Povežite se sa nama

MONITORING

Prodavci iluzija

Objavljeno prije

na

Vijest da je premijer Milo Đukanović odgodio prošlonedjeljnu sjednicu Vlade privukla je golemu pažnju ovdašnje javnosti. O tom se odgađanju govorilo i pisalo više nego o većini druženja četvrtkom koja premijer, tradicionalno, praktikuje i u svom sedmom mandatu. I ta činjenica, sama po sebi, dosta govori o odnosu javnosti prema premijeru i njegovom kabinetu.

Priča se zakotrljala u Pobjedi, paradržavnom glasilu koje je već godinama u privatnoj službi kod Mila Đukanovića. Prema saznanjima Srđana Kusovca, nekadašnjeg Đukanovićevog savjetnika koji danas komanduje tom novinom, prošlonedjeljna sjednica Vlade odgođena je zato što premijer ,,nije zadovoljan radom pojedinih ministara na konkretnim poslovima”. Premijer je, navodno, saopštio kako ,,ne želi da Vlada gubi vrijeme na protokolarna zasjedanja” i otkazao sjednicu na kojoj je predloženi dnevni red imao samo tri tačke. Usput je podsjetio ministre na svoja očekivanja da je njihova dužnost da ,,pripreme teren za odluke koje će ubrzati razvojne projekte”. Njegove, podrazumijeva se.

Ubrzo je iz vladinog Biroa za odnose sa javnošću stiglo pomirljivije objašnjenje – odgađanje sjednice uslovila je ,,dinamika radnih aktivnosti članova Vlade i vladinih radnih tijela”.

To ipak nije previše pomoglo da se ublaži utisak prema kome je premijer Đukanović kao, uostalom, i većina građana Crne Gore nezadovoljan radom aktuelne Vlade. ,,Ubijeđen sam da bismo sa kompetentnijom, vrednijom i odlučnijom administracijom, čiji vrh predstavlja Vlada, mogli donositi odluke koje bi bile više u funkciji dinamičnog ekonomskog i demokratskog razvoja društva”, požalio se premijer Kusovcu prije 20-tak dana. Naravno, ni jednom od njih dvojice nije palo na pamet da problematizuju odgovornost čovjeka koji je kao višedecenijski državni i partijski starješina u velikoj mjeri odgovoran i za ovakvu Vladu i državnu administraciju.

Niko nam, uostalom, bolje od Đukanovićevih partijskih saradnika Branimira Gvozdenovića, Zorana Jelića i Daliborke Pejović (afera Snimak) nije objasnio principe po kojima se vrši kadrovska selekcija za poslove u javnim službama i način na koji se te službe potom stavljaju u funkciju vladajuće partije i(li) koalicije. Ne treba smetnuti sa uma ni sljedeće: svi državni službenici koji su 1989. godine, kada su Đukanović i njegovi saradnici unutarpartijskim prevratom preuzeli vlast, imali 12-15 godina staža do danas su u penziji. Danas, dakle, Crnom Gorom upravljaju ljudi koji su svoja mjesta dobili, naslijedili ili zavrijedili u sistemu i po pravilima Đukanovićevog DPS-a. Zato je premijer posljednji koji ima pravo da se žali na takve saradnike. Što ne znači da je njihov strah od Šefa bezrazložan. Naprotiv.

Za ilustraciju nam može poslužiti saznanje da je predloženi dnevni red sa prošlonedjeljne tri, porastao na rekordnih 59 tačaka. Plus desetak izvještaja u kojima ministri referišu o svojim posjetama Strazburu, Torinu, Ženevi, Beogradu, Pekingu…

Tako Đukanović i njegovi izabranici ovog četvrtka: Raspravljaju o prijedlogu zakona o zaštiti potrošača; Analiziraju informaciju o kretanjima na tržištu rada sa predlogom mjera za podsticanje većeg zapošljavanja; Informišu se o potrebi donacije za sanaciju vodotornja u selu Quisilabad u Avganistanu; Traže model za rješavanje sukoba nadležnosti između Uprave za inspekcijske poslove – Inspektora zaštite prostora i Komunalne policije Opština Bar, kadriraju u Montenegroerlajnzu… Pravo iskušenje, ipak, većinu njih tek očekuje.

„Za spas države je potrebna hitna rekonstrukcija administracije, i u njen rad uključiti što više mladih ljudi, koji će znati da cijene i poštuju državu i njene interese”, spremno su u ponuđenu metu odapeli aktivisti Crnogorske kulturne mreže. Poenta njihovog oglašavanja staje u jednu rečenicu: ,,Krajnje je vrijeme da Đukanović, kao čovjek sa najvećim autoritetom u državnom aparatu, pokrene inicijativu za rekonstrukciju državne administracije”.

Znaju iz CKM da kucaju na otvorena vrata. Već ove subote biće održana treća sjednica Savjeta za praćenje realizacije predizbornog programa DPS-a.

Najavljena tema – analiza rezultata iz oblasti evropskih i evroatlantskih integracija – ni izbliza ne odslikava predstojeću dramu. Tamo će Milo Đukanović, u svojstvu predsjednika partije, propitivati i saslušavati svoje saradnike. Sjednicama Savjeta, uz članove Predsjedništva i predsjednike opštinskih odbora DPS-a, prisustvuju i ministri, njihovi pomoćnici i sekretari ministarstava, starješine organa državne uprave, poslanici i gradonačelnici.

Tu će, najavljuju upućeni, premijer Đukanović objelodaniti svoje zamjerke i imenovati krivce. Uslijediće onda red kritike, pa red samokritike. Lažni alibi i neodrživa obećanja. Konačna odluka o tome ko je kažnjen (smijenjen), kome je data nova šansa a ko iz ovog kruga Đukanovićevih unutarpartijskih čistki izlazi kao pobjednik (naši sagovornici u ovoj kategoriji tipuju na najglasnije aktere afere snimak) biće prepuštena Šefu. On je, izgleda, nedavno najavio da će taj posao obaviti prije nego državna administracija, krajem jula, krene na ljetnji raspust.

Medijske i kafanske analize već su locirale potencijalne žrtve. Tako se, kažu, prethodnom premijeru, aktuelnom potpredsjedniku i ministru vanjskih poslova i evropskih integracija Igoru Lukšiću spočitavaju (pre)veliki troškovi njegovog ministarstva, ali i naglašeno interesovanje evropskih diplomata za niz političkih i ekonomskih afera u koje je upleten vrh DPS-a. Iza kulisa, njegov se položaj dovodi u direktnu vezu sa međusobnim odnosom snaga i (ne)poznatim rivalitetima u vrhu DPS-a. U tom kontekstu posebno se potencira Lukšićev odnos sa Milanom Roćenom, glavnim političkim savjetnikom premijera Đukanovića, čija vaninstitucionalna moć naveliko prevazilazi zvaničnu funkciju.

Da mladi lavovi iznikli iz CEŠ-a (crnogorska ekonomska škola) Veselina Vukotića ne kotiraju najbolje pokazuju i najave prema kojima je dobro ribanje najmanje što sljeduje ministra ekonomije Vladimira Kavarića i ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića. Kavarić bi se na tapetu mogao naći zbog neuspjele misije u parlamentu, gdje je trebalo da zaštiti političke i ekonomske interese Đukanovića i Olega Deripaske. Boškoviću se spočitava rastuće nezadovoljstvo armije socijalno ugroženih i, posebno, nedovoljan doprinos njegovog ministarstva tokom kupovine glasova za predsjedničkog kandidata DPS-a Filipa Vujanovića.

Kritika ne gine ni Petru Ivanoviću, ministru poljoprivrede. Njemu se, lako je odgonetnuti, na teret stavlja javni sukob sa manje više svim poljoprivrednim proizvođačima u Crnoj Gori i privatni rat koji je ministar poveo sa dijelom ovdašnjih medija. Iako je sve to tačno, pravednije bi bilo zapitati vrh DPS-a (ili onoga na vrhu) kako im/mu je uopšte palo na pamet da Ivanovića proizvedu u ministra poljoprivrede.

Ovonedjeljna najava čistke u Montenegroerlajnzu, gdje će nakon 19-to godišnje vladavine bez funkcije ostati Zoran Đurišić (zamijeniće ga, kako stvari stoje, Daliborka Pejović) nanovo aktuelizuje i status Milice Pejanović Đurišić u Vladi i vladajućoj partiji. Ministarka odbrane bi tako, pred partijskim kremom, mogla dobiti pohvale zbog međunarodnog angažmana i rastućeg rejtinga koji ima kod kolega sa Zapada. Bude li, međutim, Šef htio drugačije – ministarki će se zamjeriti stanje na domaćem terenu i pad podrške javnosti za članstvu u NATO-u.

Skupa sa premijerom predstojeće čistilište, manje više bezbrižno, mogu čekati i Branimir Gvozdenović (turizam i održivi razvoj), Duško Marković (pravda), Miodrag Radunović (zdravlje) i Radoje Žugić (finansije). Njih na površini ne održavaju rezultati ministarstva koje im je povjereno već ranije zasluge i nešto što bi se moglo podvesti pod „vannastavne aktivnosti”. Zna Šef. I pamti. Da nije tako, možemo samo zamisliti koliko bi truda morao da potroši Duško Marković kako bi partijskim drugovima objasnio nemoć da priguši požar koji je na javnoj sceni rasplamsala rastuća netrpeljivost između Svetlane Vujanović, Vesne Medenice i Ranke Čarapić.

Podrazumijeva se da u subotu niko neće zapitati premijera: zašto je u ovom mandatu njegove vlade jedna od najvećih registrovanih investicija bila ona u kojoj je Đukanović prodao vlastite akcije u Prvoj banci. Umjesto toga, priča bi se mogla povesti o individualnim učincima i daljoj sudbini ministara iz redova DPS-ovih koalicionih partnera. Trenutni odnosi u vladajućoj koaliciji ne obećavaju previše pohvala u toj debati. Ali premijer i njegov DPS su u ovom odnosu snaga prinuđeni da trpe i ono što im se nimalo ne dopada. I tek će.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DONACIJE VLADE I DRŽAVNIH PREDUZEĆA SPC: Blagoslov koji nas košta milione 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Od 2011. do ove godine Eparhiji budimljansko nikšićkoj iz budžeta je isplaćeno 1,9 miliona eura. Mitropoliji Crnogorsko primorskoj uplaćeno je 1,6 miliona eura. Najveći dio u posljednje četiri godine: 2021. godine 437 hiljada, 2022. – 654 hiljada eura, tokom protekle 208 hiljada i ove godine 106 hiljada eura

 

Vlada Crne Gore je u junu prošle godine odobrila 220.000 eura Eparhiji budimljanko-nikšićkoj za rekonstrukciju Saborne crkve Svetog Vasilija Ostroškog u Nikšiću. Državna revizorska institucija (DRI) je, u svom nedavnom Izvještaju o Budžetu za 2023, ustanovila da nema priložene propratne dokumentacije, kao i da nije navedena obaveza izvještavanja o utrošku navedenih sredstava.

U izvještaju DRI se navodi da im je Ministarstvo pravde proslijedilo dopis Eparhije budimljansko-nikšićke u kom je navedeno da je do 1. jula 2024. godine, utrošen iznos od 60.000, dok će se preostalih 160.000 eura biti utrošeno u narednom periodu.

Iz DRI su naveli da je ovim prekršeno niz pravila, te da su ,,Vlada i resorna ministarstva dužni da prije usvajanja zaključaka i plaćanja iz tekuće budžetske rezerve obezbijede relevantnu dokumentaciju kojom se vrši pravdanje odobrenog iznosa, kako je i predviđeno aktom o bližim kriterijumima za korišćenje sredstava tekuće i stalne budžetske rezerve i uputstvom o radu državnog trezora”.

U posljednje četiri godine, Vlada je za finansiranje vjerskih zajednica za četiri godine isplatila milion i 975 hiljada eura. Najviše novca je izdvojila za Mitropoliju crnogorsko-primorsku Srpske pravoslavne crkve – 930 hiljada, potom za Islamsku zajednicu u Crnoj Gori – 331 hiljadu, dok je Eparhiji budimljansko-nikšićkoj SPC dala 278 hiljada eura. Crnogorska pravoslavna crkva je za isti period dobila 231 hiljadu eura. Ostalih 13 vjerskih zajednica dobilo je između hiljadu i po i 55 hiljada eura, koliko je dobila Jevrejska zajednica.

Raniji izvještaj DRI-ja je pokazao da je posebno sporno finansiranje srednjih vjerskih škola, za što je iz budžeta isplaćeno 4,9 miliona eura. Čak tri miliona i sto hiljada eura dobila je Medresa ,,Mehmed Fatih” Islamske zajednice u Tuzima, a milion i 800 hiljada Gimnazija ,,Sveti Sava” Mitropolije crnogorsko-primorske u Podgorici.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) je proteklog mjeseca podnio Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) krivičnu prijavu protiv NN lica koja su od 2019. do 2023. godine odobrili isplatu 4,9 miliona eura za finansiranje srednjih vjerskih škola u Crnoj Gori. ,,To je urađeno suprotno Opštem zakonu o obrazovanju i vaspitanju, što je utvrdila i Državna revizorska institucija (DRI) i dala negativno mišljenje na usklađenost finansiranja srednjih vjerskih škola sa ovim zakonom, a što ukazuje i na zloupotrebu službenog položaja sa ogromnom štetom za Budžet Crne Gore”, naveli su iz CGO.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREUZIMANJE VLASTI U BUDVI: Smjena  iz  Spuža

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je potvrdio optužnicu tužilaštva protiv gradonačelnika Budve  Mila Božovića, Viši sud je istovremeno dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta Božoviću na potpis. Omogućeno mu je da potpiše dva rješenja – o razrješenju Jasne Dokić i imenovanju Nikole Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva

 

 

U utorak, 03.decembra ,udaljena je sa radnog mjesta  potpredsjednica Opštine Jasna Dokić, od strane grupe građana predvođene Nikolom Jovanovićem, liderom političke grupacije Budva naš grad, nakon što ju je rješenjem iz  Spuža smijenio gradonačelnik Milo Božović, kome se sudi za organizovani kriminal i šverc narkoktika. Božović je, istovremeno,  postavio Jovanovića za potpredsjednika.

“Kada sam došla na posao i ušla u kancelariju Službe predsjednika pored kabineta, okružili su me nepoznati ljudi. Nijesu mi dozvolili da uđem u kabinet u kojem je Jovanović već sjedio. Kancelarija i predvorje bili su puni ljudi od kojih su mnogi bili meni nepoznati jer nisu zaposleni u Opštini. Tražila sam da uđem u kabinet kada mi se obratio Jovanović  uvredama,  govoreći “ti si niko i ništa, ti si obična nula, idi odavde… Pokazivao je rješenje o razrješenju sa funkcije uz konstataciju da se on sada za sve pita. Cijelo vrijeme iza mojih leđa stajali su pripadnici privatnog obezbjeđenja…” opisala je potpredsjednic Dokić. Ona je, kako navodi, bila prinuđena da pokupi svoje lične stvari i napusti kabinet.

Jovanović je demantovao da ju je vrijeđao i omalovažavao. Dokić se, kako je on naveo, u kabinet predsjednika Opštine  pojavila sa dvojicom pripadnika obezbjeđenja. “ Saopšteno joj je da je razriješena i da kod sekretarke kabineta preuzme rješenje o razrešenju. Nakon što je odbila da preuzme rješenje, omogućeno joj je da preuzme lične stvari iz kancelarije predsjednika” – kazao je novopostavljeni potpredsjednik opštine Budva.

Iako je Viši sud u Podgorici tri dana ranije potvrdio optužnicu tužilaštva protiv Božovića, istovremeno je  dao odobrenje da se u spuški zatvor unesu službena dokumenta  Božoviću na potpis, čime mu je omogućeno da potpiše dva rješenja –  jedno o razrješenju Jasne Dokić, i drugo o imenovanju Nikolu Jovanovića za potpredsjednika Opštine Budva. Jovanović je sjeo u fotelju potpredsjednika i bez stava odborničke većine, preuzeo vlast u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 6. decembra ii na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ BORISA RAONIĆA, GENERALNOG DIREKTORA RTCG: Kikiriki servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je tužilaštvo podiglo optužni prijedlog protiv dijela Savjeta zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora za generalnog direktora, on je odlučio da im uzvrati –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, neugodna pitanja, istina i bakrači. Zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis

 

 

Boris Raonić, dva puta nezakonito izabrani generalni direktor RTCG, slikovito  je ove sedmice demonstrirao kako izgleda  javni servis koji se to samo pravi da jeste. Domaći, balkanski model. Za koji svi znamo da to baš i nije, a napredak mjerimo po tome koliko liči na to što treba da bude.

Nakon što je obznanjeno da je Osnovno tužilaštvo u Podgorici podiglo optužni prijedlog protiv više članova Savjeta RTCG zbog Raonićevog nezakonitog drugog izbora na čelo te kuće u junu prošle godine, on je odlučio da im odgovori, kako drugačije, nego –  preko RTCG.  Kao jedini gost emisije televizije kojom rukovodi. Ništa druga strana, nezavisni stručnjaci, neugodna pitanja, istina i bakrači. Sjedneš lijepo, zategneš kravatu i obrvu i pričaš svom zaposlenom šta ti je volja. Dok javnost ubjeđuješ da vodiš javni servis.

No i Raonić zna da RTCG treba da liči na javni servis, pa na prvo pitanje novinara hoće li podnijeti ostavku nakon optužnog prijedloga, prigodno uzdahne: „Prvo pa muško.Drago mi je da ste se odlučili za takav pristup.U nekim drugim vremenima bi vjerovatno rekli – nijesmo se tako dogovorili“.  Pošto se nisu dogovorili, slijedi pola sata priče o uspjesima Raonića i  opstrukcijama „medijskih i političkih struktura protiv RTCG“, koje i novinar lično primjećuje. Pa o tome kako RTCG već sad može „rame uz rame sa evropskim javnim servisima“. Idila.

Napokon, opet pitanje o optužnom prijedlogu. “Ne postoji šansa da će bilo koji sud potvrditi ovaj optužni prijedlog”, saopštava  sigurno  Raonić, diplomirani pravnik od 2018. godine, zbog čega, a ne samo zbog konflikta interesa kako to želi predstaviti, nije mogao biti zakonito izabran na čelo RTCG  u avgustu 2021.  Novinar normalno – ništa.  Ni pomena o tome da  Raonić,  da su se sprovodili zakoni,  nije mogao biti tu gdje je sve do  2028. godine, kada bi ispunio tadašnji uslov od deset godina radnog iskustva u odgovarajućoj spremi. Vlada mu je, u međuvremenu, priskočila i smanjila uslov na – pet godina.

Nije Raoniću samo to išlo na ruku. Srećna zvijezda ili neka druga sila, tek optužni prijedlog tužilaštva o kom pravnik Raonić samouvjereno danas govori iz fotelje  RTCG, zakasnio je taman toliko da ga neometano izaberu i treći put na čelo Javnog servisa u septembru ove godine.

ODT je predmet formirao 3. juna 2023. godine, zbog neizvršenja pravosnažne presude Osnovnog suda u Podgorici, kojom je utvrđeno da je Raonić u avgustu 2021. godine izabran nezakonito jer je bio u konfliktu interesa kao član Savjeta Agencije za elektronske medije (AEM). Proces je vođen po tužbi Nikole Markovića, jednog od kandidata, koji takođe nije mogao biti izabran na čelo RTCG zbog uslova o radnom iskustvu u odgovarajućoj spremi. Predmet se šetao skoro  godinu i po dana, od ODT do SDT, pa opet nazad. ODT ga je još izviđao u vrijeme kada je Raonić i treći put izabran na tu poziciju. Ni Raoniću danas eto nije jasno zašto je to toliko trajalo.

Presuda zbog čijeg neizvršenja tužilaštvo sada tereti dio članova i predsjednika Savjeta, postala je pravosnažna 10. maja 2023. godine, odlukom Višeg suda, koji je Savjetu RTCG  tada naložio da postupi u skladu sa njom.  Savjet je, međutim, 1. juna iste godine, većinom glasova, za generalnog direktora RTCG ponovo izabrao nezakonito izabranog Raonića, čemu se javno usprotivila samo Marijana Camović Veličković, članica Savjeta i predsjednica SMCG.

Da je Savjet i tada Raonića  izabrao nezakonito,  utvrdio je Osnovni sud u Podgorici  u prvostepenoj presudi u aprilu ove godine.  Po ocjeni suda,  Raonić nije mogao ni drugi put  biti izabran, jer je Savjet morao cijeniti da li ispunjava  uslove u trenutku kada je konkurs raspisan. A ne, kako bi Boris volio a Savjet i uradio, nakon što je podnio ostavku na funkciju u AEM-u.

Raonić tvrdi da je sve urađeno zakonito: „Vi imate odluku suda, pravosnažnu, po tužbi Nikole Markovića koja kaže da se može birati novi direktor od svih prijavljenih kandidata, uključujući i mene”.  Pa ono, može se birati, al se ne može izabrati ako ne ispunjava uslove, a Raonić nije. Što zbog konflikta interesa, što zbog radnog iskustva.  Novinar, opet – ništa.

„Ne postoji pravni stručnjak koji mi nije rekao u prethodnom periodu da je ovo budalaština“, nastavlja Raonić dalje o optužnom prijedlogu.  Koji su do sada javno kritikovali samo njegovi branioci advokati Danilo Milović i Nebojša Aasanović. Na RTCG u zadnja dva dana.

Generalni direktor RTCG potom kaže da on poštuje pravosnažne presude, al da  mu je ova nelogična. Valjda poštuje samo one koje su mu logične.  “Ukoliko se sjutra, kada ja odem odavde, prijavi, recimo, pet direktora lokalnih javnih emitera, to po ovoj presudi suda znači da svi oni moraju da daju ostavke, a samo jedan će biti izabran. Ostala četiri će ostati bez posla”, pojašnjava.  Raonić, pritom,  egzistencijalno i materijalno obezbijeđen, ne bi baš ostao bez posla da je napustio funkciju u AEM-u prije kandidature.  Ostao bi direktor Građanske alijanse (GA), u okviru koje funkcioniše Škola demokratskog rukovođenja, kroz koju su kroz decenije prošle gotovo sve partije vlasti i opozicije. Ili što bi  Raonić rekao: „Sreo sam bukvalno svakog ko nešto znači u Crnoj Gori“.

Agencija za sprječavanje korupcije (ASK) nije  našla ništa sporno u tome što su tri člana Savjeta koji je prvi put izabrao nezakonito Raonića – Milica ŠpajakAmina MurićBojan Baća  bili u poslovnim vezama sa GA.  Murić je i danas  u GA,  Špajak je  programska direktorka NVO Inicijativa mladih za ljudska prava, koja je prema registru nevladinih organizacija jedan od dva osnivača GA, dok je  Baća u vrijeme prvog izbora  bio član Savjeta GA. Podnio je ostavku neposredno pred drugi nezakoniti Raonićev izbor. O tome Boris i Marko, kako je svog zaposlenog pri kraju emisije Raonić počeo da zove, nijesu razgovarali.

Raonić je, umjesto toga,  iznio Marku „nevjerovatno tešku optužbu“.

„Ja imam dokaze da su  brojni ljudi, čak  i postupajući tužioci u ovim predmetima  radili negativne i nezakonite stvari. Tužioci koji su bili postupajući, više ih je bilo, su imali bliske kontakte sa organizovanim kriminalnim grupama..U narednim danima ćemo iznositi te informacije“, kazao je Raonić.  Zašto ih RTCG, kao javni servis rame uz rame s evropskim servisima,  nije iznosila prije optužnog prijedloga, što joj je medijska obaveza, nijesu objašnjavali.  Ostalo je nejasno i zašto bi navodni tužioci u spregama s kriminalom htjeli da sruše Raonića, obzirom da  RTCG prethodno nije ni pomenula da postoje.

Raonić je, sve u svemu, poslao  poruku da ko god tvrdi da je nezakonito na čelu RTCG, spada u kategoriju kriminalaca, zavidnih, korumpiranih i prodanih. Dok je uz njega  „najbolje što Crna Gora ima“. Tu su  i novinari RTCG koji mu kažu da nikad „nijesu bili tako slobodni“. On im, zauzvrat, oprašta sitne greške.  Kao da se ne daj Bože miješa u  uređivačku politiku, primijetio je i da je u Markovoj emisiji bilo grešaka, ali oprostio mu je.  Ne oprašta jedino zaposlenima koji ga lažno optužuju. O istinitosti optužbe sudi on.  To je ta sloboda.

„Mnogi su u Crnoj Gori optuživani za teške stvari od strane tužilaštva, pa se pokazalo da to možda nije bilo tako“, kazao je direktor RTCG, podsjećajući na slučaj državni udar. U odnosu na to ovo je kikiriki, zaključio je.

Kikiriki su, kad je u pitanju Raonić, do sada bile i sudske presude koje su ukazivale na njegove nezakonite mandate. Iako su se smijenile i vlasti i tužilački vrh.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo