Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: DPS nosi teret kriminalne, zločinačke i neofašističke organizacije

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste kazali da rusko-srpsko-crnogorsko-albanska mafija presudno utiče na sudbinu Balkana. Na koji način?

GRAHOVAC: Ta teza nije novijeg datuma, nego od 2007. godine. Problem je decenijski. Zloglasni KGB je imao ključnu ulogu u razbijanju SFRJ. Zapad to nije blagovremeno detektovao. KGB odavno kontroliše sve državne i sve vojne službe na Zapadnom Balkanu. Službe su regrutovale svoje mafije, odabrale su nacionalne lidere, a svi zajedno utiču na to koja će politička grupacija negdje preuzeti vlast, koliko će ona vladati i kada će i kako otići sa vlasti. Sve je to u funkciji geopolitičkih ciljeva „Velikog brata”. Mafije, koje ste pomenuli, su sastavni dio mreže rusko-balkansko-južnoameričke transferzale organizovanog kriminala i korupcije, a koju sam više puta obrazlagao. Zbog toga se Balkan tako dugo i muči.

MONITOR: Kako se to reflektuje na Crnu Goru?
GRAHOVAC: Reflektuje se tako što je Crna Gora (u geopolitičkom pogledu) odavno okupirana država, a unutrašnji odnosi su pregrijani do usijanja.

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje da je jak uticaj proruskih obavještajaca u bezbjednosnim službama Crne Gore i da je to jedan od glavnih razloga zbog kojih Crna Gora ne dobija poziv za članstvo u NATO?
GRAHOVAC: To jeste jedan od (manje vidljivih) razloga za odugovlačenje učlanjenja u NATO. Dok god taj razlog egzistira neće se otkloniti oni više vidljivi, a to su nedovoljna vladavina prava i neotpornost države i društva na organizovani kriminal i korupciju. I tako se sve, u nedogled, vrti u krug.

MONITOR: Mnogi analitičari, među kojima ste i Vi, tvrde da crnogorska vlast obmanjuje građane da želi u Evropu?
GRAHOVAC: Godinama upozoravam na taj trik DPS vlasti. Naime, ispod njihove naglašeno bučne priče o evroatlantskim integracijama, sistematski se sprovodi okupacija crnogorskih privrednih resursa od strane ruskih tajkuna ili od poznatih kompanija sa Zapada u kojima ruski tajkuni imaju vlasništvo. Slična situacija je i sa ostalim državama Balkana. Vašington, Brisel i crnogorski građani su, od strane DPS vlasti, nadmudreni i prevareni.

MONITOR: Na osnovu čega tvrdite da je neofašizam osnovna odrednica društvenih i političkih odnosa u zemlji?
GRAHOVAC: To tvrdim odavno. U septembru 2009. godine objavio sam tekst pod naslovom Novofašizam. Kao da je Svjetska enciklopedija mira (u izdanju OUN) u osam pojavnih oblika prepisala crnogorsku društvenu i političku zbilju da bi enciklopedijski objasnila pojam „fašizam”. Inače, narodi, koji u nasljedstvo dobiju antifašizam (ukoliko nad njim neprekidno ne dežuraju) laka su žrtva fašizacije. Crna Gora je tipičan takav primjer. DPS vlast decenijama apsolutno vlada preko različitih podjela među građanima, a te podjele već prati međusobna nepodnošljivost do stepena mržnje. Fašisti nemaju političkog protivnika kojeg treba politički pobijediti. Oni neistomišljenike doživljavaju kao neprijatelje koje treba uništiti. DPS vlast, već decenijama, i dijeli, i zavađa i uništava.

MONITOR: Zašto smatrate da je Crna Gora primjer kako organizovani kriminal, korupcija i lobiranje postaju najefikasnije sredstvo u funkciji geopolitike?
GRAHOVAC: Od završetka hladnog rata organizovani kriminal i korupcija su postali najopasnije geopolitičko sredstvo. Opasnije je od onog nuklearnog. Došlo je do opake sprege nekih multinacionalnih kompanija sa nedemokratskim režimima i mafijama, kao armijama organizovanog kriminala i korupcije. Za postizanje svojih ciljeva oni primjenjuju najefikasniji i najopasniji mehanizam, a to je lobiranje. Lobiranje je postalo najopasnija korupcija na planeti. Njome se dolazi na vlast, opstaje na vlasti i ruši svaka konkurencija i alternativa. Crna Gora plaća cijenu svega prethodno rečenog.

MONITOR: Smjenjuju se razne afere, poput afere Snimak i Crne trojke, ali nikako da dobiju sudski epilog? Do kada?
GRAHOVAC: Nikada neće dobiti epilog dok je DPS na vlasti. Dobiće ga tek onda kada vlast udari na onu prethodnu. Stara je formula „dok vlast ne udari na vlast, stradaju građani”. Kako ovdje (u posljednjih 25 godina) nije bilo smjene vlasti, građani i pate. Kada DPS ode sa vlasti, građani Crne Gore će tek onda saznati kakva ih je nevolja (ravna cunamiju) bila zadesila. Lako će utvrditi da je period DPS vladavine najsramniji period crnogorske istorije.

MONITOR: Čime onda objašnjavate hvalospjeve evropskih zvaničnika na adresu DPS vlasti o evroatlantskim integracijama?
GRAHOVAC: Dva su razloga. Prvo, kao što sam već rekao, lobističke apanaže su danas najopasnija korupcija na planeti; i drugo, evropski zvaničnici, o situaciji u Crnoj Gori, razgovaraju sa zvaničnicima Crne Gore i na osnovu tih razgovora donose zaključke i sudove. Preko dvije trećine građana, koji svakojako pate, niti ko gleda, niti ih ko za bilo šta pita. Zbog egzistencijalne ugroženosti mnogi od tih građana i sami su postali žrtva korupcije. One glasačke.

MONITOR: Upozoravajući na opasnost od neofašizma u Crnoj Gori, jednu medijsku grupaciju koja je nedavno u Podgorici organizovala konferenciju o ulozi medija u društvu, uz punu podršku Vlade Crne Gore, nazvali ste neofašističkim inkubatorom. Zašto?
GRAHOVAC: Ovih dana sam to detaljnije objasnio u autorskom tekstu. Glavni organizator te konferencije bila je DPS vlast. Najkraće, da je ova vlast poštena, na skup bi prvenstveno pozvala one koji prema njoj imaju kritičke stavove. Takvima nije bio ni dozvoljen pristup, dok su veoma glasni bili oni koji ovu vlast veličaju. I to je jedan od pokazatelja neofašizma. Mnogi učesnici te konferencije, koji su izvan Crne Gore, a koji nedovoljno poznaju crnogorsku društvenu i političku zbilju, su i prevareni i zloupotrijebljeni. Zbog toga se neki od njih kaju. Neki „poslovni znanci” ovdašnjeg inkubatora neofašizma likuju. Oni koji godinama pljuju po Srbiji i Srbima, sada im se napadno ulaguju. Treba biti oprezan, jer u njihovu iskrenost ne treba vjerovati. DPS vlast decenijama profitira na nesrećama Srbije.

MONITOR: Da li se može zaključiti da DPS učvršćuje diktaturu?
GRAHOVAC: Da, učvršćuje diktaturu. Od toga je čak gora činjenica da svi koalicioni partneri DPS potpuno ili u velikoj mjeri počinju da liče na DPS. Ta politička kontaminacija je gora i od same diktature. Na sceni imamo političko, društveno i duhovno onezdravljenje nacije. Svaku smjenu vlasti to čini rizičnijom. Apsolutizam je teži oblik vladanja od same diktature. To je onaj oblik vladanja kada vlast počinje da ulazi u privatni i duhovni život građana. Bojim se da je takav oblik vladanja već vidljiv.

MONITOR: Dokle će građani sve to trpjeti i kakav epilog predviđate?
GRAHOVAC: Geopolitički rebus, zamka i igra su dešifrovani. Brisel će, na svu sreću, početi ofanzivnije da usisava Crnu Goru u evropsko društvo. U istoriji svaka diktatura je došla planski i sistematski, ali je svaka otišla iznenadno. To će biti i sa DPS vlašću. Ostaju otvorena samo dva pitanja: prvo, koliki broj grešnika i onih nevinih, a naivnih, će ova vlast sa sobom povući u ambis; i drugo, hoće li naredna vlast biti u stanju da, brzo i u skladu sa zakonom, ukroti DPS grešnike, koji će biti spremni na sve, pa čak i na subverzivna, diverziona, kriminalna i zločinačka djelovanja, a sve u cilju da u zemlji proizvedu svakojake nevolje. Po svim parametrima DPS se može okvalifikovati kao partija koja nosi teret kriminalne, zločinačke i neofašističke organizacije. U skladu sa tim će biti i njen kraj.

MONITOR: Šta onda preostaje opoziciji, da li da u ovakvim nedemokratskim uslovima izlazi na izbore?
GRAHOVAC: Da bi se sačuvala država, a DPS stavio pod kontrolu, prioritetno je i politički i društveno i građanski udružiti se u antifašistički front. Građanima i međunarodnim institucijama treba da bude jasno da je nemoguće smijeniti DPS vlast na izborima kroz ovako zarobljene državne institucije. Opšta građanska neposlušnost nužan je prvi korak. Ukoliko ni to ne da rezultat, sila se, nažalost, neće moći izbjeći.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

LJUPKA KOVAČEVIĆ, ANIMA: Građanstvo je u dubokoj apatiji, potisnutom bijesu i očaju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rješenje su parlamentarni  izbori, pojava novih stranaka sa nepoznatim liderima i svježim idejama. I dva važna uslova: da se prekine sa politikom u kojoj cilj opravdava sredstva  i da se ukinu privilegije koje su  obezbijeđene  iz budžeta političkim partijama i vlastodršcima

 

MONITOR: Opet politička kriza, opet inicijativa za smjenu Vlade?

KOVAČEVIĆ: Sjetih se, bilo je to negdje osamdesetih  kada je Lepa Brena postala hit  pjesmom „Sitnije, Cile, sitnije, nauči me najhitnije… pokaži mi najbitnije“. Tih godina su uz zvuke ove pjesme  i opšte pomame za Brenom (svih naroda i narodnosti ) postavljani temelji  nove političke kulture i kulturne politike na prostoru  SFRJ. Iza leđa stanovništva koje se zanosilo  sjajem u očima i nagovještajima  erotike, pod plaštom opuštenosti  započinjane su   zločinačke politike,  dehumanizacija kulture, zloupotreba erotike. To traje do dan danas.  Najhitnije smo naučeni na rat,  a  najbitnije  je malo ko shvatio. To je asocijacija na vaše pitanje možda zbog  sjaja u očima  premijera ( dobro bi bilo da čuje pjesmu, hit prije njegovog rođenja a i danas njen ton boji političku  svakodnevnicu) kada je shvatio koju je izuzetnu poziciju dobio da zaigra na  promjene, a možda  zbog  opuštenog djelovanja iza  scene kada je došlo do  brkanja  najhitnijeg i najbitnijeg. Poenta  pjesme   je u  zadatku – sitnije. Sitnoća je razvijana (učena  i pokazivana)  na svim poljima,  usavršavala se  laž, licemjerje, podlost,  potkradanje, prebacivanje odgovornosti na druge, sakrivanje od odgovornosti, zgrtanje moći, novca i privilegija.  I taman kad pomislite da sitnije ne može, ponovo ista scena i ista pjesma. Politička scena, uz medijsku dopunu u Crnoj Gori je  zlokobna matrica  sitnog  gdje se nema više što naučiti, ni pokazati. Politička kriza je olakšanje, šansa da se promijeni pjesma, promijeni obrazac.

MONITOR: Demokrate su najavile da će se za deset dana izjasniti o tome da li će glasati za inicijativu, dodajući da ima puno razloga za njen pad. Vjerujete li da će ova Vlada izgubiti povjerenje u parlamentu?

KOVAČEVIĆ: Ima puno razloga za pad Vlade ali kriju one zbog čega ne bi trebala pasti. Jasno  je da neće da daju jasan odgovor. Odlaganje  shvatam kao  povećavanje vlastitog značaja  u dobroj pregovaračkoj  poziciji, čekaju se ponude, moraju se izračunati lični benefiti. Svi ponešto krijuckaju pa ne mogu da procijenim da li će ova  Vlada izgubiti  povjerenje u parlamentu (svi akteri imaju dokazano ogromne  kapacitete za političku trgovinu) ali znam da ga definitivno  nema van njega. Uronjeni  u političko blato teško je iznutra odabrati izlaz u promjenama.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR, GRAĐANSKI AKTIVISTA IZ ZAGREBA: Etnički nacionalizam je postao dosadna ideologija među ideologijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz činjenice da je Putinova Rusija zločinački i idiotski napala Ukrajinu, ne slijedi da su oni koji se s Ukrajinom poigravaju s druge strane, automatski u pravu

 

MONITOR: Opet je, i ovaj 27-i put, podsjećanje na vojno-policijsku akciju Oluja, izazvalo oprečne reakcije u Hrvatskoj i Srbiji. Moglo se čuti i dosta poziva na „mir i stabilnost“ od najviših predstavnika obje države. Otkuda tako napadno referiranje na mirovnu politiku dok se, istovremeno, šalju uznemirujuće poruke drugoj strani?

PUHOVSKI: Mir – u osnovnome, primitivnom značenju ne-rata – na ovome terenu posve je neupitan, i svi to znaju. Zato si politički ovlaštenici posvuda i dopuštaju povremene ispade uznemiravanja susjedstva (koji im, dakako, koriste za homogeniziranje pastve). Javni su povici usporedivi s onima iz 90-ih, ali, srećom, s daleko manjim učincima, jer:

a) međunarodni je složaj posve drukčiji;
b) odnosi su lokalnih snaga mnogo izjednačeniji;
c) „vjerni puk“ je na svim stranama sve više nevjeran, sve više odan boljem životu, sve manje osjetljiv na repetirane parole.

Ukratko: etnički nacionalizam je kroz desetljeća širenja postao elementom političke normalnosti, pa funkcionira „samo“ na izborima, dok je svoju (naizgled) prevratničku ulogu uglavnom izgubio. Ili: grandiozan mu je uspjeh u konačnici došao glave, postao je dosadnom ideologijom među ideologijama.

MONITOR: Vesna Teršelič je primijetila da niko od govornika na proslavi u Kninu nije pomenuo civilne žrtve Oluje. Demokratska stranka u Srbiji izašla je sa prijedlogom da se ubijenima i prognanima da status civilnih žrtava rata. Kako Vi gledate na ove utiske i predloge?

PUHOVSKI: Vesna Teršelič je tek nominalno u pravu, no istina je znatno ružnija – svi su, zapravo, govorili baš o žrtvama (zapravo: Žrtvama), „našima“ dakako. A one su toliko samorazumljive da ih se i ne spominje. Primjerice, iste se (srpske) žrtve na jednoj strani pojavljuju pod naznakom „tragedije koju je izazvala pohlepa i glupost srpskoga vodstva“, na drugoj u formuli „nećemo dopustiti ponavljanje“. O hrvatskim se žrtvama ritualno govori takorekuć svakodnevno – u Hrvatskoj (u Srbiji ih se i ne spominje, jer ona, znano je, službeno nije ni bila u ratu). Baš na simbolu Žrtve čitav ovaj prekogranični polit-folklor i živi, uz predano zanemarivanje jada pravih žrtava (čak i „naših“). Status civilnih žrtava rata ubijenima i prognanima svakako bi pomogao u popravljanju stanja, ali ponovno su na djelu politička predpitanja – u Hrvatskoj, recimo, prognanima službeno smatraju samo one koji su žrtve srpskih snaga i JNA; oni su drugi  naprosto „izbjegli“.

MONITOR: Srbija je otvorila slučaj stradanja na Petrovačkoj cesti. Da li se može očekivati da se hrvatsko pravosuđe zainteresuje za ovaj slučaj?

PUHOVSKI: Ne, ne treba to očekivati, jer hrvatska javnost i dalje počiva u uvjerenju da „smo se branili i obranili“, a „pojedini incidenti“ ne zaslužuju pažnju, posebice nakon toliko vremena. To više što je – s dobrim razlogom – ugled srpskoga pravosuđa (i) u Hrvatskoj mizeran. Podaci o zločinu na Petrovačkoj cesti su kontroverzni, a hrvatsko pravosuđe nije reagiralo ni na mnogo jasnije ustanovljene zločine. Dugoročno je, opasno u konkretnome slučaju to što je političko vodstvo a limine odbilo raspravu o mogućem suđenju, a da dokumentacija i nije stigla do pravosuđa.

MONITOR: I posle 27 godina od kraja rata u Hrvatskoj, ne rješavaju se pitanja nestalih na obje strane. Da li oni koji imaju političku moć kalkulišu sa riješavanjem ovog pitanja?

PUHOVSKI: Vjerojatno, no bitno je sljedeće – vladajućima na obje strane naročito je stalo da se otkrivaju „naše žrtve“, ali ne i po cijenu da se, istovremeno, otkrivaju i zločini „naših“ (indikativno: jezik otkriva dio problema – izraz „naše žrtve“ može označavati one koje su „naši“ pobili, ili i „naše“ koje su drugi pobili). U Hrvatskoj je broj nepronađenih s obje (etničke) strane otprilike podjednak pa to dodatno blokira proces. Iskusili smo to i u (nažalost neuspješnim) nastojanjima da se pokrene REKOM.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

JOVAN SUBOTIĆ, HERCEGNOVSKI STRIP FESTIVAL: Kulturološko čudo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“

 

MONITOR: HSF, 16. po redu, je za mjesec dana. Na šta ste posebno ponosni ove godine?

SUBOTIĆ: Ovogodišnje, 16. izdanje HSF-a imaće sigurno najveći broj vrhunskih gostiju do sada. Pored onih koji će ponijeti epitet specijalnih, broj svjetskih zvijezda koje se vraćaju u Herceg Novi i jednostavno ne žele da ga propuste je ogroman. Iako je to bio ogroman izazov, uspjeli smo se organizovati na način da pored 12 specijalnih gostiju, te onih redovnih kao što su Vilijam Simpson, Valter Venturi, Tihomir Tikulin ili Iztok Sitar, ove godine u Herceg Novom ponovo vidimo svjetsku klasu kakva su Glen Fabri, Fernando Danjino, Đorđo Pontreli, Paskvale Del Vekio, Esad Ribić ili Mirko Čolak te sve one evropske i regionalne zvijezde koje su već prilično poznate publici. Preponosni smo i na kvalitet pažljivo probranog muzičkog programa u kojem će učestvovati Prljavi inspektor Blaža i Kljunovi, Kanda Kodža i Nebojša, Počeni Škafi, Gift, Empathy Soul Project, Marko Vlahović…

Konačno, ponosni smo što su svi naši programi i dalje besplatni za sve posjetioce, te što ove godine fantastičan program nosimo sa sobom i na hercegnovsku rivijeru, do rizorta Portonovi, te ponovo u Tivat i na Lušticu.

MONITOR: Kako ste uspjeli izgraditi adresu na koju će rado doći najveća imena umjetnosti kvadrata i oblačića?

SUBOTIĆ: Formula za privlačenje najvećih imena je ne samo jednostavna, već vjerovatno i jedina po kojoj znamo da radimo. Dosadašnji specijalni gosti, za koje se uvijek potrudimo da se osjećaju sjajno u Herceg Novom, naša su najbolja reklama odnosno najefikasniji kanal komunikacije sa svojim kolegama. Dakle, posao svake godine odradite pošteno, svojski, najbolje što možete i dobar glas o vama niko ne može da zaustavi. Posljednjih godina, moramo se pohvaliti, posao je još lakši. Jednostavno, postali smo jedna od najatraktivnijih stripovskih lokacija u Evropi i sada se umjetnici prijavljuju sami, odnosno oni kontaktiraju nas. Imamo reputaciju da smo „festivalski festival“, da smo „kulturološko čudo“.

MONITOR: Drugi se gase ili životare, HSF raste. Kako?

SUBOTIĆ: Za to je zaslužan prije svega temeljan i konstantan rad njegovih organizatora i cijele grupe mladih volontera okupljene oko nas. Ogromnu strast prema stripu pretočili smo u ovaj događaj i nismo se libili da u njega uložimo sate svakodnevnog rada, lične reputacije, sve kanale komunikacije koje imamo na raspolaganju, te kucanje na mnogobrojna vrata. Ukoliko vjerujete u svoj proizvod, a naš je proizvod festival koji se bavi talentom, kulturom, osmijesima, ljepotom, pričanjem priča… dovoljno je da vam neko pruži šansu jednom. Rezultat te pružene šanse je takav da HSF nikada ne gubi sponzore ili prijatelje manifestacije, naprotiv, oni ostaju dugo s nama na obostrano zadovoljstvo. Danas je HSF kompleksan mozaik prijatelja festivala koji dolaze iz svih grana društva i daju doprinos ovoj vrhunskoj fešti. Uz to, organizatori su na vrijeme krenuli u podmlađivanje festivalskog tima, te su djeca koja su stasavala uz festival danas momci i djevojke, koji aktivno učestvuju u organizaciji i koji će ga jednog dana naslijediti.

MONITOR: Objavili ste i jedan broj HSF magazina.

SUBOTIĆ: To ostaje naš nedosanjani san, odnosno projekat koji i dalje čeka na nastavak realizacije. Za taj projekat biće nam potrebna značajnija pomoć u smislu uslova za rad, te izdavačke koncepcije. Izdavaštvo je nešto u šta se još nismo odvažili da krenemo, ali je ideja koja u našim glavama zri već dugo, a pogotovo intenzivno u prethodnoj godini. Recimo da će mnogo zavisiti od reakcije državnih organa kojima smo se obratili u smislu podrške ovom projektu i situacije u kojoj će se neko od nas iz organizacionog tima ekskluzivno morati posvetiti HSF-u puno radno vrijeme. Postali smo izvanredan kulturni i turistički proizvod. Samo malo nas dijeli da od toga cijela ova priča, i dalje bazirana isključivo na entuzijazmu, postane profesionalna, pa i da HSF magazin postane stvarnost, te još jedan način otvaranja vrata mladim crnogorskim stvaraocima ka karijerama u vizuelnoj umjetnosti.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo