Povežite se sa nama

MONITORING

Bitka za Ranku

Objavljeno prije

na

Da li će Ranka Čarapić na mjestu Vrhovnog državnog tužioca zamijeniti Ranku Čarapić, još se ne zna. Ne zna se ni kojom vrstom većine će se o tome odlučivati. Ni kada. Ono što se, međutim, dobro zna jeste – zašto DPS želi njen reizbor. Zadužili su se. Obostrano. Zato se bije bitka za Ranku.

Naum Demokratske partije socijalista da za prvog čovjeka tužilaštva još jednom ustoliči lojalnu i dokazanu im vojnikinju, osim za sada još uzdržanog stava koalicionog partnera, remete – Brisel i opozicija. Uprkos tome Čarapićka se kandidovala, kandidovali je, pa, potom, Tužilački savjet jednoglasno prihvatio. Nakon što joj je pretposljednjeg dana maja i zvanično iscurio petogodišnji mandat, sada u svojstvu kandidata za istu funkciju, čeka.

To je već duže vrijeme poznata stvar – Evropa je ne želi ponovo na čelu tužilaštva. Razlog je, prije svega, afera Snimak. Sjetimo se: iz tužilaštva je tada saopšteno ,,da u izjavama aktera afere nema elemenata krivičnog djela”. Brisel je, uz to, jasno stavio do znanja hitnost usvajanja ustavnih reformi, najkasnije do jeseni, u sklopu kojih zvanična Crna Gora mora uvažiti sugestije Venecijanske komisije po kojima je za izbor VDT-a, za razliku od sada potrebne proste većine, neophodna – kvalifikovana.

Premijer Milo Đukanović i njegovi su primili narečeno k znanju, pa u Skupštini, posljednjeg dana maja, digli ruke za zaključke o izgrađivanju povjerenja u izborni proces. Među njima je, prvi na listi, taj da su poslanički klubovi u Skupštini Crne Gore, koji prihvataju zaključke, saglasni da će se i prije postupka izmjene Ustava, Vrhovni državni tužilac birati kvalifikovanom većinom, imajući u vidu preporuke Venecijanaca.

Uslijedila je medijska radoznalost: ,,Da li će Ranka Čarapić za reizbor u parlamentu imati podršku kvalifikovane (pominje se dvotrećinska) većine za koju su potrebni glasovi Krivokapićeve partije?” Ili: ,,Ko će glasati protiv?” Odgovor: čitava opozicija i, možda, SDP. Tamo, kao što znamo, caruje raznoglasje. Uglavnom Ranka, sada, čeka Ranka. Krivokapića. Da prelomi.

U cijeloj priči o kandidaturi Ranke Čarapić treba imati u vidu i ovo što je kazala zastupnica Pozitivne Crne Gore Azra Jasavić: ,,Njena kandidatura može biti politički trik vladajuće koalicije, od koga bi kasnije odustali da bi navodno izašli u susret opoziciji, a zauzvrat od opozicije bi zahtijevali da spusti ljestvicu u procesu ustavnih reformi.”

Činjenica da je Ranka Čarapić ponovo u igri, govori dovoljno za sebe: Đukanović ne želi da se igra sa – za njega, familiju, familiju, i DPS – egzistencijalno važnom pozicijom u mehanizmu vlasti. Jedno su ministri, direktori agencija i uprava, sekretari… Tužilac je druga priča: otvara vrata Spuža.

Zadužila je Ranka Čarapić DPS. Perfektno zna, obučila se, da zataškava njihove prljave poslove: Telekom, Zavala, Šarić, Kalić, Keljmendi, Listing, Snimak, Drago Đurović… Bez pomaka, osim nagore, u slučajevima ratnih zločina: Kaluđerski laz, Deportacije… Ništa od rješavanja 47 nerasvijetljenih ubistava među kojima i novinara Duška Jovanovića, inspektora Slavoljuba Šćekića, koja podrazumijevaju moćne nalogodavce. Tu su redovni napadi na novinare, uništavanje imovine…

Dok su pravosudne i policijske institucije regiona podizale optužnice, hapsile i plijenile imovinu teških kriminalaca sa direktnim poslovnim vezama u Crnoj Gori, bolje – sa imperijama u našoj državi, VDT je gledala širom zatvorenih očiju. Zna: ne valja se zamjerati njihovim političkim mentorima u vrhu vlasti.

Otišla je i korak dalje. Kazala je, pa će po tome ući u legendu borbe za organizovani kriminal: ,,Znate kako, kriminalci imaju svoj moral i oni to strašno znaju da cijene. Zato ja nikada nijesam imala problema, zato što nikada nikome nijesam stavila na teret ono za šta nijesam imala dokaze.” Poštovanje je obostrano.

Zamjerke na rad Ranke Čarapić imaju i koleginice iz sistema. Njenog. Tako smo, u posljednje vrijeme sve češće svjedoci brojnih nesuglasica i međusobnih optuživanja u ključnom pravosudnom trouglu – Ranka Čarapić, predsjednica vrhovnog suda Vesna Medenica, predsjednica Apelacionog suda Svetlana Vujanović. Ne tako davno, a to najbolje ilustruje očajnu koordinaciju u organima koji bi trebalo da se bave borbom protiv organizovanog kriminala, Ranka Čarapić je priznala da nije znala za Bijelu knjigu organizovanog kriminala, koja bilježi spisak ordinirajućih kriminalnih grupa u Crnoj Gori. Da stvar bude još gora: mnogi segmenti Bijele knjige bili su dostupni javnosti.

Rad Ranke Čarapić i njenu posvećenost borbi protiv kriminala dobro ilustruje i analiza koju su uradili u MANS-u. Rezultati istraživanja više od 300 prvostepenih presuda koju je uradila ta nevladina organizacija pokazuju da su mnogo veće šanse da šumari završe u zatvoru zbog korupcije nego javni funkcioneri! Uz to, krivična djela koja nijesu koruptivna čine 63 odsto zvanične statistike, čiji su podaci uljepšani i fiktivno povećani, piše u analizi.

Zadužio je i DPS nju. Dok je ona ispitivala ispravnost poslovanja crnogorskih preduzeća, njen suprug Budimir nerijetko je poslovao baš sa njima. Za Čarapića nema biznis barijera. Hoće ga poslovi sa državnim firmama. Nema veze što su pod istragama. Supruge.

U okviru istraživačkog projekta Pod lupom identifikovano da je firma Comexport, čiji je Čarapić stopostotni vlasnik, izvršni direktor i ovlašćeni zastupnik, u februaru 2008. godine, na tenderu za remont Termoelektrane Pljevlja raspisanom od strane EPCG dobila posao u vrijednosti od 59.955,48 eura. Nešto kasnije, kada mu je supruga napredovala u VDT-u, Comexport je dobio još dva tendera. Prvi, vrijedan 113.490,00 eura, drugi – 104,496,74 eura. U tom periodu, za vrijeme javnih nabavki, tužilaštvo je uveliko provjeravalo poslovne papire Elektroprivrede. Iako je, prema pisanju Vijesti, bilo dokaza o kriminalnim radnjama, Ranka Čarapić je presudila u korist EPCG. I, indirektno – bračnog druga.

Slično je bilo i u slučaju gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše sa kojim Ranka Čarapić ima odlične odnose. Osjetilo se to na sudbinama krivičnih prijava koje su završavale na njegovoj adresi. Listom su odbacivane.

Najeklatantniji primjer tiče se posla sa Carinama kada je Podgorica, kraće – Mugoša, toj firmi dodijelio 15.205 kvadrata gradskog građevinskog zemljišta za samo 2,5 miliona. Umjesto 13,5 miliona, koliko je pisalo u tenderskoj dokumentaciji. Čarapićka nije ništa preduzela. Onda je po privatnoj tužbi biznismena Veselina Šofranca Vrhovni sud poništio posao. Obrazloženje: ugovor ništavan, protivan propisima. Ni to nije bilo dovoljno Čarapićkoj, pa je i nakon svega toga odbacila krivičnu prijavu MANS-a protiv postupajućeg tužioca Saše Čađenovića, onog koji prethodno nije pronašao ništa sporno u Mugošinom ugovoru sa Carinama.

I u tom periodu Budimir Čarapić poslovao je sa firmom čije poslove sa Podgoricom je istraživala supruga. Pod lupom je ustanovio – Comexport je Carinama Čedomira Popovića nabavio opremu vrijednu od 23.453,87 eura.

Nije to sve. Miomir Mugoša je Čarapiću dodijelio tender i za nabavku opreme za u to vrijeme tek sagrađeni bazen Morača u Podgorici. Vrijednost nabavke – 115.308,00 eura. Pisali su mediji: ,,Da li je to bila najbolja ponuda Pod lupom nije moglo biti utvrđeno jer opštinska administracija odbija da dostavi tendersku dokumentaciju. Gradski administrator je zahtjev odbio, tvrdeći da je nenadležan i proslijedio ga Službi za zajedničke poslove Podgorice, koja ga ignoriše.”

Ima još: Comexport je i 2008. poslovao sa Mugošom. Tada je dobio tender za nabavku i montažu namještaja i opreme za Ustanovu za rehabilitaciju i resocijalizaciju korisnika psihoaktivnih supstanci. Vrijednost: 95.399 eura.

Nakon muževljevih narečenih poslova sa Mugošom, u kancelariju tužioca dolazi vijest o napadu gradonačelnika na novinarsku ekipu Vijesti. Ranka Čarapić je svojski stala u odbranu svog političkog prijatelja, suprugovog poslovnog partnera. Iako je, pokazuje to snimak diktafona novinara Vijesti, gradonačelnik vrijeđao novinarsku ekipu, ošamario fotoreportera Borisa Pejovića, te su zajedno on i sin Miljan, koji je potegao i pištolj, nasrnuli na Mihaila Jovovića, probivši mu bubnu opnu.

Čarapićkino tužilaštvo nikada nije utvrdilo kome je pripadao pištolj (štoviše – vatreno oružje volšebno je nestalo iz procesa), već je junački podiglo optužnicu protiv – Jovovića. To je samo najočiglednija ilustracija modela po kojem funkcioniše crnogorsko pravosuđe, kao organ nekontrolisane moći: žrtve postaju napadači. I obrnuto.

Ranka Čarapić nije smatrala za shodno ni da procesuira prijavu bivšeg lidera SDP-a Žarka Rakčevića protiv gradonačelnika Podgorice. Koncem 2009. godine Rakčević je Ranki Čarapić dostavio papire o kriminalnim radnjama Miomira Mugoše u vezi sa nabavkom ljekova dok je Mugoša bio u fotelji ministra zdravlja. Čarapić je odbacila prijavu, a Rakčevića, saopštili su istraživači Pod lupom, nikada nije kontaktirala. Mugoša je pri srcu.

Pa da je ponovo ne kandiduju za VDT? Ranka – sigurica.

Marko MILAČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZBRKA U DRŽAVNOM TUŽILAŠTVU: Ko je nadležan za bivše čelnike UP

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić naredio je hapšenje dvojice policijskih rukovodilaca zbog sumnje da su „skidanjem“ zabrane ulaska Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću zloupotrijebili službeni položaj, ali je SDT preuzeo predmet i oslobodio ih

 

Hapšenje visokih policijskih službenika Aleksandra Boškovića i Saše Đurovića odjeknulo je prethodne sedmice. Lišenje slobode rukovodilaca u Upravi policije naredio je podgorički osnovni državni tužilac Vukas Radonjić. Nakon tog događaja nastala je opšta zbrka u državnom tužilaštvu, ali i u bezbjednosnom sektoru.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je, istog dana kada je objavljena vijest o hapšenju Boškovića i Đurovića, preuzelo slučaj od Radonjića i odlučilo da u njihovim postupcima nema elemenata krivičnog djela. Ono je naredilo Specijalnom policijskom odjeljenju da policijske rukovodioce pusti na slobodu.

Radonjića je zatvorio Boškovića i Đurovića zbog osnova sumnje da su krajem prošle godine zloupotrijebili službeni položaj nezakonitim ukidanjem zabrane ulaska u Crnu Goru beogradskim kriminalcima Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću. Protiv njihove kriminalne grupe je u Srbiji podignuta optužnica zbog više ubistava i trgovine drogom, a važe za saradnike kavačkog klana i njihovog odbjeglog vođe Radoja Zvicera.

Belivuk i Miljković su optuženi i u Crnoj Gori za ubistvo pripadnika škaljarskog klana Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića. Oni su tada, prema sumnjama SDT-a, nelegalno ušli u Crnu Goru da bi počinili ovaj zločin. U to vrijeme im je kao bezbjednosno interesantnim licima, bio zabranjen ulaz u Crnu Goru. Krajem prošle godine, međutim, dozvoljeno im je da uđu u državu kao gosti kotorskih kriminalaca Slobodana Kašćelana i Zvicera. Glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ranije je pojasnio da je menadžment Uprave policije „skinuo“ zabranu ulaska na zahtjev srpskih bezbjednosnih službi, ali do danas nema materijalnih dokaza koji bi potkrijepili tu tvrdnju.

Osnovni državni tužilac Vukas Radonjić, ipak je sumnjao da zabrana ulaska opasnim beogradskim kriminalcima nije skinuta u skladu sa zakonom. Monitor nezvanično saznaje da je do osnova sumnje došao nakon saslušanja službenice Granične policije S.I. protiv koje je prijavu podnio državni sekretara u MUP-u Rade Milošević. Nakon toga odredio je zadržavanje policijskim službenicima zbog, kako saznaje Monitor, opasnosti da će uticati na svjedoke, saradnike, između ostalog, i na S.I.

Privođenje Boškovića i Đurovića izazvalo je, prema informacijama Monitora, veliko interesovanje kod tužilaca višeg ranga od Radonjića. Iste noći nazvala ga je predsjednica Višeg državnog tužilaštva u Podgorici Lepa Medenica. Milošević je na pres konferenciji kazao da je Medenica pokušala da vrši pritisak na Radonjića.

„Naređeno mu je kako da postupa, a postupajući tužilac je to odbio“, kazao je Milošević na pres konferenciji.

Pravnici objašnjavaju da Medenica nije imala zakonski osnov da direktno telefonom pozove Radonjića i naloži mu kako da postupa. Zakonom propisana komunikacija je da Medenica, kao predsjednica tužilaštva višeg ranga, pismenim putem šalje obavezujuće uputstvo rukovodiocu osnovnog tužilaštva. On dalje prosljeđuje uputstvo tužiocu nadležnom za taj predmet. Ovdje je očigledno bila riječ o žurbi da se neke radnje završe što prije.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

IZVJEŠTAJ O POSTUPANJU BEZBJEDNOSNOG SEKTORA NA CETINJU: Papir bez pravne snage

Objavljeno prije

na

Objavio:

Komisiju Vladinog Biroa za operativnu koordinaciju ne prepoznaje zakon, zbog čega njen izvještaj nema pravnu snagu.  Međutim, ovaj dokument  može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu eventualne postupke

 

Nešto više od mjesec dana od ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija, završen je dokument komisije, koju je osnovao Biro za operativnu koordinaciju (BOK), a koja je trebala da utvrdi šta se dešavalo na dan ustoličenja na Cetinju, 5. septembra ove godine, i da li je bilo propusta u radu izvršnih organa.

Noć uoči ustoličenja došlo je do sukoba između premijera Zdravka Krivokapića i ministra unutrašnjih poslova (MUP) Sergeja Sekulovića i direktora Uprave policije Zorana Brđanina, jer su navodno, vođeni bezbjednosnim procjenama Agencije za nacionalnu bezbjendost (ANB) i Uprave policije, čelnici policije bili za to da se ustoličenje izmjesti ili odgodi. Krivokapić je navodno tražio smjenu Sekulovića i Brđanina, ali se predomislio prije konferencije na kojoj je to trebao da najavi, a nakon reakcija zemalja Kvinte i najave Građanskog pokreta URA da će uskratiti podršku Vladi. Na toj konferenciji je, međutim, premijer iznio da će Vlada obrazovati tijelo, koje će ispitati rad svih državnih organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Iza Krivokapića stali su Demokratski front i Demokratska Crna Gora, dok je iza Sekulovića i Brđanina stao potpredsjednik Vlade i koordinator bezbjednosnih službi Dritan Abazović.

Izvještaju o rezultatima postupanja sektora bezbjednosti tokom ustoličenja mitropolita Joanikija, prethodilo je prepucavanje između političkih lidera. Vlast i dalje preokupira  ko je bio za, a ko protiv ustoličenja novog mitropolita, dok se gotovo i ne pominje  uloga najvećeg opozicionog subjekta Demokratske partije socijalista (DPS) u neredima na Cetinju.

Komisija, na čijem čelu je poslanik Socijalističke narodne partije (SNP) Dragan Ivanović, konstatovala je u Izvještaju  da su lica kojima tu nije bilo mjesto i koja nisu u lancu odgovornosti, prisustvovala  sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija. Situaciju je, piše u izvještaju, dodatno usložnila činjenica da su se Sekulović i Brđanin protivili ustoličenju na Cetinju, pozivajuću se na procjene ANB-a i Uprave polcije. Komisija je zaključila da je Uprava policije profesionalno odradila svoj posao.

,,Uzimajući u obzir sve okolnosti, probleme i uočene nedostatke, UP je 5. septembra svoj zadatak obavila profesionalno i efikasno, čuvajući ustavni poredak i štiteći zagarantovana vjerska prava i slobode”, navodno piše u Izvještaju.

Na posljednjoj sjednici BOK-a nije usvojen Izvještaj, niti se razmatrao, jer je Ivanović bio odsutan. Abazović je rekao da je na sjednici preovladao stav da u Izvještaju nije dovoljno potencirana uloga državnog tužilaštva u potencijalnom suzbijanju rizika za dešavanje na Cetinju 4. i 5. septembra.

,,Siguran sam da će to biti glavni komentar nakon što se mi i zvanično izjasnimo, i vjerujem da će i Komisija to prihvatiti. Možda je to nešto što je promaklo, ali to je jako važna činjenica vezana za aktivnosti državnog tužilaštva u susret i tokom dešavanja na Cetinju”, kazao je Abazović.

Članovi Biroa za operativnu koordinaciju će na narednoj sjednici dati komentare na Izvještaj, ali i usvojiti zaključke. Prema nezvaničnim informacijama Monitora, pojedini članovi će insistirati da se kroz zaključke precizira da Sekulović i Brđanin nijesu bili protiv ustoličenja mitropolita, već da nijesu željeli da ugrožavaju bezbjednost štićene ličnosti (patrijarha Porfirija), za čiji su život bili najodgovorniji kao rukovodioci policije. Da je postojao visok stepen opasnost po život štićene ličnosti ukazuju bezbjednosne procjene ANB-a.

Iako bi Izvještaj trebao da završi priču o događajima na Cetinju, sagovornici Monitora iz izvršne vlasti smatraju da se to neće dogoditi. Jedan od lidera Demokratskog fronta i predsjednik skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu Milan Knežević tražio je da Izvještaj, koji trenutno nosi oznaku tajnosti, bude dostavljen članovima tog tijela. Takođe je tražio da se taj dokument otvori za javnost.

Nezvanični izvori Monitora tvrde da je i ministar Sekulović predložio da se svi iskazi, na osnovu kojih je sačinjen Izvještaj, učine javnim. O tome će se, međutim, takođe raspravljati na narednoj sjednici BOK-a, a i na nekoj od narednih sjednica Vlade.

Izvještaj, međutim, tvrde eksperti sam po sebi ne može da ima pravno dejstvo. Riječ je o komisiji koju ne prepoznaje sistem, niti zakoni. Međutim, ovaj Izvještaj može poslužiti kao osnov sumnje drugim, stvarno nadležnim, državnim organima da pokrenu postupke. Jedan od njih je Skupština, koja vrši kontrolnu funkciju izvršne vlasti, i može da pokrene parlamentarnu istragu. Odbor za bezbjednost i odbranu je već obavio kontrolna saslušanja čelnika bezbjednosnog sektora na sjednici koja je trajala devet sati.

Na osnovu Izvještaja moglo bi da djeluje i državno tužilaštvo, ukoliko je stvarno bilo ,,veleizdaje” i ,,pokušaja državnog udara u Vladi” koji su se pominjali nakon 5. septembra. Međutim, Abazović od početka potencira ulogu tužilaštva koje nije regovalo uoči, tokom i nakon protesta na Cetinju. On će, prema saznanjima Monitora, inicirati da BOK u tom pravcu donese i jedan od zaključaka nakon rasprave o Izvještaju.

Ovaj dokument, čini se, neće otkriti ništa novo o postupanju policije, tužilaštva, Vlade, političara tokom protesta na Cetinju. Neće ni otkloniti neslaganja nosilaca vlasti u Crnoj Gori. Izvještaj konstatuje da su Sekulović i Brđanin predlagali da se, zbog bezbjednosnih razloga, odgodi ili izmjesti ustoličenje, što ide na ruku onih koji zagovaraju njihovu smjenu zbog protivljenja ustoličenju. Dok, sa druge strane, zaključuje i da je Uprava policije radila profesionalno što je argument onih koji brane ministra i prvog čovjeka policije. Međutim, iako je zakonska obaveza ministra unutrašnjih poslova i direktora Uprave policije da postupaju jedino na osnovu podataka koje prikupi policija (uniformisana i tajna), donosiocima odluka je, čini se, mnogo bitnija politička konotacija njihovih predloga, a ne zakonitost.

Abazović je više puta javno rekao da neće dozvoliti da ni na jedan način budu sankcionisani ljudi koji su dobro obavili svoj posao. Takođe je podsjetio da bi promjenama u sektoru bezbjednosti ova Vlada mogla izgubiti podršku država Kvinte. On naredne sedmice putuje u zvaničnu posjetu jednoj od tih država – Sjedinjenim Američkim Državama, gdje će upravo biti govora i o bezbjednosnim izazovima. Demokratski front, međutim, traži rekonstrukciju Vlade i da Abazovićevu ulogu u rekonstruisanoj izvršnoj vlasti preuzme lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević.

Izvještaj svakako, čini se, neće značajno uticati na političke posljedice i neslaganja nakon događaja na Cetinju, ali pitanje je da li će i kakve pravne posljedice proizaći iz ovog dokumenta.

 

Formiran 21 predmet povodom postupanja policije na Cetinju

Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije, žalilo se 25 građana na postupanje službenika tog organa tokom protesta na Cetinju 4. i 5. septembra. Na osnovu toga formiran je 21 predmet.

Ministarstvo unutrašnjih poslova je četiri pritužbe proslijedilo Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove.

,,Odjeljenju za unutrašnju kontrolu policije je dostavljeno 25 pritužbi građana u vezi sa postupanjem policijskih službenika povodom predmetnog događaja, povodom kojih je formiran 21 predmet, dok su četiri pritužbe, imajući u vidu njihovu sadržinu, proslijeđene na uvid i dalje postupanje Direktoratu za bezbjednosno-nadzorne poslove Ministarstva unutrašnjih poslova. Osim navedenog, Odjeljenje za unutrašnju kontrolu policije preduzima mjere i radnje iz nadležnosti i povodom šest zahtjeva za prikupljanje potrebnih obavještenja koje je, u vezi sa primjenom policijskih ovlašćenja u predmetnom događaju, Unutrašnjoj kontroli policije dostavilo Osnovno državno tužilaštvo Cetinje”, navode iz MUP-a.

 

U Vladi bili ljudi koji nijesu u lancu komande

U javnosti se ranije vodila polemika o ljudima koji su bili u Krivokapićevom kabinetu, a nijesu iz bezbjednosnog sektora. U Izvještaju Komisije konstantovano je da su ljudi koji nisu u lancu odgovornosti prisustvovali sastanku u Vladi na kom su donošene važne odluke uoči ustoličenja mitropolita crnogorsko-pimorskog Joanikija.

U zgradi Vlade sastali su se Krivokapić, Abazović, Sekulović, Brđanin, ministarka odbrane Olivera Injac, ministar finansija i socijalnog staranja Milojko Spajić, šef diplomatije Đorđe Radulović, ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić, ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović, ministar ekologije i prostornog planiranja Ratko Mitrović, direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić, generalna sekretarka Vlade Žana Praščević – Milačić, poslanik i lider Prave Crne Gore Marko Milačić i državna sekretarka u Ministarstvu poljoprivrede Nikolina Mišnić. Sastanci su trajali gotovo neprekidno tokom cijele noći. U zgradu Vlade kasnije su, u različitim terminima, ušli funkcioner Demokratske Crne Gore Momo Koprivica, a potom i lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo