Povežite se sa nama

INTERVJU

VIDOSAV STEVANOVIĆ, KNJIŽEVNIK: Biramo spasioce od kojih se moramo spasavati

Objavljeno prije

na

MONITOR: Kako biste ukratko opisali današnju Srbiju i njenog predsjednika Aleksandra Vučića koji, kako mnogi kažu, radi što god hoće i kad god hoće?
STEVANOVIĆ: Godine 2009., tačno sto godina posle izlaska Domanovićeve „Stradije” napisao sam satiru „Stradija i komentari”. Pišući je, i sam sam bio zapanjen koliko su neke stvari ostale iste u veku najvećih i najbržih promena u istoriji. Gotovo sve se promenilo osim mentaliteta.

Ne moram vam ga opisivati, i vi i vaši čitaoci imate ga oko sebe. A taj mentalitet, osnažen modernim sredstvima komunikacija i medijima, mora izabrati vođu, jednog spasioca od koga nas kasnije treba spasavati.

Za tu nevolju i moji i vaši sugrađani imaju proveren lek: glasaju najsličnijeg. Ako patite od istorijskog pesimizma, mirno možete konstatovati da neprestano glasaju po Vukovoj uzgrednici „isto to, samo malo drukčije.”

Vučić radi ono što su mu njegovi glasači omogućili i ono što mu opozicija dopušta. U tom trouglu nijednu stranu ne možete proglasiti jedino krivom niti ijednu osloboditi odgovornosti.

MONITOR: Početkom devedesetih sa grupom nezavisnih intelektualaca u Beogradu osnovali ste Liberalni forum, koji je u programu imao tri bitne tačke za državu Srbiju: mir sa sobom, mir sa susjedima, mir sa svijetom. Je li to po Vašem mišljenju i danas i te kako aktuelno?
STEVANOVIĆ: Gledano iz ondašnje perspektive, zvučalo je odgovorno. Poštedelo bi nas krvavog raspada Jugoslavije, besmislenih ratova, istorijskih i kulturnih poraza, pljačkaške privatizacije, privrednog nazadovanja, nadiruće bede, gubitaka nekoliko generacija pametnih i sposobnih koji su otišli u inostranstvo, lažnih elita i tajkunske nove kaste. Ovi koji su na vlasti ne bi bili na vlasti. Nabrajanje može potrajati stranicu-dve.

Gledano iz današnje perspektive, zvuči realistički, normalno, jedino moguće. I trebalo bi ga sprovesti do kraja, državnim sredstvima i odgovornim ponašanjem inteligencije, takozvanih elita i političara. Zaboraviti sukobe između partizana i četnika, nema ih više. Ne rehabilitovati kolaborante i saradnike nacista, odavno su poraženi. Biti tolerantan prema svim manjinama i onima koji drukčije misle. Pomiriti se sa susedima, izviniti se kome treba, ispraviti šta se može, zabranjivati širenje nacionalne, verske i rasne mržnje. Odreći se najgoreg u ime najboljeg i budućeg. I požuriti prema Evropi čiji smo geografski, istorijski i kulturni deo.

MONITOR: Bili ste jedan od rijetkih književnika koji je odbio da se prikloni Miloševiću. Danas se mnogi intelektualci u Srbiji priklanjaju Aleksandru Vučiću ili ne reagiju na ono što on radi. Kako objašnjavate tu snishodljivost intelektualaca prema političkim vođama?
STEVANOVIĆ: Malo je kod nas pravih intelektulaca, mnogo je poluinteligenata koji sebe nazivaju intelektualcima. A poluinteligent je, da parafraziram Slobodana Jovanovića, onaj koji je neke škole završio, neka stručna znanja stekao, a svoje moralno osećanje nije razvio.

Takvi bi da budu klasa za sebe, a ne uspevaju biti ni kasta ni zaštićena vrsta. Pošto ne mogu živeti od svog rada, moraju nekoga služiti. Državu, akademsku zajednicu, partije na vlasti, političke vođe, diktatore ili poludiktatore, tajkune ili čaršiju.

Oni koji to ne rade nestaju ili će nestati.

MONITOR: Da li Srbija treba da prizna Kosovo i šta očekujete od tzv. unutrašnjeg dijaloga o Kosovu?
STEVANOVIĆ: Svi političari ponavljaju da „Srbija nikada neće priznati Kosovo”. I oni koji su ga izgubili i oni koji ga ni na koji način ne mogu vratiti. Iz čega treba zaključiti da će ga priznati tako što ga neće priznati. Nešto od toga već se dogodilo i događa se u pregovorima sa Unijom.

Ne razumem šta je to „unutrašnji dijalog”. Da li je to razgovor sa sobom ili sa svojim dvojnicima?

MONITOR: Jednom Vas je Slobodan Milošević prekorio: ,,Imaš li ti moj broj telefona? Zašto se onda ne javljaš”? Da je Milošević živ i da ste odlučili da mu se sada javite, šta biste mu rekli?
STEVANOVIĆ: Sve sam rekao u knjizi Milošević, jedan epitaf iz 2000. godine. Ali bojim se da je na ovim prostorima ne možete naći. Postoji na stranim jezicima. Lično, Miloševiću nikada nisam imao šta da kažem. To sam prepustio mom bivšem kolegi Dobrici Ćosiću. Rezultate tog dijaloga znamo.

MONITOR: Prije nekoliko dana ratni komandant VRS Ratko Mladić osuđen je za najveća krivoprolića u ratu u BiH. Kako komentarišete tu presudu?
STEVANOVIĆ: Kao jednu dobru presudu Tribunala, pravno i moralno ispravnu. Jer pravo nije pravda i pravda nije pravo i često su u sukobu. U ovoj presudi su se spojili. Ako većina ovde ne misli tako, već suprotno, mogu da kažem, na osnovu iskustva i činjenica, da ta većina greši – i to treći put u trideset godina.

MONITOR: Krajem 1995., nakon ratnih devedesetih, zgroženi atmosferom u kojoj se slave ratni zočinci ponovo iz kuće pored Kragujevca, odlazite iz Srbije u Prag, zatim u Pariz…
STEVANOVIĆ: Mala ispravka. Krajem 96. došao sam iz Pariza i pridružio se demonstrantima u Kragujevcu. Osvojili smo RT Kragujevac posle opsade, posle toga sam 144 dana vodio „otvorenu gradsku televiziju” koju i danas poneki pamte. Tek potom sam otišao u drugi egzil i zatražio politički azil u Francuskoj. I mali dodatak: RT Kragujevac više ne postoji, osim na papiru. Građane Kragujevca niko ne informiše ni o čemu. I niko se ne buni niti izlazi na ulice. Zauzeti su gledanjem rijaliti šoua.

MONITOR: Sada se opet u našem regionu slave ratni zločinci, rehabilituju četnici i ustaše, jačaju nacionalizmi, Vi ste sada opet u toj kući kraj Kragujevca… Je li moguće da će se ponoviti ratni sukobi ili će ipak nadvladati razum?
STEVANOVIĆ: Moj pokojni prijatelj Ivan Đurić često je naglašavao da mržnja – koja se na raznim stranama smatrala uzrokom ratova na Balkanu – nije istorijska činjenica. Mržnju proizvode oni koji izazivaju ratove, osvajaju ili čuvaju vlast. Da je Ivan živ pitao bih da li je razum istorijska činjenica. I sam zaključujem da ponekad jeste, ponekad nije, češće ovo drugo.

Devedesetih godina mnogo šta je zavisilo od nas u onoj multinacionalnoj i srednje imućnoj državi, put prema najboljem ili krvavo rasulo. Izabrali smo sve što je bilo protiv razuma. Danas, u malim i osiromašenim državama, gotovo ništa ne zavisi od nas, već od odnosa velikih sila, njihovih geostrateških igara, sukoba interesa, ekonomskih kriza… A nijedna od njih se ne može optužiti za preteranu upotrebu razuma i saučešće prema slabima i zalutalima.

Današnji četnici, ustaše, partizani, ljotićevci, sami nabrojite ostale, unuci su i praunuci onih pravih. Traljavo glume uloge svojih dedova i pradedova sve sa smarttelefonima na ušima. Blede su kopije nečega što još u ono doba beše zastarelo. Ako veruju u ono što pričaju, onda su gluplji od svojih predaka koji su ratovali za neke druge. Ali većina glumi, simulira strasti, pretvara se pred drugima koji se takođe pretvaraju. To imitiranje imitiranog ne donosi koristi nikome osim imitatorima.

Nacionalizmi jačaju jer sve drugo slabi, a garniture na vlasti nemaju ništa drugo u rukama jer ne umeju ništa bolje. A kad bi pokušali to bolje i nekim čudom ga ostvarili, izgubili bi glasače koji još uvek nisu postali birači i dosledno glasaju protiv svojih interesa.

MONITOR: Pisali ste za mnoge jugoslovenske, ali i evropske novine kao što su Le Mond, Liberasion, El Pais, Ekspresen… Kako ocjenjujete današnju medijsku scenu u Srbiji?
STEVANOVIĆ: Kao sumrak koji najavljuje polumrak. U medijskoj noći, u mrklom mraku, sve je moguće, osim dobrih i razumnih stvari. Ko je živ, a ko mrtav, kolika je šteta, šta je nepopravljivo, koliko smo decenija skočili unatrag, saznaćemo kad se upali svetlo. Jedino se pitam ko će ga upaliti. I kako će ga podneti oči navikle na polutamu? Osim ako se sve to nekako samo od sebe ne desi i ako se nekim čudom ne obremo tamo gde smo odavno morali biti.

MONITOR: Protiv Vas je vođena partijska istraga povodom čuvene humoreske ,,Gojko i Savle” objavljene u ,,Politici”. Novinar tog lista Aleksandar Prlja rekao je kolegama u redakciji: ,,Odlučeno je da V.S. bude pisac dotične humoreske.” Zašto su baš Vas za to sumnjičili i je li ikad otkriveno ko je autor „te budalaštine”?
STEVANOVIĆ: Nikakve prave istrage nije bilo. Nekakva komisija gradskog komiteta napisala je ono što im je izdiktirao pobednički bračni par. A dotični Prlja saopštio je ovo svojoj redakciji trinaest meseci posle izlaska „te budalaštine”. Dan kasnije krenule su optužbe protiv mene.

Dvadeset godina kasnije pojavio se policajac na koga su se svi pozivali, i novinari i ogovarači. Na televiziji je, u jednoj emisiji „Insajdera”, ispričao svoju burlesknu priču. Demantovao sam njegove neistine i tužio ga. Nećete verovati ali dobio sam proces i skromnu nadoknadu šete. Viši sud je potvrdio presudu, jedino je smanjio odštetu, valjda da ne ugrozi tog sirotog tajkuna.

Mediji nisu preneli tu vest. Niko nije porekao ono što je pisao i nagoveštavao protiv mene. Niko mi se nije izvinio. I odjednom, svu svi izgubili zanimanje za tu humoresku.

Ne znam ko je napisao, moja istraživanja ograničila su se na odbranu od famoznog policajca. Analiza teksta pokazuje da ga je radilo više ruku. Ali ja sam delimično zaslužan za njen dugi život, trajala je sve dok mi je mogla nanositi štete.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

BUDISLAV MINIĆ, ADVOKAT: Daleko od suštinskih promjena u pravosuđu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne samo hvalisanje aktuelne vlasti već i hvalospjevi dobijeni od međunarodnih partnera koji su neskrivenim olakšanjem prokomentarisali prekid dugovremene blokade vrha pravosuđa, kazuje o dubini potonuća na koje smo bili svikli s vladama i nakon promjene vlasti

 

MONITOR: Ministarstvo evropskih poslova opet je saopštilo da očekuje završna mjerila za poglavlje 23, 24 u junu ove godine. Gdje je Crna Gora kada je u pitanju vladavina prava danas i koliko je realno da ispunimo zadatke koji se od nas traže u tom zahtjevnom poglavlju do ljeta da bi dobili završna mjerila?

MINIĆ: Crna Gora i danas, kao i u prethodnom periodu, simulacija demokratije i vladavine prava. Ona značajno zaostaje u zadovoljenju prije svega svojih potreba u oblasti uspostavljanja vladavine prava a onda i u ispunjenju zadataka na putu priključenja Evropskoj uniji. Taj značajan zaostatak dijelom je posljedica svjesne opstrukcije od strane dobitnika tranzicije koji su do 30. avgusta 2020. godine bili na vlasti i koncipirali pravni, obrazovni, kao i ukupni sistem u skladu sa svojim ličnim, grupnim i drugim partikularnim interesima, na štetu opštih, u sistemu rigidne partitokratije transformisane u mafiokratiju.

Ispunjenje zadataka u vezi sa dosadašnjim mjerilima za poglavlja 23 i 24 nije bilo pretjerano zahtjevno. Odnosilo se na ispunjenje nužnih pretpostavki za uspostavljanje osnova za izgradnju i otpočinjanje djelovanja pravosuđa u skladu sa evropskim standardima.  Međutim, ključni problem je predstavljalo odsustvo političke volje vladajućih struktura da se iskreno posvete tom cilju. Njegovo  ispunjenje je predstavljalo ozbiljnu prijetnju najvišim nosiocima vlasti i njima bliskim strukturama “ostvarenim” u vrijeme i na način koji zahtijevaju ozbiljna preispitivanja u pravičnim postupcima pred samostalnim i nezavisnim organima efikasnog pravosuđa, koncipiranog od kredibilnih i kompetentnih ljudi na svim nivoima.

Dosadašnje  (podsticajne) ocjene našeg napretka od strane međunarodnih partnera, pozitivnije su od iskustva nas praktičara u svakodnevnom suočavanju sa tim sistemom. Vjerujem da će  ubuduće najozbiljniji problem biti ljudski potencijal obrazovan u postojećem obrazovnom sistemu i sa radnim iskustvom i navikama dosadašnjeg pravosuđa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE IZ ZAGREBA: Postkomunizam se širio sa Zapada na Istok, a sada se proces obrće

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zapad se suočava s desničarskim primitivizmom koji je sa zgražanjem prije tridesetak godina gledao u Rusiji, Srbiji, Hrvatskoj, Slovačkoj, na Baltiku…Recentne su metode, dakako, obogaćene iskustvom amerikanskoga populizma

 

MONITOR: U Hrvatskoj se  očekuju  i predsjednički izbori krajem godine. Da li će se Zoran Milanović ponovo kandidovati  SDP-a ?

PUHOVSKI: Milanović će se gotovo sigurno kandidirati za još jedan mandat. I pritom je formula, izgleda, dosta jednostavna – pobjedi li HDZ opet na parlamentarnim izborima, Milanović najvjerojatnije pobjeđuje na predsjedničkima. On je zaposjeo i značajan dio desnoga biračkog spektra, a ljevica ga dobrim dijelom gleda kao svojega. Zeleno-lijeva opcija može kandidirati nekoga od svojih, no bit će to, gotovo sigurno, alibi-kandidat/kinja.

MONITOR: Dugo traje i verbalno izražena netrpeljivost Predsjednika i Premijera Hrvatske.  Postoji li ili ne, manje-više stabilna podrška djelova javnog mnjenja jednom odnosno drugom visokom dužnosniku RH?

PUHOVSKI: Biračko je tijelo u Hrvatskoj već dugo stabilno, katkada se čini čak i petrificirano, svakih nekoliko godina dolazi tek do prelaska manjega dijela neodlučnih na neku novu političku adresu, koja se uskoro najčešće gasi. Milanoviću je sada uspjelo privući dio desnice upravo agresivnošću, pa i prostaklukom. No, pravi je problem u tomu što između dvojice funkcionara, predsjednika i premijera, nema bitnih razlika u političkim pozicijama. Radi se, kako bi to davno („Pozorište u kući“) rekao Đuza Stojiljković: “Al’ da mi se da da sam glavni ja!“

MONITOR: Kada je u Saboru nedavno Ivan Turudić izglasan za državnog tužioca sudija Visokog krivičnog suda, Milanović je tražio sastanak Vijeća za nacionalnu sigurnost. Turudić se zbog bliskosti HDZ-u i afera koje su ga pratile još kao sudiju u zagrebačkom Županijskom sudu, smatra-od strane opozicije i dijela javnosti, pogrešnim izborom. Plenković ga hvali jer je poništio presudu kardinalu Alojziju Stepincu…Da li i u Hrvatskoj postoje „partijske“ sudije i tužioci?

PUHOVSKI: I u Hrvatskoj postoje partijski suci i tužitelji, Turudić se od ostalih razlikuje „samo“ po javnoj brbljavosti i nedostatku opreza, što je oporba zdušno koristila. No, to nije dugoročna tema, jer opozicija i tako već godinama tvrdi da je Državno odvjetništvo pod HDZ-ovom kontrolom (iako hapse uglavnom njihove funkcionar(k)e zbog korupcije, što je i logično, jer imaju decenijama vlast u rukama). S druge strane, tužitelj nije bitna figura ni u jednome pravosudnom modelu, ipak sud odlučuje na kraju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ MARKOVIĆ, MANS: Sveopšte blaćenje koje pogoduje DPS-u

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najdegutantnija je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema nikakvih dokaza. Imamo sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u. U  javnosti se stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama

 

 

MONITOR: Kako komentarišete posljednju sjednicu Odbora za bezbjednost, ono što joj je prethodilo i reakcije poslije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Meni se čini da ministar  Milović na neki način preuzima ingerencije nekih drugih institucija i da se ponajmanje ponaša kao ministar pravde. Iako nam je izuzetno potrebna upravo ta funkcija kada su u pitanju neke ključne reforme,  od vetinga,  preko Zakona o oduzimanju imovine, do Zakona o sprečavanju korupcije i niza drugih zakona koji građani godinama čekaju. Umjesto toga,  Milović se ponaša više kao ministar unutrašnjh poslova ili možda šef Agencije za nacionalnu bezbjednost.

Rasprava održana na Odboru je do sada nezapamćeno i nezabilježeno kompromitovanje sa svake strane. Zaista sam iznenađena da smo došli u fazu gdje je potpuno zaboravljeno sve ono što je radio prethodni režim zahvaljujući takvim optužbama. I stanje u koje nas je doveo kada su u pitanju sektor bezbjednosti ali i druge oblasti. To je krajnje razočaravajuće i pokazuje da umjesto da pokušavamo da izgradimo institucije, te se institucije sve više kompromituju.

Nadam se da će Vlada naći način i mehanizme da, poučena iskustvima svega onoga što se dešavalo na sjednici Odbora, nikad više ne dozvoli tu vrstu komunikacije između njenih visokih predstavnika.

MONITOR: Premijer se za sada drži po strani.  Kako vidite komentar ministra pravde  da je on Spajićeva politička kičma ?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da Milović najviše šteti  Spajiću i da on trenutno predstavlja veliki teret za izvršnu vlast. Sigurna sam da nikome ne bi bilo ugodno da neko  govori da je njegova kičma, jer to implicira da on kičme nema.  To je velika uvreda za premijera Spajića. Iznenađena sam da se bilo koji ministar usudio da na takav način govori o predsjedniku  vlade u kojoj vrši funkciju.

MONITOR: Kako vidite relaciju Demokrate – PES vezano za bezbjednosni sektor?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Očigledno je da tu postoje ozbiljne nesuglasice za koje mislim da su izuzetno loše i po Vladu i po društvo. Negdje je bilo za očekivati, s obzirom na sličnost u politikama PES-a i Demokrata, da između njih postoji skladnija  saradnja. Međutim, svjedočimo tome da se ti odnosi dodatno komplikuju pogotovo sa ovim prozivanjem od strane gospodina Milovića.

Za društvo bi  bilo važno kada bi se što prije dođe do nekog rešenja i kompromisa i kada je u pitanju slučaj Brđanin i sektor bezbjednosti. Taj  sektor je duboko kriminalizovan od strane prethodnog režima, i mislim da  ove nesuglasice tome samo pogoduju.

MONITOR: U raspravama koje smo imali prilike da slušamo pominju se slučajevi međunarodnih bjegunaca. Čekajući da se utvrdi jesu li optužbe osnovane, čini se jasnim da se  bjegunci koriste za domaću upotrebu?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ:  Umjesto da mijenjamo  sistem i ona diskreciona ovlašćenja koja je prethodna  vlast integrisala u sistem kako bi omogućila trgovinu sa kriminalnim strukturama, mi smo došli u situaciju da se ta rešenja itekako koriste. I veliko je pitanje da li se zloupotrebljavaju,  ili je to urađeno iz nekih konkretnih ličnih interesa.

Kada je u pitanju slučaj Čamgoz, evidentno je da je on optužen za najteža krivična djela i da je zahvaljujuči odluci ministra pravde i dalje u Crnoj Gori. Građani plaćaju ogroman novac da bi ga štitili, umjesto da bude isporučen Turskoj.

Da li je to pitanje neke loše procjene ili loše namjere, to treba da odgovori Specijalno tužilaštvo. Opet kažem, umjesto da se bavimo time šta se dešavalo u prethodnom periodu, da loše prakse i zakone ispravljamo, mi svjedočimo da se sada  multiplikuju afere koje se vezuju za aktuelnu vlast. Ono što je najdegutantnije je  hiperprodukcija afera, gdje svi svakog optužuju za korupciju, a nema  dokaza. Imamo jedno sveopšte blaćenje koje najviše pogoduje DPS-u.Tako se  u javnosti stvara utisak da su oni ako ne isti, onda makar da se služe istim ili sličnim metodama.

MONTOR: Kad smo već kod DPS, kako vidite izbore novog rukovostva te partije?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: Mislim da niko ne doživljava novo rukovodstvo kao nekoga ko zaista donosi odluke u DPS-u. Do refrome te partije apsolutno nije došlo. Tamo se i dalje nalaze svi oni mračni kadrovi iz prethodnog sistema koji suštinski povlače konce iza scene. Vjerovati da odluke u DPS- u donosi Danijel Živković a ne Milo Đukanović ne može ni najnaivnija osoba na planeti. Mislim da je ta šansa propuštena iz razloga što se vrlo teško može naći snage u toj partiji da se oslobodi tako moćnih i uticajnih kadrova koji su okruživali Đukanovića. Ovo je na neki način najveća neusluga tim  mladim ljudima koji su došli i koje niko ne shvata ozbiljno. Oni  služe kao neka vrsta maske illi pokrića za one koji bi danas trebalo da budu u zatvoru.

MONITOR: Koliko je Crna Gora danas, tri godine nakon pada DPS-a, promijenila  sistem i krenula u drugom smjeru?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ : Gotovo nimalo, upravo iz razloga što ne postoji sistemski pristup rešavanju ogromnih problema koje je DPS ostavio. Imamo neke napore od strane SDT i hapšenja pojedinih visokih funkcionera, međutim to je i dalje izuzetno malo, znajući sa kakvim obimom kriminalnih aktivnosti smo se suočavali. Moje očekivanje je bilo da će svaka izvršna vlast koja dođe posle DPS –a staviti sve resurse na raspolaganje Specijalnom tužilaštvu da bi se taj sistem što prije očistio. Evo vidimo da  ni tri godine poslije smjene vlasti SDT nema nove prostorne kapacitete, a kamoli da imaju pristup bazama podataka. Tri godine nakon smjene vlasti nemamo gotovo nijedan slučaj koji su nove vlasti objavile, da se odnosi na zloupotrebe prethodnog režima. Naprotiv, na nekom manjem nivou, ali vrlo zabrinjavajućem, imamo preuzimanje tih praksi, pogotovo kada je u pitanju partijsko zapošljavanje i nedostatak odgovornosti za izostanak rezultata. Očekivanja građana u velikoj mjeri su iznevjerena.

Moje očekivanje je bilo da će izvršna vlast, recimo, učiniti sve da utvrdi gdje se nalazi imovina koja je iznesena iz CG tokom  tri decenije vladavine DPS-a. Za to ne vidim da postoje bilo kakvi napori i da  je to bilo kome prioritet. Mislim da je prioritet da se ostane na vlasti,da se funkcije zgrabe i podijele  kako bi se što duže ostalo na vlasti, a ne da se uspostavi pravda. A ona je bitna, ne samo zbog radnji prethodnog režima, nego zbog toga što ako niko iz DPS-a ne bude odgovarao, neće odgovarati ni vlast posle . Mislim da je to i razlog zašto oni i ne pokušavaju da utvrde šta se ranije dešavalo nego iz tih praksi uče i očigledno, bar neke od njih, primjenjuju. Posebno me  strah je da će ako ostanu dugo na funkcijama, početi  da primjenjuju sve više tih praksi. Tako ćemo ući u  začarani krug gdje nema prevelike razlike između jednih i drugih struktura. Zato je strašno važno da insistiramo da postoji ogovornost DPS-a, da oni koji su uzeli ogroman novac zloupotrebama funkcija iz ove države taj novac vrate i završe u zatvoru, a ne da to postane normalizovano, pa da svako ko dođe na vlast može na taj način da se ponaša.

MONITOR: Tri godine kasnije, neobjašnjivom imovinom se gotovo ne bave institucije,već MANS. Objavili ste nedavno podatke vezano za slučaj Golubović, nakon čega je SDT formirao predmet.

MRKOVIĆ ĆALOVIČ: ASK je ona ista koja je bila u vrijeme prethodnog režima, čak je u pitanju i isti kadar koji je tu imenovan zahvaljujući očito i  preporukama Vesne Medenice. Skupština nije uradila ništa što je mogla da uradi i za šta je imala mehanizme da u prethodne tri godine promijeni takvo stanje. Sve dok na čelu bude kadar DPS-a sigurno nećemo imati ozbiljnijih rezultata. Ali je pitanje, zbog svega što sam ranije navela, da li će kadrovi nove vlasti postupati drugačije. Posebno brine to što nakon tri godine, od  našeg objavljivanja  slučaja gdje je u pitanju neko ko je u javnosti vrlo poznat, nismo imali maltene nikakvu reakciju od strane državnih organa. Ranije, dok su bili opozciija,  kada bi objavili takve informacije, oni bi danima komentarisali i pozivali institucije da djeluju. Sada je ta reakcija potpuno izostala. Dodatno, ukazujem da dva sina gospodina Golubovića i dalje rade u institucijama sistema. Na njih se vodi značajan dio te imovine. Jedan radi u Ministarstvu unutrašnjih poslova, drugi u Ministarstvu odbrane.  Makar u tom smislu bi institucije trebalo da krenu da djeluju i da vide odakle ta imovina i da li oni treba i dalje da ostanu na tim radnim mjestima, u tako osjetljivim institucijama sistema.

MONTOR: Koliko je onda realna najava da bismo do ljeta mogli ispuniti prelazna mjerla za poglavlje 23, 24?

ĆALOVIĆ MARKOVIĆ: U posljednje vrijeme se pokazalo da je proces evropskih integracija mnogo više politički nego što je zasnovan na stvarnim postignućima. Postoji veliki interes u EU da se što prije ubrza proces proširenja zbog rata u Ukrajini. U tom smislu je možda i realno da nam Brisel progleda kroz prste i neke formalne korake prihvati kao suštinske. Ako bi smo govorili o suštinskim reformama apolutno nije realno. Nijesmo napravili ništa ozbiljnije u prethodne tri godine, a kamoli da to završimo za par mjeseci.

MONITOR: Kako vidite 100 dana Spajićeve vlade?

MARKOVIĆ ĆALOVIĆ:  Kada je  u pitanju borba protiv organizovanog kriminala i korupcije, oblast koju MANS prati, tu nemamo puno napretka ako ne računamo trule kompromise oko imenovanja u pravosuđu. Za koje vjerujem da će nam se debelo osvetiti jer nismo,  po mom mišljenju,  došli do osoba, koje će imati dovoljno hrabrosti da se suprotstave organizovanom kriminalu i korupciji na najvišim nivoima.

Nemamo nijedan novi predlog zakona, iako smo imali mnoge predloge koji su dolazili iz ovih struktura dok su bili opozicija. Osim Zakona o slobodnom pristupu informacijama koji je kao predlog usvojen krajem prošle godine. Taj zakon bi tek trebala da razmatra Skupština. Ukoliko on bude usvojen u onoj formi u kojoj ga je Vlada preložila, to će biti ogroman napredak i daće dodatne alate i civilnom društvu i medijima da vrše jaču kontrolu vlasti i otkrivaju slučajeve korupcije i raznih zloupotreba. To je pozitivan signal  izvršne vlasti, da je spremna da predloži zakon koji će nju izložiti mnogo većoj javnoj kontroli.

Vidjećemo da li će on u toj formi biti usvojen u parlamentu ili će ga prekrajati amandmanima.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo