Povežite se sa nama

INTERVJU

Brane na Morači triput izmjeriti

Objavljeno prije

na

Časlav Pejović je redovni profesor na Kjusu univerzitetu, Japan. Na postdiplomskim studijama predaje, između ostalog, pravo stranih ulaganja. To je jedan od povoda da sa gospodinom Pejovićem razgovaramo o izgradnji hidroelektrana na Morači, projektu koji bezrezervno podržava crnogorska vlast, a stručnjaci, nevladin sektor i dio javnosti osporavaju. MONITOR: Kritičari ovog projekta tvrde da se radi o nerazumnoj odluci – ona se ne zasniva na temeljnim stručnim analizama, barata se starim podacima, ne sagledavaju se posljedice, ne nude alternative… Šta Vi na to kažete?
PEJOVIĆ: Prva pretpostavka da bi se mogla voditi valjana rasprava jeste raspolaganje relevantnim informacijama. Teško je govoriti o ispravnosti neke odluke kada se ne znaju svi relevantni podaci. Dakle, mogu govoriti samo uz određene rezerve na osnovu podataka koji su dostupni. Utisak je da se u ovaj projekat ušlo bez dovoljno temeljne analize projekta i alternativnih rješenja. SEA (Strateška procjena uticaja na životnu sredinu) tretira samo dvije opcije: da se rade četiri brane na HE Morača i da se ništa ne radi. Pretpostavljam da je obrađivač postupio prema onom što je od njega traženo. Međutim, graditi četiri brane ili ništa ne raditi, su samo dvije opcije. Postoje i druge opcije: da se radi ,,nisko” Andrijevo, da se rade dvije brane, da se radi prvo brana na Komarnici, itd. Kako zauzeti stav da li je bolja varijanta ,,visoko” ili ,,nisko” Andrijevo, ako obje opcije nijesu ponuđene kao alternative, uz analizu njihovih prednosti i nedostataka? Dakle, prije nego se može uopšte raspravljati na valjan način o HE Morača, trebalo bi postojeći SEA dopuniti razmatranjem drugih opcija.

MONITOR: I oko ovog projekta javnost u Crnoj Gori je podijeljena…
PEJOVIĆ: Mislim da je veoma važno postići konsenzus i ne dijeliti ponovo Crnu Goru, kao što je to mnogo puta rađeno u prošlosti. U ovaj projekat se ne bi smjelo ući prije nego se postigne barem minimalni konsenzus oko ključnih stvari. Ako se takav konsenzus ne može postići, onda treba pokušati naći kompromis oko najvažnijih rješenja. U tom slučaju obje strane trebalo bi da budu spremne na određene ustupke. Mogući kompromis mogao bi biti da se prihvati neko manje radikalno rješenje za brane, kojim bi se, recimo, sačuvali djelovi kanjona Morače, Mrtvice i Male Rijeke. Na ovaj način bi se, vjerujem, mogao postići konsenzus prihvatljiv za većinu na obje strane. Posebna vrijednost takvog pristupa bila bi da bi Crna Gora pokazala da se dogovorom mogu rješavati nesporazumi.

MONITOR: Šta mislite o tvrdnjama eksperta za ovu oblast dr Lazara Ljubiše da bi Crna Gora imala velike koristi od HE Morača?
PEJOVIĆ: Moguće da je dr Ljubiša u pravu, kada je riječ o cijeni proizvodnje. Sasvim drugo je pitanje ko bi od toga imao koristi. Ne treba biti stručnjak da bi se znalo da od brane najveću korist ima onaj ko njome upravlja. Po postojećim informacijama, to neće biti Crna Gora, već koncesionar. Dakle, jasno je da najveću korist zbog niske cijene proizvodnje struje ne bi imala Crna Gora, već koncesionar. Crna Gora bi, eventualno, od niske cijene proizvodnje imala punu korist tek kroz 30 godina, kada bi brane trebalo predati Crnoj Gori. Naravno, ostaje pitanje da li će kroz 30 godina sadašnji parametri biti primjenjivi. Sa sadašnjim tempom razvoja nauke i tehnologije niko ne može garantovati koja će proizvodnja struje biti najisplativija kroz 30 godina. Sve je to na “dugom štapu” da bi se danas moglo nešto decidirano tvrditi.

MONITOR: Na osnovu poznatih informacija Vlada se opredijelila za BOT (Build, Operate, Transfer) model. Ukratko, šta taj model znači?
PEJOVIĆ: Koncept BOT je jednostavan, ali je transakcija veoma kompleksna. Umjesto da se država zadužuje za izgradnju infrastrukture, kod BOT modela država raspisuje tender i zaključuje ugovor o koncesiji sa odabranom kompanijom. Kad objekat bude izgrađen, koncesionar ga koristi određeni period da bi vratio uloženo i pristojno zaradio, a nakon tog infrastruktura prelazi u vlasništvo države. Taj model djeluje, na prvi pogled, atraktivno. Država ne ulaže ništa, a dobija gotovu infrastrukturu. A nije baš tako. Država često značajno učestvuje u finansiranju. To je predviđeno i u slučaju HE Morača. Poseban problem jeste stanje u kojem se predaje objekat nakon isteka koncesije. Koncesionar nema poseban interes da objekat preda državi u besprekornom stanju. Sem toga, niko ne može garantovati da će koncesionar uopšte postojati kroz 30 godina, a kamoli da li će i u kojoj mjeri ispostavati obaveze iz ugovora.

MONITOR: Kako treba koncipirati konkurs za koncesije da bi Crna Gora zaštitila svoj uloženi kapital u izgradnju HE?
PEJOVIĆ: Jedno od ključnih pitanja jeste način raspolaganja proizvedenom strujom. Iz postojećih informacija nije jasno da li će Crna Gora raspolagati sa odgovarajućim procentom proizvedene struje, ili će dobijati samo naknadu po osnovu koncesije. Crna Gora bi morala insistirati da učestvuje u proizvedenoj struji, i to u proporciji koja bi bila veća od njenog udjela u finansiranju. Jer, osim finansijskog učešća, Crna Gora bi učestvovala stavljanjem na raspolaganje jednog izuzetno vrijednog prirodnog resursa koji mora biti adekvatno valorizovan u ugovoru.Takav model (production sharing) je čest kod stranih ulaganja u sektor energetike, naročito u eksploataciji nafte i gasa. Posebno pitanje koje treba tretirati u ugovoru jeste način korišćenja proizvedene struje. Ako je priča o HE Morača zasnovana na argumentu da Crna Gora ima energetski deficit i da je gradnja HE neophodna da bi se se riješio taj deficit, onda treba jasno precizirati u ugovoru da koncesionar nema pravo da izvozi struju…

MONITOR: Ali, spekuliše se da se struja koju proizvede HE Morača namjerava izvoziti za Italiju, te da je postavljanje podmorskog kabla između Crne Gore i Italije u toj funkciji.
PEJOVIĆ: Crna Gora ne bi na to smjela da pristane. Jer, ako bi se struja iz HE Morača izvozila za Italiju, mogao bi se izvesti zaključak da se HE Morača gradi da bi se rješavao energetski deficit Italije, a ne Crne Gore. Ko može da pristane na to da se devastira priroda u sopstvenoj zemlji da bi se rješavao energetski deficit druge zemlje? Dakle, u ugovoru treba eksplicitno predvidjeti da će struja proizvedena u HE Morača biti isključivo korišćena u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li bi bilo isplativije Crnoj Gori da sama gradi HE na Morači i da li za to ona ima mogućnosti?
PEJOVIĆ: Ovu priču o HE Morača bi bilo lakše prihvatiti ako bi Crna Gora sama gradila HE Morača. Ako je prije 45 godina brana na Mratinju, koja je mnogo zahtjevnija, bila sagrađena sopstvenim snagama (istina, Jugoslavije), zašto Crna Gora ne bi to mogla danas uraditi sama? Naravno, uz angažovanje preduzeća iz okruženja. Uostalom, ni koncesionar koji bude gradio HE Morača neće sam finansirati izgradnju, niti graditi brane.

MONITOR: Koje su štete neminovne prilikom izgradnje ovih hidroelektrana?
PEJOVIĆ: Zabluda je da hidrocentrale ne nanose štetu životnoj sredini, biljnom i životinjskom svijetu; jedino ne emituju CO2. Posebne probleme donose lokalnom stanovništvu, koje će biti primorano da napusti svoje domove i imanja. Hidroenergija jeste obnovljiva, ali nijesu ljudi koji se zbog njene proizvodnje isele i zemljište koje biva potopljeno. Osim toga, u slučaju HE Morača, gubi se izuzetni prirodni pejzaž kanjon Morača, koji čini Crnu Goru prepoznatljivom, ugrožava manastir Morača, izuzetno vrijedan dio kulturne baštine Crne Gore.

MONITOR: Šta Vi predlažete kao dalje korake koje treba napraviti?
PEJOVIĆ: Prije nego što se može uopšte raspravljati na valjan način o HE Morača, trebalo bi postojeći SEA dopuniti razmatranjem drugih opcija. Recimo, ako bi se smanjila visina brana, ili gradile dvije umjesto četiri brane, bolje bi bili očuvani kanjoni rijeka, stanovništvo bi bilo manje pogođeno, a manastir Morača bi bio manje ugrožen. To bi imalo čak i ekonomske prednosti, jer bi troškovi gradnje bili niži, a smanjili bi se troškovi izmještanja infrastrukture i eksproprijacije. Možda treba razmisliti o promjeni prioriteta, tako da se prvo gradi brana na Komarnici. Osim toga, bili bi mali troškovi za eksproprijaciju, ne bi trebalo izmještati magistralu, čime bi se uštedjeli troškovi za infrastrukturu. Na sajtu HE Morača može se pročitati načelo ,,dva put mjeri treći put sijeci”. Mislim da ne bi bilo na odmet izmjeriti i treći put. Ulog je suviše veliki da bi se olako donosile odluke. Kad se jednom naprave brane, popravke više nema.

Iskustvo HE Mratinje

MONITOR: Koliko je projekat HE Morača u funkciji održivog razvoja?
PEJOVIĆ: Argument da je HE Morača u funkciji održivog razvoja je upitan, posebno ako se ima u vidu iskustvo sa HE Mratinje. Iako je HE Mratinje najvrjedniji energetski objekat u Crnoj Gori, Plužine su najsiromašnija opština u Crnoj Gori. Nakon što je HE Mratinje izgrađena, Plužine su ostale bez pola stanovništva. Projekcija prostornog plana predviđa dalje smanjenje broja stanovnika sa 4.272 (2003. godine) na 2.850 (2021. godine). Jasnije nego bilo koja parola ili projekcija, ove brojke pokazuju koliko je ideja održivog razvoja ,,uspješno” sprovedena prilikom izgradnje HE Mratinje. HE Morača treba uklopiti u ideju održivog razvoja, ali da to ne bude samo deklarativno. Umjesto projekta koji se bazira dominantno na ekonomskoj efikasnosti, bolja varijanta bi bio kompromis u kojem bi se dobilo manje energije, a bolje sačuvala životna sredina, te zaštitili interesi stanovništva i kulturna baština. Niko razuman ne spori potrebu za povećanjem energetskih kapaciteta Crne Gore. Jasno je da se određena cijena mora platiti ako se želi ekonomski prosperitet.

Zlatna brda

MONITOR: Šta mislite o tvrdnjama vlasti da će izgradnju HE Morača pratiti nagli razvoj turizma u tom kraju?
PEJOVIĆ: Projekcije pravljene za razvoj turizma su toliko prenaduvane da je to neozbiljno. Pročitao sam da se u rejonu HE Morača planira 16.000 kreveta! Kako se došlo do takve projekcije? Da li je ova projekcija uzela u obzir iskustvo s razvojem turizma u rejonu HE Mratinje? Ako nije, zašto nije? Ako jeste, na osnovu kojih parametara se došlo do brojke od 16.000 kreveta, ako se zna da u rejonu Pivskog jezera nema vjerovatno ni 100 kreveta? Naravno, obrađivač može reći da je to samo projekcija. Jednako je tako moglo da stoji da će po projekciji u rejonu HE Morača na vrbama rađati grožđe. Ne radi se samo o tome da su ove projekcije potpuno nerealne. Činjenica da su pravljene ovakve projekcije izaziva podozrenje da su možda i neke druge projekcije ovakve. Iskustvo me naučilo da budem posebno oprezan kad neko obećava ,,brda i doline”.

Veseljko KOPRIVICA

 

Komentari

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dr TVRTKO JAKOVINA, ISTORIČAR, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA ZAGREB: Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada bismo znali kako graditi vlastitu sigurnosnu, razvojnu, obrazovnu politiku unutar EU, kako mi možemo pomoći EU da ojača europske vrijednosti, bili bismo korisni svima

 

MONITOR: Kao istoričar koji se posebno bavi 20. vijekom, koje biste momentume izdvojili kao one na koje bi građanke i građani Hrvatske trebalo danas da se oslanjaju kada razmišljaju o boljoj budućnosti?

JAKOVINA: Ja bih birao istinu ili barem najviše što dobra historiografija može učiniti. Svaki istraživač treba biti pošten i navesti koje su njegove vrijednosti kada piše, a ne praviti se da klerikalizam ili nacionalizam nisu ideologije ili da su prihvatljive, kako bi se u Hrvatskoj reklo, „državotvorne“. Što je više nacionalizma, to je više izjedanja nacionalnog tkiva. Hrvatska je jedan od školskih primjera kako se to ne bi trebalo raditi, kada govorite o prošlosti, onda birate samo negativno, namjerno se forsiraju samo loša, jalova zbivanja iz prošlosti. Ne znači to da se treba zaboravljati ili prešutjeti ono što je bilo loše. Takvi su događaji obično zanimljiviji za istraživanje, ali ako namjerno stvarate samo negativan niz, onda nemate volju niti želju da se stvari ikada pomaknu. Primjerice, ja bih volio da se barem jednako onoliko puta koliko su spomenuta ratna epizoda Crnogoraca kod Dubrovnika, navede i da je arhitekt iz Trogira Slade gradio brojne reprezentativne zgrade na Cetinju, da je Baltazar Bogišić stvarao zakonodavstvo Kneževine, da je biskup Strossmayer bio u dobrim odnosima s knjazom Nikolom, da je Veljko Bulajić crnogorski, koliko i hrvatski, da je isto s Dimitrijem Popovićem, da je u Zagrebu desetljećima profesor bio Dragan Lalović… Pa to su valjda primjeri koje treba naglasiti, ako cilj nije novi rat.

Ako će instrukcije za politiku i suživot dolaziti iz Ostroga ili ćete inzistirati da je Miro Barešić, koji je bio razlogom zašto je Švedska donijela svoj prvi antiteroristički zakon, točka slavlja, onda želite sukob.

MONITOR: Prema najnovijem popisu iz 2021, Hrvatska je manja za 400.000 stanovnika. To je premijer Andrej Plenković protumačio kao rezultat negativnog prirodnog priraštaja. Postoji li korelacija između politike restriktivnog nacionalizma zatvorenih društava, relativnog siromaštva i gubljenja stanovništva?

JAKOVINA: Premijer Plenković rezultate popisa komentirao je poput birokrata, bez političke i povijesne odgovornosti, bez traga državništva. Čudi to, jer su pripreme na „loše“ vijesti s popisom krenule davno. Pojavio se najprije niz paničnih tekstova novinara navezanih na Katoličku crkvu, kako tobože unuci namjerno popisuju svoje djedove i bake kao ateiste, pa tako smanjuju broj katolika. Kako su Crkvi bliski novinari to saznali, ostalo je nejasno, jer sve do danas tih podataka nema. Iz onoga što se do sada pojavilo, pad broja stanovnika za 9.25 posto u 10 godina. Kolega iz Zadra Sven Marcelić pokazao je da je tamo gdje je najveći pad broja stanovnika, najviše glasača najdesnijih opcija. Najmanji je pad uz obalu i oko Zagreba. Postavlja to jedno drugo pitanje: izborne jedinice trebale bi se korigirati, jer već i do sada su Slavonci birali s manje glasova saborske zastupnike. To bi moglo djelovati i na političku scenu, no kako je ipak riječ o hrvatskim sudovima i HDZ-u, ne očekujem korekciju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MARKO VIDOJKOVIĆ, PISAC: Ljudi nisu svjesni kakav je život nas koji smo u prvom rovu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Knjiga će nadživjeti i svoje junake, i nas, i ova vremena. Ostaće zauvijek kao spomenik dobu u kom smo bili gori čak nego i u vrijeme Slobodana Miloševića

 

MONITOR: Direktan ste očevidac događaja i jedna od najaktivnijih javnih ličnosti u Srbiji… Kakva je bila 2021. u Srbiji što se tiče politike i kulture?

VIDOJKOVIĆ: Da počnemo od kulture, pošto je nepostojeća. Zadnja rupa na bilo čijoj svirali, a kamoli ove vlasti. Sam kraj godine je obeležio kulturni skandal u kome je Jelena Trivan poništila konkurs Kulturnog centra Srbije koji je odobrio sredstva za filmove Gorana Markovića, Želimira Žilnika i Srđana Dragojevića. Konačno se desio pravi staljinistički cenzorski potez. Autori koji ne štede ovu vlast bivaju uskraćivani za novčana sredstva za filmove samo zato što su to ti autori. Dragojević sa istim filmom godinama pokušava da dobije novac i ne ide mu. Markovićev film Doktor D je priča o čoveku optuženom za ratne zločine koji uzima novi identitet i bavi se nadrilekarstvom. Poznata priča. Poznavajući Gorana ne bi me čudilo da je konkurisao sa ciljem da ne dobije pare. Da dokaže sa kakvim staljinistima imamo posla. Žilnik bi možda i vratio pare kada bi ih dobio.

Mislim da režim baš zabole za film o Radovanu Karadžiću. Nisu oni ideološki ostrašćeni. Oni su poslovno i partijski angažovani. Da je neko drugi došao sa idejom da snimi film o doktoru D možda bi dobio pare, ali Goran Marković je pokazao zavidan autoritet kakav nisam video u ovoj zemlji. Ima stvarno puno poznatih ljudi koji laju protiv režima, ali jedini on može policajcu u civilu koji ga legitimiše da kaže – ‘Ne dam ličnu kartu, vodite me u zatvor’ i da se policija povuče. Eto, umjetnost je živa, ali kroz javno izražavanje umjetnika, pre svega. Goran Marković je pokazao da mu ne treba nikakva zaštita. Nikakvi „mi“ mu ne trebamo da pričamo: „Ne damo Gorana“. Čovek je umetnik. A to se ne vidi samo po filmovima već i po tom autoritetu koji poseduje da mu oni ništa ne mogu.

MONITOR: Nedavno ste za naš list komentarisali posljednja dešavanja i ekološke proteste. Izvojevane su neke zanimljive pobjede. Da li su to taktike vladajućih struktura pred izbore ili su se ipak za neka pitanja preračunali?

VIDOJKOVIĆ: Ekološki ustanak sam na početku potcenio. Najviše se bavim organizovanim kriminalom u vrhu države, telima kojima upravlja lično Vučić i njemu najbliži ljudi, pa mi je ekološki ustanak delovao smešno. Međutim, onaj ko je cenio situaciju u Srbiji, ispravno je ocenio da veliki broj naroda ne želi da izlazi na ulice zbog mafije koja seče ruke i noge, valja gudru, ubija, radi najgore stvari… nego da je ekologija koja je naš hronični problem odlična tema za novu političku opciju. To smo na kraju i dobili. Oni sada prema istraživanjima imaju preko 10 odsto. To je fantastičan uspeh srpske opozicije. U Beogradu sigurno, a za Srbiju videćemo. Ono što je još bitno je to da mi ne znamo koliko SPS ima. Prema tome situacija na biralištima će da bude daleko zanimljivija nego što smo mislili. Glavni razlog za to je, po meni, politički događaj godine – američke sankcije.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo