MONITORING
Bitka za Ranku
Objavljeno prije
13 godinana
Objavio:
Monitor online
Da li će Ranka Čarapić na mjestu Vrhovnog državnog tužioca zamijeniti Ranku Čarapić, još se ne zna. Ne zna se ni kojom vrstom većine će se o tome odlučivati. Ni kada. Ono što se, međutim, dobro zna jeste – zašto DPS želi njen reizbor. Zadužili su se. Obostrano. Zato se bije bitka za Ranku.
Naum Demokratske partije socijalista da za prvog čovjeka tužilaštva još jednom ustoliči lojalnu i dokazanu im vojnikinju, osim za sada još uzdržanog stava koalicionog partnera, remete – Brisel i opozicija. Uprkos tome Čarapićka se kandidovala, kandidovali je, pa, potom, Tužilački savjet jednoglasno prihvatio. Nakon što joj je pretposljednjeg dana maja i zvanično iscurio petogodišnji mandat, sada u svojstvu kandidata za istu funkciju, čeka.
To je već duže vrijeme poznata stvar – Evropa je ne želi ponovo na čelu tužilaštva. Razlog je, prije svega, afera Snimak. Sjetimo se: iz tužilaštva je tada saopšteno ,,da u izjavama aktera afere nema elemenata krivičnog djela”. Brisel je, uz to, jasno stavio do znanja hitnost usvajanja ustavnih reformi, najkasnije do jeseni, u sklopu kojih zvanična Crna Gora mora uvažiti sugestije Venecijanske komisije po kojima je za izbor VDT-a, za razliku od sada potrebne proste većine, neophodna – kvalifikovana.
Premijer Milo Đukanović i njegovi su primili narečeno k znanju, pa u Skupštini, posljednjeg dana maja, digli ruke za zaključke o izgrađivanju povjerenja u izborni proces. Među njima je, prvi na listi, taj da su poslanički klubovi u Skupštini Crne Gore, koji prihvataju zaključke, saglasni da će se i prije postupka izmjene Ustava, Vrhovni državni tužilac birati kvalifikovanom većinom, imajući u vidu preporuke Venecijanaca.
Uslijedila je medijska radoznalost: ,,Da li će Ranka Čarapić za reizbor u parlamentu imati podršku kvalifikovane (pominje se dvotrećinska) većine za koju su potrebni glasovi Krivokapićeve partije?” Ili: ,,Ko će glasati protiv?” Odgovor: čitava opozicija i, možda, SDP. Tamo, kao što znamo, caruje raznoglasje. Uglavnom Ranka, sada, čeka Ranka. Krivokapića. Da prelomi.
U cijeloj priči o kandidaturi Ranke Čarapić treba imati u vidu i ovo što je kazala zastupnica Pozitivne Crne Gore Azra Jasavić: ,,Njena kandidatura može biti politički trik vladajuće koalicije, od koga bi kasnije odustali da bi navodno izašli u susret opoziciji, a zauzvrat od opozicije bi zahtijevali da spusti ljestvicu u procesu ustavnih reformi.”
Činjenica da je Ranka Čarapić ponovo u igri, govori dovoljno za sebe: Đukanović ne želi da se igra sa – za njega, familiju, familiju, i DPS – egzistencijalno važnom pozicijom u mehanizmu vlasti. Jedno su ministri, direktori agencija i uprava, sekretari… Tužilac je druga priča: otvara vrata Spuža.
Zadužila je Ranka Čarapić DPS. Perfektno zna, obučila se, da zataškava njihove prljave poslove: Telekom, Zavala, Šarić, Kalić, Keljmendi, Listing, Snimak, Drago Đurović… Bez pomaka, osim nagore, u slučajevima ratnih zločina: Kaluđerski laz, Deportacije… Ništa od rješavanja 47 nerasvijetljenih ubistava među kojima i novinara Duška Jovanovića, inspektora Slavoljuba Šćekića, koja podrazumijevaju moćne nalogodavce. Tu su redovni napadi na novinare, uništavanje imovine…
Dok su pravosudne i policijske institucije regiona podizale optužnice, hapsile i plijenile imovinu teških kriminalaca sa direktnim poslovnim vezama u Crnoj Gori, bolje – sa imperijama u našoj državi, VDT je gledala širom zatvorenih očiju. Zna: ne valja se zamjerati njihovim političkim mentorima u vrhu vlasti.
Otišla je i korak dalje. Kazala je, pa će po tome ući u legendu borbe za organizovani kriminal: ,,Znate kako, kriminalci imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene. Zato ja nikada nijesam imala problema, zato što nikada nikome nijesam stavila na teret ono za šta nijesam imala dokaze.” Poštovanje je obostrano.
Zamjerke na rad Ranke Čarapić imaju i koleginice iz sistema. Njenog. Tako smo, u posljednje vrijeme sve češće svjedoci brojnih nesuglasica i međusobnih optuživanja u ključnom pravosudnom trouglu – Ranka Čarapić, predsjednica vrhovnog suda Vesna Medenica, predsjednica Apelacionog suda Svetlana Vujanović. Ne tako davno, a to najbolje ilustruje očajnu koordinaciju u organima koji bi trebalo da se bave borbom protiv organizovanog kriminala, Ranka Čarapić je priznala da nije znala za Bijelu knjigu organizovanog kriminala, koja bilježi spisak ordinirajućih kriminalnih grupa u Crnoj Gori. Da stvar bude još gora: mnogi segmenti Bijele knjige bili su dostupni javnosti.
Rad Ranke Čarapić i njenu posvećenost borbi protiv kriminala dobro ilustruje i analiza koju su uradili u MANS-u. Rezultati istraživanja više od 300 prvostepenih presuda koju je uradila ta nevladina organizacija pokazuju da su mnogo veće šanse da šumari završe u zatvoru zbog korupcije nego javni funkcioneri! Uz to, krivična djela koja nijesu koruptivna čine 63 odsto zvanične statistike, čiji su podaci uljepšani i fiktivno povećani, piše u analizi.
Zadužio je i DPS nju. Dok je ona ispitivala ispravnost poslovanja crnogorskih preduzeća, njen suprug Budimir nerijetko je poslovao baš sa njima. Za Čarapića nema biznis barijera. Hoće ga poslovi sa državnim firmama. Nema veze što su pod istragama. Supruge.
U okviru istraživačkog projekta Pod lupom identifikovano da je firma Comexport, čiji je Čarapić stopostotni vlasnik, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik, u februaru 2008. godine, na tenderu za remont Termoelektrane Pljevlja raspisanom od strane EPCG dobila posao u vrijednosti od 59.955,48 eura. Nešto kasnije, kada mu je supruga napredovala u VDT-u, Comexport je dobio još dva tendera. Prvi, vrijedan 113.490,00 eura, drugi – 104,496,74 eura. U tom periodu, za vrijeme javnih nabavki, tužilaštvo je uveliko provjeravalo poslovne papire Elektroprivrede. Iako je, prema pisanju Vijesti, bilo dokaza o kriminalnim radnjama, Ranka Čarapić je presudila u korist EPCG. I, indirektno – bračnog druga.
Slično je bilo i u slučaju gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše sa kojim Ranka Čarapić ima odlične odnose. Osjetilo se to na sudbinama krivičnih prijava koje su završavale na njegovoj adresi. Listom su odbacivane.
Najeklatantniji primjer tiče se posla sa Carinama kada je Podgorica, kraće – Mugoša, toj firmi dodijelio 15.205 kvadrata gradskog građevinskog zemljišta za samo 2,5 miliona. Umjesto 13,5 miliona, koliko je pisalo u tenderskoj dokumentaciji. Čarapićka nije ništa preduzela. Onda je po privatnoj tužbi biznismena Veselina Šofranca Vrhovni sud poništio posao. Obrazloženje: ugovor ništavan, protivan propisima. Ni to nije bilo dovoljno Čarapićkoj, pa je i nakon svega toga odbacila krivičnu prijavu MANS-a protiv postupajućeg tužioca Saše Čađenovića, onog koji prethodno nije pronašao ništa sporno u Mugošinom ugovoru sa Carinama.
I u tom periodu Budimir Čarapić poslovao je sa firmom čije poslove sa Podgoricom je istraživala supruga. Pod lupom je ustanovio – Comexport je Carinama Čedomira Popovića nabavio opremu vrijednu od 23.453,87 eura.
Nije to sve. Miomir Mugoša je Čarapiću dodijelio tender i za nabavku opreme za u to vrijeme tek sagrađeni bazen Morača u Podgorici. Vrijednost nabavke – 115.308,00 eura. Pisali su mediji: ,,Da li je to bila najbolja ponuda Pod lupom nije moglo biti utvrđeno jer opštinska administracija odbija da dostavi tendersku dokumentaciju. Gradski administrator je zahtjev odbio, tvrdeći da je nenadležan i proslijedio ga Službi za zajedničke poslove Podgorice, koja ga ignoriše.”
Ima još: Comexport je i 2008. poslovao sa Mugošom. Tada je dobio tender za nabavku i montažu namještaja i opreme za Ustanovu za rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci. Vrijednost: 95.399 eura.
Nakon muževljevih narečenih poslova sa Mugošom, u kancelariju tužioca dolazi vijest o napadu gradonačelnika na novinarsku ekipu Vijesti. Ranka Čarapić je svojski stala u odbranu svog političkog prijatelja, suprugovog poslovnog partnera. Iako je, pokazuje to snimak diktafona novinara Vijesti, gradonačelnik vrijeđao novinarsku ekipu, ošamario fotoreportera Borisa Pejovića, te su zajedno on i sin Miljan, koji je potegao i pištolj, nasrnuli na Mihaila Jovovića, probivši mu bubnu opnu.
Čarapićkino tužilaštvo nikada nije utvrdilo kome je pripadao pištolj (štoviše – vatreno oružje volšebno je nestalo iz procesa), već je junački podiglo optužnicu protiv – Jovovića. To je samo najočiglednija ilustracija modela po kojem funkcioniše crnogorsko pravosuđe, kao organ nekontrolisane moći: žrtve postaju napadači. I obrnuto.
Ranka Čarapić nije smatrala za shodno ni da procesuira prijavu bivšeg lidera SDP-a Žarka Rakčevića protiv gradonačelnika Podgorice. Koncem 2009. godine Rakčević je Ranki Čarapić dostavio papire o kriminalnim radnjama Miomira Mugoše u vezi sa nabavkom ljekova dok je Mugoša bio u fotelji ministra zdravlja. Čarapić je odbacila prijavu, a Rakčevića, saopštili su istraživači Pod lupom, nikada nije kontaktirala. Mugoša je pri srcu.
Pa da je ponovo ne kandiduju za VDT? Ranka – sigurica.
Marko MILAČIĆ
Komentari
IZDVOJENO
Izdvojeno
ENERGETSKA REALNOST CRNE GORE: Spremni za strujni udar
Objavljeno prije
6 danana
6 Decembra, 2025
Zaživi li CBAM, EPCG će trebati još novca za plaćanje nametnute takse. Dobijemo li traženo odlaganje, novac će nam trebati za postizanje svega onoga što je već trebalo uraditi. Zaključno sa mogućim gašenjem tek rekonstruisane TE u Pljevljima. U oba slučaja, djeluje kako je poskupljenje električne energije neminovnost
Smjenjuju se dobre i loše vijesti iz Elektroprivede (EPCG). One u javnosti najiščekivanije – od kada ćemo plaćati skuplju struju i koliko će biti to poskupljenje – još nema.
Ova će godina ostati upamćena kao jedna od izazovnijih. Gašenje Termoelektrane u Pljevljima zbog godinama planirane i pripremane ekološke rekonstrukcije (van pogona od početka aprila), loša hidrologija, visoke cijene uvoza… uslovile su gubitke koji su jesenas procijenjeni na 90 miliona eura.
„Kada najveći proizvođač struje ne radi mjesecima, kada je hidrološka situacija najgora u istoriji i kada potrošnja raste, onda je logično da se veći dio energije mora nabaviti na tržištu, gdje su cijene bile više nego prethodnih godina”, obrazlagao je ministar energetike Admir Šahmanović probleme sa kojima se suočila država i njeno najvrjednije privredno društvo.
Manjak proizvedene struje značajno je uticao i na bilans robne razmjene sa inostranstvom, pošto je izvoz električne energije prethodih godina činio i više od trećine ukupnog izvoza Crne Gore. Zato je mnoge obradovalo saopštenje EPCG objavljeno 15. oktobra u kome se navodi da projekat ekološke rekonstrukcije TE napreduje po planiranoj dinamici i da će postojenje biti uključeno 15. novembra, kako je i predviđeno osnovnim ugovorom sa izvođačima.
Povod za obraćanje iz EPCG bile su, navedeno je u saopštenju, „netačne i tendenciozne informacije“ u pojedinim medijima o probijanju rokova. „Podsjećamo da je projekat započet 2020. godine, na osnovu ugovora čija je struktura i tehnička dokumentacija sadržala niz manjkavosti. Upravo zato EPCG je preduzela mjere da projekat stavi pod punu kontrolu, unaprijedi tehnička rješenja i obezbijedi da svi radovi budu izvedeni u skladu sa najvišim evropskim standardima zaštite životne sredine.“
Praktično u fusnoti, navedeno je da će Termoelektrana biti puštena u probni rad koji će trajati nekoliko mjeseci. To, isticali su autori saopštenja, „ne znači prolongiranje roka, već tehnički i zakonski predviđenu fazu procesa puštanja u rad“. Neizvjesno je kada će, tokom planiranog probnog rada koji bi mogao trajati do proljeća, struja iz Termoelektrane Pljevlja postati dostupna potrošačima.
Uprkos najavama, probni rad TE ipak je kasnio. Termoelektrana je uključena u pogon 30. novembra. Ponovo je ugašena nekoliko sati kasnije, zbog problema na novoj opremi u sistemu za transport šljake. „Od kineske kompanije DEC, kao glavnog izvođača, zatražena je hitna provjera i sanacija kako bi se obezbijedila potpuna funkcionalnost sistema“, saopšteno je iz EPCG, „očekujemo da izvođač u najkraćem roku obezbijedi potpunu funkcionalnost i stabilnost sistema“.
Ovaj prekid dodatno je otvorio pitanje koliko je rekonstrukcija TE uspješna i da li investicija od oko 80 miliona eura može opravdati očekivanja. Iako je planirano da modernizacija donese određene benefite u pogledu smanjenja emisije praškastih čestica i poboljšanja pouzdanosti opreme, ključna stavka je ostala netaknuta: emisije ugljen-dioksida (CO2). Taj problem je zaobiđen u vrijeme ugovaranja ekološke rekonstrukcije, pa su EPCG i Crna Gora nakon velikih ulaganja u problemu zbog evropskih regulativa koje sve snažnije i skuplje sankcionišu neželjene emisije iz fosilnih goriva.
U tom pravcu se može tumačiti izjava ministra Šahmanovića koji je, sredinom novembra odgovarajući na poslanička pitanja, kazao kako nakon rekonstrukcije dobijamo „novu“ Termoelektranu koju ćemo, ipak, u jednom trenutku morati da isključimo iz sistema.
„Znalo se ili se moralo znati da se projektom rekonstrukcije ne može obezbjediti dugoročni opstanak Termoelektrane”, kazao je za CIN-CG Dejan Mijović, ekonomski analitičar i bivši član Odbora direktora EPCG. „Iz nevladinog sektora smo blagovremeno upozorili 2021. godine novo rukovodstvo EPCG na čelu sa izvršnim direktorom Nikolom Rovčaninom i predsjednikom Odbora direktora Milutinom Đukanovićem na štetnost produžavanja sumnjivog ugovora sa sinom bivšeg premijera Mila Đukanovića i njegovim kineskim partnerom radi navodne ekološke rekonstrukcije Termoelektrane u koju su u međuvremenu uloženi, bolje rečeno bačeni, milioni eura”.
Budućnost Termoelektrane jedno je od teških pitanja sa kojim treba da se suoči i novoizabrani izvršni direktor EPCG Zdravko Dragaš, koji je na tom mjestu zamijenio u oktobru smijenjenog Ivana Bulatovića. „Bulatović je smijenjen jer nije dovoljno zapošljavao kadrove PES-a. Upravo u ime te partije je na poziciju izvršnog direktora EPCG došao Dragaš“, piše Dan. podsjećajući kako su oni najavili da će baš Dragaš biti novi direktor EPCG još u okobru, prije raspisivanja konkursa po kome je imenovan na novu funkciju.
Zvanična verzija nešto je drugačija. „U obrazloženju odluke Odbor direktora je istakao da Dragaš, svojim stručnim znanjem, dugogodišnjim iskustvom u realnom sektoru i menadžerskim kompetencijama, u potpunosti ispunjava visoke standarde potrebne za vođenje jedne od najvažnijih državnih kompanija”, piše u saopštenju objavljenom nakon odluke Odbora direktora EPCG kojim rukovodi Milutin Đukanović.
Dragaš će imati šta da radi. Izgledno je da će od početka naredne godine Crna Gora će biti obavezana da plaća punu cijenu emisija CO2 pri izvozu struje u zemlje EU. Riječ je o primjeni CBAM mehanizma, odnosno sistema dodatnog oporezivanja proizvoda i električne energije koji se uvoze iz zemalja van EU koje nemaju dovoljno stroge propise o emisijama CO2. Njegova suština je da se izjednači cijena emisija između industrija u EU (koje plaćaju dodatni novac za emisiju CO2, tzv. ETS taksu) i industrija izvan EU koje ne plaćaju ništa ili plaćaju manje. Zbog tog sistema (ETS taksi) tokom posljednje decenije u zemljama EU zatvoreno je preko 100 termoelektrana.
Iako smo još od 2005, znali da nas ta obaveza čeka od 1. januara naredne godine, sada su svi zatečeni. Nadaju da će Crna Gora dobiti neki vid „pomilovanja“. Skupa sa zemljama koje su se našle u slučnoj poziciji. To su: Albanija, Bosna i Hercegovina, Gruzija, Kosovo, Moldavija, Sjeverna Makedonija, Srbija i Ukrajina.
Ne bude li dobrih vijesti, prema procjenama Ministarstva energetike, izvoz struje iz TE Pljevlja mogao bi biti dodatno opterećen sa oko 62 eura po megavat-satu. To je namet koji bi u zavisnosti od obima izvoza mogao dostići čak 190 miliona eura godišnje. Za EPCG bi značilo udar uporediv sa višegodišnjom dobiti u najboljim periodima poslovanja.
Šahmanović kaže je da je Evropska komisija najavila striktno poštovanje davno postavljenih pravila, ali da se borba nastavlja. „Pregovaramo i na evropskom i na regionalnom nivou, a paralelno ubrzavamo sve energetske projekte koje može da nosi domaća privreda…”.
Od tih projekata slaba vajda, suviše kasne. Mogla bi pomoći u više navrata iskazana popustljivost EK i strah EU od zaoštravanja energetske krize usljed konflikta sa Rusijom.
Zaživi li CBAM, EPCG će trebati još novca za plaćanje nametnute takse. Dobijemo li odlaganje, novac će nam trebati za postizanje svega onoga što je već trebalo uraditi. Zaključno sa mogućim gašenjem TE u Pljevljima. U oba slučaja, djeluje kako je poskupljenje električne energije neminovnost.
U Fiskalnom savjetu Srbije izračunali su da bi, zbog uvođenja CBAM-a, cijena struje u toj zemlji mogla da poraste do 50 odsto. Crna Gora nema fiskalni savjet, pa nam nijesu predočene slične računice. Samo obećanja.
„Od 1. januara 2023. godine EPCG ima pravo da donosi odluke o promjenama cijene električne energije u skladu sa kretanjima na tržištu i rezultatima poslovanja, ali prilikom donošenja odluka EPCG uvijek uzima u obzir i druge mnogobrojne faktore, kako bi u finalnom procijenili da li je odluka dobra za nas i naše kupce. U ovom trenutku, ne postoje najave koje bi upućivale na promjenu tog tipa. Ukoliko ih bude, razumije se da ćemo blagovremeno informisati javnost i naše kupce”, poručili su iz EPCG.
Zima dolazi.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
DRŽAVA, VLAST I KREDITI: U hrčkovoj vrtešci
Objavljeno prije
2 sedmicena
28 Novembra, 2025
Računica kazuje da su “nove” vlasti, od decembra 2020. do decembra ove godine uspjele samo da skoro u potpunosti podmlade zatečeni državni dug. Dobrim dijelom po kamatama većim od nekadašnjih. Sada ulazimo u fazu uvećanja duga. Do kraja naredne godine on će biti za trećinu veći u odnosu na kraj 2020.
Ko o čemu, Vlada Crne Gore o vraćanju “starih dugova”. A dug u kontinuitetu – raste. Izuzetak je napravljen u periodu 2021-2022., kada je državni dug smanjen za približno 300 miliona eura. Potom smo se vratili praksi da, iz godine u godinu, uzajmljujemo više nego što vraćamo povjeriocima. Sljedstveno, država troši više nego što prihoduje. I tako će ostati, makar do kraja mandata Vlade Milojka Spajića. Pod uslovom da se ne dogodi nešto, na globalnom ili unutrašnjem planu, što bi kreditore odvratilo od nauma da nam pozajmljuju novac.
Kraj 2020. godine i formiranje prve Vlade Crne Gore bez premijera i ministara iz redova DPS-a, dočekali smo sa nešto više od 4,4 milijarde eura državnog duga (4.409 miliona eura). U taj dug je uračunato i 750 miliona koje je Vlada Zdravka Krivokapića uzajmila u prvim danima svog mandata, kroz emisiju državnih obveznica koju su, u značajnoj mjeri, pripremili njihovi prethodnici iz Vlade Duška Markovića (ministar finansija Darko Radunović).
Aktuelna Vlada je poslednji dan 2023. godine, krajem koje je započela svoj mandat, dočekala sa državnim dugom od 4,12 milijardi. Ovog septembra, prema preliminarnim podacima Ministarstva finansija, dug je iznosio 4,705 milijardi. Do kraja godine najavljen je dalji rast duga. Dug će, prema projekcijama iz predloženog zakona o budžetu za 2026. godinu, do kraja naredne godine narasti na 5,88 milijardi.
Resorno Ministarstvo najavljuje da bi se u izbornoj 2027. državni dug mogao smanjiti (5,72 milijardi), dok bi se njegov dalji rast nastavio već naredne godine. Objavljene projekcije navode 5,928 milijardi eura kao ciljani iznos duga na dan 31. decembar 2028. Kako je nepisano pravilo u Crnoj Gori da svaka naredna Vlada uveća stavku državnih rashoda, priložene projekcije mogle bi se pokazati kao konzervativne. Odnosno, dug bi mogao biti (možda i poprilično) veći.
“Nova zaduženja realizuju se isključivo radi urednog refinansiranja postojećih dugova i finansiranja kapitalnih projekata od strateškog značaja – onih koji treba da unaprijede infrastrukturu, privuku investicije i podignu BDP”, poručio je u osvrtu na ove projekcije ministar finansija Novica Vuković, insistirajući da projektovana kretanja duga “ostaju u okvirima održivosti”. Dok, tvrdi, Vlada ostaje usmjerena ka usklađivanju s najboljim međunarodnim praksama i evropskim standardima.
Ta odlučnost po pitanju upravljanja državnim dugom nije prepoznata van kruga Vladinih upošljenika i sljedbenika. Međunarodni monetarni fond (MMF), na primjer, nakon izrečenih usmenih opomena, u nedavnom izvještaju za Crnu Goru i na papir stavlja nedvosmisleno upozorenje da Spajićeva Vlada nije dosljedna u poštovanju čak ni crnogorskog Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. Da dodatno na pominjemo međunardna pravila, standarde i očekivanja koja je neophodno ispuniti ukoliko izvršna i zakonodavna vlast, iskreno, vjeruju u mogućnost pridruživanja EU do kraja 2028. godine. I rade u tom pravcu.
“To priznanje od strane MMF-a otkriva fundamentalnu istinu o načinu na koji Vlada upravlja državnim finansijama – zakoni postoje na papiru, ali se u praksi sistematski krše, jer Vlada neometano vodi politiku fiskalne ekspanzije u najgorem mogućem trenutku”, komentarisao je Miloš Vuković (Fidelity consulting). Vlast, uglavnom, ignoriše takve primjedbe, izbjegavajući direktne i konkretne odgovore.
Biće uskoro trideset godina kako su tokom predizborne kampanje Narodne sloge, politički prvaci Liberalnog saveza i Narodne stranke sa crnogorskih trgova začikavali tadašnje DPS vlasti: “Đe su pare/Vratite pare”. Do dan danas, slična priča.
Da parafraziramo ondašnje poruke, prilagođene aktuelnom finansijskom trenutku Crne Gore. Đe su potrošeni novi krediti? Zašto će državni dug na kraju naredne godine biti za skoro trećinu veći nego na kraju 2020.? Koja je to infrastruktura unaprijeđena, a koji su (stvarni) investitori privučeni, pa da uloženo bude vrijedno rasta državnog duga za skoro 1,5 milijardi eura? Ili, možda, ovako: ako Vlada, kao što tvrdi, pozajmljeni novac troši samo za vraćanje dospjelih kredita i kapitalne investicije, zašto će, prema njenim projekcijama, do kraja aktuelnog mandata izvršne vlasti javni dug porasti za 25 a BDP za 15 posto?
Umjesto debate i odgovora, Vlada pokušava preokrenuti priču u svoju korist. Tako se zvaničnim nastupima insistira da su krediti koji se vraćaju “stari”, odnosno DPS-ovi. Bez tog alibija vlast ostaje već dogodine, pošto tada počinje vraćanje kredita uzetih nakon “oslobođenja”. Dok 2027. na naplatu stiže emisija obveznica iz decembra 2020, vrijedna 750 miliona eura.
“Od decembra 2020. godine do danas, ukupno je vraćeno preko 2,7 milijardi eura starih dugova, dok je 1,5 milijardi vraćeno u mandatu ove Vlade”, saopštio je ministar Vuković. Imamo li u vidu da je BDP 2020. bio 6,7 milijardi a da se ove godine očekuje nepunih osam, to je zastrašujući podatak. Problem je što ta računica nije baš najpreciznija. Posebno u interpretaciji gdje se zaduženje iz 2020. (ukupno, 1,35 milijardi – 600 stare, 750 nove vlasti)verbalno prebacuje na račun bivših vlasti, dok se prisvaja vraćanje dugova iz te godine). Zapravo je Markovićeva Vlada isplatila ogromnu većinu od ukupno 666 miliona vraćenih dugova, 120 više nego što je planirano tadašnjim budžetom.
Ponovo smo pregledali usvojene državne budžete za period 2020.-2025. godina. Prema njima, država je imala obavezu da za tih šest godina, računajući do kraja ove, vrati ukupno 2,946 milijarde eura. Podaci iz završnih računa za prethodnih pet godina i preliminarni podaci Ministarstva finansija o vraćenom dugu za devet mjeseci ove, kažu da je u tom periodu Crna Gora povjeriocima isplatila ukupno 2,749 milijardi. I da u ovom kvartalu mora platiti još približno 200 miliona.
Istovremeno, uzeto je 3,834 milijarde eura novih kredita. Kao ministar finansija i kao premijer, Milojko Spajić je državu, po pravilu, zaduživao za iznose veće od onih planiranih budžetom. Sve zagledan u svijetlu budućnost koja počinje… dogodine. Stižu najave da bi se do kraja godine njegova Vlada mogla zadužiti za dodatnih 500 miliona.
Ispada da su nove vlasti, od decembra 2020. do decembra ove godine uspjele samo da skoro u potpunosti podmlade zatečeni državni dug. Dobrim dijelom po kamatama većim od nekadašnjih. Sada ulazimo u fazu daljeg uvećanja duga. Bez previše realizovanih investicija koje će doprinijeti njegovom vraćanju. Poput hrčka namamaljenog na trčanje u točku, kredite dospjele kamate plaćamo novim kreditima. I većim kamatama. Vlada štrbne dio novih zaduženja i preusmjeri ih u potrošnju, na sva zvona veličajući svoja ekonomska dostignuća. Za one što će taj novac morati da vrate, nije ih briga.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
NA POMOLU SPORAZUM IZMEĐU VLADE I ZAKUPCA SVETOG STEFANA: Pet godina koje su pojeli skakavci
Objavljeno prije
2 sedmicena
28 Novembra, 2025
Najavljeni sporazum ne donosi ništa novo, nikakav zaokret koji bi opravdao petogodišnju blokadu rada ekskluzivnog rizorta, štetu koja je napravljena turističkom imidžu Crne Gore, materijalnu štetu državi i zakupcu. Ne obećava ni drugačiji odnos prema društvenoj zajednici i građanima Pržna, Miločera i Svetog Stefana, zbog čega je sukob i nastao
Poslije petogodišnje blokade elitnog turističkog rizorta Sveti Stefan i Miločer, tokom koje su prestižni hoteli bili zatvoreni i prepušteni zubu vremena, trajao arbitražni postupak pred sudom u Londonu sa tužbom i protivtužbom dvije strane u sporu, kompanija Adriatic Properties, Aidway Investments i Aman Rizorts sa jedne i Vlade Crne Gore sa druge, na pomolu je dogovor oko otvaranja hotela i vansudskom poravnanju.
Uoči donošenja presude arbitražnog suda, očekivane do kraja ove godine, arbitražne stranke započele su pregovore oko usaglašavanja spornih stavova i povlačenja tužbenih zahtjeva pred međunarodnim tribunalom „teških“ oko 100 miliona eura. Strah od eventualnog gubitka spora i znatne materijalne odštete iznudio je te pregovore o prevazilaženju problema.
Glavni razlog zbog kojeg najpoznatiji hoteli na Crnogorskom primorju nisu radili pet turističkih sezona bio je pobuna mještana Pržna i Svetog Stefana koji su uklonili nelegalno postavljene ograde i kapije na prilazima maloj Kraljičinoj plaži, jednoj od tri ekskluzivna kupališta kojima od 2007. godine zakupac gazduje.
Kompanija Adriatik properties ustala je sa tužbom sa obrazloženjem da ubuduće ne mogu garantovati privatnost i mir svojim gostima na koji su se obavezali. Insistiraju da javna staza koja se nalazi između Kraljičine plaže i novosagrađenog SPA centra i vodi kroz Miločer, ostane u režimu zabrane prolaza za mještane i turiste, osim za njihove goste.
Taj naizgled mali povod, izvor netrpeljivosti između zakupca i mještana je eskalirao do te mjere, da su stanovnici okolnih naselja zatražili rješenje i drugih višegodišnjih problema koji su opterećivali ova poznata turistička mjesta: pristup plažama, javnim stazama i posebno ostrvu i hotelu Sveti Stefan, koji je njima, i svim ostalim posjetiocima i turistima, zabranjen poslednjih 18 godina.
Prema podacima koje su ekskluzivno objavile Vijesti, dogovor je vrlo blizu i predviđa otvaranje hotela Sveti Stefan i Miločer najkasnije 1. maja i uključivanje u nastupajuću turističku sezonu.
Nakon niza radnih sastanaka između predstavnika Vlade, preduzeća HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, JP Morsko dobro i Opštine Budva sa jedne strane i razgovora koje je vodio premijer Milojko Spajića sa predstavnicima Adriatic propertiesa i Amana, može se očekivati da će konačan sporazum biti ozvaničen do kraja ove godine.
Međutim, prema ovim informacijama najavljeni sporazum ne donosi nikakav zaokret koji bi opravdao petogodišnju blokadu rada ekskluzivnog rizorta, štetu napravljenu turističkom imidžu Crne Gore, materijalnu štetu državi i zakupcu. Ne obećava ni drugačiji odnos prema društvenoj zajednici i građanima Pržna, Miločera i Svetog Stefana, zbog čega je sukob i nastao.
Režim korišćenja plaža ostaje kao što je bio i ranije. Glavne plaže, svetostefanska i velika plaža u Miločeru i dalje su u režimu zabrane korišćenja za mještane. U pitanju su ekskluzivne plaže za goste turističkog rizorta, sa djelovima za javnost, uz plaćanje, za one turiste koji mogu da izdvoje 150 ili 200 eura za komplet od dvije ležaljke sa suncobranom.
Povlastice za mještane podrazumijevaju da će na rubovima ovih plaža za njih biti predviđeno desetak plažnih kompleta – besplatno. Da ne bi oni ili njihovi gosti donosili svoje šarene suncobrane i kvarili estetiku plaže uređene po standardima Amana.
Problem Kraljičine plaže, glavnog kamena spoticanja između mještana i zakupca, napola je i nejasno riješen. Plaža zadržava status ekskluzivnog kupališta za goste hotela, ali sporna javna staza uz plažu dobija poseban, kontrolisan režim korišćenja radi zaštite privatnosti gostiju Amana. To će u praksi značiti da će se postaviti vizuelne barijere u vidu zelenog pojasa prema plaži i uvesti diskretne nadzorne mjere. Zakupac želi da zadrži pravo da za posebne situacije, poput svadbi ili drugih privatnih događaja, uvede privremenu zabranu prolaza ovom javnom stazom.
Ukoliko se ovakvo rješenje usvoji, nije jasno gdje i na koji način će se zasaditi drvored na pješačkoj stazi uz kameni zid koji uokviruje Kraljičinu plažu, kako bi se bogati turisti zaklonili od pogleda prolaznika.
U godinama najveće slave hotela Sveti Stefan i Miločer, kada su na ovim plažama odmarale krunisane glave i poznati svjetski „selebriti“, ili tokom boravka Josipa Broza Tita sa suprugom Jovankom, nije iskazana potreba za tolikim ogradama i zabranama.
Mještani ništa nisu dobili. Samo obećanje da će im zakupac dozvoliti da se ponekad, uz nadzor, prošetaju stazom pored plaže, koja je u svim planskim dokumentima označena kao javna pješačka staza. U javnoj upotrebi.
Veliki broj prigovora društvene zajednice odnosio se na to što je ostrvo Sveti Stefan zatvoreno za posjetioce dugih 18 godina. Nije dozvoljen pristup turistima za obilazak ovog kulturno-istorijskog spomenika koji je u potpunosti amputiran iz turističke i društvene zbilje Crne Gore.
Prema nacrtu sporazuma Sveti Stefan i dalje ostaje u istom režimu, isključivo za goste Aman rizortsa. Ostavlja se mogućnost organizovanih posjeta u zakazanim terminima.
To su kontrolisane posjete kao i staze koje su, kako tvrde mještani, uvijek označene posebnim trakama koje pokazuju kuda se posjetioci mogu kretati kroz ekskluzivni turistički gradić.
Prilazni most ka Svecu oko kojeg su ne rijetko podizane tenzije zbog zabrane prolaska i postavljanja karaula sa stražom, posebna je priča. U preliminarnim rješenjima navodi se da će most biti javan, ali menadžment zadržava pravo da privremeno ograniči ulaz kada je neophodno zaštititi privatnost gostiju. I ovdje je pristup moguć, ali regulisan.
Ono što je najznačajnije u ovom sporazumu odnosi se na započetu gradnju stanova za tržište u parku Miločera i legalizaciju divlje izgrađenih objekata u maslinjaku Svetog Stefana.
Vlada daje saglasnost da investitor, Adriatic propreties, odnosno izvorni zakupac ljetovališta Sveti Stefan i Miločer, kompanija Aidway Investments limited, registrovana na Britanskim djevičanskim ostrvima, sa skrivenim vlasnicima, može nastaviti izgradnju hotela i stanova za tržište. Riječ je o kompleksu koji sadrži 66 hotelskih soba sa svim pratećim sadržajima i 66 stanova za tržište. Od kojih svaki raspolaže sa 120 kvadrata.
Zanimljiva je uloga koje je sporazumom predviđena za poznatog tenisera Novaka Đokovića.
Od bombastičnih naslova kako će Đoković preuzeti zakup elitnog ljetovališta, informacija kako će kao globalni ambasador kompanije Aman pomoći kako bi se skinuo katanac sa kapije hotela Sveti Stefan, prema poslednjim najavama Đokoviću se nudi simbolična uloga čelnika novog savjetodavnog tijela Bankada, koje bi pratilo odnos društvene zajednice i zakupca, sprovođenje obaveza inkluzije lokalnog stanovništva i turističke promocije Svetog Stefana.
Znači sve ono što predstavnici Vlade u pregovorima sa zakupcem ne uspijevaju da obezbijede u korist mještana, prioritet u zapošljavanju u rizortu, stipendije, plaćena stručna usavršavanja, korišćenje lokalnih proizvoda u hotelima, organizovanje turističkih tura tokom cijele godine…., treba za njih da izdejstvuje Savjet Bankade, odnosno Đoković. I da jednom godišnje podnese izvještaj Vladi.
Članovi Bankade bili bi predstavnici Vlade, zakupca, kompanija koje upravljaju kompleksom, Morskog dobra, Opštine Budva i Mjesne zajednice Sveti Stefan. U praksi, to bi značilo institucionalizovanje kontrole nad realizacijom dogovora – nešto što godinama nije postojalo, a što je upravo nedostajalo ranijim odnosima države i zakupca.
Da li će Novak Đoković prihvatiti angažman nadzornika na Svetom Stefanu ili je to samo marketinški trik, koji treba da umiri lokalno stanovništvo uskoro će se znati.
Branka PLAMENAC
Komentari
Kolumne
-

DANAS, SJUTRA / prije 6 dana
Saučesnici
Zoran Radulović
-

ALTERVIZIJA / prije 6 dana
Crazy But Not Stupid
Milan Popović
-

DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Satovi unazad
Milena Perović
-

DUHANKESA / prije 2 sedmice
Trazimahov zakon pravednosti nepravde
Ferid Muhić
-

DANAS, SJUTRA / prije 3 sedmice
Đedovina
Milena Perović
Novi broj

POLICIJA POD KONTROLOM DEMOKRATA: Moja firma
OPERACIJA LUGANSK I DOMAĆI RUSKI PLAĆENICI: Zastita nacionalne bezbjednosti ili nova predstava
BUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmiceGLASNA TIŠINA OKO PRIVATIZACIJE BUDVANSKE RIVIJERE: Vlada se ne oglašava – radnici protestuju
-
HORIZONTI3 sedmiceSARAJEVSKI SAFARI U SUDNICI ITALIJE: Lovci bez duše
-
DRUŠTVO4 sedmiceSLUČAJ DRŽAVNI UDAR: Ponovo pred pravosuđem
-
Izdvojeno4 sedmiceMJESEC DANA AMERIČKOG PLANA NA BLISKOM ISTOKU: Smrt u doba primirja
-
DANAS, SJUTRA4 sedmiceSPC, prva grana vlasti
-
INTERVJU3 sedmiceDRAGO BOJIĆ, TEOLOG I FILOZOF, SARAJEVO: U ljude se uvlači strah, jer ne znaju što donosi sjutra
-
ALTERVIZIJA4 sedmiceKoncentraciona vlada ili vlada političkog centra ( II)
-
FOKUS3 sedmiceCRNOGORSKA DIPLOMATIJA, LOBISTI I RASLOJAVANJE U SRPSKOM SVETU: Vrijeme tranzicije
