Povežite se sa nama

Izdvojeno

BERANE I MEĐUGRADSKI SAOBRAĆAJ: Agonija koja traje

Objavljeno prije

na

Autobuska stanica u Beranama, bez jednog jedinog radnika i bez struje, podsjeća na scene iz horor filmova. Tako je već dugo, a ni nove crnogorske vlasti nijesu napravile ni korak u cilju razrješenja neodržive situacije

 

Mrak na autobuskoj stanici u Beranama prikriva lice mlade djevojke koja sa strane čeka kada će naići autobus. Sklonjena je malo dalje od ulaznih vrata, a unutra, kaže, ne smije ući, mada je sve otvoreno. Ne skriva da je malo uplašena.

„Ne smijem da prođem kroz zgradu. Strah me je da dođem do perona. Pitanje je i da li će autobus ući u autobusku stanicu, ili će ostaviti putnike na kapiji” – kaže ona.

Autobuska stanica u ovom gradu, bez jednog jedinog radnika i bez struje, podsjeća na scene iz horor filmova. Tako je već dugo, a ni nove crnogorske vlasti još nijesu napravile ni korak u cilju razrješenja neodržive situacije.

Zbog toga su radnici beranskog autoprevoznog preduzeća Simon vojaž zatražili od nadležnih državnih institucija da hitno reaguju kako bi se prekinula agonija u kojoj se nalazi ne samo njihovo preduzeće, već, kako kažu, čitav grad zbog nefunkcionisanja najfrekventnije autobuske stanice na sjeveru države.

Oni u javnom obraćanju podsjećaju da se nalaze u štrajku od maja prošle godine, ali da je kriza u njihovoj kompaniji počela mnogo ranije, odnosno da su posljednju platu primili u junu 2018. godine.

„Nama nije drago što se situacija ovako iskomplikovala, ali tako je moralo biti. Mnogo se problema nakupilo i kulminiralo je onog trenutka kada smo mi odbili da radimo besplatno” – kaže predstavnik radnika Nenad Radičević.

On ističe da se situacija dodatno iskomplikovala kada je autobuskoj stanici, koja je u vlasništvu Simon vojaža, isključena struja.

„Treba da vidite naveče, kada je velika frekvencija autobusa drugih prevoznika, kako se prave gužve na ulici. Autobusi nemaju gdje da stanu, ako kapiju neko ne otvori. S jedne strane zatvorena i bez struje autobuska stanica, a s druge strane ulice izvode se građevinski radovi na benzinskoj pumpi” – kaže Radičević.

Radnici očekuju da u međuvremenu, dok Specijalno državno tužilaštvo ne sprovede istragu protiv jednog od suvlasnika, Mehmeda Adrovića, druge institucije, resorno ministarstvo i saobraćajna inspekcija, uvedu elementarni red na ovom autobuskom čvorištu u Beranama.

Dok radnici već deseti mjesec štrajukuju, u njihovoj firmi Simon vojaž i dalje vlada poptuno rasulo.

Kompaniju su zbog neizdržive situacije napustili najbolji vozači, automehaničari i drugi radnici, koji su trbuhom za kruhom pošli na razne strane.

„Mi nemamo informaciju šta se trenutno dešava, ali strahujemo da drugi prevoznici kojima se po osnovu prodatih karata duguju ogromna sredstva, kao i drugi povjerioci, krčme i djelove autobuske stanice i pokretne i nepokretne imovine drugih radnih jedinica Simon vojaža. Ovo mora nekako hitno da se zaustavi” – apeluje Radičević.

Prestanak rada najvećeg autoprevoznog preduzeća na sjeveru države napravilo je haos u lokalnom saobraćaju u ovom dijelu države, na koji je do tada Simon vojaž imao monopol.

Na autobuskoj stanici u Beranama, niti bilo gdje drugo, nije moguće dobiti elementarnu informaciju o voznom redu i polascima autobusa drugih prevoznika, pa prevoznici informacije o polascima oglašavaju kroz lokalne medije.

Zbog prekida lokalnog saobraćaja, iz Berana se teže prebaciti do susjednih gradova – Bijelog Polja, Andrijevice, Plava, Rožaja, Gusinja i Petnjice, nego do Podgorice ili Beograda.

Na ovu neodrživu situaciju neposredno pred novogodišnje praznike ukazao je i predsjednik opštine Berane Dragoslav Šćekić, koji je primio nezadovoljne radnike Simon vojaža i dodijelio im novčanu pomoć.

Gradonačelnik Berana je tada insistirao da državni organi, a prije svega tužilaštvo, ubrzaju rad i pokažu efikasnost zbog radnika koji su dovedeni na prosjački štap.

Mehmed Adrović je predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici i predsjednik lokalnog parlamenta u toj varoši. Pod lupom medija i ranije se nalazio zbog kontroverznih poslova. On je ranije Monitoru rekao da krivična prijava nema smisla.

Ipak, krivičnu prijavu koju je protiv njega podnio suvlasnik iz Luksemburga Simon Bernard, nakon početnih izviđajnih radnji, preuzelo je Specijalno državno tužilaštvo.

Bernard je krivičnu prijavu protiv Adrovića podnio početkom novembra prošle godine tereteći ga za navodne zloupotrebe u poslovanju i falsifikovanje njegovog potpisa na službenim dokumentima.

Krivičnom prijavom tereti se i Mehmedova supruga Dalisa za koju se tvrdi da je znala da su faslifikovana dokumenta kada je preuzela funkciju izvršnog direktora privrednog društva.

U krivičnoj prijavi piše da su se u radnjama Mehmeda Adrovića stekla sva obilježja krivičnih djela zloupotreba položaja u privrednom poslovanju, zloupotreba ovlašćenja u privredi, faslifikovanje isprave, navođenje na ovjeravanje neistinitog sadržaja, utaja poreza i doprinosa, lažni bilans, dok se u radnjama Dalise Adrović stiče krivično djelo faslifikovanje isprave.

Bernard preko svog advokata navodi da je zajedno sa Mehmedom Adrovićem 2004. godine osnovao DOO Simon Voyages u kojem je bio suosnivač i izvršni direktor, a Adrović suosnivač, o čemu postoji podatak u Centralnom registru privrednih subjekata.

Navodi se, međutim, da je zloupotrebom svojih ovlašćenja u privrednom društvu, bez znanja partnera iz Luksemburga, Adrović donosio odluke i potpisivao ih u ime Bernarda, svjesno falsifikujući njegov potpis i mimo njegovog znanja i volje je 2006. godine donio odluku kojom je sebe imenovao za direktora privrednog društva.

Bernard sada tvrdi da za sve to vrijeme nije znao šta se dešava u privrednom društvu niti je izvještavan o poslovanju, a da je firma u rasulu, saznao je iz medija.

Monitoru je u Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama naprije potvrđeno da su primili krivičnu prijavu i pokrenuli izviđaj, odnosno da rade na provjeravanju navoda iz prijave.

Nedavno je, međutim, saopšteno da je ovaj predmet proslijeđen Specijalnom državnom tužilaštvu na dalje postupanje. Iz tog tužilaštva još nema nikavih informacija da li je i šta pokrenuto u ovom slučaju.

Šta god da uradi Specijalni državni tužilac, državni organi i stare i nove vlasti trebalo je odavno da preduzmu mjere da se zaustavi agonija Simon vojaža i najveće i najprometnije autobuske stanice u ovom dijelu države.

Kroz Berane, u svakoj varijanti, moraju proći autobusi iz Gusinja, Plava, Andrijevice, Petnjice ili Rožaja. Takođe, i oni u prolazu iz Srbije, koji dolaze preko prelaza Dračenovac kod Rožaja, kao i sa Kosova i Makedonije, preko graničnog prelaza Kula.

Koliko je to autobusa dnevno, odnosno kolika je frekvencija, to niko ne zna. Vjerovatno trenutno nešto manja zbog pandemije, ali i dalje velika. Teka kada se situacija koliko toliko normalizuje do početka turističke sezone, ako agonija radnika Simon vojaža bude još trajala i ako status autobuske stanice ne bude riješen, biće to veliki poraz novih vlasti.

                                                                                                             Tufik Softić

Komentari

INTERVJU

LINO VELJAK, PROFESOR FILOZOFIJE I GRAĐANSKI AKTIVISTA (FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU): Besramna je laž da se rezolucijom o Srebrenici  srpski narod proglašava genocidnim

Objavljeno prije

na

Objavio:

I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim  s narodom. Svrha tog izjednačavanja je u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu

MONITOR: Hrvatska je jedna od zemalja kosponzora Rezolucije o genocidu u Srebrenici. Predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, veoma se oštro izražavao o zemljama iz regiona koje su poduprle  Rezoluciju. Kako se u hrvatskoj javnosti komentariše oštrina kojom zvanični Beograd, Banjaluka i dio političara u Crnoj Gori, kvalifikuju ovu odluku Hrvatske i još nekih država regiona?

VELJAK: Prije nego što odgovorim na ovo pitanje htio bih nešto reći. Predstavlja mi iznimnu čast što me još jednom redakcija Monitora zove da komentiram aktualna zbivanja u regiji. Pod vođstvom koliko časnog i hrabrog toliko i mudrog urednika Esada Kočana Monitor se u ovim decenijama afirmirao kao svjetionik nepotkupljivog novinarstva i kritičkog mišljenja (ne samo u Crnoj Gori nego i mnogo šire). Nedavno je netko od beogradskih moćnika optužio Monitor za antisrpstvo; istodobno neki drugosrbijanci tvrde da je Monitorova uređivačka politika pročetnička. To je indikator da je redakcija na pravom putu. Kad vam u Beogradu ili Banjaluci kažu da ste ustaša a u Zagrebu ili Mostaru vas optuže za četništvo (a to nije tek nekakva hipotetična mogućnost nego se dešavalo i još uvijek se događa) – to sasvim izvjesno znači da ste na pravom putu.

No, da se vratim na pitanje! Ne mogu komentirati javno mnijenje u Hrvatskoj, nego ću se ograničiti na jednu procjenu motiva osude Rezolucije kakva se oblikuje u „srpskom svetu“. Besramna je laž da se tom rezolucijom srpski narod proglašava genocidnim. I bez crnogorskog amandmana Rezolucija je jasna: zločine su činili pojedinci i skupine, a ne narod. Vlastodršci u Beogradu i Banjaluci (i njihovi sluge u Podgorici) žele halabukom izjednačiti Miloševićev zločinački režim koji je organizirao i provodio etničko čišćenje (koje je kulminiralo sudski ustanovljenim genocidom u Srebrenici) s narodom. Svrha tog izjednačavanja je  u dodatnoj homogenizaciji naroda i – što je još važnije – prikrivanju pljačke i korupcije koja je na djelu. Oni koji vjeruju glasnogovornicima „srpskog sveta“ i njihovim bezočnim konstrukcijama neće dovoditi u pitanje autoritet i legitimnost kriminalnih likova koji sebe izjednačuju s narodom.

MONITOR: Milorad Dodik je na dan glasanja o Rezoluciji u GS UN, zakazao sjednicu Vlade u Srebrenici ali je tražio i dozvolu da se položi cvijeće u Memorijalnom centru u Potočarima. Tome su prethodile nove prijetnje o osamostaljivanju RS. Kako da razumijemo neprekidno Dodikovo „miješanje karata“ u kojem ima i Srbije i Rusije i EU, a ponekad čak i SAD koje su ga stavile pod sankcije?

 VELJAK: To ponašanje može se objasniti isključivo Dodikovom kvislinškom ulogom, koja je motivirana jedino njegovim interesom da sačuva plodove pljačke nacionalnog bogatstva. Njegova nada se temelji na vjerovanju da će buduća Europska komisija biti blagonaklonija balkanskim diktatorima i da će američki predsjednički izbori rezultirati Trumpovim povratkom na vlast. Dotle mu ne preostaje ništa drugo nego da lavira, prijeti secesijom, licemjerno polaže cvijeće na grobove žrtava Karadžićevog režima koji on smatra patriotskim – i čeka pogodnija vremena.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

PORUKA SVIJETU REZOLUCIJE UN O GENOCIDU U SREBRENICI: Pamtiti, ne ponoviti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o genocidu u Srebrenici će, sasvim izvjesno,  biti izglasana. Izvjesno je da će za usvajanje glasati i Crna Gora. Tu se drama Crne Gore i njeno suočavanje sa srpskim svetom, ne završava. Vrijeme će brzo pokazati da li  Spajićev Pokret Evropa sad Bečićeve Demokrate imaju volje i snage da se odupru velikosrpskim pritiscima i manipulacijama. Ili će sudbinu Crne Gore opet vezati za totalitarne i krimogene vlasti u Beogradu i Banja Luci, kao što je to početkom 90-tih uradio jedinstveni DPS

 

Kada ovaj broj Monitora bude na kioscima, vjerovatno će se znati  ishod glasanja o Rezoluciji UN kojom se 11. jul proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici, osuđuje negiranje genocida i veličanje ratnih zločinaca.

Pamtiti, ne ponoviti – tako se može sažeti poruka koju Rezolucija šalje svijetu. Međutim, male su šanse da će se u dogledno vrijeme išta promijeniti na bolje.  U srijedu je Milorad Dodik, predsjednik entiteta Republika Srpska (RS), izjavio svojoj Radio Televeviziji (RTRS) da je odlukom o Rezoluciji u Generalnoj skupštini UN „potpisan kraj Bosni i Hercegovini“ i najavio da će sa sjednice Vlade RS u Srebrenici Federaciji BiH biti predložen mirni razlaz. Dodik godinama najavljuje secesiju tog entiteta i razbijanje Bosne i Hercegovine (BH) pa je i najnovija manifestacija već viđeno. Istovremeno,  režimski mediji u RS-u i Srbiji su prepuni raznih komemoracija tokom ratova 90-tih i Drugog svjetskog rata u kojima se preuveličavaju nesporna srpska stradanja a nekad i potpuno izmišljaju. Uz to ide umanjivanje ili negiranja zločina počinjenih u ime velikosprstva. Regionalni mediji bilježe porast broja fizičkih napada i paljevina imovine Bošnjaka povratnika u opštinama istočne RS gdje su prije agresije 1992. godine  činili apsolutnu većinu i odakle su etnički očišćeni, a dio pobijen.

U srijedu  su i desničarske NVO u Podgorici održale slabo posjećeni protest ispred Vlade i državne Skupštine, koji je nastavljen u četvrtak u nadi da će možda vremenom dobiti reprizu litija pred pad režima Demokratske patrije socijalista (DPS) 2020. Iza neprijavljenih okupljanja stoji 11 prosrpskih i proruskih NVO-a. Iza nekih NVO-a stoje funkcioneri Demokratske narodne partije (DNP), čiji lider Milan Knežević se lično pojavio, Nove srpske demokratije (NSD) i još nekih manjih provučićevskih stranaka. Prva na listi NVO organizatora protesta pod sloganom „zaustavite izdaju“ je Srpski kulturni centar Patrijarh Varnava koji nosi ime po nekadašnjem patrijarhu SPC-a Varnavi Rosiću – otvorenom simpatizeru Adolfa Hitlera i nacističke partije. Varnava je jedini Pljevljak za kojim je lično Adolf Hitler izrazio saučešće po smrti 1937. Aktivista ove NVO je bio i sadašnji nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Pljevalja Dario Vraneš. Vraneš, član NSD-a, je osim nacionalističke retorike postao poznat i po izlivima berspogovorne lojalnosti Srbiji i njenoj Prvoj Familiji. I neke druge NVO, manje ili više poznate imaju elemente klerofašizma pod maskom tobožnjeg pravoslavlja i borbe za srpstvo. Milutin Mirjačić, direktor Osnovne škole Bajo Pivljanin u Plužinama se obratio “predsjednicima Vlade i Republike jer državu ne priznaje”. Za njega je Crna Gora i dalje „republika u saveznoj državi“. Mirjačić je naglasio da on ne prihvata „ni individualnu krivicu“ za zločine jer „niko nije odgovarao za ubistva Srba” dodavši da će on i slični „možda biti primorani“ na „rušenja i blokade“. Nadležno ministarstvo prosvjete se ogradilo od njega i pozvalo na ispitivanje odgovornosti.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DANAS, SJUTRA

U ogledalu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucija UN o Srebrenici i reakcije na nju, samo su još jedno upozorenje da je krajnje  vrijeme da se suočimo i sa prošlošću i sa današnjicom. Sve dok naše političke klase budu negirale prošlost ili ćutale o ulozi Crne Gore u ratnim devedesetim,  dok budu selektivno pamtile i pokazivale prstom u tuđa dvorišta umjesto da se zagledaju u svoje,uzalud nam IBAR, evropske strategije i evropski zakoni. Nećemo mi nigdje

Predsjednik crnogorskog parlamenta Andrija Mandić u stvari je, Evropejac. I nije to bilo nešto tipa kafkijanskog preobražaja, ono – „Kad se Gregor Samsa jednog jutra probudio iz nemirnih snova, otkrio je da se u krevetu pretvorio u golemog kukca.“ Ne, Mandić je Evropejac, kaže, oduvijek bio. Uputio je nevjernike da pogledaju program njegove Nove srpske demokratije, gdje leži navodni dokaz da je ta partija od samog osnivanja “istinski evropski orijentisana stranka”.  Ni tu nije kraj. Mandić i njegovi su, tvrdi predsjednik parlamenta,  u stvari preteča, jer su “Evropsku uniju zagovarali dok su neki govorili o posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Šta reći.  Uzdah je recimo prigodan. Mandić to govori dok nas sa svojim partnerima iz srpskog sveta, gura od Evrope. Dok negira genocid u Srebrenici, potvrđen na Međunarodnom sudu u Hagu i poziva premijera Spajića da ne glasa za Rezoluciju UN o Srebrenici ovog četvrtka, jer je to “opasno” po Crnu Goru. Poštovanje sudskih presuda, suočavanje sa prošlošću i poštovanje žrtava, a Rezolucija je upravo to, ne bi trebalo biti opasno  za “istinski evropski orijentisane partije”. Baš suprotono.  Mandić nas ubjeđuje da je oduvijek evropski orijentisan dok srebreničke žrtve pokušava da prekrije jasenovačkim žrtvama,  dijeleći ne samo žive, nego i  mrtve na naše i njihove.  Dok to čini za partijski  i interes  Aleksandra Vučića, srpskog autokrate, najboljeg učenika Vojislava Šešelja, koji želi i Crnu Goru da usisa u svoj srpski svet,. U svijet krvi i tla.  Mandić je, pri tom, kako i sam primjećuje, malo umjereniji od svog kolege Milana Kneževića. Blago Evropi.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 24. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Kolumne

Random image

Novi broj

Facebook

Izdvajamo