Povežite se sa nama

INTERVJU

BORIS MARIĆ, ANALITIČAR: Vlast će uraditi sve da se održi

Objavljeno prije

na

MONITOR: Šta vama govore rezultati lokalnih izbora u Mojkovcu, Petnjici, Cetinju i Tuzima? Koje su glavne pouke i poruke?
MARIĆ: Lokalni izbori u ovim opštinama održani su pod velom duboke političke krize, tenzija i zabrinjavajućih incidenata. Kampanje su sadržinski bile koncipirane kao za izbore na državnom nivou, a lokalne teme su služile kao pomoćni alat. Ipak možemo prepoznati neke pravilnosti političke scene, poput činjenice da se biračka tijela vlasti i opozicije u bitnom drže na sličnoj proporciji, a da se preraspodjela biračkog tijela vrši u polju opozicionih birača. Vlast uz otvorenu zloupotrebu državnih resursa i institucija, šalje jasnu poruku da će uraditi sve u cilju održavanja na vlasti, dok je kod opozicionih partija vidljiv nedostatak koordinisanog dijelovanja koji se nerijetko pretvara u otvorene i javne konflikte sa bumerang efektom.

Lokalne izborne kampanje su siromašne lokalnim temama. Vlast nepristojno centralizuje nadležnosti, a čini se da to malo koga brine. Lokalne kampanje se dominantno koriste za taktičko nadmudrivanje, dok bolja programska rješenja i duboki problemi lokalnih samouprava ostaju sekundarni. Govorljiv primjer je polaganje kamena temeljca za „lijepu sliku” gradskog stadiona na Cetinju, u kome su fabrike postale dio muzejske građe. Ali kada se kampanja DPS-a usmjeri na odbranu tekovina 21. maja i podjelu na izdajnike i patriote sve je dozvoljeno, pa i da umjesto stadiona možda opet zablista neka fabrika čokolade.

Iako DPS sada potencira veliku pobjedu, činjenica je da su cetinjski izbori ozbiljno zabrinuli DPS, o čemu najbolje svjedoče i napadi na opozicionog poslanika i kandidate za odbornike, jer je građanska opozicija dokazala da može biti brana od konačne i potpune podjele crnogorskog društva na kojoj svoje izborne bitke dobija DPS, kao već vidjljivo anahrona i autoritarna vlast.

MONITOR: Kako vidite brojne incidente, prijetnje, pa i fizičke obračune koji su obilježili izborni dan? Opet govorimo i o prisustvu bezbjednosno interesantnih lica u blizini birališta, kupovini glasova.
MARIĆ: Prijetnje, incidenti pa i fizički obračuni, uz činjenicu da nadležne institucije ne uspijevaju blagovremeno da procesuiraju napadače na predstavnike opozicije, dok u suprotnom brzo reaguju, govori o dubini krize koju živi crnogorsko društvo. Cetinje je pokazalo da se DPS može pobijediti i mislim da je to bitno istaći. Vraćajući se na nedovoljan stepen koordinacije opozicionih partija kao ključnog uzroka lošijeg ishoda, treba skrenuti pažnju da bi izbjegavanje rasipanja glasova na Cetinju vjerovatno dalo pobjednički rezultat opozicionoj strukturi, ali i u bitnom obeshrabrilo mnoge prijetnje, zloupotrebe i nasrtaje pretorijanaca vlasti.

MONITOR: Čini se da vlast sve ogoljenije ne želi da pusti vlast?
MARIĆ: Vlast proizašla i organizovana na kominternovskoj matrici najbolje se snalazi u političkim krizama. Svaka normalnost kod takvih režima stvara nelagodu i raste do nivoa panike. Odbrana tekovina referenduma, identifikovanje partije sa državom, institucije pod neprimjerenim uticajem političkih prvaka, kontrolisani mediji, protivnik koji napada tekovine i državu, crtanje izdajnika, sve su to cigle kojima se izgrađuje autoritarnost u društvu bez demokratskog sjećanja. Građanin se dominantno usmjerava prema realnim parametrima, prema ostvarenju egzistencije, ako opozicija nije u mogućnosti da ponudi stabilnu i izvjesnu alternativu on će potisnuti svoja nezadovoljstva u korist izbjegavanja dodatno neprijatnog rizika. Tehnolozi vlasti to odlično znaju, zato svaku priliku koriste da se predstave kao zaštitnici tekovina, da pošalju poruku, „da nije mene potop”. Đukanovićevi govori su školski primjer toga. On je imao prigodan arsenal uvreda za svaku od političkih struktura opozicije, a u zaključku svi su bili izdajnici, što cilj čini jasnim, a to je polarizacija crnogorskog društva. Istine radi ni opozicionari ne ostaju dužni, ali mišljenja sam da zapaljiva retorika i slika haosa, u političkom smislu, više odgovara vladajućoj strukturi, posebno kod činjenice da su sebe nametnuli kao zaštitnike države i spoljnopolitičkih prioriteta, što implicitno Zapad prihvata, jer smo svjedoci da izostaje adekvatan pritisak u tom pravcu.

MONITOR: Očekujete li da će institucije na pravi način procesuirati prijave tokom izbornog dana?
MARIĆ: Ne vidim nijedan razlog da institucije ne postupe u skladu sa svojom dosadašnjom praksom, ili bolje reći u skladu sa činjenicom da ni do danas nemamo procesuirane i institucionalno razjašnjene zloupotrebe iz afere „Snimak”. Institucije nijesu ni stvarane niti osposobljavane da na suštinski način kontrolišu izborne procese. One nemaju potrebnu autonomiju i autoritet, o čemu govori selektivnost, primjera radi Državnog tužilaštva, ili vrlo zanimljiva uloga ASK-a kroz utvrđivanje konflikta interesa u zadnjem periodu. Nije to samo slučaj sa pomenutim institucijama, to je generalno stanje sa kojim se svakodnevno možemo sresti, kroz rad komunalne policije, saobraćajne policije, inspekcijskih službi. Nažalost ove teme nijesu dovoljno prisutne u političkoj utakmici, nijesu atraktivne, šta li?

MONITOR: Bili ste u prelaznoj vladi kojoj je bio cilj da obezbijedi uslove za fer izbore. Da li su slobodni izbori sve manje mogući?
MARIĆ: Mislim da su očekivanja od Vlade izbornog povjerenja bila prenaglašena, imajući u vidu stvarni okvir njenog rada, te je ona u tom pogledu izvjesno razočarala mnoge. Ipak, i pored brojnih nedostatnosti, što zbog pomenutih objektivnih ograničenja, ali i onih subjektivnih koji se odnose na učešće opozicionih predstavnika, ona je imala i ima svoju vrijednost i poruku.

Prvo, vrijednost je da su brojni državni resursi bili pod kontrolom, da nije bilo bitnijih kršenja izbornog procesa, nije identifikovana kupovina ličnih karata-znači ta preventivna funkcija koja nije možda javnosti uvijek vidljiva, a koja je nerijetko zahtijevala ozbiljan angažman i trud. Međutim, nijesmo mogli da predvidimo stvaranje vanrednog stanja na sam izborni dan. Rezultat je bio više nego tijesan i da je stanje bilo „redovnije” pitanje je kakav bi bio u konačnom, a realno tome jeste posredno doprinijela, sa svim svojim manama, Vlada izbornog povjerenja.

Drugo, poruka je takođe jednostavna i jasna, a to je da opozicija ima kapacitet i znanje da upravlja svim procesima vršenja vlasti u državi. Ipak, mislim da to nije politički valorizovano u korist samog opozicionog političkog projekta, pa se konačno i odrazilo na štetu, moguće, mnogo boljeg izbornog rezultata građanske opozicije u tom trenutku.

MONITOR: A saradnja opozicije i vlasti? Koliko je ona u ovakvim uslovima realna?
MARIĆ: Trenutno ne vidim ništa što bi upućivalo na mogućnost saradnje, ona je odavno nemoguća u ovim okolnostima, ali ne vidim ni mogućnost traženja kompromisa za izlazak iz krize. Imamo stanje političke depresije u kojoj svi nekako čekaju da onaj drugi sam od sebe propadne. To me navodi na zaključak da će ovo stanje političkih i sudskih procesa potrajati, naravno na štetu građana. Ne volim da zvučim pesimistički, ali čini se da trenutno politička scena nema kapaciteta za više od održavanja postojećeg stanja.

MONITOR: Da li je poslije 16. oktobra bojkot jedino rješenje ?
MARIĆ: Bojkot nije jedino riješenje, ali je bio i na neki način još jeste tačka spajanja kompletne opozicije. Međutim, njegovi efekti su na izdisaju. Opozicija će morati brzo da odluči, kako dalje? Ili radikalizacija, koja uključuje proteste, ili neka alternativna dorada postojećeg bojkota, poput nekog vida otvorenog parlamenta sa vrlo jasno postavljenim institucionalnim pravilima i ciljevima. Svaki iskorak će biti problematičan, jer u opoziciji različito vide sredstva kojima treba ostvariti političke ciljeve, a i njihove vrijednosne osnove imaju značajne razlike.

MONITOR: Šta je po vama izlaz iz političke, ali i duboke sveopšte krize u kojoj se ovo društvo već duže nalazi?
MARIĆ: Kriza će nas svakako voditi ka nekom riješenju, čak i ako kao društvo nijesmo sposobni da je riješavamo na demokratski prihvatljiv način. Drugačije rečeno, trenutno ne vidim unutrašnju spremnost i kapacitet da se kriza riješava. Ona dobrim dijelom prevazilazi naše političke elite. Da li će se desiti eventualno posredovanje, možda kroz vid tajne diplomatije, od strane Brisela kao negdje legitimne adrese u odnosu na pregovarački proces, teško je reći? U ovakvoj raspodjeli prije sam mišljenja da ne.

Eventualni dogovor opozicije o jedinstvenom kandidatu za Predsjednika, kao i unaprijeđenje koordinacije za podgoričke izbore koji bi mogli završiti u korist opozicije po sadašnjim indikatorima, mogli bi izazvati reakciju vlasti i sijedanje za pregovarački sto.

MONITOR: Čekaju li nas bolji dani?
MARIĆ: Kako za koga, jer mi kao društvo imamo tendenciju da se zadržimo na konceptu političkih neprijatelja, i daleko smo od tačke u kojoj bi društveno napredovali do političkog sistema konkurenata, a u takvim društvima imate velike napore da se drugome pokvare dani koji dolaze.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARIJA POPOVIĆ KALEZIĆ, CENTAR ZA GRAĐANSKE SLOBODE:  Svi se plaše izbora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbora se plaše svi. Oni koji pokušavaju održati postojanje 43. Vlade žele da raznim oblicima partijskih djelovanja poboljšaju svoju poziciju, a onda i zadobiju što veću podršku. Neki podgrijavanjem nacionalizma žele povratiti svoje biračko tijelo, dok drugi populizmom, zadobijaju sve veće simpatije onih koji su u raznim rascjepima odavno zaboravljeni, najviše u ekonomskom smislu

 

MONITOR: Uz političku i institucionalnu krizu koje se ne rješavaju, sve je manje ministara u tehničkoj Vladi, nakon što je ministarka evropskih integracija podnijela ostavku. Kako to komentarišete?  

POPOVIĆ KALEZIĆ: Institucionalna, pravna i politička kriza dovodi do rasipanja pa i unutar 43. Vlade, koju ne bismo mogli nazvati tehničkom, ali bi bilo dobro da u neko dogledno vrijeme, dođe do formiranja takve, koja će služiti za prevazilaženje trenutnih, najnužnijih problema, i koja će uspjeti pripremiti valjano pravno i institucionalno tlo za raspisivanje i održavanje izbora.

Trenutna Vlada je najviše zadobila povjerenje i mogućnost djelovanja, upravo zbog obećanja da će izvršavati zadatake iz evropske agende, a sve u cilju zatvaranja poglavlja i što bržeg priključenja EU. Nažalost, nijesmo imali prilike vidjeti da se krenulo u tom pravcu, pa se umjesto reformi izbornog zakonodavstva i pravosuđa, krenulo ka drugim ciljevima, poput zaključenja Temeljnog ugovora, predstavljanja plana (bez plana) Otvorenog Balkana, a onda i pripreme zarad održavanja popisa stanovništva. Podnošenje ostavke ministarke evropskih integracija, gospođe Marović, koja je zauzimala tri visoke pozicije unutar vladajuće skupine, od već navedene  funkcije, preko glavne pregovaračice do potpredsjednice Vlade, budi sumnju na skretanje sa evropskog puta, pogotovo što je u svojim navodima i objavljenoj analizi bila eksplicitna u stavu da se ne slaže oko ideje Otvorenog Balkana, smatrajući da nije jasno šta Crna Gora dobija tom inicijativom. Nijesmo uspjeli čuti argumentovanu reakciju čelnika Vlade na tvrdnje gospođe Marović. Ako jednoj ministarki evropskih poslova ova inicijativa nije jasna i do kraja demistifikovana, šta mogu očekivati građanke i građani ove zemlje. O inicijativi Otvoreni Balkan se zna tek toliko da će pospiješiti regionalnu saradnju, dok sve ostalo ostaje pod znakom pitanja. Umjesto da se bavimo dugogodišnjim težnjama ispunjavanja mjera i aktivnosti iz otvorenih poglavlja, mi smo skrenuli ka inicijativi Otvoreni Balkan o kojoj vrlo malo znamo. Krajnje loše je osipanje ministara/ki  i to dodatno otežava situaciju, sa posebnim akcentom na Ministarstvo evropskih integracija.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR LEV KREFT, PROFESOR LJUBLJANSKOG UNIVERZITETA: Ne radi se o tome ko će da ovlada svijetom nego da li će svijeta biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnos prema proruskim osjećajima na Balkanu treba staviti u odnos sa protivljenjem sadašnjim mjerama u EU, uz izražavanje antiameričkih pogleda na nesamostalnost EU u sukobu imperija

 

MONITOR: U Sloveniji su održani referendumi koji su partije na vlasti nazvale „tri puta ZA“. Za potvrđivanje u Parlamentu usvojenih zakona kojima se, kako je u kampanji rečeno, obezbjeđuje nezavisnost javnog servisa, dostojanstvena starost i efikasna vlada. Kako ocjenjujete kvalitet ovih zakona i da li će oni biti sprovodivi?

KREFT: Ti su zakoni različitih izvora, zajednički im je kontekst odbacivanja rešenja koja su donesena za vreme vladavine Janeza Janše odnosno desne koalicije. Lako sprovodiv je zakon o vladi koji donosi rešenja potrebna da bi se udomila koalicija zajedno sa njezinim predstavama o zajedničkom programu, posebno na strani Levice. Zakon koji govori o državnoj brizi za starije nepotpun je kao i onaj kojeg zamenjuje, a glavna poenta mu je da se rešenja dosada važećeg zakona neće sprovoditi još godinu dana jer dovode stariju populaciju u lošiju potporu nego što je bila ranije. Znači, kupuje se vreme da se doradi zakonodavstvo za populaciju koja postaje većinska. Treći zakon je politički najznačajniji, pa je i pobudio najviše pozornosti, jer se odnosi na RTV Slovenije kao javni servis, i na njezinu depolitizaciju, dakle protiv rešenja kojim su dovedeni u rukovodstvo ljudi verni i potčinjeni Slovenačkoj demokratskoj stranci i njezinom predsedniku Janši. Potvrda sva tri zakona na referendumu u korist sadašnje vlade i njezino koalicije bila je moguća jer se biračko telo još uvek deli na osnovi animoziteta prema ranijoj vladavini.

 

MONITOR: Slovenija od juna ima novu vladu premijera Roberta Goloba, koju čine pobjednici aprilskih izbora – Pokret Sloboda, Socijaldemokrate i Ljevica. Kako ocjenjujete njihov učinak u ovih nekoliko mjeseci?

KREFT: Za sada radi se o dve glavne preokupacije. Prva je iskoristiti početak, dok je koalicija još popularna, za odstranjivanje rezultata ranije koalicije Slovenačke demokratske stranke i Nove Slovenije, uz uspostavljanje vlastitih načina ovladavanja situacijom bez nedemokratskih alata i postupaka, ali dovoljno efikasnih; druga je – praćenje krize uslovljene ruskim napadom na Ukrajinu i angažmanom Evropske unije u tom ratu na strani napadnutog, što dovodi i Sloveniju u poteškoće, za sada pre svega vezane za moguću nestašicu i već uspostavljenu skupoću svih energenata. A to dovodi u pitanje sve privredne ciljeve vezane za rast nacionalnog bruto proizvoda kao i za potrošnju stanovništva. Vlada subvencioniše koliko može i jedno i drugo kako bi smanjila strah od recesije; više od toga zavisi od kraja i uslova okončanja rata u Ukrajini.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SRĐAN PERIĆ, JEDAN OD POKRETAČA „PREOKRETA“: Izbori su izlaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 posto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme

 

MONITOR: Politička kriza se ne razrješava, već zaoštrava. Opozicija je van parlamenta, i čvrsto stoji na svojim zahtjevima, kao i parlamentarna većina. Ako se i pomenu ustupci, na njih nema reakcije. Kako vidite današnju političku situaciju i političku klasu?

PERIĆ: Politička klasa osjeća sigurnost u postojećem stanju i strah od njegove promjene. Oni ne žele mijenati ovu startešku igru. Ugodno je stalno produkovati krize koje onda kao rješavate bez ikakvog obavezivanja šta ćete konkretno učiniti dok ste na nekoj poziciji.

Nažalost, koliko god ih kritikovali, svjesno ili ne, i onaj kritički orijentisani dio društva koji se nalazi u akademskoj zajednici i značajnom dijelu kredibilnih medija u ključnim momentima im pruža prećutni legitimitet, pristajući na pravila koja oni propisuju. Moguće da je to prvi korektivni faktor koji bi pomogao razvlašćivanju vladajućeg pogleda na politiku u Crnoj Gori – u kojem legitimaciju za bilo kakav politički stav smijete imati samo kroz već etablirane političke strukture. Tu se mora biti strpljiv jer je akademska zajednica kod nas prilično pasivna, a kredibilni mediji su često bili na udaru i žele neku vrstu sigurnosti. Oboje je razumljivo, ali ako se stvari nastave tako odvijati, zajednica će sve manje imati koristi od njih. S namjerom ili bez namjere, oni tako mogu postati dio političke klase. Želim da vjerujem da su prije svega u medijima svjesni ovog izazova koji je pred njima. Naglašavam da mislim na kredibilne medije, ne na pamflete ili žutu štampu.

MONITOR: Šta je izlaz iz političke krize?

PERIĆ: Izbori. Nema nikakve dileme da ovaj sastav parlamenta ne može i ne želi suštinski izlazak iz krize, jer se oni njome politički hrane. Zašto uljepšavati? Oni ne žele da mijenjaju igru koju su osmislili i u kojoj na više ravni odlično prolaze. To je za njih komfor zona. Jedni kao brane državu, drugi je kao napadaju, treći su kao za neko spasonosno rješenje – dakle svako ima svoju ulogu i svoju političku nišu. Dodatno, zar nije logično da ako postojeće strukture ne mogu da postignu dogovor koji gradi tropetinsku većinu prije svega za imenovanja u pravosuđu, a oko 30 oposto građana želi političke opcije koje nisu u parlamentu, da idemo na izbore i provjerimo da li bi novi saziv mogao doći do većine potrebne za reforme?

MONITOR: Vjerujete li da će doći do izbora sudija Ustavnog suda 28. novembra?

PERIĆ: Već smo čuli iz usta predstavnika nove vlasti da oni sada hoće kontrolu nad Ustavnim sudom. Opet, prethodna vlast ovu poziciju smatra dobrodošlom da koristi svoj ucjenjivački kapital. Ako sudite po tome, teško je očekivati taj izbor krajem novembra, ali neodgovornost je tolika da je teško predvidjeti šta kome može pasti na pamet i što partijski gledano može smatrati korisnim, drugim riječima kakvu nagodbu može sklopiti – i u skladu sa tim glasati.

MONITOR: Da li je dobro rješenje, koje se predlaže kao minimum – izbor makar jednog sudije u taj sud?

PERIĆ: Jedino kvalitetno rješenje je izbor četiri kvalitetna kandidata kako bi se Ustavni sud kompletirao. Taj sud već sada ima ogroman broj zaostalih slučajeva i čak da ga odblokirate odmah, moguće da bi trebale godine da se taj zaostatak smanji na podnošljivu mjeru koju sud čini elementarno dostupnim da odluke u odnosu na nove žalbe, odnosno podneske donosi u razumnom roku. Značaj ovog suda je posebno važan iz dva razloga: prvi, on bi mogao staviti van snage neustavno zakonodavno ponašanje bilo koje većine, i drugi – on je krajnja instanca u rješavanju izbornih sporova bez čega po zakonu ne mogu biti proglašeni odnosno utvrđeni konačni rezultati izbora. Bojim se da je ovakvo stanje instrument u rukama svih većina nakon 30. avgusta i da se oni bez velikog pritiska njega neće odreći. Da li je to vrhunac neodgovornosti – jeste, stoga i treba insistirati da od njihovih političkih interesa oslobađamo institucije, ovog puta Ustavni sud.

MONITOR: Danas govorimo o mnogim kontroverznim, odnosno neusaglašenim,odlukama u pravosuđu. Od pritvora Vesne Medenice, koji sudovi različito vide, ili ignorišu upute viših instanci, do, recimo, presude o Solani, kojom se odluka Savjeta za privatizaciju da se radi o državnom zemljištu poništava. Kako vidite stanje u pravosuđu?

PERIĆ: Očigledno je da prethodna vlast  još ima kontrolu u pravosuđu. Nova vlast nije razumjela da vladavina prava podrazumijeva i vladavinu znanja – onog pravnog. Jednako je važno i poznavanje kadrovske baze sa kojom raspolaže crnogorsko pravosuđe da bi iz nje mogli selektovati najbolja rješenja, ali je tu pokazana više nego zabrinjavajuća površnost.

Nijedna većina u prethodne dvije godine nije pokazala interesovanje da okupi pravnu pamet, napravi smislenu dugoročnu strategiju kako do pune vladavine prava u praksi, već se pribjeglo „Twitter vojevanju”. S takvim postavkama, stanje ne može biti drugačije. Čini se da je potrebna drugačija konstelacija političkih odnosa koja bi vrhunila i tu vrstu spremnosti za drugačiji pristup, ozbiljniji svakako, i da dobijemo strukture koje imaju u isto vrijeme i znanja i riješenosti za ovu borbu, jer jedno bez drugog je besmisleno – što bi opet vodilo neučinkovitosti.

MONITOR: Ko sve ne želi izbore i zašto?

PERIĆ: Parlamentrne strukture ne želi na izbore koje neće prilagoditi trenutku koji njima ne odgovara. Ponavaljam, značajan dio građana ne želi da glasa niti jednu od postojećih parlamentarnih partija. Dakle, problem političkog legitimiteta je očit.

Sada već ustanovljena samovolja novih vlastodržaca je dovela do toga da mi više nemamo jasnih pravila u izbornom procesu: nemamo Ustavni sud u punom kapacitetu, izborne jedinice možete mijenjati usred izbornog procesa, Zakonom o lokalnoj samoupravi možete mijenjati ono što bi se smjelo mijenjati samo izbornim zakonima, do mile volje možete produžavati mandate odbornicima i sljedstveno tome i poslanicima, a na kraju imate i instrumente blokade da nikada ne priznate izbore. Kada imate ovako moćan, a pritom neustavan arsenal opstrukcionih mogućnosti i intenzivno ga koristite, jasno je da ćete učiniti sve da tajming izbora prilagodite trenutku koji je najpovoljniji za vaš rejting.

Datum izbora će određivati istraživanje javnog mnjenja, a ne Ustav ili potreba građana. Ovu praksu su ustanovile potonje dvije većine. Prvo jedna, a potom i druga.

MONITOR: Kako vidite rezultate lokalnih izbora i svega što se nakon toga desilo, od Šavnika do Podgorice?

PERIĆ: Lokalni izbori su pokazali da prethodna vlast bez obzira na darove nove ima problem ogromnog odliva podrške. Pitanje je samo gdje će ona završiti. Ujedno građani su poslali snažnu poruku da ne žele besmislene rasprave već nove političke mogućnosti.

U Šavniku situacija nije crno-bijela. Izvinite, ali birački spisak kontroliše MUP koji opet kontroliše nova vlast, odnosno većina, a onda predstavnici djelova te nove vlasti na terenu žele da ponište pravo onih koji su upisani u taj isti birački spisak. Ako je neko fiktivni birač ili nema osnov da bude upisan, to treba utvrditi odmah i brisati tu osobu iz ove zbirke ličnih podataka, a ne da upisujete pod vrlo sumnjivim okolnostima ljude u birački spisak i onda ih sprečavate da glasaju.

Moramo znati šta znači vladavina prava – to je poštovanje zakona, i kada vam odgovara i kada ne odgovora. Jasno je da je DPS ovdje radio izborni inžinjering – ali ga nije mogao uraditi sam, jer on ne kontroliše MUP. Makar nam tako govore iz aktuelne vlasti.

MONITOR: „Preokret“ nije uspio da pređe cenzus u Podgorici. Šta vidite kao razlog?

PERIĆ: Više je faktora, ali bih krenuo s druge strane. Ukupno oko 2 posto birača u dva grada na kojima smo učestvovali na izborima su dali podršku sasvim drugačijoj političkoj artikulaciji. Prvi koraci su po pravilu malih gabarita, ali moguće značajne simbolike. Pokazali smo da može drugačije.

Razmotrili smo organizacione momente u kojima smo mogli više a koji su skopčani i sa ograničenim finansijama. Kada je riječ o programu, vjerujem da je on zaista potreban Podgorici, Danilovgradu i Crnoj Gori i cijenim da smo ga artikulisali na pristojan način.Nije nam pomogao ni ambijent izrazito polarizovane scene u kojoj su oba pola bazirali svoju strategiju na podgrijavanju straha da nećemo preći cenzus. Kao i u mnogim drugim slučajevima u ove dvije godine – pokazali su da imaju raskošan destruktivni potencijal na koji mi nismo uspjeli odgovoriti ovog puta. Tu je naša odgovornost, prvo moja, ali nadam se da su neke lekcije savladane.

Istinski žalim što moram konstatovati i da smo, uz nekoliko izuzetaka, u 2022. godini doslovno prvi put u našem višestranačju imali problem da ostvarimo ono što nam zakon garantuje a na što novinarski kodeks obavezuje medije – elementarno ravnopravan tretman. Obrazloženje medija, među kojima ima i onih čiji rad poštujem i u kojima rade kredibilni i ljudi i novinari, da je to bila posljedica malog fizičkog prostora, govori da se moramo vratiti postulatima demokratije: svaka lista koja se potvrdi pred izbornom komisijom predstavlja politički iskaz određenog broja građana i ako ne možete da ih tretirate ravnopravno makar u sučeljavanjima – nemojte da ih organizujete. Argumenti da ste komercijalan medij onda ruši postavku da ste podređeni javnom interesu. Nemam nikakav problem ni da kažem da smo imali nekad eksplicitno, a nekada implicitno saopštenu poruku da smo nepoželjni u nekoliko medija.

Imam obavezu čuvati dignitet onih koji su nam dali podršku i ne pristajati na njihovo bagatelisanje, tim prije jer smatram da se radi o samosvjesnim i na više ravni veoma vrijednim građankama i građanima. Do tada, oglašavaćemo se onamo gdje imamo mogućnost. Nažalost, partitokratija je dobrim dijelom zagospodarila našim prostorom, čak i onamo gdje je ne bi smjelo biti. Kako drugačije objasniti činjenicu da se logika političkih feuda uzima kao datost? U ovoj borbi treba mnogo takta i još više istrajnosti. Riješenosti za oboje imamo.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo