Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Zapadni Balkan je ukliješten između tri cunamija

Objavljeno prije

na

MONITOR: Crna Gora je iz američkog zatvora Gvantanamo ovih dana dobila novog stanovnika. Vaš komentar?
GRAHOVAC: Bez obzira na to što je Abdul Aziz Al-Suweydi izdržao zatvorsku kaznu za najteža djela terorizma, živ je čovjek, treba mu dati šansu za kakav-takav život. Crna Gora je na teškom ispitu da pokaže da li može resocijalizovati takve, u životu zalutale ličnosti. Ukoliko se on lično oslobodi islamističkog fanatizma, onda se gostoprimstvo i borba Crne Gore za tog čovjeka potpuno isplati. Treba pokušati.

MONITOR: Članovi Odbora za odbranu i bezbjednost o tome su saznali iz medija. Velizar Kaluđerović, član Odbora, javno se pita da li je to rizik po Crnu Goru, jer je taj Jemenac bio instruktor Bin Ladenovim teroristima.
GRAHOVAC: I to je jedan od pokazatelja da Crna Gora, pored ekonomske i političke ima i institucionalnu krizu.

MONITOR: Nekoliko dana nakon što je u Crnu Goru stigao Al-Suweydi, američki Savjet za inostranu sigurnost (OSAC) upozorio je svoje građane na neke mjere sigurnosnog opreza u Crnoj Gori. Nije li to cinizam?
GRAHOVAC: Rizici koje OSAC naglašava su rizici koji su odavno prisutni. Osnovni uzrok je u tome što vlast ne funkcioniše u korist svih građana. Ona prvenstveno štiti samu sebe do stepena najveće utvrde, dok ih sigurnost građana mnogo ne zaokuplja.

MONITOR: Turska ambasada potvrdila je ovih dana identitet stranca koji se kod nas nalazi u pritvoru zbog lažnog pasoša, a koji kaže da bježi od Al kaide i tvrdi da ona ima ćeliju i u Crnoj Gori. Tom ,,bjeguncu” uskoro ističe sedmomjesečna kazna zatvora. Šta sad?
GRAHOVAC: Moj stav je da vlast treba da ga deportuje u Tursku, jer je, poslije njegovog ukrivanja, definitivno utvrđeno da je taj ,,bjegunac” turski državljanin.

MONITOR: Aktuelno je naoružavanje i Hrvatske i Srbije. Njihove vlasti se zbog toga međusobno optužuju. Kuda to vodi?
GRAHOVAC: Zapadni Balkan je, po ko zna koji put, iz postkonfliktnog opet prešao u predkonfliktni region. Dva su uzroka: prvo – to je posljedica geopolitičkih igara nekih centara moći i na Istoku i na Zapadu oko Balkana; i drugo – mnogi političari u državama Zapadnog Balkana ne shvataju da je neoliberalizam, kao opaki fašizam, pravi cunami koji je došao sa Zapada; da su organizovani kriminal i korupcija drugi cunami, koji je težišno došao sa Istoka; a da naoružani fanatizam , kao treći cunami, dolazi sa Juga. Zapadni Balkan je ukliješten između tih cunamija. Nesnalaženje političara omogućava geopolitičkim igračima da Balkan, kao geopolitičko sredstvo, neprekidno drže u predkonfliktnom stanju.

MONITOR: Zbog čega se političari ne snalaze?
GRAHOVAC: Zbog toga što su mnogi od njih ili ideološki ili moralno kontaminirani talogom tih cunamija.

MONITOR: Koje su prve mjere koje treba preduzeti?
GRAHOVAC: Što prije treba odmaknuti od svih državnih i političkih funkcija: Tomislava Karamarka, Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića, Mila Đukanovića, Hašima Tačija i Nikolu Grujevskog. Na ovom mom popisu bio je i Fahrudin Radončić, ali sa ovim intervjuom kasnim pet dana – uhapšen je, što je trebalo davno uraditi.

MONITOR: Vijesti pišu da ima nekih neregularnosti i oko nabavke i prodaje naoružanja u Crnoj Gori, apostrofirajući da sve te poslove kontroliše aktuelni načelnik Generalštaba admiral Samardžić?
GRAHOVAC: Kada dođe do smjene kriminalne DPS vlasti, pored mnogih, biće utvrđivana odgovornost i pomenutog admirala. Valja provjeriti da li, bez obzira na to ko na tenderima o kupoprodaji naoružanja i vojne opreme dobija posao, iste te poslove odradi izvjesni gospodin Grgur preko svoje firme, a koji je nekada radio u Ministarstvu odbrane kod Bora Vučinića. Zna se ko je formalni vlasnik te firme, ali valja utvrditi ko je stvarni.

MONITOR: Zašto o svemu ovome ćute inetelektualci u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Da su pravi intelektualci ne bi ćutali. Intelektualce koji bi trebalo društveno da djeluju, DPS je pretvorio u brigade režimlija. Njihova pametovanja tužno djeluju. Bez obzira na sve njihove akademske i naučne titule – oni nisu intelektualci. U pitanju je moralna mimikrija.

MONITOR: Kako će na bezbjednost Evrope uticati dolazak velikog broja izbjeglica iz Sirije?
GRAHOVAC: Sudar ona tri pomenuta cunamija će se još više zaoštriti. Briselska birokratija je troma, pa ne uspijeva da utvrdi gdje je granica između humanosti prema čovjeku i narodu u nevolji, te organizovanja nečijih jedinica na ,,zadatku”. Bojim se da će se Evropa zgrčiti kada spozna stvarnu politiku turskog predsjednika i premijera Erdogana i Davutoglua.

MONITOR: Pored političke i institucionalne, Crna Gora je i u teškoj ekonomskoj situaciji. Kako iz krize?
GRAHOVAC: Prvi zadatak je izvući državu iz špekulativne ekonomije, koja ima endemski karakter. To znači novac kao platežno sredstvo što je moguće više ukloniti iz kupoprodajnih aranžmama u vezi sa prodajom državne imovine. U neoliberalizmu, kao opakom fašizmu, korupcija i organizovani kriminal danas imaju osnovno obilježje kupoprodajnih aranžmana u kojima učestvuje vlast.

Državne resurse treba davati u zakup ne na kratke, nego na što je moguće duže rokove. Ne davati ih za novac, nego da se cijena zakupa proračunava po broju otvorenih proizvodnih radnih mjesta. Neka zakupac odlučuje kojom će se proizvodnjom baviti i gdje će je u Crnoj Gori locirati. Poreskom se politikom može regulisati da investitor ima motiv da proizvodnju usmjeri prema rubnim i nerazvijenim prostorima države, a lokalna uprava neka se takmiči u ponudi najboljih uslova. Na taj način bi se riješila i demografska neravnoteža, koja prijeti urušavanjem i same države.

MONITOR: Vlast se hvališe velikim direktnim stranim investicijama?
GRAHOVAC: Država, koja svoju ekonomiju težišno zasniva na stranim investicijama, uvijek se nalazi u riziku. Investitor dođe, kupi privredne resurse, izvuče kapital, korumpira vlast, zarobi državu i na kraju ode, a u njegovom vlasništvu ostaju prostori koje je kupio i zarobio. Tada radnici ostaju na socijalnim programima države. U modelu koji zagovaram, u slučaju da taj investitor ne bude solidan, sve što je uložio, ostaje državi. Ugovorom se reguliše, da investitor mora da ima godišnji rast profita i broja zaposlenih proizvodnih radnika, makar se taj rast mjerio promilima.

MONITOR: To liči na naturalnu robnu razmjenu?
GRAHOVAC: Upravo tako, ovim se postižu tri cilja: prvo, eliminiše se endemska korupcija u kupoprodajnim poslovima u kojima učestvuje vlast; drugo, vrši se reindustrijalizacija u zemlji, a bez novog proizvoda nema realnog rasta BDP-a. Rizici takve reindustrijalizacije ne bi bili rizici države, nego rizici investitora; i treće, strani investitor suštinski ne bi bio “strani”, nego bi bio “domaći”, jer u slučaju njegovog neuspjeha ništa ne bi mogao sa sobom odnijeti. Sve ostaje kao državno vlasništvo.

Da zaključim, ništa ne treba prodavati za novac, nego davati u zakup, kao zamjenu za prozvodne programe i radna mjesta. Na primjer, Adu Bojanu dati u zakup na što je moguće više godina u zamjenu za određeni broj novih prizvodnih radnih mjesta bilo gdje u Crnoj Gori, uz jedini uslov da se utvrdi godišnji procenat rasta proizvodnje i godišnji procenat rasta broja proizvodnih radnika.

DPS vlast biće uskoro ukroćena

MONITOR: Kakva je skora budućnost Crne Gore?
GRAHOVAC: Ova vlast je urušila mnoge vrijednosti u Crnoj Gori, a posebno one duhovne i moralne. Mnogi od njih će svom potomstvu u nasljedstvo ostaviti veliki teret. Crna Gora se nalazi u mnogim krizama: ekonomskoj, političkoj, institucionalnoj, društvenoj, duhovnoj, moralnoj… DPS vlast redovno vrši diverziju na svaku konstruktivnu inicijativu opozicije. To će ona raditi i ubuduće, a sve u cilju očuvanja sirove vlasti, ne hajući da će time neminovno izazvati reakciju. Kroz bojkot institucija, bojkot neregularnih izbora i građansku neposlušnost doći će do internacionalizacije crnogorskog problema. Nakon toga slijedi ozdravljenje. Sramiće se mnogi, pa i neki svjetski centri moći, što su toliko dugo podržavali jednu autokratsku, prevarantsku i pohlepnu vlast.

Ima nade, jer su građani sve hrabriji. Bez obzira na to što nam slijedi buran period, veliki sam optimista, jer će uskoro jedna neodgovorna vlast biti ukroćena.

Skupa božićna mudrovanja

MONITOR: Dovodite u pitanje ekonomsku politiku ove vlasti?
GRAHOVAC: Naravno! Osnovni resursi Crne Gore su energija i poljoprivreda. Energija je svuda osnova industrijske proizvodnje, a industrija i poljoprivreda u Crnoj Gori danas učestvuju ispod 20 procenata BDP-a. U Francuskoj je to preko 80 procenata. Cijena energije kroz industrijski proizvod se uvećeva desetine puta, a kilogram drveta kroz finalni proizvod uvećava se preko 150 puta u odnosu na oblovinu, koja se danas težišno izvozi.

Turizam u Crnoj Gori učestvuje sa preko 60 odsto BDP-a. Ova vlast ne shvata da je turizam uslužna djelatnost i da se stalno nalazi na klackalici “sad ga ima, sad ga nema”. Koliko god da je neka zemlja pogodna za trurizam, to ne smije biti osnovna privredna grana države. Turizam može biti osnovna djelatnost pojedinca, ali ne i osnovna privredna grana u državi. U pitanju su veliki promašaji u ekonomskoj politici DPS vlasti.

Božićna mudrovanja ekonomskog gurua ove vlasti skupo koštaju državu Crnu Goru. Finansijsko zaduživanje države je najveća stavka u BDP-u, a i ona stopa realnog rasta ide u džepove nekoliko familija. Većini građana ostaje siromaštvo i višedecenijska zaduženost.

Getoi siromašnih

MONITOR: Često apostrofirate demografsku neravnotežu Crne Gore!
GRAHOVAC: To prerasta u strateški problem države. Crna Gora je pretvorena ili u getoe siromašnih ili u konkubinsko-tajkunske hacijende osiono bogatih.

Nije rijedak slučaj da su ogromni zemljišni prostori neobrađeni, dok se njihovi vlasnici ili grče od siromaštva ili raskalašno žive u Podgorici i primorju. Taj problem se rješava snažnim oporezivanjem neobrađenih prostora, pa bi tako ti prostori mogli postati državni. Treba uvesti poresko olakšanje na poljoprivredno zemljište koje se namjenski koristi.

Podgorica i još nekoliko gradova su demografski opterećeni, dok se neki prostori permanentno prazne. Taj problem se rješava drugačijom poreskom i drugačijom socijalnom politikom. Ima dovoljno radno sposobnog stanovništva i dovoljno prostora za poljoprivrednu proizvodnju sa kojima se može socijalno intervenisati. Da bi to dalo rezultat, država mora garantovati otkup viškova poljoprivrednih proizvoda čime bi poljoprivreda postala motivišuća privredna grana. Iz tih viškova se opet može socijalno intervenisati. Ono što je današnja DPS praksa novac za socijalnu intervenciju postaje sredstvo političke korupcije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DUŠKO VUKOVIĆ, NOVINAR: Mora se naći racionalno prelazno rješenje  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Minimum političke odgovornosti koju sadašnja parlamentarna većina ima prema onima koji su za nju glasali, ali i prema svim građanima i građankama Crne Gore, jeste da kanališu političku energiju nezadovoljstva i nađu racionalan prelazni model upravljanja državom koji će pripremiti vanredne parlamentarne izbore i ostaviti nekontaminiran prostor za neku buduću saradnju

 

MONITOR: Kako vidite ocjenu premijera Zdravka Krivokapića da je na djelu državni udar?

VUKOVIĆ: Vidim lakoću sa kojom barata procjenama neko ko bi, prema dužnosti koju ima u državi koja je formalno demokratska, trebao da bude razuman i odgovoran, i da iz takve perspektive procjenjuje, argumentuje svoje procjene i dijeli ih sa javnošću. Način na koji je to učinio premijer više je bilo nalik marifetluku nekog lošeg spin majstora. No, ovo ne znači da se u nekim slojevima ovog iskaza ne krije tragična istina aktuelne crnogorske političke zbilje, i ne samo aktuelne, nego i one koja joj je prethodila, a to je da mi imamo u dužem trajanju na djelu neku vrstu državnog udara. Hoću da kažem da su ovdje državne institucije bile uglavnom kulise iza kojih se skrivala realna, vaninstitucionalna moć koja je upravljala državom i sudbinama građana i građanki u njoj.

Rodno mjesto ovoga što se sada dešava u političkom životu Crne Gore su upravo te crne kutije vaninstitucionalne i netransparentne moći. Bilo da je ona smještena u vladičanskim odajama, kabinetima  u kojima vijeća krem domaće političke klase ili  onima u kojima se o balkanskim geopolitičkim pitanjima mrsomudi u Briselu, Vašingtonu i Moskvi, a sasvim moguće i u nekim mafijaškim štekovima u regionu i šire. Niko nije od vlasti koja se konstituisala nakon izbora 30. avgusta 2020. godine očekivao da izvedu čaroliju preobražaja društva, ali jeste da institucijama vrati moć i da, na tragu obećane transparentnosti, učini potpuno vidljivim i kontroli podložnim mehanizme zakonitog i pravednog upravljanja javnim poslovima. Desio se, nažalost, upravo kontinuitet starog načina vladanja, koje sada završava u nečemu što liči na melodramske obračune elita u predmodernim društvima.

MONITOR: Kako cijenite ono što se desilo nakon predloga GP URA za formiranje manjinske vlade, inicijative za različite  smjene koje su podnijete, ali i postupke izvršne vlasti?

VUKOVIĆ: Od samih početaka nove, trojedine vlasti i njene kvaziekspertske Vlade nije bilo naročito teško uočiti da su, umjesto armature koja bi  tu vlast dugoročno učinila smisleno održivom, u nju bile ugrađene klice razdora. Glumljenjem iskrenosti u odnosima i zavjetovanosti izbornoj volji dijela naroda koji je glasao za svrgavanje s vlasti Demokratske partije socijalista nije se moglo prikriti nepostojanje jasnog jedinstvenog fokusa u političkom djelovanju, a upravo je to ukazivalo na to da svaki dio ,,osvježavajućeg” političkog trolista ima rezervnu agendu i da je nastoji nametnuti. URA je tu svoju agentu artikulisala kroz ponudu izlaska iz krize preko modela manjinske vlade i to je, konačno, bio znak da svako može da prestane glumiti finoću i dohvatiti se batine koja se držala ispod skuta.

MONITOR: A ideja manjinske vlade, da li je ona izlaz iz političke krize?

VUKOVIĆ:  Mislim da nije. Naprotiv, u aktuelnom političkom kontekstu ideja o manjinskoj vladi onakva kakvu je predložila URA, odnosno koalicija Crno na bijelo može samo političku krizu prevesti na neki drugi kolosjek. To može dodatno zakomplikovati političke prilike u zemlji i odgoditi reforme koje bi vodile ozdravljenu društva i snaženju institucija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 28. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGO HEDL, HRVATSKI NOVINAR I KNJIŽEVNIK: Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški sud nije uspio u misiji koja mu je bila povjerna: da osudi glavne aktere krvavog sukoba u raspadu Jugoslavije, a „sitnije ribe“ prepusti lokalnim pravosuđima

 

MONITOR: Prošle jeseni je prošlo 30 godina kako je Hrvatska formalizovala nezavisnost i, istovremeno, otpočeo je rat na teritoriji Hrvatske. Vi ste novinar s velikim iskustvom iz tog perioda. Koliko su tadašnje srpsko rukovodstvo i prevlast pristalica pro-Miloševićeve politike u Predsjedništvu SFRJ, a koliko retorika pobjedničkog HDZ-a i Franje Tuđmana kao i promjena položaja Srba u novom hrvatskom Ustavu, uticali na brutalni rasplet?

HEDL: Dopustite da na to pitanje pokušam odgovorite s „ki bi da bi“, rečenicom koju je izgovorio Franjo Tuđman a koju su onda jezični stručnjaci preveli kao „što bi bilo kad bi bilo“. Moglo se, naravno, da je bilo pameti s obje stane, izbjeći sukob i civilizirano se razići, ali sve je nekako išlo „tuk na utuk“. Teza o „svim Srbima u jednoj državi“ (dakako i s teritorijima na kojima su živjeli), s jedna strane i definiranje Nezavisne Države Hrvatske kako to nije bila samo zločinačka tvorevina, nego i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda“, nikako nije moglo zajedno. Da Milošević nije sanjario o Velikoj Srbiji, a da Tuđman i HDZ nisu relativizirali zločinački režim Ante Pavelića, moglo se normalno razići, poput Čeha i Slovaka i svaka je država mogla nastaviti svojim putem. Tuđman je, recimo, kada je došao na vlast, mogao otići u Jasenovac, pokloniti se žrtvama i reći kako se takav zločin nikada više neće ponoviti i kako će Srbi u novonastaloj hrvatskoj državi imati ista prava kao i Hrvati, a Milošević je mogao pozvati hrvatske Srbe i reći im da priznaju hrvatsku državu kao svoju, jer će u njoj imati sva prava. Ali, toga nije bilo pa se danas svako lamentiranje o tome može svesti na ono citirano: ki bi da bi.

MONITOR: Danas je Hrvatska članica EU i NATO, ali i, reklo bi se, pod jakim uticajem nasljeđa politike prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana koji se, iako partizan i komunistički general, nije ustezao da daje šovinističke izjave, pa i vodi takvu politiku. U izvjesnoj mjeri, opterećeni tim nasljeđem su i neki vrlo visoko pozicionirani dužnosnici iz SDP-a. Ima li tome „lijeka“?

HEDL: Proces detuđmanizacije mogao se elegantno provesti nakon njegove smrti, kada na vlast dolazi koalicija predvođena SDP-om, a na Pantovčaku Stipe Mesić zamjenjuje Tuđmana. Ivica Račan i Dražen Budiša, osovina koalicije SDP-HSLS, koja je došla na vlast početkom 2000. godine nije bila najsretnija. Budiša je bio umjereni nacionalist, Račan je na leđima imao stigmu Saveza komunista, pa je njihova Vlada škripala od samog početka i funkcionirala uz mnogo kompromisa. Na kraju Budiša je napustio koaliciju. Nije bilo volje da se učini odmak od Tuđmanove politike, smatrali su vjerojatno kako je dovoljno da se smanje ovlasti predsjednika Republike, pa su razvlastiti Stipu Mesića i gotovo ga sveli na ulogu fikusa. Mesić je, koliko je mogao, učinio ozbiljan odmak od Tuđmanovog autoritarnog, povremeno i diktatorskog načina vladanja, ali i da je htio, nakon što su mu skresane ovlasti, nije mogao biti „Tuđman nakon Tuđmana“. Onda se na vlast vraća HDZ, dolazi Ivo Sanader, detuđmanizaciju više nitko ne spominje. Njegovu, Tuđmanovu ulogu, trebalo je pažljivo odvagati i smjestiti je na skali između zasluga i zabluda, točno na ono mjesto gdje pripada. To nije učinjeno, pa je danas hrvatska javnost podosta podijeljena oko toga: jedni mu dižu spomenike, drugi po njima šaraju sprejom.

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Ipak, sve i da bude formirana, jedna oročena i iznuđena vlada ne može državu izvući iz političkog, pravnog i ekonomskog haosa koji su većinske vlade stvarale trideset godina.

Otežavajuća okolnost je ponašanje ove sadašnje, odnosno odlazećeg premijera i nekih ministara kojima pogled na svijet ne doseže dalje od ruševina lovćenske kapele.

Ukoliko bude formirana, najvažnija promjena koju bi donijela manjinska vlada bila bi okretanje zemaljskim temama. Ali, da bi do takve promjene došlo, najjače parlamentarne partije morale bi najprije da promijene – sebe.

Naravno da ovakav DPS nikad neće glasati za državnog tužioca za kojeg postoji makar udaljena sumnja da će se baviti svojim poslom.

Naravno da se ovakav DF nikad neće posvetiti slobodi, pravdi i jednakosti drugih naroda osim srpskog, niti se odreći osuđenih zločinaca Mladića i Karadžića, a kamoli (za sada) nevinog Vučića.

MONITOR:  Priča o formiranju manjinske vlade aktuelizovana je nakon posjete visokog američkog zvaničnika Gabrijela Eskobara. Vidite li vezu eventualnog raspleta političke krize u Crnoj Gori sa geopolitikom?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Sve u Crnoj Gori ima veze sa geopolitikom, ne funkcionišu ni ostale države mimo svijeta. Problem je što mi ne shvatamo da se svojim ponašanjem ne kandidujemo za podršku nego prizivamo staratelje, još otkako smo ranih devedesetih pokazali koliko zla možemo da nanesemo i susjedima i sebi.

Tako to biva kad malobrojni narodi na vrijeme ne nauče da borba protiv stranog okupatora donosi slobodu državi, ali da je za slobodu svakog građanina pojedinačno najvažnije ograničiti moć domaćih gospodara.

Za društvo koje demokratiju upoznaje sa dvjesta godina zakašnjenja svakako je zdravije da čuje savjete ovog Eskobara, Gabrijela, nego da nastavi putem njegovog prezimenjaka Pabla.

Uostalom, ništa nam novo nije rekao ni novi izaslanik SAD-a, ni oni stari iz EU. Država koja hoće u evroatlantske integracije mora poštovati principe NATO-a i Evropske unije. Pravne i političke tekovine Srbije i Rusije možemo početi da preuzimamo kad srpsko-ruske integracije dobiju podršku iznad 50 posto…

MONITOR:  Ukoliko manjinska vlada ipak ne bude prihvaćena, kako će se odvijati politički proces u Crnoj Gori?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Moraćemo na vanredne izbore iako ćemo nakon njih opet dobiti manjinsku vladu, što je ne samo besmisleno nego i skupo. Izgubićemo još nekoliko mjeseci i koji milion eura da bismo dobili ono što danas odbijemo.

Obrazovno zapušteno, politički nepismeno, finansijski osiromašeno i moralno pogubljeno društvo ponovo će slijediti iste lidere. A oni će, naravno, i dalje biti nesposobni da preuzmu odgovornost vlasti, previše sujetni da prihvate savjete mudrijih, nespremni da izdrže teret vlastite pobjede i nevoljni da se žrtvuju za opšte dobro.

MONITOR: Kako vidite rezultate aktuelne vasti, odnosno Vlade, tokom protekle godine? U prethodnoj kolumni kazali ste da je to „dvanaest mjeseci iz niđe u ništa“.

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Tom naslovu moje kolumne nemam što ni da oduzmem, niti da dodam. Osim da je svako rješenje bolje od ovog mrcvarenja, naročito nakon što je premijer u utorak konačno skinuo masku zbunjenog profesora i pred javnošću pokazao pravo lice.

MONITOR:  Nikšićki paroh Nikola Marojević postavljen je za člana UO UCG-a na prijedlog ministarke prosvjete, kulture, nauke i sporta, Vesne Bratić. Kako komentarišete još jedno u nizu postavljenja, ljudi povezanih sa SPC-om na društveno važne funkcije?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:  Potpuno očekivano, nakon što javnost nije reagovala na uvođenje popova u školske savjete. Ništa lično, ne poznajem gospodina Marojevića ali spremna sam da garantujem kako će UCG imati više koristi od njega nego od onog gospodina Bjelice i njemu sličnih. Problem je principijelne prirode, državi državno obrazovanje – crkvi crkveno.

Nemam ništa protiv da obje pravoslavne crkve otvore svoje škole u svakom gradu, ako imaju novca neka to urade i Katolička crkva i Islamska i Jevrejska zajednica, ali popovima, fratrima, imamima i rabinima nije mjesto u sekularnim obrazovnim ustanovama.

MONITOR:  A prisustvo mitropolita Joanikija proslavi neustavnog dana Republike Srpske?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ:   Kršio je Ustav Bosne i Hercegovine i crnogorski premijer, moglo bi se i mitropolitu Joanikiju progledati kroz prste. Učešće na toj proslavi neoprostivo je zbog onoga što je dovelo do tog ,,praznika”. A dovelo je –  etničko čišćenje Bošnjaka, ratni zločini nad bošnjačkim civilima i genocid u Srebrenici kao završna vojna operacija bez koje Republika Srpska ne bi mogla biti formirana.

MONITOR: Gdje su Crna Gora i region danas u odnosu na duhove devedesetih?

JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Duhovi devedesetih, nažalost, dobro se drže. Sve dok svi stanovnici Crne Gore ne shvate i ne prihvate istinu da je njihova država u njihovo ime prije tri decenije vodila okupatorski, a ne oslobodilački rat – ne možemo se osloboditi tih duhova.

Za suđenje ratnim zločinicima očigledno smo zakasnili, ali za presudu politici mržnje i rata nikad nije kasno…

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo