Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Zapadni Balkan je ukliješten između tri cunamija

Objavljeno prije

na

MONITOR: Crna Gora je iz američkog zatvora Gvantanamo ovih dana dobila novog stanovnika. Vaš komentar?
GRAHOVAC: Bez obzira na to što je Abdul Aziz Al-Suweydi izdržao zatvorsku kaznu za najteža djela terorizma, živ je čovjek, treba mu dati šansu za kakav-takav život. Crna Gora je na teškom ispitu da pokaže da li može resocijalizovati takve, u životu zalutale ličnosti. Ukoliko se on lično oslobodi islamističkog fanatizma, onda se gostoprimstvo i borba Crne Gore za tog čovjeka potpuno isplati. Treba pokušati.

MONITOR: Članovi Odbora za odbranu i bezbjednost o tome su saznali iz medija. Velizar Kaluđerović, član Odbora, javno se pita da li je to rizik po Crnu Goru, jer je taj Jemenac bio instruktor Bin Ladenovim teroristima.
GRAHOVAC: I to je jedan od pokazatelja da Crna Gora, pored ekonomske i političke ima i institucionalnu krizu.

MONITOR: Nekoliko dana nakon što je u Crnu Goru stigao Al-Suweydi, američki Savjet za inostranu sigurnost (OSAC) upozorio je svoje građane na neke mjere sigurnosnog opreza u Crnoj Gori. Nije li to cinizam?
GRAHOVAC: Rizici koje OSAC naglašava su rizici koji su odavno prisutni. Osnovni uzrok je u tome što vlast ne funkcioniše u korist svih građana. Ona prvenstveno štiti samu sebe do stepena najveće utvrde, dok ih sigurnost građana mnogo ne zaokuplja.

MONITOR: Turska ambasada potvrdila je ovih dana identitet stranca koji se kod nas nalazi u pritvoru zbog lažnog pasoša, a koji kaže da bježi od Al kaide i tvrdi da ona ima ćeliju i u Crnoj Gori. Tom ,,bjeguncu” uskoro ističe sedmomjesečna kazna zatvora. Šta sad?
GRAHOVAC: Moj stav je da vlast treba da ga deportuje u Tursku, jer je, poslije njegovog ukrivanja, definitivno utvrđeno da je taj ,,bjegunac” turski državljanin.

MONITOR: Aktuelno je naoružavanje i Hrvatske i Srbije. Njihove vlasti se zbog toga međusobno optužuju. Kuda to vodi?
GRAHOVAC: Zapadni Balkan je, po ko zna koji put, iz postkonfliktnog opet prešao u predkonfliktni region. Dva su uzroka: prvo – to je posljedica geopolitičkih igara nekih centara moći i na Istoku i na Zapadu oko Balkana; i drugo – mnogi političari u državama Zapadnog Balkana ne shvataju da je neoliberalizam, kao opaki fašizam, pravi cunami koji je došao sa Zapada; da su organizovani kriminal i korupcija drugi cunami, koji je težišno došao sa Istoka; a da naoružani fanatizam , kao treći cunami, dolazi sa Juga. Zapadni Balkan je ukliješten između tih cunamija. Nesnalaženje političara omogućava geopolitičkim igračima da Balkan, kao geopolitičko sredstvo, neprekidno drže u predkonfliktnom stanju.

MONITOR: Zbog čega se političari ne snalaze?
GRAHOVAC: Zbog toga što su mnogi od njih ili ideološki ili moralno kontaminirani talogom tih cunamija.

MONITOR: Koje su prve mjere koje treba preduzeti?
GRAHOVAC: Što prije treba odmaknuti od svih državnih i političkih funkcija: Tomislava Karamarka, Milorada Dodika, Bakira Izetbegovića, Mila Đukanovića, Hašima Tačija i Nikolu Grujevskog. Na ovom mom popisu bio je i Fahrudin Radončić, ali sa ovim intervjuom kasnim pet dana – uhapšen je, što je trebalo davno uraditi.

MONITOR: Vijesti pišu da ima nekih neregularnosti i oko nabavke i prodaje naoružanja u Crnoj Gori, apostrofirajući da sve te poslove kontroliše aktuelni načelnik Generalštaba admiral Samardžić?
GRAHOVAC: Kada dođe do smjene kriminalne DPS vlasti, pored mnogih, biće utvrđivana odgovornost i pomenutog admirala. Valja provjeriti da li, bez obzira na to ko na tenderima o kupoprodaji naoružanja i vojne opreme dobija posao, iste te poslove odradi izvjesni gospodin Grgur preko svoje firme, a koji je nekada radio u Ministarstvu odbrane kod Bora Vučinića. Zna se ko je formalni vlasnik te firme, ali valja utvrditi ko je stvarni.

MONITOR: Zašto o svemu ovome ćute inetelektualci u Crnoj Gori?
GRAHOVAC: Da su pravi intelektualci ne bi ćutali. Intelektualce koji bi trebalo društveno da djeluju, DPS je pretvorio u brigade režimlija. Njihova pametovanja tužno djeluju. Bez obzira na sve njihove akademske i naučne titule – oni nisu intelektualci. U pitanju je moralna mimikrija.

MONITOR: Kako će na bezbjednost Evrope uticati dolazak velikog broja izbjeglica iz Sirije?
GRAHOVAC: Sudar ona tri pomenuta cunamija će se još više zaoštriti. Briselska birokratija je troma, pa ne uspijeva da utvrdi gdje je granica između humanosti prema čovjeku i narodu u nevolji, te organizovanja nečijih jedinica na ,,zadatku”. Bojim se da će se Evropa zgrčiti kada spozna stvarnu politiku turskog predsjednika i premijera Erdogana i Davutoglua.

MONITOR: Pored političke i institucionalne, Crna Gora je i u teškoj ekonomskoj situaciji. Kako iz krize?
GRAHOVAC: Prvi zadatak je izvući državu iz špekulativne ekonomije, koja ima endemski karakter. To znači novac kao platežno sredstvo što je moguće više ukloniti iz kupoprodajnih aranžmama u vezi sa prodajom državne imovine. U neoliberalizmu, kao opakom fašizmu, korupcija i organizovani kriminal danas imaju osnovno obilježje kupoprodajnih aranžmana u kojima učestvuje vlast.

Državne resurse treba davati u zakup ne na kratke, nego na što je moguće duže rokove. Ne davati ih za novac, nego da se cijena zakupa proračunava po broju otvorenih proizvodnih radnih mjesta. Neka zakupac odlučuje kojom će se proizvodnjom baviti i gdje će je u Crnoj Gori locirati. Poreskom se politikom može regulisati da investitor ima motiv da proizvodnju usmjeri prema rubnim i nerazvijenim prostorima države, a lokalna uprava neka se takmiči u ponudi najboljih uslova. Na taj način bi se riješila i demografska neravnoteža, koja prijeti urušavanjem i same države.

MONITOR: Vlast se hvališe velikim direktnim stranim investicijama?
GRAHOVAC: Država, koja svoju ekonomiju težišno zasniva na stranim investicijama, uvijek se nalazi u riziku. Investitor dođe, kupi privredne resurse, izvuče kapital, korumpira vlast, zarobi državu i na kraju ode, a u njegovom vlasništvu ostaju prostori koje je kupio i zarobio. Tada radnici ostaju na socijalnim programima države. U modelu koji zagovaram, u slučaju da taj investitor ne bude solidan, sve što je uložio, ostaje državi. Ugovorom se reguliše, da investitor mora da ima godišnji rast profita i broja zaposlenih proizvodnih radnika, makar se taj rast mjerio promilima.

MONITOR: To liči na naturalnu robnu razmjenu?
GRAHOVAC: Upravo tako, ovim se postižu tri cilja: prvo, eliminiše se endemska korupcija u kupoprodajnim poslovima u kojima učestvuje vlast; drugo, vrši se reindustrijalizacija u zemlji, a bez novog proizvoda nema realnog rasta BDP-a. Rizici takve reindustrijalizacije ne bi bili rizici države, nego rizici investitora; i treće, strani investitor suštinski ne bi bio “strani”, nego bi bio “domaći”, jer u slučaju njegovog neuspjeha ništa ne bi mogao sa sobom odnijeti. Sve ostaje kao državno vlasništvo.

Da zaključim, ništa ne treba prodavati za novac, nego davati u zakup, kao zamjenu za prozvodne programe i radna mjesta. Na primjer, Adu Bojanu dati u zakup na što je moguće više godina u zamjenu za određeni broj novih prizvodnih radnih mjesta bilo gdje u Crnoj Gori, uz jedini uslov da se utvrdi godišnji procenat rasta proizvodnje i godišnji procenat rasta broja proizvodnih radnika.

DPS vlast biće uskoro ukroćena

MONITOR: Kakva je skora budućnost Crne Gore?
GRAHOVAC: Ova vlast je urušila mnoge vrijednosti u Crnoj Gori, a posebno one duhovne i moralne. Mnogi od njih će svom potomstvu u nasljedstvo ostaviti veliki teret. Crna Gora se nalazi u mnogim krizama: ekonomskoj, političkoj, institucionalnoj, društvenoj, duhovnoj, moralnoj… DPS vlast redovno vrši diverziju na svaku konstruktivnu inicijativu opozicije. To će ona raditi i ubuduće, a sve u cilju očuvanja sirove vlasti, ne hajući da će time neminovno izazvati reakciju. Kroz bojkot institucija, bojkot neregularnih izbora i građansku neposlušnost doći će do internacionalizacije crnogorskog problema. Nakon toga slijedi ozdravljenje. Sramiće se mnogi, pa i neki svjetski centri moći, što su toliko dugo podržavali jednu autokratsku, prevarantsku i pohlepnu vlast.

Ima nade, jer su građani sve hrabriji. Bez obzira na to što nam slijedi buran period, veliki sam optimista, jer će uskoro jedna neodgovorna vlast biti ukroćena.

Skupa božićna mudrovanja

MONITOR: Dovodite u pitanje ekonomsku politiku ove vlasti?
GRAHOVAC: Naravno! Osnovni resursi Crne Gore su energija i poljoprivreda. Energija je svuda osnova industrijske proizvodnje, a industrija i poljoprivreda u Crnoj Gori danas učestvuju ispod 20 procenata BDP-a. U Francuskoj je to preko 80 procenata. Cijena energije kroz industrijski proizvod se uvećeva desetine puta, a kilogram drveta kroz finalni proizvod uvećava se preko 150 puta u odnosu na oblovinu, koja se danas težišno izvozi.

Turizam u Crnoj Gori učestvuje sa preko 60 odsto BDP-a. Ova vlast ne shvata da je turizam uslužna djelatnost i da se stalno nalazi na klackalici “sad ga ima, sad ga nema”. Koliko god da je neka zemlja pogodna za trurizam, to ne smije biti osnovna privredna grana države. Turizam može biti osnovna djelatnost pojedinca, ali ne i osnovna privredna grana u državi. U pitanju su veliki promašaji u ekonomskoj politici DPS vlasti.

Božićna mudrovanja ekonomskog gurua ove vlasti skupo koštaju državu Crnu Goru. Finansijsko zaduživanje države je najveća stavka u BDP-u, a i ona stopa realnog rasta ide u džepove nekoliko familija. Većini građana ostaje siromaštvo i višedecenijska zaduženost.

Getoi siromašnih

MONITOR: Često apostrofirate demografsku neravnotežu Crne Gore!
GRAHOVAC: To prerasta u strateški problem države. Crna Gora je pretvorena ili u getoe siromašnih ili u konkubinsko-tajkunske hacijende osiono bogatih.

Nije rijedak slučaj da su ogromni zemljišni prostori neobrađeni, dok se njihovi vlasnici ili grče od siromaštva ili raskalašno žive u Podgorici i primorju. Taj problem se rješava snažnim oporezivanjem neobrađenih prostora, pa bi tako ti prostori mogli postati državni. Treba uvesti poresko olakšanje na poljoprivredno zemljište koje se namjenski koristi.

Podgorica i još nekoliko gradova su demografski opterećeni, dok se neki prostori permanentno prazne. Taj problem se rješava drugačijom poreskom i drugačijom socijalnom politikom. Ima dovoljno radno sposobnog stanovništva i dovoljno prostora za poljoprivrednu proizvodnju sa kojima se može socijalno intervenisati. Da bi to dalo rezultat, država mora garantovati otkup viškova poljoprivrednih proizvoda čime bi poljoprivreda postala motivišuća privredna grana. Iz tih viškova se opet može socijalno intervenisati. Ono što je današnja DPS praksa novac za socijalnu intervenciju postaje sredstvo političke korupcije.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo