Povežite se sa nama

INTERVJU

Dr Florijan Biber, profesor Univerziteta u Gracu, stručnjak za balkanske politike: Do promjena se mora doći iznutra

Objavljeno prije

7 godina

na

florian-biber

MONITOR: Upozoravate na krizu u EU koja je posebno objelodanjena neslaganjem u vezi sa prihvatanjem izbjeglica. U krizi je Šengen zona, očit je porast nacionalističkog raspoloženja u više država EU. Da li se suočavamo sa krizom vrijednosnog okvira u kojem je nastala EU i njeno zakonodavstvo?
BIBER: Problem je u tome što su zemlje članice pokazale nedostatak solidarnosti kada je nastupila izbeglička kriza. To je kriza koja se odnosi na obe vrednosti: i na zaštitu izbeglica i na koheziju unutar EU, rečju nevoljnost da se prihvate odluke čak i onda kada nisu u vašem interesu. To je duboko uznemiravajuće, jer se time stavljaju na probu osnove EU. To je naglo postalo jasno kada su mnoge zemlje članice, od Velike Britanije do većine zemalja Centralne Evrope odbile da podrže odluku sa kojom se nisu slagale. Ovo će najverovatnije rezultirati EU koja se zasniva na nekoliko zona ili prstenova gde su neke zemlje integrisane više, a druge se drže podalje.

Na vrednosnom nivou, svedoci smo erozije zajedničkih vrednosti, sa uvećavanjem broja članica EU koje slede neliberalne politike. Na to ne postoji institucionalni odgovor. EU pretpostavlja vrednosti ljudskih prava i demokratije kao opšte vrednosti među svojim članicama, ali to više nije tako. Način na koji će EU rešavati ovo pitanje neće biti rezultat samo budućeg ustrojstva EU već i shvatanja šta su osnovne vrednosti ove zajednice. Izbeglička kriza nam je prikazala pesimističnu sliku.

MONITOR: Smatra se da će EU prije postići konsenzus oko ,,odbrambenog” zatvaranja nego „podnošenja žrtve” migrantske krize. Čak je i Angela Merkel meta kritika lidera zemalja članica EU, koji smatraju da nije njihovo da prihvatanjem migranata rješavaju „svjetske probleme”. Hoće li i EU politika proširivanja uskoro pretrpjeti dodatne restrikcije?
BIBER: Osnovna logika funkcionisanja EU jeste da se zajedničkim odlukama mogu pronaći bolji odgovori na probleme sa kojima se mnoge zemlje suočavaju. Ironički, izbeglička kriza je savršen primer toga. Nijedna pojedinačna članica ne može sama rešiti ovaj izazov, a ipak neke članice se ponašaju kao da to mogu i tako podrivaju ovu logiku zajedništva u Uniji.

MONITOR: Merkelova je naglasila i opasnost po mir na Balkanu, ukoliko se ne počne sa složnim rješavanjem migrantske krize. Ovde se to njeno upozorenje često citira sa mračnim konotacijama. Kako ste ga vi razumjeli?
BIBER: Ovaj izjava Merkelove uglavnom se odnosi na unutrašnje debate u Nemačkoj. Ne verujem da bilo koji ozbiljan političar u Nemačkoj, uključujući Merkelovu, veruje da bi izbeglička kriza mogla prouzrokovati konflikt na Balkanu. Naravno, ukoliko se hiljade izbeglica budu zadržale na Balkanu sa zatvorenim granicama EU ovo bi moglo izazvati probleme, ali se ne bi rizikovalo sa nasiljem. Odgovor koji su na krizu dali građani i vlade na Zapadnom Balkanu, sa izuzetkom konflikta između Hrvatske i Srbije prošle godine na vrhuncu izbegličke krize, bio je odmeren i ne daje mnogo razloga da se brine o konfliktu. Mislim da je izjava Merkelove neodgovorna, jer sugeriše da razlog da budemo velikodušni i otvoreni prema izbeglicama ima nešto sa stabilnošću Balkana, dok je pravi razlog nesposobnost EU da pronađe zajednički jezik i zajednički odgovor na krizu.

MONITOR: U skorašnjem intervjuu rekli ste da će izbori koji se očekuju u Crnoj Gori i Makedoniji pokazati da li su autoritarne vlasti u tim zemljama prihvatljive ili će se stvoriti prostor za promjene. Da li je deficit vladavine prava i podjele vlasti olako uziman od strane zapadne politike, sve zbog „stabilnosti” i kooperativnosti i „rješavanja gorućih pitanja”?
BIBER: Glavna razlika između Makedonije i Crne Gore bili su snimci napravljeni u Makedoniji koji su dokazivali stepen do kojeg je vlada manipulisala izborima, zloupotrebljavala opoziciju i bila umešana u korupciju. Mi možemo da sumnjamo da se to isto događalo i u Crnoj Gori i drugim državama u regionu, ali je nedostatak jasnih dokaza doveo do toga da je EU samo u Makedoniji intervenisala. EU se, u prvi mah, nevoljno umešala i još uvek na taj problem previše gleda kao na konflikt između vlade i opozicije, ali se na kraju angažovala i odlučila da ozbiljno shvati taj problem. Za sve okolo, oči se drže zatvorene. Posebno u Crnoj Gori gde se Vlada veoma izveštila i ispunjava formalne zahteve, instrumenti EU još teže funkcionišu. Vlada je pažljiva u održavanju kursa spoljašnjih reformi da bi zadovoljila EU i onda je i pritisak na EU da interveniše manji. Morate imati na umu da su mnoge članice EU i njihovi građani protiv proširenja, tako da je motivisanost od strane EU da nastavi sa proširenjem takođe zdvojna.

Postoji čudna situacija. Mnoge EU zemlje se pretvaraju da su za proširenje. To isto važi i za mnoge zemlje u regionu, pa i za Crnu Goru, zato što će stvarno teške reforme predstavljati izazov za strukture moći u Crnoj Gori.

MONITOR: Crna Gora je početkom decembra 2015. dobila poziv za članstvo u NATO, što je u zemlji izazvalo negodovanje dijela političke scene u opoziciji i bilo povod za proteste. Da li ovo važno pitanje zaslužuje referendumski odgovor?
BIBER: Skeptičan sam prema korišćenju referenduma uopšte, pogotovo što se oni rasprostranjeno zloupotrebljavaju na Balkanu da bi se opravdale politike vlada. U slučaju Crne Gore, razumem da su građani podeljeni u vezi sa ovim članstvom , i ta je podela korisna za vladu. Ona deli poziciju i omogućuje da se ova vlada održi jer će mnoge pristalice članstva u NATO podržati vladu , čak i iako su prema njoj kritički nastrojeni kada se radi o unutrašnjoj politici. Kao rezultat svega toga, ja smatram da postavljanje pitanja članstva u NATO više pomaže vladi nego opoziciji.

MONITOR: Vlada Srbije dobila je mnoge pohvale i EU i SAD za reforme, dijalog sa Prištinom, odnos prema migrantima. Kao sporedna stvar tretirana je sloboda govora i medijske slobode. Zašto je to postalo sporedno pitanje, a stanje u srpskim medijima kao da nikada nije bilo gore?
BIBER: Vučićeva vlada veoma vešto koristi dijalog sa Prištinom i svoju regionalno konstruktivnu ulogu da bi odvukla pažnju od svojih autoritarnih tendencija kod kuće. Razgovor o reformama i o podršci za EU članstvo odvlače pažnju od realnosti na terenu, naime od snižavanja slobode medija i otvorene debate. Ovde, EU je bila nedovoljno kritička, i suviše mnogo vlada iz EU je bilo impresionirano Vučućem. U velikoj meri, EU i njene članice su bile zadovoljne što se Vučić ne ponaša kao nacionalista, ali pravo pitanje nije da li je on nacionalista ili nije, već da li je on demokrata, a ovde u vezi sa tim postoje velike sumnje.

Srpska vlada je „one man show”, i oslanja se na moć pojedinca, a to ne može biti dobro, a njegova samovoljnost vodi do centralizacije moći koja je štetna za svaku demokratiju. Imajući slabu opoziciju i pragmatički stav, on se EU pojavljuje kao predvidiv, kao manje zlo, ali bojim se da se ovakvim postupkom više gubi. Srbija se udaljava od demokratske vladavine, a kao posledica toga možda se i mogu rešiti neka ključna pitanja, i takva kao što su odnosi sa Kosovom, što znači da će to sve opet zavisiti od jednog čoveka, a tako sužen osnov za njihovo rešavanje ne može biti stabilan.

MONITOR: Ako uzmemo aktuelnu situaciju u ex-yu državama, sem donekle Slovenije, nameće se utisak neizvjesne budućnosti. Ima li snage i resursa u našim društvima da krenemo naprijed, a ne da se vratimo nazad?
BIBER: Situacija u regionu je sumorna. Malo je lidera koji podržavaju otvorene i liberalne demokratije. Umesto toga vidimo populistički model autoritarnih lidera koji se zaklinju u korist EU i reformi, a koji su u stvarnosti uglavnom zainteresovani za sopstvenu moć. Naučili su lekciju da se za ostajanje na vlasti mora govoriti o reformi i EU, a da se ne dotaknu osnove sistema moći koji je u klijentelizmu i jakoj ulozi vođa bezobzirnih prema liberalnim principima. EU u ovom trenutku nije u poziciji da izvrši pritisak da bi se to promenilo. Glavni napor za promenu mora da dođe iznutra, iz tih zemalja. Dok su opozicije često slabe i podeljene, osećaj socijalne frustracije je velik. Ja ne znam kada će i kako ovo dovesti do promene, ali sadašnji model vladanja je daleko od stabilnog.

Pre godinu dana pisao sam o deset pravila balkanskog vladara opisanih iz perspektive Makijavelija, koji je savetovao vladare. Zapazio sam da je njihova vladavina kao ples na ivici vulkana. Obećavaju reforme ali ih ne daju – pričaju o EU članstvu, ali izbegavajući teška pitanja.

Vladari ovog regiona, od Đukanovića do Dodika, Vučića i Gruevskog su se izveštili u balansiranju. Najveći rizik je to što bi, kada njihovoj vladavini dođe kraj, oni koji ih zamene i mogli da, otkrivajući njihove autoritarne strukture i navike, pokušaju da ih kopiraju. Ovo bi značilo nastavak vladavine koja bi građanima rđavo služila.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, CGO: Živimo život za 2+

Objavljeno prije

5 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Istraživanja pokazuju da nam je opšte povjerenje u institucije i organizacije prije avgusta 2020. bilo jače nego danas kada najviše rangirani jedva prebacuju 2,5 na skali od 1 do 4. I mnogo je važnih segmenta koji su nam na ocjeni 2+.  Život koji se kreće oko ocjene 2+ nije onaj koji ukazuje na poboljšanje

Za očekivati je da na ovim izborima imamo manju izlaznost nego u avgustu 2020. godine, jer nema više mobilizacijskog potencijala koji bi mogao da se aktivira kao tada, niti su na isti način spoljni akteri zainteresovani za Crnu Goru, kaže Daliborka Uljarević, izvršna direktorka Centra za građansko obrazovanje (CGO) u razgovoru za Monitor. „Nema ni onog DPS-a koji je bio homogenizirajući kako za svoje birače, tako i za one koji su izlazili samo da glasaju protiv. To predstavlja izazov mnogima koji su svoju politiku gradili samo na oponiranju DPS-u i sistemu koji je ona oblikovao.

Takođe, dio građana i građanki je poslije ove tri godine razočaran i onim akterima za koje su glasali na prethodnim izborima jer su vidjeli da im je na prvom, a često i jedinom, mjestu lični interes”.

MONITOR: Čeka nas Parlament, a moguće i Vlada, sa mnogo novih lica. Treba li to da nas raduje ili plaši?

ULJAREVIĆ: Problem Crne Gore danas je što ona od obnove nezavisnosti nije uspjela da stvori jaku, prozapadnu alternativu Đukanoviću i DPS-u. Umjesto toga, svjedočimo rastu desno-populističkih snaga, uz dio onih koji su nepouzdani i neotporni na štetne uticaje ili retrogradne strukture. Zato mi sa novim licima, nažalost, najmanje dobijamo kvaliteta u pristupu politici, rukovođenju, pa i u onom što se odnosi na struku kad je riječ o specifičnim oblastima.

Vrijedi podsjetiti da smo mi već imali tu političku fazu u kojoj su samo mladost, neiskustvo, i puka kritika prema prethodnicima bili protežirani kao prednosti – a to nijesu prednosti u politici demokratskih društava. Izgleda da lekciju naučenu 90-ih godina prošlog vijeka moramo da obnavljamo, a vidjećemo i koliko će nas to koštati.

MONITOR: A kakva bi mogla biti nova Vlada?

ULJAREVIĆ: Sada se u dijelu javnosti pozicionira pretpostavljena većina koja bi trebalo da je formira, a koji bi činili Evropa sad sa koalicijom Demokrate-URA i manjinskim partijama. Imajući u vidu sve razlike koje postoje među njima, ali i lične animozitete koji se kao u talasima javljaju i ukrivaju, za očekivati je da to bude mučan proces.

Nema tu kohezivnog faktora koji bi se zasnivao na principima i vrijednostima, uz činjenicu da za neke i ne znamo koje su to magistralne vrijednosti na kojima stoje.

Dodatno, imamo još nekoliko nepoznatih: da li je DF i dalje neprihvatpjiv kao dio vlasti, jer smo svjedoci da se on već duže od aktera sadašnje Vlade i njima bliskih saveznika iz različitih sfera „umiva”; kako će se odvijati stvari u PES-u s obzirom na vidno postojanje različitih struja; da li će koalicija Demokrate – URA biti raskinuta nakon izbora; Kakav će biti odnos Spajića prema Abazoviću i njegovoj partiji koja je bila ključna u obaranju Vlade čiji je on faktički bio drugi čovjek i protiv kojeg je Abazovićeva Vlada prije samo nekoliko sedmica podnijela prijavu zbog zaduženja iz 2020…

Konačno, uz očekivani uspjeh PES-a i činjenicu da su oni otvorili Pandorinu kutiju primarno ekonomskog populizma, bila bi neka kosmička pravda i da dođu u poziciju da pokušaju sprovesti svoja obećanja.

MONITOR: Kako, u odsustvu stabilnih institucija, nadomjestiti očekivani nedostatak iskustva kod budućih nosilaca ključnih političkih funkcija?

ULJAREVIĆ: Nije samo neiskustvo ono što karakteriše novu političku strukturu, već i nedostatak odgovornosti i nevjerovatno brza i jaka opijenost onim što nosi funkcija, a takvima odgovaraju erodirane institucije.

Pored izostanka kvaliteta političkih struktura, treba ukazati i na hronično nedostajanje zdrave kritičke misli u dovoljnom obimu. Naglašavam ovo zdrava kod kritičke misli, da bi pravili razliku između kritike i krikova, a mi, na žalost, prečesto čujemo samo te neartikulisane i prizemne krikove sa raznih strana.

Upravo nedostatak zdrave i principijelne kritike, stalno kalkulisanje niza aktera sa novim ili prolaznim donosiocima odluka, predstavlja opasnost u društvu koje prolazi kroz turbulentne procese u pokušaju da dođe do nove paradigme političkog djelovanja. To bi uključilo fokus na institucijama a ne na ličnostima, realnim javnim politikama a ne promotivnoj kampanji, osluškivanje pulsa građanstva čak i kad nije u skladu sa onim što su preferencije, kao i donošenje odluka koje vode emancipaciji društva, a ne njegovom nazadovanju da bi se lakše vladalo.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu

Objavljeno prije

5 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbjeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja

 

MONITOR: Upozorili ste tokom pandemije na pogoršanje psihičkog zdravlja ljudi. Koliko je povećana agresija i nasilje rezultat pandemije, a koliko drugih faktora?

BURDŽOVIĆ: Posljednjih dana, dešavanja kojima svijedočima kod nas, u regionu, a reklo bi se i u čitavom svijetu, nesumnjivo ukazuju da je nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu. Pritiak na mentalno zdravlje svakog pojedinca  nakon zvaničnog kraja pandemije produbio se pogoršanjem socioekonomske situacije, rata u Ukrajini, te raznih političkih previranja. Kada imamo takve prilike u drštvu, a odgovorni ne čine potrebne intervencije da to ublaže, pojačan stepen svih oblika agresije je neminovan.

MONITOR: Kako preduprijediti nasilje?

BURDŽOVIĆ:  Ako znama da je porijeklo svakog nasilja rezultanta straha kao jedne od tri osnovne emocije, uz bijes i gnijev, onda moramo znati da obezbijeđivanjem osjećaja sigurnosti kod svakog pojedinca, najbolje možemo spriječiti pojavu nasilnog ponašanja. Veliki problem kod nas predstavlja porast vršnjačkog nasilja o kome se dosta govorilo u posljednje vrijeme, a moramo znati da sigurnost dijece isključivo zavisi od  odraslih koji brinu o njima. Kad kažem „odrasli”, mislim na njihove roditelje, blisko okruženje, prosvjetne radnike i sve one koji kreiraju ambijent u kome ta djeca rastu. Jasnim strategijama zdravstvenih vlasti, brigom o mentalnom zdravlju, intervencijama prosvjetnih radnika,  možemo učiniti mnoga za nas i naše najmlađe.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije

Objavljeno prije

5 dana

na

26 Maja, 2023

Objavio:

Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi

 

MONITOR: Kako vidite posljedice dva masovna ubistva u Beogradu koja su imala reperkusije i u regionu, pa i u Republici Srpskoj gdje je policiji prijavljeno više incidentnih situacija, naročito u školama?

PUHALO: Ako izuzmemo Sloveniju i donekle Hrvatsku, za ostale zemlje koje su nastale raspadom Jugoslavije, možemo reći da su zapuštana društva u svakom smislu. I to traje već 30 godina. Siromašni smo, PTSP-om se niko nikada nije bavio, permanetno smo pod stresom, politička nestabilnost je svakodnevica, nezadovoljni smo, naoružani smo… Antidepresivi, alkohol i lake droge su nam najbolji prijatelji, besperspektivnost dominira, ljudi odlaze, roditelji nemaju kada da se bave poslom roditelja od trke da zarade za pristojan život, djeca odrastaju u takvom društvu i smatraju ga normalnim, a niko ništa ne preduzima da se to zaustavi.

Što se tiče sistema vrijednosti koji dominira, čini mi se da imamo ozbiljne razlike između onoga što se govori u školama i realnosti.

Imamo sve predispozicije da budemo agresivni, ljuti i samo je pitanje kako će se to ispoljiti prema sebi, porodici, slabijim od sebe, pederima, ljudima druge nacionalnosti ili protivničkim navijačima.

Kao što vidite, namjerno ne spominjem rijalitije, video igrice, jutjubere, Tik-Tok i ostale „kvaritelje omladine“ jer mislim da oni nisu mnogo važni u čitavoj ovoj tragediji.

Naravno, ne smijemo na osnovu jednog ili dva slučaja donositi generalizacije, ali je sasvim jasno da od ovakvih incidenata nijedno društvo nije zaštićeno. Sada treba sjesti i prepustiti stručnjacima da predlože plan kako sanirati štetu i šta raditi na prevenciji da nam se ovakve tragedije ne bi ponavljale.

MONITOR: Ove tragedije su dovele i do nove solidarnosti sa žrtvama i građanstvom u Srbiji. U BiH i Crnoj Gori je proglašen, povodom njih, i dan žalosti. Kako bi to trebalo da razumijemo?

PUHALO: Prije svega naš problem je što nas tragedije najčešće ujedinjuju, sjetimo se poplava ili zemljotresa u Hrvatskoj. Koliko god nas svađali, plašili i djelili, to nije toliko uspješno koliko se na prvi pogled čini. Najviše putujemo unutar regiona. Rodbinski i prijateljski smo povezani. Mi govorimo isti jezik, imamo isto porijeklo, mentalitet nam je sličan, jedemo istu hranu, slušamo istu muziku i protiv toga su nemoćni svi naši nacionalizmi. Na kraju, kada nastradaju djeca, svaki roditelj, kao i odrasli čovjek, ne može da ne saosjeća sa roditeljima žrtava. Empatija je biološki uslovljena i to ne može zaustaviti nijedna granica, niti ideologija ili politika.

Nastasja RADOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo