Povežite se sa nama

FOKUS

Bio mrak i ostao

Objavljeno prije

na

Najprije je prvi čovjek crnogorske policije na proširenom kolegijumu, kojem su prisustvovali njegovi pomoćnici i načelnici područnih jedinica i ispostava, najavio kako će policija, shodno zakonskim ovlašćenjima, ,,intenzivno pratiti i eventualno sankcionisati” one koji se zalažu za autonomiju Sandžaka. Kolegijum je održan u Rožajama, valjda kao doprinos razvoju turizma na sjeveru.

Oko toga se podiglo nešto buke, mnoge je asociralo na devedesete.

Predsjedništvo Bošnjačke stranke ocijenilo je izjavu direktora Uprave policije ,,opasnom po političke slobode”. Potpredsjednik SDP-a Rifat Rastoder je rekao da su ,,bilo kakva i bilo čija javna upozorenja poput onih koji se mogu nazreti iz izjave direktora policije deplasirana”. Iz Pokreta za promjene su rekli da ,,kad se u politiku umiješa jedan policajac to uvijek sa sobom nosi prizvuk prijetnje”.

Uprava je pojasnila: ,,Konstatacije da stavovi Uprave policije predstavljaju javna upozorenja i kampanju protiv Bošnjaka, nemaju nikakve veze sa sjednicom Kolegijuma Uprave policije i ne mogu se ni s najvećom dozom zlonamernog tumačenja, nazreti iz saopštenja”.

Bilo bi lijepo i krasno da nas istorija, možda bolje reći jučerašnjica, ne uči drugačije. Kad je prethodni put crnogorska policija čuvala teritorijalni integritet od formiranja ,,nezavisne države Sandžak” pohapšeno je cjelokupno rukovodstvo jedne političke partije.

U akciji pod šifrom Lim, krajem januara i početkom februara 1994. godine pohapšeni su opštinski i republički čelnici Stranke demokratske akcije. Policija je tvrdila da su organizovali ,,vojne i paravojne oružane formacije kako bi stvorili preduslove za teritorijalno otcjepljenje, nasilnim putem i upotrebom oružane sile, dijela teritorije Crne Gore”. Pronađena su , rekla je policija, dva puškomitraljeza, devet kalašnjikova, dvije zolje, jedan škorpion. Toliko se oružja u to doba moglo skupiti u dvije-tri pristojne srpske kuće – ali nikoga to nije zanimalo. Trebalo je samo biti u Pljevljima u ljeto 1992. godine dok je njime gospodario Čeko Dačević, pa vidjeti šta je svijetlo oružje.

Advokati optuženih članova SDA kasnije su svjedočili da su uhapšeni bili podvrgnuti fizičkoj i psihičkoj torturi, teškom poniženju. Ljekarska komisija pregledala ih je 12 dana nakon hapšenja. Ibrahim Čikić, jedan od uhapšenih i osuđenih, o mučilištima kroz koja su prošli on i njegovi partijski drugovi objavio je prije nekoliko godina knjigu. Sada njemu sude. Od mučitelja nikada i nikome.

Čelnici SDA, njih 21, osuđeni su na ukupno 87 godina zatvora. U decembru 2005. Momir Bulatović je pomilovao 82 osobe osuđene zbog političkog djelovanja. Među njima i funkcionere SDA. Pažljiviji hroničari primijetili su da Momir Bulatović nije imao pravo da pomiluje čelnike SDA jer su bili osuđeni za ugrožavanje SRJ što je onda bilo u nadležnosti Zorana Lilića, međutim, suštinski je sve bilo u redu. Pomilovala ih je vlast koja ih je hapsila i mučila. O zakonu tokom cijelog procesa ionako nije moglo biti ni govora. Sve je bila sila u službi politike.

Gdje je u to vrijeme i prije toga bio sadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović precizno se ne zna. Povremeno se u javnosti pojavljuju svjedočenja bukovičkih Bošnjaka koji tvrde da je Veljović bio jedan od njihovih mučitelja. U ispovijesti koja je objavljena u publikaciji Fonda za humanitarno pravo, Sejfo Osmanagić je rekao da se Veljović posebno isticao u maltretiranju ljudi, navodeći da je jednom prilikom njemu htio da siječe uši. Veljović je te optužbe odbacio ,,s prezirom” i konstatovao da je ,,muslimane iz Bukovice početkom 90-tih godina protjerao velikosrpski nacionalizam”. Izvršioci su, biće, stigli iz druge galaksije. On je objasnio da je na dužnost komandira stanice policije u Centru bezbjednosti Pljevlja raspoređen 16. oktobra 1992. godine, te da je do tada protjerivanje Bošnjaka iz Bukovice već bilo završeno.

U bjelopoljskom Višem sudu, tokom suđenja za zločine počinjene u Bukovici, Idriz Durgut je nedavno svjedočio o tome kako su njegovu kuću pretresali, tukli ga i putem tjerali da diže tri prsta i pjeva četničke pjesme. Rekao je da su akcijom pretresa rukovodili Veselin Veljović i Goran Zindović.

Sigurno je samo: gdje god da je bio, Veselin Veljović je pekao zanat.

U septembru 2005. Vlada ga je predložila za direktora Uprave policije. Dotad je bio komandant specijalnih jedinica crnogorskog MUP-a.

Raskošno poznavanje siledžijstva demonstrirano je tokom policijske akcije Orlov let. U dva noću, 9. septembra 2006, dan uoči prvih parlamentarnih izbora nakon obnove nezavisnosti, antiteroristička jedinica MUP-a uhapsila je na području Tuzi i Malesije 14 osoba pod sumnjom da su umiješane u pripremu i organizovanje terorističkih akcija u Crnoj Gori i zaplijenila znatnu količinu oružja.

,,Poslije akcije Orlov let, građani su bezbjedni”, rekao je Veselin Veljović. Uprava policije je javila da su hapšenja i pretresi u Malesiji izvedeni ,,profesionalno i u skladu sa zakonom”.

Otac uhapšenog Antona Siništaja, u međuvremenu preminuli Petar Siništaj, u vrijeme Orlovog leta je imao 86 godina. Tvrdio je da su ga specijalci u akciji oborili na pod, gazili čizmama i udarali. ,,Nijesam znao šta se dešava. Upali su u šest sati ujutro u kuću i sa vrata me oborili na pod. Vikali su, psovali i udarali me kad god sam pokušao da ustanem”, svjedočio je u novinama Siništaj pokazujući krvave podlive.

Domaće i strane organizacije za zaštitu ljudskih prava, tokom sudskog procesa su tvrdile da su uhapšeni u akciji Orlov let bili podvrgnuti policijskoj torturi. Viši sud u Podgorici osudio ih je na zatvorske kazne od dvije i po do šest i po godina.

,,Ključni dokazi, za koje se opredijelio sud, pribavljeni su bez svjedoka, što jasno ukazuje da se mogu tretirati podmetnutim, što su osuđeni i tvrdili”, ocijenio je istraživač ljudskih prava Aleksandar Zeković. On je tvrdio da je presuda, osim na nezakonito pribavljenim dokazima, utemeljena na izjavama iznuđenim u policiji i sudu, ,,uz najstrašnije zlostavljanje i nečovječno postupanje”.

Pored toga što nije lako kad vas Veljović brani, nije lako ni kad vas hrani. U avgustu 2006. Uprava policije je donijela rješenja o premještanju 77 policajaca na radna mjesta van njihovog prebivališta. Dio premještenih policajaca i opozicija tvrdili su da su prekomande politički motivisane, neustavne i nezakonite, da predstavljaju masovno kršenje ljudskih prava i načela posebne zaštite porodice. Na vanrednoj sjednici skupštinskog Odbora za bezbijednost i odbranu većina je, dabome, odlučila da je sve u skladu sa Ustavom i zakonima o policiji i državnim službenicima i namještenicima.

Prekomandovani policajci su oni koji su bolje prošli. Njihove kolege koje su godinama, uglavnom u pograničnoj policiji, radile po ugovoru, ostale su bez posla. Prosto, ugovori im više nijesu produženi.

,,Kada smo zapošljavani, dobili smo jasno i nedvosmisleno obećanje Veljovića da one koje on primi, nakon sprovedene detaljne provjere, niko neće otpustiti”, tvrdili su neki od otpuštenih policajaca. Džaba.

Suad Muratbašić, policajac iz Bijelog Polja posvjedočio je javno o angažovanju policije na prikupljanju glasova za Demokratsku partiju socijalista. U rješenju o suspenziji koje je ekspresno dobio pisalo je da je suspendovan zbog izjave medijima. Podsjetili su ga da postoji naređenje direktora policije da se izjave medijima ne mogu davati

bez njegovog odobrenja. Suspenzija se pretvorila u otkaz. Za ovakvu policiju – logično.

Jednako kao što je logično da direktor Uprave policije na dan izbora šeće po mojkovačkom izbornom štabu DPS-a. Kad je objavljena slavljenička fotografija Veljović je objašnjavao kako je u izbornom štabu DPS-SDP ,,boravio određeno vrijeme isključivo na poziv ljudi koje smatra prijateljima, a kasnije zbog neposrednog čestitanja na pobjedi za gradonačelnika bivšem profesoru gospodinu Miladinu-Brku Mitroviću”. Naglasio je da je njegov cilj depolitizacija policije i precizirao da to potvrđuje i ,,činjenica da je novogodišnje i vjerske praznike čestitao svim gradonačelnicima, predsjednicima skupština i liderima svih partija u Crnoj Gori”. Moglo bi da uđe i u vic o policajcima.

Inače, ubismo se od slušanja priča o ,,policiji u službi zajednice” i osvajanju dometa civilizacije u toj službi. Kako stvarno stvari stoje možda najbolje ilustruje slučaj u kojem je policajac pokušao da napastvuje privedenu ženu. Sve se dešavalo u prostorijama za privođenje koje su uredno opremljene kamerama za nadgledanje. Samo nijesu radile. Bio je mrak i ostao.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

REKONSTRUKCIJA VLADE: Otvaranje dveri

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vladajuće partije tek se pozicioniraju, očekujući da URA prelomi na njihovu stranu, i da tada započnu stvarni pregovori o podjeli vlasti. A pozicionira se i premijer, potvrđujući sumnje da je upućen u započetu igru. U kojoj će evropske integracije ustupiti mjesto Vučićevom otvorenom Balkanu, sve sa nadom domaćih i izvanjih  promotera da će nas to dovesti do novog srpskog sveta

 

Tri mjeseca otkako je Vlada Zdravka Krivokapića izgubila podršku parlamentarne većine, zahuhtavaju se razgovori o njenoj rekonstrukciji.

Koliko su u tom naumu ozbiljne tri vladajuće koalicije i premijer koji u pregovorima zastupa samog sebe, kao osamostaljeni (usamljeni) predvodnik koalicije Za budućnost Crne Gore, možemo vidjeti iz onoga što se čini kao neupitno nakon dosadašnjih razgovora i prepucavanja partijskim saopštenjima.

I buduću, rekonstruisanu, Vladu predvodiće sadašnji premijer, odnosno, „običan lažov i izdajnička tranja“ (citat Marina Jočić, DF). Ostanak u Vladi garantovao je i ministru finansija – „članu međunarodne kriminalen grupe“ (Nebojša Medojević, predsjednik PzP i jedan od lidera DF-a) i potpredsjedniku Vlade koji je, prema najnovijim saznanjima njegovih koalicionih partnera skupa sa svojom partijom (URA) htio, tokom nedavnih događaja na Cetinju, da „preda vlast u ruke Veselinu Veljoviću“ (saopštenje Demokrata).

Pored pomenute trojice okosnicu nove Vlade trebalo bi da čine oni koji uz DPS, prema mišljenju Demokrata, „predstavljaju političku dvoglavu zmiju koja sikće otrove u vidu mržnje, uvreda i podmetanja“ (DF), skupa sa „najobičnijim titoistima koji se lažno predstavljaju demokratama“ (iz saopštenja DF-a o Demokratama). U novoj Vladi, slažu se njeni mogući konstituenti, mjesta bi trebalo da bude i za nacionalne manjinske partije, iste one koje „prekopavaju kosti žrtava iz Srebrenice da bi ih koristili u dnevno-političke svrhe“  (poslanik DF-a i predsjednik Odbora za ljudska prava i slobode Jovan Vučurović).

Konačno, na mjestu predsjednika Skupštine Crne Gore ostao bi Aleksa Bečić, koji  (GP URA)  napušta evropski kurs, moguće, „zbog prijetnji beogradskih tabloida o navodnom snimku“.

Sve ovo i još mnogo toga  što se ne citira u pristojnim novinama, jedni o drugima rekli su sadašnji koalicioni partneri. Uglavnom, od momenta kada je Vlada, sredinom juna, i zvanično izgubila podršku parlamentarne većine. Nakon što je parlament, uz pomoć glasova opozicionih poslanika, usvojio Deklaraciju o Srebrenici i na prijedlog premijera Krivokapića, a uz podršku DPS-a, razriješio ministra pravde Vladimira Leposavića. „Sada resetujemo stanje na nulu i tražimo novi dogovor. Pozdravljamo vas i neka vam je srećan DPS”, obznanio je šef poslaničkog kluba DF-a Slaven Radunović odluku da napuste parlament.

Svjedočimo novom početku. Uz demonstriranu dozu međusobnog povjerenja, razumjevanja, pristojnosti i spremnosti na kompromis,  očekivati je da kriza koja traje, praktično, od 31. avgusta prošle godine uskoro bude prevaziđena. Samo se ne zna da li će rezultat dogovora biti nova Vlada ili novi izbori.

Aleksa Bečić je optimista, pa očekuje da ćemo dobiti Vladu koja će trajati do 2024. i termina za raspisivanje redovnih parlamentarnih izbora. Dogovor je moguć, a iz pregovora i dogovora o rekonstrukciji Vlade „ni na jedan način nije izostavljen GP URA”, kaže predsjednik parlamenta ističući potrebu da parlamentarna većina bude osnažena i manjinskim partijama. I skidajući sa sebe i svoje partije odgovornost za rezultate ekspertske, odnosno, apostolske Vlade, pošto Demokrate, saznajemo to sa nekih 10 mjeseci zakašnjenja, nijesu bile saglasne sa načinom na koji je ona formirana. ,,Mi smo se zalagali za to da niko ne može biti diskriminisan. Šta je to ekspert? Gdje je to definisano? To što je neko političar, ne znači da nije ekspert…”.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

SIMBOL CRNE GORE U ŽARIŠTU BITKE ZA MOĆ: Čiji je Cetinjski manastir

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije riječ o  bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manastiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike. Obje pravoslavne crkve.  Manastir bi bio, svih nas. Naš. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći. Nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedesetih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova

 

Nastavljeno je sa podizanjem tenzija i podjela i nakon ustoličenja mitropolita Joanikija na Cetinju 4. i 5. septembra. U centru  bitke za moć, sada se našao – Cetinjski manastir, u kom je prije deset dana, uz barikade, helikoptere i vojnu ćebad, ustoličen mitropolit Mitropolije crnogorsko-primorske –  Joanikije.

Nakon što je Skupština Prijestonice za ovu sedmicu zakazala sjednicu na kojoj je planirano da se izglasa inicijativa po kojoj se Cetinjski manastir, kao vlasništvo Prijestonice, daje na ustupanje Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi, Vlada je po hitnom postupku, dan prije zakazane sjednice, donijela odluku da se Cetinjski manastir hitno upiše kao državna imovina. Što je espresno i učinjeno. To je dovelo do novih protesta na Cetinju, ali i izliva mržnje i podizanja nacionalnih tenzija.

Policija je zbog vrijeđanja odbornika URA Slavka Jankovića, uhapsila dvojicu protestanata. Oni su Jankoviću, na ulazu u zgradu Opštine, dobacivali da je ,,izdajnik”, a pokret URA nazivali ,,sramnim i izdajničkim”. ,,Izdajnici, spustite glave, šta ste napravili građanima Cetinja”, ,,Da li će predstavnici URA-e ući u zgradu sa helikopterom”, čuje se na snimcima, dok prolazi Janković. Takođe, na jednom od snimaka, muškarac mu prijeti: ,,Ja ću ti kazati kad se vidimo”.

Cetinjsko Osnovno državno tužilaštvo formiralo je i krivični predmet protiv Miloša Vasiljevića, koji se sumnjiči za ugrožavanje sigurnosti potpredsjednika Vlade i lidera pokreta URA Dritana Abazovića. Na snimku se vidi kako Vasiljević ispred cetinjskog parlamenta poručuje Abazoviću da će ga, kada ga vidi, ,,objesiti za m**a”, psujući mu ,,majku muslimansku”.

Opasne poruke stigle su i iz zgrade cetinjske Skupštine. Milovan Janković, odbornik DPS-a u Skupštini Prijestonice Cetinje, i bivši gradonačelnik tog grada, poručio je Abazoviću da treba da ga je sramota.,,Sram te bilo, mrtvi ti se otac prevrće u grobu”, kazao je, između ostalog, na sjednici. Janković je u nastavku određivao kome više nije mjesto u Crnoj Gori.

To su slike još jedne crnogorske priče o istoriji diskriminacije i nepravde koja ne samo traje, već proizvodi nove mržnje i nasilja. Bitka koja se ove sedmice vodi na sjednicama Vlade i cetinjske skupštine, mnogo je više od rešavanja vlasničkog pitanja nad jednim vjerskim objektom. Ona je nastavak borbe političkih vođa  za moć preko identitetskih pitanja, i novo podizanje nacionalnih tenzija do usijanja. Premijer Zdravko Krivokapić saopštio je da su nedopustive brutalne, šofinističke uvrede na račun potpredsjednika Vlade, ali i pojedinih odbornika Skupštine Cetinja, koje su se, kako je kazao, mogle čuti od pojedinih simpatizera DPS-a na Cetinju.

Krivokapić je u pravu. Poruke okupljenih predstavnicima URA, ne samo da su nedopustive, nego moraju biti i adekvatno sankcionisane. I na Cetinju, ali i u ostatku Crne Gore.

No, nedopustivo je još nešto. Komentarišući bezopoteznu odluku Vlade da Cetinjski manastir prepiše na državu, Krivokapić je kazao da je država samo ispravila – grešku.  ,,Nijedna odluka koja se donosi ne može biti protivustavna, protivzakonita i na štetu bilo koga. Taj atak na imovinu je krenuo već formiranjem tzv. Crnogorske pravoslavne crkve (CPC) čiji je jedini cilj bio, ne da uspostavi vjeru, nego da vrati imovinu, kako bi ta imovina mogla da bude korišćena ili od strane države ili te NVO”, rekao je Krivokapić.  Tako je premijer, sve predstavljajući se zaštitnikom Ustava i vjerskih prava, takozvanom nazvao vjersku zajednicu upisanu u registar ove zemlje. I još jednom pokazao da je zastupnik interesa Mitropolije crnogorsko-primorske, a ne svih crnogorskih građana.

Na ovu izjavu premijera, te odbornika DPS-a Jankovića, reagovala je Akcija za ljudska prava (HRA). Oni su pozvali javne funkcionere da se uzdrže od govora koji izaziva mržnju. ,,Verbalno izazivanje i podsticanje mržnje je uvod u fizičko nasilje, pa tome svako ko ima nadležnosti i javni uticaj mora da se suprotstavi”, rekli su iz HRA. Istakli su da je premijer svojom izjavom ne samo povrijedio vjerska osjećanja vjernika CPC-a, nego i mogao da podstakne mržnju prema njima.

,,Podsjećamo da je ranije predsjednik Milo Đukanović, Srpsku pravoslavnu crkvu nazivao ‘kvazivjerskom zajednicom’, ‘koja pokušava da zadrži nezakonito prisvojenu imovinu’, ‘koja je odgovorna za genocid u Srebrenici'”, rekli su iz HRA.

Spuštanju tenzija nije pomogao ni mitropolit Joanikije. Tek nakon što je  na Cetinju, zalivenom suzavcem, ustoličen na neviđen način, on je u Danilovgradu u manastiru primio predsjednika Republike Srpske, Milorada Dodika. Osvjedočenog širitelja mržnje.  Političara koji  uprkos zabrani, nastavlja javno da negira genocid u Srbrenicu , uz spremnost, kako kaže, i da ,,robija”.  Mitropolit ga je opjevao kao viteza u borbi za srpstvo.

Trebali bi tomovi da se ispišu sva ,,podsticanja” na posijanu mržnju od strane predstavnika aktuelne i prethodne vlasti. Ne samo izjave, već i brojne odluke prethodne i ove vlast svojevrsna su vrsta nasilja i podsticanje na nasilje i mržnju. Jedna od takvih je i priča o Cetinjskom manastiru.

Cetinjski manastir, jedan od simbola Crne Gore, je izgradio u drugoj polovini 15. vijeka tadašnji crnogorski vladar Ivan Crnojević. Tokom narednih nekoliko vjekova  bio je sjedište svih crnogorskih vladara. Cetinjski manastir je jedan od  ukupno  2.000 kulturnih dobara u Crnoj Gori. Od toga oko 800 sada pripada Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Do kraja godine znaće se tačan broj, pošto još ne postoji ni prezican registar. Do 1986. godine sve  crkve i manastiri i zemljište, bili su u vlasništvu sela, bratstava i plemena.  Od 1986. do 2006. godine, na Mitropliju crnogorsko primorsku  prepisano je gotovo sve bitnije. Najveći imovinski rast Srpska pravoslavna crkva, odnosno Mitropolija, doživjela je u vrijeme tridesetogodišnje vladavine aktuelnog predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića, koji danas na Cetinju navodno brani crnogorske svetinje od apetita Srpske pravoslavne crkve i srpskog sveta.  U vrijeme njegove vladavine SPC je, bespravno gradila, zauzimala. Vjernici Crnogorske pravoslavne crkve sprečavani su da vrše obrede u vjerskim objektima. Đukanović je bio strateški  partner pokojnog mitropolita Amfilohija, dok su se gomilala brojna  nerazriješena  pitanja oko vjerskih objekata kojima je SPC upravljala.

Da nova vlast nije sposobna da ta pitanja riješi na pravi način, jasno je.  Ona ih pojačava, čineći sve da ispuni interese Mitroplije crnogorsko primorske, odnosno SPC-a i Beograda.

Vlasništvo nad Cetinjskim manastirom je upisano na Opštinu Cetinje 2005. SPC je to sporila, tvrdeći da je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom upisano neustavno i podnijela zahtjev da se taj upis prava svojine briše. Ustavni sud je navodno proglasio neustavnim taj upis, ali se do ove sedmice  Cetinjski manastir u katastru  vodio na Opštinu Cetinje.

Litije koje su prethodile padu Đukanovićevog režima, organizovala je MPC  ne pristajući da se  vjerska imovina prepiše  na državu, nakon usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti i u parlamentu u decembru 2019.

Krivokapićeva Vlada je ove sedmice Upravi za katastar i državnu imovinu naložila da u vezi sa sudbinom Cetinjskog manastira uradio ovo: ,,Nalaže se Upravi za katastar i državnu imovinu da odmah i bez odlaganja izvrši ispravku upisanog nosioca prava svojine na način što će umjesto Prijestonice Cetinje kao nosioca prava svojine vratiti upis na Državu Crnu Goru, shodno rješenju Uprave za nekretnine Podgorica – Područna jedinica Cetinje od 24. 11. 2005, pri čemu se navedenim upisom ne dira u prava upisanog titulara korišćenja”.  Vlada je tu odluku donijela  13. septembra bez održavanja sjednice, a kako su saopštili,  na osnovu pribavljene saglasnosti većine članova Vlade. Za 14. septembar već je bila najavljena rasprava u Skupštini opštine Cetinje, koja je i održana, o građanskoj inicijativi da se Cetinjski manastir vrati Crnogorskoj pravoslavnoj crkvi (CPC).

Blagota Mitrić, nekadašnji predsjednik Ustavnog suda, obje odluke nazvao je protivustavnim, i ocijenio da bi u ovoj situaciji trebalo da reaguje Ustavni sud. U toj instituciji, međutim, ćute.

,,Tu su bezumne pravne odluke, jer je malo reći da su protivustavne. To je u stvari početak jedne pravne rašomonijade u Crnoj Gori koja može da izazove vrlo teške i negativne posljedice”, kazao je Mitrić. ,,Stanje je došlo do usijanja. Vi imate i pravni apsurd u okviru ove prave rašomonijade. Prvo, ova Vlada, koja je svojom odlukom Cetinjski manastir ustanovila kao državnu svojinu, ona je prije godinu dana kada je došla na vlast poništila raniji zakon o vjeroispovijesti koji je predviđao baš to. I donijeli su novi zakon koji to ne predviđa, nego da je to vlasništvo Mitropolije. E sada kad su vidjeli da će Skupština opštine Cetinje u petak donijeti odluku o tom da se Cetinjski manastir da u vlasništvo Crnogorskoj pravoslovnoj crkvu, onda je Vlada, da bi preduhitrila takvu jednu odluku, napravila još veću nezakonitost, odnosno protivustavnost”, ističe Mitrić.

Svi znamo, da ovdje nije riječ o jednoj bogomolji,  o vjernicima, hrišćanima, pravoslavcima,  o njihovoj istoj potrebi da izgovore jednu te istu molitvu, na jednom te istom jeziku. Jer, da je tako, u Cetinjskom manstiru bilo bi  mjesta za sve vjernike i crkvene dostojanstvenike, i Srpske i Crnogorske pravoslavne crkve.  Drevni Manastir bio bi, svih nas. Naš. Umjesto policije štitila bi ga zajednička  ljubav. Okupljao bi nas. Ovako, nastavljaju se bitke gladnih moći, kojima religija treba kao pogonsko gorivo. A nad Crnom Gorom se nadvijaju utvare devedestih minulog vijeka. I mnogih minulih vjekova.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

POSLIJE CETINJA: Gubitnici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na Cetinju, izgubili su mnogi. Prvo, predsjednik Đukanović, koji jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neki bolji svijet i od Đukanovićevog i od srpskog sveta

 

Gorak je ukus nakon subote na Cetinju i svega što je pratilo ustoličenje mitropolita Joanikija u Cetinjskom manastiru. I dok se još utvrđuje šta se tačno dešavalo iza onog što smo vidjeli, već sada je jasno da su na Cetinju  izgubili  mnogi.

Prvo, predsjednik Milo Đukanović, koji,  jasno je, više nema nekadašnju moć. Ali i novi mitropolit Joanikije, koji je ustoličen na način koji mu je onemogućio da ostvari ono o čemu sad  pripovijeda  – ,,prevazilaženje podjela”. Izgubila je i ona Crna Gora koja decenijama sanja neku bolju, građansku, zemlju. I koja će još morati da čeka dostojne političke predvodnike.  Premijer  koji je spreman da sruši i Vladu i zemlju kako bi ustoličio svog mitropolita, i djelovi parlamentarne većine koji ga u tome prate,  to nije. Naravno nijesu ni oni koji su izgubili izbore lanjskog 30. avgusta.

Đukanović je pokušao na Cetinju da još jednom demonstrira svoju moć. Nedjeljama prije ustoličenja, njegova partija oglašavala se kao da je rat. Angažovana je i cjelokupna propaganda koja je Predsjedniku nastavila da služi i nakon avgusta prošle godine, a koja je pisala o ustoličenju na Cetinju kao o danu kada će nestati Crna Gora, i pasti krv. Podižući tenzije, Đukanović je  računao da će na podjelama po ko zna koji put utvrditi snagu. Pokazalo se da  trodecenijski vladar Crne Gore  više nema onu moć kojom je tri decenije držao državu  i njene institucije zarobljenim. Ni njegov dolazak na Cetinje,  ni pokušaji njegovog savjetnika za bezbjednost i višedecenijskog apsolutnog vladara policijskih snaga da utiče na policiju, nijesu pomogli. Veselin Veljović, koji je u jednom trenutku i napao policajce koji su bili na Cetinju da obezbijede ustoličenje,  je ne samo uhapšen, pa pušten da se brani sa slobode, zbog ometanja službenog lica u vršenju dužnosti, nego je i preko noći zaboravljen. Nema onih koji saosjećaju sa bivšim šefom policije, čiju su karijeru pratile optužbe da stoji iza mnogih napada na kritičare Đukanovićevog režima, afere o švercu cigareta i nelegalnom bogaćenju, te da je slijepo odan šefu koji je Crnu Goru,  i Cetinje, kroz tri decenije pretvarao u pustoš. Tako završavaju poslušnici, stubovi nekontrolisane moći.  Staro iskustvo kaže – oni su u javnosti neomiljeni nego njihove vođe. Veljović će imati prilike da se u to uvjeri.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 10. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo