Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Zapadni Balkan je ukliješten između tri cunamija

Objavljeno prije

na

MONITOR: Crna Gora je iz američkog zatvora Gvantanamo ovih dana dobila novog stanovnika. Vaš komentar?
GRAHOVAC: Bez obzira na to što je Abdul Aziz Al-Suweydi izdržao zatvorsku kaznu za najteža djela terorizma, živ je čovjek, treba mu dati šansu za kakav-takav život. Crna Gora je na teškom ispitu da pokaže da li može resocijalizovati takve, u životu zalutale ličnosti. Ukoliko se on lično oslobodi islamističkog fanatizma, onda se gostoprimstvo i borba Crne Gore za tog čovjeka potpuno isplati. Treba pokušati.

MONITOR: Članovi Odbora za odbranu i bezbjednost o tome su saznali iz medija. Velizar Kaluđerović, član Odbora, javno se pita da li je to rizik po Crnu Goru, jer je taj Jemenac bio instruktor Bin Ladenovim teroristima.
GRAHOVAC: I to je jedan od pokazatelja da Crna Gora, pored ekonomske i političke ima i institucionalnu krizu.

MONITOR: Nekoliko dana nakon što je u Crnu Goru stigao Al-Suweydi, američki Savjet za inostranu sigurnost (OSAC) upozorio je svoje građane na neke mjere sigurnosnog opreza u Crnoj Gori. Nije li to cinizam?
GRAHOVAC: Rizici koje OSAC naglašava su rizici koji su odavno prisutni. Osnovni uzrok je u tome što vlast ne funkcioniše u korist svih građana. Ona prvenstveno štiti samu sebe do stepena najveće utvrde, dok ih sigurnost građana mnogo ne zaokuplja.

MONITOR: Turska ambasada potvrdila je ovih dana identitet stranca koji se kod nas nalazi u pritvoru zbog lažnog pasoša, a koji kaže da bježi od Al kaide i tvrdi da ona ima ćeliju i u Crnoj Gori. Tom ,,bjeguncu” uskoro ističe sedmomjesečna kazna zatvora. Šta sad?
GRAHOVAC: Moj stav je da vlast treba da ga deportuje u Tursku, jer je, poslije njegovog ukrivanja, definitivno utvrđeno da je taj ,,bjegunac” turski državljanin.

MONITOR: Aktuelno je naoružavanje i Hrvatske i Srbije. Njihove vlasti se zbog toga međusobno optužuju. Kuda to vodi?
GRAHOVAC: Zapadni Balkan je, po ko zna koji put, iz postkonfliktnog opet prešao u predkonfliktni region. Dva su uzroka: prvo – to je posljedica geopolitičkih igara nekih centara moći i na Istoku i na Zapadu oko Balkana; i drugo – mnogi političari u državama Zapadnog Balkana ne shvataju da je neoliberalizam, kao opaki fašizam, pravi cunami koji je došao sa Zapada; da su organizovani kriminal i korupcija drugi cunami, koji je težišno došao sa Istoka; a da naoružani fanatizam , kao treći cunami, dolazi sa Juga. Zapadni Balkan je ukliješten između tih cunamija. Nesnalaženje političara omogućava geopolitičkim igračima da Balkan, kao geopolitičko sredstvo, neprekidno drže u predkonfliktnom stanju.

MONITOR: Zbog čega se političari ne snalaze?
GRAHOVAC: Zbog toga što su mnogi od njih ili ideološki ili moralno kontaminirani talogom tih cunamija.

MONITOR: Koje su prve mjere koje treba preduzeti?
GRAHOVAC: Što prije treba odmaknuti od svih državnih i političkih funkcija: Tomislava Karamarka, Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića, Mila Đukanovića, Hašima Tačija i Nikolu Grujevskog. Na ovom mom popisu bio je i Fahrudin Radončić, ali sa ovim intervjuom kasnim pet dana – uhapšen je, što je trebalo davno uraditi.

MONITOR: Vijesti pišu da ima nekih neregularnosti i oko nabavke i prodaje naoružanja u Crnoj Gori, apostrofirajući da sve te poslove kontroliše aktuelni načelnik Generalštaba admiral Samardžić?
GRAHOVAC: Kada dođe do smjene kriminalne DPS vlasti, pored mnogih, biće utvrđivana odgovornost i pomenutog admirala. Valja provjeriti da li, bez obzira na to ko na tenderima o kupoprodaji naoružanja i vojne opreme dobija posao, iste te poslove odradi izvjesni gospodin Grgur preko svoje firme, a koji je nekada radio u Ministarstvu odbrane kod Bora Vučinića. Zna se ko je formalni vlasnik te firme, ali valja utvrditi ko je stvarni.

MONITOR: Zašto o svemu ovome ćute inetelektualci u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Da su pravi intelektualci ne bi ćutali. Intelektualce koji bi trebalo društveno da djeluju, DPS je pretvorio u brigade režimlija. Njihova pametovanja tužno djeluju. Bez obzira na sve njihove akademske i naučne titule – oni nisu intelektualci. U pitanju je moralna mimikrija.

MONITOR: Kako će na bezbjednost Evrope uticati dolazak velikog broja izbjeglica iz Sirije?
GRAHOVAC: Sudar ona tri pomenuta cunamija će se još više zaoštriti. Briselska birokratija je troma, pa ne uspijeva da utvrdi gdje je granica između humanosti prema čovjeku i narodu u nevolji, te organizovanja nečijih jedinica na ,,zadatku”. Bojim se da će se Evropa zgrčiti kada spozna stvarnu politiku turskog predsjednika i premijera Erdogana i Davutoglua.

MONITOR: Pored političke i institucionalne, Crna Gora je i u teškoj ekonomskoj situaciji. Kako iz krize?
GRAHOVAC: Prvi zadatak je izvući državu iz špekulativne ekonomije, koja ima endemski karakter. To znači novac kao platežno sredstvo što je moguće više ukloniti iz kupoprodajnih aranžmama u vezi sa prodajom državne imovine. U neoliberalizmu, kao opakom fašizmu, korupcija i organizovani kriminal danas imaju osnovno obilježje kupoprodajnih aranžmana u kojima učestvuje vlast.

Državne resurse treba davati u zakup ne na kratke, nego na što je moguće duže rokove. Ne davati ih za novac, nego da se cijena zakupa proračunava po broju otvorenih proizvodnih radnih mjesta. Neka zakupac odlučuje kojom će se proizvodnjom baviti i gdje će je u Crnoj Gori locirati. Poreskom se politikom može regulisati da investitor ima motiv da proizvodnju usmjeri prema rubnim i nerazvijenim prostorima države, a lokalna uprava neka se takmiči u ponudi najboljih uslova. Na taj način bi se riješila i demografska neravnoteža, koja prijeti urušavanjem i same države.

MONITOR: Vlast se hvališe velikim direktnim stranim investicijama?
GRAHOVAC: Država, koja svoju ekonomiju težišno zasniva na stranim investicijama, uvijek se nalazi u riziku. Investitor dođe, kupi privredne resurse, izvuče kapital, korumpira vlast, zarobi državu i na kraju ode, a u njegovom vlasništvu ostaju prostori koje je kupio i zarobio. Tada radnici ostaju na socijalnim programima države. U modelu koji zagovaram, u slučaju da taj investitor ne bude solidan, sve što je uložio, ostaje državi. Ugovorom se reguliše, da investitor mora da ima godišnji rast profita i broja zaposlenih proizvodnih radnika, makar se taj rast mjerio promilima.

MONITOR: To liči na naturalnu robnu razmjenu?
GRAHOVAC: Upravo tako, ovim se postižu tri cilja: prvo, eliminiše se endemska korupcija u kupoprodajnim poslovima u kojima učestvuje vlast; drugo, vrši se reindustrijalizacija u zemlji, a bez novog proizvoda nema realnog rasta BDP-a. Rizici takve reindustrijalizacije ne bi bili rizici države, nego rizici investitora; i treće, strani investitor suštinski ne bi bio “strani”, nego bi bio “domaći”, jer u slučaju njegovog neuspjeha ništa ne bi mogao sa sobom odnijeti. Sve ostaje kao državno vlasništvo.

Da zaključim, ništa ne treba prodavati za novac, nego davati u zakup, kao zamjenu za prozvodne programe i radna mjesta. Na primjer, Adu Bojanu dati u zakup na što je moguće više godina u zamjenu za određeni broj novih prizvodnih radnih mjesta bilo gdje u Crnoj Gori, uz jedini uslov da se utvrdi godišnji procenat rasta proizvodnje i godišnji procenat rasta broja proizvodnih radnika.

DPS vlast biće uskoro ukroćena

MONITOR: Kakva je skora budućnost Crne Gore?
GRAHOVAC: Ova vlast je urušila mnoge vrijednosti u Crnoj Gori, a posebno one duhovne i moralne. Mnogi od njih će svom potomstvu u nasljedstvo ostaviti veliki teret. Crna Gora se nalazi u mnogim krizama: ekonomskoj, političkoj, institucionalnoj, društvenoj, duhovnoj, moralnoj… DPS vlast redovno vrši diverziju na svaku konstruktivnu inicijativu opozicije. To će ona raditi i ubuduće, a sve u cilju očuvanja sirove vlasti, ne hajući da će time neminovno izazvati reakciju. Kroz bojkot institucija, bojkot neregularnih izbora i građansku neposlušnost doći će do internacionalizacije crnogorskog problema. Nakon toga slijedi ozdravljenje. Sramiće se mnogi, pa i neki svjetski centri moći, što su toliko dugo podržavali jednu autokratsku, prevarantsku i pohlepnu vlast.

Ima nade, jer su građani sve hrabriji. Bez obzira na to što nam slijedi buran period, veliki sam optimista, jer će uskoro jedna neodgovorna vlast biti ukroćena.

Skupa božićna mudrovanja

MONITOR: Dovodite u pitanje ekonomsku politiku ove vlasti?
GRAHOVAC: Naravno! Osnovni resursi Crne Gore su energija i poljoprivreda. Energija je svuda osnova industrijske proizvodnje, a industrija i poljoprivreda u Crnoj Gori danas učestvuju ispod 20 procenata BDP-a. U Francuskoj je to preko 80 procenata. Cijena energije kroz industrijski proizvod se uvećeva desetine puta, a kilogram drveta kroz finalni proizvod uvećava se preko 150 puta u odnosu na oblovinu, koja se danas težišno izvozi.

Turizam u Crnoj Gori učestvuje sa preko 60 odsto BDP-a. Ova vlast ne shvata da je turizam uslužna djelatnost i da se stalno nalazi na klackalici “sad ga ima, sad ga nema”. Koliko god da je neka zemlja pogodna za trurizam, to ne smije biti osnovna privredna grana države. Turizam može biti osnovna djelatnost pojedinca, ali ne i osnovna privredna grana u državi. U pitanju su veliki promašaji u ekonomskoj politici DPS vlasti.

Božićna mudrovanja ekonomskog gurua ove vlasti skupo koštaju državu Crnu Goru. Finansijsko zaduživanje države je najveća stavka u BDP-u, a i ona stopa realnog rasta ide u džepove nekoliko familija. Većini građana ostaje siromaštvo i višedecenijska zaduženost.

Getoi siromašnih

MONITOR: Često apostrofirate demografsku neravnotežu Crne Gore!
GRAHOVAC: To prerasta u strateški problem države. Crna Gora je pretvorena ili u getoe siromašnih ili u konkubinsko-tajkunske hacijende osiono bogatih.

Nije rijedak slučaj da su ogromni zemljišni prostori neobrađeni, dok se njihovi vlasnici ili grče od siromaštva ili raskalašno žive u Podgorici i primorju. Taj problem se rješava snažnim oporezivanjem neobrađenih prostora, pa bi tako ti prostori mogli postati državni. Treba uvesti poresko olakšanje na poljoprivredno zemljište koje se namjenski koristi.

Podgorica i još nekoliko gradova su demografski opterećeni, dok se neki prostori permanentno prazne. Taj problem se rješava drugačijom poreskom i drugačijom socijalnom politikom. Ima dovoljno radno sposobnog stanovništva i dovoljno prostora za poljoprivrednu proizvodnju sa kojima se može socijalno intervenisati. Da bi to dalo rezultat, država mora garantovati otkup viškova poljoprivrednih proizvoda čime bi poljoprivreda postala motivišuća privredna grana. Iz tih viškova se opet može socijalno intervenisati. Ono što je današnja DPS praksa novac za socijalnu intervenciju postaje sredstvo političke korupcije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo