Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Borba za priznanje

Objavljeno prije

na

Imao sam nekad davno jednog poznanika. Muka je živa bila sjesti s njim u kafanu. Valjda je živio za trenutke kad može do mile volje da ponižava konobare. Svakom riječju i gestom pokazivao je da smatra da je pravo gosta u kafani da konobara tretira kao niže biće koje obavezno treba šikanirati. Iako sam znao da neće biti vajde, pripomenuo sam mu jednom da se ponaša potpuno u skladu sa jednom starom crnogorskom poslovicom, ali samo kad mu se čini da konobar nije otresit. Spram onoga šta sve ta poslovica kazuje, Frojdova psihoanaliza je naivna po svojoj pretenziji da prodre u dubinu ljudske duševne nutrine.

Kako i priliči, u vrijeme dok su riječi još bile skupe i nije se beskrajno brbljalo, narod ju je izbrusio taman kako treba: „Ne daj ti bože da te bije bjeni!“, odno sno, onaj što su ga bili. Nije tu narod smišljao nikakvu zgodnu „psihološku koncepciju“ da bude u centru pažnje na nekom svjetskom kongresu psihologa, da novim trendom u tzv. psihologiji ličnosti ili nečemu od te vrste zatrpa edicije i časopise, niti da sebi pojača tzv. „indekse citiranosti“, još manje da ispunjava stranice sveznajućih ženskih novina u rubrikama o tajnama duše, naročito ženske. Narod je samo u duge lance generacijskih spoznaja uvezivao najtemeljnija i stal no ponavljana antropološka iskustva. I utvrdio je davno neku dublju zakonomjernost psiholoških i patoloških ekvivalencija, opakijih i od tanatosa i od erosa i od svega što su izmaštali sljedbenici bečkoga doktora.
Čudo je božje koliko se na svakoj strani može naći dokaza te zakonomjernosti. Sadistički tuče onaj koga su sadistički tukli. Koga su od malih nogu strašili, za toga se svijet dijeli na strašene i one koji straše, te boga moli da se i njemu pruži prilika da nekoga straši. Na koga su gadno brečali, taj gleda da odabere struku u kojoj može do mile volje i bez opasnosti po sebe brečati na ljude. 
Najstrašnije mrzi onaj koga su odnjivili u mržnji. Onaj što su ga od malih nogu sjetovali da lupeština nije prestup, ima sasvim specifičnu recepciju stvarnosti: za njega se stvarnost sastoji dijelom od bezvrednih stvari, a dijelom od tuđih stvari koje bi po svaku cijenu valjalo nekako prisvojiti. Koga su od malena ponižavali, cijelog života čezne da nađe nekoga koga će moći ponižavati. Koga su stalno nečim uslovljavali, taj čeka svojih pet minuta kada će moći nekome postavljati neke uslove. Većini takvih ljudi teško je da shvate i prihvate da je suština svake zajednice u uzajamnosti priznanja jednakog prava na sve ono na što ljudi mogu imati pravo. Za njih životna „pravda“ je u tome da se nekada trpljeno zlo namiri mogućnošću činjenja zla, da se nekada pretrpljena nepravda namiri sadašnjom moći da se drugome čini nepravda.
Predsjednik države Crne Gore, onako odlučno i državnički, reče skoro nešto u smislu da Kosovo, ako misli da uspostavlja diplomatske odnose s Crnom Gorom, najprije mora priznati status crnogorskoj nacionalnoj manjini na Kosovu. Eto, zapalo i njega da nekoga nešto i nečim uslovljava. Nije, naravno, Predsjednik države Crne Gore bio kapac da isti takav uslov za priznanje crnogorske nacionalne manjine postavi Srbiji u vrijeme kada su, poslije referenduma, Crna Gora i Srbija uspostavljale diplomatske odnose. 
Uopšte mi nije milo što me Predsjednik države Crne Gore pomalo asocira na onoga moga poznanika s početka priče.

 

Milenko PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo