Povežite se sa nama

MONITORING

Prodavci iluzija

Objavljeno prije

na

Vijest da je premijer Milo Đukanović odgodio prošlonedjeljnu sjednicu Vlade privukla je golemu pažnju ovdašnje javnosti. O tom se odgađanju govorilo i pisalo više nego o većini druženja četvrtkom koja premijer, tradicionalno, praktikuje i u svom sedmom mandatu. I ta činjenica, sama po sebi, dosta govori o odnosu javnosti prema premijeru i njegovom kabinetu.

Priča se zakotrljala u Pobjedi, paradržavnom glasilu koje je već godinama u privatnoj službi kod Mila Đukanovića. Prema saznanjima Srđana Kusovca, nekadašnjeg Đukanovićevog savjetnika koji danas komanduje tom novinom, prošlonedjeljna sjednica Vlade odgođena je zato što premijer ,,nije zadovoljan radom pojedinih ministara na konkretnim poslovima”. Premijer je, navodno, saopštio kako ,,ne želi da Vlada gubi vrijeme na protokolarna zasjedanja” i otkazao sjednicu na kojoj je predloženi dnevni red imao samo tri tačke. Usput je podsjetio ministre na svoja očekivanja da je njihova dužnost da ,,pripreme teren za odluke koje će ubrzati razvojne projekte”. Njegove, podrazumijeva se.

Ubrzo je iz vladinog Biroa za odnose sa javnošću stiglo pomirljivije objašnjenje – odgađanje sjednice uslovila je ,,dinamika radnih aktivnosti članova Vlade i vladinih radnih tijela”.

To ipak nije previše pomoglo da se ublaži utisak prema kome je premijer Đukanović kao, uostalom, i većina građana Crne Gore nezadovoljan radom aktuelne Vlade. ,,Ubijeđen sam da bismo sa kompetentnijom, vrednijom i odlučnijom administracijom, čiji vrh predstavlja Vlada, mogli donositi odluke koje bi bile više u funkciji dinamičnog ekonomskog i demokratskog razvoja društva”, požalio se premijer Kusovcu prije 20-tak dana. Naravno, ni jednom od njih dvojice nije palo na pamet da problematizuju odgovornost čovjeka koji je kao višedecenijski državni i partijski starješina u velikoj mjeri odgovoran i za ovakvu Vladu i državnu administraciju.

Niko nam, uostalom, bolje od Đukanovićevih partijskih saradnika Branimira Gvozdenovića, Zorana Jelića i Daliborke Pejović (afera Snimak) nije objasnio principe po kojima se vrši kadrovska selekcija za poslove u javnim službama i način na koji se te službe potom stavljaju u funkciju vladajuće partije i(li) koalicije. Ne treba smetnuti sa uma ni sljedeće: svi državni službenici koji su 1989. godine, kada su Đukanović i njegovi saradnici unutarpartijskim prevratom preuzeli vlast, imali 12-15 godina staža do danas su u penziji. Danas, dakle, Crnom Gorom upravljaju ljudi koji su svoja mjesta dobili, naslijedili ili zavrijedili u sistemu i po pravilima Đukanovićevog DPS-a. Zato je premijer posljednji koji ima pravo da se žali na takve saradnike. Što ne znači da je njihov strah od Šefa bezrazložan. Naprotiv.

Za ilustraciju nam može poslužiti saznanje da je predloženi dnevni red sa prošlonedjeljne tri, porastao na rekordnih 59 tačaka. Plus desetak izvještaja u kojima ministri referišu o svojim posjetama Strazburu, Torinu, Ženevi, Beogradu, Pekingu…

Tako Đukanović i njegovi izabranici ovog četvrtka: Raspravljaju o prijedlogu zakona o zaštiti potrošača; Analiziraju informaciju o kretanjima na tržištu rada sa predlogom mjera za podsticanje većeg zapošljavanja; Informišu se o potrebi donacije za sanaciju vodotornja u selu Quisilabad u Avganistanu; Traže model za rješavanje sukoba nadležnosti između Uprave za inspekcijske poslove – Inspektora zaštite prostora i Komunalne policije Opština Bar, kadriraju u Montenegroerlajnzu… Pravo iskušenje, ipak, većinu njih tek očekuje.

„Za spas države je potrebna hitna rekonstrukcija administracije, i u njen rad uključiti što više mladih ljudi, koji će znati da cijene i poštuju državu i njene interese”, spremno su u ponuđenu metu odapeli aktivisti Crnogorske kulturne mreže. Poenta njihovog oglašavanja staje u jednu rečenicu: ,,Krajnje je vrijeme da Đukanović, kao čovjek sa najvećim autoritetom u državnom aparatu, pokrene inicijativu za rekonstrukciju državne administracije”.

Znaju iz CKM da kucaju na otvorena vrata. Već ove subote biće održana treća sjednica Savjeta za praćenje realizacije predizbornog programa DPS-a.

Najavljena tema – analiza rezultata iz oblasti evropskih i evroatlantskih integracija – ni izbliza ne odslikava predstojeću dramu. Tamo će Milo Đukanović, u svojstvu predsjednika partije, propitivati i saslušavati svoje saradnike. Sjednicama Savjeta, uz članove Predsjedništva i predsjednike opštinskih odbora DPS-a, prisustvuju i ministri, njihovi pomoćnici i sekretari ministarstava, starješine organa državne uprave, poslanici i gradonačelnici.

Tu će, najavljuju upućeni, premijer Đukanović objelodaniti svoje zamjerke i imenovati krivce. Uslijediće onda red kritike, pa red samokritike. Lažni alibi i neodrživa obećanja. Konačna odluka o tome ko je kažnjen (smijenjen), kome je data nova šansa a ko iz ovog kruga Đukanovićevih unutarpartijskih čistki izlazi kao pobjednik (naši sagovornici u ovoj kategoriji tipuju na najglasnije aktere afere snimak) biće prepuštena Šefu. On je, izgleda, nedavno najavio da će taj posao obaviti prije nego državna administracija, krajem jula, krene na ljetnji raspust.

Medijske i kafanske analize već su locirale potencijalne žrtve. Tako se, kažu, prethodnom premijeru, aktuelnom potpredsjedniku i ministru vanjskih poslova i evropskih integracija Igoru Lukšiću spočitavaju (pre)veliki troškovi njegovog ministarstva, ali i naglašeno interesovanje evropskih diplomata za niz političkih i ekonomskih afera u koje je upleten vrh DPS-a. Iza kulisa, njegov se položaj dovodi u direktnu vezu sa međusobnim odnosom snaga i (ne)poznatim rivalitetima u vrhu DPS-a. U tom kontekstu posebno se potencira Lukšićev odnos sa Milanom Roćenom, glavnim političkim savjetnikom premijera Đukanovića, čija vaninstitucionalna moć naveliko prevazilazi zvaničnu funkciju.

Da mladi lavovi iznikli iz CEŠ-a (crnogorska ekonomska škola) Veselina Vukotića ne kotiraju najbolje pokazuju i najave prema kojima je dobro ribanje najmanje što sljeduje ministra ekonomije Vladimira Kavarića i ministra rada i socijalnog staranja Predraga Boškovića. Kavarić bi se na tapetu mogao naći zbog neuspjele misije u parlamentu, gdje je trebalo da zaštiti političke i ekonomske interese Đukanovića i Olega Deripaske. Boškoviću se spočitava rastuće nezadovoljstvo armije socijalno ugroženih i, posebno, nedovoljan doprinos njegovog ministarstva tokom kupovine glasova za predsjedničkog kandidata DPS-a Filipa Vujanovića.

Kritika ne gine ni Petru Ivanoviću, ministru poljoprivrede. Njemu se, lako je odgonetnuti, na teret stavlja javni sukob sa manje više svim poljoprivrednim proizvođačima u Crnoj Gori i privatni rat koji je ministar poveo sa dijelom ovdašnjih medija. Iako je sve to tačno, pravednije bi bilo zapitati vrh DPS-a (ili onoga na vrhu) kako im/mu je uopšte palo na pamet da Ivanovića proizvedu u ministra poljoprivrede.

Ovonedjeljna najava čistke u Montenegroerlajnzu, gdje će nakon 19-to godišnje vladavine bez funkcije ostati Zoran Đurišić (zamijeniće ga, kako stvari stoje, Daliborka Pejović) nanovo aktuelizuje i status Milice Pejanović Đurišić u Vladi i vladajućoj partiji. Ministarka odbrane bi tako, pred partijskim kremom, mogla dobiti pohvale zbog međunarodnog angažmana i rastućeg rejtinga koji ima kod kolega sa Zapada. Bude li, međutim, Šef htio drugačije – ministarki će se zamjeriti stanje na domaćem terenu i pad podrške javnosti za članstvu u NATO-u.

Skupa sa premijerom predstojeće čistilište, manje više bezbrižno, mogu čekati i Branimir Gvozdenović (turizam i održivi razvoj), Duško Marković (pravda), Miodrag Radunović (zdravlje) i Radoje Žugić (finansije). Njih na površini ne održavaju rezultati ministarstva koje im je povjereno već ranije zasluge i nešto što bi se moglo podvesti pod „vannastavne aktivnosti”. Zna Šef. I pamti. Da nije tako, možemo samo zamisliti koliko bi truda morao da potroši Duško Marković kako bi partijskim drugovima objasnio nemoć da priguši požar koji je na javnoj sceni rasplamsala rastuća netrpeljivost između Svetlane Vujanović, Vesne Medenice i Ranke Čarapić.

Podrazumijeva se da u subotu niko neće zapitati premijera: zašto je u ovom mandatu njegove vlade jedna od najvećih registrovanih investicija bila ona u kojoj je Đukanović prodao vlastite akcije u Prvoj banci. Umjesto toga, priča bi se mogla povesti o individualnim učincima i daljoj sudbini ministara iz redova DPS-ovih koalicionih partnera. Trenutni odnosi u vladajućoj koaliciji ne obećavaju previše pohvala u toj debati. Ali premijer i njegov DPS su u ovom odnosu snaga prinuđeni da trpe i ono što im se nimalo ne dopada. I tek će.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

POSLIJE ZAPLIJENE BEZAKCIZNIH CIGARETA U LUCI BAR: Duvanski profit mijenja vlasnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Uprava prihoda i carina zaplijenila oko 145.000 paketa cigareta u magacinima Slobodne carinske zone. Šta sad?

 

„Sa velikim stepenom sigurno kažemo da je šverc cigareta preko Luke Bar klinički mrtav“. Tako je premijer Dritan Abazović opisao zaplijenu oko 145.000 paketa cigareta, u magacinima barske Slobodne carinske zone.

„Plan Vlade je da se nakon oduzimanja stvori zakonski okvir i mogućnost da se cigarete izvezu iz zemlje, prodaju, a novac upumpa u budžet”, pojasnio je Abazović koji je prisustvovao početku utovara neocarinjenih cigareta.

Uprava prihoda i carina ranije je naložila Carinarnici Bar da oduzme duvanske proizvode, vrijedne više desetina miliona eura, prethodno ne produživši rok za njihovo skladištenje u Slobodnoj carinskoj zoni. Cigarete su oduzete zbog isteka rokova za izmještanje iz skladišta.

Abazović ističe da je šverc bio najunosniji posao u Crnoj Gori. Tvrdi da je riječ o poslu koji je težak 500 miliona eura godišnje. Kaže da želi da vrati kredibilitet Upravi carina i Luci Bar, nakon čije podrške je država dosla u situaciju da bude vlasnik preko 100.000 paketa duvana.

„Ovo nikada nije bio državni posao. To je velika prevara koja se plasirala. Mi danas završavamo sa ovim procesom. Počinje proces transporta koji će trajati nekoliko dana. Kao što smo obećali, izborićemo se sa svim vidovima kriminala i mafije”, rekao je Abazović.

Premijer je najavio mogućnost da dug Fonda za zdravtsveno osiguranje od 60 miliona eura pokriju iz sredstava od prodaje zaplijenjenih cigareta.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže da je intencija da se nakon što se popiše roba koja je pronađena i koja će se izmjestiti, izveze iz Crne Gore. On smatra da Luka Bar i Slobodna zona, koje su bile pod ružnim imidžom, treba da dobiju novo lice. Tvrdi da zaplijenjene cigarete ne mogu biti plasirane na našem tržištu.

„Dolazimo do nivoa da je ostalo malo prostora za nelegano tržište. Prvo ćemo da nađemo mehanizme akciznog opterećenja, kako bi imalo smisla da se pod punim nadzorom države iznese iz Crne Gore. Na taj način ćemo prihodovati ozbiljna sredstva. Ukoliko bi se sadašnja zakonska opterećenja, koja su sada na tržištu, primijenila na ovu robu, koja je nižeg kvaliteta, ona ne bi imala neku ekonomsku prohodnost”, kazao je Damjanović.

Izvršna direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) Vanja Ćalović Marković smatra da je problem u tom planu to što dio tih cigareta uopšte ne može biti prodat. Pojasnila je da u švercu duvana postoje tri vrste cigareta koje se krijumčare.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRAVOSUĐE, BANKE I ZLOUPOTREBA MOĆI: Falsifikatom do bogatstva?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sve više je povoda za sumnje u presude sudova pod komandom Vesne Medenice, tokom trajanja njene funkcije i nakon odlaska sa nje. I Dragan Senić tvrdi da je presudom zasnovanom na falsifikovanom dokumentu (mjenici AA 0889562) oštećen za ogroman novac. Pa traži reviziju i čeka odluku Tužilačkog savjeta

 

Širi se istraga o zloupotrebama nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i Vrhovne države tužiteljke Vesne Medenice. Više nije o riječ o dva već o četiri predmeta u kojima je, sumnja se, presuđeno tako što su sudije u postupku izvršile njeno naređenje. Ne mareći za činjenice i pravdu.

O načinu na koji je funkcionisalo pravosuđe pod komandom Medenice nedavno je, u Tužilaštvu, svjedočio sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković. Novinarka TV Vijesti Svetlana Đokić predočila nam je dio njegovog iskaza o tome kako je postupio nakon što je Medenica, tada već bivša predsjednica Vrhovnog suda, od njega naručila presudu vršeći, jezikom krivičnog prava, nezakonit uticaj.

„U tom trenutku sam se našao u veoma nezahvalnoj poziciji. Da sam odbio, zamjerio bih joj se, shvatio sam da mi može vrlo lako stvoriti goleme probleme u pravosuđu, a s druge strane otvorio bih prostor za dalje pritiske da se taj predmet što prije završi, a koji bi sigurno uslijedili čim se ona za njega zainteresovala”, objasnio je Stanković u svom iskazu. „I donio sam tu (traženu – prim. Monitora) odluku, smatrajući to u tom trenutku najjednostavnijim rješenjem, da sklonim taj predmet iz kancelarije, a što je najvažnije da skinem nju sa dnevnog reda”.

U zapisniku sa saslušanja zapisano je i opravdanje hercegnovskog sudije. On se, kaže, kaje a nezadovoljne stranke mogu da se – žale.

„Ja, kao i sve sudije parničari u Crnoj Gori, predmete često lomim preko koljena…  U tim uslovima se ponekad donose odluke sa jasnim falinkama samo da bi se predmet riješio”. Pravdajući svoje postupke sudija-svjedok saopštio je da nije mogao da se odupre pritisku Vesne Medenice, ali jeste drugima koji su dolazili iz Višeg ili Apelacionog suda. Sa tih adresa je „u najmanje dva navrata”, dobijao direktne naloge kako da postupi u određenim predmetima. Ali ih, kaže, nije izvršio.

Možemo samo da razmišljamo o tome koliko je sličnih presuda donijeto u crnogorskim sudnicama. Po predočenom modelu: predmet sklonim iz kancelarije, moćnika skinem s dnevnog reda. A možemo i da se zapitamo šta je sa onima kojima su takve presude, jednostavne i efikasne, nanijele nepravdu i, nerijetko, donijele velike egzistencijalne probleme. Posebno ako pretpostavimo, a za to već postoji jak osnov sumnje, da se niz presuda donijetih pod pritiskom onih koji mogu da naruče ili kupe pravdu protezao od najnižih do najviših sudskih instanci. Odnosno, od osnovih do Vrhovnog suda.

Iz arhiva sumnjivih slučajeva izdvojimo jedan. On je dio priče o švajcarskim kreditima koje je nekadašnja Hypo Alpe Adria Banka (HAAB) svojim klijentima isplaćivala u domaćoj valuti (eurima) a nominalno obračunava u švajcarskim francima. Da bi naknadno, na kursnim razlikama, ostvarila ogromnu razliku. Gurajući u probleme i bijedu nekoliko stotina svojih klijenata u Crnoj Gori. I hiljade njih u regionu.

„Poslovanje Hypo Alpe Adria Grupe u Jugoistočnoj Evropi najveći je kriminalni akt nakon Drugog svjetskog rata”, ocijenio je Kristijan Bohler, inspektor austrijske policije i vođa posebnog tima zaduženog za istraživanje afere Hypo u Beču.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Prelazak na dužnost u Privredni sud, pozicionirao je Jovanića na skali uticaja. Kao što je višestruko uvećao štetu koju je on, sa nove pozicije, proizvodio ovdašnjoj privredi, ali i cijelom društvu.

Njegovim odlukama nepristrasnim sudijama su oduzimani predmeti, nepodobni su premještani sa sistemski važnih funkcija, a protiv nesalomivih su pokretani discilinski postupci s naumom da se, uz pomoć Medenice i njenog Sudskog savjeta, istjeraju iz sudnice.

Jovanić je mandat u Privrednom sudu započeo pomenutom aferom KAP. Kao stečajni sudija u postupku morao je biti u toku prodaje imovine bankrotirale firme. A ona je Veselinu Pejoviću i njegovom Unipromu prodata uz kršenje praktično svih postojećih pravila i procedura.

Stečajni upravnik Veselin Perišić prodao je imovinu koja nije pripadala KAP-u;  Kupac godinama nije platio „kupljeno“; Država i Opština Podgorica častile su ga, nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sa nekih 2,5 miliona kvadrata građevinskog zemljišta uz oproštene komunalije, uz sumnje da je taj aranžman ugovoren ranije, mimo znanja drugih potencijalnih kupaca; Stečajni upravnik je novom vlasniku iznajmljivao radnike i iz stečajne mase plaćao fizičko obezbjeđenje (stražare) prodate imovine, a stečaj je okončan tek krajem prošlog ljeta. Povjerioci su namirili manje od 10 odsto svojih (priznatih) potraživanja a Pejović je nekoliko mjeseci kasnije zaustavio proizvodnju u svojoj fabrici.

Nabrojati sve one koji su podnijeli krivične prijave zbog (ne)postupanja stečajnog sudije i upravnika zahtijevalo bi još jedan, makar ovoliki, pasus. Ne znamo, ipak, da li su i  za slučaj KAP  Jovanić i grupa njegovih saradnika privedeni u ponedjeljak. Čekamo zvanične informacije iz SDT-a.

Jovanić, uporedo sa poslom predsjednika Privrednog suda obavlja, ili je obavljao, posao stečajnog sudije u KAP-u, Boksitima, Radoju Dakiću, Vektri Boki, Brodogradilištu Bijela, Onogoštu, uz još nekoliko stotina stečajnih postupaka manje vrijednosti. Karakteristično za većinu njih  je da se radi o kompanijama koje su bile, ili su prešle, u vlasništvo nekog od ovdašnjih pobjednika tranzicije. I da su stečajni postupak u njima pratile sumnje i optužbe zbog brojnih, velikih, zloupotreba.

Veselin Pejović je, uz KAP, kupio i imovinu Boksita u stečaju ali i njihovu koncesiju za kopanje crvene rude. Opet uz brojne kontroverze.

Veselin Barović nije uspio u naumu da državno zemljište, 1,5 miliona kvadrata u zaleđu Velike plaže, urbanizuje i proda kao svoje vlasništvo. Iako je stečajni upravnik Žarko Ostojić (Jovanićev kum i kolega iz afere pljačka Vrhovnog suda) u više navrata oglašavao prodaju tog zemljišta. Znajući da ono ne pripada Solani.

Dragan Brković, vlasnik HTP Boka uhapšen je prošlog ljeta zbog sumnji da je novac dobijen prodajom imovine svog preduzeća u stečaju, umjesto povjeriocima, distribuirao sebi bliskim kompanijama iz nekadašnjeg sistema Vektra (bankrotirala i promijenila vlasnika). Prethodno je, uz pomoć Blaža Jovanića, godinama blokirao  uvođenje stečaja koji su tražile banke kojima je dugovao. Bivši radnici Boke godinama su upozoravali na zloupotrebe ali Jovanić i stečajni upravnik koga je imenovao (navodno, još jedan njegov kum)  nijesu imali sluha za njih. Dok se nije umiješalo SDT.

Kao što je i Vesna Medenica ostajala slijepa na njegove propuste i, moguće, nezakonite radnje.

Udruženje za zaštitu interesa manjinskih akcionara DKP-a (njih je bilo 3.600), nezadovoljno načinom na koji je proveden stečajni postupak u njihovom preduzeću, uložilo je u novembru 2015.  Privrednom sudu zahtjev za reviziju postupka. I ako je u pitanju postupak koji bi trebalo da se rješava po ubrzanoj proceduri, njihov zahtjev čamio je, skriven, sve do jula 2020. Tek tada, nakon skoro pet godina,  proslijeđen je na postupanje Vrhovnom sudu. Sporna imovina je do data trajno izgubljena. Reakcije Medenice nije bilo.

Na krivičnu prijavu koju su protiv Jovanića državnom tužilaštvu podnijeli predstavnici Udruženja još nije bilo zvanične reakcije.

Zanimljiva je i priča sa predmetom vezanim za odluku EPCG-a da od Aca Đukanovića i italijanske A2A kupi većinski paket akcija Rudnika uglja u Pljevljima. Jovanić je taj predmet oduzeo sudiji Nataši Bošković nakon što je ona, dva puta, donosila mjeru privremene zabrane sprječavajući da se taj posao pravno okonča dok se ne razriješe kontroverze koje su ga pratile. I krivične prijave dijela manjiskih akcionara EPCG-a ostale su bez reakcije tužilaštva ali i Sudskog savjeta.

Nabrajanje bi moglo potrajati. Ipak, tek treba da saznamo za šta, konkretno, SDT sumnjiči Jovanića i njegove saradnike. Onda treba napisati optužnicu koju, opet, mora da potvrdi nadležni sud. Odnosno, neko od Jovanićevih kolega – on je i dalje sudija i predsjednik Privrednog suda. Kad sve to prođe predviđenu proceduru predmet treba dovesti do pravosnažne presude.

Iskustvo uči (suđenja za aferu Telekom, Koverta (Slavoljub Stijepović), Carine (Miomir Mugoša) da bi do okončanja tog postupka mogle proći godine. Uz mogućnost da se predmet okonča plaćanjem odštete optuženim pa pravosnažno oslobođenim (Šarić, Kalići…).

Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama vladavine Medenice, Jovanića i njima sličnih. Ako dobije priliku da se oporavi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo