Povežite se sa nama

MONITORING

Za plate administraciji 388 miliona

Objavljeno prije

na

Trese kriza, no naša državna uprava ima trend rasta. Kontinuirani. Od 2004. do lani broj direkcija je povećan sa 4 na 6, uprava sa 10 na 18, zavoda sa 7 na 10.

Službeno obrazloženje je da su novi organi državne uprave osnivani u procesima obnavljanja državnosti – institucionalnog preuzimanja poslova koje su obavljale administracije bivše savezne države, zatim zbog evropskih i euroatlanskih integracija i usklađivanja sa pravnim poretkom Evropske unije. Osnovano se sumnja da su neki od novoosnovanih organa, kao i enormno „omasovljena” državna uprava i tzv. javni sektor u cjelini, više rezultat uhljebljenja, investicije u „siguran glas” ili nagradne premije i unapređenja stranačkih aktivista.

Državna uprava ima ukupno 54 organa i to: 16 ministarstava, 2 sekretarijata, 18 uprava, 10 zavoda, 6 direkcija i 2 agencije. U njima radi 10.512, što je približno četvrtina svih zaposlenih u tzv. javnom sektoru.

Prema podacima Uprave za kadrove Vlade, početkom godine Ministarstvo pravde je zapošljavalo 38 osoba na određeno i neodređeno vrijeme; Ministarstvo unutrašnjih poslova 574; Ministarstvo odbrane 196; Ministarstvo finansija 166; Ministarstvo vanjskih poslova i evropskih integracija 187; Ministarstvo prosvjete i sporta 67; Ministarstvo nauke 17; Ministarstvo kulture 30; Ministarstvo ekonomije 166; Ministarstvo saobraćaja i pomorstva 61; Ministarstvo poljoprivrede i ruralnog razvoja 72; Ministarstvo održivog razvoja i turizma 174; Ministarstvo zdravlja 92; Ministarstvo za manjinska prava 13; Ministarstvo za informaciono društvo i telekomunikacije 58; Ministarstvo rada i socijalnog staranja je imalo 107 zaposlenih.

Najveći broj zaposlenih je u Upravi policije, njih 4.906, direktor je Božidar Vuksanović; slijede Poreska uprava – 559 zaposlenih, direktor Dejan Marinović; Uprava carina – 544, direktor Vladan Joković; Uprava za šume (Pljevlja) – 429, direktor Radoš Šućur; Uprava za nekretnine – 358, direktor Dragan Kovačević; Uprava za imovinu – 206, direktor Blažo Šaranović; Uprava pomorske sigurnosti (Bar) – 55, direktor Goran Jurišić; Veterinarska uprava – 39, direktor Ivan Popović; Uprava za sprečavanje pranja novca i finansiranje terorizma – 29, direktor Predrag Mitrović; Fitosanitarna uprava – 28, direktorka Zorka Prljević; Uprava za kadorve – 28, direktorka Svetlana Vuković; Uprava za zaštitu kulturnih dobara – 26, dosadašnja v.d. direktorka Snežana Simović; Uprava za igre na sreću – 23, dosadašnji direktor Aleksandar Moštrokol; Uprava za antikorupcijsku inicijativu – 15, direktorka Vesna Ratković; Uprava za zaštitu konkurencije – 12, direktor Miodrag Vujović; Uprava za mlade i sport – 11, direktor Aleksandar Tičić; Lučka uprava (Kotor) – 7, direktor Mladen Lučić; Uprava za vode – 5, direktor Zoran Janković.

Od početka godine formira se i Uprava za inspekcijske poslove – direktor je Aleksandar Moštrokol, bivši pripadnik SDB-a. Inspekcijski sistem u Crnoj Gori činile su 34 inspekcije u sastavu 11 ministarstava, a karakterisale su ga, piše u jednoj samokritičnoj vladinoj analizi, „prekobrojnost i prenormiranost”.

U Zavodu za izvršenje krivičnih sankcija je 504 zaposlenih, direktor im je Milan Tomić; 113 je u Hidrometeorološkom zavodu – direktor Luka Mitrović; 101 u Zavodu za statistiku – direktorka Gordana Radojević; 65 u Zavodu za školstvo – direktor Pavle Goranović; 27 u Zavodu za metrologiju – direktorka Vanja Asanović; 23 u Zavodu za intelektualnu svojinu – direktor Novak Adžić; 16 u Zavodu za međunarodnu saradnju – Derviš Selhanović; 16 u Zavodu za zbrinjavanje izbjeglica – direktor Željko Šofranac i 10 zaposlenih u Seizmološkom zavodu – direktor Branislav Glavatović. Državni arhiv (Cetinje), direktor Stevan Radunović, ima 156 zaposlenih i klasifikovan je kao zavod.

Direkcija za saobraćaj ima 31 zaposlenih, direktor je Veselin Grbović; Direkcija javnih radova 30 – direktor Žarko Živković; Direkcija za javne nabavke 12 – direktor Mersad Mujević; Direkcija za razvoj malih i srednjih preduzeća18 – direktor Zoran Vukčević; Direkcija za zaštitu tajnih podataka 5 – direktor Savo Vučinić; Direkcija za željeznice 8 – direktor Nebojša Obradović.

Dio državne uprave su i Agencija za zaštitu životne sredine, direktorka Daliborka Pejović sa 54 i Agencija za duvan, direktorka Branislava Božović, sa 5 zaposlenih.

Postoji i Sekretarijat za zakonodavstvo, sekretarka Dušanka Jauković, 21 zaposlenih. Nedavno su osnovali i Sekretarijat za razvojne projekte. Generalni sekretarijat Vlade se posebno ne klasifikuje kao organ državne uprave; sekretar je Žarko Šturanović.

Krajem februara usvojen je Zakon o zaradama državnih službenika i namještenika. Kriterijumi za visinu plata i brojne druge beneficije su prošireni i na zaposlene van navedenih organa državne uprave. Naglašava se da se državnim organom, smatraju i službe Predsjednika, Skupštine, Vlade, Ustavnoga suda Crne Gore, kao i sudstvo (2011. ukupno zaposlenih sudija, pripravnika i namještenika bilo je 1.363) i tužilaštvo (239 zaposlenih).

Odredbe Zakona o zaradama državnih službenika i namještenika važe i za zaposlene u Fondu penzijskog i invalidskog osiguranja – direktor Dušan Perović, Fondu za zdravstveno osiguranje – direktor Kenan Hrapović, Zavodu za zapošljavanje – direktorka Vukica Jelić, te za zaposlene u Fondu rada – direktor Kemal Đečević i Agenciji za mirno rješavanje radnih sporova – direktorka – Zdenka Burzan. Popis nije konačan, napomenuto je da se „ovaj zakon primjenjuje i na zaposlene u drugim organima, regulatornim i nezavisnim tijelima, ako je to propisano posebnim zakonom”.

Zarada državnog službenika ili namještenika se sastoji od fiksnog i varijabilnog dijela, kao i dodatka na zaradu. Utvrđeno je 38 platnih razreda izraženih u koeficijentima, kao i kategorizacija radnih mjesta: visoki rukovodni kadar (starješina samostalnog organa uprave ili službe i njihovi pomoćnici, zatim sekretar, generalni direktor i starješina sa pomoćnikom u sastavu nekog ministarstva); ekspertsko-rukovodni kadar (samostalni savjetnici, inspektori, ovlašćeno službeno lice, viši savjetnici, savjetnici); izvršni kadar (samostalni, viši ili obični referenti); namještenici (viši i obični namještenici).

O tome ko će u koji platni razred, odlučiće se tek nakon parlamentarnih izbora, jer je u zakonu zapisano da će se ta odredba primjenjivati od 1. januara 2013.

Neizvjesnost radnih mjesta u državnoj upravi – koja će možda biti testirana angažmanom i pojedinačnim učinkom u predstojećoj kampanji vladajuće koalicije – pojačava podatak da od ukupno 10.512 njih 4.064 je u statusu primljenih na određeno vrijeme (ugovorom na dvije godine); navodno „zbog mjera štednje Vlade”.

U međuvremenu, Vlada Igora Lukšića je usvojila Strategiju za reformu javne uprave za period 2011 – 2016. sa akcionim planom otpuštanja „prosječno sedam odsto” zaposlenih u državnoj upravi, javnim službama i ustanovama. Jedan od proklamovanih ciljeva jeste smanjenje učešća fonda zarada u konsolidovanom budžetu za oko 33 miliona eura.

No, za početak je potrebno utvrditi tačan broj zaposlenih u tzv. javnom sektoru. To nije lako, jer se statistički podaci vode po drugim kriterijumima. Vlada je 2010. u odgovoru na Upitnik Evropske komisije procjenila da je ukupno oko 39.000 zaposleno u „državnoj administraciji”. Prema našem istraživanju, taj broj je veći.

Najveći broj zaposlenih u tzv. javnom sektoru, njih oko 11.500 je u prosvjeti (podatak reprezentativnog strukovnog sindikata). U javnosti se barata cifrom od 11.000 zaposlenih u lokalnim organima uprave i javnim ustanovama, preduzećima i službama čiji su osnivači opštine, Glavni grad i Prijestonica. U mreži javnih zdravstvenih ustanova, uključujući sva tri nivoa pružanja zdravstvene zaštite, zaposleno je 7.934 medicinskog i nemedicinskog osoblja (podatak UNDP-a iz 2010).

Vojska Crne Gore – za čije pripadnike se ne primjenjuje Zakon o državnim službenicima i namještenicima – 31. decembra 2011. brojala je 1.876 pripadnika. Agencija za nacionalnu bezbjednost na isti dan imala je 308 zaposlenih.

Zavod za zapošljavanje je definisan kao javna služba sa 345 zaposlenih. Na nacionalnom nivou postoje četiri javne ustanove iz oblasti kulture: Crnogorsko narodno pozorište ima 141, Kraljevsko pozorište Zetski dom 21, Muzički centar Crne Gore 61 i Centar savremene umjetnosti 41 zaposlenih (podatak iz prošle godine).

Tu su i javne ustanove egzotičnih naziva, račune za njih plaćaju poreski obveznici, osnivač Vlada: Republički zavod za geološka istraživanja – direktor Branko Žugić; Centar za eko-toksikološka istraživanja – direktorka Nada Medenica; Ekološko-edukativni centar – v.d. Andrej Perović; Ispitni centar – direktor Željko Jaćimović; Institut za razvoj i istraživanja u oblasti zaštite na radu – direktor Branimir Ćulafić.

Postoji i izvjesni Investiciono-razvojni fond – predsjednik odbora direktora Dragan Lajović, koji je u protekle dvije godine baratao velikim parama: kreditno je podržao mala i srednja preduzeća sa ukupno 30, 24 miliona eura.

Iz Zaključka Br. 06-861/4 Lukšićeve vlade, usvojenog 8. maja o.g. „u cilju smanjenja državnih troškova i povećanja prihoda”, može se posredno doznati što se godinama, ako ne i decenijama zbivalo ili možda još zbiva u finansijskom poslovanju javnih preduzeća i ustanova u kojima država ima većinsko vlasništvo.

Najkasnije do 15. juna obavezuju se Zaključkom na pravila da iznos neto zarade za rukovodeće lice (izvršnog direktora) ne može biti veći od tri prosječne neto zarade u državi, a za pomoćnike direktora, direktore sektora, načelnike odjeljenja itd. najviše dvije i po neto prosječne zarade u državi.

Izvršni direktori javnih ustanova i preduzeća u večinskom vlasništvu države se tek sada ograničavaju da isplate godišnjih bonusa za sebe mogu obaviti jedino „ako ostvaruju pozitivan finansijski rezultat”, te da je on ograničen na osam neto prosječnih zarada u državi. Zaključak, međutim, ostavlja mogućnost da svi zaposleni u tim preduzećima mogu dobijati godišnje bonuse pod uslovom samo i da su „smanjili gubitke u odnosu na prošlu godinu”!

Iz Zaključka dalje proizilazi da su direktori nekih javnih ustanova imali veće plate čak i od ministara – koji su trebali da nadziru njihov rad. Sklapani su „tzv. menadžerski ugovori i druga akta kojima su utvrđivane posebne privilegije u toku trajanja i po prestanku radnog odnosa”. Mućka se i sa rješenjima „koja omogućavaju zaposlenima da mjesečno ostvaruju dodatan prihod veći od jedne prosječne zarade”, sada je to navodno zabranjeno.

Članovi upravnih odbora javnih ustanova ili preduzeća u većinskom državnom vlasništvu su dobijali mjesečne „naknade za rad” preko jedne prosječne plate, a predsjednici upravnih odbora i preko dvije, itd.

Niko nije odgovarao za bilo šta – svi su direktori i njihovi saradnici na svojim mjestima, prebačeni na slična ili bolja.

Sve je plaćano iz budžeta. Za bruto zarade i „ostala lična primanja” državnih službenika u 2012. planirano je 388,10 miliona eura.

Lista

Na službenom spisku javnih ili preduzeća u većinskom vlasništvu države, čije rukovodioce primjenom DPS-SDP koalicionih kvota postavlja Vlada, a koji se finansiraju direktno iz budžeta ili kreditnim garancijama kod poslovnih banaka, rješavanjem stambenih pitanja, isplatom otpremnina, davanjem na besplatno korišćenje poslovnog prostora ili njegovim otuđenjem, često i otpisivanjem dugova prema fondovima ili na druge načine (utvrđivanjem visine obavezne naknade za njihove usluge), nalaze se:

Aerodromi – direktor Milovan Đuričković, Nacionalni parkovi – direktor Zoran Mrdak, Regionalni vodovod Crnogorsko primorje – direktor Puriša Pavićević, Morsko dobro – direktor Rajko Barović, Plantaže 13. jul – direktorka Verica Maraš, Pobjeda – direktor Lav Lajović, Željeznička infrastruktura (885 zaposlenih) – direktor Branislav Filipović, Željeznički prevoz – v.d. direktor Milojica Zindović, Održavanje željezničkih voznih sredstava – direktor Milorad Vuković, Montenegro Airlines (483 zaposlenih) – direktor Zoran Đurišić, Crnogorski elektroprenosni sistem – direktor Dragan Laketić, Plodovi – direktor Vlatko Vlahović, Institut za crnu metalurgiju – direktor Dragoslav Marković, Luka Bar – Slobodan Pajović, Prekookeanska plovidba – v.d. direktorka Dragana Mašanović, Kontejnerski terminal i generalni teret – direkor Andrija Radusinović, Barska plovidba – direktor Radovan Orlandić, Castello Montenegro – direktor Dušan Milović, Budvanska rivijera – Vule Tomašević, Crnogorska plovidba – direktor Miodrag Kršanac, Institut za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju – direktor Zoran Kovačević, Ulcinjska rivijera – direktor Miodrag Zec, Pošte – direktor Milan Martinović, Jadransko brodogradilište – predsjednik odbora direktora Stanko Zloković, Radio-difuzni centar – direktor Željko Nikolić, EPCG (2.751 zaposlenih) – direktor Enriko Malerba , Monteput – direktor Goran Vujović, Crnogorski operator tržišta električne energije – predsjednik odbora direktora Dragan Mijialović, Montenegro bonus – direktor Aleksandar Kašćelan, Zora – direktor Vladan Rakonjac, Procona – direktorka Jadranka Vojinović, Montenegro defence industry – direktor Zoran Damjanović, Rudnik uglja – predsjednik odbora direktora Predrag Bošković, Radio-televizija Crne Gore – direktor Rade Vojvodić, Centralna banka – guverner Radoje Žugić, Agencija za elektronsku i poštansku djelatnost – direktor Zoran Sekulić, Agencija za nadzor osiguranja – predsjednik savjeta Branko Vujović (bivši ministar, predsjednik mnogobrojnih tenderskih komisija), Agencija za ljekove i medicinska sredstva – direktor Milorad Drljević (bivši gradonačelnik Nikšića), Montefarm – direktor Budimir Stanišić, Regulatorna agencija za energetiku – direktor Novak Medenica, Agencija za elektronske medije – direktor Abaz Džafić, Agencija za civilno vazduhoplovstvo – direktor Dragan Đurović (bivši vicepremijer, ministar policije i direktor Pobjede), Komisija za hartije od vrijednosti – predsjednik Zoran Đikanović, Nacionalna turistička organizacija – direktor Saša Radović…

Vlada je takođe u Registru Privrednog suda upisana kao osnivač i Instituta za standardizaciju – direktor mr Miodrag Perović, Akreditacionog tijela – direktor Ranko Nikolić, Hemomonta – direktor – Želimir Cerović, HTP Miločer – direktor Dragan Miković, Bokserskog kluba Budućnost 97 – direktor Miodrag Perunović, Inventivnosti d.o.o. – direktor Velibor Bošković, zatim Javne ustanove Centar za istraživanje i razvoj kulture Crne Gore – v.d. direktor Srđan Vukadinović…

Ukupno je Vlada osnivač ili suosnivač 80 registrovanih subjekata na osnovu Zakona o privrednim društvima.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMSKE TEME U SJENCI VISOKE POLITIKE: Život na čekanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Elektroprivreda, Željezara, Aerodromi, nastavak auto-puta… Ljetnja sezona, javni dug, platni promet… Partijsko zapošljavanje i egzodus radne snage… Teme o kojima se ne govori

 

Aerodromi Crne Gore dočekali su, u srijedu, milionitog putnika u 2022. Dok je Petar Radulović, zamjenik izvršnog direktora Aerodroma, skupa sa vršiteljkom dužnosti izvršne direktorice Air Montenegro, putnici iz Istambula uručivao prigodan poklon (besplatnu avio kartu) Odbor direktora kompanije koja gazduje aerodormima u Podgorici i Tivtu donio je odluku o smjeni izvršnog direktora Gorana Jendreoskog. I imenovanju jednog od njegovih pomoćnika za v.d. direktora.

Tako je prestižni klub državnih institucija i preduzeća sa upravom u v.d. stanju dobio još jednog člana.

Da li zbog neočekivanog razrješenja direktora za koga je prije nepunih četrnaest mjeseci rečeno kako ga krasi ,,bogato radno iskustvo u vazduhoplovstvu” (obrazloženje za smjenu nijesmo čuli), tek i u Vladi su se sjetili da tender za izbor koncesionara koji bi trebalo da gazduje aerodromima u Tivtu i Podgorici nekoliko narednih decenija, još nije završen. Taj je posao započela, i trebala da ga privede kraju, još Vlada Duška Markovića, odnosno, resorno Ministarstvo saobraćaja kojim je tada upravljao Osman Nurković. Prije dvije godine, ili još ranije.

Postoje tri rješenja za nastalu situaciju, prosvijetlio nas je premijer Dritan Abazović objašnjavajući kako Vlada može prihvatiti ponudu i potpisati ugovor sa nekim od tadašnjih kandidata (iako su se uslovi u međuvremenu dramatično   promijenili), raspisati novi tender ili odustati od traženja koncesionara i Aerodrome zadržati pod državnom upravom. Premijer nije pomenuo ali ima i četvrto rješenje, čini se najvjerovatnije: da aktuelna Vlada taj posao, kao i mnoga druga proljetošnja obećanja, ostavi u amanet svojim nasljednicima.

Do tada će Aerodromi i država kao njihov vlasnik, očekivati od manadžmenta u v.d. stanju ,,ubrzanje započetih procesa modernizacije”. Iskustvo uči da bi se narečeni proces mogao svesti na nova zapošljavanja. U Aerodromima je od prethodnih izbora do početka ljeta zapošljeno 140 novih radnika.

Približno, to je nekih pet posto od ukupnog broja onih koji su posao u državnim preduzećima našli nakon posljednjih parlamentarnih izbora. Riječ je, računaju u medijima i Ministarstvu kapitalnih investicija, o nekih 2,6 hiljada novozapošljenih. Skoro četvrtina njih uhljebljena je u pljevaljskom Rudniku uglja (posljednji podaci govore o 646 novih radnika na određeno, neodređeno vrijeme i sa ugovorima o djelu). Negdje na pola tog posla, iz Pljevalja smo saznali da među novozaposlenima nema nijedan pripadnik manjina. Do danas, nema naznaka da je politika jednonacionalnog zapošljavanja bitnije promijenjena. Kao što se ne vidi da aktuelna Vlada pokušava uraditi išta drugačije oko partijske raspodjele plijena.

Da se vratimo Aerodromima i njihovom milionitom putniku. Poređenja radi, u ljeto 2019. oba su crnogorska aerodroma dočekala i darovala svog milionitog putnika. Tivat nešto ranije od Podgorice – 31. avgusta u odnosu na drugu polovinu septembra.

Može li nam taj podatak pomoći za poređenje tadašnje i sadašnje turističke posjete? Ili je bolje da se, poput državnih zvaničnika, priklonimo metodi odokativne procjene gužvi na saobraćajnicama. Pa skoro da slavimo što se, minulog vikenda, na prolaz kroz tunel Sozinu čekalo po nekoliko sati.

Da li je nakome palo na pamet da nastali haos više govori o stanju saobraćajne infrastrukture nego o vanredno dobroj turističkoj posjeti? Dok, recimo, susjedna Hrvatska ima praktično dnevno ažurirane podatke o broju gostiju i njhovoj vanpansionskoj potrošnji. Tu nije u pitanju nedostatak administrativnih kapaciteta koliko je riječ o manjku političke volje da red se uvede makar u osnovne statističke podatke.

Čekamo da nam međunarodni partneri predoče: kada i kako ćemo nastaviti gradnju auto-puta ka granici sa Srbijom (dio od Podgorice ka Baru sada se ni ne pominje)? Šta ćemo uraditi sa oduzetim cigaretama iz carinskih skladišta u Luci Bar, vrijednim koju desetinu miliona? Spaliti ih (a dio možda opet gurnuti u ilegalne tokove) ili prodati uz punu kontrolu za račun budžetskih korisnika? Konačno, može li država učestvovati u spašavanju nikšićke Željezare na način na koji nije mogla, ili nije željela, pomoći Montenegroerlajnsu i Kombinatu aluminijuma? Iako su oba preduzeća imala više zapošljenih i mnogo perspektivniju budućnost od Željezare.

Nekadašnji gigant iz Nikšića bio je, nakon raspada SFRJ-a u vlasništvu države, dvije ruske, jedne zapadnoevropske (britanski ofšor kasnije preseljen u Holandiju) i jedne turske kompanije. Svi su, ovako ili onako, iz Nikšića pobjegli ostavljajući stare probleme i nove dugove. Miodrag Davidović Daka se ponovo najavljuje kao specijalac. Iako je u svakom od prethodnih pokušaja, prema vlastitim tvrdnjama, izgubio ozbiljan novac (u pitanju su milioni eura) Davidović je odlučan da, uz pomoć države, postane novi vlasnik Željezare.

Naglasak je na ovom – uz pomoć države. Vlada je Davidoviću, izgleda, obećala pet miliona za zajedničku kupovinu imovine Toščelika, a nikšićki biznismen insistira da se njemu i njegovim partnerima (nama nepoznatim) omogući i nabavka jeftine struje iz Elektroprivrede. Dok on i njegovi ne naprave solarne i vjetroelektrane vrijedne 100 miliona… Šala? Ne treba da začudi ako Davidović ne zna da se elektrane, bilo koje vrste, ne prave tako što riješite da gradite i podignete kredit. Ali mora da brine to što se država na partnerstvo sa njim odlučila najave, plana ili makar površne analize potencijalnih troškova i prihoda. Ako nije riječ o još nekom od pred/postizbornih amaneta na čijem ispunjenju su insistirale vlade Zdravka Krivokapića i Dritana Abazovića.

Ekonomski gledano, teško je naći opravdanje za još jedno preuzimanje/oprost dugova, višemilionske investicije i još veće subvencije za električnu energiju  kompaniji koja, gotovo izvjesno, nema budućnost na evropskom tržištu. Vlasnici Toščelika su mnogo iskusniji, u metalskoj industriji povezaniji i finansijski jači od Davidovića, pa to nijesu uspjeli. Na drugoj strani, imamo mogućnost da kontroverzni vlasnik Naksana objelodani poslovno partnerstvo sa državom Crnom Gorom samo koji dan pošto je obznanio uortačenje sa ruskom Beluga grupom, poznatim proizvođačem alkoholnih pića. Dok se Crna Gora nalazi na moskovskoj listi neprijateljskih zemalja zbog sankcija koje, skoro deceniju, u kontinuitetu uvodimo Rusiji i ljudima bliskim režimu Vladimira Putina. Može li to biti potez koji će nas primaći članstvu u EU?

,,Ovo predstavlja vaskrsenje…”, besjedio je Davidović zadovoljno. ,,Sigurno je da će Crna Gora biti ponosna. Očekuje se izvoz veći nego što je danas ukupan izvoz Crne Gore” (!?).  A dva ministra iz Abazovićeve Vlade –  Aleksandar Damjanović i Goran Đurović bila su tu da uveličaju veselje. Strepeći, istovremeno, da koji od radnika Željezare, uortačenih sa Davidovićem, ne ispuni prijetnju da će se baciti sa fabričkog krova ukoliko Vlada ne izađe u susret njihovim zahtjevima.

Rješenje slučaja Željezara, daleko od očiju javnosti, opet je odloženo za narednu sedmicu. Tada, možda, saznamo da li su EPCG i Vlada spremni da Davidoviću struju prodaju po cijeni od 23 eura za megavat. Zimus nijesu htjeli ni da čuju za ponudu da Veselinu Pejoviću (KAP) istu količinu električne energije prodaju po duplo većoj cijeni (45 eura). Iako je tada struja na berzama bila i do tri puta jeftinija nego danas.

Potencijalni aranžman sa Želejzarom nije jedini problem EPCG-a. Manja je muka, mada nije nevažno, to što najvrjednija državna kompanija nema funkcionalan Odbor direktora, nakon ostavke Adisa Balote. On se na tom mjestu zadržao nekoliko sati – od izbora na godišnjoj Skupštini akcionara do prve sjednice borda na kojoj je Milutin Đukanović izabran za novog/starog predsjednika. Funkcioner SDP-a je u znak protesta podnio ostavku. Vladi se ne žuri da riješi taj problem iako sistem trenutno pravi ne male gubitke, neobnovljivi resursi (ugalj) prodaju se Srbiji po minimalnim cijenama dok se potrošačima u Crnoj Gori najavljuju restrikcije.

Upravo je Đukanović obznanio da se niko nije javio na, preko volje organizovanom, javnom pozivu za prodaju 10 odsto akcija EPCG-a. To je bilo i očekivano ima li se u vidu kratak rok i loš momenat (sredina ljeta) za njegovo raspisivanje. Tako je sve izvjesnije da će EPCG krajem septembra, po sili zakona, te akcije poništiti, a svoj osnovni kapital umanjiti za nekih 77 miliona eura. Đukanović kaže da će EPCG preduzeti ,,nove korake” kako bi se spriječio neželjeni epilog. Vlada, izgleda, ne mari. Ako to ne rade na elektronskim sjednicima, daleko od očiju javnosti.

Pohodila nas je delegacija MMF-a. Ni od njih nijesmo mogli dobiti odgovor na pitanje kako, istovremeno, u zemlji imamo ogromnu potražnju za radnom snagom i više od 40.000 nezaposlenih. Među kojima i šest hiljada visokoškolaca. Ali jesmo da zemlja ulazi ,,u period visoke neizvjesnosti” i da se treba pripremiti ,,za rizik od naglog usporavanja globalnog rasta naredne godine”. Poručeno nam je da se Crna Gora na vrijeme priremi za dolazeće probleme (izazove) tako što ćemo se boriti za očuvanje prihoda (poreska i akcizna politika) snažnije kontrolisati rashode (plate, penzije, socijalna davanja, kapitalne investicije) i raditi na obezbjeđivanju adekvatnog finansiranja (nova zaduženja).

Ministar Damjanović je predočio da će budžetu do kraja godine biti potrebno 270 miliona ,,da bi se pokrili svi troškovi i stvorila fiskalna rezerva za početak naredne godine”, dok će nam tokom 2023. faliti ,,minimalno 600 miliona sa depozitima”. Ni ta informacija nije naišla na pretjerani odjek, a kamoli brigu. Ljeto je.

,,Da se ne bi igrali kao prethodna administraicja i lagali narod o 1000 eura prosječne plate i 500 eura prosječne penzije, što je još 600 do 800 miliona, treba da budemo realni i ponašamo se u skladu sa guberom, da se pružimo koliko je realno”, poručio je ministar finansija. Mi i dalje u osjetljive nacionalne žice. Zimus ćemo tražiti krivca.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRELOMIO O NEUSTAVNOM ZAKONU O OPŠTINAMA: Na izbore – pa ko šta odnese

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, izdvojili su mišljenje sudija Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića

 

Dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, kojima su redovni izbori u 14 opština odloženi za 23. oktobar (umjesto u maju), proglašene su neustavnim. Nova parlamentarna većina, sastavljena od Demokratske partije socijalista (DPS, Socijalističke narodne partije (SNP), Koalicije Crno na bijelo, Socijal-demokratske partije i manjinskih partija izglasala je odlaganje izbora na Dan Evrope (9. maja). Međutim, iako je postupak zahtijevao hitnost, Ustavni sud je odluku o neustavnosti zakonskih odredbi donio tek 28. jula – gotovo tri mjeseca nakon donošenja spornog zakona.

Pravno dejstvo i šteta od neustavnog zakona nastupili su odmah nakon što je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović potpisao izmijenjeni zakon. On je akt jednom vratio Skupštini na ponovno izglasavanje, što mu omogućava Ustav, ali morao ga je potpisati nakon što je ponovo usvojen. Premijer Dritan Abazović pravdao je odlaganje izbora time što nemamo izglasan Ustavni sud i Sudski savjet, dok su opozicione stranke i civilno društvo upozoravali da se time krši Ustav i pravo građana da vlast biraju svakih četiri godine.

U opštinama koje su izbjegle izbore na proljeće, lokalnim parlamentima produženi su mandati. Aktuelne većine odbornika kasnije su ponovo izabrale predsjednike opština na drugi mandat, bez izbora. Do sada su ponovo izabrani predsjednik Opštine Žabljak Veselin Vukićević, Glavnog grada – Ivan Vuković, Bara – Dušan Raičević i Opštine Golubovci Tanja Stajović. Svi su iz Demokratske partije socijalista. Pravnici tvrde da su sva imenovanja sporna, jer proizilaze iz neustavnog zakona.

I Ustavni sud je ocijenio neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi, na osnovu kojih su odloženi izbori u 14 opština, ali nije obustavio radnje u vezi sa izborima i one koje su već završene. Zbog izazova koje ostavlja odluka suda, kojom se samo konstatuje da zakon nije u skladu sa Ustavom, na sjednici ustavnosudske instance izdvojili su mišljenje sudije Miodraga Iličkovića i Milorada Gogića.

Iličković kaže da je dao i izdvojeno mišljenje jer je odluka nepotpuna i necjelovita, donijeta sa zakašnjenjem, zbog čega su nastupile mnoge štetne posljedice koje će biti vrlo teško otkloniti. Odluka, tvrdi, ostavlja brojne dileme.

,,Da li ponovna odluka o izboru predsjednika opština i dalje egizstira u pravom sistemu, iako je zakonski i Ustavno problematična. Zatim, odluka predsjednika Crne Gore o raspisivanju izbora za 23. oktobar s obzirom na to da one proizilaze iz zakona koji je proglašen neustavnim i koji je prestao da važi. Da li je ukidanjem zakona ostala pravna praznina, a ja mislim da jeste… Ko treba da popuni tu pravnu prazninu, na koji način i kojom većinom jer bi trebalo da se mijenja Zakon o izboru odbornika i poslanika za šta je potrebna dvotrećinska većina u Skupštini”, pojasnio je Iličković.

Predsjednike opštinskih skupština, koje su ponovo izabrale gradonačelnika, zatekla je presuda Ustavnog suda. Svi su čekali uputstvo kako da se ponašaju. Njihove nedoumice otklonio je Đukanović ponovo raspisujući izbore za 23. oktobar.

Savjetnik predsjednika za ustavni sistem i pravna pitanju Boris Bastijančić kaže da je predsjednik obustavio izvršenje odluka o raspisivanju izbora za odbornike Skupštine Glavnog grada i skupština opština: Bar, Bijelo Polje, Danilovgrad, Kolašin, Plužine, Pljevlja, Šavnik i Žabljak, kojima je u junu, odnosno julu mjesecu ove godine istekao mandat. Takođe je obustavljeno i izvršenje odluka o raspisivanju prijevremenih izbora za odbornike Skupštine opštine Tivat i Skupštine opštine Budva, čije je sazive prethodno raspustila Vlada Crne Gore.

„Cijeneći sve prethodno navedeno, kao i pozitivne propise crnogorskog izbornog zakonodavstva, imajući u vidu pravni vakuum koji bi nastao, te član 22 Ustava Crne Gore, kojim se jemči pravo građanima na lokalnu samoupravu, Predsjednik Crne Gore je donio novu Odluku o raspisivanju lokalnih izbora u 11 opština i Glavnom gradu Podgorica, kao i Odluku o raspisivanju prijevremenih izbora za odbornike u Skupštini opštine Tivat i Skupštini opštine Budva, utvrdivši datum njihovog održavanja i to 23. oktobar 2022. godine“, pojasnio je Bastijančić.

Predsjednik Skupštine Glavnog grada Đorđe Suhih kazao je ranije da postoji problem, jer ne mogu sprovesti izbore onog dana kada je trebalo po do tada važećem zakonu. Istakao je da neće imati više sjednica skupštine i da očekuje da će se to pitanje u međuvremenu razjasniti.

,,Da li će biti dozvoljen rad odbornicima… Tu zakon ima dvije različite stavke koje idu praktično jedna iza druge. Mandat odbornika kao i predsjednika Skupštine traje četiri godine, a s druge strane, mandat odbornika prestaje onog trenutka kad se potvrdi mandat drugim odbornicima. Opet, predsjednik Skupštine, pogotovo, još ima obavezu da sazove prvu konstitutivnu sjednicu. Znači, on praktično mora biti u mandatu dok ne sazove tu konstitutivnu sjednicu i onda mu prestaje mandat”, kazao je Suhih.

Akcija za socijalnu pravdu će Ustavnom sudu uputiti više odvojenih inicijativa, kojima će tražiti ocjenu ustavnosti izbora predsjednika opština u prethodnom periodu. Sličnu inicijativu najavili su i odbornici Demokratske Crne Gore u glavnom gradu. Oni su Upravnom sudu podnijeli tužbu protiv Skupštine Glavnog grada tražeći da se poništi odluka o izboru Ivana Vukovića za gradonačelnika Podgorice, koja je donijeta 5. jula, a na osnovu koje mu je povjeren novi četvorogodošnji mandat koji počinje teći od 1. avgusta.

Izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Dragan Koprivica saopštio je da je odluka Ustavnog suda bila opravdana, ali je donesena sa velikim zakašnjenjem. Kaže da izaziva veliku zabrinutost što sada i zvanično možemo konstatovati da imamo političke elite koje su spremne podrivati demokratiju u sopstvenoj državi radi najsebičnijih partijskih interesa.

„Ne samo da su se ove elite poigrale sa našim pravnim i političkim poretkom, već su prouzrokovale haos u 14 lokalnih zajednica koje već imaju, ili će brzo imati skupštine bez legitimiteta i nelegalno izabrane predsjednike opština“, ocijenio je Koprivica.

Monitoru predsjednici opština nijesu odgovorili da li će podnijeti ostavke do izbora i kako će funkcionisati do 23. oktobra. Đukanović je, međutim, donio odluku da se pravna zavrzlama riješi izborima – pa ko šta odnese.

 

Bogdanović: Šćepanović namjerno odlagao odluku

Poslanik Demokratske Crne Gore Boris Bogdanović kaže da su očekivali da će Ustavni sud proglasiti neustavnim dopune Zakona o lokalnoj samoupravi. Međutim, Ustavni sud je odluku donio 81 dan od kada je Skupština usvojila zakon. Ocjenjuje da je logično zaključiti da je aktuelni predsjednik Ustavnog suda Budimir Šćepanović odlagao donošenje odluke, s namjerom da omogući važenje zakona toliko da ga aktuelna parlamentarna većina iskoristi da se izbori u 14 opština ne održe u junu, već da se pomjere za jesen.

,,Takođe naglašavamo da su dvoje, od ukupno četvoro sudija Ustavnog suda (Iličković i Gogić), svojim izdvojenim mišljenjem, izrazili svojevrstan protest što je ova odluka Ustavnog suda došla kasno, ali i što i nakon što je donesena, ne nudi do kraja jasnu pravnu situaciju jer je odlukom Ustavnog suda izbjegnuto da se saopšti da li se poništavaju i sve pravne posljedice primjene neustavnog Zakona o dopuni Zakona o lokalnoj samoupravi”, rekao je Bogdanović.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLODAVCI NA MUKAMA: Radnika nema, a neće ih ni biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Domaće radne snage, i one iz regiona, biće sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja

 

„Potrebne radnice“, „Traži se konobar“, „Zapošljavamo“ – skoro da nema ulice u Podgorici u kojoj na malim prodavnicama, radnjama ili kafićima ne vidite oglas za posao. Vlasnik kafića kaže za Monitor da je oglas za konobara objavio prije skoro dva mjeseca: „Da se bar ko javio da se interesuje. Niko. Ni jedan poziv nisam imao“. Njegov kolega odložio je otvaranje novog kafića za septembar jer su mu dvije ekipe radnika otišle da rade na primorje.

Iste nevolje i na primorju. „Radna snaga nas napušta. Digli smo plate da bi ih zadržali, da ne bi pošli u Hrvatsku i mi smo u velikom minusu, ne možemo da podmirimo troškove. Jedino što imamo su inspekcije koje su za nam za vratom“, žalio se medijima na početku sezone ugostitelj iz Petrovca.

Nevolje sa radnom snagom ponavljaju se tokom svake ljetnje turističke sezone. Ugostitelji kažu da se od pandemije samo pojačao. Ljudi su iz ugostiteljstva otišli u druge, sigurnije branše ili na druga mjesta gdje imaju bolje uslove.

Samo Budvi tokom sezone nedostaje oko 3.000 radnika, uglavnom  kuvara, konobara, čistačica, sobarica… Da bi privukli radnike neki od ugostitelja su ove sezone bili prinuđeni da povećaju plate – konobarima i sobaricama od 500 do 800 eura, kuvarima od 800 do 2.500… Aleksandar Jovanović iz Udruženja ugostitelja Budve izjavio je: „Ugostitelji su bili primorani da izdvajaju više za plate zaposlenima. Uz povećanje zarada na nivou države, došlo se u apsurdnu situaciju da kuvar ima zaradu kao ministar ili premijer“.

Iz Unije slobodnih sindikata upozoravaju da  problem nedostatka radne snage nije slučajan. „On ima utemeljenje i u činjenici da u određenim sektorima (turizam, građevinarstvo, trgovina…) poslodavci godinama ne stvaraju ambijent za dostojanstvene uslove rada što odvlači domaću radnu snagu od ovih poslova. Niske zarade, nesigurni (prekarni) ugovori o radu, prekovremeni rad koji je pravilo, a ne izuzetak, nemogućnost korišćenja godišnjeg odmora i druge povrede prava iz radnog odnosa, doprinosili su i dalje doprinose tome da naši građani i građanke ne žele da budu radno angažovani u tim sektorima“, kaže za Monitor Ivana Mihajlović, zamjenica generalnog sekretara Unije.

Ne nedostaje radnika samo u turizmu. Prema podacima Unije poslodavaca deficitarna zanimanja su ona trećeg i četrtog nivoa kvalifikacije iz sektora turizma i ugostiteljstva, saobraćaja, trgovine, građevinarstva, najčešće zanatska zanimanja i usluga:  konobari, kuvari, recepcioneri, točilaci pića, prodavci, higijeničari, sobarice, serviri, pomoćni građevinski radnici i druga srodna i pomoćna zanimanja iz navedenih oblasti. Među visokoškolskim zanimanjima kao deficitarna od strane privatnog sektora izdvajaju zanimanja iz oblasti informacionih tehnologija (IT).

Iz Privredne komore za Monitor su kazali da zbog sezonskog karaktera crnogorske privrede poslodavci u pojedinim oblastima imaju velike poteškoće da nađu odgovarajuću radnu snagu. Naglašavaju da je to posebno izraženo u sferi turizma, ugostiteljstva i građevinarstva, i rezultira većim zapošljavanjem strane radne snage, u odnosu na domaće radnike. Prema podacima Ministarstva rada, u utrošenim kvotama za zapošljavanje stranaca u 2021. godini, pretežno učešće (79,65 posto), imaju četiri grupe zanimanja: građevinarstvo, usluge smještaja i ishrane, ostale uslužne djelatnosti i trgovina. Takođe je stalna potražnja za stručnjacima iz oblasti informacionih tehnologija, gdje dolazi do izražaja ne samo pitanje ponude radne snage na tržištu rada iz ove oblasti odnosno kvantiteta, već i njenog kvaliteta. Deficitarni kadrovi u pojedinim opštinama su takođe doktori medicine, a u oblasti saobraćaja vozači teretnjaka, vozači autobusa, vozovođe…

„Uzroci navedene deficitarnosti odnosno neusklađenosti ponude i tražnje u Crnoj Gori su višestruki: obrazovna politika i kvalitet obrazovanja, politika zapošljavanja, migracije stanovništva ali i sistem vrijednosti i mentalitet crnogorskih građana pri čemu vrlo često, prema riječima poslodavaca, domaća radna snaga nije zainteresovana za rad u pojedinim sektorima odnosno na pojedinim od navedenih pozicija. Naročito posljednje rezultira zapošljavanjem strane radne snage, pa se u Crnoj Gori svake godine izda preko 20.000 radnih dozvola za strance“, kaže za Monitor Ana Marković, šefica sektora za obrazovanje i rad sa članstvom Unije poslodavaca.

Mladi nijesu spremni da rade slabo plaćene poslove. Godinama ankete govore da sve više njih razmišlja da napusti Crnu Goru – 33,4 odsto mladih želi da napusti Crnu Goru (istraživanje rađeno maja 2022), a 92 odsto mladih bi privremeno ili trajno napustilo Crnu Goru radi boljih poslovnih prilika (decembar 2021).

Posljednje istraživanje Instituta za strateške studije i projekcije koje je sprovedeno u 15 crnogorskih opština na uzorku od 1.818 mladih govori da je najveći broj mladih koji rade zaposlen u sektoru trgovine i usluga. Trećina ispitanih, odnosno 30,5 odsto, radi na poslu koji ne odgovara nivou stečenih kvalifikacija ni oblasti školovanja, odnosno studiranja. Najčešće prepreke koje su identifikovali su opšti nedostatak poslova, loši radni uslovi, potrebna partijska knjižica kao i potrebna veza, dok se 31,9 odsto mladih nije registrovalo u Zavodu za zapošljavanje, najčešće jer ne vide korist od registracije.

Mihajlović upozorava da se Crna Gora već suočava i da će se tek suočiti sa egzodusom radne snage. Iz Sindikata ističu da poslodavci ne preduzimaju ništa kako bi stvorili dostojanstvene uslove rada i zadržali radnu snagu.

Istraživanje koje je USSCG sprovela tokom 2021. godine uz podršku Međunarodne organizacije rada, pokazalo je da 38,2 odsto ispitanika razmišlja o odlasku iz Crne Gore u potrazi za boljim poslom, ali još uvijek nije preduzelo konkretne aktivnosti na tom planu. Dodatnih 11,1 odsto ispitanika je već preduzelo konkretne korake u vezi sa odlaskom.

„Kao najfrekventniji odgovor na pitanje koji je dominantan razlog za odlazak iz Crne Gore, 57,7 odsto ispitanika navelo je adekvatnu zaradu, a odmah nakon toga bolje uslove rada. Ovakvi i slični podaci iz drugih istraživanja trebalo bi da budu alarm kako za poslodavce, tako i za samu državu jer ćemo u suprotnom izgubiti najznačajniji resusr – ljude“.

Procjenjuje se da je Zapadni Balkan za nepunih 20 godina napustilo 4,4 miliona ljudi, što je jasan signal da moramo raditi u pravcu mobilizacije svih kreativnih potencijala, reformi obrazovnog sistema, podsticanju privatnog sektora i inovativnosti kako bi od naše zemlje i regiona napravili perspektivno mjesto za život i rad, ističu iz Privredne komore.

Preciznih podataka koliko je stanovnika posljednjih decenija napustilo Crnu Goru nema. I dok naši idu na Zapad, svake godine se uvećava broj onih koji posao traže u Crnoj Gori. Posljednji podaci Zavoda za zapošljavanje o deficitarnim kadrovima su iz 2019. Navodi se da je te godine najviše dozvola za strance se izdato u sektoru Usluge smještaja i ishrane – preko 6.000, zarim Građevinarstvo – 5.500, Ostale uslužne djelatnosti – 2.150 i Trgovina na veliko imalo preko hiljadu. Zapošljeni dolaze iz Srbije, Turske, BiH, Kine, Albanije, Rusije, Kosova, Makedonije.

I u komšiluku slične muke. U posljednje dvije decenije stanovništvo Srbije smanjeno je za 625.000 ljudi i radna snaga postala je oskudan resurs. Srbija već godinama na ovaj ili onaj način uvozi radnike, prije svega iz okolnih zemalja: Albanije, Makedonije, BiH, ali sve više se nalazi na mapi stanovnika udaljenih, egzotičnih i siromašnih država. Mediji su objavili da je tamošnja Vlada u procesu zaključivanja sporazuma sa Bangladešom, Vijetnamom i Gvatemalom kojim bi se olakšao dolazak radnika iz ovih zemalja u Srbiju.

Hrvatska, iz koje se masovno odlazi na rad u Njemačku i Irsku, se godinama suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage. Procjenjuje se da Hrvatskoj kontinuirano nedostaje 60.000 radnika.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, za DW je izjavio da se procjenjuje da je Hrvatsku napustilo do deset posto stanovnika: „Iako u Hrvatsku dolaze raditi ljudi iz Srbije, BiH, Sjeverne Makedonije i Kosova, i njih je sve manje s obzirom na to da je i njima, kao i Hrvatima, isplativije otići u razvijenije zapadnoeuropske zemlje. Sve više stranih radnika dolazi u Hrvatsku putem posredničkih agencija iz Nepala, Filipina, Bangladeša, Kine, Indije, Rusije, Koreje, čak i Tajlanda, Meksika…“.

U BiH, egzodus koji je započeo tokom rata, nikada nije ni prestao.

Problem nedostatka odgovarajuće radne snage karakteriše i privredu EU, pa je tako u ekonomskom istraživanju Evropske asocijacije komora – EUROCHAMBRES-a, 40 odsto poslodavaca u Evropi prijavilo poteškoće u pronalaženju zaposlenih sa potrebnim vještinama. Nedostatak kvalifikovanih radnika smatra se drugim glavnim izazovom za preduzetnike.

U Evropskoj uniji stopa nezaposlenosti je dostigla istorijski minimum i iznosila je u martu 2022. 6,2 odsto, a u eurozoni na 6,8 odsto aktivnog stanovništva prema podacima Eurostata. Među članicama EU, najviše stope nezaposlenosti u martu su imale Španija (13,5 odsto), Grčka (12,9 odsto) i Italija (8,3 odsto), dok su najnižu stopu nezaposlenosti imale Češka (2,3 odsto), Njemačka (2,9 odsto), Malta i Poljska (po tri odsto).

Iz Privredne komore kažu da se očekivanim padom društvenog bruto proizvoda i inflacije izazvane krizom zbog pandemije, ratom u Ukrajini i privrednom recesijom, očekuje pogoršanje stanja i u ovoj sferi.

Za Crnu Goru, budućnost je izvjesna. Poslodavci neće moći da ispraćaju radnike sa onom čuvenom – „Ako nećeš ti, ima ko će da radi“ (podrazumjeva se za male pare i nikakve uslove rada). Domaće radne snage, i one iz regiona, će biti sve manje, pa će se morati zapošljavati radnici iz dalekih zemalja.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo