Povežite se sa nama

MONITORING

Za plate administraciji 388 miliona

Objavljeno prije

na

igor

Trese kriza, no naša državna uprava ima trend rasta. Kontinuirani. Od 2004. do lani broj direkcija je povećan sa 4 na 6, uprava sa 10 na 18, zavoda sa 7 na 10.

Službeno obrazloženje je da su novi organi državne uprave osnivani u procesima obnavljanja državnosti – institucionalnog preuzimanja poslova koje su obavljale administracije bivše savezne države, zatim zbog evropskih i euroatlanskih integracija i usklađivanja sa pravnim poretkom Evropske unije. Osnovano se sumnja da su neki od novoosnovanih organa, kao i enormno „omasovljena” državna uprava i tzv. javni sektor u cjelini, više rezultat uhljebljenja, investicije u „siguran glas” ili nagradne premije i unapređenja stranačkih aktivista.

Državna uprava ima ukupno 54 organa i to: 16 ministarstava, 2 sekretarijata, 18 uprava, 10 zavoda, 6 direkcija i 2 agencije. U njima radi 10.512, što je približno četvrtina svih zaposlenih u tzv. javnom sektoru.

Prema podacima Uprave za kadrove Vlade, početkom godine Ministarstvo pravde je zapošljavalo 38 osoba na određeno i neodređeno vrijeme; Ministarstvo unutrašnjih poslova 574; Ministarstvo odbrane 196; Ministarstvo finansija 166; Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija 187; Ministarstvo prosvjete i sporta 67; Ministarstvo nauke 17; Ministarstvo kulture 30; Ministarstvo ekonomije 166; Ministarstvo saobraćaja i pomorstva 61; Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja 72; Ministarstvo održivog razvoja i turizma 174; Ministarstvo zdravlja 92; Ministarstvo za manjinska prava 13; Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije 58; Ministarstvo rada i socijalnog staranja je imalo 107 zaposlenih.

Najveći broj zaposlenih je u Upravi policije, njih 4.906, direktor je Božidar Vuksanović; slijede Poreska uprava – 559 zaposlenih, direktor Dejan Marinović; Uprava carina – 544, direktor Vladan Joković; Uprava za šume (Pljevlja) – 429, direktor Radoš Šućur; Uprava za nekretnine – 358, direktor Dragan Kovačević; Uprava za imovinu – 206, direktor Blažo Šaranović; Uprava pomorske sigurnosti (Bar) – 55, direktor Goran Jurišić; Veterinarska uprava – 39, direktor Ivan Popović; Uprava za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma – 29, direktor Predrag Mitrović; Fitosanitarna uprava – 28, direktorka Zorka Prljević; Uprava za kadorve – 28, direktorka Svetlana Vuković; Uprava za zaštitu kulturnih dobara – 26, dosadašnja v.d. direktorka Snežana Simović; Uprava za igre na sreću – 23, dosadašnji direktor Aleksandar Moštrokol; Uprava za antikorupcijsku inicijativu – 15, direktorka Vesna Ratković; Uprava za zaštitu konkurencije – 12, direktor Miodrag Vujović; Uprava za mlade i sport – 11, direktor Aleksandar Tičić; Lučka uprava (Kotor) – 7, direktor Mladen Lučić; Uprava za vode – 5, direktor Zoran Janković.

Od početka godine formira se i Uprava za inspekcijske poslove – direktor je Aleksandar Moštrokol, bivši pripadnik SDB-a. Inspekcijski sistem u Crnoj Gori činile su 34 inspekcije u sastavu 11 ministarstava, a karakterisale su ga, piše u jednoj samokritičnoj vladinoj analizi, „prekobrojnost i prenormiranost”.

U Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija je 504 zaposlenih, direktor im je Milan Tomić; 113 je u Hidrometeorološkom zavodu – direktor Luka Mitrović; 101 u Zavodu za statistiku – direktorka Gordana Radojević; 65 u Zavodu za školstvo – direktor Pavle Goranović; 27 u Zavodu za metrologiju – direktorka Vanja Asanović; 23 u Zavodu za intelektualnu svojinu – direktor Novak Adžić; 16 u Zavodu za međunarodnu saradnju – Derviš Selhanović; 16 u Zavodu za zbrinjavanje izbjeglica – direktor Željko Šofranac i 10 zaposlenih u Seizmološkom zavodu – direktor Branislav Glavatović. Državni arhiv (Cetinje), direktor Stevan Radunović, ima 156 zaposlenih i klasifikovan je kao zavod.

Direkcija za saobraćaj ima 31 zaposlenih, direktor je Veselin Grbović; Direkcija javnih radova 30 – direktor Žarko Živković; Direkcija za javne nabavke 12 – direktor Mersad Mujević; Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća18 – direktor Zoran Vukčević; Direkcija za zaštitu tajnih podataka 5 – direktor Savo Vučinić; Direkcija za željeznice 8 – direktor Nebojša Obradović.

Dio državne uprave su i Agencija za zaštitu životne sredine, direktorka Daliborka Pejović sa 54 i Agencija za duvan, direktorka Branislava Božović, sa 5 zaposlenih.

Postoji i Sekretarijat za zakonodavstvo, sekretarka Dušanka Jauković, 21 zaposlenih. Nedavno su osnovali i Sekretarijat za razvojne projekte. Generalni sekretarijat Vlade se posebno ne klasifikuje kao organ državne uprave; sekretar je Žarko Šturanović.

Krajem februara usvojen je Zakon o zaradama državnih službenika i namještenika. Kriterijumi za visinu plata i brojne druge beneficije su prošireni i na zaposlene van navedenih organa državne uprave. Naglašava se da se državnim organom, smatraju i službe Predsjednika, Skupštine, Vlade, Ustavnoga suda Crne Gore, kao i sudstvo (2011. ukupno zaposlenih sudija, pripravnika i namještenika bilo je 1.363) i tužilaštvo (239 zaposlenih).

Odredbe Zakona o zaradama državnih službenika i namještenika važe i za zaposlene u Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja – direktor Dušan Perović, Fondu za zdravstveno osiguranje – direktor Kenan Hrapović, Zavodu za zapošljavanje – direktorka Vukica Jelić, te za zaposlene u Fondu rada – direktor Kemal Đečević i Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova – direktorka – Zdenka Burzan. Popis nije konačan, napomenuto je da se „ovaj zakon primjenjuje i na zaposlene u drugim organima, regulatornim i nezavisnim tijelima, ako je to propisano posebnim zakonom”.

Zarada državnog službenika ili namještenika se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, kao i dodatka na zaradu. Utvrđeno je 38 platnih razreda izraženih u koeficijentima, kao i kategorizacija radnih mjesta: visoki rukovodni kadar (starješina samostalnog organa uprave ili službe i njihovi pomoćnici, zatim sekretar, generalni direktor i starješina sa pomoćnikom u sastavu nekog ministarstva); ekspertsko-rukovodni kadar (samostalni savjetnici, inspektori, ovlašćeno službeno lice, viši savjetnici, savjetnici); izvršni kadar (samostalni, viši ili obični referenti); namještenici (viši i obični namještenici).

O tome ko će u koji platni razred, odlučiće se tek nakon parlamentarnih izbora, jer je u zakonu zapisano da će se ta odredba primjenjivati od 1. januara 2013.

Neizvjesnost radnih mjesta u državnoj upravi – koja će možda biti testirana angažmanom i pojedinačnim učinkom u predstojećoj kampanji vladajuće koalicije – pojačava podatak da od ukupno 10.512 njih 4.064 je u statusu primljenih na određeno vrijeme (ugovorom na dvije godine); navodno „zbog mjera štednje Vlade”.

U međuvremenu, Vlada Igora Lukšića je usvojila Strategiju za reformu javne uprave za period 2011 – 2016. sa akcionim planom otpuštanja „prosječno sedam odsto” zaposlenih u državnoj upravi, javnim službama i ustanovama. Jedan od proklamovanih ciljeva jeste smanjenje učešća fonda zarada u konsolidovanom budžetu za oko 33 miliona eura.

No, za početak je potrebno utvrditi tačan broj zaposlenih u tzv. javnom sektoru. To nije lako, jer se statistički podaci vode po drugim kriterijumima. Vlada je 2010. u odgovoru na Upitnik Evropske komisije procjenila da je ukupno oko 39.000 zaposleno u „državnoj administraciji”. Prema našem istraživanju, taj broj je veći.

Najveći broj zaposlenih u tzv. javnom sektoru, njih oko 11.500 je u prosvjeti (podatak reprezentativnog strukovnog sindikata). U javnosti se barata cifrom od 11.000 zaposlenih u lokalnim organima uprave i javnim ustanovama, preduzećima i službama čiji su osnivači opštine, Glavni grad i Prijestonica. U mreži javnih zdravstvenih ustanova, uključujući sva tri nivoa pružanja zdravstvene zaštite, zaposleno je 7.934 medicinskog i nemedicinskog osoblja (podatak UNDP-a iz 2010).

Vojska Crne Gore – za čije pripadnike se ne primjenjuje Zakon o državnim službenicima i namještenicima – 31. decembra 2011. brojala je 1.876 pripadnika. Agencija za nacionalnu bezbjednost na isti dan imala je 308 zaposlenih.

Zavod za zapošljavanje je definisan kao javna služba sa 345 zaposlenih. Na nacionalnom nivou postoje četiri javne ustanove iz oblasti kulture: Crnogorsko narodno pozorište ima 141, Kraljevsko pozorište Zetski dom 21, Muzički centar Crne Gore 61 i Centar savremene umjetnosti 41 zaposlenih (podatak iz prošle godine).

Tu su i javne ustanove egzotičnih naziva, račune za njih plaćaju poreski obveznici, osnivač Vlada: Republički zavod za geološka istraživanja – direktor Branko Žugić; Centar za eko-toksikološka istraživanja – direktorka Nada Medenica; Ekološko-edukativni centar – v.d. Andrej Perović; Ispitni centar – direktor Željko Jaćimović; Institut za razvoj i istraživanja u oblasti zaštite na radu – direktor Branimir Ćulafić.

Postoji i izvjesni Investiciono-razvojni fond – predsjednik odbora direktora Dragan Lajović, koji je u protekle dvije godine baratao velikim parama: kreditno je podržao mala i srednja preduzeća sa ukupno 30, 24 miliona eura.

Iz Zaključka Br. 06-861/4 Lukšićeve vlade, usvojenog 8. maja o.g. „u cilju smanjenja državnih troškova i povećanja prihoda”, može se posredno doznati što se godinama, ako ne i decenijama zbivalo ili možda još zbiva u finansijskom poslovanju javnih preduzeća i ustanova u kojima država ima većinsko vlasništvo.

Najkasnije do 15. juna obavezuju se Zaključkom na pravila da iznos neto zarade za rukovodeće lice (izvršnog direktora) ne može biti veći od tri prosječne neto zarade u državi, a za pomoćnike direktora, direktore sektora, načelnike odjeljenja itd. najviše dvije i po neto prosječne zarade u državi.

Izvršni direktori javnih ustanova i preduzeća u večinskom vlasništvu države se tek sada ograničavaju da isplate godišnjih bonusa za sebe mogu obaviti jedino „ako ostvaruju pozitivan finansijski rezultat”, te da je on ograničen na osam neto prosječnih zarada u državi. Zaključak, međutim, ostavlja mogućnost da svi zaposleni u tim preduzećima mogu dobijati godišnje bonuse pod uslovom samo i da su „smanjili gubitke u odnosu na prošlu godinu”!

Iz Zaključka dalje proizilazi da su direktori nekih javnih ustanova imali veće plate čak i od ministara – koji su trebali da nadziru njihov rad. Sklapani su „tzv. menadžerski ugovori i druga akta kojima su utvrđivane posebne privilegije u toku trajanja i po prestanku radnog odnosa”. Mućka se i sa rješenjima „koja omogućavaju zaposlenima da mjesečno ostvaruju dodatan prihod veći od jedne prosječne zarade”, sada je to navodno zabranjeno.

Članovi upravnih odbora javnih ustanova ili preduzeća u većinskom državnom vlasništvu su dobijali mjesečne „naknade za rad” preko jedne prosječne plate, a predsjednici upravnih odbora i preko dvije, itd.

Niko nije odgovarao za bilo šta – svi su direktori i njihovi saradnici na svojim mjestima, prebačeni na slična ili bolja.

Sve je plaćano iz budžeta. Za bruto zarade i „ostala lična primanja” državnih službenika u 2012. planirano je 388,10 miliona eura.

Lista

Na službenom spisku javnih ili preduzeća u većinskom vlasništvu države, čije rukovodioce primjenom DPS-SDP koalicionih kvota postavlja Vlada, a koji se finansiraju direktno iz budžeta ili kreditnim garancijama kod poslovnih banaka, rješavanjem stambenih pitanja, isplatom otpremnina, davanjem na besplatno korišćenje poslovnog prostora ili njegovim otuđenjem, često i otpisivanjem dugova prema fondovima ili na druge načine (utvrđivanjem visine obavezne naknade za njihove usluge), nalaze se:

Aerodromi – direktor Milovan Đuričković, Nacionalni parkovi – direktor Zoran Mrdak, Regionalni vodovod Crnogorsko primorje – direktor Puriša Pavićević, Morsko dobro – direktor Rajko Barović, Plantaže 13. jul – direktorka Verica Maraš, Pobjeda – direktor Lav Lajović, Željeznička infrastruktura (885 zaposlenih) – direktor Branislav Filipović, Željeznički prevoz – v.d. direktor Milojica Zindović, Održavanje željezničkih voznih sredstava – direktor Milorad Vuković, Montenegro Airlines (483 zaposlenih) – direktor Zoran Đurišić, Crnogorski elektroprenosni sistem – direktor Dragan Laketić, Plodovi – direktor Vlatko Vlahović, Institut za crnu metalurgiju – direktor Dragoslav Marković, Luka Bar – Slobodan Pajović, Prekookeanska plovidba – v.d. direktorka Dragana Mašanović, Kontejnerski terminal i generalni teret – direkor Andrija Radusinović, Barska plovidba – direktor Radovan Orlandić, Castello Montenegro – direktor Dušan Milović, Budvanska rivijera – Vule Tomašević, Crnogorska plovidba – direktor Miodrag Kršanac, Institut za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju – direktor Zoran Kovačević, Ulcinjska rivijera – direktor Miodrag Zec, Pošte – direktor Milan Martinović, Jadransko brodogradilište – predsjednik odbora direktora Stanko Zloković, Radio-difuzni centar – direktor Željko Nikolić, EPCG (2.751 zaposlenih) – direktor Enriko Malerba , Monteput – direktor Goran Vujović, Crnogorski operator tržišta električne energije – predsjednik odbora direktora Dragan Mijialović, Montenegro bonus – direktor Aleksandar Kašćelan, Zora – direktor Vladan Rakonjac, Procona – direktorka Jadranka Vojinović, Montenegro defence industry – direktor Zoran Damjanović, Rudnik uglja – predsjednik odbora direktora Predrag Bošković, Radio-televizija Crne Gore – direktor Rade Vojvodić, Centralna banka – guverner Radoje Žugić, Agencija za elektronsku i poštansku djelatnost – direktor Zoran Sekulić, Agencija za nadzor osiguranja – predsjednik savjeta Branko Vujović (bivši ministar, predsjednik mnogobrojnih tenderskih komisija), Agencija za ljekove i medicinska sredstva – direktor Milorad Drljević (bivši gradonačelnik Nikšića), Montefarm – direktor Budimir Stanišić, Regulatorna agencija za energetiku – direktor Novak Medenica, Agencija za elektronske medije – direktor Abaz Džafić, Agencija za civilno vazduhoplovstvo – direktor Dragan Đurović (bivši vicepremijer, ministar policije i direktor Pobjede), Komisija za hartije od vrijednosti – predsjednik Zoran Đikanović, Nacionalna turistička organizacija – direktor Saša Radović…

Vlada je takođe u Registru Privrednog suda upisana kao osnivač i Instituta za standardizaciju – direktor mr Miodrag Perović, Akreditacionog tijela – direktor Ranko Nikolić, Hemomonta – direktor – Želimir Cerović, HTP Miločer – direktor Dragan Miković, Bokserskog kluba Budućnost 97 – direktor Miodrag Perunović, Inventivnosti d.o.o. – direktor Velibor Bošković, zatim Javne ustanove Centar za istraživanje i razvoj kulture Crne Gore – v.d. direktor Srđan Vukadinović…

Ukupno je Vlada osnivač ili suosnivač 80 registrovanih subjekata na osnovu Zakona o privrednim društvima.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

,,Bez obzira što se može desiti da neki predlog ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića ne dobije podršku ni naše stranke, u ime UCG, ipak, saopštavam da svi kandidati nisu isti i da ni po koju cijenu, pa ni javnog sporenja sa kolegama, ne pristajem da se paušalno svi kandidati svrstaju u isti koš i uz to još označe kao kandidati bivšeg režima”, saopštio je Danilović.

U svakom slučaju, nastavak priča o tome da li su sadašnji vršilac dužnosti direktora Uprave policije i njegovi protivkandidati na bilo koji način povezani sa bivšim režimom, neće povratiti sigurnost i osjećaj bezbjednosti građanima Crne Gore. A Brađaninu to mora biti jedan od najvažnijih zadataka.

Prednost Brđanina je, smatraju njegovi promoteri, to što se odmah može uhvatiti u koštac sa organizovanim kriminalnim grupama, budući da je kao dojučerašnji analitičar morao imati pristup tajnim podacima. Zato vjeruju da on ima priprenljen plan djelovanja. I dok novoimenovani v.d. direktora bude spremao taktiku za očekivani obračun sa kriminalom, koji mora prvo sprovesti u redovima UP-a, javnost čeka da vidi koga će imenovati za svoje najbliže saradnike.

Oponenti mu, sa druge strane, već sada zamjeraju da, osim to što je završio FBI akademiju, nijesmo mogli čuti još neku ozbiljniju pohvalu za njegov rad prethodnih godina. Makar kada je riječ o postignutim rezultatima. Abazović ima objašnjenje za to: ,,Mnogi ljudi koji su bili u policiji nisu mogli da dođu do rezultata jer je struktura u samom vrhu bila postavljena potpuno pogrešno i određivanje prioriteta UP-a je bilo potpuno pogrešno“. Potpredsjednik Vlade naglašava da su pripadnici policije protekla dva mjeseca ostvarili „značajne rezultate“ ali navodi kako „može to još bolje“.

Abazović zaključuje da je za efikasnu borbu protiv organizovanog kriminala neophodno dovesti nove ljude na ključna mjesta u policiji. ,,Ne znam šta su njegovi (misli na Z. Brđanina) planovi ali znam šta su planovi Vlade CG, znam šta su planovi potpredsjednika zaduženog za bezbjednost, znam šta su planovi ministra unutrašnjih poslova: ljudi koji su bili na najvišim pozicijama u UP-u moraju da budu razriješeni, penzionisani, postavljeni na neka druga mjesta, a u svakom slučaju ne mogu više da obavljaju te dužnosti. Dakle, novi ljudi, novi menadžment, novi pomoćnici. Trebaju nam drugi ljudi, treba nam svježa energija, drugi koncept, drugi prioriteti i to je to. Ko je spreman na to – nek izvoli. Svi su dobrodošli koji mogu da rade profesionalno, a nekima koji su imali tu šansu a nisu radili na taj način treba se zahvaliti”, pojasnio je potpredsjednik Vlade.

Kako god, Brđanin će jedno vrijeme biti v.d. direktora Uprave policije. Sve dalje ostaje neizvjesno. Možda njegovo imenovanje u „pravog“ direktora ne zavisi od mišljenja skupštinskog Odbora za bezbjednost (računica pokazuje da, bez DF-a, Vladin prijedlog neće dobiti podršku), ali će svakako zavisti od odluke ostalih kandidata da li će se žaliti Upravnom sudu. Tačnije, da li će pokušati da ospore i ponište tek okončani konkurs.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Predsjednik Opštine Tuzi Nik Đeljošaj nove je mjere nazvao diskriminatorskim  i najavio da će ugostiteljski objekti, po odluci rukovodstva Opštine Tuzi, ostati otvoreni. „Svim našim prijateljima ugodna kafa, a neprijatelji ako nas budu ometali, imaćemo iznenađenje i za njih”, poručio je Đeljošaj u srijedu veče, nakon sastanka sa ugostiteljima iz Tuzi.

Iz Vlade, izgleda, te najave nijesu uzeli za ozbiljno pa su ih u četvrtak otvoreni kafići u Tuzima zatekli nespremne. Na to su premijer Zdravko Krivokapić i potpredsjednik Vlade nadležan za pitanja bezbjednosti Dritan Abazović reagovali kao da su na vlasti trideset godina, a ne nepuna tri mjeseca. Srdito. Poslali su policajce u Tuzi da zatvore lokale i privedu neposlušne. Ali, pred njih su izašli građani najmlađe opštine u Crnoj Gori, blokirajući međunarodni put Podgorica – Skadar.

Đeljošaj je dodatno podigao temperaturu. ,,Ova odluka je lična, kao osveta za postavljanje zastava Albanije i Kosova na zgradu Opštine“, prenijeli su elektronski mediji izjavu u kojoj tvrdi da mu se Krivokapić i Abazović svete zbog prethodnih političkih razmirica. Potom je najavio da će premijer doći na razgovore. „Konačno me nazvao predsjednik Vlade g. Krivokapić i dogovorili smo sastanak u 14:00 u zgradi Opštine Tuzi“, objavio je Đeljošaj na društvenim mrežama. „Tražio je od mene da održimo sastanak u Vladi, međutim kao predstavnik naroda, a znajući da će za mnom doći i okupljeni građani, konačno smo došli do dogovora, da se sastanak održi u Tuzima“.

Do najavljenog sastanka, koji će biti održan nakon završetka ovog teksta, ostalo je još nekoliko sati, a na društvenim mrežama već je krenuo obračun onih koji računaju da je jučerašnjom odlukom o zatvaranju lokala u Tuzima Vlada diskriminisala Albance (Danilovgrad i Bar ne potkrjepljuju tu tezu) sa onima koji smatraju da se Đeljošaj, odbijajući da se povinuje mjerama Ministarstva zdravlja, stavio na čelo svojevrsne pobune. Sve je to, naravno, začinjeno nacionalnim prepucavanjima i prebrojavanjima na prijatelje i neprijatelje. I imenovanjem navodno glavnog krivca – potpredsjednika Vlade. Jedni mu spočitavaju da je izdao svoje, drugi da je prema njima bio suviše mek a treći, oni koji ga već mjesecima vrijeđaju na ljudskoj i nacionalnoj osnovi, i jedno i drugo.

Za glasove razuma sve je manje mjesta. A u najavi je još jedna vruća tema.

,,Veliki broj građana koji godinama žive u Crnoj Gori, a nisu dobili državljanstvo naše zemlje zaslužili su da se to pitanje konačno riješi. Vlada Crne Gore u narednom periodu pristupiće rješavanju ovog problema”, tvitnuo je Krivokapić početkom nedjelje. I ostao nedorečen.

Da li Vlada namjerava da mijenja Zakon o državljanstvu ili  će samo primijeniti odredbe postojećeg, prema kome se crnogorsko državljanstvo može dobiti preko roditelja, mjestom rođenja, brakom i(li) boravkom u Crnoj Gori?

U prvom slučaju, Crna Gora bi brzo mogla udvostručiti, pa i utrostručiti broj svojih državljana, upisom svih stanovnika susjednih zemalja, a prije svega državljana Srbije, koji imaju neke porodične ili imovinske kopče sa Crnom Gorom. Tim pitanjem Krivokapić  se bavio još jesenas. Tada je, u razgovoru za Minu, rekao da brojni građani Srbije čekaju dvojno državljanstvo i da to „ne treba nikome braniti“. Budući premijer je, ipak, istovremeno i upozorio kako „Crna Gora ima mali broj stanovnika i svaka promjena u tome bi mogla da poremeti odnos snaga“. Da li je zadržao taj oprez – tek ćemo vidjeti. Uglavnom Krivokapić je tada promovisao logiku zapadnih država, da „tamo gdje neko plaća porez tu treba i da glasa“.

Pravo glasa je, ipak, samo dio problema na koji bi mogla uticati promjena politike dodjele državljanstva. Jasno je da bi tako došlo do neminovne promjene nacionalne, vjerske i jezičke strukture među državljanima Crne Gore. Toga je svjesna i većina malih evropskih država koje su prilično restriktivne po pitanju prijema u državljanstvo.

Nešto drugačije stvari stoje kada je u pitanju mogućnost dodjele državljanstva onima (izbjegla i raseljena lica) koji decenijama žive i rade u Crnoj Gori. Nezvanično, broj tih osoba koje ispunjavaju uslov za dobijanje crnogorskog državljanstva, što podrazumijeva istovremeno odricanja od državljanstva zemlje iz koje su došli, mjeri se stotinama. Poseban problem među njima imaju oni rođeni u Crnoj Gori. Oni, trenutno, nemaju nijedno državljanstvo, pa ni mogućnost da dobiju putne isprave. Pravnici smatraju da bi se većini od njih moglo izaći u susret prema odredbama postojećeg Zakona. Dovoljna bi, kažu, bila samo dobra volja. Koju bivše vlasti nijesu imale, kalkulišući njihovim političkim opredjeljenjem.

Premijer se pitanjem državljanstva pozabavio i u svom ekspozeu. ,,Želimo da i postojeći program ekonomskog državljanstva promijenimo u program državljanstva za visokokvalifikovani kadar”, najavio je, bez detalja.

Dodatna objašnjenja tek očekujemo. Mada, Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom će već biti jasnije šta je kome činjeti.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Obrazloženje odluke o davanju saglasnosti na gradnju dvospratnog restorana, ogromnog parkinga i drugih sadržaja u zaštićenoj zoni Turskog rta, od strane direktorice Miranović, karakteriše površnost, nestručnost i stavljanje Uprave za zaštitu u službu pojedinačnih i partijskih interesa koji su bili važniji od poštovanja UNESCO standarda. Anastazija Miranović ocijenila je kako će kafe-restoran na Verigama oplemeniti taj zapušteni prostor, na kome su se nalazile tezge za prodaju šarenih džempera i raznih drangulija, te da se iz kafea može uživati u pogledu na zaliv.

Da društvo Hefesta dobije dozvolu za gradnju restorana na Turskom rtu, upregle su se mnoge državne institucije. Prije svih Ministarstvo održivog razvoja i turizma i tadašnji ministar Branimir Gvozdenović lično. On je zaslužan za donošenje izmjena i dopuna Plana privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2013 –2015,  kojim je, umjesto predviđenog turističkog info-punkta površine 4 kvadrata, odobrio da se na platou vidikovca na Turskom rtu ucrta ugostiteljski objekat armirano-betonske konstrukcije, površine 190 m2 u osnovi, sa prostranim parkingom, koji ni po čemu ne pripada kategoriji privremenosti.

Idejni projekat „privremenog” kafe-restorana Verige 65 izradio je arhitekta Goran Radović, nekadašnji dekan Arhitektonskog fakulteta. On nije imao problem sa lokacijom i položajem tog objekta u odnosu na okruženje, koji su prema navodima eksperata ICOMOS-a presudni za njegovo uklanjanje.

„Odluka da se dozvoli ova gradnja ukazuje na hitnu potrebu da se razvije definicija privremenog karaktera za potrebe Plana. Privremeni objekti treba da budu takvi da se lako mogu demontirati, ostavljajući malo tragova svog ograničenog prisustva. Treba staviti vremenski limit na sve što je dozvoljeno ovim zakonodavstvom, a i dalje postoji”, zaključuje se u Izvještaju.

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici „da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebala da bude ključna karakteristika”.

Za sprovođenje ove preporuke određuju se Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, Opština Kotor i opštinski Savjet za baštinu.

Ugovor koji je društvo Hefesta zaključilo sa JP Morsko dobro o korišćenju lokacije Turski rt, ističe već krajem 2021. godine sa pravom produžetka do 2023.  Na osnovu Programa privremenih objekata u zoni morskog dobra za period 2019–2023. zaključen je posljednji ugovor sa Hefestom za korišćenje morskog dobra, koji je Aneksom III u novembru prošle godine produžen do kraja 2021.

Ocjena da jedan ugostiteljski objekat ugrožava Izuzetnu univerzalnu vrijednost prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora predstavlja svojevrsni „crveni karton” institucijama i pojednicima koji su omogućili devastaciju Turskog rta. Da li će pojedinačni privatni interesi prevagnuti u odnosu na interes društva da područje Kotora ni u kom slučaju ne izgubi mjesto na Listi svjetske baštine, pokazaće se najkasnije za dvije godine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo