Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL AVIJACIJE U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: DPS nosi teret kriminalne, zločinačke i neofašističke organizacije

Objavljeno prije

na

MONITOR: Nedavno ste kazali da rusko-srpsko-crnogorsko-albanska mafija presudno utiče na sudbinu Balkana. Na koji način?

GRAHOVAC: Ta teza nije novijeg datuma, nego od 2007. godine. Problem je decenijski. Zloglasni KGB je imao ključnu ulogu u razbijanju SFRJ. Zapad to nije blagovremeno detektovao. KGB odavno kontroliše sve državne i sve vojne službe na Zapadnom Balkanu. Službe su regrutovale svoje mafije, odabrale su nacionalne lidere, a svi zajedno utiču na to koja će politička grupacija negdje preuzeti vlast, koliko će ona vladati i kada će i kako otići sa vlasti. Sve je to u funkciji geopolitičkih ciljeva „Velikog brata”. Mafije, koje ste pomenuli, su sastavni dio mreže rusko-balkansko-južnoameričke transferzale organizovanog kriminala i korupcije, a koju sam više puta obrazlagao. Zbog toga se Balkan tako dugo i muči.

MONITOR: Kako se to reflektuje na Crnu Goru?
GRAHOVAC: Reflektuje se tako što je Crna Gora (u geopolitičkom pogledu) odavno okupirana država, a unutrašnji odnosi su pregrijani do usijanja.

MONITOR: Kako komentarišete tvrdnje da je jak uticaj proruskih obavještajaca u bezbjednosnim službama Crne Gore i da je to jedan od glavnih razloga zbog kojih Crna Gora ne dobija poziv za članstvo u NATO?
GRAHOVAC: To jeste jedan od (manje vidljivih) razloga za odugovlačenje učlanjenja u NATO. Dok god taj razlog egzistira neće se otkloniti oni više vidljivi, a to su nedovoljna vladavina prava i neotpornost države i društva na organizovani kriminal i korupciju. I tako se sve, u nedogled, vrti u krug.

MONITOR: Mnogi analitičari, među kojima ste i Vi, tvrde da crnogorska vlast obmanjuje građane da želi u Evropu?
GRAHOVAC: Godinama upozoravam na taj trik DPS vlasti. Naime, ispod njihove naglašeno bučne priče o evroatlantskim integracijama, sistematski se sprovodi okupacija crnogorskih privrednih resursa od strane ruskih tajkuna ili od poznatih kompanija sa Zapada u kojima ruski tajkuni imaju vlasništvo. Slična situacija je i sa ostalim državama Balkana. Vašington, Brisel i crnogorski građani su, od strane DPS vlasti, nadmudreni i prevareni.

MONITOR: Na osnovu čega tvrdite da je neofašizam osnovna odrednica društvenih i političkih odnosa u zemlji?
GRAHOVAC: To tvrdim odavno. U septembru 2009. godine objavio sam tekst pod naslovom Novofašizam. Kao da je Svjetska enciklopedija mira (u izdanju OUN) u osam pojavnih oblika prepisala crnogorsku društvenu i političku zbilju da bi enciklopedijski objasnila pojam „fašizam”. Inače, narodi, koji u nasljedstvo dobiju antifašizam (ukoliko nad njim neprekidno ne dežuraju) laka su žrtva fašizacije. Crna Gora je tipičan takav primjer. DPS vlast decenijama apsolutno vlada preko različitih podjela među građanima, a te podjele već prati međusobna nepodnošljivost do stepena mržnje. Fašisti nemaju političkog protivnika kojeg treba politički pobijediti. Oni neistomišljenike doživljavaju kao neprijatelje koje treba uništiti. DPS vlast, već decenijama, i dijeli, i zavađa i uništava.

MONITOR: Zašto smatrate da je Crna Gora primjer kako organizovani kriminal, korupcija i lobiranje postaju najefikasnije sredstvo u funkciji geopolitike?
GRAHOVAC: Od završetka hladnog rata organizovani kriminal i korupcija su postali najopasnije geopolitičko sredstvo. Opasnije je od onog nuklearnog. Došlo je do opake sprege nekih multinacionalnih kompanija sa nedemokratskim režimima i mafijama, kao armijama organizovanog kriminala i korupcije. Za postizanje svojih ciljeva oni primjenjuju najefikasniji i najopasniji mehanizam, a to je lobiranje. Lobiranje je postalo najopasnija korupcija na planeti. Njome se dolazi na vlast, opstaje na vlasti i ruši svaka konkurencija i alternativa. Crna Gora plaća cijenu svega prethodno rečenog.

MONITOR: Smjenjuju se razne afere, poput afere Snimak i Crne trojke, ali nikako da dobiju sudski epilog? Do kada?
GRAHOVAC: Nikada neće dobiti epilog dok je DPS na vlasti. Dobiće ga tek onda kada vlast udari na onu prethodnu. Stara je formula „dok vlast ne udari na vlast, stradaju građani”. Kako ovdje (u posljednjih 25 godina) nije bilo smjene vlasti, građani i pate. Kada DPS ode sa vlasti, građani Crne Gore će tek onda saznati kakva ih je nevolja (ravna cunamiju) bila zadesila. Lako će utvrditi da je period DPS vladavine najsramniji period crnogorske istorije.

MONITOR: Čime onda objašnjavate hvalospjeve evropskih zvaničnika na adresu DPS vlasti o evroatlantskim integracijama?
GRAHOVAC: Dva su razloga. Prvo, kao što sam već rekao, lobističke apanaže su danas najopasnija korupcija na planeti; i drugo, evropski zvaničnici, o situaciji u Crnoj Gori, razgovaraju sa zvaničnicima Crne Gore i na osnovu tih razgovora donose zaključke i sudove. Preko dvije trećine građana, koji svakojako pate, niti ko gleda, niti ih ko za bilo šta pita. Zbog egzistencijalne ugroženosti mnogi od tih građana i sami su postali žrtva korupcije. One glasačke.

MONITOR: Upozoravajući na opasnost od neofašizma u Crnoj Gori, jednu medijsku grupaciju koja je nedavno u Podgorici organizovala konferenciju o ulozi medija u društvu, uz punu podršku Vlade Crne Gore, nazvali ste neofašističkim inkubatorom. Zašto?
GRAHOVAC: Ovih dana sam to detaljnije objasnio u autorskom tekstu. Glavni organizator te konferencije bila je DPS vlast. Najkraće, da je ova vlast poštena, na skup bi prvenstveno pozvala one koji prema njoj imaju kritičke stavove. Takvima nije bio ni dozvoljen pristup, dok su veoma glasni bili oni koji ovu vlast veličaju. I to je jedan od pokazatelja neofašizma. Mnogi učesnici te konferencije, koji su izvan Crne Gore, a koji nedovoljno poznaju crnogorsku društvenu i političku zbilju, su i prevareni i zloupotrijebljeni. Zbog toga se neki od njih kaju. Neki „poslovni znanci” ovdašnjeg inkubatora neofašizma likuju. Oni koji godinama pljuju po Srbiji i Srbima, sada im se napadno ulaguju. Treba biti oprezan, jer u njihovu iskrenost ne treba vjerovati. DPS vlast decenijama profitira na nesrećama Srbije.

MONITOR: Da li se može zaključiti da DPS učvršćuje diktaturu?
GRAHOVAC: Da, učvršćuje diktaturu. Od toga je čak gora činjenica da svi koalicioni partneri DPS potpuno ili u velikoj mjeri počinju da liče na DPS. Ta politička kontaminacija je gora i od same diktature. Na sceni imamo političko, društveno i duhovno onezdravljenje nacije. Svaku smjenu vlasti to čini rizičnijom. Apsolutizam je teži oblik vladanja od same diktature. To je onaj oblik vladanja kada vlast počinje da ulazi u privatni i duhovni život građana. Bojim se da je takav oblik vladanja već vidljiv.

MONITOR: Dokle će građani sve to trpjeti i kakav epilog predviđate?
GRAHOVAC: Geopolitički rebus, zamka i igra su dešifrovani. Brisel će, na svu sreću, početi ofanzivnije da usisava Crnu Goru u evropsko društvo. U istoriji svaka diktatura je došla planski i sistematski, ali je svaka otišla iznenadno. To će biti i sa DPS vlašću. Ostaju otvorena samo dva pitanja: prvo, koliki broj grešnika i onih nevinih, a naivnih, će ova vlast sa sobom povući u ambis; i drugo, hoće li naredna vlast biti u stanju da, brzo i u skladu sa zakonom, ukroti DPS grešnike, koji će biti spremni na sve, pa čak i na subverzivna, diverziona, kriminalna i zločinačka djelovanja, a sve u cilju da u zemlji proizvedu svakojake nevolje. Po svim parametrima DPS se može okvalifikovati kao partija koja nosi teret kriminalne, zločinačke i neofašističke organizacije. U skladu sa tim će biti i njen kraj.

MONITOR: Šta onda preostaje opoziciji, da li da u ovakvim nedemokratskim uslovima izlazi na izbore?
GRAHOVAC: Da bi se sačuvala država, a DPS stavio pod kontrolu, prioritetno je i politički i društveno i građanski udružiti se u antifašistički front. Građanima i međunarodnim institucijama treba da bude jasno da je nemoguće smijeniti DPS vlast na izborima kroz ovako zarobljene državne institucije. Opšta građanska neposlušnost nužan je prvi korak. Ukoliko ni to ne da rezultat, sila se, nažalost, neće moći izbjeći.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK IZ BEOGRADA: Ne treba nam lider, spasilac od kojeg nas treba spašavati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara

 

MONITOR: Autor ste političke biografije Slobodana Miloševića, kritikovali ste „slabost“ zapadnih političara prema njemu kada su ga poslije Dejtonskog sporazuma titulisali kao faktora mira. Milošević je ipak optužen u Haškom tribunalu i preminuo u njegovom pritvoru. Danas Aleksandar Vučić kao da je za zapadne vlade još veći „faktor mira“ od Miloševića?

STEVANOVIĆ: U „Milošević, jedan epitaf“ – „knjizi koja je napisana protiv svih na tu temu i umesto onih koje nisu“, a može se naći čak i na srpskom – izašao sam jedini put iz literarne fikcije i bavio se stvarnom osobom, „neukim, slabim i nedarovitim političarem“  i „čovekom bez osobina“. Ocena koju pominjete glasi otprilike ovako, citiram se po sećanju. „Kad se zapadnjaci naljute na Miloševića, kazne Srbe. A kad se sažale na Srbe, nagrade Miloševića“. I to je trajalo sve dok nije preterao i svima se smučio.

Današnja srpska politika je nastavak Miloševićeve drugim sredstvima. Kad se ona  istroše, a sve slabije deluju, onda će se pribeći i drugim sredstvima iz starog repertoara. Evropska unija će kasniti i ponavljati neuspehe iz devedesetih, jer  nije država i nema sredstva prisile, a kod naših rodoljuba ubeđivanje ne uspeva. Pogotovo ako je zasnovano na razumnim argumentima. Amerika je daleko, a ruska propaganda i odgovarajuće službe, uključujući i paravojske, raširile su se po Zapadnom Balkanu.

Kako reče jedan istoričar, ne ponavlja se istorija, ponavlja se ljudska priroda. I ponavljaće se dok ne nestane ili dok se ne promeni. Ovo važi ne samo za nas ovde, koji se trudimo da budemo gori od sebe i često uspevamo u tome, nego i za sve druge.

MONITOR:  Tokom 90-ih bili ste osnivač liberalnih političkih i intelektualnih grupacija i aktivni učesnik  građanskih protesta. Niste bili zadovoljni sa  onima koji su 2000. srušili Miloševićev režim. Danas je  opoziciju u Srbiji još teže ujediniti i sve su vidljivije razlike pa i sukobi oko rešavanja najvažnijih državnih pitanja. Vidite li, kao zagovornik laičke države i građanskog društva, svoje sledbenike među opozicionarima?

STEVANOVIĆ: Nisam čeznuo ni za literarnim sledbenicima niti sam ih tražio, a sami se nisu zapatili. To je dobro za moje knjige, za eventualne čitaoce i za literaturu uopšte.

U umetnosti je najbolje i najvrednije ono što je najređe. A u politici je drukčije: značajno je i presudno  ono što je opšte. Politikom se nisam nikada bavio, osim kao građanin koji na to ima pravo, kome je i dužnost da iznosi svoje mišljenje i da civilizovano brani svoj pogled na svet.

Ako me pitati da li imam istomišljenike na teme liberalizma, odgovoriću vam kratko. Knezu Mihajlu je njegov sekretar predložio da se osnuje liberalna stranka. I knez je odgovorio: „Ajte, molim vas. Računajući vas i mene u Srbiji liberala ima otprilike dvanaest“. Ne bih ni da procenjujem koliko je to „otprilike“ danas i ovde. Da ne ispadnem optimista pod starost.

Ako je malo i premalo liberala, onda liberalizma jedva da ima u ekonomiji, politici, javnom životu, kulturi, u medijima, u školama i u akademijama nauka i umetnosti. A iz opozicije su bezmalo nestali.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BRANKA BOŠNJAK, POTPREDSJEDNICA PARLAMENTA I POSLANICA PZP-a: Neće se sve riješiti kompletiranjem Ustavnog suda

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moja ideja za izbor sudija Ustavnog suda  je namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata

 

MONITOR: Ove sedmice je, iza zatvorenih vrata, napravljen djelimičan

dogovor oko sudija Ustavnog suda.

BOŠNJAK: Raduje činjenica da smo uspjeli da kompromisom dođemo do dvotrećinske podrške za troje kandidata za sudije Ustavnog suda. Nadamo se da će se do sjednice Ustavnog odbora postići dogovor i oko četvrtog kandidata, jer čini se da postoji šansa. Ne bi bila dobra poruka, ako smo sasvim blizu dogovoru da ne izaberemo svo četvoro sudija u prvom glasanju, posebno što niko ne osporava stručnost i profesionalni integritet  četvrtog kandidata, koji je nesporno ostavio dobar utisak i nakon intervjua.

Kada se radi o konkretnim imenima, onda zaista nije lako i nijansira se, a svi negdje imaju svoje favorite ali nadam se da će ipak doći do kompromisa, jer vrlo malo nedostaje.

MONITOR:  Vaša ideja da se sudije Ustavnog suda, u konačnici, od kvalifikovanih kandidata, biraju modelom žrijeba, nije prihvaćena, a izazvala je različite komentare, često krtične i ironične. Kako vidite te reakcije?

BOŠNJAK: Moja ideja je, usudiću se reći, namjerno iskarikirana u javnosti od određenih interesnih grupa koje žele da političkim ucjenama i trgovinama, isforsiraju izbor sebi poželjnih kandidata. Imajući u vidu haos i ogromno nepovjerenje između političkih subjekata, a svjesna činjenice koje bi posljedice bile neizbora sudija Ustavnog suda, ja sam kao izlazni, odblokirajući mehanizam, predložila slučajni izbor od onih koji su svima nesporni i prihvatljivi sa stanovišta referenci i integriteta, a da taj broj nespornih bude što je moguće manji, ali maksimum 12. To se onda ne može nazvati nikakvom lutrijom. Ovakva metoda je postojala još u Antičkoj Grčkoj, a poznata je i pri izboru patrijarha u pravosljavlju.

Svakako da bi mnoga bolja poruka bila da se postigne kompromis i da se dogovorimo, za šta ja i navijam, ali ako ne bude dogovora već prevlada isključivost i eskalira nepovjerenje između političkih subjekata, onda je ovo, i dalje tvrdim izlazna varijanta. Ne želim ni da pomislim da se neće izglasati sudije Ustavnog suda, to je nešto što ne smijemo dozvoliti.

Čini se da postoji želja, makar zasad, za kompromisom i dogovorom. Svi smo svjesni situacije i crvenog alarma, ali uvijek postoji bojazan kad krenemo da razgovaramo o konkretnim imenima, da stvari krenu u negativnom pravcu.  Nedavni sastanak je bio ohrabrujući.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ADRIAN PEZDIRC, GLUMAC: Nepopravljivi sam tužni optimista

Objavljeno prije

na

Objavio:

Žrtve će kao i uvijek do sada biti oni politički, ekonomski i socijalno najnezaštićeniji. Smatram da svako vrijeme u ljudskoj povijesti nosi svoje izazove i da je najbolje i najgore vrijeme za sve one koji ga žive

 

Adrian Pezdirc jedan je od najtalentovanijih i najangažovanijih mlađih glumaca u Hrvatskoj. Diplomirao je 2014. ulogom Tartifa u istoimenoj predstavi za koju je iste godine dobio Nagradu hrvatskog glumišta za najboljeg mladog glumca. Članom ansambla Zagrebačkog kazališta mladih (ZKM) postaje 2016. godine. U Sarajevu je 2018. godine nagrađen na uglednom Internacionalnom teatarskom festivalu – MESS-u.

U ZKM-u, u pozorišnom čitanju jednog od najznačajnijih romana u istoriji književnosti „Braće Karamazovih“ reditelja Olivera Frljića, Pezdirc igra Aljošu Karamazova. Frljićevi Karamazovi, kako su i najavljeni, savremena su obrada klasika ruske književnosti i antiratni poklič koji je sasvim nenadano na pozornici osvanuo u zoru novog evropskog rata. „Karamazovi” su rađeni kao dvije uslovno nezavisne predstave, koristeći Tolstojevu rečenicu „Sve sretne obitelji sretne su na isti način, svaka nesretna obitelj nesretna je na svoj“ kao podnaslove.

MONITOR: Premijera „Karamazovih“ desila se na početku ruske vojne invazije i ponudila je kontekst za aktuelizaciju. Kako su izgledali početak rada na predstavi, probe, kako je nastajao tekst i predstava.

PEZDIRC: Kada smo počeli raditi na predstavi krajem prosinca 2021. godine, slika svijeta je izgledala samo malo drugačije. Uz puno rada, truda, vlastitih promišljanja počeli smo zajedno graditi jedan naš svijet. Oliver i dramaturginja Nina Gojić otpočetka su znali da žele dvije predstave i dvije perspektive. Jedna kroz prizmu privilegirane klase braće Karamazovi, Grušenjke, Katarine Ivanovne i gospođe Hohlakove, a drugu kroz pogled svih onih na čijim je leđima nesreće i iskorištavanja, ponajviše obitelji Snegirev, izgrađen sustav vrijednosti vrlo sličan onome u kojem svi živimo. Na dan početka invazije i rata na Ukrajinu, imali smo generalnu probu, i apsolutno je cijela predstava poprimila potpuno novu konotaciju. Kao da je život imitirao predstavu. Tokom procesa jedan jedini pola kartice nadopisani tekst i sam Dostojevski kao da su najavili zbivanja kojima smo toga dana počeli svjedočiti.

MONITOR: U novonastalom tekstu priča o porodici Karamazov je osnova, ali korišćene su razne reference naročito veze s aktualnim političkim dešavanjima u Evropi. Kad sam gledao predstavu nedavno u januaru, u ZKM-u je bilo prepuno. Publika je pažljivo gledala predstavu i bila oduševljena. Da li je uvijek takva reakcija?

PEZDIRC: Kao ansambl zaista smo presretni i zahvalni na procesu kojeg smo imali. Svi smo dali svu mentalnu, fizičku i kreativnu snagu koju smo imali, a rezultat je predstava koju zbilja ponosno čuvamo. Takva energija nemoguća je da ne zarazi gledatelje. Reakcije su podijeljene, ali više oko toga o čemu je predstava, i jesmo li tehnički prebrzi, a ne toliko je li dobra ili nije. Što je ja mislim znak da je predstava i naša priča uspješna jer otvara rasprave u cijelom sijasetu tema. Zagrebačka publika je karakteristična. Uvijek u ideji da točno zna kako bi nešto trebalo napraviti, a kada im se nešto sviđa bojažljivo će dati do znanja da uživaju. Neki od komentara na predstavu su bili i da imaju osjećaj da je aktualnost predstave nadišla granice Balkana, i zaista zagrebačkoj publici donjela osjećaj pripadnosti širem kontekstu. Hrvatska i Zagreb boje se takvih promjena u ideji gubitka „identiteta”, ali po reakcijama publike tokom predstave i punoj dvorani zaključujem da uživaju jednako kao i mi na sceni.

Miroslav MINIĆ
Foto: Marko MIŠČEVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo