Povežite se sa nama

MONITORING

Biser kao bižuterija

Objavljeno prije

na

Tek što se slegla prašina oko skandalozne izjave ministra održivog razvoja i turizma Predraga Sekulića kako je „Budva urbanistički uništena i treba je pustiti da propadne do kraja”, stigla je sa iste adrese nova ekskluziva – priča o prodaji hotelskog kompleksa Sveti Stefan i Miločer. Moguća prodaja bisera crnogorske turističke ponude nakon neuspješnog projekta višegodišnjeg zakupa, privukla je veliku pažnju javnosti. Vijest je obišla region i gotovo da nema medija koji je nije objavio.

Govoreći o planu privatizacije budvanske kompanije HG Budvanska rivijera, Sekulić je kazao kako nije neophodno privatizovati kapacitete ove hotelske kuće zbog njenih dobrih poslovnih rezultata, ali da „nije isključena mogućnost prodaje hotelskog kompleksa Sveti Stefan i vile Miločer”. On je pojasnio da bi se u tom slučaju „pristupilo traženju ozbiljnog strateškog partnera”.

To se može protumačiti kako grčki brodovlasnik Viktor Restis, zakupac elitnih hotela nije više strateški partner Vlade i nije ozbiljan.

Iako je iz vladinog kabineta stigao demanti brzopletog ministra Sekulića, uz objašnjenje da je izjava o prodaji Sveca istrgnuta iz konteksta, ostao je utisak da je to ipak bilo puštanje probnog balona na ovu hiper osjetljivu temu.

Sve što vrijedi u Crnoj Gori već je rasprodato, ostalo je porodično blago, Sveti Stefan i Miločer, kojim Vlada neuspješno trguje od dolaska DPS-a na vlast početkom devedesetih godina.

Turistički i prirodni dragulj Crne Gore godinama šeta iz ruke u ruku, tri puta je u svojoj pedestogodišnjoj istoriji promijenio zakupce.

Prvi je bio piramidalni bankar Jezdimir Vasiljević zvani gazda Jezda koji je najbolje hotele zakupio na rok od pet godina uz nadoknadu od 570 miliona njemačkih maraka. Posao je nakon dvije godine neslavno propao, koliko je izdržao i singapurski Aman resorts koga nasljeđuje Viktor Restis sa nepoznatim partnerima u investicionoj Grupi Restis.

Sudeći po aberima koje šalje ministar Sekulić, četvrti gazda Sveca biće njegov konačni vlasnik, novi strateški partner Vlade poput prethodnih, sa neke od of šor destinacija.

Šesta godina zakupa elitnih hotela protiče u znaku ozbiljne finansijske krize u koju je zapao privremeni vlasnik opterećen milionskim dugovanjima. Grci su prestali da plaćaju godišnji zakup pa se dug po tom osnovu prema Budvanskoj rivijeri popeo na iznos od 2.125.000 eura. Računi firme Adriatik propertis koja upravlja kompleksom najčešće su blokirani na zahtjev povjerilaca, velikog broja građevinskih firmi koje su izvodile radove na rekonstrukciji grada-hotela.

Izvor Monitora tvrdi kako ne postoji angažovani izvođač kome Grci nisu ostali dužni. Kriza na Svetom Stefanu vidljiva je na svakom koraku. Elitno ljetovalište u jeku turističke sezone djeluje pusto i prilično zapušteno sa otvorenim gradilištima na svakom koraku.

Zakupac traži promjene osnovnog ugovora o zakupu. Dugačak je spisak želja proslijeđen upravi Budvanske rivijere. Traži se smanjenje kirije, produženje zakupa na najmanje 50 godina i pravo na sezonsko poslovanje grada hotela.

Ovi zahtjevi nailaze na razumijevanje Vlade, naročito premijera Igora Lukšića koji njeguje poseban odnos sa menadžmentom hotela, kompanijom Aman resorts čiji je gost bio u Maroku, u ekskluzivnom hotelu Amanjena i u Miločeru u kome povremeno sa familijom odmara.

Premijer je nedavno objasnio da to što Grci ne plaćaju zakup hotela ne stvara probleme državnom budžetu. Sveti Stefan po Lukšiću može na odloženo plaćanje uz popust, pa ako treba i za džabe. Njegovi stavovi ne ostavljaju prostora za sumnju da se neće izaći u susret zahtjevima Grka. Naručeni su izvještaji sa dva podgorička fakulteta, ekonomskog i građevinskog koji treba da procijene kolika su zaista bila ulaganja na obnovi Sveca i hotela Miločer.

Lukšić ima velika očekivanja od ekspertskih komisija ali je objelodanio kako je imao priliku da vidi izvještaj nezavisnog revizora koji je naručila Evropska banka za obnovu i razvoj koja je Grcima odobrila kredit u iznosu od 37 miliona eura. „Izvještaj ERBD pokazuje dosta značajna ulaganja”, kazao je Lukšić.

Monitor saznaje da je u Budvansku rivijeru stigao izvještaj komisije Ekonomskog fakulteta koji pokazuje znatno niže cifre ali se detalji ne iznose u javnost dok ne budu kompletirani.

Očigledna projektovana kriza tridesetogodišnjeg zakupa poznatog ljetovališta vodi ka najavljenoj prodaji koja je naišla na odijum javnosti, posebno među Paštrovićima.

Pitali smo Vlada Mitrovića, mještanina, bivšeg ministra turizma i direktora Svetog Stefana u vrijeme zlatne epohe crnogorskog turizma, da li je prodaja Sveca i Miločera opravdana. „Kada sam ja bio ministar turizma (od 1998-2001.) u Ministarstvu smo zauzeli stav da Sveti Stefan nikada ne bi trebalo prodati. Sveti Stefan i Miločer čine jedinstvenu hotelsku i ambijentalnu cjelinu kakva ne postoji nigdje u svijetu. Prodati nešto što je najvrednije i najkvalitetnije, što treba da bude ponos Crne Gore, ne bi imalo nikakvog smisla. Nikada ne bih potpisao takvu odluku”, kazao je Mitrović.

Mitrović je vodio hotele od 1969-1976 godine u doba kad je Sveti Stefan doživio svjetsku slavu i osvojio Zlatnu jabuku, priznanje za najekskluzivniji hotel na svijetu, koje mu je dodijelilo Udruženje turističkih novinara i pisaca Evrope sa sjedištem u Briselu. Nijedan hotel u Jugoslaviji ni prije ni poslije toga nije to priznanje dobio.

Bio je generalni direktor tri hotela Sveti Stefan, Miločer i Maestral sa ukupno 640 kreveta u kojima su odmarali državnici, prinčevi i kraljevi, poznate i slavne ličnosti iz cijelog svijeta.Turistička sezona u vrijeme procvata crnogorskog turizma trajala je 150 dana dok se posljednjih godina jedva zaokruži 60-ak dana.

Mitrović naglašava da je 1973. godine tadašnja uprava renovirala hotel Sveti Stefan za svega 6 mjeseci. „Promijenili smo kompletnu infrastrukturu, krovove na svim kućama, instalacije, kupatila, opremu i sagradili bazen”, navodi Mitrović i izražava čuđenje što nova rekonstrukcija hotela traje više od pet godina. „Na Sveti Stefan se nije dolazilo zbog kvaliteta apartmana i unutrašnje opreme. Sveti Stefan se doživljava svuda samo ne u sobi u kojoj se spava.”.

Zlatna knjiga utisaka koja je tih godina otvorena na Svecu vrvi od imena evropskih državnika, pisaca, glumaca… Sveti Stefan je podsjećao na jugoslovenski Sen Trope. Pamti se posjeta slavne glumice Sofije Loren sa suprugom Karlom Pontijem. Tu su potpisi njemačkog kancelara Helmuta Šmita, italijanskog predsjednika Sandra Pertinija i premijera Andreotija, kanadskog predsjednika vlade Pjera Trudoa i rukog premijera Primakova, zatim predsjednika Mongolije Cendebala, britanske princeze Margaret, ruskih maršala i kosmonauta.

Na Svecu je boravio poznati pisac Alberto Moravija u društvu glumice Monike Viti, zatim glumice Džeraldina Čaplin, Marija Šel, te Kirk Daglas i Doris Dej, Silvester Stalone i Džeremi Ajrons, čuvena balerina Maja Pliseckaja pa čak i supruga libijskog vođe Gadafija i mnoge druge više ili manje poznate ličnosti.

Vlado Mitrović izdvaja po ekskluzivitetu epizodu sa kraljem Saudijske Arabije Fejsalom, koji je u ljeto 1972. godine na 15 dana zakupio cijeli grad-hotel za sebe i svoju pratnju. Do posjete ipak nije došlo zbog poznatog krvoprolića na tadašnjim Olimpijskim igrama u Minhenu, ali je rezervacija ostala upamćena kao znak velike popularnosti i visoke pozicije koju je Sveti Stefan zauzeo na svjetskom turističkom tržištu.

Sjaj svetostefanskog dragulja od tada je potamnio i nema nade da će u dogledno vrijeme zablistati uprkos proklamacijama Adrijana Zeke i braće Petrosa i Theofanisa Statisa koji danas njime upravljaju.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

POLJOPRIVREDNICI I DALJE BEZ AGROBUDŽETA: Na goloj ledini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stočna hrana je sve skuplja, poljoprivrednicima i stočarima država naplaćuje punu akcizu na gorivo za mehanizaciju dok uvoznički lobi nastavlja dominaciju. Kasni, uveliko, i agrobudžet. Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu dok Vlada usvoji taj dokument. A to je tek prvi korak

 

„Poljoprivreda ne može da čeka“, kaže nam Milko Živković, predsjednik Unije stočara sjevera Crne Gore. Pa pritvrđuje primjerom: od početka godine stočna hrana (koncetrat) poskupila je sa 0,3 na više od 0,4 eura po kilogramu. „Kako troškovi ishrane stoke čine oko 60 -70 odsto ukupnih troškova, cijena koncentrovane hrane preko 30 euro centi za kilogram čini ovu proizvodnju nerentabilnom a na 40 centi se ulazi u gubitak“. A cijena stočne hrane nastavlja da raste.

Proizvesti je skupo, a prodati – teško. Gotovo nemoguće, u situaciji kada  trgovci, ugostitelji i hotelijeri još  vagaju stvarne domete predstojeće turističke sezone. Nakon prošlogodišnje katastrofe.

U zalihama sirare Miljanić blizu devet tona kozjeg sira od zimus čeka kupce. Dok Radisav – Rašo Miljanić, jedan od najvećih proizvođača i otkupljivača kozjeg mlijeka u Crnoj Gori, čeka pomoć države. „Mi moramo znati da li imamo podršku države da spasi kozarstvo ili nemamo“.

Crna Gora je 2019. uvezla sira za 16,5 miliona, dok trenutno u Banjanima leži domaći proizvod vrijedan od skoro 100.000 (prema proizvođačkim cijenama) do blizu 200.000 eura (u maloprodaji, uz uračunatu trgovačku maržu koja se kreće do 50 odsto i 21 odsto PDV-a koji se zaračunava na tako formiranu cijenu). Ta informacija je, zimus, prvo zainteresovala medije pa tek onda resorno ministarstvo. Odakle su tada, nakon upita sa TVCG, odgovorili kako su „preduzete aktivnosti“ kako bi se na terenu sagledala cjelokupna situacija  a da će javnost biti blagovremeno upoznata sa konkretnim potezima.

Javnost još čeka, a Miljanić se nada. „Nakon saopštenja Ministarstva poljoprivrede obišla nas je inspekcija i uvjerila se da lagerovana količina sira o kojoj sam pričao postoji, tačno do u kilogram. Popisali su ga i otišli“. Od tada, kaže za Monitor, nema novih vijesti. „Predlagao sam da nađemo model da plasiramo proizvode na tržište, ili za bolnice, škole, domove starih. Ima načina ako ima volje“.

Ima li volje?

Skupštinska rasprava o Vladinom Prijedlogu zakona o budžetu za 2021. godinu počeće tek naredne nedjelje, pa je sada izvjesno da će crnogorski poljoprivrednici i početak juna dočekati bez očekivane, i neophodne, pomoći iz Agrobudžeta.

Realno je očekivati da će proći makar 20 dana od izglasavanja budžeta u parlamentu do usvajanja Agrobudžeta na sjednici Vlade. Pod uslovom da ne dođe do komplikacija. Tek tada slijede pozivi za učešće u raspodjeli predviđenih sredstava, prikupljanje dokumentacije, terenske provjere, odlučivanje i, konačno, raspodjela novca namijenjenog za podršku ratarima, stočarima, vinogradarima, ribarima…

Riječ je, prema predloženom budžetu, o nekih 35 miliona eura, u koje će, prema običajima naslijeđenim od prošlih vlada, biti uračunat i dio tzv. socijalnih davanja (naknade za staračka domaćinstva) u vrijednosti 3,35 miliona. Da barem na papiru  izgleda kako se za poljoprivredu izdvaja više nego što je to zaista slučaj.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEMOKRATE POBJEDNICI IZBORA U HERCEG NOVOM: Brodolom Demokratske partije socijalista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki Novljani vide dvije varijante formiranja vlasti. Ona u kojoj bi Novska lista bila isključena, te bi se u Novom preslikao odnos snaga na vlasti sa državnog nivoa. I druga, gdje bi svih pet lista koje su učestvovale na izborima participirale u izvršnoj vlasti u skladu sa osvojenim mandatima. To bi se moglo zaključiti iz slavljeničkog govora lidera Demokrata, Alekse Bečića koji je sabrao da vlast nakon izbora čini 80 odsto, a opoziciju 20 odsto volje biračkog tijela

 

Brod lokalne uprave u Herceg Novom imao je mirno more i dobar vjetar u nedjelju 9. maja, kada je cjelokupna posada ubilježila politički dobitak, osim barke Demokratske partije socijalista koja je pretrpjela težak brodolom u kome je, očekivano, potopljena.

Na birališta je u nedjelju izašlo 17 hiljada građana Novog, od upisanih 25.590 sa pravom glasa. Na 16.738 važećih glasačkih listića Novljani su većinom zaokružili one političke stranke koje posljednje četiri godine vladaju u ovom primorskom gradu, tako da nekih većih iznenađenja nije bilo osim porasta povjerenja u lokalne stranke, grupe građana čija je politička deviza da vlast na lokalnom nivou treba da bude servis građana za rješavanje lokalnih, komunalnih potreba i  problema, koji nemaju previše dodirnih tačaka sa nacionalnim i identitetskim pitanjima koja opterećuju crnogorsku političku scenu.

Pobjednik nedjeljnih redovnih lokalnih izbora u Novom  je Demokratska Crna Gora, partija čija je lista osvojila najveći broj glasova ili 27,65 odsto, što pretočeno u odborničke mandate čini 10 odborničkih mjesta u Skupštini Opštine Herceg Novi. To je neznatno povećanje u odnosu na rezultat prethodnih lokalnih izbora iz 2017. kada su Demokrate, same, osvojile 9 odborničkih mandata. Međutim, gledano iz perspektive avgustovskih parlamentarnih izbora, na kojima je ova stranka osvojila u Novom 20,68 odsto glasova, postignuti rezultat, sa manjom izlaznošću nego u avgustu 2020, ocjenjuje se kao uzlet Demokrata, koji su osigurali podršku istaknutih Novljana i u izbornu trku ušli sa predsjednikom Opštine, Stevanom Katićem, nosiocem izborne liste Ni lijevo ni desno – pravac Novi.

Najveće iznenađenje izbora predstavlja sjajan rezultat Novske liste, lokalne političke stranke koja je nastupila samostalno pod sloganom Naš grad, naš brod i osvojila 3.195 glasova ili 7 odborničkih mjesta. U Novskoj listi ističu kako su pojedinačno najjača politička opcija u Herceg Novom, jer su sve ostale liste predstavljene kao koalicije više političkih subjekata. Novska lista osnovana je pred lokalne izbore 2012. godine. U izbornu trku 9. maja ušla je sa pozicije vlasti. U lokalnoj skupštini zauzima tri odbornička mjesta na osnovu kojih je, raspodjelom funkcija prije četiri godine, dobila više značajnih pozicija u izvršnoj vlasti. Imali su mjesto potpredsjednika Opštine Herceg Novi, dva opštinska sekretarijata, Turističku organizaciju grada i direktorske fotelje u dva gradska preduzeća. Prethodni rad ih je očigledno preporučio da su zadobili više nego duplo glasova Novljana u odnosu na prethodne izbore.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BRANISLAVA – BRANA  MIĆUNOVIĆA: Suđenje za ubistvo kojim je umrlo crnogorsko pravosuđe?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uloga sudije izvjestioca Milivoja Katnića

 

Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić je kao sudija izvjestilac imao najznačajniju ulogu u donošenju oslobađajuće pravosnažne presude Apelacionog suda od 20. novembra 2007. godine  kojom je kontroverzni, i nekoliko puta ranije osuđivan, biznismen Branislav – Brano Mićunović oslobođen optužbi za teško ubistvo Radovana – Raca Kovačevića iz bezobzirne osvete. Tom presudom su do sada nekoliko puta javno mahali funkcioneri Demokrata i Demokratskog fronta u susret nikšićkim izborima i vezano za nacrte tužilačkih zakona, upirući prst na Katnićevu ulogu u procesu vijeka.

Priča je počela u ranim jutarnjim satima 7. oktobra 2000. godine kada je Nikšićanin Radovan Kovačević teško ranjen u oružanom obračunu u kazinu Hotela Podgorica koji su držali Branislav Mićunović i Savo Grbović. Na njega je pucao Cetinjanin Petko Pešukić kome je onda Nikšićanin Zdravko Lopušina prišao sa leđa, u rvanju oteo pištolj i ispalio u Pešukića nekoliko metaka momentalno ga usmrtivši. Nakon ranjavanja, Kovačevića su prebacili u Klinički centar njegovi prijatelji Stanko Milović i Emil Osmanagić zajedno sa policajcem posebnih jedinica MUP-a Dragoljubom Mrvaljevićem čija jedinica je bila smještena u Hotelu Podgorica i koji se zatekao u hotelu nakon što mu se završila smjena.

U optužnici Višeg tužioca u Podgorici, koju je na glavnom pretresu zastupala zamjenica Vesna Jovićević (nedavno pomenuta u aferi Stanovi), piše da je Branislav Mićunović istog dana u ranim jutarnjim satima „na ulazu u Urgentni blok KBC-a Podgorica lišio života Kovačević Radovana iz Nikšića iz bezobzirne osvete i pri tome umišljajem doveo u opasnost život još dva lica, na način što je prišao vozilu „audi“ A6 oznaka BD… kojim je, nakon događaja iz tačke dispozitiva optužnice prevezen povrijeđeni Radovan Kovačević, i u trenutku kada su Mrvaljević Dragoljub i Vojičić Dragoslav iz Podgorice, izvlačili Kovačevića iz vozila kroz otvorena zadnja lijeva vrata da bi ga unijeli u Urgentni blok radi ukazivanja ljekarske pomoći, optuženi je iz revolvera nepoznate marke cal.38 specijal u pravcu Kovačevića ispalio tri projektila koji su ga pogodili nanoseći mu teške i po život opasne tjelesne povrede… sveteći se na taj način zbog prethodnog ubistva Pešukića Petka iako je u tom trenutku znao da Kovačević nije izvršio ovo djelo“. Kovačeviću je pucano u glavu dva puta i jednom u desno rame. Tužilac je naveo da je smrt Kovačevića nastupila usljed razorenja mozga i kičmene moždine i iskrvavljenja i da je Mićunović pri tom doveo u opasnost živote još dvije  osobe „jer je postojala mogućnost da budu pogođeni ispaljenim projektilima, kao i rikošet projektila koji je udario u betonski pod u njihovoj blizini“.

Suđenje koje je uslijedilo je zaokupiralo crnogorsku javnost zbog kontroverznog pedigrea optuženog Mićunovića koga mnogi smatraju za vladara podzemlja i desnu ruku državno-partijskog vrha Crne Gore. Shodno tome, kritičari su tvrdili da je država imala veliki interes da ishoduje povoljnu presudu za Mićunovića.

Vijeće Višeg suda u Podgorici kojim je predsjedavao sudija Radovan Mandić je presudom od 12. juna 2001.  oslobodilo Mićunovića optužbe za ubistvo i ukinulo mu pritvor u kome je bio od 7. oktobra 2000. godine. Presudi su prethodile promjene iskaza ključnih svjedoka davane u policiji, istražnom postupku i glavnom pretresu. Takođe, svjedoci, osim Okice Mujovića, su tvrdili na glavnom pretresu da nisu vidjeli optuženog Mićunovića da drži pištolj u ruci i da puca već su ga samo vidjeli da je stigao blizu ulaza u Urgetni blok i kretao se okolo. Mujović je na sudu izjavio da je vidio ispruženu desnu ruku Mićunovića u kojoj je bio pištolj koji je bio „poluokrenut dolje i u pravcu Kovačević Radovana u kom momentu čuje još jedan hitac, pri čemu ne vidi da se iz pištolja Mićunovića ispaljuje taj hitac ali vidi da dolazi od njegovog pravca…“. Sudsko vijeće sudije Mandića je odbacilo njegovo svjedočenje kao nevjerodostojno jer je utvrdilo da se on nije nalazio na mjestu odakle je mogao biti očevidac kao i da ga drugi svjedoci nisu primijetili. Sudsko vijeće je takođe odbacilo i svjedočenja drugih svjedoka, osim sanitetskih radnika, zaključivši da oni zapravo nisu bili na mjestima na kojima su tvrdili da su bili i time nisu mogli biti očevici predmetnog događaja.

Optuženi Mićunović je nakon testiranja bio negativan na prisustvo barutnih čestica, kako na ruci tako i na odjeći.

Jedini nepravosnažno osuđeni u tom procesu je bio Zdravko Lopušina iz Nikšića koji je osuđen na dvije godine zatvora zbog prekoračenja nužne odbrane. Međutim, Lopušina je poginuo nekoliko mjeseci nakon prvostepene presude tako da je dalji postupak protiv njega obustavljen zbog smrti.

Slučaj se preselio na Vrhovni sud, koji je tada bio drugostepeni sud, i kojim je predsjedavao sudija Stevan Damjanović. Njegovo vijeće je u maju 2004. ukinulo oslobađajuću presudu sudije Mandića zbog bitnih povreda odredbi krivičnog postupka i vratilo slučaj na ponovno suđenje. Vrhovni sud je takođe naložio prvostepenom sudu da svestranije analizira izjave sanitetskog osoblja Dragoslava Vojičića (koji je samo „primijetio ruku muškarca, u stvari podlakticu koja je bila gola i ta ruka ide prema povrijeđenom“) i Milorada Krsmanovića, kao i da treba suočiti svjedoke policajca Mrvaljevića i sanitetskog radnika Vojičića.

Sudija Mandić nije izvršio suočenje i u ponovljenom postupku 10. februara 2005. godine, opet donio oslobađajuću presudu. Viši tužilac se žalio na presudu po objavljivanju i žalbeni postupak se preselio na upravo novoformirani Apelacioni sud čije adaptiranje prostorija je završeno u martu 2005. a u aprilu iste godine počinje sa radom. Apelacioni sud je preuzeo 172 „Kž“ drugostepena krivična predmeta od Vrhovnog suda.

Predmet pod rednim brojem K.br. 79/2004 sudije Mandića dolazi pred petočlano vijeće sudija Apelacionog suda, po tadašnjem Zakoniku o krivičnom postupku. Dr Vukoman Golubović je bio predsjedavajući vijeća dok su članovi vijeća bili Radmila Mijušković, Branimir Femić, Marija Marinković i Milivoje Katnić kao sudija izvjestilac. Izvjestilac je inače, i u procesnom pravu i u praksi uvijek onaj označen kao posljednji član u uvodu svake presude. Izvjestilac po ZKP-u „duži“ predmet, čita, objašnjava, preduzima sve druge radnje ali i priprema prijedlog presude sudskom vijeću. U praksi sudija izvjestilac je glavna osoba koja određuje smjer u kome će odlučivati sudsko vijeće, kako je Monitoru reklo nekoliko pravnih stručnjaka.

Do formiranja Apelacionog suda Katnić je bio neraspoređeni vojni sudija nakon što je Skupština Crne Gore donijela zakon o prestanku rada Vojnog suda i Vojnog tužilaštva  u aprilu 2004.

Na konferenciji za štampu od 24. februara ove godine, specijalni tužilac Katnić je na pitanje novinara da li je bio član Sudskog vijeća Apelacionog suda koje je opravosnažilo oslobađajuću presudu Branislavu Mićunoviću odgovorio da je bio član toga vijeća i da je glasao za  oslobašajuću presudu. Prećutao je da je bio sudija izvjestilac.

Katnić je na pressu izjavio da se nikad nije sreo ni s Branom Mićunovićem, ni s bilo kim njegovim dodavši da „on (Mićunović) i njegovi i ja smo se razdvojili 1400. godine, kad smo imali zajedničkog pretka“. Takođe Katnić je optužio jednog od lidera DF-a Milana Kneževića i jednog od vlasnika Vijesti Željka Ivanovića da su entiteti „koji pokušavaju da krv nesrećnog momka stave na ruke mene i moje porodice“.

Više državno tužilaštvo i tužiteljka Lepa Medenica su Vijestima 10. novembra 2019. godine,  izjavili da VDT ne traži ubicu pokojnog Kovačevića nakon što su Mićunović i još dvije osobe  oslobođene optužbe. Tada je VDT uputio novinarku „da sve odgovore na pitanja iz vašeg e-maila možete naći u predmetnoj presudi“.

U dotičnoj presudi Apelacionog suda kao i onoj od Višeg suda zaključuje se da je ubica Kovačevića zapravo pokojni Petko Pešukić koji mu je i nanio povrede u kazinu Hotela Podgorica od kojih je iskrvario, usljed čega je nastupila smrt. To je bio stav domaćih vještaka i Komisije vještaka Instituta za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta u Beogradu. Po tom stanovištu, koje je za kritičare upitno, Kovačević je već bio mrtav kad je doveden pred Urgentni blok. Sve i da je dokazano da je Mićunović pucao u mrtvog Kovačevića (po nalazu vještaka), ne bi bio osuđen za ubistvo već za neko blaže djelo poput izazivanja opšte opasnosti ili u najgorem, za pokušaj ubistva. Međutim,  u sudskoj praksi kod nas i u regionu ne postoji preseda slične vrste, pa ostaje nejasno da li bi uopšte i kako odgovarao.

Državno tužilaštvo se nakon pravosnažne presude nije bavilo identitetom pucača makar radi utvrđivanja da li je počinio krivično djelo izazivanja opšte opasnosti. Pucač je najvjerovatnije došao ispred Urgentnog bloka u uvjerenju da je Kovačević još živ.

Inače izuzetno složeni i javnosti poznati predmet ubistva Kovačevića se ne spominje u zvaničnoj biografiji glavnog specijalnog tužioca.

U vrijeme ponovljenog suđenja vrhovna državna tužiteljka je bila Vesna Medenica, koja će mjesec dana nakon pravosnažne oslobađajuće presude Branislavu Mićunoviću doći na čelo Vrhovnog suda Crne Gore. Osim nje i Katnića posrećilo se i predmetnom istražnom sudiji Mušiki Dujoviću koji će kasnije doći na čelo Apelacionog suda.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo