PLUS
CETINJSKI GIMNAZIJALCI pokazali su kako se i u Crnoj Gori može razviti iskra pobune, kako možda još ima nade. Na početku školske godine odbili su da idu na nastavu jer su uvidjeli da su vlasti namjerile da direktora Gimnazije Đurišića ne izaberu ponovo na tu funkciju. Đaci su smatrali da to nije pravedno, da je Đurišić dobar direktor i da na tom mjestu treba da ostane. Podržali su ih njihovi roditelji i nastavnici, većina Cetinjana, kasnije i dio crnogorske javnosti. Tokom protesta koji su trajali 42 dana nadležni su se služili svim i svačim u pokušaju da unište otpor na Cetinju. Prijetili su izbacivanjem iz škole zbog neopravdanih časova, izmišljali da ima đaka koji bi da idu u školu, ali im oni koji se bune ne daju, nudili školovanje u nekoj od srednjih škola koje su u blizini prijestonice. Pokušavali su sa raznim proceduralnim prevarama, na kraju su govorili čak i o zatvaranju gimnazije. Gimnazijalci su organizovali javne proteste sa raznim temama. Jedna je bila: Kako postati član Školskog odbora. ,,Prije svega, napravite finu podlogu na koju nanosite par kilograma interesa. Izmjeriti od oka. U smjesu dodate tri kafene kašičice iskustva u beskičmenjaštvu, kako bi sve bolje izgledalo onome za koga spremate. Zatim dodati dva litra poslušnosti, te dva kilograma pretvaranja ili još bolje kilogram glume. Preporučujem tip 500. Kada sve dobro izmiješate, stavite da se peče na što jačoj vatri. Pod uticajem pare, može doći do opekotina u predjelu obraza, što može izazvati tamniju boju vaših obraza. Ali, ne brinite, sve će to neko namiriti. Služi se u sličnom okruženju. Ko želi može da proba, ako ne uspije, ja ne odgovaram. Sve zavisi od materijala”, glasio je recept cetinjskih gimnazijalaca. Za vrijeme đačkih protesta isplivale su razne stvari. Najprije se saznalo da Đurišiću, prema svjedočenjima mnogih, vlasti zamjeraju to što se nacionalno izjašnjava kao Srbin. Kasnije se pokazalo da postoji službena naredba Ministarstva prosvjete kojom se precizira da članovi školskih odbora za mišljenje o kandidatu moraju pitati ministarstvo. Nepodobni nemaju šanse. Premijer Milo Đukanović neko se vrijeme na proteste nije osvrtao, potom je ocijenio da, pošto je država ta koja obezbjeđuje kompletan fond sredstava za finansiranje obrazovanje, ,,ministar prosvjete i nauke, ima posljednju riječ oko izbora kandidata koji su zaduženi za realizaciju politike koju osmišljava Vlada i koju realizuje preko resornog ministarstva”. Poslije se vidjelo da su gimnazijalci istrajni i da od ministra prosvjete Sretena Škuletića nema posla. Đukanović se predomislio, pozvao đake na razgovor i obećao im da će Đurišić biti izabran za direktora. Gimnazijalci su krenuli u školu, Đurišić je zaista izabran. Odgovornost odgovornih najavljivana je na sve strane, na kraju je dvoje činovnika ministarstva podnijelo ostavke, ne i ministar. Protiv toga nema ko da se buni.
MINUS
MIOMIR MUGOŠA, gradonačelnik Podgorice vodio je ove godine dvije značajne bitke: jednu protiv slijepe službenice Marijane Mugoše, drugu protiv fotoreportera Borisa Pejovića i Mihaila Jovovića, urednika u novini Vijesti. Provokacije su bile ozbiljne – Marijana Mugoša je pokušavala da na posao dolazi uz pomoć psa vodiča, ekipa Vijesti imala je zadatak da uslika gradonačelnikov nepropisno parkirani službeni automobil. Uzvratio je svim raspoloživim sredstvima. Pas Ksena, specijalno obučen da pomaže slijepim osobama, ne može boraviti u prostorijama Glavnog grada, presudio je Mugoša nakon što je jednom, u prolazu vidio Marijanu kako sa psom izlazi na pauzu. Portirima je izdavao naredbe da Marijanu ne puste u zgradu opštine, pokušavao da joj preseli radno mjesto, tumačio zareze u zakonima kako bi opravdao svoj ćef. Kad je u Skupštini donošen novi zakon kojim je razjašnjeno da pas koji pomaže osobama sa hendikepom može boraviti u službenim prostorijama, Mugoša je davao sve od sebe da donošenje zakona spriječi. Izgubio je. Druga bitka lagano prerasta u rat. Nakon što se Mugoša sa sinom Miljanom i vozačem Draganom Radonjićem obračunao sa ekipom Vijesti, Mihailo Jovović je završio u bolnici sa probijenom bubnom opnom. Magijom združenih policijskih, ljekarskih i tužilačkih snaga, međutim, Jovović se od žrtve pretvorio u nasilnika. Ekspertiza dr Dragane Čukić preokrenula je slučaj, pokazalo se da Jovović nije kriv. Tu je gradonačelnik stvarno postao nervozan. Nazvao je vlasnike i osnivače Monitora i Vijesti ,,medijskom mafijom” i optužio ih za razne nezakonite radnje. ,,Za sve optužbe posjedujem papire i spreman sam da idem na sud”, rekao je Mugoša. Miodrag Perović, jedan od osnivača i vlasnika Vijesti i Monitora, demantovao je optužbe i najavio da će Mugošu tužiti za klevetu. Odgovarajući na Mugošinu primjedbu da su ,,neki”, sa zavežljajem došli iz Morače, profesor Perović je objasnio kako su njegovi preci vučedolski junaci, nosioci slavnih medalja. Nije morao. Prosto – Da li bi Miomir Mugoša bio manji nasilnik u slučaju da su Perovići iz Morače zaista došli sa zavežljajem i bi li mu išta pomoglo sve i da je on sam, Miomir Mugoša, u direktnoj liniji, potomak Marka Miljanova. Ne.