Povežite se sa nama

INTERVJU

Brane na Morači triput izmjeriti

Objavljeno prije

na

Časlav Pejović je redovni profesor na Kjusu univerzitetu, Japan. Na postdiplomskim studijama predaje, između ostalog, pravo stranih ulaganja. To je jedan od povoda da sa gospodinom Pejovićem razgovaramo o izgradnji hidroelektrana na Morači, projektu koji bezrezervno podržava crnogorska vlast, a stručnjaci, nevladin sektor i dio javnosti osporavaju. MONITOR: Kritičari ovog projekta tvrde da se radi o nerazumnoj odluci – ona se ne zasniva na temeljnim stručnim analizama, barata se starim podacima, ne sagledavaju se posljedice, ne nude alternative… Šta Vi na to kažete?
PEJOVIĆ: Prva pretpostavka da bi se mogla voditi valjana rasprava jeste raspolaganje relevantnim informacijama. Teško je govoriti o ispravnosti neke odluke kada se ne znaju svi relevantni podaci. Dakle, mogu govoriti samo uz određene rezerve na osnovu podataka koji su dostupni. Utisak je da se u ovaj projekat ušlo bez dovoljno temeljne analize projekta i alternativnih rješenja. SEA (Strateška procjena uticaja na životnu sredinu) tretira samo dvije opcije: da se rade četiri brane na HE Morača i da se ništa ne radi. Pretpostavljam da je obrađivač postupio prema onom što je od njega traženo. Međutim, graditi četiri brane ili ništa ne raditi, su samo dvije opcije. Postoje i druge opcije: da se radi ,,nisko” Andrijevo, da se rade dvije brane, da se radi prvo brana na Komarnici, itd. Kako zauzeti stav da li je bolja varijanta ,,visoko” ili ,,nisko” Andrijevo, ako obje opcije nijesu ponuđene kao alternative, uz analizu njihovih prednosti i nedostataka? Dakle, prije nego se može uopšte raspravljati na valjan način o HE Morača, trebalo bi postojeći SEA dopuniti razmatranjem drugih opcija.

MONITOR: I oko ovog projekta javnost u Crnoj Gori je podijeljena…
PEJOVIĆ: Mislim da je veoma važno postići konsenzus i ne dijeliti ponovo Crnu Goru, kao što je to mnogo puta rađeno u prošlosti. U ovaj projekat se ne bi smjelo ući prije nego se postigne barem minimalni konsenzus oko ključnih stvari. Ako se takav konsenzus ne može postići, onda treba pokušati naći kompromis oko najvažnijih rješenja. U tom slučaju obje strane trebalo bi da budu spremne na određene ustupke. Mogući kompromis mogao bi biti da se prihvati neko manje radikalno rješenje za brane, kojim bi se, recimo, sačuvali djelovi kanjona Morače, Mrtvice i Male Rijeke. Na ovaj način bi se, vjerujem, mogao postići konsenzus prihvatljiv za većinu na obje strane. Posebna vrijednost takvog pristupa bila bi da bi Crna Gora pokazala da se dogovorom mogu rješavati nesporazumi.

MONITOR: Šta mislite o tvrdnjama eksperta za ovu oblast dr Lazara Ljubiše da bi Crna Gora imala velike koristi od HE Morača?
PEJOVIĆ: Moguće da je dr Ljubiša u pravu, kada je riječ o cijeni proizvodnje. Sasvim drugo je pitanje ko bi od toga imao koristi. Ne treba biti stručnjak da bi se znalo da od brane najveću korist ima onaj ko njome upravlja. Po postojećim informacijama, to neće biti Crna Gora, već koncesionar. Dakle, jasno je da najveću korist zbog niske cijene proizvodnje struje ne bi imala Crna Gora, već koncesionar. Crna Gora bi, eventualno, od niske cijene proizvodnje imala punu korist tek kroz 30 godina, kada bi brane trebalo predati Crnoj Gori. Naravno, ostaje pitanje da li će kroz 30 godina sadašnji parametri biti primjenjivi. Sa sadašnjim tempom razvoja nauke i tehnologije niko ne može garantovati koja će proizvodnja struje biti najisplativija kroz 30 godina. Sve je to na “dugom štapu” da bi se danas moglo nešto decidirano tvrditi.

MONITOR: Na osnovu poznatih informacija Vlada se opredijelila za BOT (Build, Operate, Transfer) model. Ukratko, šta taj model znači?
PEJOVIĆ: Koncept BOT je jednostavan, ali je transakcija veoma kompleksna. Umjesto da se država zadužuje za izgradnju infrastrukture, kod BOT modela država raspisuje tender i zaključuje ugovor o koncesiji sa odabranom kompanijom. Kad objekat bude izgrađen, koncesionar ga koristi određeni period da bi vratio uloženo i pristojno zaradio, a nakon tog infrastruktura prelazi u vlasništvo države. Taj model djeluje, na prvi pogled, atraktivno. Država ne ulaže ništa, a dobija gotovu infrastrukturu. A nije baš tako. Država često značajno učestvuje u finansiranju. To je predviđeno i u slučaju HE Morača. Poseban problem jeste stanje u kojem se predaje objekat nakon isteka koncesije. Koncesionar nema poseban interes da objekat preda državi u besprekornom stanju. Sem toga, niko ne može garantovati da će koncesionar uopšte postojati kroz 30 godina, a kamoli da li će i u kojoj mjeri ispostavati obaveze iz ugovora.

MONITOR: Kako treba koncipirati konkurs za koncesije da bi Crna Gora zaštitila svoj uloženi kapital u izgradnju HE?
PEJOVIĆ: Jedno od ključnih pitanja jeste način raspolaganja proizvedenom strujom. Iz postojećih informacija nije jasno da li će Crna Gora raspolagati sa odgovarajućim procentom proizvedene struje, ili će dobijati samo naknadu po osnovu koncesije. Crna Gora bi morala insistirati da učestvuje u proizvedenoj struji, i to u proporciji koja bi bila veća od njenog udjela u finansiranju. Jer, osim finansijskog učešća, Crna Gora bi učestvovala stavljanjem na raspolaganje jednog izuzetno vrijednog prirodnog resursa koji mora biti adekvatno valorizovan u ugovoru.Takav model (production sharing) je čest kod stranih ulaganja u sektor energetike, naročito u eksploataciji nafte i gasa. Posebno pitanje koje treba tretirati u ugovoru jeste način korišćenja proizvedene struje. Ako je priča o HE Morača zasnovana na argumentu da Crna Gora ima energetski deficit i da je gradnja HE neophodna da bi se se riješio taj deficit, onda treba jasno precizirati u ugovoru da koncesionar nema pravo da izvozi struju…

MONITOR: Ali, spekuliše se da se struja koju proizvede HE Morača namjerava izvoziti za Italiju, te da je postavljanje podmorskog kabla između Crne Gore i Italije u toj funkciji.
PEJOVIĆ: Crna Gora ne bi na to smjela da pristane. Jer, ako bi se struja iz HE Morača izvozila za Italiju, mogao bi se izvesti zaključak da se HE Morača gradi da bi se rješavao energetski deficit Italije, a ne Crne Gore. Ko može da pristane na to da se devastira priroda u sopstvenoj zemlji da bi se rješavao energetski deficit druge zemlje? Dakle, u ugovoru treba eksplicitno predvidjeti da će struja proizvedena u HE Morača biti isključivo korišćena u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li bi bilo isplativije Crnoj Gori da sama gradi HE na Morači i da li za to ona ima mogućnosti?
PEJOVIĆ: Ovu priču o HE Morača bi bilo lakše prihvatiti ako bi Crna Gora sama gradila HE Morača. Ako je prije 45 godina brana na Mratinju, koja je mnogo zahtjevnija, bila sagrađena sopstvenim snagama (istina, Jugoslavije), zašto Crna Gora ne bi to mogla danas uraditi sama? Naravno, uz angažovanje preduzeća iz okruženja. Uostalom, ni koncesionar koji bude gradio HE Morača neće sam finansirati izgradnju, niti graditi brane.

MONITOR: Koje su štete neminovne prilikom izgradnje ovih hidroelektrana?
PEJOVIĆ: Zabluda je da hidrocentrale ne nanose štetu životnoj sredini, biljnom i životinjskom svijetu; jedino ne emituju CO2. Posebne probleme donose lokalnom stanovništvu, koje će biti primorano da napusti svoje domove i imanja. Hidroenergija jeste obnovljiva, ali nijesu ljudi koji se zbog njene proizvodnje isele i zemljište koje biva potopljeno. Osim toga, u slučaju HE Morača, gubi se izuzetni prirodni pejzaž kanjon Morača, koji čini Crnu Goru prepoznatljivom, ugrožava manastir Morača, izuzetno vrijedan dio kulturne baštine Crne Gore.

MONITOR: Šta Vi predlažete kao dalje korake koje treba napraviti?
PEJOVIĆ: Prije nego što se može uopšte raspravljati na valjan način o HE Morača, trebalo bi postojeći SEA dopuniti razmatranjem drugih opcija. Recimo, ako bi se smanjila visina brana, ili gradile dvije umjesto četiri brane, bolje bi bili očuvani kanjoni rijeka, stanovništvo bi bilo manje pogođeno, a manastir Morača bi bio manje ugrožen. To bi imalo čak i ekonomske prednosti, jer bi troškovi gradnje bili niži, a smanjili bi se troškovi izmještanja infrastrukture i eksproprijacije. Možda treba razmisliti o promjeni prioriteta, tako da se prvo gradi brana na Komarnici. Osim toga, bili bi mali troškovi za eksproprijaciju, ne bi trebalo izmještati magistralu, čime bi se uštedjeli troškovi za infrastrukturu. Na sajtu HE Morača može se pročitati načelo ,,dva put mjeri treći put sijeci”. Mislim da ne bi bilo na odmet izmjeriti i treći put. Ulog je suviše veliki da bi se olako donosile odluke. Kad se jednom naprave brane, popravke više nema.

Iskustvo HE Mratinje

MONITOR: Koliko je projekat HE Morača u funkciji održivog razvoja?
PEJOVIĆ: Argument da je HE Morača u funkciji održivog razvoja je upitan, posebno ako se ima u vidu iskustvo sa HE Mratinje. Iako je HE Mratinje najvrjedniji energetski objekat u Crnoj Gori, Plužine su najsiromašnija opština u Crnoj Gori. Nakon što je HE Mratinje izgrađena, Plužine su ostale bez pola stanovništva. Projekcija prostornog plana predviđa dalje smanjenje broja stanovnika sa 4.272 (2003. godine) na 2.850 (2021. godine). Jasnije nego bilo koja parola ili projekcija, ove brojke pokazuju koliko je ideja održivog razvoja ,,uspješno” sprovedena prilikom izgradnje HE Mratinje. HE Morača treba uklopiti u ideju održivog razvoja, ali da to ne bude samo deklarativno. Umjesto projekta koji se bazira dominantno na ekonomskoj efikasnosti, bolja varijanta bi bio kompromis u kojem bi se dobilo manje energije, a bolje sačuvala životna sredina, te zaštitili interesi stanovništva i kulturna baština. Niko razuman ne spori potrebu za povećanjem energetskih kapaciteta Crne Gore. Jasno je da se određena cijena mora platiti ako se želi ekonomski prosperitet.

Zlatna brda

MONITOR: Šta mislite o tvrdnjama vlasti da će izgradnju HE Morača pratiti nagli razvoj turizma u tom kraju?
PEJOVIĆ: Projekcije pravljene za razvoj turizma su toliko prenaduvane da je to neozbiljno. Pročitao sam da se u rejonu HE Morača planira 16.000 kreveta! Kako se došlo do takve projekcije? Da li je ova projekcija uzela u obzir iskustvo s razvojem turizma u rejonu HE Mratinje? Ako nije, zašto nije? Ako jeste, na osnovu kojih parametara se došlo do brojke od 16.000 kreveta, ako se zna da u rejonu Pivskog jezera nema vjerovatno ni 100 kreveta? Naravno, obrađivač može reći da je to samo projekcija. Jednako je tako moglo da stoji da će po projekciji u rejonu HE Morača na vrbama rađati grožđe. Ne radi se samo o tome da su ove projekcije potpuno nerealne. Činjenica da su pravljene ovakve projekcije izaziva podozrenje da su možda i neke druge projekcije ovakve. Iskustvo me naučilo da budem posebno oprezan kad neko obećava ,,brda i doline”.

Veseljko KOPRIVICA

 

Komentari

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, CENTAR ZA DEMOKRATSKU TRANZICIJU: Ovi izbori mogu biti prekretnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje

 

MONITOR: Uskoro nas očekuju vanredni parlamentarni izbori. Ono što je drugačije svakako je veliki broj izbornih lista, te odlazak mnogih starih lica iz politike. Kakav će to uticaj imati na ove izbore?

KOPRIVICA: Ovi izbori mogu biti prekretnica na političkoj sceni.

Prvo, desila se tektonska promjena do sada postojećih taktika nastupa političkih subjekata na izborima. Mnogi ustaljeni instrumenti privlačenja birača više ne važe.

Drugo, na ovim izborima učestvuje veliki broj lista od kojih će vjerovatno, tek nešto više od polovine biti dio budućeg parlamenta. Dakle, mnogi politički subjekti koji su do sad tradicionalno imali politički uticaj, naročito u odmjeru snaga 41:40 poslanika/ca tu poziciju više neće imati.

Treće, od smjene DPS-a je prošlo gotovo tri godine i polako on prestaje biti glavni target kampanje. Otvoren je prostor za sučeljavanje (kakvih takvih) ideja i programa. Vidjećemo da li ova partija može povratiti i svoj koalicioni kapacitet ili će za to biti potrebno još vremena i unutrašnjih reformi ove partije.

Četvrto, na sceni su značajne personalne promjene većeg broja lista. Partije su očigledno shvatile da ono što je legat prethodnih 10 godina u politici i nije baš dobra ponuda sa kojom treba da izađu pred birače. Sa lista su nestala mnoga poznata imena i još poznatiji igrači.

Da li će ovo zaista dati neki bolji politički rezultat, ostaje da se vidi. Ovdje nije pitanje koliko neko ima godina već da li je spreman da mijenja ustaljene partitokratske obrasce djelovanja u politici. A Crnoj Gori je zaista potrebna nova generacija političara – ne nužno po godinama, nego po načinu razmišljanja, novoj političkoj kulturi. Prvi mjeseci parlamentarnog života daće nam odgovor i na ovo pitanje.

MONITOR: Bilježite li neke predizborne anomalije?

KOPRIVICA: Ova kampanja do sada ima manje nepravilnosti u odnosu na prethodne. Prije svega izborna administracije se ostavila ideje da radi međunarodne istrage i selektivno oduzima pravo glasa kome želi i posvetila se svom poslu. Simbolički ta se promjena najbolje može vidjeti na osnovu činjenice da je Državna izborna komisija kandidatu kome je prije nekoliko mjeseci zabranila učešće na predsjedničkim izborima sada dozvolila da bude nosilac liste na parlamentarnim. A da li su to uradili jer im se u tom periodu povećalo pravno znanje ili su možda dobili partijsku naredbu da to ne urade – manje je važno u ovom trenutku.

Atmosfera i odnosi između političkih protivnika su mnogo bolji. Verbalno nasilje, prijetnje, uvrede su svedene na minimum a javna debata među listama zaista liči na sučeljavanje političkih stavova.

Dogodio se i vidan zaokret u temama koje su nametnute u kampanji pa se mnogo više raspravlja o kvalitetu života ljudi nego o vjerama, nacijama i istoriji. Istina, u tom obećanom kvalitetu se nerijetko i pretjera pa kampanja ponekad više liči na maštanje o lijepom životu nego na realna politička obećanja.

Naša organizacija je sa izbornim listama potpisala Kodeks za fer i demokratsku izbornu kampanju s ciljem da nadomjestimo brojne manjkavosti našeg izbornog procesa i važećeg izbornog zakonodavstva, sa željom da izbori budu kvalitetniji i kompetitivniji, sa što većim povrenjem građana građanki.

Njime afirmišemo promociju nenasilja, sprečavanje vršenja pritiska na birače, sprečavanje zloupotrebe javnih resursa i funkcija, transparentno finansiranje kampanje, poštovanje slobode medija, sprečavanje širenja dezinformacija, odgovorno ponašanje na društvenim medijima, institucionalno rješavanje sporova, te prihvatanje slobodno izražene volje ljudi… Ili, ukratko rečeno, promovišemo neprikosnoveno pravo građana i građanki da glasaju slobodno.

Za sada nijesmo imali zvaničnih pritužbi lista na kršenje Kodeksa.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IGOR LJUTICA, PREDSJEDNIK SINDIKATA IZABRANIH DOKTORA: Borba za bolji položaj izabranih ljekara je i borba za zdravlje pacijenata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izabrani doktori su usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata i time ugrožavaju ne samo svoje zdravlje već dolazi do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške

 

MONITOR: Početkom maja osnovan je Sindikat izabranih doktora Crne Gore. Koliko imate članova, koji su glavni ciljevi?

LJUTICA: Glavni cilj Sindikat izabranih doktora Crne Gore (SIDCG)  biće unapređenje primarne zdravstvene zaštite (PZZ) ne bi li svaki građanin dobio najkvalitetniju moguću zdravstvenu zaštitu. Da bismo bili u mogućnosti da to ostvarimo, moramo sačuvati ljekare u PZZ.

SIDCG je za samo nekoliko dana okupio preko 240 izabranih ljekara iz skoro svih domova zdravlja u Crnoj Gori. Sam kostur SIDCG čine Glavni odbor i 32 koordinatora iz svih domova zdravlja u Crnoj Gori koji su mahom specijalisti porodične i opšte medicine. Preko 80 odsto izabranih ljekara za odrasle se nalazi u SIDCG uz svakodnevni priliv novih članova.

MONITOR: Koji je razlog tolikog učlanjenja u sindikat?

LJUTICA: Tome je kumovalo veliko nezadovoljstvo ljekara nakon smanjenja zarada ukidanjem usluga i kapitacija kroz novi kolektivni granski ugovor koji su kolege sindikalci na štetu svojih kolega iz primarne zdravstvene zaštite (PZZ) potpisali sa Ministarstvom zdravlja. Osim činjenice da je izabranim ljekarima u toku mandata 43 Vlade umanjena zarada koja je uvećana tokom prethodne 42 Vlade, postoji veliko nezadovoljstvo usljed dodatnog opterećenja izabranih ljekara koji su već u sindromu izgaranja povećavanjem broja pacijenata od strane Fonda za zdravstvo CG.

MONITOR: Koliko je broj pacijenata povećan?

LJUTICA: Već imamo situaciju da su izabrani doktori usljed velikog pritiska prisiljeni da umjesto propisane norme, zbog nedostatka kadra, primaju i trostruko više pacijenata. Time ljekari ugrožavaju ne samo svoje zdravlje, već dolazi i do opadanja kvaliteta usluge i povećanja rizika od ljekarske greške. Dugi niz godina ljekari u PZZ kupuju socijalni mir radeći za tri ljekara. Svakodnevni pritisci na poslu koji su kulminirali već zaboravljenom borbom protiv Covida u prvim redovima nagrađeni su smanjenjem zarada u trenutku kada svima u zemlji prihodi rastu. Pet mjeseci smo ukazivali na nepravdu koja je počinjena prema izabranim doktorima umanjenjem zarada od 200 do 600 eura (u zavisnosti od broja pacijenata i obima posla). Ne da ništa nije ispravljeno već smo imali i imamo loš trend. U javnosti se objavljuju bruto plate sa prekovremenim radom ne bi li se građani okrenuli protiv ljekara. Takvo maligno postupanje, ne bi li se pokrilo svoje neznanje i načinjene greške, napraviće neprocjenjivu štetu zdravstvenom sistemu odlivom iz zemlje već desetkovanog kadra.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ALEKSEJ KIŠJUHAS, SOCIOLOG (FILOZOFSKI FAKULTET U NOVOM SADU) I KOLUMNISTA DANASA: Milošević je možda umro, ali miloševićizam živi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U čuvenom govoru na Gazimestanu 1989, Slobodan Milošević je govorio o ekonomskom prosperitetu – i najavio ratove. Da li se istorija zaista ponavlja, prvo kao tragedija, a zatim kao farsa, ostaje da se vidi

 

MONITOR: Kako Vama izgleda dinamika protesta „Srbija protiv nasilja“ . Da li je taj revolt zaista ušao i u frizerske salone i automehaničarske radnje, kako pišete u jednoj svojoj kolumni?

KIŠJUHAS: Mislim da su masovnost i građanski karakter ovih protesta iznenadili mnoge, pa i vlast i opozicione partije. Kada je reč o tom revoltu građana, obično se zazivaju nekakve analogije sa ekspres-loncem (koji je prekipio) ili sa kapima koje su prelile čašu. Međutim, smatram da je nešto drugo u pitanju. Večito pitanje političke teorije je zašto su konzervativci ili politička desnica toliko uspešni, odnosno atraktivni za tzv. „običnog čoveka“, tog mitološkog Petra Petrovića sa uplatnice? Odličan odgovor ponudio je američki psiholog Džonatan Hajt u „Psihologiji morala“.

Za njega, desno-konzervativni svetonazori su uspešni upravo zato što (stvarno ili fiktivno) počivaju na vrednostima porodice, dece, vere, zajednice, a što „okida“ duboko ukorenjene ili davno evoluirane strukture ljudskog uma. Uostalom, i predizborni slogan Vučića i njegove partije bio je „Za našu decu“. Na drugoj strani su levo-liberalni svetonazori koji insistiraju na mnogo apstraktnijim vrednostima poput jednakosti, slobode, ljudskih prava itd., i koje nemaju takvu moralnu snagu kao – naša deca. S tim u vezi, nakon dve užasne tragedije – deca su ta koja su postala ugrožena, pa i čitavo tkanje društvene zajednice, i upravo to je izvelo tolike građane na ulicu. Ta dva masakra su bili tzv. „crni labudovi“ (prema Nasimu Talebu) – neočekivani i nepredvidivi događaji s velikim ili nesagledivim posledicama. I upravo zato je i proteste neobično teško artikulisati. Ipak, čini mi se da se o nezadovoljstvu sada otvoreno govori, umesto šapuće.

MONITOR: Ivan Marović, jedan od predvodnika Narodnog pokreta Otpor, smatra da građansko-opozicioni protesti nemaju šansu na uspjeh ukoliko se ne pretvore u opštenarodni pokret. Da li je pokret neophodan i da li je, bez atrikulacije od strane opozicije, moguć?

KIŠJUHAS: Iskreno, ne znam šta je „opštenarodni pokret“, iako mi to zvuči ili vonja na poziv na novu sabornost. Otpor nikada nije bio „opštenarodni“ pokret, već organizacija hrabrih i talentovanih mladih ljudi. Upravo zato, ovi protesti nemaju šanse bez čvrste i dobre – organizacije. Protesti protiv nasilja se (s razlogom) ponose svojom relativnom spontanošću, i činjenicom da se na njih ljudi ne dovoze autobusima. Međutim, moja jeretička misao je sledeća: oni neće uspeti ako opozicija ne bude organizovala svoje simpatizere, pa čak i organizovala njihove dolaske autobusima. Građani su Petog oktobra (2000) i spontano, ali i krajnje organizovano dolazili u Beograd. Istinske revolucije nema bez sloma državnog aparata (prinude i sile), pa i bez otkazivanja poslušnosti od strane mnogih političkih i privrednih struktura.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo