Povežite se sa nama

OKO NAS

BERANE: U SUSRET IZBORIMA: Riječ, slika, razglednica

Objavljeno prije

na

Idilično bi prošlo otvaranje izložbe naslovnih strana Vijesti, Monitora i Dana, pod poznatim nazivom Riječ, slika i neprijatelj u Beranama, da prste nijesu umiješali djevojke i momci iz Fejsbuk grupe Luka Berane, koji su zbunjenim i neupućenim posjetiocima iz Podgorice dijelili razglednice Pozdrav iz Berana.

„Trebalo je vidjeti njihova lica kada smo se pojavili na vratima. Uredno smo se javljali sa dobro veče, a ljudi su saginjali glave. Osjećao sam stid u njihovim pogledima, kao da su zatečeni, zbog toga što su došli na ovu sramnu izložbu”, kaže portparol Luke Berane Gojko Cimbaljević.

On za Monitor objašnjava šta je bio cilj njihovog performansa s dijeljenjem i kačenjem razglednica na panoima pored izloženih naslovnica.

„Željeli smo samo da, motivima koji su na razglednicama, pitamo organizatore izložbe zašto u njihovim medijima, koji nijesu na tapetu na ovoj gebelsovskoj izložbi, nema tih slika iz Berana. Zašto nema tekstova i televizijskih priloga o tome”, kaže Cimbaljević.

Brodonačelnik Luke Berane Nebojša Babović fotografisao se s razglednicom ispod oglasne table na kojoj je pisalo da posjetioci mogu zalijepiti primjer „kršenja novinarskog kodeksa koji će biti izložen na sljedećoj izložbi”. Oni koji su došli sa strane i koji nijesu znali o čemu se radi, među njima i organizatori izložbe i novinari režimskih medija, uzimali su razglednice iz ruku „lučana” i zahvaljivali se.

Posjetioci izložbe bili su mahom članovi Demokratske partije socijalista, među kojima i neki kandidati za odbornike. Dok su domaćini strahovali da „lučani” ne naprave kakav incident, momci iz Luke Berane razgledali su izložene naslovnice i mirno izlazili, ostavljajući na zidovima okačene razglednice.

Neformalne Fejsbuk grupe Luka Berane i Opština Berane objavile su desetak dana ranije fotografiju na kojoj se vidi razglednica Berana s neobičnim motivima. Na ovoj, prvoj razglednici Berana napravljenoj poslije petnaest godina, našle su se četiri „znamenitosti” grada. Berane je toga jutra osvanulo preplavljeno razglednicama koje su dijeljene po kafićima, a navodno su upućene i na adrese državnih zvaničnika i diplomatskih predstavnika u Crnoj Gori.

Tu su neretuširane fotografije najpoznatijih ,,znamenitosti” grada – srušena hala sportova, zapaljeni hotel Berane, smetlište Vasove vode i posječeni platani u cvjetnom parku. Na poleđini kratak tekst – Razvoj Berana od 2006. do 2014. Na mjestu za markicu nalazi se skica s portretom predsjednika opštine Vuke Golubovića, a kao vrijednost markice navedeno je – deset posto.

,,Da li je ovo prava slika Berana?”, postavili su pitanje članovi ovih Fejsbuk grupa, koje su poznate kao žestoki kritičari lokalnih vlasti.

Ista ekipa momaka i djevojaka, koja stoji iza ovih Fejsbuk profila, bila je u žiži javnosti malo ranije, kada su objavili fotografiju snimljenu u zgradi Opštine, na kojoj se vidi kako veliki broj građana, mahom romske nacionalnosti iz naselja Donji Talum, čeka u redu ispred kabineta predsjednika Opštine na jednokratnu novčanu pomoć. Opozicione partije su nakon toga uputile poziv državnom tužiocu da ispita slučaj, tvrdeći da se radi o potkupljivanju birača, te da je to nastavak afere Snimak.

,,Lukovodstvo” je na svom Fejsbuk profilu izdalo ,,zvanično saopštenje”, u kojem su s indignacijom odbili ,,zlonamjerne tračeve da imaju bilo kave veze s motivima s razglednice”.

,,Niko iz Luke Berane nikada nije učestvovao u neodržavanju hale sportova pod Jasikovcem, koje je rezultiralo njenim rušenjem i lešinarskom krađom svih metalnih djelova s njenog kostura. Brodonačelniku ni na kraj pameti nije bilo da privatizuje hotel Berane, batali ga i prepusti zubu vremena, vatri i pljačkašima umjetnina. Ni jednoj Lučanki nikada nije palo na pamet da posječe 70-godišnje platane u centru grada. Liše bacanja smeća u kontejnere, niko iz Luke Berane nije od Vasovih voda napravio najveću planinu smeća u Crnoj Gori i ekološki problem broj jedan. Ističemo i da Brodonačelnik, Lukovodstvo, a bogami ni Lučanke & Lučani nisu svojim postupcima doveli do najvećeg trovanja vodom, hiljade djece i ljudi, koje ova zemlja pamti”, piše na Fejsbuku Luka Berane.

Šalu na stranu. Sasvim je sigurno da su motivi s razglednice najreprezentativniji učinci lokalne DPS vlasti u proteklih osam godina.

Navršile su se dvije godine od kada je ,,pod teretom snijega i nemara” srušen krov hale sportova ispod Jasikovca. Berane je jedini grad u Crnoj Gori bez funkcionalnog sportskog objekta. Ako na sopstveni rizik uđete u ovu ruševinu, ono što ćete zateći strašnije je od najstrašnijih scenografija za horor filmove.

Bakarni krov sa sportske dvorane potpuno je ukraden, a pokradeno je i sve što je vrijedilo unutar hale. Nema velikog zidnog i skupocjenog tajmera, a lopovi su čupali i odnosili čak i kablove za struju iz zidova.

Hala se nalazi pet minuta pješice od centra grada, i predstavlja opasnost za djecu koja u nju ulaze, jer je potpuno neobezbijeđena. Popraviti se teško može, ali se postavlja pitanje zašto nije zaštićena nakon urušavanja, i zašto nije sačuvano sve što je u njoj vrijedilo.

,,Niko nije odgovorao za ovaj kriminal koji je ostavio stotine djece bez mjesta za trening i hiljade Beranaca bez mjesta za uživanje u sportu ili ne daj bože koncertima” – podsjećaju članovi neformalnih Fejsbuk grupa Luka Berane i Opština Berane.

Hotel Berane je mnogo puta ispričana priča o nekažnjenoj pljački. Svi lokalni akteri su članovi Demokratske partije socijalista, a neki su za taj učinak nagrađeni funkcijama u lokalnoj administraciji. Bili i ostali stubovi ove partije u poslu kupovine glasača.

Vasove vode odavno nijesu lokalna tema. Od kada je Predrag Popović izjavio da će ovaj problem, kada Narodna stranka uđe u vlast, biti riješen za deset dana, ,,lučani” su na svom Fejsbuk profilu predložili da se Vasove vode preimenuju u Pecove vode.

Platani stari preko sedamdeset godina posječeni su pod velom prvog mraka jednog neradnog dana, da ne bi krošnjama kvarili pogled na glavnu ulicu sa terasa zgrade koja niče u cvjetnom parku. Na lokaciji koju je Opština po sistemu ruka ruci prodala na namještenom tenderu kao livadu treće klase.

Kada s takvom hipotekom, a ima još mnogo nepočinstava, lokalna vlast zatraži još četiri godine mandata, onda dobro dođe skrenuti pažnju s tih tema izložbom Riječ, slika i neprijatelj. Ugođaj su pokvarili ,,lučani” performansom.

Odmah sjutradan na Fejsbuk profilu ove grupe osvanulo je važno upozorenje slobodnom lučanstvu

,,Ovih dana u Luci Berane primijećen je veći broj organizovanih kriminalnih grupa čiji je krajnji cilj prelamanje mozgova!!! Napadaju gdje ste najslabiji jer su dobro obaviješteni. Ponudiće vam pare, brašno, opanke, radna mjesta, prosperitet, kamijone, avijone, autoputeve i aerodrome. Zaprijetiće vam ili vas samo pomaziti u zamjenu za vaš nervni slom. Ukoliko se pojave, prijavite ih, izbubecajte ili snimite vašim mobilnim telefonom. Čuvajte se prelamača, radi se o veoma opasnim kriminalcima”, upozorilo je lukovodstvo svoje Lučanke i Lučane putem sopstvenog glasila Pjongbjeda.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo