Gotovo sve ćumurane u kolašinskoj opštini izgrađene su bez građevinskih dozvola, na nasumično izabranim lokacijama i bez potrebnih analiza na koji način utiču na životnu sredinu.  To, najavljuju iz lokalne uprave, uskoro treba da bude promijenjeno

Broj ćumurana na teritoriji kolašinske opštine još niko nije precizno utvrdio. Svi ti objekti se prave bez građevinskih dozvola, neuklopljeni u urbanističke planove i bez elaborata procjene uticaja na životnu sredinu. No, izvjesno je da značajan broj Kolašinaca živi od  proizvodnje ćumura (drvenog uglja) ili im ta djelatnost koristi da dopune kućni budžet. Najbrojnije  su ćumurane uz magistralni put Kolašin – Podgorica, ka Crkvinama, ali i na obali Tare ka Mateševu.

Oni koji trpe ćumurane u blizini svojih kuća ili turističko–ugostiteljskih objekata kažu da im je život nepodnošljiv zbog gustog dima i neprijatnog mirisa tokom cijelog dana. I vozači na magistrali više puta su upućivali pritužbe da dimne zavjese, naročito predveče, ozbiljno ugrožavaju saobraćaj. S druge strane, proizvođači ćumura kažu da su oni diskriminisani, da nemaju nikavu podršku i pomoć institucija. Zbog svega toga nakon nekoliko godina, odustaju od proizvodnje uglja.

Od te djelatnosti žive, uglavnom, Kolašinci sa dugim stažom na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Nerijetko, pripadaju i teže zapošljivim kategorijama, kad je riječ o starosnoj dobi ili kvalifikaciji.  Zarađuju, tvrde, malo. Rijetko ko dosegne mjesečnu zaradu u visini prosječne plate na nivou države. Nije im, kažu, jasno kako zagađuju životnu sredinu ako sagorijevaju drvo.  Objašnjavaju i da se radi „o prostom obliku drvoprerade gdje se koristi drvo slabijeg kvaliteta i drvni otpad“.

Milija Bijelić nedavno je, tvrdi, poslije šest godina, prestao da nalaže ćumurane. Najteže je bilo objašnjava on za Monitor prodati to što mukotrpno proizvede. „Samo da je bilo neke pomoći pa makar u plasiranju gotovog poizvoda, sve bi bilo drugačije. Sa jedne strane morao sam da nabavljam drvni otpad, da radim na ćumurani,  a onda pored puta da prodajem ćumur. Premnogo je to posla i nemoguće je fizički sve to izdržati.   Nikad niko nije ponudio pomoć, nemam pojma kakav je moj status. Uz malo podrške, bila bi to drugačija priča, ovako je crni posao za malo para“, kaže Bijelić.

Rado bi, tvrdi, legalizovao svoju djelatnost, ali mu još niko nije objasnio na koji način. Mnogo je, kaže Bijelić, nejasnoća oko toga u kakve se objekte svrstavaju ćumurane i šta je od papira potrebno za njihovu gradnju.

Ćumurana prema Zakonu o planiranju prostora i izgradnji objekata i  Pravilniku o privremenim objektima nije privremeni objekat. Istim zakonom nije definisana ni kao pomoćni objakat. U Zakonu o klasifikaciji djelatnosti, međutim, proizvodnja ćumura postoji kao proizvodna djelatnost. „Ćumurana je proizvodni, privredni objekat za koji su potrebne određene dozvole i saglasnosti. Izgradnju ćumurana na neadekvatnoj lokaciji, bez dozvola, treba spriječiti na samom početku gradnje od strane nadležnih inspekcijskih organa. Postojeće, koje se ne budu uklapale u planski dokument, treba izmjestiti“, kaže Mile Glavičanin, sekretar za zaštitu životne sredine u kolašinskoj lokalnoj upravi.

Prema njegovim riječima,  za  ćumurane su  potrebne  građevinske dozvole, jer se ti objekti zidaju. Procedura bi, koju za sada niko ne poštuje, trebalo da počne izdavanjem urbanističko tehničkih uslova (UTU) za gradnju, u skladu sa planskim dokumentom. Potom bi trebalo, kaže Glavičanin, „podnijeti zahtjev nadležnom organu za izdavanje ekološke saglasnosti koja dodatno propisuje mjere zaštite prirode i zdravlja ljudi“. Naš sagovornik objašnjava kako su izmjena Prostorno-urbanističkog plana (PUP) opštine Kolašin prilika da se,  u pojedinim planskim zonama, odrede lokacije za te objekte. „To, svakako, ne bi trebalo da budu zone predviđene za stanovanje, turizam ili rekreaciju, kao i u zaštićenim područjima, jer su u pitanju nespojive djelatnosti“, tvrdi Glavičanin.

Posebnu pažnju treba obratiti na bezbjednost saobraćaja zbog dima, upozorava naš sagovornik i objašnjava kako izgradnja ćumurana zahtijeva i dovoljnu udaljenost od šume, zbog mogućnosti pojave požara, kao i potrebnu blizinu vode zbog specifičnosti proizvodnog procesa.

Iz Sekreterijata za zaštitu životne sredine upozoravaju da proizvođači ćumura, uglavnom rade bez zaštitne opreme. „Pored svega toga dosadašnja praksa je pokazala da ćumurane u blizini turističkih i ugostiteljskih objekata i zona prave veliku ekonomsku štetu vlasnicima imovine i opštini. Zbog toga se njihovim lokacijama, ubuduće, mora posvetiti značajna pažnja“, navodi Glavičanin.

U kabinetu predsjednika Opštine Milosava Bulatovića kažu kako će ubuduće nastojati da pomognu što boljoj poziciji proizvođača ćumura. I podsjećaju na dugu  tradiciju te djelatnosti u kolašinskom kraju. „To je bila, uglavnom, dopunska djelatnost na poljoprivrednim gazdinstvima. U posljednje vrijeme,  postaje i djelatnost u koju se sve više ulaže i od koje se sve više dobija. Svjedoci smo da je proizvodnja ćumura na području kolašinske opštine, iz godine u godinu, sve intenzivnija. Sa pozicije lokalne uprave podržavamo sve preduzetničke djelatnosti kojima se stvaraju nove vrijednosti i ostvaruju zarade“, kažu u Bulatovićevom kabinetu. Oni najavljuju da će pomoći udruživanje proizvođača drvenog uglja, ali i da će „voditi računa da ta djelatnost ni na jedan način ne ugrozi životnu sredinu“.  U lokalnoj upravi tvrde da će buduće lokacije ćumurana biti brižljivo planirane, ali ne preciziraju kad namjeravaju da se posvete tom poslu.

„Zajedničkim naporima uvijek se mogu naći rješenja kako bi se i proizvodio ćumur i štitila životna sredina. Zbog toga treba brižljivo planirati i određivati lokacije ćumurana“, navode iz kabineta predsjednika Opštine pa upozoravaju kako „državni organi imaju nadležnosti da preciziraju način rada ćumurana i da prate poštovanje propisa“.

Ćumurane su bile predmet pažnje državnih inspekcija prije pet-šest godina i to tek nakon nekoliko prijava, koje su podnijeli ugostitelji na Crkvinama. Oni su tvrdili da im dim i neprijatni mirisi tjeraju goste sa terasa restorana. Nije poznato da li je tada bilo sankacija za proizvođače ćumura, koji su do danas nastavili svoj posao  na istim lokacijama.

                                                                                    Dragana ŠĆEPANOVIĆ