šta je sa Fondom?
KASALICA: Fond za zaštitu depozita koristi se kada nema spasa za banku, i kada je država, odnosno njene institucije, saglasno zakonskim noramama obavezna da isplati male deponente, odnosno sve depozite do 50 hiljada eura.

Nisu poznati zvanični podaci o tome koliko bi sredstava moglo biti potrebno za male deponente predmetnih banaka (Atlas banka i IBM). Obje banke imaju ukupne depozite u vrijednosti od 256 miliona, prema podacima CBCG – bilans stanja na dan 30. septembar. Konzervativnom procjenom, ako pretpostavimo da depoziti do 50 hiljada čine do polovine ukupnih depozita, to je već visoko zabrinjavajući iznos.

Godišnji izvještaj o poslovanju FZD za 2017-u pokazuje da Fond ima aktivu do 95 miliona, sa gotovinom od 77 miliona. Oko 50 miliona tog novca je plasirano na ino-tržišta uz odgovornost CBCG, kao aset menadžera (menadžer sredstava, menadžer za upravljanje sredstvima). Sigurno se još bar desetak miliona sakupilo od premije banaka tokom ove godine. Dodatno, FZD ima mogućnost povlačenja hitne stand-by linije od EBRD-a u vrijednosti do 30 miliona.

Upoređivanje pokazuje da su nominalno sredstva nedovoljna za isplatu malih deponenata, uz preduslov da su sve pripremne radnje odrađene i da je sve prikupljeno na vrijeme da se u roku od 20 radnih dana (zakonski rok), može izaći u susret nalozima malih deponenata. Da je u pitanju i manja agregatna isplata, neka svako za sebe zaključi da li su ovi podaci, izračunati konzervativnom procjenom koja je dodatno maksimalno potcijenjena, za ohrabrenje ili duboku profesionalnu i sistemsku bojazan, uzimajući u obzir da na kraju ovog procesa FZD ostaje skoro prazan. A to je posljednja linija odbrane stabilnosti finansijskog sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MONITOR ISTRAŽUJE: Koliko vrijedi crnogorski pasoš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 199 rangiranih zemalja Crna Gora i njen pasoš se po individualnom indeksu nalazi na 85. mjestu, sa 121 državom u koju crnogorski državljani mogu putovati bez vize ili sa vizom koja se dobija na dolasku. Znatno bolje rangirani od crnogorskog su i pasoši  nekih vidno problematičnih i nestabilnih zemalja kao što su Meksiko, Kolumbija, Venecuela, Ukrajina…

 

Kaže se da pasoš jedne zemlje vrijedi koliko i država koja ga je izdala. A i država vrijedi onoliko koliko je vani cinjenjen njen pasoš.

Vlasti Crne Gore neprekidno ističu mantru o „liderstvu“ Crne Gore u evroatlantskim integracijama i ponavlja kurtuazne ocjene stranih zvaničnika kako je Crna Gora priznata i cijenjena u NATO-u i EU. Vlada je takođe početkom ove godine pompezno najavila da je počeo kontroverzni i dosta osporavan u zemlji i vani „razvojni program prijema u CG državljanstvo radi investicija“. Za tu svrhu je Vlada, 28. maja 2019, potpisala ugovor sa Arton Capital, međunarodnom finansijskom konsultantskom agencijom koja je postala autorizirani agent za sprovođenje projekta ekonomskog državljanstva.

Na osnovu investiranja u Crnu Goru predviđeno je da do 2.000 stranih državljana u naredne tri godine stekne crnogorsko državljanstvo ukoliko ispuni određene kriterijume u smislu minimalne investicije (od 100 do 450 hiljada eura – zavisno od regiona) i da nisu pravosnažno osuđivani.

Arton Capital je poznat po svom detaljnom indeksu prohodnosti i atraktivnosti svjetskih pasoša. Od 199 rangiranih zemalja Crna Gora i njen pasoš se po individualnom indeksu nalazi tek na 85. mjestu, sa 121 državom u koju crnogorski državljani mogu putovati bez vize ili sa vizom koja se dobija na dolasku.Kada se bolje pogleda to i nije neki sjajan rezultat koji je preporučuje kao destinaciju za ekonomsko državljanstvo. Dovoljno je vidjeti da supasoši nekih vidno problematičnihi nestabilnih zemalja znatno bolje rangirani od crnogorskog, kao što je Meksiko (51.mjesto), Kolumbija (78.mjesto), Venecuela (74. mjesto), Ukrajina (63. mjesto), El Salvador (80. mjesto), Gvatemala (76.mjesto) itd.

Ako su pasoši ovih i mnogih drugih zemalja bolje kotirani od crnogorskog onda je jasno kakva je percepcija Crne Gore u svijetu.

Ono što je još interesantnije je kako se crnogorski pasoš kotira u regionu gdje je navodno Crna Gora „lider“ u razvoju i „na putu ka Evropi“ po riječima njenih vodećih političara. Ti isti političari vladajuće garniture su ranije isticali da će Crnoj Gori, kada povrati samostalnost, biti otvorena sva vrata svijeta dok će Srbija ostati zaglavljena u prošlosti zbog kosovskog i drugih problema i time biti izolirana od Zapada. Međutim, Srbija sa kojom je Crna Gora bila u državnoj zajednici do 2006. se kotira daleko bolje na Passport Index listi i nalazi se na 70. mjestu. Sa srpskim pasošem se može putovati bez vize ili sa vizom po dolasku u 131 zemlju. Makedonski pasoš se takođe bolje kotira od crnogorskog i nalazi se na 82. mjestu. Crna Gora je po istom indeksu bolja od Albanije (94. pozicija) i Bosne i Hercegovine (90.). Slično rangiranje ima i Henley & Partners Passport Index.

Međutim Sovereign Man Index (SMI) ima puno sofisticiraniji sistem evaluacije državljanstava koji se ne zasniva samo na broju država u koje se može ići bez vize već i na važnosti destinacija u koje se želi putovati sa dotičnim pasošem, kaoi broju posjetilaca i bruto društvenom proizvodu po glavi stanovnika zemlje nosioca pasoša. Tako na primjer, ako se sa pasošem A može putovati u Francusku i Kinu a sa pasošem B na Komorska Ostrva i Tuvalu onda će pasoš A imati prevagu nad pasošem B iako oba pasoša imaju pristup u po dvije zemlje. Po datim standardima ove rejting agencije čak i pasoši Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije imaju bolji status i vrijednost od crnogorskog pasoša.

Sovereign Man Index na osnovu niza parametara stavlja Crnu Goru na 79. mjesto vrijednosti njenog putnog dokumenta. Srpski pasoš na 54. poziciji je neuporedivo bolje rangiran od crnogorskog. Bosanski (69.pozicija) i makedonskog (73. pozicija) su takođe bolji od crnogorskog. Crna Gora je jedino bolja od Albanije koja je na 85. mjestu.

STC Index takođe daje prednost srpskom i bosanskom pasošu (mjesta 83 i 87) nad crnogorskim (90. pozicija). Oba indexa, SMI i STC takođe ocjenjuju gore pomenute pasoše haotičnih država Latinske Amerike znatno atraktivnijim od crnogorskog pasoša.

Kada se pogleda i težina dobijanja viza i druge povoljnosti za određene zemlje onda je priča o crnogorskom liderstvu i prepoznatljivosti još neubjedljivija. Primjer glavne zemlje NATO-a, Sjedinjenih Država, jasno pokazuje koje zemlje u regionu Amerikanci tretiraju povoljnije.

Crnogorski državljani američke vize za turistička putovanja dobijaju na tri godine sa više ulazaka. Iako Srbija, BiH i Makedonija nisu u NATO-u američki konzulati građanima tih zemalja još od kraja maja 2010. izdaju vize na minimum 10 godina sa više ulaza. Isto se odnosi na Hrvatsku dok su Slovencima američke vize odavno ukinute. Takođe procedura dobijanja vize i potrebna dokumentacija je jednostavnija za navedene zemlje. Osim američkih, i vize za druge prekomorske zemlje je lakše dobiti sa srpskim, bosanskim i makedonskim pasošima nego sa crnogorskim.

Jedino što čini crnogorski pasoš donekle atraktivnim za tzv. ekonomske investitore je da za Schengen zonu nije potrebna viza za turističke boravke do 90 dana, kao ni za teritoriju Ruske Federacije do 30 dana uprkos navodnom sukobu sa Moskvom koja je i najzaslužnija što Crna Gora uopšte ima svoj posebni pasoš, tj. državu.

Po pitanju radnih viza za crnogorske pomorce situacija je još gora. Već je izvještavano nekoliko puta u dnevnoj štampi o teškoćama dobijanja viza za crnogorske pomorce, koje su inače znatno kraćeg roka od nosilaca srpskih, hrvatskih, bosanskih i čak i albanskih pasoša. Monitoru je nekoliko pomoraca potvrdilo da se masovno aplicira za srpsko, bosansko i albansko državljanstvo, ko gdje i kako može, jer „Crnogorci imaju goru reputaciju i od Albanaca i Kolumbijaca“. Domaća i strana štampa je inače puna naslova o rekordnim ulovima narkotika na brodovima gdje su glavni akteri crnogorski pomorci.

Od evropskih zemalja vizu crnogorskim državljanima i dalje traže Velika Britanija i Republika Irska i njihovo ukidanje je bez izgleda do daljeg. Prije pet godina crnogorsko Ministarstvo vanjskih poslova je „ponovilo zainteresovanost za ukidanje viznog režima državljanima CG“ te će „u tom dijelu nastaviti odgovarajuće aktivnosti“ prema bezviznom režimu sa Britanijom. Za sada se golim okom ne vidi nikakva zainteresiranost a kamoli aktivnost crnogorske strane niti za Britaniju niti za druge prestižne destinacije. Istina, većina crnogorskih građana je zauzeta pukim preživljavanje i o putovanjima razmišljaju uglavnom u kontekstu odlaska na rad, većinom „na crno“.

Međutim, pitanje viznog režima i snage pasoša je stvar prestiža i reputacije svake države koja ozbiljno drži do sebe a pogotovo one koja nudi ekonomsko državljanstvo. Tako su Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE)pokrenuli projekat lobiranja i dizanja rejtinga emiratskog pasoša sa ciljem da do 2021.god. emiratski pasoš izbije među pet najatraktivnijih i najprohodnijih svjetskih pasoša. Rezultati su već prevazišli očekivanja jer su Emirati uspjeli od 2016. povećati rejting svoga pasoša sa 122 zemlje na sadašnjih 175 država gdje mogu putovati bez viza ili dobiti vizu po dolasku i time su izbili na prvo mjesto Passport Index-a.

Sa druge strane Srbija, BiH i Makedonija vode aktivne kampanje i lobiranja u Londonu i u drugim prestižnim svjetskim centrima zajedno sa svojim dijasporama na ukidanju viza i brendiranju svojih zemalja. Srbijansko Ministarstvo spoljnih poslova je u međuvremenu imalo znatnog uspjeha isposlovavši ukidanje viza srpskim državljanima za Japan, Indoneziju, Burmu, Kinu, Mongoliju, Kuvajt, nekoliko karipskih turističkih država kao i ublažavanje restriktivnog kanadskog viznog režima i gore pomenute olakšice za američku vizu.

Hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova je nakon koordinirane kampanje sa svojom dijasporom uspjelo skinuti Hrvatima vize za Kanadu još prije 10 godina. Hrvatska je prije toga vodila upornu i uspješnu kampanju za bezvizni režim sa Britanijom. Hrvatska je na 48. mjestu Sovereign Man indeksa, STC je stavlja na 31. mjesto dok je Passport Index pozicionira na broju 40. Hrvatima ostaje još jedino da se izbore za ukidanje američke i ruske vize. O snazi slovenačkog pasošu je izlišno uopšte i govoriti a kamoli ga porediti sa Crnom Gorom i bilo kojom drugom državom bivše Jugoslavije.

Za očekivati je prema dosadašnjem toku stvari da će Srbija, BiH i Makedonija takođe osigurati ukidanje viza za preostale destinacije puno brže i efikasnije od Crne Gore.

Arton Capital u svojoj ponudi inih državljanstava još nije uvrstio Crnu Goru ali pregledom ponude na njihovom website-u  vidi se da Crna Gora teško može biti konkurentna na tom polju. Arton Capital nudi kao ovlašćeni posrednik državljanstva Antigve & Barbuda, Dominike, Svete Lucije, Grenade i Svetog Kitsa & Nevisa. Pasoši svih pet karipskih država se na svim indeksima puno bolje kotiraju od Crne Gore dok prva tri ostrva nude ekonomsko državljanstvo za 100.000 američkih dolara što je manje od minimalnih 100.000 eura koje traži crnogorska vlada. Zadnja dva ostrva traže 150.000 dolara ali razlika u cijeni ne znači puno kad pasoši ovih državica imaju bolju prohodnost. Od evropskih destinacija Arton Capital posreduje za dobijanje državljanstava Malte i Kipra i cijena njihovih pasoša je puno veća od crnogorske. Za malteški pasoš treba izdvojiti milion eura a za kiparski čitavih dva miliona.

Koliko će crnogorski pasoš biti privlačan nekome iz inostranstva ostaje da se vidi u nadi da se neće ponavljati dosadašnji slučajevi „strateških partnera“ vlasti koji su već dobili CG pasoš. Zanimljiva je i uredba da za ekonomski program ne mogu aplicirati lica koja su pravosnažno osuđena. Po tome sudeći, lica sa međunarodnih potjernica koja su pod istragama ili tek treba da im se sudi izgleda mogu aplicirati bez problema kao i do sada.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KAD VLAST KORUMPIRA: Jedan glas – dva stana

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada je sa 2,6 miliona eura našeg novca častila stotinjak državnih funkcionera, dijeleći im stanove ili stambene kredite, iako su mnogima od njih listovi nepokretnosti već bili prepunjeni. Posebno problematično je to što su na spisku zaduženih kod Vlade upravo oni koji bi trebalo da kontrolišu njen rad. Zove li se to korupcija

 

Ono što i nije smjelo biti tajna, konačno je objelodanjeno. Po nalogu premijera Duška Markovića, Komisija za stambenu politiku Vlade je krajem prethodne sedmice objavila spisak 95 funkcionera koji su tokom ove i prethodne dvije godine  dobili stanove ili stambene kredite po povoljnim uslovima. U prevodu – častili su ih našim novcem, pošto država pokriva  i do 80 odsto vrijednosti dodijeljenih kredita. Iz budžeta je za funkcionere ,,beskućnike” tako  izdvojeno 2,6 miliona eura.

Vlada je, međutim, i dalje nastavila da taji važne informacije u vezi sa  ovim poslom, pa još ne znamo  pod kojim uslovima i kriterijumima,  i uz kakva obrazloženja je dala kredite i stanove za ovih stotinjak funkcionera. A obrazloženja su sigurno zanimljiva. Tipa: direktoru Agencije za sprečavanje korupcije (ASK) Sretenu Radonjiću dati  40 hiljada eura, jer je, kako je priznao u svom imovinskom kartonu – kuću od 110 kvadrata ,,dao sinu”. Stan od 96 kvadrata nije poklanjao nikom, ali  mu je valjda tijesan. Ni pomoćni objekat i pašnjaci ne pomažu stambenoj tuzi Radonjića.

Njegovu stambenu muku premijer Marković odlično poznaje, pošto je direktor ASK tast premijerovog sina. Častio ga je da ne pati. A i zaslužio je. Uz sve, Radonjić, kao direktor Agencije kojoj funkcioneri moraju prijaviti svu imovina, propustio je da u kartonu navede ovo malecko kreditiranje.

Radonjić nije jedini funkcioner koji je imao stanove i kuće, a koji je od Vlade dobio još jedan stančić, da mu se nađe, ili gotovo pa bespovratni stambeni kredit. Na spisku su ministri, poslanici, čelni ljudi institucija, kao i predstavnici pravosuđa. Posebno problematično je to, što su pojedini koji su čašćeni stanovima ili novcem od strane Vlade, iako su stambeno obezbijeđeni, upravo oni koji bi trebalo da kontrolišu rad te iste Vlade. Poput tužilaca, sudija, policajaca, te čelnika Agencije za sprečavanje korupcije, policije i drugih institucija zaduženih za borbu protiv korupcije.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 16. AVGUSTA

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KO NAS PREDSTAVLJA U SVIJETU: Režimski kadrovi opšte prakse glume diplomate

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora ima 28 ambasada. Zakon o vanjskim poslovima propisuje da se šef diplomatsko-konzularnog predstavništva postavlja iz reda diplomata. Zakon predviđa i da nekarijernih šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava može biti najviše 30 odsto. Nekarijernih, tj. partijskih ambasadora je već sada više od propisane norme, a najavljenim imenovanjima taj broj će se povećati

 

Novoizabranog ambasadora Crne Gore u Sarajevu Obrada Miša Stanišića ne treba posebno predstavljati domaćoj javnosti. Ko god je bar jednom odgledao skupštinski prenos zna o kakvom se redovu  DPS-a radi. Argumenti, dokazi, logika, očiglednost, to u raspravi ne pomaže, on je uvijek i po svaku cijenu na partijskoj liniji. Kada je otkrivena afera Snimak, Stanišić je ustvrdio: ,,Partija kojoj pripadam nikad nije donijela odluke koje se kose sa zakonima”.  Po zadrtosti se jedino može uporediti sa DPS podmlatkom u Skupštini.

Skupštinski Odbor za međunarodne odnose i iseljenike, na čijem je čelu DPS poslanik Andrija Nikolić, nedavno je jednoglasno podržao predlog da Stanišić postane ambasador. U obrazloženju se ne navode  izvrsne partijske preporuke, već se podsjeća da je Stanišić pola decenije, od 1993. godine  bio pomoćnik ministra inostranih poslova zadužen za kontakt sa iseljenicima. Pretpostavljeni mu je bio, sada ljuti politički protivnik, Miodrag Lekić.

Prema Ustavu, predsjednik Crne Gore imenuje ambasadore, na osnovu predloga Vlade i mišljenja pomenutog Odbora.

Kako je Milo Đukanović predsjednik države i lider DPS-a, on je političkog direktora svoje partije Tarzana Miloševića imenovao za novog ambasadora u Beogradu. Milošević, bivši košarkaš, pa poznati privrednik karijeru je počeo u Višegradu, potom se biznisom bavio u rodnom Bijelom Polju, politički uzlet je počeo kao predsjednik Opštine Bijelo Polje, i na toj funkciji je proveo dva mandata. Potom je izabran za ministra poljoprivrede i ruralnog razvoja u vladi Mila Đukanovića, da bi prešao na sadašnju partijsku funkciju.

Sa dva najnovija imenovanja, crnogorska diplomatija od Triglava do Makedonije, na čelu svojih ambasada ima isključivo partijske kadrove. Ambasador u Sloveniji je Vujica Lazović, bivši potpredsjednik Đukanovićeve Vlade, SPD, pa SD kadar; Boro Vučinić, DPS ministar, nakon upravljanja ANB-om imenovan je za ambasadora u Hrvatskoj; Ferhat Dinoša, bivši lider DPS koalicionog partnera Demokratske unije Albanaca i ministar za ljudska i manjinska prava, ambasador je u Prištini.

Najave govore da će se ambasade Crne Gore i ubuduće ,,pojačavati” partijskim kadrovima. Vijesti su nedavno pisale da je poslanik Bošnjačke stranke i predsjednik odbora te partije u Podgorici Nedžad Drešević najozbiljniji kandidat za ambasadora Crne Gore u Tirani, očekuje se imenovanje i savjetnika predsjednika Skupštine Ivana Brajovića, Periše Kastratovića za ambasadora u Turskoj. Na optužbe da je sa funkcije savjetnika predsjednika parlamenta, Kastratović tokom prošle godine vodio predizbornu kampanju za SD u Beranama, iz parlamenta su  uzvratili cinizmom: ,,Da li i ko­li­ko slo­bod­nog vre­me­na sa­vjet­nik pred­sjed­ni­ka pro­vo­di kod ro­di­te­lja u Be­ra­na­ma, kao i to da li je član ne­ke po­li­tič­ke par­ti­je, pri­pa­da di­je­lu pri­vat­nog ži­vo­ta ko­ji ne bi smio bi­ti pred­met ni­či­jeg in­te­re­so­va­nja”.

Da diplomatska mreža Crne Gore mora biti profesionalnija i oslobođena uticaja vladajućih partija, bivše i karijerne diplomate upozoravaju odavno.  ,,Upravo je odabir diplomatskog kadra po partijskoj, a ne stručnoj liniji, jedan od glavnih problema u predstavljanju interesa Crne Gore u inostranstvu’’, isticali su krajem 2012. iz opozicionih partija SNP-a, DF-a čak i tadašnje  Pozitivne Crne Gore.

U junu prošle godine, nakon što je DPS-u poklonio Nikšić i Podgoricu, i spasio ih na državnom nivou, lider ugašene Pozitivne Darko Pajović, nagrađen je za zasluge ambasadorskom foteljom u Kini. Toliko mu dobro ide, da je početkom ove godine, pored Kine, Pajović, ukazom predsjednika Đukanovića, postao ambasador Crne Gore i u Indoneziji, na nerezidentnoj osnovi, a u junu i u Republici Koreji.

Ne pokazuje samo Pajović izuzetne ambasadorske kapacitete.  Dušanka Jeknić dobila je početkom godine zeleno svjetlo da bude ambasadorka Crne Gore u Ujedinjenim Arapskim Emiratima. Jeknić, koja je domaćoj javnosti poznatija po konzulatu u Milanu i italijanskoj optužnici za šverc cigatereta, iz Abu Dabija će biti nadležna i za Bahrein, Katar, Novi Zeland i Australiju!

Zanimljivo je da ambasada Crne Gore u Briselu, pored Belgije, pokriva Holandiju, Luksemburg i Tajland. Na čelu ove ambasade je od 2015. bivši državni sekretar za politička pitanja u Ministarstvu vanjskih poslova i evropskih integracija Vladimir Radulović, koji je bio kadar SDP-a.

Sanja Vlahović, koja je nakon afere plagijat skrajnuta od strane DPS-a, a sa fotelje ministrice nauke i preraspoređena u diplomate , iz ambasade u Rimu, pored Italije, pokriva Maltu i San Marino. Borislav Banović, je od 2015. kao tada SDP-ov kadar,  ambasador u Londonu, a prošle godine Vlada ga je imenovala za stalnog predstavnika Crne Gore pri Međunarodnoj pomorskoj organizaciji. Bivši ministar zdravlja i funkcioner DPS-a Budimir Šegrt za sada je samo ambasador u Poljskoj.

Dok partijske diplomate pokrivaju po  više zemalja, godinama se govori o tome da u državama Skandinavije nijesu oduševljeni time što Crna Gora nema svoja predstavništva na sjeveru Evrope, s obzirom na značajnu finansijsku pomoć koju je Crna Gora dobijala i dobija od njih.  Sjedište ,,ambasada” Crne Gore za Dansku, Švedsku, Finsku i Norvešku je u Podgorici. Ambasador za ove četiri zemlje je Miroslav Ščepanović, direktor Direkcije za Evropu u Ministarstvu vanjskih poslova.

Iz Ministarstva vanjskih poslova, na čijem čelu je Srđan Darmanović, Monitoru su kazali da Crna Gora ima 37 diplomatsko-konzularnih predstavništava, odnosno 28 ambasada, šest misija i tri generalna konzulata, u kojima je ukupno zapošljeno 123 službenika.

Na pitanje o zaradama ambasadora iz Ministarstva su  odgovorili ovako : ,,Zarade se determinišu kao suma osnovne zarade i posebnog dodatka koji je proizvod bruto osnovice za obračun troškova života i indeksa troškova života, defnisanim po metodologiji Ujedinjenih nacija (PAI indeksom)”. Napomenuli su i da šefovi diplomatsko-konzularnih predstavništava redovno prilažu Izvještaje o prihodima i imovini.

Nije baš tako. Miodrag Vlahović, bivši ministar vanjskih poslova, potom ambasador u SAD, a sada ambasador Crne Gore u Vatikanu, godinama ne prijavljuje svoju imovinu. Ostali ambasadori su revnosni – Sanja Vlahović mjesečno prima 4.206 eura, Darko Pajović – 4.606 eura, Vujica Lazović – 3.878, Boro Vučinić oko 3.500 eura, Dušanka Jeknić – 4.746 eura…

Interesovalo nas je i da li su nekarijerne ,,diplomate’’ prije stupanja na funkciju imale obuku: ,,U susret preuzimanja dužnosti, svaki diplomata Crne Gore dužan je da obavi konsultacije u okviru Ministarstva vanjskih poslova, kao i u drugim resorima i institucijima, što je definisano internim procedurama koje imaju za cilj sveobuhvatnu pripremu za obavljanje diplomatske misije”, kazali su nam iz Ministarstva.

Na naše pitanje koliko je karijernih diplomata a koliko onih koji su posredstvom članstva u partiji izabrani za ambasadore, iz Ministarstva su nam odgovoril: ,,Na tragu odredbi člana 63 Zakona o vanjskim poslovima (Službeni list Crne Gore, br. 70/17), šef diplomatsko-konzularnog predstavništva postavlja se iz reda diplomata. Takođe, stavom 3 istog člana Zakona propisano je da nekarijernih šefova diplomatsko-konzularnih predstavništava može biti najviše 30 posto. Nekarijerni šefovi crnogorskih DKP-a su lica sa izraženim profesionalnim iskustvom i zapaženim poslovnim rezultatima, koji svojim radom umnogome doprinose međunarodnom pozicioniranju i ostvarivanju vanjskopolitičkih prioriteta naše države”.

Diplomate s iskustvom znaju da politička imenovanja podrazumijevaju vrhunske naučnike, kulturne radnike, privrednike… Sjetite se gorepomenutih pa sami procijenite da li se ko od njih uklapa u navedeni profil.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo