Povežite se sa nama

MONITORING

Prodavci iluzija

Objavljeno prije

na

vlada

Vijest da je premijer Milo Đukanović odgodio prošlonedjeljnu sjednicu Vlade privukla je golemu pažnju ovdašnje javnosti. O tom se odgađanju govorilo i pisalo više nego o većini druženja četvrtkom koja premijer, tradicionalno, praktikuje i u svom sedmom mandatu. I ta činjenica, sama po sebi, dosta govori o odnosu javnosti prema premijeru i njegovom kabinetu.

Priča se zakotrljala u Pobjedi, paradržavnom glasilu koje je već godinama u privatnoj službi kod Mila Đukanovića. Prema saznanjima Srđana Kusovca, nekadašnjeg Đukanovićevog savjetnika koji danas komanduje tom novinom, prošlonedjeljna sjednica Vlade odgođena je zato što premijer ,,nije zadovoljan radom pojedinih ministara na konkretnim poslovima”. Premijer je, navodno, saopštio kako ,,ne želi da Vlada gubi vrijeme na protokolarna zasjedanja” i otkazao sjednicu na kojoj je predloženi dnevni red imao samo tri tačke. Usput je podsjetio ministre na svoja očekivanja da je njihova dužnost da ,,pripreme teren za odluke koje će ubrzati razvojne projekte”. Njegove, podrazumijeva se.

Ubrzo je iz vladinog Biroa za odnose sa javnošću stiglo pomirljivije objašnjenje – odgađanje sjednice uslovila je ,,dinamika radnih aktivnosti članova Vlade i vladinih radnih tijela”.

To ipak nije previše pomoglo da se ublaži utisak prema kome je premijer Đukanović kao, uostalom, i većina građana Crne Gore nezadovoljan radom aktuelne Vlade. ,,Ubijeđen sam da bismo sa kompetentnijom, vrednijom i odlučnijom administracijom, čiji vrh predstavlja Vlada, mogli donositi odluke koje bi bile više u funkciji dinamičnog ekonomskog i demokratskog razvoja društva”, požalio se premijer Kusovcu prije 20-tak dana. Naravno, ni jednom od njih dvojice nije palo na pamet da problematizuju odgovornost čovjeka koji je kao višedecenijski državni i partijski starješina u velikoj mjeri odgovoran i za ovakvu Vladu i državnu administraciju.

Niko nam, uostalom, bolje od Đukanovićevih partijskih saradnika Branimira Gvozdenovića, Zorana Jelića i Daliborke Pejović (afera Snimak) nije objasnio principe po kojima se vrši kadrovska selekcija za poslove u javnim službama i način na koji se te službe potom stavljaju u funkciju vladajuće partije i(li) koalicije. Ne treba smetnuti sa uma ni sljedeće: svi državni službenici koji su 1989. godine, kada su Đukanović i njegovi saradnici unutarpartijskim prevratom preuzeli vlast, imali 12-15 godina staža do danas su u penziji. Danas, dakle, Crnom Gorom upravljaju ljudi koji su svoja mjesta dobili, naslijedili ili zavrijedili u sistemu i po pravilima Đukanovićevog DPS-a. Zato je premijer posljednji koji ima pravo da se žali na takve saradnike. Što ne znači da je njihov strah od Šefa bezrazložan. Naprotiv.

Za ilustraciju nam može poslužiti saznanje da je predloženi dnevni red sa prošlonedjeljne tri, porastao na rekordnih 59 tačaka. Plus desetak izvještaja u kojima ministri referišu o svojim posjetama Strazburu, Torinu, Ženevi, Beogradu, Pekingu…

Tako Đukanović i njegovi izabranici ovog četvrtka: Raspravljaju o prijedlogu zakona o zaštiti potrošača; Analiziraju informaciju o kretanjima na tržištu rada sa predlogom mjera za podsticanje većeg zapošljavanja; Informišu se o potrebi donacije za sanaciju vodotornja u selu Quisilabad u Avganistanu; Traže model za rješavanje sukoba nadležnosti između Uprave za inspekcijske poslove – Inspektora zaštite prostora i Komunalne policije Opština Bar, kadriraju u Montenegroerlajnzu… Pravo iskušenje, ipak, većinu njih tek očekuje.

„Za spas države je potrebna hitna rekonstrukcija administracije, i u njen rad uključiti što više mladih ljudi, koji će znati da cijene i poštuju državu i njene interese”, spremno su u ponuđenu metu odapeli aktivisti Crnogorske kulturne mreže. Poenta njihovog oglašavanja staje u jednu rečenicu: ,,Krajnje je vrijeme da Đukanović, kao čovjek sa najvećim autoritetom u državnom aparatu, pokrene inicijativu za rekonstrukciju državne administracije”.

Znaju iz CKM da kucaju na otvorena vrata. Već ove subote biće održana treća sjednica Savjeta za praćenje realizacije predizbornog programa DPS-a.

Najavljena tema – analiza rezultata iz oblasti evropskih i evroatlantskih integracija – ni izbliza ne odslikava predstojeću dramu. Tamo će Milo Đukanović, u svojstvu predsjednika partije, propitivati i saslušavati svoje saradnike. Sjednicama Savjeta, uz članove Predsjedništva i predsjednike opštinskih odbora DPS-a, prisustvuju i ministri, njihovi pomoćnici i sekretari ministarstava, starješine organa državne uprave, poslanici i gradonačelnici.

Tu će, najavljuju upućeni, premijer Đukanović objelodaniti svoje zamjerke i imenovati krivce. Uslijediće onda red kritike, pa red samokritike. Lažni alibi i neodrživa obećanja. Konačna odluka o tome ko je kažnjen (smijenjen), kome je data nova šansa a ko iz ovog kruga Đukanovićevih unutarpartijskih čistki izlazi kao pobjednik (naši sagovornici u ovoj kategoriji tipuju na najglasnije aktere afere snimak) biće prepuštena Šefu. On je, izgleda, nedavno najavio da će taj posao obaviti prije nego državna administracija, krajem jula, krene na ljetnji raspust.

Medijske i kafanske analize već su locirale potencijalne žrtve. Tako se, kažu, prethodnom premijeru, aktuelnom potpredsjedniku i ministru vanjskih poslova i evropskih integracija Igoru Lukšiću spočitavaju (pre)veliki troškovi njegovog ministarstva, ali i naglašeno interesovanje evropskih diplomata za niz političkih i ekonomskih afera u koje je upleten vrh DPS-a. Iza kulisa, njegov se položaj dovodi u direktnu vezu sa međusobnim odnosom snaga i (ne)poznatim rivalitetima u vrhu DPS-a. U tom kontekstu posebno se potencira Lukšićev odnos sa Milanom Roćenom, glavnim političkim savjetnikom premijera Đukanovića, čija vaninstitucionalna moć naveliko prevazilazi zvaničnu funkciju.

Da mladi lavovi iznikli iz CEŠ-a (crnogorska ekonomska škola) Veselina Vukotića ne kotiraju najbolje pokazuju i najave prema kojima je dobro ribanje najmanje što sljeduje ministra ekonomije Vladimira Kavarića i ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića. Kavarić bi se na tapetu mogao naći zbog neuspjele misije u parlamentu, gdje je trebalo da zaštiti političke i ekonomske interese Đukanovića i Olega Deripaske. Boškoviću se spočitava rastuće nezadovoljstvo armije socijalno ugroženih i, posebno, nedovoljan doprinos njegovog ministarstva tokom kupovine glasova za predsjedničkog kandidata DPS-a Filipa Vujanovića.

Kritika ne gine ni Petru Ivanoviću, ministru poljoprivrede. Njemu se, lako je odgonetnuti, na teret stavlja javni sukob sa manje više svim poljoprivrednim proizvođačima u Crnoj Gori i privatni rat koji je ministar poveo sa dijelom ovdašnjih medija. Iako je sve to tačno, pravednije bi bilo zapitati vrh DPS-a (ili onoga na vrhu) kako im/mu je uopšte palo na pamet da Ivanovića proizvedu u ministra poljoprivrede.

Ovonedjeljna najava čistke u Montenegroerlajnzu, gdje će nakon 19-to godišnje vladavine bez funkcije ostati Zoran Đurišić (zamijeniće ga, kako stvari stoje, Daliborka Pejović) nanovo aktuelizuje i status Milice Pejanović Đurišić u Vladi i vladajućoj partiji. Ministarka odbrane bi tako, pred partijskim kremom, mogla dobiti pohvale zbog međunarodnog angažmana i rastućeg rejtinga koji ima kod kolega sa Zapada. Bude li, međutim, Šef htio drugačije – ministarki će se zamjeriti stanje na domaćem terenu i pad podrške javnosti za članstvu u NATO-u.

Skupa sa premijerom predstojeće čistilište, manje više bezbrižno, mogu čekati i Branimir Gvozdenović (turizam i održivi razvoj), Duško Marković (pravda), Miodrag Radunović (zdravlje) i Radoje Žugić (finansije). Njih na površini ne održavaju rezultati ministarstva koje im je povjereno već ranije zasluge i nešto što bi se moglo podvesti pod „vannastavne aktivnosti”. Zna Šef. I pamti. Da nije tako, možemo samo zamisliti koliko bi truda morao da potroši Duško Marković kako bi partijskim drugovima objasnio nemoć da priguši požar koji je na javnoj sceni rasplamsala rastuća netrpeljivost između Svetlane Vujanović, Vesne Medenice i Ranke Čarapić.

Podrazumijeva se da u subotu niko neće zapitati premijera: zašto je u ovom mandatu njegove vlade jedna od najvećih registrovanih investicija bila ona u kojoj je Đukanović prodao vlastite akcije u Prvoj banci. Umjesto toga, priča bi se mogla povesti o individualnim učincima i daljoj sudbini ministara iz redova DPS-ovih koalicionih partnera. Trenutni odnosi u vladajućoj koaliciji ne obećavaju previše pohvala u toj debati. Ali premijer i njegov DPS su u ovom odnosu snaga prinuđeni da trpe i ono što im se nimalo ne dopada. I tek će.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PETRA IVANOVIĆA: Mak na konac

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor

 

Petar Ivanović, bivši ministar poljoprivrede, istjerivao je „mak na konac“ na državnoj televiziji. S brdom fascikli i dokumenata, opušten kao kod kuće, objašnjavao je kako je „notorna laž“, da je za jedan dan, tokom kog je bio u Podgorici, uzeo dnevnice od pet hiljada eura za put u sedam zemalja, za šta ga je prethodno optužio aktuelni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, aludirajući da je Ivanović zloupotrijebio tadašnju poziciju.

I istjerao ga je, reklo bi se. Dokazao je silnim papirima i slajdovima u studiju, brižljivo pripremljenom da i tehnički odbrani bivšeg ministra i aktuelnog ekonomskog savjetnika predsjednika države, da je stvarno bio na tim putovanjima, da ih nije izmislio, a da su mu dnevnice koje su mu po tom osnovu pripale, isplaćene kasnije, u jednom danu. Stvar računovodstva valjda.

Zanimljivo je, svakako to, da prvi put gledamo bivšeg ministra s tolikom dokumentacijom kako maše papirima u sopstvenu odbranu. A prilika, da se brani javno, imao je mnogo. Ranije je, međutim, kad god bi postao akter neke od afera, radije pribjegavao performansima – bacao perje ili citirao Ajnštajna. Kao onda kada je pokušao da demantuje pisanje Vijesti da je u godini kojom je vladao poljoprivredom broj zaposlenih u toj oblasti smanjen na 2.490 hiljada. Istina, nije mu tada bilo lako da papirima dokaže svoje fantastične statistike o vrtoglavom rastu zaposlenih u poljoprivredi od 52 odsto za jednu ili 136,5 posto za dvije godine njegovog ministrovanja. Lakše mu je bilo da u studio dovede sve zaposlene u poljoprivredi. Stali bi.

Papire i fascikle, a ni gostovanje ministra na TV-u nijesmo vidjeli ni onda kada je OCCRP objavio istraživanje koje je Ivanovića dovelo u vezu sa klanom Darka Šarića, koji je u Srbiji nedavno zbog trgovine narkoticima osuđen na 15 godina zatvora.

To istraživanje dovelo je bivšeg ministra u vezu sa Šarićevim kompanijama i aferom vezanom za Fudbalski klub Mogren, kada je budvanski DPS funkcioner Boro Lazović poklonio  zemljište od 20.000 kvadratnih metara FK Mogrena, tik uz obalu, „investitorima iz Švajcarske i Francuske”.  Lazović je zemljište, u stvari, poklonio Šariću, otkrio je OCCRP u saradnji sa MANS-om, a čitava transakcija odrađena je preko dvije kompanije – Nova Star CG i Amsone Enterprises Montenegro. OCCRP je došao do dokaza da je Nova Star CG u vlasništvu firme Nikomat LLC iz Delavera, iza koje su bili Šarićeva sestra Danijela i Nebojša Jestrović, a da je direktor kompanije Nova Star CG Blagota Radulović, pomoćnik ministra Petra Ivanovića.

OCCRP je takođe objavio i dokument iz crnogorskog Privrednog registra, dopis upućen Ivanoviću od strane advokata panamske kompanije Adriatic Overseas Holdings na koju je kasnije prenijet udio firme Nova Star CG sa kojom je Lazović potpisao sporni angažman. Dopis iz Paname je Ivanoviću poslat na njegovu kućnu adresu, kako bi potpisao punomoćje koje je firma izdala u korist advokatice Zorice Đukanović. Ona je zastupala više osoba povezanih sa Šarićem, ali i Aleksandra Aca Đukanovića, brata crnogorskog predsjednika, čija je banka poslovala sa narko bosom.

„Ova firma je od posebnog značaja jer predstavlja konačnu vezu između Darka Šarića, srbijanskog biznismena Stanka Subotića i Mila Đukanovića, tri osobe koje su zajedno blisko povezane preko Prve banke i niza poslovnih aranžmana”, zaključio je OCCRP u istraživanju. A Petar Ivanović je za tu kompaniju potpisivao punomoćje. Valjda je zbog toga danas u kabinetu predsjednika države, a ne zbog urednih putnih naloga.

Ivanović se nije oglasio tim povodom. A lijepo bi bilo da smo ga vidjeli kako drži punomoćje na TV-u i objašnjava sopstvenu ulogu u toj transakciji, i uopšte veze bivše vlasti sa Šarićem. Ili da objasni zašto su ga Monitorovi izvori nazivali „ključnim čovjekom Šarića za pranje para preko Hipo banke”. Ivanović je jedno vrijeme upravljao bordom Hipo alpe adria banke, preko koje su kompanije povezane sa Šarićem imale milionske transakcije.

MANS je objavio i da je Iva­no­viću narko bos Darko Šarić platio avionsku kartu za putovanje na istom letu na kom je bio i Šarićev saradnik i direktor pljevaljske Mat company Jovica Lončar.

„Avio-listing na kome se nalazi ime ministra Petra Ivanovića i njegovog saputnika na letu za Pariz i Ženevu Jovice Lončara, dio je dokumentacije koja je zaplijenjena po naredbi istražnog sudije Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu u okviru istrage protiv narkobosa Darka Šarića i njegove kriminalne grupe“, saopšteno je tada iz Istraživačkog centra MANS-a.

Ivanović je doduše dostavio demant, tvrdeći da mu „gospodin Šarić”  nije platio avionsku kartu. „Nije tačno da mi je gospodin Darko Šarić ili bilo ko drugi kupio karte za Pariz ili Ženevu. Avio karta za let Podgorica – Pariz – Ženeva (19.11.2009) i Ženeva – Cirih – Podgorica (20.11.2009) plaćena je sredstvima Agencije Crne Gore za promociju investicija. Račun broj 510/9298/82 izdat je od turističke agencije Gallileo, saopštio je. Iz MANS-a su odgovorili da „fakture i izvodi sa računa CKB banke koje je uz svoj „demanti” dostavio ministar Ivanović ni u jednom svom dijelu ne demantuju dokumentaciju koja je zaplijenjena po naredbi Višeg suda u Beogradu”.

Bilo je još optužbi. Tu je svakako i afera Abu Dabi. Specijalno tužilaštvo je nedavno pokrenulo istragu vezano za taj aranžman, tražeći i skidanje imuniteta Ivanoviću. Tužilaštvo tvrdi da je država u ovom projektu, prema grubim procjenama, oštećena za više od devet miliona eura, koliko su vrijedne aktivirane garancije firmi koje su tokom 2015. i 2016. godine, bez valjanih zaloga, uzele novac za podsticaj sjevera države. Ivanović je dao izjavu tužilaštvu, ali u javnosti ne govori mnogo o tome. Radije bi o putnim nalozima.

Na kraju, Ivanoviću uvijek ostaje nada da će to biti novi slučaj SDT, na čijem su čelu isti ljudi, koji će pasti pred crnogorskim sudovima. Baš kao i slučaj Šarić. A ima i lično iskustvo sa „efikasnošću” pravosuđa. Ivanović je tako zbog zastare, pravosnažno oslobođen optužbi da je u oktobru 2010. vozilom udario djevojčicu.

Nova vlast bi, ukoliko zaista ima namjeru da ispravi krive drine prethodnog režima, i izvede na čistac sve zloupotrebe državnih resursa od strane ranijih moćnika, morala najprije da oslobodi institucije, prvenstveno tužilaštvo. Koje neće potrošiti afere i svjedočenja brižljivo dokumentovana u medijima prethodnih decenija. A ne da kopa, što bi reko′ bivši ministar Ivanović, po fiokama, i u televizijskim emisijama glumi civilni sektor.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo