Povežite se sa nama

MONITORING

Biser kao bižuterija

Objavljeno prije

na

Tek što se slegla prašina oko skandalozne izjave ministra održivog razvoja i turizma Predraga Sekulića kako je „Budva urbanistički uništena i treba je pustiti da propadne do kraja”, stigla je sa iste adrese nova ekskluziva – priča o prodaji hotelskog kompleksa Sveti Stefan i Miločer. Moguća prodaja bisera crnogorske turističke ponude nakon neuspješnog projekta višegodišnjeg zakupa, privukla je veliku pažnju javnosti. Vijest je obišla region i gotovo da nema medija koji je nije objavio.

Govoreći o planu privatizacije budvanske kompanije HG Budvanska rivijera, Sekulić je kazao kako nije neophodno privatizovati kapacitete ove hotelske kuće zbog njenih dobrih poslovnih rezultata, ali da „nije isključena mogućnost prodaje hotelskog kompleksa Sveti Stefan i vile Miločer”. On je pojasnio da bi se u tom slučaju „pristupilo traženju ozbiljnog strateškog partnera”.

To se može protumačiti kako grčki brodovlasnik Viktor Restis, zakupac elitnih hotela nije više strateški partner Vlade i nije ozbiljan.

Iako je iz vladinog kabineta stigao demanti brzopletog ministra Sekulića, uz objašnjenje da je izjava o prodaji Sveca istrgnuta iz konteksta, ostao je utisak da je to ipak bilo puštanje probnog balona na ovu hiper osjetljivu temu.

Sve što vrijedi u Crnoj Gori već je rasprodato, ostalo je porodično blago, Sveti Stefan i Miločer, kojim Vlada neuspješno trguje od dolaska DPS-a na vlast početkom devedesetih godina.

Turistički i prirodni dragulj Crne Gore godinama šeta iz ruke u ruku, tri puta je u svojoj pedestogodišnjoj istoriji promijenio zakupce.

Prvi je bio piramidalni bankar Jezdimir Vasiljević zvani gazda Jezda koji je najbolje hotele zakupio na rok od pet godina uz nadoknadu od 570 miliona njemačkih maraka. Posao je nakon dvije godine neslavno propao, koliko je izdržao i singapurski Aman resorts koga nasljeđuje Viktor Restis sa nepoznatim partnerima u investicionoj Grupi Restis.

Sudeći po aberima koje šalje ministar Sekulić, četvrti gazda Sveca biće njegov konačni vlasnik, novi strateški partner Vlade poput prethodnih, sa neke od of šor destinacija.

Šesta godina zakupa elitnih hotela protiče u znaku ozbiljne finansijske krize u koju je zapao privremeni vlasnik opterećen milionskim dugovanjima. Grci su prestali da plaćaju godišnji zakup pa se dug po tom osnovu prema Budvanskoj rivijeri popeo na iznos od 2.125.000 eura. Računi firme Adriatik propertis koja upravlja kompleksom najčešće su blokirani na zahtjev povjerilaca, velikog broja građevinskih firmi koje su izvodile radove na rekonstrukciji grada-hotela.

Izvor Monitora tvrdi kako ne postoji angažovani izvođač kome Grci nisu ostali dužni. Kriza na Svetom Stefanu vidljiva je na svakom koraku. Elitno ljetovalište u jeku turističke sezone djeluje pusto i prilično zapušteno sa otvorenim gradilištima na svakom koraku.

Zakupac traži promjene osnovnog ugovora o zakupu. Dugačak je spisak želja proslijeđen upravi Budvanske rivijere. Traži se smanjenje kirije, produženje zakupa na najmanje 50 godina i pravo na sezonsko poslovanje grada hotela.

Ovi zahtjevi nailaze na razumijevanje Vlade, naročito premijera Igora Lukšića koji njeguje poseban odnos sa menadžmentom hotela, kompanijom Aman resorts čiji je gost bio u Maroku, u ekskluzivnom hotelu Amanjena i u Miločeru u kome povremeno sa familijom odmara.

Premijer je nedavno objasnio da to što Grci ne plaćaju zakup hotela ne stvara probleme državnom budžetu. Sveti Stefan po Lukšiću može na odloženo plaćanje uz popust, pa ako treba i za džabe. Njegovi stavovi ne ostavljaju prostora za sumnju da se neće izaći u susret zahtjevima Grka. Naručeni su izvještaji sa dva podgorička fakulteta, ekonomskog i građevinskog koji treba da procijene kolika su zaista bila ulaganja na obnovi Sveca i hotela Miločer.

Lukšić ima velika očekivanja od ekspertskih komisija ali je objelodanio kako je imao priliku da vidi izvještaj nezavisnog revizora koji je naručila Evropska banka za obnovu i razvoj koja je Grcima odobrila kredit u iznosu od 37 miliona eura. „Izvještaj ERBD pokazuje dosta značajna ulaganja”, kazao je Lukšić.

Monitor saznaje da je u Budvansku rivijeru stigao izvještaj komisije Ekonomskog fakulteta koji pokazuje znatno niže cifre ali se detalji ne iznose u javnost dok ne budu kompletirani.

Očigledna projektovana kriza tridesetogodišnjeg zakupa poznatog ljetovališta vodi ka najavljenoj prodaji koja je naišla na odijum javnosti, posebno među Paštrovićima.

Pitali smo Vlada Mitrovića, mještanina, bivšeg ministra turizma i direktora Svetog Stefana u vrijeme zlatne epohe crnogorskog turizma, da li je prodaja Sveca i Miločera opravdana. „Kada sam ja bio ministar turizma (od 1998-2001.) u Ministarstvu smo zauzeli stav da Sveti Stefan nikada ne bi trebalo prodati. Sveti Stefan i Miločer čine jedinstvenu hotelsku i ambijentalnu cjelinu kakva ne postoji nigdje u svijetu. Prodati nešto što je najvrednije i najkvalitetnije, što treba da bude ponos Crne Gore, ne bi imalo nikakvog smisla. Nikada ne bih potpisao takvu odluku”, kazao je Mitrović.

Mitrović je vodio hotele od 1969-1976 godine u doba kad je Sveti Stefan doživio svjetsku slavu i osvojio Zlatnu jabuku, priznanje za najekskluzivniji hotel na svijetu, koje mu je dodijelilo Udruženje turističkih novinara i pisaca Evrope sa sjedištem u Briselu. Nijedan hotel u Jugoslaviji ni prije ni poslije toga nije to priznanje dobio.

Bio je generalni direktor tri hotela Sveti Stefan, Miločer i Maestral sa ukupno 640 kreveta u kojima su odmarali državnici, prinčevi i kraljevi, poznate i slavne ličnosti iz cijelog svijeta.Turistička sezona u vrijeme procvata crnogorskog turizma trajala je 150 dana dok se posljednjih godina jedva zaokruži 60-ak dana.

Mitrović naglašava da je 1973. godine tadašnja uprava renovirala hotel Sveti Stefan za svega 6 mjeseci. „Promijenili smo kompletnu infrastrukturu, krovove na svim kućama, instalacije, kupatila, opremu i sagradili bazen”, navodi Mitrović i izražava čuđenje što nova rekonstrukcija hotela traje više od pet godina. „Na Sveti Stefan se nije dolazilo zbog kvaliteta apartmana i unutrašnje opreme. Sveti Stefan se doživljava svuda samo ne u sobi u kojoj se spava.”.

Zlatna knjiga utisaka koja je tih godina otvorena na Svecu vrvi od imena evropskih državnika, pisaca, glumaca… Sveti Stefan je podsjećao na jugoslovenski Sen Trope. Pamti se posjeta slavne glumice Sofije Loren sa suprugom Karlom Pontijem. Tu su potpisi njemačkog kancelara Helmuta Šmita, italijanskog predsjednika Sandra Pertinija i premijera Andreotija, kanadskog predsjednika vlade Pjera Trudoa i rukog premijera Primakova, zatim predsjednika Mongolije Cendebala, britanske princeze Margaret, ruskih maršala i kosmonauta.

Na Svecu je boravio poznati pisac Alberto Moravija u društvu glumice Monike Viti, zatim glumice Džeraldina Čaplin, Marija Šel, te Kirk Daglas i Doris Dej, Silvester Stalone i Džeremi Ajrons, čuvena balerina Maja Pliseckaja pa čak i supruga libijskog vođe Gadafija i mnoge druge više ili manje poznate ličnosti.

Vlado Mitrović izdvaja po ekskluzivitetu epizodu sa kraljem Saudijske Arabije Fejsalom, koji je u ljeto 1972. godine na 15 dana zakupio cijeli grad-hotel za sebe i svoju pratnju. Do posjete ipak nije došlo zbog poznatog krvoprolića na tadašnjim Olimpijskim igrama u Minhenu, ali je rezervacija ostala upamćena kao znak velike popularnosti i visoke pozicije koju je Sveti Stefan zauzeo na svjetskom turističkom tržištu.

Sjaj svetostefanskog dragulja od tada je potamnio i nema nade da će u dogledno vrijeme zablistati uprkos proklamacijama Adrijana Zeke i braće Petrosa i Theofanisa Statisa koji danas njime upravljaju.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 5. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo