Povežite se sa nama

RAZBIJENO OGLEDALO

Ništa i nešto

Objavljeno prije

na

Sve što dugo traje i ponavlja se u bivanju, drži se na dubokom korijenu. Tako je u načinu života, u kulturi, u politici, uopšte u svemu što čini genera cijski prenosivi element života jednog naroda. Samo skorojevina misli da lako može nastati ono čega prije na neki način već nije bilo, takoreći bez pretpostavki, kao i da preko noći „netragom“ može nestati ono čega je uvijek bilo. Jedino je Jahveu bastalo da stvara nešto iz ništa, a kad ga je stvorio više mu nije padala na pa met mogućnost da ga potpuno poništi. Prepravljao jeste u više navrata, ali generalno nije osporavao vlastito djelo. Prepravljao ga je sve dok i sam nije bio prepravljen u jednu od božjih „hipostaza“.


Gonjen spoljašnjim i gotovo efemernim pobudama malo sam proučavao istorijat nastajanja i trajanja gimnazija u evropskim zemljama. U toj građi, koja kazuje mnogo više nego što bi se od nje moglo očekivati, odmah pada u oči jasna zakonomjerna veza između nacionalnih mentaliteta i načina kako su osnivane gimnazije u pojedinim evropskim zemljama. Ovdje je za priču zanimljiva istorija najstarije ruske gimnazije. 
Osnovana je tridesetih godina 18. vijeka na talasu opšte evropske tendencije pretvaranja tzv. latinskih škola u humanistički utemeljene srednje škole, kojima je glavna svrha da pripreme mladež za upis na univerzitet. Prvi joj je inspektor bio neki Njemac. Razumljivo je to u zemlji u kojoj je Petar Veliki silom gonio boljarske sinove da po Evropi uče škole i zanate. Drugi Njemac sačinio je statut za nju, zamislivši je kao humanističku njemačku školu, koja ima sve predmete kao i gimnazije u Pruskoj, Austriji i Ugarskoj. 
I sve bi bilo lijepo da ubrzo nije primijećeno da interes za gimnaziju ne raste, nego stalno slabi. Vlasti su pretpostavile da je to zbog uske „klasne baze“, jer su đaci bili iz plemićkog staleža, pa su pripustile gimnaziji i djecu iz srednjeg staleža. Ta mjera nije pomogla, pa je omogućeno djeci vojnika da postanu gimnazisti. U jednom periodu oni su činili većinu učenika. Ni to nije pomoglo, pa je vlast uvela stipendije za đake. Pokazalo se da je slaba vajda i od toga. Pomislila je onda vlast da je možda izvor problema u jezicima nastave (njemački i latinski). Zato je određeno da se nastava ubuduće odvija na ruskom jeziku. 
No, kad ne ide, onda ne ide! To je rješenje stvorilo novi problem. Nastavnici su uglavnom bili stranci. Nijesu znali ili su jako loše znali ruski jezik. Dakle, došlo se dotle da nema dovoljno ni đaka, ni na stavnika. Mnogo prije nego će se roditi Lenjin vlast se sjetila ideje da „kadrovi rješavaju sve“! Vlast je upravu nad gimnazijom povjerila čuvenom Lomonosovu. Bio je veliki naučnik, ali ne i čarobnjak koji bi mogao spasiti ono što je osuđeno na propast. Tako je prva ruska gimnazija zatvorena početkom 19. vijeka. Glavni razlozi njezinog zatvaranja su bili nedostatak na stavnog kadra, loša organizacija institucije i postojanje glomazne školske uprave koja je samoj sebi postala svrha (rektor, inspektor, kon-rektor, glavni inspektor etc.).
Mogla bi se poenta ove nevesele pedagoške storije višestruko primijeniti na različite ži votne sfere današnje Crne Gore. Najprije bi je ipak valjalo primijeniti na skorojevinu koja danas misli da u Crnoj Gori sve počinje i završava s njom. U Zafranovićevom filmu Okupacija u 26 slika italijanski oficir u burdelu slavodobitno uzvikuje: „Danas mi oplođavamo“! Nastavak se zna iz života: njegov je realni prototip vjerovatno 1943. završio u nekoj di narskoj jaruzi!

 

Milenko A. PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati
Click to comment

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljivana. Neophodna polja su označena sa *

RAZBIJENO OGLEDALO

Poštena inteligencija

Objavljeno prije

na

Objavio:

I prije nego što je propao tzv. socijalizam neki su se sprduckali s izrazom ,,poštena inteligencija”. Poslije pogotovo. Više je razloga bilo toj ironičkoj frivolnosti. Najbenigniji razlog bio je u tome da su karakteristične legitimacijske i ideološke fraze i slogani prošloga društvenog sistema postali toliko izlizani od prekomjerne upotrebe, da su se mogli doimati još samo kao banalnosti, groteske i najordinarnije laži. Finije uši ih više nijesu mogle slušati ni podnosti. No, osveta sile zemljine teže uvijek pogađa one koji su postali preziratelji gravitaciju i onih koji su ih učili da se ona mora poštovati – makar i trapavim i klecavim hodom – pa su se u neobavezujućim mislima prepustili slobodnim igrama levitiranja. Mnogi koji se sprdao s parolom ,,fabrike radnicima – zemlja seljacima” ubrzo je propištao od blagodeti i pravde tzv. ,,tranzicije”. Mnogi koji je laprdao kako ,,su nas lagali” parolom o bratstvu i jedinstvu omastio je potočinu u pokušajima da smakne inovjernoga i drugonacionalnoga susjeda. Mnogi koji su su rugali očajničkom apelu, iščupanom iz strašnih iskustava naših uzajamnih sveopštih satiranja u Drugom svjetskom ratu, da se mir „čuva kao zenica oka”, vođeni slijepcima i prevarantima ubrzo su izgubili i zenice i oči i život. Jedino su našli mir. Vječni! Oni koje je podušivao teški smijeh na pomen „najvećeg sina naših naroda i narodnosti” doživjeli su da ih za Goleš planinu godinama i godinama zavode najopakiji kurvini sinovi! (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Šajlokova funta mesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osudilo me za „mobing”. Presuda novosadskog suda kaže, a „patriotski” mediji po Srbiji i Crnoj Gori naveliko telale i poduplavaju da sam opaki počinilac kažnjivog djela „mobinga”. I bilo je odista toga „mobinga” u mom slučaju. I ima ga i sad. A viđećemo koliko će ga još biti. Ne vjerujem da će tako lako prestati, jer ne zavisi od mene. Nijesam ga ja činio, nego ga nada mnom čine! Čini ga država Srbija. Zlostavlja me svojom jurisprudencijom, javnim tužilaštvima i tzv. „medijima”. Zlostavlja me i onim službama i strukturama čije se djelovanje ne može direktno viđeti u javnosti, još manje dokazati. Zlostavljaju me i nekakve ad hoc izmišljene nevladine organizacije. Sveukupno, teški mi teror priređuju sve sami borci za slobode i ljudska prava. (više…)

Komentari

nastavi čitati

RAZBIJENO OGLEDALO

Konstrukcijska greška

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ko je prije neko veče gledao finalnu utakmicu Kupa Srbije u fudbalu mogao je lako shvatiti u čemu je bila konstrukcijska greška prve i druge Jugoslavije, pa i onoga što su prevarantski nazivali trećom Jugoslavijom. Ne mislim da pravim visokoparne analize fudbala ni da raspredam „sociološki” o odnosu fudbala i politike. Hoću da kažem samo nešto o „čistoj” politici, tj. o patologiji jedne „politike” koja drma južnoslovenskim prostorima od 1918. godine. I drmaće ta „politika”, bojim se, još zadugo. Utakmicu su u Beogradu igrali Partizan iz Beograd i Vojvodina iz Novoga Sada. Golema je konstrukcijska greška u svijesti o pravednosti što se takve utakmice moraju igrati u glavnom gradu. Konstrukcijska greška je što je ko zna kad ušutkan potonji čovjek koji se nije dao uvjeriti da je samorazumljivo da se utakmice finala igraju u Beogradu i kad učestvuje neki od beogradskih klubova. Naprosto, radi se o nesportskoj, tj. nepoštenoj favorizaciji klubova iz Beograda. Konstrukcijska greška svake države je kad se trpi i održava takva konstrukcijska greška. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo