Povežite se sa nama

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE:  Haos proizvode ratne i pljačkaške partije

Objavljeno prije

na

Nema mira na Zapadnom Balkanu dok od svih političkih i državnih funkcija ne budu odmaknuti svi oni koji su pripadali ratnim partijama, kao i bukači iz prvih redova takozvane AB revolucije

 

MONITOR: Nakon ubistva Veselina Vukotića, oca Jovana i Igora Vukotića koji se smatraju vođama škaljarskog klana, intenzivirani su klanovski sukobi i ubistva, koji inače traju već godinama. Kako vidite aktuelnu bezbjednosnu situaciju?

GRAHOVAC: Evidentna je višedecenijska sprega lica iz kriminogenih struktura i  lica iz struktura vlasti. Kada se formira takav ambijent, tada oni normalni građani imaju veći strah od vlasti nego li što imaju strah od kriminalaca jer, od kriminalaca se nekako možete i skloniti ali od vlasti ne možete jer je njena imanentna funkcija da „brine“ o građanima. Vlast se tako i deklariše i ona to radi znatno bučnije ukoliko se u njenim redovima nalaze i oni pojedinci koji imaju spregu sa kriminalom. Upravo je to bezbjednosna slika o Crnoj Gori i u Crnoj Gori.

MONITOR: Upravo je Jovan Vukotić govorio javno o spisku visokih policijskih funkcionera i inspektora koji su na platnom spisku mafije. Nedavno su zbog pokušaja krijumčarenja kokaina na brodu Jadran uhapšeni pripadnici vojske. Da Ii vas to zabrinjava?

 GRAHOVAC: To mora da zabrinjava svakog normalnog, a časnog čovjeka, ali me iznenađuje. Nakon osamostaljenja države, Crna Gora je naslijedila veliki broj visokomoralnih oficira i podoficira, te veliki broj vrhunskih profesionalaca. Ali, partijsko-klanovski odabir većine rukovodećeg kadra u vojsci prouzrokovao je degradaciju cjelokupnog sistema odbrane. Dio časnog starješinskog sastava vojske je veoma zabrinut pa eto razloga da budu zabrinuti i građani Crne Gore.

MONITOR: Premijer Duško Marković ne samo da zbog te afere nije bio javno zabrinut, već je čestitao obavještajno bezbjednosnom direktoratu   Ministarstva odbrane i Upravi policije zbog, kako je rekao ,,sprječavanja krijumčarenja velike količine narkotika”. Nedavno je takođe kazao da su optužnice koje su pale u slučaju Kalić i Šarić u stvari dokaz jakih institucija i nezavisnog sudstva. Dijelite li premijerov stav?

GRAHOVAC: Čak i prosječni  poznavaoci  socijalne psihologije bi zaključili da je to odbrana sebe, a onda i hvalisanje samog sebe. Pomenuta nauka bi opet zaključila da je u pitanju ili nekompetentnost, ili nečista savjest, ili svjesno izbjegavanje odgovornosti, ili sve to zajedno.

Vojska, u kojoj nekakvi bezbjednjaci ili nekakvi obavještajci otkrivaju prestupnike, u stvari i nije vojska. Gdje su tu vojna hijerarhija, vojna subordinacija na 4-5 nivoa, te gdje je tu vojna disciplina o kojoj treba da brinu tih istih 4-5 nivoa komandovanja. Sve ovo govori i o stanju u samoj državi. Kada se sve to dešava u vojsci koja bi trebalo da bude primjerna institucija šta onda očekivati u onim drugim.

MONITOR: U kakvom je stanju Vojska? Upozoravali ste na izmjene zakona, ali i diskriminaciju unutar tog sistema.

GRAHOVAC: Radi očuvanja ličnog digniteta i lične mentalne higijene, ponekad treba izbjeći razmišljanje, a posebno analiziranje nekih događaja, nekih organizacija i nekih institucija.

U vezi vojske Crne Gore iznijeću ocjenu o jednom od najvažnijih državnih dokumenata – o tek usvojenoj Strategiji nacionalne bezbjednosti Crne Gore. To bi trebalo da bude dokument koji predstavlja sublimat briljantnih političkih vizija i briljantnog vojničkog promišljanja, a sve to zajedno zasnovano na potrebi i mogućnostima države. Javnosti bi bilo, koliko zabrinjavajuće toliko i zabavno, da čuje sa kakvom političkom i vojničkom pameti raspolaže Crna Gora. Usvojeni dokument nije ništa drugo nego trapavo plagiranje Strategije jedne druge države, koja ima sasvim drugačiji politički, bezbjednosni, demografski i geografski položaj. Toliko o kompetentnosti i moralu naših ,,vizionara”.

MONITOR: U četvrtak, kad ovaj broj Monitora bude u štampi, očekuje se izricanje presude u slučaju državni udar. Šta možemo očekivati, obzirom da vlast insistira na ovom procesu, a da su lideri Demokratskog fronta najavili da neće mirno pustiti da ih vode u ,,privatne kazamate”, te da bi mogle ,,letjeti glave”?

GRAHOVAC: Dan nakon posljednjih parlamentarnih izbora u intervjuu TV Novi tvrdio sam da se radi o cirkusu u režiji DPS vlasti gdje su lideri DF samo neznaveni i brljivi cirkusanti. Godinama ističem da DF predstavlja vojno krilo DPS, ne po tome što su sastavni dio DPS, nego po tome što DPS nema bolju soldatesku nego što je DF. U DF ima dosta časnih ljudi s kojima se može ponositi svaka normalna država, ali većina lidera DF strastveno voli politiku i vlast, a u iste se ne razumiju. Oni takvi lako mogu izazvati eksces, a što DPS kamarila i priželjkuje jer će dobiti alibi da upotrijebe sva sredstva kako bi zadovoljili svoj nagon za mržnjom.

Naša tužna zbilja se prepoznaje i po tome što je surova istina skoro sve ono što DPS u negativnom kontekstu govori o DF, te da je surova istina skoro sve ono što DF u negativnom kontekstu govori o DPS.

MONITOR: Istim povodom, uoči izricanja presude,  reagovao je i Predsjednik skupštinskog odbora za bezbjednost Obrad Mišo Stanišić, iz redova Demokratske partije socijalista, uz ocjenu da ,,država ima odgovor na sve bezbjednosne izazove”. Kako tumačite tu, ali i izjave lidera Df. Zagrijavanje političke sitiacije? Kome to služi?

GRAHOVAC: Nažalost, mržnja je preovlađujuće stanje građanskog duha u Crnoj Gori. Strastvena politička ljubav i strastvena politička mržnja su generisale mržnju kao preovlađujuće stanje duha. U tom kontekstu treba posmatrati shvatanja i osjećanja pomenutog poslanika. I mnogih drugih i sa njegove desne i sa njegove lijeve strane. Sve ovo, kao duševna i politička hrana služi jedino vladajućoj kamarili.

MONITOR: Eskalaciju nasilja i nacionalne mržnnje, od koje opet profitiraju političke elite, vidjeli smo nedavno na košarkaškim terenima.  Gdje smo danas, skoro dvije decenije od početka ratnih devedesetih?

GRAHOVAC: Nažalost, tu gdje smo bili i ranije jer ratne partije, koje su kroz bratoubilačko krvoproliće opljačkale ono sve što su generacije gradile pet decenija, vladaju i danas. Te iste partije i mnogi isti pojedinci, da bi opstali na vlasti, koriste dobro utrenirane mehanizme zavađanja naroda. Nema mira na Zapadnom Balkanu dok od svih političkih i državnih funkcija ne budu odmaknuti svi oni koji su pripadali ratnim partijama, kao i bukači iz prvih redova takozvane AB revolucije. Brajovića i Darmanovića i danas drži zajapurenost tog ,,revolucionarstva”.

DPS godinama označavam kao kriminalnu, zločinačku i neofašističku stranku. Za takvu tvrdnju postoje egzaktni parametri. Od nje treba spašavati ono njeno zdravo tkivo koje je nesvjesno dozvolilo da godinama bude zloupotrebljavano, iako znam da su neki to prihvatali zbog egzistencijalnog opstanka. Zbog toga prema njima treba biti tolerantniji.

MONITOR: Crna Gora jedina nije promijenila vlast u regionu. Dugogodišnji premijer i predsjednik države Milo Đukanović kaže da je to zbog toga što opozicija nije dovoljno dobra. Šta vi kažete?

GRAHOVAC: Monstrum politika je u stanju da uništi sve ono što njoj ne odgovara, pa makar se radilo i o genijalnim izumima. U Crnoj Gori je bilo začetaka političkih stranaka ili partija koje su građani veoma pozitivno cijenili. Svojim stavom Đukanović pokazuje visok stepen ličnog licemjerja jer je DPS monstrum (na čijem čelu je Đukanović) uništio svaku političku alternativu koju bi građani rado prihvatili.

MONITOR: Kako vidite razvoj protesta koji su pokrenuti nakon afere Koverta? Hoće li to smijeniti ovdašnju vlast?

GRAHOVAC: Takozvanim DPS državnim udarom, te samo njima svojstvenim mehanizmima, DPS je zajedno sa svojim političkim trabantima proglasila pobjedu na posljednjim parlamentarnim izborima. I sve to ne bi bilo dovoljno da se u predizbornoj kampanji DF nije bio okomio na ostatak opozicije i to neprimjerenim ruženjem. Takvim svojim postupcima DF je obezbijedio „pobjedu“ DPS.

Do smjene DPS vlasti će ipak doći, ali problem vidim u tome što do te smjene neće doći procesno nego će doći ekscesno. To može biti veoma zabrinjavajuće jer bi tada moglo doći do izražaja ono građansko stanje duha – mržnja. I nagon za osvetom čega se crnogorski mentalitet nikada nije oslobodio.

U tako rizičnoj situaciji će biti potrebni jaki autoriteti koji mogu stati između usijanih glava. Vjerujem da će ih biti.

MONITORPate li  druge ex-Yu države od sličnih problema?

GRAHOVAC: U Sloveniji i od nedavno u Sjevernoj Makedoniji je sasvim drugačija situacija. I one su patile od sličnih problema, dok građani nijesu otjerali u prošlost njihove ratne partije. Nije teško izvesti zaključak da su sve ratne partije na ex-Yu prostoru i kriminalne i zločinačke i neofašističke. Jer da nijesu takve, bar jedna bi uzela političku distancu od vremena kada su i ratovale i krale i druge zavađale.

MONITOR: Šta je sa Srbijom?

GRAHOVAC: U Srbiji se otvorio širok i dubok proces fašizacije i države i naroda. Srbija je pretvorena u Šešeljevo kraljevstvo, dok Vučićeve, Dačićeve i Vulinove političke divizije predstavljaju udarnu snagu tog kraljevstva. Miloševićev SPS, Mirin JUL i Šešeljevi radikali vladali su i 1991, i 1999, a vladaju i danas. Vučić jeste formalno izišao iz radikala, ali radikal nikada neće izaći iz Vučića. Aktuelni vladajući političari čvrsto ostaju na politikama svojih partija iz tog vremena.

MONITORA  BiH?

GRAHOVAC: Činjenica je da su Izetbegović, Dodik i Čović do nedavno sva tri naroda držali u stanju rata i mira. Da bi opstali na vlasti, oni su sada formirali trojni pakt na nivou BiH. Ali po njihovoj potrebi i dalje održavaju međunacionalne tenzije. Banditosi ostaju samo banditosi!

MONITOR: Hrvatska je članica EU i NATO. Je li joj od toga  bolje?

GRAHOVAC: Ponoviću tezu iz mojih davno objavljenih knjiga: „Ustašizacija, endehaizacija, tuđmanizacija, hadezeizacija i danas grabarizacija su fašizacija Hrvatske u kontinuitetu“. Još uvijek ne vidim razlog da postavim drugačiju tezu.

MONITOR: Gdje vidite rješenje za region?

GRAHOVAC: U svim ex-Yu državama imamo klasičan robovlasnički sistem u kojem nema podjele na veleposjednike i robove, nego na one koji imaju vlast i na one koji nemaju vlast. Klasna borba je u osnovi svih podjela i ona će se vrlo brzo vidljivije otvoriti. Nehumane su i ovakve države i ovakva društva.

Bolju budućnost će imati oni narodi i one ex-Yu države koje budu počele graditi socijalizam jugoslovenskog tipa, ali sa drugačijim dizajnom političkih sloboda. Naravno, gdje će se poštovati ljudska i građanska prava prema proklamovanim evropskim vrijednostima, te poštovanjem antifašizma kao temeljne evropske vrijednosti.

Jugoregija, kao okosnica Balkanske regije, u budućnosti će biti najjači štit u odbrani Evrope.

MONITOR: Zbog čega se onda ne ide tim putem?

GRAHOVAC: Još uvijek to ne dozvoljavaju ratne partije, ali siguran sam, uskoro će one otići na smetlište istorije. Pojedinci i pod strogu kaznu, jer je razbijanje Jugoslavije najveći zločin u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. A za zločin se kad-tad mora odgovarati.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

INTERVJU

TEA GORJANC PRELEVIĆ, AKCIJA ZA LJUDSKA PRAVA: Izbori su ključ za stabilnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nije dobro što su predsjednički izbori raspisani bez Ustavnog suda, jer je on nadležan za sudsku kontrolu izbornog postupka od momenta raspisivanja izbora. Smatram i da je očigledan promašaj što istovremeno nisu raspisani i vanredni parlamentarni izbori, oni su ključni za stabilnost

 

MONITOR: Najave restriktivnih mjera Crnoj Gori zbog institucionalne krize izostale su nakon sjednice Savjeta za vanjsku politiku SE. Ipak, čule su se ocjene da je Crna Gora „rak rana“, Gabrijel Eskobar definisao je stanje u zemlji kao „institucionalni kolaps“.  Kako to komentarišete?

GORJANC PRELEVIĆ: Sadašnja nestabilna situacija u Crnoj Gori ne odgovara ni Evropskoj uniji ni SAD-u, kao što ne odgovara ni njenom stanovništvu. Crnogorske političke partije i pojedinci aktivno doprinose toj nestabilnosti uz providne politikantske izgovore. Pravo pitanje je za što i za koga oni to rade, da li male partije samo grčevito drže nelegitimnu vlast, a velike se samo plaše izbora ili svi rade za neke strane faktore kojima odgovara poraz Crne Gore kao ozbiljne države.  EU je u Crnu Goru, kao najozbiljnu kandidatkinju za članstvo, već mnogo investirala. Nestabilna država nikako ne odgovara ni SAD-u ni drugim članicama NATO-a, jer ih užasava problem u sopstvenim redovima. Iako ove međunarodne organizacije gledaju istini u oči, koju su njihovi predstavnici i saopštili, još se nadaju proviđenju izbora crnogorskih državnih organa najkasnije tokom februara, i, u perspektivi, uspostavljanju stabilne vlasti s jasnim evropskim i evroatlantskim kursom.

MONITOR: Da li je u zemlji institucionalni kolaps?

GORJANC PRELEVIĆ:  Jeste, zato što nije normalno da Ustavni sud praktično ne funkcioniše, da Vrhovni državni tužilac nije izabran već tri godine, predsjednik Vrhovnog suda već dvije godine, tri člana Sudskog savjeta nisu izabrani već petu godinu, drugim rečima, vrh pravosuđa je u produženom v.d. stanju, uostalom kao i Vlada. Da ne zaboravimo da i predsjedniku države ističe mandat, i da je moguće da sadašnja predsjednica Skupštine preuzme i tu funkciju kao v.d., ako, na primjer, dođe do izbornog spora oko izbora predsjednika, a Ustavni sud ne bude osposobljen da ga reši. Za zemlju koja je istovremeno na ivici bankrota i sa izraženim nacionalnim i verskim podelama ovo je izuzetno veliki problem. Igraju se vatrom svi koji zbog svojih 5 minuta vlasti održavaju i produbljuju ovu krizu.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN DVORNIK, PUBLICISTA I KOMENTATOR IZ HRVATSKE: Vječno pitanje – gdje je crta preko koje i legitimna obrana postaje agresija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Onaj ko izumi metodu i tehniku zaustavljanja rata bez upotrebe sile bio bi spasilac ili spasiteljica čovječanstva

 

MONITOR: Dinamika „kohabitacije“ u hrvatskom državnom vrhu, dovela je nedavno do izjave Andreja Plenkovića da je Hrvatska ozbiljno podijeljena i da je katalizator te podjele u odnosu prema ratu u Ukrajini. Kako da to razumijemo?

DVORNIK: Rat u Ukrajini je Plenkovićeva zgodna priča, jer se tu, gledano površinski nalazi na „strani“ koju  za hrvatsku elitu referentna grupa (SAD i EU) smatra ispravnom. Kada je veći dio opozicijskih zastupnika u Saboru odbio glasati za Vladin prijedlog da Hrvatska daje obuku pripadnicima ukrajinske vojske, to nije učinio zbog toga što bi podržavao Rusiju. Plenković je još prije tog glasanja odao da mu je svejedno kako će prijedlog proći, jer ako i padne, to će mu dati municiju protiv opozicije.

Kad bismo se pitali da li ova razmirica u Saboru i na relaciji Vlada-predsjednik zaista govori o podjeli društva, morali bismo objasniti kako to „podijeljeno“ društvo u ispitivanju javnog mnijenja dvotrećinski odbacuje angažman koji je predlagala Vlada. Opoziciji je smetalo to što se Plenkovićev utjecaj proširio mnogo dalje od HDZ-a, pa ga je na ovom pitanju uspjela osujetiti. Plenković i Milanović ne zastupaju bitno različite, pogotovu ne suprotstavljene koncepcije politike RH, nego se bore za to čiji će utjecaj biti veći i tko će gdje namjestiti svoje ljude. Dovoljno je pogledati što zastupaju u odnosu na BiH pa da otpadnu sve iluzije o principijelnim podjelama.

MONITOR: U jednom intervjuu ste rekli da je u EU „kritična zona“ u zemljama koje su u nju ušle iz perioda socijalizma a koje nemaju dovoljno razvijen politički pluralizam i sklone su autoritarnosti. Hrvatska je bila dio SFRJ-a koja je imala „sopstveni put u socijalizam“. Koliko je to danas čini drugačijom od zemalja nekadašnjeg Varšavskog ugovora?

DVORNIK: I danas bih to zaključio. Pa podsjetimo se što je bio socijalizam – sistematsko gušenje i sprečavanje autonomnih odnosa i razvojnih procesa u društvu. Kako se tu pojavila ta famozna demokracija, kad nije bilo nijednog sloja, nijedne – ako hoćete – klase, nijedne značajne grupacije u usponu? Svima je samo bilo dosta starog režima (pa i samim njegovim akterima), a nije bilo mnoštva raznolikih društvenih snaga koje bi se slagale oko demokracije i vladavine prava kao zajedničke osnove. To nije bila kriza, nego logična posljedica vladajućeg modela. Zbog toga se čak i danas, nakon tri i po decenija, ta društva s mukom i jako sporo odvajaju od autoritarnog vladanja.

Postjugoslavenske su se zemlje razlikovale od drugih postsocijalističkih manje nego što bi se očekivalo. Dapače, veći dio postjugoslavenskih se povijesno vratio unatrag, u etničke ratove. U Jugoslaviji je nacionalistički monizam stalno tinjao, polako rastao, od kraja šezdesetih i sa u početku stidljivom, a onda otvorenom podrškom partijskih vodstava po republikama.

MONITOR: Hrvatska je nedavno ponovo osuđena u Sudu za ljudska prava u Strazburu u vezi sa postupanjem prema migrantima. Od početka rata u Ukrajini i solidarnosti koju zemlje  Evrope pokazuju prema ukrajinskim izbjeglicama, postao je još upadljiviji odnos Evrope prema migrantima iz Azije i Afrike. Koliko to ima veze sa recidivima rasizma, ultra desničarskom propagandom ili vjerskim predrasudama?

DVORNIK: Institucije EU i zemalja članica nisu uvijek popustljive prema takvim sentimentima populacije (i sreća je da ECTHR osuđuje državnu ksenofobiju Hrvatske), ali  već duže ta ksenofobija raste. Ovakve se stvari, s usponima i padovima, događaju već barem pola stoljeća. Globalne ekonomske promjene uključuju prvo doseljavanje radne snage (i populacije bivših kolonija) u razvijenije zemlje, a onda seljenje industrijskih investicija van najbogatijeg dijela svijeta. Tako ni u najrazvijenijim zemljama, pogotovu u onima s nerazvijenom socijalnom državom kakve su SAD, nije zajamčena puna zaposlenost.

Najavljena reindustrijalizacija Evrope mogla bi donijeti nove, interesantne promjene – reindustrijalizacija s drukčijom, ekološki uvjetovanom tehnologijom, materijalima, interakcijom sa živim i neživim okolišem. Nisam siguran koliko su društva koja tako uporno njeguju svoje predrasude sposobna bez većih muka – prije svega za najslabije – probaviti predstojeće promjene.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, DEMOS: Poslednji čas za reformu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj pojimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji

 

MONITOR: Pokušaj formiranja vlade sa vama na čelu, propao je. Rekli ste da je teško razumjeti racionalnim putem miniranje svega od strane URA-e i SNP-a. Odgovornost za neuspjeh tog projekta, dakle, vidite na tim političkim partijama?

LEKIĆ:  Činjenice su poznate i tu nemam šta da dodam. Niti želim da se bavim temom zašto su dvije stranke poslije mnogih dogovora, pa i onih potpisanih, odustali od formiranja nove vlade, opredjeljući se za nastavak aktuelne Vlade u ostavci.

Meni ostaje da se zahvalim na povjerenju većine u parlamentu za dodjeljivanje statusa mandatara, za koji se, kao što je poznato, nisam lično kandidovao. A koji sam pokušao da obavim na ozbiljan, javan i demokratski način. I jedino u interesu zemlje. Bez – i to tvrdim –  uplitanja drugih, iz zemlje ili inostranstva.

MONITOR: Formiranje te vlade nije imalo podršku međunarodnih partnera. Vidite li u tome možda razlog?

LEKIĆ: Ne znam, niti su me interesovale moguće igre iza kulisa.

Znam da smo u usvojenom i potpisanom Programskom sporazumu svih stranka nedvosmisleno naveli otvorenost za međunarodnu saradnju, primarno sa Evropskom unijom i spremnost za poštovanje i ispunjavanje svih ugovornih sporazuma sa međunarodnim partnerima.

Iskren da budem nisam ni čuo stav o nepovjerenju iz inostranstva, barem ne ozbiljan, jer bi se to kosilo sa osnovnim načelima međunarodnih pravila. U suprotnom Crna Gora bi i formalno pristala na status protektorata, drugim rječima na svoje samoponištavanje, posebno statusa suverene države.

Uostalom nova vlada nije bila ni formirana, pa bi najava o nesaradnji na neviđeno, bila dodatno apsurdna.

Ako ste mislili na izjave u nedovoljno ozbiljnom, lobističkom, dakle mešetarskom stilu, one su kao takve irelevantne. Mogle su samo nanijeti štetu ugledu zemalja odakle takvi predstavnici dolaze.

Za nas su mnogo značajnije demokratske vrijednosni tih zemalja, proklamovani prijateljski odnosi bazirani na recipročnom uvažavanju – nego što je neko u stilu specijalnih službi ovdje nešto rekao i impresionirao domaće poltrone. I to suprotno važećim demokratskim pravilima koja se poštuju u njihovim državama.

Uostalom dio gostiju je imao razloga i za zabrinutost zbog utiska da su njihovim izjavama najviše bili zadovoljni u Crnoj Gori nosioci hibridnog režima i mafijaško-korupcionaških struktura.

MONITOR:  Koliko će taj, međunarodni faktor biti značajan u formiranju naredne Vlade?

LEKIĆ: Sve zavisi od domaćih aktera koji budu autonomno ili neautonomno sastavljati takvu vladu.

MONITOR: Kako vidite u tom smislu pokušaj formiranja predizbornih koalicija prije određivanja datuma vanrednih izbora? Demokate su ponudile savez Evropi sad, ali i dogovor oko zajedničkog kandidata za predsjedničke izbore raspisane za mart ove godine.

LEKIĆ: Ne smatram da treba da dajem sugestije, još manje upustva drugima kako da se pozicioniraju u daljim političkim procesima. Svako će preuzeti odgovornost za svoje odluke.

MONITOR: I Vas mediji pominju kao jednog od potencijalnih predsjedničkih kandidata?

LEKIĆ: I ja sam to pročitao u medijima.

MONITOR: Jedan dio stranaka vladajuće većine pozvao je da se nastupi sa zajedničkim kandidatom. Koliko je to realno?

LEKIĆ:  Nije rijetka praksa u demokratskim društvima da stranke kandiduju svoje lidere na predsjedničkim izborima. I to je sasvim legitimno. S druge strane, treba koliko je moguće realno sagledavati šanse za uspjeh, i ne priređivati eventualne poklone protivničkoj strani.

MONITOR: Sa evropskih adresa stižu najave mogućeg zaustavljanja evoprskog procesa ukoliko ne bude odblokiran Ustavni sud.  Ko će biti odgovoran ukoliko se taj proces zaustavi?     

LEKIĆ: Takav scenario bi se mogao vidjeti na dva načina: Kao novi čin u anatomiji crnogorske (auto)destrukcije. Ili kao nova i konkretna odgovornost konkretnih aktera koje treba sankcionisati. Mislim na kažnjavanje od strane  građana, prije svega na izborima.

U ovako teškim situacijama kada u  parlamentu nema konsenzusa, kada je vlada u ostavci, kada predsjednik države nije predsjednik svih građana već jedne stranke i gravitirajućih satelita i zato ga ne intersuje opšti interes, već institucionalne blokade – treba vjerovatno sagledati prava i dužnost i preostaloj, trećoj grani vlasti, dakle nazavisnom sudskom sistemu da na neki način zaštiti pravno funkcionisanje države.

MONITOR:  Kako komentarišete nedavni boravak predsjednika Đukanovića u St. Moricu u jeku krize u zemlji, sa novim troškovima, rekordrnim cijenama soba?

LEKIĆ: S jedne strane ništa novo, potvrđuje se kombinacija visokog stepena otuđenja od realnosti i nezaustavljive skorojevićke motivacije provoda po cijenu blamiranja države i materijalnu cijenu na račun crnogorskih građana.

A sve se dešava – kako je zvanično objavljeno – u vremenu tužilačkog izviđaja o jednoj od mnogih Đukanovićevih afera, takozvanog prvog miliona čije problematične zaplete su izgleda i obični građani savladali.

Građanima možda ostaje da preko privatnih provoda predsjednika male i siromašne države savladaju geografsku razliku između St. Tropea i St. Morica. Razliku između ranijeg Đukanovićevog provoda u St. Tropeu, čak sa javnim slikama baškarenja u bazenu sa kumovima i tajkunima, i ovog provoda u St. Moricu sa skupim hotelskim troškovima.

Povodom iste teme zanimljivo je da se boravak u elitnom St. Moricu dešava u vremenu kada Đukanović u Crnoj Gori poziva građane u šumu, organizuje proteste, sve za odbranu države i njenog istorijsko-etičkog dostojanstva. Proteste koji prijetećim porukama idu i ispred tužilaštva, onog koje danas skoro jedini liči na ozbiljnu i autonomnu državnu instituciju.

Istina, neodgvorna i nedovljno transparentna putovanja, sa takođe visokim finansijskim izdacima se ne završavaju sa Đukanovićem i uopšte sistemom koji je stvorio.

MONITOR: Da li mislite na period nove vlasti, poslije 20. avgusta 2020?

    LEKIĆ:  Da, upravo mislim na taj period, jer je sistem neopravdanog, nekontrolisanog trošenja državnog novca  nastavljen.

U svojstvu poslanika i predsjednika Odbora za međunarodne odnose zatražio sam u periodu Krivokapićeve Vlade – dakle u vremenu kada sam još imao posljednje nade ili iluzije o moguće ozbiljnom zaokretu u vođenju državnih poslova –  izvjestaj o putovanjem i troškovima Vlade i ministartava.

Na osnovu onoga što sam dobio, a nisam sve, uočio sam da se nastavila praksa, nedopustive ležernosti, sa zbirom velikih i nepotrebnih troškova, često bez elemenatnih izvještaja.

Uostalom, dio najgorih praksi DPS-a su nastavljene sve do danas, a možda su neke i prevaziđene.

MONITOR:  Kako komentarišete posjete crnogorskih gradonačelnika iz redova Demokratskog fronta Beogradu, te posjetu dvojice ministara proslavi u Republici Srpskoj?

LEKIĆ:  Bez namjere da relativizujem konkretnu temu, jer je ozbiljna, ona je dio mnogo kompleksnijeg pitanja stanja, pa i sistemskog karaktera naša države.

Odavno se dominantan proces uređenja i funkcionisanja  crnogorskog društva odvija, ne u pravcu integrativno-vrijednosne cjeline, već modelu države kao zbira nacija. Sa takozvanim identitetskim bitkama koje se nerijetko i tragikomično pretvaraju u bitke za bolju prošlost, a ne budućnost. Zapravo nastavak tog procesa vodi federalizovanju zemlje, njenoj  državno-duhovnoj dezintegraciji sa svim daljim posljedicama.

Sada smo u fazi kada nijedna etnička grupa ne želi da odustane od svojih nacionalnih centara u drugim zemljama, koje neko otvoreno zove maticama. A sav taj pravac zapravo postaje matica naše duboke državno-političke krize.

Pritom je država bez institucionalnih i personalnih autoriteta, bez autoriteta javne riječi, pa je problem još izraženiji. Tako izlasci zvaničnika iz naše zemlje, kao i ulasci drugih u nju – sve bez pravila, čini zemlju, najblaže rečeno,  nedovoljno ozbiljnom.

Kako vratiti stanje integrisane zemlje, pritom bez asimilacije bilo koje etničke grupe, kako državnu politiku voditi na poznatim pravilima ozbiljnih i uređenih zemlja jeste jedno od najurgentnijh pitanja u našoj državi.

MONITOR: A pojačanu retoriku devedesetih?

LEKIĆ:  Devedesetih se padom Berlinskog zida mijenjao međunarodni sistem, mjenjao unutrašni sistem našeg društva, i što je najteže – ratovima raspadala zajednička država. Ove dramatične oklonosti ne mogu pravdati mnoge teške vrijednosne poremećaje, pa i retoričke, ali negdje u balkanskim istorijama nisu sasvim nepoznate.

Međutim danas 2023. ponavljanje slične retorike mržnje govore o porazu državne politike. Govore o ,,pobjedi” cinične politike podjela, da bi se na podjelma i njenoj primitivnoj retorici, vladalo. I skrenule teme kriminala i korupcije, te ipak ontološke bolesti crnogorskog društva.

MONITOR:  Kako izaći iz političke i institucionalne krize u Crnoj Gori?

LEKIĆ: Dubina krize, njena tri najurgentnija elementa – neodrživi model ekonomije, kriminal i korupcija, stanje duboko podijeljenog društva zahtijevaju ozbiljnu državnu politiku. Doraslu političku elitu. Konačno pravnu državu. Izgrađivanjem makar minimum kulturno-duhovnog jedinstva zemlje. Kraj poimanja da u politici političar treba da primarno bude prevarant, veći ili manji.

Uprkos svemu, i dalje smatram da konačno zrelom političkom vlasti, ozbiljnom državnom politikom, nezavisnim institucijama, sve uz pomoć Evropske unije, Crne Gora može ostvatiti svoju veliku društvenu i moralnu reformu.

Utisak je, da je posljednji čas za to.

 

    Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo