Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Zapadni Balkan je ukliješten između tri cunamija

Objavljeno prije

na

blagoje-grahovac

MONITOR: Crna Gora je iz američkog zatvora Gvantanamo ovih dana dobila novog stanovnika. Vaš komentar?
GRAHOVAC: Bez obzira na to što je Abdul Aziz Al-Suweydi izdržao zatvorsku kaznu za najteža djela terorizma, živ je čovjek, treba mu dati šansu za kakav-takav život. Crna Gora je na teškom ispitu da pokaže da li može resocijalizovati takve, u životu zalutale ličnosti. Ukoliko se on lično oslobodi islamističkog fanatizma, onda se gostoprimstvo i borba Crne Gore za tog čovjeka potpuno isplati. Treba pokušati.

MONITOR: Članovi Odbora za odbranu i bezbjednost o tome su saznali iz medija. Velizar Kaluđerović, član Odbora, javno se pita da li je to rizik po Crnu Goru, jer je taj Jemenac bio instruktor Bin Ladenovim teroristima.
GRAHOVAC: I to je jedan od pokazatelja da Crna Gora, pored ekonomske i političke ima i institucionalnu krizu.

MONITOR: Nekoliko dana nakon što je u Crnu Goru stigao Al-Suweydi, američki Savjet za inostranu sigurnost (OSAC) upozorio je svoje građane na neke mjere sigurnosnog opreza u Crnoj Gori. Nije li to cinizam?
GRAHOVAC: Rizici koje OSAC naglašava su rizici koji su odavno prisutni. Osnovni uzrok je u tome što vlast ne funkcioniše u korist svih građana. Ona prvenstveno štiti samu sebe do stepena najveće utvrde, dok ih sigurnost građana mnogo ne zaokuplja.

MONITOR: Turska ambasada potvrdila je ovih dana identitet stranca koji se kod nas nalazi u pritvoru zbog lažnog pasoša, a koji kaže da bježi od Al kaide i tvrdi da ona ima ćeliju i u Crnoj Gori. Tom ,,bjeguncu” uskoro ističe sedmomjesečna kazna zatvora. Šta sad?
GRAHOVAC: Moj stav je da vlast treba da ga deportuje u Tursku, jer je, poslije njegovog ukrivanja, definitivno utvrđeno da je taj ,,bjegunac” turski državljanin.

MONITOR: Aktuelno je naoružavanje i Hrvatske i Srbije. Njihove vlasti se zbog toga međusobno optužuju. Kuda to vodi?
GRAHOVAC: Zapadni Balkan je, po ko zna koji put, iz postkonfliktnog opet prešao u predkonfliktni region. Dva su uzroka: prvo – to je posljedica geopolitičkih igara nekih centara moći i na Istoku i na Zapadu oko Balkana; i drugo – mnogi političari u državama Zapadnog Balkana ne shvataju da je neoliberalizam, kao opaki fašizam, pravi cunami koji je došao sa Zapada; da su organizovani kriminal i korupcija drugi cunami, koji je težišno došao sa Istoka; a da naoružani fanatizam , kao treći cunami, dolazi sa Juga. Zapadni Balkan je ukliješten između tih cunamija. Nesnalaženje političara omogućava geopolitičkim igračima da Balkan, kao geopolitičko sredstvo, neprekidno drže u predkonfliktnom stanju.

MONITOR: Zbog čega se političari ne snalaze?
GRAHOVAC: Zbog toga što su mnogi od njih ili ideološki ili moralno kontaminirani talogom tih cunamija.

MONITOR: Koje su prve mjere koje treba preduzeti?
GRAHOVAC: Što prije treba odmaknuti od svih državnih i političkih funkcija: Tomislava Karamarka, Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića, Mila Đukanovića, Hašima Tačija i Nikolu Grujevskog. Na ovom mom popisu bio je i Fahrudin Radončić, ali sa ovim intervjuom kasnim pet dana – uhapšen je, što je trebalo davno uraditi.

MONITOR: Vijesti pišu da ima nekih neregularnosti i oko nabavke i prodaje naoružanja u Crnoj Gori, apostrofirajući da sve te poslove kontroliše aktuelni načelnik Generalštaba admiral Samardžić?
GRAHOVAC: Kada dođe do smjene kriminalne DPS vlasti, pored mnogih, biće utvrđivana odgovornost i pomenutog admirala. Valja provjeriti da li, bez obzira na to ko na tenderima o kupoprodaji naoružanja i vojne opreme dobija posao, iste te poslove odradi izvjesni gospodin Grgur preko svoje firme, a koji je nekada radio u Ministarstvu odbrane kod Bora Vučinića. Zna se ko je formalni vlasnik te firme, ali valja utvrditi ko je stvarni.

MONITOR: Zašto o svemu ovome ćute inetelektualci u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Da su pravi intelektualci ne bi ćutali. Intelektualce koji bi trebalo društveno da djeluju, DPS je pretvorio u brigade režimlija. Njihova pametovanja tužno djeluju. Bez obzira na sve njihove akademske i naučne titule – oni nisu intelektualci. U pitanju je moralna mimikrija.

MONITOR: Kako će na bezbjednost Evrope uticati dolazak velikog broja izbjeglica iz Sirije?
GRAHOVAC: Sudar ona tri pomenuta cunamija će se još više zaoštriti. Briselska birokratija je troma, pa ne uspijeva da utvrdi gdje je granica između humanosti prema čovjeku i narodu u nevolji, te organizovanja nečijih jedinica na ,,zadatku”. Bojim se da će se Evropa zgrčiti kada spozna stvarnu politiku turskog predsjednika i premijera Erdogana i Davutoglua.

MONITOR: Pored političke i institucionalne, Crna Gora je i u teškoj ekonomskoj situaciji. Kako iz krize?
GRAHOVAC: Prvi zadatak je izvući državu iz špekulativne ekonomije, koja ima endemski karakter. To znači novac kao platežno sredstvo što je moguće više ukloniti iz kupoprodajnih aranžmama u vezi sa prodajom državne imovine. U neoliberalizmu, kao opakom fašizmu, korupcija i organizovani kriminal danas imaju osnovno obilježje kupoprodajnih aranžmana u kojima učestvuje vlast.

Državne resurse treba davati u zakup ne na kratke, nego na što je moguće duže rokove. Ne davati ih za novac, nego da se cijena zakupa proračunava po broju otvorenih proizvodnih radnih mjesta. Neka zakupac odlučuje kojom će se proizvodnjom baviti i gdje će je u Crnoj Gori locirati. Poreskom se politikom može regulisati da investitor ima motiv da proizvodnju usmjeri prema rubnim i nerazvijenim prostorima države, a lokalna uprava neka se takmiči u ponudi najboljih uslova. Na taj način bi se riješila i demografska neravnoteža, koja prijeti urušavanjem i same države.

MONITOR: Vlast se hvališe velikim direktnim stranim investicijama?
GRAHOVAC: Država, koja svoju ekonomiju težišno zasniva na stranim investicijama, uvijek se nalazi u riziku. Investitor dođe, kupi privredne resurse, izvuče kapital, korumpira vlast, zarobi državu i na kraju ode, a u njegovom vlasništvu ostaju prostori koje je kupio i zarobio. Tada radnici ostaju na socijalnim programima države. U modelu koji zagovaram, u slučaju da taj investitor ne bude solidan, sve što je uložio, ostaje državi. Ugovorom se reguliše, da investitor mora da ima godišnji rast profita i broja zaposlenih proizvodnih radnika, makar se taj rast mjerio promilima.

MONITOR: To liči na naturalnu robnu razmjenu?
GRAHOVAC: Upravo tako, ovim se postižu tri cilja: prvo, eliminiše se endemska korupcija u kupoprodajnim poslovima u kojima učestvuje vlast; drugo, vrši se reindustrijalizacija u zemlji, a bez novog proizvoda nema realnog rasta BDP-a. Rizici takve reindustrijalizacije ne bi bili rizici države, nego rizici investitora; i treće, strani investitor suštinski ne bi bio “strani”, nego bi bio “domaći”, jer u slučaju njegovog neuspjeha ništa ne bi mogao sa sobom odnijeti. Sve ostaje kao državno vlasništvo.

Da zaključim, ništa ne treba prodavati za novac, nego davati u zakup, kao zamjenu za prozvodne programe i radna mjesta. Na primjer, Adu Bojanu dati u zakup na što je moguće više godina u zamjenu za određeni broj novih prizvodnih radnih mjesta bilo gdje u Crnoj Gori, uz jedini uslov da se utvrdi godišnji procenat rasta proizvodnje i godišnji procenat rasta broja proizvodnih radnika.

DPS vlast biće uskoro ukroćena

MONITOR: Kakva je skora budućnost Crne Gore?
GRAHOVAC: Ova vlast je urušila mnoge vrijednosti u Crnoj Gori, a posebno one duhovne i moralne. Mnogi od njih će svom potomstvu u nasljedstvo ostaviti veliki teret. Crna Gora se nalazi u mnogim krizama: ekonomskoj, političkoj, institucionalnoj, društvenoj, duhovnoj, moralnoj… DPS vlast redovno vrši diverziju na svaku konstruktivnu inicijativu opozicije. To će ona raditi i ubuduće, a sve u cilju očuvanja sirove vlasti, ne hajući da će time neminovno izazvati reakciju. Kroz bojkot institucija, bojkot neregularnih izbora i građansku neposlušnost doći će do internacionalizacije crnogorskog problema. Nakon toga slijedi ozdravljenje. Sramiće se mnogi, pa i neki svjetski centri moći, što su toliko dugo podržavali jednu autokratsku, prevarantsku i pohlepnu vlast.

Ima nade, jer su građani sve hrabriji. Bez obzira na to što nam slijedi buran period, veliki sam optimista, jer će uskoro jedna neodgovorna vlast biti ukroćena.

Skupa božićna mudrovanja

MONITOR: Dovodite u pitanje ekonomsku politiku ove vlasti?
GRAHOVAC: Naravno! Osnovni resursi Crne Gore su energija i poljoprivreda. Energija je svuda osnova industrijske proizvodnje, a industrija i poljoprivreda u Crnoj Gori danas učestvuju ispod 20 procenata BDP-a. U Francuskoj je to preko 80 procenata. Cijena energije kroz industrijski proizvod se uvećeva desetine puta, a kilogram drveta kroz finalni proizvod uvećava se preko 150 puta u odnosu na oblovinu, koja se danas težišno izvozi.

Turizam u Crnoj Gori učestvuje sa preko 60 odsto BDP-a. Ova vlast ne shvata da je turizam uslužna djelatnost i da se stalno nalazi na klackalici “sad ga ima, sad ga nema”. Koliko god da je neka zemlja pogodna za trurizam, to ne smije biti osnovna privredna grana države. Turizam može biti osnovna djelatnost pojedinca, ali ne i osnovna privredna grana u državi. U pitanju su veliki promašaji u ekonomskoj politici DPS vlasti.

Božićna mudrovanja ekonomskog gurua ove vlasti skupo koštaju državu Crnu Goru. Finansijsko zaduživanje države je najveća stavka u BDP-u, a i ona stopa realnog rasta ide u džepove nekoliko familija. Većini građana ostaje siromaštvo i višedecenijska zaduženost.

Getoi siromašnih

MONITOR: Često apostrofirate demografsku neravnotežu Crne Gore!
GRAHOVAC: To prerasta u strateški problem države. Crna Gora je pretvorena ili u getoe siromašnih ili u konkubinsko-tajkunske hacijende osiono bogatih.

Nije rijedak slučaj da su ogromni zemljišni prostori neobrađeni, dok se njihovi vlasnici ili grče od siromaštva ili raskalašno žive u Podgorici i primorju. Taj problem se rješava snažnim oporezivanjem neobrađenih prostora, pa bi tako ti prostori mogli postati državni. Treba uvesti poresko olakšanje na poljoprivredno zemljište koje se namjenski koristi.

Podgorica i još nekoliko gradova su demografski opterećeni, dok se neki prostori permanentno prazne. Taj problem se rješava drugačijom poreskom i drugačijom socijalnom politikom. Ima dovoljno radno sposobnog stanovništva i dovoljno prostora za poljoprivrednu proizvodnju sa kojima se može socijalno intervenisati. Da bi to dalo rezultat, država mora garantovati otkup viškova poljoprivrednih proizvoda čime bi poljoprivreda postala motivišuća privredna grana. Iz tih viškova se opet može socijalno intervenisati. Ono što je današnja DPS praksa novac za socijalnu intervenciju postaje sredstvo političke korupcije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo