Povežite se sa nama

MONITORING

Za plate administraciji 388 miliona

Objavljeno prije

na

Trese kriza, no naša državna uprava ima trend rasta. Kontinuirani. Od 2004. do lani broj direkcija je povećan sa 4 na 6, uprava sa 10 na 18, zavoda sa 7 na 10.

Službeno obrazloženje je da su novi organi državne uprave osnivani u procesima obnavljanja državnosti – institucionalnog preuzimanja poslova koje su obavljale administracije bivše savezne države, zatim zbog evropskih i euroatlanskih integracija i usklađivanja sa pravnim poretkom Evropske unije. Osnovano se sumnja da su neki od novoosnovanih organa, kao i enormno „omasovljena” državna uprava i tzv. javni sektor u cjelini, više rezultat uhljebljenja, investicije u „siguran glas” ili nagradne premije i unapređenja stranačkih aktivista.

Državna uprava ima ukupno 54 organa i to: 16 ministarstava, 2 sekretarijata, 18 uprava, 10 zavoda, 6 direkcija i 2 agencije. U njima radi 10.512, što je približno četvrtina svih zaposlenih u tzv. javnom sektoru.

Prema podacima Uprave za kadrove Vlade, početkom godine Ministarstvo pravde je zapošljavalo 38 osoba na određeno i neodređeno vrijeme; Ministarstvo unutrašnjih poslova 574; Ministarstvo odbrane 196; Ministarstvo finansija 166; Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija 187; Ministarstvo prosvjete i sporta 67; Ministarstvo nauke 17; Ministarstvo kulture 30; Ministarstvo ekonomije 166; Ministarstvo saobraćaja i pomorstva 61; Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja 72; Ministarstvo održivog razvoja i turizma 174; Ministarstvo zdravlja 92; Ministarstvo za manjinska prava 13; Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije 58; Ministarstvo rada i socijalnog staranja je imalo 107 zaposlenih.

Najveći broj zaposlenih je u Upravi policije, njih 4.906, direktor je Božidar Vuksanović; slijede Poreska uprava – 559 zaposlenih, direktor Dejan Marinović; Uprava carina – 544, direktor Vladan Joković; Uprava za šume (Pljevlja) – 429, direktor Radoš Šućur; Uprava za nekretnine – 358, direktor Dragan Kovačević; Uprava za imovinu – 206, direktor Blažo Šaranović; Uprava pomorske sigurnosti (Bar) – 55, direktor Goran Jurišić; Veterinarska uprava – 39, direktor Ivan Popović; Uprava za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma – 29, direktor Predrag Mitrović; Fitosanitarna uprava – 28, direktorka Zorka Prljević; Uprava za kadorve – 28, direktorka Svetlana Vuković; Uprava za zaštitu kulturnih dobara – 26, dosadašnja v.d. direktorka Snežana Simović; Uprava za igre na sreću – 23, dosadašnji direktor Aleksandar Moštrokol; Uprava za antikorupcijsku inicijativu – 15, direktorka Vesna Ratković; Uprava za zaštitu konkurencije – 12, direktor Miodrag Vujović; Uprava za mlade i sport – 11, direktor Aleksandar Tičić; Lučka uprava (Kotor) – 7, direktor Mladen Lučić; Uprava za vode – 5, direktor Zoran Janković.

Od početka godine formira se i Uprava za inspekcijske poslove – direktor je Aleksandar Moštrokol, bivši pripadnik SDB-a. Inspekcijski sistem u Crnoj Gori činile su 34 inspekcije u sastavu 11 ministarstava, a karakterisale su ga, piše u jednoj samokritičnoj vladinoj analizi, „prekobrojnost i prenormiranost”.

U Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija je 504 zaposlenih, direktor im je Milan Tomić; 113 je u Hidrometeorološkom zavodu – direktor Luka Mitrović; 101 u Zavodu za statistiku – direktorka Gordana Radojević; 65 u Zavodu za školstvo – direktor Pavle Goranović; 27 u Zavodu za metrologiju – direktorka Vanja Asanović; 23 u Zavodu za intelektualnu svojinu – direktor Novak Adžić; 16 u Zavodu za međunarodnu saradnju – Derviš Selhanović; 16 u Zavodu za zbrinjavanje izbjeglica – direktor Željko Šofranac i 10 zaposlenih u Seizmološkom zavodu – direktor Branislav Glavatović. Državni arhiv (Cetinje), direktor Stevan Radunović, ima 156 zaposlenih i klasifikovan je kao zavod.

Direkcija za saobraćaj ima 31 zaposlenih, direktor je Veselin Grbović; Direkcija javnih radova 30 – direktor Žarko Živković; Direkcija za javne nabavke 12 – direktor Mersad Mujević; Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća18 – direktor Zoran Vukčević; Direkcija za zaštitu tajnih podataka 5 – direktor Savo Vučinić; Direkcija za željeznice 8 – direktor Nebojša Obradović.

Dio državne uprave su i Agencija za zaštitu životne sredine, direktorka Daliborka Pejović sa 54 i Agencija za duvan, direktorka Branislava Božović, sa 5 zaposlenih.

Postoji i Sekretarijat za zakonodavstvo, sekretarka Dušanka Jauković, 21 zaposlenih. Nedavno su osnovali i Sekretarijat za razvojne projekte. Generalni sekretarijat Vlade se posebno ne klasifikuje kao organ državne uprave; sekretar je Žarko Šturanović.

Krajem februara usvojen je Zakon o zaradama državnih službenika i namještenika. Kriterijumi za visinu plata i brojne druge beneficije su prošireni i na zaposlene van navedenih organa državne uprave. Naglašava se da se državnim organom, smatraju i službe Predsjednika, Skupštine, Vlade, Ustavnoga suda Crne Gore, kao i sudstvo (2011. ukupno zaposlenih sudija, pripravnika i namještenika bilo je 1.363) i tužilaštvo (239 zaposlenih).

Odredbe Zakona o zaradama državnih službenika i namještenika važe i za zaposlene u Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja – direktor Dušan Perović, Fondu za zdravstveno osiguranje – direktor Kenan Hrapović, Zavodu za zapošljavanje – direktorka Vukica Jelić, te za zaposlene u Fondu rada – direktor Kemal Đečević i Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova – direktorka – Zdenka Burzan. Popis nije konačan, napomenuto je da se „ovaj zakon primjenjuje i na zaposlene u drugim organima, regulatornim i nezavisnim tijelima, ako je to propisano posebnim zakonom”.

Zarada državnog službenika ili namještenika se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, kao i dodatka na zaradu. Utvrđeno je 38 platnih razreda izraženih u koeficijentima, kao i kategorizacija radnih mjesta: visoki rukovodni kadar (starješina samostalnog organa uprave ili službe i njihovi pomoćnici, zatim sekretar, generalni direktor i starješina sa pomoćnikom u sastavu nekog ministarstva); ekspertsko-rukovodni kadar (samostalni savjetnici, inspektori, ovlašćeno službeno lice, viši savjetnici, savjetnici); izvršni kadar (samostalni, viši ili obični referenti); namještenici (viši i obični namještenici).

O tome ko će u koji platni razred, odlučiće se tek nakon parlamentarnih izbora, jer je u zakonu zapisano da će se ta odredba primjenjivati od 1. januara 2013.

Neizvjesnost radnih mjesta u državnoj upravi – koja će možda biti testirana angažmanom i pojedinačnim učinkom u predstojećoj kampanji vladajuće koalicije – pojačava podatak da od ukupno 10.512 njih 4.064 je u statusu primljenih na određeno vrijeme (ugovorom na dvije godine); navodno „zbog mjera štednje Vlade”.

U međuvremenu, Vlada Igora Lukšića je usvojila Strategiju za reformu javne uprave za period 2011 – 2016. sa akcionim planom otpuštanja „prosječno sedam odsto” zaposlenih u državnoj upravi, javnim službama i ustanovama. Jedan od proklamovanih ciljeva jeste smanjenje učešća fonda zarada u konsolidovanom budžetu za oko 33 miliona eura.

No, za početak je potrebno utvrditi tačan broj zaposlenih u tzv. javnom sektoru. To nije lako, jer se statistički podaci vode po drugim kriterijumima. Vlada je 2010. u odgovoru na Upitnik Evropske komisije procjenila da je ukupno oko 39.000 zaposleno u „državnoj administraciji”. Prema našem istraživanju, taj broj je veći.

Najveći broj zaposlenih u tzv. javnom sektoru, njih oko 11.500 je u prosvjeti (podatak reprezentativnog strukovnog sindikata). U javnosti se barata cifrom od 11.000 zaposlenih u lokalnim organima uprave i javnim ustanovama, preduzećima i službama čiji su osnivači opštine, Glavni grad i Prijestonica. U mreži javnih zdravstvenih ustanova, uključujući sva tri nivoa pružanja zdravstvene zaštite, zaposleno je 7.934 medicinskog i nemedicinskog osoblja (podatak UNDP-a iz 2010).

Vojska Crne Gore – za čije pripadnike se ne primjenjuje Zakon o državnim službenicima i namještenicima – 31. decembra 2011. brojala je 1.876 pripadnika. Agencija za nacionalnu bezbjednost na isti dan imala je 308 zaposlenih.

Zavod za zapošljavanje je definisan kao javna služba sa 345 zaposlenih. Na nacionalnom nivou postoje četiri javne ustanove iz oblasti kulture: Crnogorsko narodno pozorište ima 141, Kraljevsko pozorište Zetski dom 21, Muzički centar Crne Gore 61 i Centar savremene umjetnosti 41 zaposlenih (podatak iz prošle godine).

Tu su i javne ustanove egzotičnih naziva, račune za njih plaćaju poreski obveznici, osnivač Vlada: Republički zavod za geološka istraživanja – direktor Branko Žugić; Centar za eko-toksikološka istraživanja – direktorka Nada Medenica; Ekološko-edukativni centar – v.d. Andrej Perović; Ispitni centar – direktor Željko Jaćimović; Institut za razvoj i istraživanja u oblasti zaštite na radu – direktor Branimir Ćulafić.

Postoji i izvjesni Investiciono-razvojni fond – predsjednik odbora direktora Dragan Lajović, koji je u protekle dvije godine baratao velikim parama: kreditno je podržao mala i srednja preduzeća sa ukupno 30, 24 miliona eura.

Iz Zaključka Br. 06-861/4 Lukšićeve vlade, usvojenog 8. maja o.g. „u cilju smanjenja državnih troškova i povećanja prihoda”, može se posredno doznati što se godinama, ako ne i decenijama zbivalo ili možda još zbiva u finansijskom poslovanju javnih preduzeća i ustanova u kojima država ima većinsko vlasništvo.

Najkasnije do 15. juna obavezuju se Zaključkom na pravila da iznos neto zarade za rukovodeće lice (izvršnog direktora) ne može biti veći od tri prosječne neto zarade u državi, a za pomoćnike direktora, direktore sektora, načelnike odjeljenja itd. najviše dvije i po neto prosječne zarade u državi.

Izvršni direktori javnih ustanova i preduzeća u večinskom vlasništvu države se tek sada ograničavaju da isplate godišnjih bonusa za sebe mogu obaviti jedino „ako ostvaruju pozitivan finansijski rezultat”, te da je on ograničen na osam neto prosječnih zarada u državi. Zaključak, međutim, ostavlja mogućnost da svi zaposleni u tim preduzećima mogu dobijati godišnje bonuse pod uslovom samo i da su „smanjili gubitke u odnosu na prošlu godinu”!

Iz Zaključka dalje proizilazi da su direktori nekih javnih ustanova imali veće plate čak i od ministara – koji su trebali da nadziru njihov rad. Sklapani su „tzv. menadžerski ugovori i druga akta kojima su utvrđivane posebne privilegije u toku trajanja i po prestanku radnog odnosa”. Mućka se i sa rješenjima „koja omogućavaju zaposlenima da mjesečno ostvaruju dodatan prihod veći od jedne prosječne zarade”, sada je to navodno zabranjeno.

Članovi upravnih odbora javnih ustanova ili preduzeća u većinskom državnom vlasništvu su dobijali mjesečne „naknade za rad” preko jedne prosječne plate, a predsjednici upravnih odbora i preko dvije, itd.

Niko nije odgovarao za bilo šta – svi su direktori i njihovi saradnici na svojim mjestima, prebačeni na slična ili bolja.

Sve je plaćano iz budžeta. Za bruto zarade i „ostala lična primanja” državnih službenika u 2012. planirano je 388,10 miliona eura.

Lista

Na službenom spisku javnih ili preduzeća u većinskom vlasništvu države, čije rukovodioce primjenom DPS-SDP koalicionih kvota postavlja Vlada, a koji se finansiraju direktno iz budžeta ili kreditnim garancijama kod poslovnih banaka, rješavanjem stambenih pitanja, isplatom otpremnina, davanjem na besplatno korišćenje poslovnog prostora ili njegovim otuđenjem, često i otpisivanjem dugova prema fondovima ili na druge načine (utvrđivanjem visine obavezne naknade za njihove usluge), nalaze se:

Aerodromi – direktor Milovan Đuričković, Nacionalni parkovi – direktor Zoran Mrdak, Regionalni vodovod Crnogorsko primorje – direktor Puriša Pavićević, Morsko dobro – direktor Rajko Barović, Plantaže 13. jul – direktorka Verica Maraš, Pobjeda – direktor Lav Lajović, Željeznička infrastruktura (885 zaposlenih) – direktor Branislav Filipović, Željeznički prevoz – v.d. direktor Milojica Zindović, Održavanje željezničkih voznih sredstava – direktor Milorad Vuković, Montenegro Airlines (483 zaposlenih) – direktor Zoran Đurišić, Crnogorski elektroprenosni sistem – direktor Dragan Laketić, Plodovi – direktor Vlatko Vlahović, Institut za crnu metalurgiju – direktor Dragoslav Marković, Luka Bar – Slobodan Pajović, Prekookeanska plovidba – v.d. direktorka Dragana Mašanović, Kontejnerski terminal i generalni teret – direkor Andrija Radusinović, Barska plovidba – direktor Radovan Orlandić, Castello Montenegro – direktor Dušan Milović, Budvanska rivijera – Vule Tomašević, Crnogorska plovidba – direktor Miodrag Kršanac, Institut za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju – direktor Zoran Kovačević, Ulcinjska rivijera – direktor Miodrag Zec, Pošte – direktor Milan Martinović, Jadransko brodogradilište – predsjednik odbora direktora Stanko Zloković, Radio-difuzni centar – direktor Željko Nikolić, EPCG (2.751 zaposlenih) – direktor Enriko Malerba , Monteput – direktor Goran Vujović, Crnogorski operator tržišta električne energije – predsjednik odbora direktora Dragan Mijialović, Montenegro bonus – direktor Aleksandar Kašćelan, Zora – direktor Vladan Rakonjac, Procona – direktorka Jadranka Vojinović, Montenegro defence industry – direktor Zoran Damjanović, Rudnik uglja – predsjednik odbora direktora Predrag Bošković, Radio-televizija Crne Gore – direktor Rade Vojvodić, Centralna banka – guverner Radoje Žugić, Agencija za elektronsku i poštansku djelatnost – direktor Zoran Sekulić, Agencija za nadzor osiguranja – predsjednik savjeta Branko Vujović (bivši ministar, predsjednik mnogobrojnih tenderskih komisija), Agencija za ljekove i medicinska sredstva – direktor Milorad Drljević (bivši gradonačelnik Nikšića), Montefarm – direktor Budimir Stanišić, Regulatorna agencija za energetiku – direktor Novak Medenica, Agencija za elektronske medije – direktor Abaz Džafić, Agencija za civilno vazduhoplovstvo – direktor Dragan Đurović (bivši vicepremijer, ministar policije i direktor Pobjede), Komisija za hartije od vrijednosti – predsjednik Zoran Đikanović, Nacionalna turistička organizacija – direktor Saša Radović…

Vlada je takođe u Registru Privrednog suda upisana kao osnivač i Instituta za standardizaciju – direktor mr Miodrag Perović, Akreditacionog tijela – direktor Ranko Nikolić, Hemomonta – direktor – Želimir Cerović, HTP Miločer – direktor Dragan Miković, Bokserskog kluba Budućnost 97 – direktor Miodrag Perunović, Inventivnosti d.o.o. – direktor Velibor Bošković, zatim Javne ustanove Centar za istraživanje i razvoj kulture Crne Gore – v.d. direktor Srđan Vukadinović…

Ukupno je Vlada osnivač ili suosnivač 80 registrovanih subjekata na osnovu Zakona o privrednim društvima.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo