Povežite se sa nama

MONITORING

Biser kao bižuterija

Objavljeno prije

na

Tek što se slegla prašina oko skandalozne izjave ministra održivog razvoja i turizma Predraga Sekulića kako je „Budva urbanistički uništena i treba je pustiti da propadne do kraja”, stigla je sa iste adrese nova ekskluziva – priča o prodaji hotelskog kompleksa Sveti Stefan i Miločer. Moguća prodaja bisera crnogorske turističke ponude nakon neuspješnog projekta višegodišnjeg zakupa, privukla je veliku pažnju javnosti. Vijest je obišla region i gotovo da nema medija koji je nije objavio.

Govoreći o planu privatizacije budvanske kompanije HG Budvanska rivijera, Sekulić je kazao kako nije neophodno privatizovati kapacitete ove hotelske kuće zbog njenih dobrih poslovnih rezultata, ali da „nije isključena mogućnost prodaje hotelskog kompleksa Sveti Stefan i vile Miločer”. On je pojasnio da bi se u tom slučaju „pristupilo traženju ozbiljnog strateškog partnera”.

To se može protumačiti kako grčki brodovlasnik Viktor Restis, zakupac elitnih hotela nije više strateški partner Vlade i nije ozbiljan.

Iako je iz vladinog kabineta stigao demanti brzopletog ministra Sekulića, uz objašnjenje da je izjava o prodaji Sveca istrgnuta iz konteksta, ostao je utisak da je to ipak bilo puštanje probnog balona na ovu hiper osjetljivu temu.

Sve što vrijedi u Crnoj Gori već je rasprodato, ostalo je porodično blago, Sveti Stefan i Miločer, kojim Vlada neuspješno trguje od dolaska DPS-a na vlast početkom devedesetih godina.

Turistički i prirodni dragulj Crne Gore godinama šeta iz ruke u ruku, tri puta je u svojoj pedestogodišnjoj istoriji promijenio zakupce.

Prvi je bio piramidalni bankar Jezdimir Vasiljević zvani gazda Jezda koji je najbolje hotele zakupio na rok od pet godina uz nadoknadu od 570 miliona njemačkih maraka. Posao je nakon dvije godine neslavno propao, koliko je izdržao i singapurski Aman resorts koga nasljeđuje Viktor Restis sa nepoznatim partnerima u investicionoj Grupi Restis.

Sudeći po aberima koje šalje ministar Sekulić, četvrti gazda Sveca biće njegov konačni vlasnik, novi strateški partner Vlade poput prethodnih, sa neke od of šor destinacija.

Šesta godina zakupa elitnih hotela protiče u znaku ozbiljne finansijske krize u koju je zapao privremeni vlasnik opterećen milionskim dugovanjima. Grci su prestali da plaćaju godišnji zakup pa se dug po tom osnovu prema Budvanskoj rivijeri popeo na iznos od 2.125.000 eura. Računi firme Adriatik propertis koja upravlja kompleksom najčešće su blokirani na zahtjev povjerilaca, velikog broja građevinskih firmi koje su izvodile radove na rekonstrukciji grada-hotela.

Izvor Monitora tvrdi kako ne postoji angažovani izvođač kome Grci nisu ostali dužni. Kriza na Svetom Stefanu vidljiva je na svakom koraku. Elitno ljetovalište u jeku turističke sezone djeluje pusto i prilično zapušteno sa otvorenim gradilištima na svakom koraku.

Zakupac traži promjene osnovnog ugovora o zakupu. Dugačak je spisak želja proslijeđen upravi Budvanske rivijere. Traži se smanjenje kirije, produženje zakupa na najmanje 50 godina i pravo na sezonsko poslovanje grada hotela.

Ovi zahtjevi nailaze na razumijevanje Vlade, naročito premijera Igora Lukšića koji njeguje poseban odnos sa menadžmentom hotela, kompanijom Aman resorts čiji je gost bio u Maroku, u ekskluzivnom hotelu Amanjena i u Miločeru u kome povremeno sa familijom odmara.

Premijer je nedavno objasnio da to što Grci ne plaćaju zakup hotela ne stvara probleme državnom budžetu. Sveti Stefan po Lukšiću može na odloženo plaćanje uz popust, pa ako treba i za džabe. Njegovi stavovi ne ostavljaju prostora za sumnju da se neće izaći u susret zahtjevima Grka. Naručeni su izvještaji sa dva podgorička fakulteta, ekonomskog i građevinskog koji treba da procijene kolika su zaista bila ulaganja na obnovi Sveca i hotela Miločer.

Lukšić ima velika očekivanja od ekspertskih komisija ali je objelodanio kako je imao priliku da vidi izvještaj nezavisnog revizora koji je naručila Evropska banka za obnovu i razvoj koja je Grcima odobrila kredit u iznosu od 37 miliona eura. „Izvještaj ERBD pokazuje dosta značajna ulaganja”, kazao je Lukšić.

Monitor saznaje da je u Budvansku rivijeru stigao izvještaj komisije Ekonomskog fakulteta koji pokazuje znatno niže cifre ali se detalji ne iznose u javnost dok ne budu kompletirani.

Očigledna projektovana kriza tridesetogodišnjeg zakupa poznatog ljetovališta vodi ka najavljenoj prodaji koja je naišla na odijum javnosti, posebno među Paštrovićima.

Pitali smo Vlada Mitrovića, mještanina, bivšeg ministra turizma i direktora Svetog Stefana u vrijeme zlatne epohe crnogorskog turizma, da li je prodaja Sveca i Miločera opravdana. „Kada sam ja bio ministar turizma (od 1998-2001.) u Ministarstvu smo zauzeli stav da Sveti Stefan nikada ne bi trebalo prodati. Sveti Stefan i Miločer čine jedinstvenu hotelsku i ambijentalnu cjelinu kakva ne postoji nigdje u svijetu. Prodati nešto što je najvrednije i najkvalitetnije, što treba da bude ponos Crne Gore, ne bi imalo nikakvog smisla. Nikada ne bih potpisao takvu odluku”, kazao je Mitrović.

Mitrović je vodio hotele od 1969-1976 godine u doba kad je Sveti Stefan doživio svjetsku slavu i osvojio Zlatnu jabuku, priznanje za najekskluzivniji hotel na svijetu, koje mu je dodijelilo Udruženje turističkih novinara i pisaca Evrope sa sjedištem u Briselu. Nijedan hotel u Jugoslaviji ni prije ni poslije toga nije to priznanje dobio.

Bio je generalni direktor tri hotela Sveti Stefan, Miločer i Maestral sa ukupno 640 kreveta u kojima su odmarali državnici, prinčevi i kraljevi, poznate i slavne ličnosti iz cijelog svijeta.Turistička sezona u vrijeme procvata crnogorskog turizma trajala je 150 dana dok se posljednjih godina jedva zaokruži 60-ak dana.

Mitrović naglašava da je 1973. godine tadašnja uprava renovirala hotel Sveti Stefan za svega 6 mjeseci. „Promijenili smo kompletnu infrastrukturu, krovove na svim kućama, instalacije, kupatila, opremu i sagradili bazen”, navodi Mitrović i izražava čuđenje što nova rekonstrukcija hotela traje više od pet godina. „Na Sveti Stefan se nije dolazilo zbog kvaliteta apartmana i unutrašnje opreme. Sveti Stefan se doživljava svuda samo ne u sobi u kojoj se spava.”.

Zlatna knjiga utisaka koja je tih godina otvorena na Svecu vrvi od imena evropskih državnika, pisaca, glumaca… Sveti Stefan je podsjećao na jugoslovenski Sen Trope. Pamti se posjeta slavne glumice Sofije Loren sa suprugom Karlom Pontijem. Tu su potpisi njemačkog kancelara Helmuta Šmita, italijanskog predsjednika Sandra Pertinija i premijera Andreotija, kanadskog predsjednika vlade Pjera Trudoa i rukog premijera Primakova, zatim predsjednika Mongolije Cendebala, britanske princeze Margaret, ruskih maršala i kosmonauta.

Na Svecu je boravio poznati pisac Alberto Moravija u društvu glumice Monike Viti, zatim glumice Džeraldina Čaplin, Marija Šel, te Kirk Daglas i Doris Dej, Silvester Stalone i Džeremi Ajrons, čuvena balerina Maja Pliseckaja pa čak i supruga libijskog vođe Gadafija i mnoge druge više ili manje poznate ličnosti.

Vlado Mitrović izdvaja po ekskluzivitetu epizodu sa kraljem Saudijske Arabije Fejsalom, koji je u ljeto 1972. godine na 15 dana zakupio cijeli grad-hotel za sebe i svoju pratnju. Do posjete ipak nije došlo zbog poznatog krvoprolića na tadašnjim Olimpijskim igrama u Minhenu, ali je rezervacija ostala upamćena kao znak velike popularnosti i visoke pozicije koju je Sveti Stefan zauzeo na svjetskom turističkom tržištu.

Sjaj svetostefanskog dragulja od tada je potamnio i nema nade da će u dogledno vrijeme zablistati uprkos proklamacijama Adrijana Zeke i braće Petrosa i Theofanisa Statisa koji danas njime upravljaju.

Branka PLAMENAC

ČEGA SE BOJE KRUPNE RIBE
A za kuma – zatvor

Komentari

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADIN SVEŠTENIK U UO UNIVERZITETA: Vesna Bratić – dosljedno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanje sveštenika Nikole Marojevića za člana UO Univerziteta CG samo je nastavak dosljednog podgrijavanja podjela u javnosti od početka mandata trostruke ministarke, Vesne Bratić

 

Pored drame oko Vlade, glavna rasprava u javnosti vodi se oko Vladinog izbora paroha nikšićkog Nikole Marojevića za člana Upravnog odbora Univerziteta Crne Gore.

Partije i njima naklonjeni mediji izvještavaju o puču na državni univerzitet, koji je preko Vlade izvela Srpska pravoslavna crkva. Druga strana naglašava da komitama smeta paroh i sve što je srpsko.

Naslušali smo se proteklih dana o znamenitim katoličkim univerzitetima i svećenicima kojima crkvena odora nije smetala da budu dekani i rektori, o miješanju, ionako previše pristune crkve, u rad najznačajnije obrazovne institucije u državi, kao i argumenata o diskriminaciji sveštenika i njihovim građanskim pravima.

Na Univerzitetu su prekršili uobičajeni zavjet ćutanja kada se radi o stvarima koje se njih tiču, pa su neki zauzeli stav. Prva se oglasila profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta Crne Gore Olivera Komar koja je na Tviteru napisala da u sekularnoj državi sveštenom licu nijedne vjerske zajednice nije mjesto u Upravnom odboru državnog univerziteta, posebno ne kao predstavniku Vlade. ,,U aktuelnim crnogorskim prilikama u kojima je uplitanje SPC-a u rukovođenje državom čak i javno priznato ovakav potez ne doprinosi smirivanju tenzija i jačanju Univerziteta kao autonomne institucije, a šalju poruku neravnopravnosti nastavnicima i studentima drugih vjerskih zajednica”.  Njen primjer je slijedilo još par profesora. Reagovali su čak i studenti: ,,Stava su da imenovanje paroha nikšićkog i šefa izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšićke Nikole Marojevića za člana UO UCG-a neće doprinijeti smirivanju tenzija i podjela”, saopštili su iz Studenskog parlamenta.

Ove sedmice Vijeće Pravnog fakulteta iznijelo je svoj stav da je ,,imenovanje paroha Srpske pravoslavne crkve ili vjerskog službenika bilo koje druge vjerske zajednice za člana UO UCG neprimjeren, a u aktuelnom društvenom trenutku i kontraproduktivan akt klerikalizacije jedinog državnog univerziteta u Crnoj Gori”. Pravni fakultet pozvao je Vladu da stavi van snage odluku o imenovanju Marojevića.

Da tema nije značajna samo na domaćem, već i međunarodnom nivou potvrdilo je saopštenje Ambasade SAD-a. ,,SAD su zabrinute zbog nedavnog imenovanja u Upravni odbor Univerziteta Crne Gore. Za napredak građanskog društva u Crnoj Gori, nezavisne institucije koje služe interesu javnosti, kao što je državni univerzitet, ne treba da budu pod neprimjerenim uticajem bilo koje religijske zajednice”, napisali su iz ove ambasade na Tviteru.

U biografiji Nikole Marojevića, dostupnoj na sajtu Matice srpske u Crnoj Gori, navodi se da je đakon Saborne crkve u Nikšiću, doktor bogoslovskih nauka i šef izdavačke službe Eparhije budimljansko-nikšičke. Jedan je od osmorice sveštenika koji su zajedno sa tadašnjim episkopom budimljansko-nikšićkim, a sadašnjim mitropolitom crnogorsko-primorskim Joanikijem, bili pritvoreni zbog učešća u, zbog epidemije zabranjenoj,  litiji u Nikšiću u maju 2020. povodom praznika Svetog Vasilija Ostroškog. Bio je i član političkog savjeta Nove srpske demokratije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Kako po riječima samog Đukanovića u Skupštini „preduzeće nije izmirivalo obaveze po kreditnom zaduženju, banka je 28. februara 2014, na osnovu izdate garancije, uputila Ministrastvu finansija zahtjev za plaćanje cjelokupnog iznosa garancije. Ministarstvo finansija je 31. marta 2014. izvršilo plaćanje cjelokupnog duga“. Rješenjem Privrednog suda u Podgorici 356/13 od 14. aprila 2014. je otvoren stečajni postupak i Đukanović je naglasio da „očekuje da ćemo imati jasniju sliku o realnosti ovog potraživanja u narednim fazama, nadajmo se, efikasne realizacije stečajnog postupka“.

Nakon naplate garancije Vlade, Melgonia-Primorka je ostala dužna državi i 573.000 eura poreza kao i svih 14,4 miliona kredita koji je trebao biti korišten za restrukturiranje ove nekad državne firme i ponovno pokretanje proizvodnje. Od 63 radnika njih 50 je odmah završilo na Birou za nezaposlene dok je 13 još neko vrijeme radilo na popisivanju imovine uzaludno se nadajući da će se naplatiti iz stečajne mase.

Najkontroverznije je to što je vlada Mila Đukanovića dala garancije za kredit firmi koja je osnovana tek 5 mjeseci kasnije. Bojanić je izjavio da firma nije bila registrovana u Privrednom sudu u doba davanja garancija i da „po Zakonu o privrednom društvu, član 70 – društvo stiče svojstvo pravnog lica danom registracije u Centralnom registru Privrednog suda. Je li Vlada bila vidovita pa je pet mjeseci prije nego što je ovo društvo steklo status pravnog lica odobrilo garanciju za njega u iznosu od 4 miliona“?  Bojanić je upozorio i da je po Zakonu o kontroli državne pomoći davalac državne pomoći dužan da prije dodjele državne pomoći podnose prijavu državnoj komisiji.

To nije bilo jedino plaćanje duga novcem građana. Istog dana kada je Vlada dala garancije za Melgoniu-Primorku date su i garancije za nekoliko drugih firmi –  Kombinat aluminijuma za 85 miliona, Željezaru u Nikšiću za 27 miliona, Brodogradilište u Bijeloj za 5.88 miliona, Željeznicu za 7 miliona… Ukupno 140 miliona eura od kojih je većina aktivirana i za koje niko nije odgovarao.

Melgonia-Primorku je osnovao Melgonia Holdings Limited iz Limasola sa Kipra 7. septembra 2009. godine kako pokazuje i Centralni registar privrednih subjekata čijim izvodom je tada uzaludno mahao i poslanik Bojanić u Skupštini pozivajući Đukanovića da saopšti ko su vlasnici firme. „Vi svakako znate jer ne mogu da vjerujem da ste odobrili 4 miliona garancija a da ne znate ko stoji iza toga“, rekao je Bojanić pitajući premijera koje su to reference vlasnika i program restruktuiranja koji su ubijedili Vladu da stane iza projekta.

Vlada je nakon dvije godine napravila aneks kojim se produžava ista garancija, sa S-Company DOO Tivat. Bojanić je ustvrdio da pomenute firme nema u centralnom registru Privrednog suda, i da nije jasno kakva je njena uloga između države, NLB Montenegro banke i Melgonie. „Nje nema, to je fantom firma“!

Đukanović je u Skupštini 2014. izjavio da je bila potrebna „pravovremena reakcija da se zaštiti ekonomski i nacionalni interes Crne Gore zbog eskalacije svjetske ekonomske krize kao i da su tada pored pomenutih date i garancije od 100 miliona za bankarski sektor dok je „za one koji su kršili zakone ove države nadležni državni organi time odgovorno bave“.

U odnosu na „mnoštvo detalja“ koje je Bojanić iznio „ne vjerujem da ni vi sami ne očekujete da bi vam to mogao odgovoriti predsjednik Vlade“. Na optužbe i dokumenta o garancijama firmi koja je tek trebala biti osnovana, Đukanović je rekao da „nema govora o tome da je Vlada unaprijed nekom nepoznatom privrednom subjektu dala garanciju 5 mjeseci prije nego što je formiran. Vlada se bavila problemom Primorke, to je vrlo jasno, nikakve Melgonie, problemom Primorke koji traje već 10 godina, prije svega socijalnim problemom Primorke. Neke poslovne poteze vrijeme potvrdi a neke ne“.

Na kraju će se ispostaviti  da je novac koji je bio garant da se riješe socijalni problemi radnika i koji je trebao biti isplaćen njima završio negdje drugo.

Primorka je otkupljena za 1,6 miliona eura (51 odsto akcija) od tadašnjeg Atlas fonda  Duška Kneževića i naknadno je dobila 14,4 miliona kredita od NLB Montenegro banke.

Jedan od optuženih u procesu (koji je zaobišao ljude iz Vlade) Nebojša Bošković je na sudu izjavio da je on jedini izgubio novac u slučaju Primorka i da ga je to koštalo 1.6 miliona njegove kiparske firme. Rekao je da nije kriv i da je SDT uradio smišljeni i tendeciozni nalaz i da „od 14,4 miliona eura dobijenih kredita za pokretanje proizvodnje Primorke, na račun je ‘leglo’ svega 223.000 eura. Novac od kredita je dolazio na račun banke i odatle je dalje usmjeravan po nalogu Vlade Crne Gore, a bez naših naloga. Nismo mogli plaćati ni jednog eura nikome, a da to ne odobri banka i Vlada“. On je optužio Duška Kneževića da je njegova ekipa sakrila ranije dugove i povjerioce a da je država stajala iza čitavog projekta. To je potvrdio i drugooptuženi Mesarič izjavom da je garancije za kredite odobrila Vlada i da njegova banka ne bi odobravala zajam da ona nije stala iza projekta.

Đukanović je  2014.  sumirao priču oko Primorke u parlamentu: „Ono što je važno je da je ova garancija izdata u skladu sa zakonskom procedurom… Ko je vlasnik Melgonia-Primorka, vjerujte mi, to mi uopšte nije važno, to mi ime ne znači ništa kao ni mnoga druga imena… ovdje nije bilo nikakvih zakulisnih radnji, nikakvih posebnih privatnih interesa, nekakvog prelivanja novca poreskih obveznika u privatni džep, ništa od toga nije bilo po mome saznanju“.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo