INTERVJU
BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Haos proizvode ratne i pljačkaške partije

Objavljeno prije
6 godinana
Objavio:
Monitor online
Nema mira na Zapadnom Balkanu dok od svih političkih i državnih funkcija ne budu odmaknuti svi oni koji su pripadali ratnim partijama, kao i bukači iz prvih redova takozvane AB revolucije
MONITOR: Nakon ubistva Veselina Vukotića, oca Jovana i Igora Vukotića koji se smatraju vođama škaljarskog klana, intenzivirani su klanovski sukobi i ubistva, koji inače traju već godinama. Kako vidite aktuelnu bezbjednosnu situaciju?
GRAHOVAC: Evidentna je višedecenijska sprega lica iz kriminogenih struktura i lica iz struktura vlasti. Kada se formira takav ambijent, tada oni normalni građani imaju veći strah od vlasti nego li što imaju strah od kriminalaca jer, od kriminalaca se nekako možete i skloniti ali od vlasti ne možete jer je njena imanentna funkcija da „brine“ o građanima. Vlast se tako i deklariše i ona to radi znatno bučnije ukoliko se u njenim redovima nalaze i oni pojedinci koji imaju spregu sa kriminalom. Upravo je to bezbjednosna slika o Crnoj Gori i u Crnoj Gori.
MONITOR: Upravo je Jovan Vukotić govorio javno o spisku visokih policijskih funkcionera i inspektora koji su na platnom spisku mafije. Nedavno su zbog pokušaja krijumčarenja kokaina na brodu Jadran uhapšeni pripadnici vojske. Da Ii vas to zabrinjava?
GRAHOVAC: To mora da zabrinjava svakog normalnog, a časnog čovjeka, ali me iznenađuje. Nakon osamostaljenja države, Crna Gora je naslijedila veliki broj visokomoralnih oficira i podoficira, te veliki broj vrhunskih profesionalaca. Ali, partijsko-klanovski odabir većine rukovodećeg kadra u vojsci prouzrokovao je degradaciju cjelokupnog sistema odbrane. Dio časnog starješinskog sastava vojske je veoma zabrinut pa eto razloga da budu zabrinuti i građani Crne Gore.
MONITOR: Premijer Duško Marković ne samo da zbog te afere nije bio javno zabrinut, već je čestitao obavještajno bezbjednosnom direktoratu Ministarstva odbrane i Upravi policije zbog, kako je rekao ,,sprječavanja krijumčarenja velike količine narkotika”. Nedavno je takođe kazao da su optužnice koje su pale u slučaju Kalić i Šarić u stvari dokaz jakih institucija i nezavisnog sudstva. Dijelite li premijerov stav?
GRAHOVAC: Čak i prosječni poznavaoci socijalne psihologije bi zaključili da je to odbrana sebe, a onda i hvalisanje samog sebe. Pomenuta nauka bi opet zaključila da je u pitanju ili nekompetentnost, ili nečista savjest, ili svjesno izbjegavanje odgovornosti, ili sve to zajedno.
Vojska, u kojoj nekakvi bezbjednjaci ili nekakvi obavještajci otkrivaju prestupnike, u stvari i nije vojska. Gdje su tu vojna hijerarhija, vojna subordinacija na 4-5 nivoa, te gdje je tu vojna disciplina o kojoj treba da brinu tih istih 4-5 nivoa komandovanja. Sve ovo govori i o stanju u samoj državi. Kada se sve to dešava u vojsci koja bi trebalo da bude primjerna institucija šta onda očekivati u onim drugim.
MONITOR: U kakvom je stanju Vojska? Upozoravali ste na izmjene zakona, ali i diskriminaciju unutar tog sistema.
GRAHOVAC: Radi očuvanja ličnog digniteta i lične mentalne higijene, ponekad treba izbjeći razmišljanje, a posebno analiziranje nekih događaja, nekih organizacija i nekih institucija.
U vezi vojske Crne Gore iznijeću ocjenu o jednom od najvažnijih državnih dokumenata – o tek usvojenoj Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore. To bi trebalo da bude dokument koji predstavlja sublimat briljantnih političkih vizija i briljantnog vojničkog promišljanja, a sve to zajedno zasnovano na potrebi i mogućnostima države. Javnosti bi bilo, koliko zabrinjavajuće toliko i zabavno, da čuje sa kakvom političkom i vojničkom pameti raspolaže Crna Gora. Usvojeni dokument nije ništa drugo nego trapavo plagiranje Strategije jedne druge države, koja ima sasvim drugačiji politički, bezbjednosni, demografski i geografski položaj. Toliko o kompetentnosti i moralu naših ,,vizionara”.
MONITOR: U četvrtak, kad ovaj broj Monitora bude u štampi, očekuje se izricanje presude u slučaju državni udar. Šta možemo očekivati, obzirom da vlast insistira na ovom procesu, a da su lideri Demokratskog fronta najavili da neće mirno pustiti da ih vode u ,,privatne kazamate”, te da bi mogle ,,letjeti glave”?
GRAHOVAC: Dan nakon posljednjih parlamentarnih izbora u intervjuu TV Novi tvrdio sam da se radi o cirkusu u režiji DPS vlasti gdje su lideri DF samo neznaveni i brljivi cirkusanti. Godinama ističem da DF predstavlja vojno krilo DPS, ne po tome što su sastavni dio DPS, nego po tome što DPS nema bolju soldatesku nego što je DF. U DF ima dosta časnih ljudi s kojima se može ponositi svaka normalna država, ali većina lidera DF strastveno voli politiku i vlast, a u iste se ne razumiju. Oni takvi lako mogu izazvati eksces, a što DPS kamarila i priželjkuje jer će dobiti alibi da upotrijebe sva sredstva kako bi zadovoljili svoj nagon za mržnjom.
Naša tužna zbilja se prepoznaje i po tome što je surova istina skoro sve ono što DPS u negativnom kontekstu govori o DF, te da je surova istina skoro sve ono što DF u negativnom kontekstu govori o DPS.
MONITOR: Istim povodom, uoči izricanja presude, reagovao je i Predsjednik skupštinskog odbora za bezbjednost Obrad Mišo Stanišić, iz redova Demokratske partije socijalista, uz ocjenu da ,,država ima odgovor na sve bezbjednosne izazove”. Kako tumačite tu, ali i izjave lidera Df. Zagrijavanje političke sitiacije? Kome to služi?
GRAHOVAC: Nažalost, mržnja je preovlađujuće stanje građanskog duha u Crnoj Gori. Strastvena politička ljubav i strastvena politička mržnja su generisale mržnju kao preovlađujuće stanje duha. U tom kontekstu treba posmatrati shvatanja i osjećanja pomenutog poslanika. I mnogih drugih i sa njegove desne i sa njegove lijeve strane. Sve ovo, kao duševna i politička hrana služi jedino vladajućoj kamarili.
MONITOR: Eskalaciju nasilja i nacionalne mržnnje, od koje opet profitiraju političke elite, vidjeli smo nedavno na košarkaškim terenima. Gdje smo danas, skoro dvije decenije od početka ratnih devedesetih?
GRAHOVAC: Nažalost, tu gdje smo bili i ranije jer ratne partije, koje su kroz bratoubilačko krvoproliće opljačkale ono sve što su generacije gradile pet decenija, vladaju i danas. Te iste partije i mnogi isti pojedinci, da bi opstali na vlasti, koriste dobro utrenirane mehanizme zavađanja naroda. Nema mira na Zapadnom Balkanu dok od svih političkih i državnih funkcija ne budu odmaknuti svi oni koji su pripadali ratnim partijama, kao i bukači iz prvih redova takozvane AB revolucije. Brajovića i Darmanovića i danas drži zajapurenost tog ,,revolucionarstva”.
DPS godinama označavam kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku stranku. Za takvu tvrdnju postoje egzaktni parametri. Od nje treba spašavati ono njeno zdravo tkivo koje je nesvjesno dozvolilo da godinama bude zloupotrebljavano, iako znam da su neki to prihvatali zbog egzistencijalnog opstanka. Zbog toga prema njima treba biti tolerantniji.
MONITOR: Crna Gora jedina nije promijenila vlast u regionu. Dugogodišnji premijer i predsjednik države Milo Đukanović kaže da je to zbog toga što opozicija nije dovoljno dobra. Šta vi kažete?
GRAHOVAC: Monstrum politika je u stanju da uništi sve ono što njoj ne odgovara, pa makar se radilo i o genijalnim izumima. U Crnoj Gori je bilo začetaka političkih stranaka ili partija koje su građani veoma pozitivno cijenili. Svojim stavom Đukanović pokazuje visok stepen ličnog licemjerja jer je DPS monstrum (na čijem čelu je Đukanović) uništio svaku političku alternativu koju bi građani rado prihvatili.
MONITOR: Kako vidite razvoj protesta koji su pokrenuti nakon afere Koverta? Hoće li to smijeniti ovdašnju vlast?
GRAHOVAC: Takozvanim DPS državnim udarom, te samo njima svojstvenim mehanizmima, DPS je zajedno sa svojim političkim trabantima proglasila pobjedu na posljednjim parlamentarnim izborima. I sve to ne bi bilo dovoljno da se u predizbornoj kampanji DF nije bio okomio na ostatak opozicije i to neprimjerenim ruženjem. Takvim svojim postupcima DF je obezbijedio „pobjedu“ DPS.
Do smjene DPS vlasti će ipak doći, ali problem vidim u tome što do te smjene neće doći procesno nego će doći ekscesno. To može biti veoma zabrinjavajuće jer bi tada moglo doći do izražaja ono građansko stanje duha – mržnja. I nagon za osvetom čega se crnogorski mentalitet nikada nije oslobodio.
U tako rizičnoj situaciji će biti potrebni jaki autoriteti koji mogu stati između usijanih glava. Vjerujem da će ih biti.
MONITOR: Pate li druge ex-Yu države od sličnih problema?
GRAHOVAC: U Sloveniji i od nedavno u Sjevernoj Makedoniji je sasvim drugačija situacija. I one su patile od sličnih problema, dok građani nijesu otjerali u prošlost njihove ratne partije. Nije teško izvesti zaključak da su sve ratne partije na ex-Yu prostoru i kriminalne i zločinačke i neofašističke. Jer da nijesu takve, bar jedna bi uzela političku distancu od vremena kada su i ratovale i krale i druge zavađale.
MONITOR: Šta je sa Srbijom?
GRAHOVAC: U Srbiji se otvorio širok i dubok proces fašizacije i države i naroda. Srbija je pretvorena u Šešeljevo kraljevstvo, dok Vučićeve, Dačićeve i Vulinove političke divizije predstavljaju udarnu snagu tog kraljevstva. Miloševićev SPS, Mirin JUL i Šešeljevi radikali vladali su i 1991, i 1999, a vladaju i danas. Vučić jeste formalno izišao iz radikala, ali radikal nikada neće izaći iz Vučića. Aktuelni vladajući političari čvrsto ostaju na politikama svojih partija iz tog vremena.
MONITOR: A BiH?
GRAHOVAC: Činjenica je da su Izetbegović, Dodik i Čović do nedavno sva tri naroda držali u stanju rata i mira. Da bi opstali na vlasti, oni su sada formirali trojni pakt na nivou BiH. Ali po njihovoj potrebi i dalje održavaju međunacionalne tenzije. Banditosi ostaju samo banditosi!
MONITOR: Hrvatska je članica EU i NATO. Je li joj od toga bolje?
GRAHOVAC: Ponoviću tezu iz mojih davno objavljenih knjiga: „Ustašizacija, endehaizacija, tuđmanizacija, hadezeizacija i danas grabarizacija su fašizacija Hrvatske u kontinuitetu“. Još uvijek ne vidim razlog da postavim drugačiju tezu.
MONITOR: Gdje vidite rješenje za region?
GRAHOVAC: U svim ex-Yu državama imamo klasičan robovlasnički sistem u kojem nema podjele na veleposjednike i robove, nego na one koji imaju vlast i na one koji nemaju vlast. Klasna borba je u osnovi svih podjela i ona će se vrlo brzo vidljivije otvoriti. Nehumane su i ovakve države i ovakva društva.
Bolju budućnost će imati oni narodi i one ex-Yu države koje budu počele graditi socijalizam jugoslovenskog tipa, ali sa drugačijim dizajnom političkih sloboda. Naravno, gdje će se poštovati ljudska i građanska prava prema proklamovanim evropskim vrijednostima, te poštovanjem antifašizma kao temeljne evropske vrijednosti.
Jugoregija, kao okosnica Balkanske regije, u budućnosti će biti najjači štit u odbrani Evrope.
MONITOR: Zbog čega se onda ne ide tim putem?
GRAHOVAC: Još uvijek to ne dozvoljavaju ratne partije, ali siguran sam, uskoro će one otići na smetlište istorije. Pojedinci i pod strogu kaznu, jer je razbijanje Jugoslavije najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. A za zločin se kad-tad mora odgovarati.
Milena PEROVIĆ-KORAĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
Stevo Đurašković – Profesor Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu:
-
PROF. DR DRAGAN BULATOVIĆ, PREDSJEDNIK PLANINARSKOG SAVEZA CRNE GORE: Planina u srcu
-
Ima tih trenutaka, vječnost im nije ravna
-
SAOBRAĆAJ I BEZBJEDNOST: Vlast važnija od života
-
NOVI ZAKON O TURIZMU I UGOSTITELJSTVU PREVAZIĐEN: Turizam ili hospitaliti industrija
-
Sandra Uskoković – Istotičarka umjetnosti:
INTERVJU
JOVANA MAROVIĆ, ČLANICA SAVJETODAVNE GRUPE BALKAN U EVROPI (BIEPAG): Vlada bi u EU, ali da nastavi po starom

Objavljeno prije
6 danana
14 Juna, 2025
Integracija u EU nije samo pitanje usklađivanja zakona, jačanja institucija, već i vrjednosno pitanje. Nije teško zaključiti da je veličanje ratnih zločinaca direktno suprotstavljeno temeljnim evropskim vrijednostima, među kojima su pomirenje, suočavanje s prošlošću i poštovanje ljudskih prava
MONITOR: Kako komentarišete ocjene iz posljednjeg non paper dokumenta?
MAROVIĆ: Ocjene iz non-papera Evropske komisije predstavljaju jedan realističan i oprezan presjek stanja u Crnoj Gori kada je riječ o vladavini prava. U dokumentu se ističe određeni institucionalni i zakonodavni napredak, posebno u dijelu formalnog usklađivanja sa evropskim propisima, ali je preovlađujući ton zabrinutosti zbog sporog napretka u oblastima koje su ključne za funkcionisanje vladavine prava u praksi. Komisija šalje poruku da nije dovoljno samo raditi na normativnom dijelu, a i tu kaskamo ako se uzme u obzir podatak o sprovođenju Programa pristupanja, već da se od nas očekuje mnogo više.
Možete zamisliti koliko je pritisak snažniji ako se uzme u obzir da nam je ostalo još godinu i po da ubijedimo sve da smo stvarno spremni za članstvo. Non-paper nije dramatično negativan, ali jeste upozoravajući, posebno jer dolazi nakon dobijanja IBAR-a. To znači da je završena faza tapkanja po ramenu.
MONITOR: Jesmo li godinu nakon dobijanja IBAR-a nazadovali na putu ka EU?
MAROVIĆ: Nijesmo nazadovali od dobijanja IBAR-a, jer je to bio tehnički korak koji je trebalo da nam bude odskočna daska za dalje, a u suštini se usvajanjem zakona ne dobija ništa ako oni ne proizvode efekte u praksi. Ovo možda zvuči kao mnogo puta ponovljena floskula, ali ako se prebacimo na rječnik evropske integracije onda bismo rekli ovako – aproksimacija, odnosno potpuno usklađivanje domaćeg zakonodavstva sa pravnom tekovinom EU, a obavezali smo se da ćemo svaki propis uskladiti, znači da ste završili sve tri faze koje podrazumijevaju pripremu i usvajanje propisa, njegovo sprovođenje i izvršenje. Mi smo i za IBAR ostali samo u okviru te prve faze pripreme i usvajanja, a podsjetiću da je za fazu izvršenja ključna uloga pravosuđa.
Isto tako, mi još, doduše sa sve manjom vjerovatnoćom, imamo šansu da realizujemo mapu puta koja podrazumijeva zatvaranje svih poglavlja do kraja 2026, jer je ona svakako podrazumijevala da tokom 2024. i 2025. bude zatvoreno 10 poglavlja, a to je još moguće. Međutim, umjesto da vidimo ubrzanu dinamiku sprovođenja reformi i korišćenje IBAR-a i tog pozitivnog koraka ka EU za transformaciju društva, suočavamo se sa istim problemima kao i prije godinu ili prije 13 godina kada smo otvorili pregovore. Kroz izvještaje Evropske komisije, godišnji i non paper, možemo da pročitamo iste ocjene o radu sudstva, tužilaštva, nepostojanju presuda za korupciju, loše uslove za izbore i mnoge druge probleme.
IBAR je trebalo da bude prekretnica, trenutak kada država konsoliduje institucije i pokazuje mjerljive rezultate, a ostao je tehnički korak koji su i Vlada i EU bezrazložno nazivali „istorijskim“. Da bi bio istorijski morao je već da dovede do promjena, a nije.
MONITOR: Šta je razlog?
MAROVIĆ: Razlozi su višestruki. Prvo, mi smo stalno u stanju političke krize u okviru koje se najviše energije troši da se heterogena koalicija na vlasti održi u životu. Politička nestabilnost i fragmentirana vlast često djeluju bez jasne vizije i dugoročnog plana i evropska agenda služi kao sredstvo za mahanje navodnim uspjesima, iako se u suštini radi samo o neznatnim unaprjeđenjima. Odsustvo političke kohezije i konsenzusa o temeljnim pitanjima usporava donošenje ključnih odluka. Isto tako, heterogenost vlasti je znak da mi ne znamo šta su evropske vrijednosti.
Drugo, i dalje postoji izražen deficit institucionalne odgovornosti. Evropski proces se često koristi kao sredstvo unutrašnjeg političkog pozicioniranja, a ne kao iskrena transformaciona agenda. To dovodi do situacije u kojoj EU integracija služi više kao politički marketing nego kao stvarna razvojna politika.
Treće, politika nagrađivanja podobnih, koja je oduvijek primaran mehanizam zapošljavanja i napredovanja, dovodi do ogromnog razočarenja i demotivisanosti kod stručnog kadra sa integritetom koji godinama radi u administraciji, pa i to utiče i na efikasnost i na rezultate. Četvrto je manjak znanja i vještina i ukupno manjak kapaciteta da se proces ubrza i privede kraju.
Peto, EU, više Evropska komisija nego države članice, motiviše Crnu Goru i Albaniju iz strateških razloga, ali to čini na pogrešan način. Svima bi bilo korisnije da fokus bude na konkretnim unapređenjima pa makar to bile tri ključne stvari, a da se za sve ostalo definišu prelazni rokovi.
Na kraju, dajući prioritet sporazumima kojima se u potpunosti obesmišljavaju i procedure i državni interesi, Vlada šalje poruku da bi u EU, ali da nastavi po starom.
MONITOR: Vlada najavljuje zatvaranje poglavlja javnih nabavki. Ministarka Maida Garčević kazala je da je EK potvrdila da Crna Gora ispunjava mjerila za zatvaranje tog poglavlja, čime su, kako je rekla, uklonjene sve zabrinutosti u vezi sa međunarodnim sporazumima čije odredbe se tiču upravo javnih nabavki, misleći na Sporazum sa UAE. Evropa više nije zabrinuta?
MAROVIĆ: To što je EK konstatovala tehničku ispunjenost mjerila za zatvaranje poglavlja o javnim nabavkama jeste dobro i dokaz da je administracija obavila svoj dio posla. Ipak, treba biti oprezan i u tumačenju i u daljim koracima. Sporazumi sa UAE su ozbiljna prijetnja i to piše u poziciji EK za ovo poglavlje, odnosno da je od suštinskog značaja da bude osigurano da implementacija ne bude u suprotnosti sa pravnom tekovinom EU o javnim nabavkama. To se isto navodi i u mišljenju EK na sam Sporazum, kao i bojazan da bi do toga moglo doći.
Problematično je sve u vezi sa Sporazumom, jer da je Vlada planirala da vodi računa o procedurama, tenderu, prostornom planu, vlasnicima zemljišta, državnom interesu, ne bi se potencijalni investitor obraćao javnosti prije nego što su sporazumi ratifikovani u Skupštini, ne bi se odluka o njima donosila na vladinoj whatsapp grupi, izbjegla javna rasprava, ne bi Skupština radila dan-noć da što prije ratifikuje ove sporazume. Ispostavilo se da je moguće državu prodati za sedam dana samo ako postoji volja u parlamentarnoj većini. Otuda, sporazumi ne samo da mogu dovesti do nazadovanja odmah po zatvaranju poglavlja o javnim nabavkama, oni su prijetnja za naš evropski put generalno, jer mnogo govore o parlamentarnoj većini i njenim prioritetima.
MONITOR: Koliko su potezi vlasti, od Sporazuma sa UAE do Rezolucije o Jasenovcu, usporile proces ka EU?
MAROVIĆ: Stvorili su dodatni prostor za sumnju u iskrenost evropske orijentacije Vlade. Sporazum sa UAE izazvao je bojazan da se evropska pravila mogu zanemariti zarad političkih i ekonomskih interesa, dok je Rezolucija o Jasenovcu, ma koliko dobronamjerno predstavljena, došla u trenutku kada su evropski partneri očekivali fokus na pravosudne reforme, borbu protiv korupcije i funkcionisanje institucija. Pored sadržaja, problem je i u načinu na koji su doneseni – bez šire društvene i političke rasprave, bez jasnog obrazloženja i van usklađenog evropskog narativa. Takav pristup dovodi do erozije povjerenja kod evropskih partnera, što se reflektuje u ocjenama, ali i u stepenu spremnosti EU da ubrza proces pristupanja.
MONITOR: Brisel je opet podsjetio da Crna Gora nema pravoznažne presude u oblasti visoke korupcije, u tzv visokoprofilnim slučajevima.
MAROVIĆ: To je dokaz da borba protiv korupcije nije prioritet, da je pravosuđe u rasulu i da nismo ništa uradili da uspostavimo efikasan sistem evaluacije rada sudija i tužilaca. Kao što je već rečeno, uloga pravosuđa je ključna u obezbjeđivanju jednakosti pred zakonom. Osim ispraznih prijetnji svi ostaju nekažnjeni za velike zloupotrebe kojima smo svjedočili i prije i poslije 2020. godine. Hapšenja, otvaranje istraga, sve je to manje važno ukoliko nema pravosnažnih presuda u slučajevima visoke korupcije jer one pokazuju sposobnost države da se s njom obračuna u sopstvenim redovima. Bez pravosnažnih presuda nema pravde, ili „orvelovski“ rečeno – svi smo jednaki, samo što su neki „jednakiji“ pred zakonom.
MONTOR: Visoki zvaničnici SPC u Crnoj Gori opet veličaju ratne zločince, dok vlast ćuti. Kako takva Crna Gora može napredovati na putu ka EU?
MAROVIĆ: Integracija u EU nije samo pitanje usklađivanja zakona, jačanja institucija, već i vrjednosno pitanje. Nije teško zaključiti da je veličanje ratnih zločinaca direktno suprotstavljeno temeljnim evropskim vrijednostima, među kojima su pomirenje, suočavanje s prošlošću i poštovanje ljudskih prava. Kada javne ličnosti, posebno vjerski lideri, otvoreno veličaju osobe osuđene za najteže zločine, a predstavnice i predstavnici političkih partija to ignorišu, šalju poruku da društvo nije spremno da se jasno distancira od takvog nasljeđa.
Vjerovatno dio problema leži u tome što partije vlasti vide SPC kao bitan element njihovog programa, te biraju da ili podrže takve stavove ili da ih prećute. Ovaj drugi obrazac je opasniji, jer kad dajete nekome politički legitimitet jedni ga daju baš zbog takvih stavova, a drugi koji glasaju za partije u koaliciji sa ovim nacionalističkim, opravdavaju sebe da njihova partija ne iznosi takve stavove javno, bez obzira što ih ovako ohrabruje, podstiče, hrani i normalizuje. Ovo su samo početni koraci u prekrajanju istorije i normalizaciji fašizma. Kad jednom zažmurite, onda vas ništa ne sprječava da to radite stalno. Ćutanje vlasti u ovakvim situacijama može se tumačiti kao saučesništvo i tolerisanje ekstremizma. Crna Gora će morati da pokaže mnogo više zrelosti i političke hrabrosti u suočavanju sa svim ovim izazovima ako misli da bude građanska i evropska, što je već neko vrijeme upitno.
MONITOR: Koliko je realno da CG može ući u EU do 2028.?
MAROVIĆ: Šanse za to su 50-50, ali da bi se desilo moramo postići ili pokazati makar nešto i fokusirati se na ključne reforme, te prigrliti snažnije evropski vrjednosni okvir, budući da ne mogu da se sjetim ni jedne velike stvari ili konkretnog unapređenje koji su nam se desili tokom mandata ove Vlade.
Isto tako, davanje veta u ruke desničarke Vlade nije baš laka odluka za EU.
Milena PEROVIĆ
Komentari
INTERVJU
MARKO BEGOVIĆ, DR SPORTSKIH NAUKA: Pozivam sportiste da glasnije zagovaraju promjene

Objavljeno prije
6 danana
14 Juna, 2025
Već duže vrijeme je svima jasno da je crnogorski sport sistem koji opstaje na zapošljavanju srodnika i povezanosti sa licima kojima se sudi za organizovani kriminal i korupciju, ali i pojedinim predstavnicima nominalno novih vlasti
MONITOR: Prije godinu dana podnijeli ste krivične prijave protiv sportskih saveza i klubova. Šta je suština tih prijava?
BEGOVIĆ: Ova tema ima više dimenzija, koje zaslužuju da budu adekvatno objašnjene. Prijava je podnijeta protiv više nepoznatih lica povezanim ne samo sa sportskim organizacijama, već i organima državne uprave zaduženih za poslove sporta, obrazovanja, odbrane, finansija, unutrašnjih poslova, i to na rukovodećim pozicijama i povezanih drugih pravnih i fizičkih lica. To je bila moja zakonska obaveza, imajući u vidu da sam tokom međunarodnog arbitražnog postupka u slučaju Milene Knežević Raičević došao u posjed više ugovora sa sportistima koji su ukazivali na postojanje brojnih nepravilnosti.
Sama odluka Evropskog arbitražnog suda EHF-a, koja je uključila moje mišljenje u odnosu na spor, kao i odluku ŽRK Budućnost da prihvati odgovornost, potvrđuju da se radi o svjesnim sistemskim propustima. Ti sistemski propusti ogledaju se u činjenici da su usvojena podzakonska akta sportskih organizacija u koliziji sa odredbama Zakona o sportu i Zakona o radu, što je omogućilo niz nezakonitih radnji. Konkretno, ovom konkretnom arbitražnom odlukom, ECA EHF je obavezao klub i odgovorna lica da sportistkinji isplate kompletan iznos potraživanja.
Ovo rezonovanje je u skladu sa dokumentom Poreske uprave o poreskom tretmanu profesionalnih sportista u Crnoj Gori iz 2019. godine, pa se postavlja pitanje; na koji način će se u budžet Crne Gore uplatiti obavezni porezi i doprinosi koji do sada nijesu plaćeni? Naplatom tih javnih prihoda stvorila bi se značajna novčana masa, dovoljna za potpunu rekonstrukciju, modernizaciju i izgradnju svih neophodnih sportsko-rekreativnih sadržaja. Takođe, crnogorskom sportu bi se osigurala finansijska stabilnost i predvidljivost za narednu dekadu.
Ova tema ima i važnu socijalnu dimenziju, jer se direktno tiče radnog staža naših sportista. Imaju li oni prava da kao i svi drugi zaposleni budu adekvatno zaštićeni u okviru radno-pravnih odnosa, ili ćemo pasivno čekati novi slučaj diskriminacije? Možda je odgovornije postaviti pitanje: koliki je broj prvenstveno naših sportista kojima godinama nijesu uplaćivani obavezni doprinosi, odnosno socijalno osiguranje (zdravstveno, penzijsko i invalidsko osiguranje i osiguranje od nezaposlenosti) suprotno važećim propisima države Crne Gore?
MONITOR: Da li imate odgovore iz tužilaštva?
BEGOVIĆ: Valja napomenuti da MUP nije odgovorio na upit iz jula prošle godine, koji se odnosio na evidenciju inostranih sportista angažovanih u crnogorskim klubovima – konkretno, da li je tim licima obezbijeđena odgovarajuća boravišna dozvola u skladu sa radno-pravnim statusom.
Nažalost, odgovori tužilačkih organa do sada upućuju na nedostatak potrebne stručnosti ili izostanak prioriteta za ovu oblast, iako se radi o sistemskoj utaji poreza. Našem tužilaštvu sam i ponudio podršku posredstvom mreže ,,MARS” tužilaca nadležnih za sport Savjeta Evrope, ali crnogorske institucije imaju mogućnost obezbjeđivanja tehničke i podrške u vidu ljudskih sredstvo kroz međunarodno-pravne instrumente.
MONITOR: Kako je ova oblast uređena u drugim zemljama?
BEGOVIĆ: Presude Evropskog suda pravde, počev od Walrave & Koch iz 1974, preko čuvenog slučaja Bosma (1995), pa sve do nedavne presude u predmetu Diarra (2024), jasno potvrđuju odlučnost EU institucija da ograniče autonomiju sporta ali i da se prepoznaje ekonomska dimenzija sporta. Kao rezultat toga, na profesionalni sport se primjenjuju propisi koji uređuju tržišna pravila i njima povezane obaveze. U skladu s time, javne vlasti u državama članicama EU sve aktivnije preduzimaju mjere i radnje kako bi se zaštitio javni interes kroz oblast sporta. Stoga ne iznenađuje činjenica da se sve češće pokreću postupci protiv politički eksponiranih i drugih povezanih lica koja zloupotrebljavaju sport za nezakonito bogaćenje, namještanje rezultata, utaju poreza, neprimjeren politički ili finansijski uticaj, kao i niz drugih koruptivnih radnji.
MONITOR: Da li je ovo glavni problem u crnogorskom sportu i koje ga još mane muče?
BEGOVIĆ: Prethodno ukazane nepravilnosti, bi valjalo posmatrati više kao posljedicu klijentelistički uspostavljenih odnosa, u kojima recimo svjedočimo svojevrsnom patrimonijalnom sistemu kojeg karakteriše očuvanje vlasti i autoriteta porodičnim putem. Slučajevi poput zapošljavanja ili angažovanja najbližih srodnika u Crnogorskom olimpijskom komitetu, ili recimo situacija u kojoj predsjednik jednog nacionalnog saveza koji je pritom na toj poziciji izabran na period od četiri godine, sam sa sobom zaključio ugovor na neodređeno, samo ilustrativno potvrđuju bitno narušeno stanje crnogorskog sporta. Kao još jednu direktnu posljedicu imamo ozbiljan pad u rezultatima, pa se tako danas slavi kao vrhunski rezultat sedmo mjesto u konkurenciji devet zemalja na Igrama malih država u Andori.
MONITOR: Da li vidite mogućnost pozitivne promjene u domaćem sportu?
BEGOVIĆ: Već duže vrijeme je svima jasno da se radi o sistemu koji opstaje na zapošljavanju srodnika i povezanosti sa licima kojima se sudi za organizovani kriminal i korupciju ali i pojedinim predstavnicima nominalno novih vlasti. Kako je sistem o kojem govorim u osnovi nesposoban da proizvede novu vrijednost što potvrđuju i rezultati na terenu, u zadnjih par godina su počeli da se pojavljuju disonantni tonovi. No isti su nedovoljno odlučni, pa još jednom pozivam sportiste i sportske radnike da ne odustaju i glasnije zagovaraju prijeko potrebne promjene.
MONITOR: Doktorirali ste sportske nauke, predajete na inostranim univerzitetima. Koji su glavni problemi i perspektive sa kojima se sport susreće na međunarodnom nivou?
BEGOVIĆ: Globalni sport se nalazi na svojevrsnoj raskrsnici, pod uticajem konvergentnih procesa kao što su digitalizacija, komercijalizacija i projektovanje moći asimetričnih aktera poput Katara i Saudijske Arabije – ali i drugih. Konsekventno, struktura sportskog pokreta i legitimitet koji crpe iz koncepta autonomije sve češće se dovode u pitanje. Ovo se posebno odnosi na selektivnu primjenu principa političke neutralnosti, jer sportske organizacije nerijetko postaju instrument političkih obračuna ili sredstvo za sprovođenje politike sankcija. Nejednak tretman nacionalnih sportskih organizacija u kontekstu rusko-ukrajinskog i izraelsko-palestinskog sukoba, ogoljava ne samo institucionalnu selektivnost, već i organizacionu hipokriziju (licemjerstvo). Upravo zbog toga, već duže vrijeme zagovaram osnivanje međunarodne hibridne agencije, po uzoru na Svjetsku antidoping agenciju (WADA), koja bi imala mandat da štiti temeljne vrijednosti koje sport treba da predstavlja, ali i da se sistemski suprotstavlja negativnim pojavama koje ugrožavaju njegov integritet.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
INTERVJU
DR ZORAN STOJILJKOVIĆ, PROFESOR FPN-BU U PENZIJI, BEOGRAD: Formirana je svijest da je vlast smjenjiva

Objavljeno prije
6 danana
14 Juna, 2025
Snagu otporu daće visoka mobilizacija i izlaznost na izbore i bitno bolji-u neravnopravnim uslovima sa vlašću – gotovo izjednačeni izborni rezultati opozicionih lista
MONITOR: Prema zvaničnim preliminarnim rezultatima lokalnih izbora RIK-u Kosjeriću i Zaječaru, pobjednik je „Ne damo Srbiju-Aleksandar Vučić“. Vučić je na Instagramu već ranije proglasio pobjedu, ali su to uradile i opozicione „Ujedinjeni za Kosjerić“ i „Promena u koju verujemo-Uglješa Đuričković-Dragana Rašić“. Ulagane su velike nade antirežimskih snaga u ove izbore kao simbolički značajne. Da li i vi dijelite to mišljenje i može li se ovaj rezultat opozicije nazivati „pobjedom“?
STOJILJKOVIĆ: Pre bih rekao da je uspostavljena neka vrsta ravnoteže (ne) moći -što je u odnosu na ranije izborne rezultate, stanje apatije i apsolutne kontrole vlasti nad resursima moći ogromna promena i posledica već polugodišnjih studentskih blokada i protesnih marševa. Ilustracije radi, izborima fomirani odnos snaga u lokalnom parlamentu u Kosjeriću je sa nekadašnjih 20:7 došao na tek 14:13 u korist vlasti.
MONITOR: „Crta“ je konstatovala oko 20-tak krupnih nepravilnosti, u kampanji i na dan glasanja ponovile su se scene sa prethodnih izbora…Opozicija u Kosjeriću (koja je- zvanično, izgubila za 51 glas), najavljuje obaranje ovih izbora a studenti pozivaju građane da brane svoju izbornu volju. Koji bi im „scenario“ u tome pomogao-ako nema kapaciteta društva za generalni štrajk?
STOJILJKOVIĆ: Izbori se dobijaju pre njihovog raspisivanja kontrolom nad poslovima, novcem i publicitetom – seljakanje birača i izborne mućke na sam dan izbora igraju relativno skromnu ulogu. Na ovim izborima su one u velikoj meri “provaljene“ i sprečene maksimalnom mobilizacijom studenata i građana. Konačno, primera radi, u Kosjeriću je na ni 9000 birača bilo svih 450 posmatrača. Ne očekujem mnogo od prijava jer se izbori ponavljaju samo u slučaju dokazanih krupnih izbornih nepravilnosti. Po mome sudu, snagu otporu daće visoka mobilizacija i izlaznost na izbore i bitno bolji-u neravnopravnim uslovima sa vlašću, gotovo izjednačeni izborni rezultati opozicionih lista. Činjenica da se ovoga puta opozicioni glasovi nisu rasipali a da vlast ni uz krajnja naprezanja, podele frižidera i ludilo asfaltiranja puteva-ne može više od ovoga, govori i da je konačno naučena lekcija da se i dobijeni rezultati u glasovima mogu upropastiti neadekvatnim, rascepkanim koalicionim aranžmanima . Formirana je svest da je vlast smenjiva, a da se „kukavica“ Vučić ovoga puta ne usuđuje da ih raspiše. Čini se da je većini građana nakon trinaest godina ova vrsta populističke političke lakrdije konačno dozlogrdila. Uz ovaj nivo političke mobilizacije, koliko-toliko poboljšane a onda umešno kontrolisane izborne uslove, jasnu platformu promena i koalicionu strategiju su-uz to da spoljni veto igrači makar ne odmažu ako već ne pomažu, promene već započele.
MONITOR: ODIHR je pred izbore konstatovao da vlast u Srbiji nije ispunila njihove preporuke..Vučić-koji je na svaki način učestvovao u kampanji SNS – nije zadovoljan „tijesnom pobjedom“ u Kosjeriću. Uz činije jagoda i trešanja (za građane inače preskupih), preko Instagrama je ponudio dijalog. Da li je to preduprjeđivanje reagovanja „stranih faktora“ ili, možda, još jedan pokušaj da se neko od pobunjenih ili „opoziciono nestabilnih“ omekša?
STOJILJKOVIĆ: Dugo već Vučićeva strategija je kupovina vremena kombinovanjem neuvijenih pretnji i sankcionisanja tački otpora-poput Univerziteta, sa neuverljivim ponudama dijaloga i trenutnim ustupcima oko zahteva koji uživaju široku podršku građana. Kojima onda sledi, recimo, povratak iskopavanju litijuma ili jarosno zaricanje da nema ništa od ispunjenja studentskih zahteva- „koje sam obećao kada sam se našao u škripcu“. Paralelno se radilo na podelama unutar širokog i fragmentiranog bloka društvene i političke opozicije tako da nakon svakih izbora neko ko je “zanoćio u opoziciji-probudi se u krilu vlasti“. Ili ih parcijalno bojkotuje. Svoje biračko telo drži što predizbornom kupovinom glasova što obećanjima o “kvantnom skoku u budućnost“ već do narednih izbora. U međuvremenu je zarobljena država i stvorena široka klijentelistička mreža i nova klasa od podobnih i poslušnih. Posledično, SNS i dugo nastajući pokret-za sada bez naslova, imaju članstvo od preko 700 000 članova, odnosno svih petnaestak odsto efektivnog biračkog tela. Važno je pritom imati spoljne veto igrače uz sebe, pa se njihova suzdržana reakcija na koruptivnu i nedemokratsku praksu kupuje obećanim litijumom i nabavkama Rafala. Izbore dakle raspisuje samo kada je uveren da ih može dobiti.
MONITOR: U toku je protest univerzitetskih nastavnika ispred Vlade Srbije „Univerziteti na raskrsnici“. Oni zahtijevaju da se ukine Vladina uredba kojom se naučni rad svodi na samo pet sati nedjeljno. Taj je elemenat Uredbe omogućio da se plate na univerzitetima smanje za nešto više od sto eura. BU je prema CWUR upravo rangiran kao 387-i od dvije hiljade najboljih na svijetu. Može li ta činjenica uticati na ukidanje Uredbe i spasavanje visokog školstva?
STOJILJKOVIĆ: Može, pod uslovom da vlast postignuti dogovor i “normalizaciju“ intepretira kao svoj velikodušni ustupak i dokaz svoje dijalogu sklone prirode. Kojim se opet u pitanje ne dovode njene ingerencije i uticaj na oslabljene državne Univerzitete. U ime paralelno negovane, neakreditovane konkurencije.
MONITOR: Brisel je nedavno eksploataciju jadarita u dolini Jadra stavio na listu svojih prioritetnih interesa u „trećim zemljama“. Zbog potreba novih industrija u EU i kineske konkurencije, ovdje se zaključuje da Aleksandar Vučić neće biti sankcionisan ni zbog svoje unutrašnje ali ni spoljne politike. Da li se ovim potezom EK (i to bez neophodnog obrazloženja), svaki napor kritičara unaprijed predstavlja uzaludnim?
STOJILJKOVIĆ: Odavno se ovde zna da EU institucije i akteri govore različitim jezicima i geostrateškim interesima i kada nastoje da ih ukomponuju sa narativom o evropskim vrednostima i politikom proširenja. Zna se i da da je EU u recesiji i pred izazovom autonomizacije pozicije i prema SAD pod Trampovim ultraprotekcionističkim stiskom. Jadar je dodatno stavljanje prsta u oko i pro-EU delu javnosti. Zato i dominira stav da se za promene moramo izboriti sami. Na drugoj strani time-u potrazi za novim ljubimcem u Srbiji, teško da će naći većeg poslušnika od Vučića.
MONITOR: Tvrdi se da Donald Tramp samo ispunjava predizborna obećanja nizom afera koje su proizvele njegove predsjedničke uredbe (migranti, porezi, ukidanje USAID, napad na Univerzitet Harvard, restrikcije u javnom zdravstvu…). Ipak dosta uredbi je osporeno na sudovima. Ni njegov stil „trange-frange“ mirovne politike ne daje rezultate. Može li „Trampova era“ ostaviti i neke trajnije posljedice i na domaćem i na globalnom planu?
STOJILJKOVIĆ: Ona ih je već ostavila. Izvela je na scenu ili bar ojačala desni, protekcionistički suverenizam koji se poziva na tradicionalne vrednosti i porodicu. Krivicu za nevolje traži u drugim i drugačijim. U skladu sa Goldstin-Turčinovom hipotezom koja promene sa Trampom objašnjava formiranjem nove aspirativne elite koja se na putu ka vlasti poziva na narod, ovi pokreti eksploatišu frustracije radništva i niže srednje klase, pre svih onih u devastiranim regionima. Ne haju za demokratske procedure i relativno lako se dogovaraju sa liderima “novih dinastija“ (Kin) poput Rusije i Kine. Razaraju koncepte globalizacije i “ kolektivnog političkog Zapada“.
Ne mogu da ne ponovim da u neizboru između recimo evropskih pluto-birokrata, usrećitelja običnog, “dobrog” naroda-u liku Trampa, njihovih partnera Putina i Sija, biram ono što Piketi zove federalni, participativni i ekološki socijalizam. I radujem se što su studenti u Srbiji tako visoko podigli vrednosti pravde i participacije.
Potrebno je još šire okupljanje civilnih ali i političkih aktera
MONITOR: Studenti u blokadi su kao svoj ultimativni predlog stavili vanredne parlamentarne izbore. Nedavno su objavili i svoj Program. S obzirom na njihovo višemjesečno oštro distanciranje od opozicije, NVO-pa i civilnog društva u cjelini, da li su ovaj Program i kriteriji koji su na kraju teksta navedeni kao „rešeto“ za studentsku listu, donekle izmijenili taj odnos?
STOJILJKOVIĆ: Studenti u blokadama su-uprkos cijeni koju prije svega oni plaćaju za ovako njihovo dugo trajanje, još uvjek društveni akter sa najvećim povjerenjem građana. Njihovo mentorstvo nad listom kandidata koju će formirati jeste i garancija velikog potencijala te liste. No, čini se da iskustvo lokalnih izbora u Zaječaru i Kosjeriću govori da je potrebno još šire okupljanje civilnih ali i političkih aktera koje su studentski kriteriji ostavili izvan njihove liste. Posebno ako do izbora ne dođe ni na jesen ove godine.
Univerzitet mora ostati jedinstven.
MONITOR: Rektor BU, Vladan Đokić, koji je već izvjesno vrijeme u pregovorima sa premijerom Đurom Macutom o „normalizaciji nastave“ i istovremeno o studentskim zahtjevima – tvrdi da se dolazi do nekog dogovora..Četiri državna univerziteta su pod velikim pritiskom da se nastava i ispiti počnu obavljati u nekoj formi. Ako prestanu blokade, da li je gotovo sa studentskim entuzijazmom za društveno liderstvo?
STOJILJKOVIĆ: Blokade – zbog odbijanja vlasti da ispuni ključni zahtjev za utvrđivanje odgovornosti za pad nadstrešnice i smrt 16 ljudi, a iza čega se očito krije koruptivna hobotnica, već predugo traju. One moraju biti-u dogovoru sa nastavnicima, objedinjene sa nekim kombinovanim oblikom nadoknade nastave, produženjem školske godine i određenjem kvota i upisom nove generacije studenata. U suprotnom, olakšava se vlastima plan za erodiranje pozicije i ponižavanje državnih Univerziteta. Opet, potpuno odricanje od blokada bilo bi doživljeno kao povlačenje pred pritiscima. Univerzitet naprosto mora ostati jedinstven.
Nastasja RADOVIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 6 dana
Hljeba i blokada
Zoran Radulović
-
DUHANKESA / prije 6 dana
Konferencija evropskih nacista (CEN) u Jerusalimu
Ferid Muhić
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Na početku
Milena Perović
-
DUHANKESA / prije 3 sedmice
Komanči iz Gaze
Ferid Muhić
-
ALTERVIZIJA / prije 3 sedmice
Neznanje koje košta
Milan Popović

Novi broj


IMPERIJA STANAJ POD ISTRAGOM TUŽILAŠTVA: Dim u krvotoku

SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

SUDBINA AERODROMA U TIVTU I PODGORICI: Koncesija u sjenci skandala
Izdvajamo
-
Izdvojeno3 sedmice
ALBANSKO – AMERIČKO OPONIRANJE SPAJIĆU I ALABARU ZA ULCINJ: Važnost lobiranja
-
DRUŠTVO4 sedmice
VLAST I PRIVILEGIJE: Neće da fali
-
Izdvojeno3 sedmice
GDJE SU PRIPADNICI SEDME UPRAVE: Tajne veze
-
Izdvojeno4 sedmice
USKORO DVA TURISTIČKA KOMPLEKSA NA VELIKOJ PLAŽI: Alabar odustao, grade domaći
-
Izdvojeno3 sedmice
VELIKA PLAŽA ČEKA INVESTITORE BEZ KANALIZACIONE MREŽE: Hoteli sa pet zvjezdica na septičkim jamama
-
INTERVJU4 sedmice
SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: EU mora da bira – da li podržava narod koji nosi evropske vrijednosti ili vlast koja ih gazi
-
DUHANKESA3 sedmice
Komanči iz Gaze
-
FOKUS4 sedmice
19 GODINA NEZAVISNOSTI: Još jedan prođe dan