Povežite se sa nama

INTERVJU

Brane na Morači triput izmjeriti

Objavljeno prije

na

Časlav Pejović je redovni profesor na Kjusu univerzitetu, Japan. Na postdiplomskim studijama predaje, između ostalog, pravo stranih ulaganja. To je jedan od povoda da sa gospodinom Pejovićem razgovaramo o izgradnji hidroelektrana na Morači, projektu koji bezrezervno podržava crnogorska vlast, a stručnjaci, nevladin sektor i dio javnosti osporavaju. MONITOR: Kritičari ovog projekta tvrde da se radi o nerazumnoj odluci – ona se ne zasniva na temeljnim stručnim analizama, barata se starim podacima, ne sagledavaju se posljedice, ne nude alternative… Šta Vi na to kažete?
PEJOVIĆ: Prva pretpostavka da bi se mogla voditi valjana rasprava jeste raspolaganje relevantnim informacijama. Teško je govoriti o ispravnosti neke odluke kada se ne znaju svi relevantni podaci. Dakle, mogu govoriti samo uz određene rezerve na osnovu podataka koji su dostupni. Utisak je da se u ovaj projekat ušlo bez dovoljno temeljne analize projekta i alternativnih rješenja. SEA (Strateška procjena uticaja na životnu sredinu) tretira samo dvije opcije: da se rade četiri brane na HE Morača i da se ništa ne radi. Pretpostavljam da je obrađivač postupio prema onom što je od njega traženo. Međutim, graditi četiri brane ili ništa ne raditi, su samo dvije opcije. Postoje i druge opcije: da se radi ,,nisko” Andrijevo, da se rade dvije brane, da se radi prvo brana na Komarnici, itd. Kako zauzeti stav da li je bolja varijanta ,,visoko” ili ,,nisko” Andrijevo, ako obje opcije nijesu ponuđene kao alternative, uz analizu njihovih prednosti i nedostataka? Dakle, prije nego se može uopšte raspravljati na valjan način o HE Morača, trebalo bi postojeći SEA dopuniti razmatranjem drugih opcija.

MONITOR: I oko ovog projekta javnost u Crnoj Gori je podijeljena…
PEJOVIĆ: Mislim da je veoma važno postići konsenzus i ne dijeliti ponovo Crnu Goru, kao što je to mnogo puta rađeno u prošlosti. U ovaj projekat se ne bi smjelo ući prije nego se postigne barem minimalni konsenzus oko ključnih stvari. Ako se takav konsenzus ne može postići, onda treba pokušati naći kompromis oko najvažnijih rješenja. U tom slučaju obje strane trebalo bi da budu spremne na određene ustupke. Mogući kompromis mogao bi biti da se prihvati neko manje radikalno rješenje za brane, kojim bi se, recimo, sačuvali djelovi kanjona Morače, Mrtvice i Male Rijeke. Na ovaj način bi se, vjerujem, mogao postići konsenzus prihvatljiv za većinu na obje strane. Posebna vrijednost takvog pristupa bila bi da bi Crna Gora pokazala da se dogovorom mogu rješavati nesporazumi.

MONITOR: Šta mislite o tvrdnjama eksperta za ovu oblast dr Lazara Ljubiše da bi Crna Gora imala velike koristi od HE Morača?
PEJOVIĆ: Moguće da je dr Ljubiša u pravu, kada je riječ o cijeni proizvodnje. Sasvim drugo je pitanje ko bi od toga imao koristi. Ne treba biti stručnjak da bi se znalo da od brane najveću korist ima onaj ko njome upravlja. Po postojećim informacijama, to neće biti Crna Gora, već koncesionar. Dakle, jasno je da najveću korist zbog niske cijene proizvodnje struje ne bi imala Crna Gora, već koncesionar. Crna Gora bi, eventualno, od niske cijene proizvodnje imala punu korist tek kroz 30 godina, kada bi brane trebalo predati Crnoj Gori. Naravno, ostaje pitanje da li će kroz 30 godina sadašnji parametri biti primjenjivi. Sa sadašnjim tempom razvoja nauke i tehnologije niko ne može garantovati koja će proizvodnja struje biti najisplativija kroz 30 godina. Sve je to na “dugom štapu” da bi se danas moglo nešto decidirano tvrditi.

MONITOR: Na osnovu poznatih informacija Vlada se opredijelila za BOT (Build, Operate, Transfer) model. Ukratko, šta taj model znači?
PEJOVIĆ: Koncept BOT je jednostavan, ali je transakcija veoma kompleksna. Umjesto da se država zadužuje za izgradnju infrastrukture, kod BOT modela država raspisuje tender i zaključuje ugovor o koncesiji sa odabranom kompanijom. Kad objekat bude izgrađen, koncesionar ga koristi određeni period da bi vratio uloženo i pristojno zaradio, a nakon tog infrastruktura prelazi u vlasništvo države. Taj model djeluje, na prvi pogled, atraktivno. Država ne ulaže ništa, a dobija gotovu infrastrukturu. A nije baš tako. Država često značajno učestvuje u finansiranju. To je predviđeno i u slučaju HE Morača. Poseban problem jeste stanje u kojem se predaje objekat nakon isteka koncesije. Koncesionar nema poseban interes da objekat preda državi u besprekornom stanju. Sem toga, niko ne može garantovati da će koncesionar uopšte postojati kroz 30 godina, a kamoli da li će i u kojoj mjeri ispostavati obaveze iz ugovora.

MONITOR: Kako treba koncipirati konkurs za koncesije da bi Crna Gora zaštitila svoj uloženi kapital u izgradnju HE?
PEJOVIĆ: Jedno od ključnih pitanja jeste način raspolaganja proizvedenom strujom. Iz postojećih informacija nije jasno da li će Crna Gora raspolagati sa odgovarajućim procentom proizvedene struje, ili će dobijati samo naknadu po osnovu koncesije. Crna Gora bi morala insistirati da učestvuje u proizvedenoj struji, i to u proporciji koja bi bila veća od njenog udjela u finansiranju. Jer, osim finansijskog učešća, Crna Gora bi učestvovala stavljanjem na raspolaganje jednog izuzetno vrijednog prirodnog resursa koji mora biti adekvatno valorizovan u ugovoru.Takav model (production sharing) je čest kod stranih ulaganja u sektor energetike, naročito u eksploataciji nafte i gasa. Posebno pitanje koje treba tretirati u ugovoru jeste način korišćenja proizvedene struje. Ako je priča o HE Morača zasnovana na argumentu da Crna Gora ima energetski deficit i da je gradnja HE neophodna da bi se se riješio taj deficit, onda treba jasno precizirati u ugovoru da koncesionar nema pravo da izvozi struju…

MONITOR: Ali, spekuliše se da se struja koju proizvede HE Morača namjerava izvoziti za Italiju, te da je postavljanje podmorskog kabla između Crne Gore i Italije u toj funkciji.
PEJOVIĆ: Crna Gora ne bi na to smjela da pristane. Jer, ako bi se struja iz HE Morača izvozila za Italiju, mogao bi se izvesti zaključak da se HE Morača gradi da bi se rješavao energetski deficit Italije, a ne Crne Gore. Ko može da pristane na to da se devastira priroda u sopstvenoj zemlji da bi se rješavao energetski deficit druge zemlje? Dakle, u ugovoru treba eksplicitno predvidjeti da će struja proizvedena u HE Morača biti isključivo korišćena u Crnoj Gori.

MONITOR: Da li bi bilo isplativije Crnoj Gori da sama gradi HE na Morači i da li za to ona ima mogućnosti?
PEJOVIĆ: Ovu priču o HE Morača bi bilo lakše prihvatiti ako bi Crna Gora sama gradila HE Morača. Ako je prije 45 godina brana na Mratinju, koja je mnogo zahtjevnija, bila sagrađena sopstvenim snagama (istina, Jugoslavije), zašto Crna Gora ne bi to mogla danas uraditi sama? Naravno, uz angažovanje preduzeća iz okruženja. Uostalom, ni koncesionar koji bude gradio HE Morača neće sam finansirati izgradnju, niti graditi brane.

MONITOR: Koje su štete neminovne prilikom izgradnje ovih hidroelektrana?
PEJOVIĆ: Zabluda je da hidrocentrale ne nanose štetu životnoj sredini, biljnom i životinjskom svijetu; jedino ne emituju CO2. Posebne probleme donose lokalnom stanovništvu, koje će biti primorano da napusti svoje domove i imanja. Hidroenergija jeste obnovljiva, ali nijesu ljudi koji se zbog njene proizvodnje isele i zemljište koje biva potopljeno. Osim toga, u slučaju HE Morača, gubi se izuzetni prirodni pejzaž kanjon Morača, koji čini Crnu Goru prepoznatljivom, ugrožava manastir Morača, izuzetno vrijedan dio kulturne baštine Crne Gore.

MONITOR: Šta Vi predlažete kao dalje korake koje treba napraviti?
PEJOVIĆ: Prije nego što se može uopšte raspravljati na valjan način o HE Morača, trebalo bi postojeći SEA dopuniti razmatranjem drugih opcija. Recimo, ako bi se smanjila visina brana, ili gradile dvije umjesto četiri brane, bolje bi bili očuvani kanjoni rijeka, stanovništvo bi bilo manje pogođeno, a manastir Morača bi bio manje ugrožen. To bi imalo čak i ekonomske prednosti, jer bi troškovi gradnje bili niži, a smanjili bi se troškovi izmještanja infrastrukture i eksproprijacije. Možda treba razmisliti o promjeni prioriteta, tako da se prvo gradi brana na Komarnici. Osim toga, bili bi mali troškovi za eksproprijaciju, ne bi trebalo izmještati magistralu, čime bi se uštedjeli troškovi za infrastrukturu. Na sajtu HE Morača može se pročitati načelo ,,dva put mjeri treći put sijeci”. Mislim da ne bi bilo na odmet izmjeriti i treći put. Ulog je suviše veliki da bi se olako donosile odluke. Kad se jednom naprave brane, popravke više nema.

Iskustvo HE Mratinje

MONITOR: Koliko je projekat HE Morača u funkciji održivog razvoja?
PEJOVIĆ: Argument da je HE Morača u funkciji održivog razvoja je upitan, posebno ako se ima u vidu iskustvo sa HE Mratinje. Iako je HE Mratinje najvrjedniji energetski objekat u Crnoj Gori, Plužine su najsiromašnija opština u Crnoj Gori. Nakon što je HE Mratinje izgrađena, Plužine su ostale bez pola stanovništva. Projekcija prostornog plana predviđa dalje smanjenje broja stanovnika sa 4.272 (2003. godine) na 2.850 (2021. godine). Jasnije nego bilo koja parola ili projekcija, ove brojke pokazuju koliko je ideja održivog razvoja ,,uspješno” sprovedena prilikom izgradnje HE Mratinje. HE Morača treba uklopiti u ideju održivog razvoja, ali da to ne bude samo deklarativno. Umjesto projekta koji se bazira dominantno na ekonomskoj efikasnosti, bolja varijanta bi bio kompromis u kojem bi se dobilo manje energije, a bolje sačuvala životna sredina, te zaštitili interesi stanovništva i kulturna baština. Niko razuman ne spori potrebu za povećanjem energetskih kapaciteta Crne Gore. Jasno je da se određena cijena mora platiti ako se želi ekonomski prosperitet.

Zlatna brda

MONITOR: Šta mislite o tvrdnjama vlasti da će izgradnju HE Morača pratiti nagli razvoj turizma u tom kraju?
PEJOVIĆ: Projekcije pravljene za razvoj turizma su toliko prenaduvane da je to neozbiljno. Pročitao sam da se u rejonu HE Morača planira 16.000 kreveta! Kako se došlo do takve projekcije? Da li je ova projekcija uzela u obzir iskustvo s razvojem turizma u rejonu HE Mratinje? Ako nije, zašto nije? Ako jeste, na osnovu kojih parametara se došlo do brojke od 16.000 kreveta, ako se zna da u rejonu Pivskog jezera nema vjerovatno ni 100 kreveta? Naravno, obrađivač može reći da je to samo projekcija. Jednako je tako moglo da stoji da će po projekciji u rejonu HE Morača na vrbama rađati grožđe. Ne radi se samo o tome da su ove projekcije potpuno nerealne. Činjenica da su pravljene ovakve projekcije izaziva podozrenje da su možda i neke druge projekcije ovakve. Iskustvo me naučilo da budem posebno oprezan kad neko obećava ,,brda i doline”.

Veseljko KOPRIVICA

 

Komentari

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Neophodna veća odgovornost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti

 

MONITOR: Skupština Crne Gore imenovala je devet novih članova Savjeta RTCG. Može li novi sastav Savjeta donijeti promjene RTCG bez sistemskih promjena?

ĐUROVIĆ: Koliko će novi Savjet RTCG biti efikasan i da li će imati integritet, pokazaće prvi mjeseci njihovog mandata. Pošteno je dati priliku novom Savjetu da svojim djelima pokažu koliko znaju i koliko mogu. Promjene u RTCG su moguće i isključivo zavise od ključnog upravljačkog tijela a to je Savjet. Ukoliko i ovaj Savjet počne da traži opravdanja i izgovore da nemaju nadležnosti, kao što su to pojašnjavali članovi prethodnog Savjeta, građani mogu odmah da znaju da od suštinskih promjena nema ništa. Naravno, i novom Savjetu biće lakše da izvrši neophodne promjene ukoliko sve institucije u Crnoj Gori budu krenule u proces profesionalizacije koji podrazumijeva veću odgovornost za rezultate rada i promjene rukovodilaca koji ne isporučuju rezultate. Početak procesa profesionalizacije institucija ne obećava jer se na većinu rukovodnih pozicija dovode osobe koje nemaju neophodna znanja, vještine, iskustvo a kojima je jedina preporuka bliskost partijama na vlasti.

MONITOR: Šta je u ovoj situaciji potrebno da bi se transformacija RTCG u javni servis omogućila?

ĐUROVIĆ: Da bi počeo proces transformacije RTCG, neophodno je da Savjet izabere za generalnog direktora osobu koja ima menadžersko iskustvo, poznavanje rada medija i koja nije pod uticajem političkih partija ili bilo kojih drugih interesnih grupa. Savjet prema zakonu ima uticaj i kontrolu nad radom generalnog direktora ali ne i nižih nivoa menadžmenta. Savjet može zahtijevati i usloviti ugovorom novog generalnog direktora da svoj radni odnos veže za ostvarene rezultate. Jedan od ključnih rezultata čije ostvarenje može biti predviđeno ugovorom sa generalnom direktrom je rok do kojeg će TVCG biti prva po povjerenju građana. Prema godišnjim istraživanjima koje sprovodi sama RTCG, povjerenje građana danas je na nivou iz 2012. i dramatično je pogoršano od juna 2018. kada je generalni direktor postao Božidar Šundić (umjesto nezakonito smijenjene Andrijane Kadije).

Takođe, neophodno je da bude promijenjen kompletan menadžment i svi rukovodioci organizacionih jedinica a na njihova mjesta imenovani najsposobniji iz RTCG, a ako je potrebno, ne treba izbjeći i dovođenje neophodnih kadrova koji nisu do sada radili u javnom servisu. Neophodna je promjena Stauta i drugih opštih akata kako bi se dodatno precizirala i povećala transparanetnost procesa zapošljavanja u RTCG. Neophhodna je izrada strateškog plana razvoja RTCG… Novi Savjet RTCG, za razliku od prethodnog, mora natjerati generalnog direktora da sprovodi Odluku Savjeta o normama novinara a da one koji ne ispunjavaju normu proglasi tehnološkim viškom ili ih angažuje u eventulanim novim kanalima.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

EMIR HABUL, NOVINAR IZ SARAJEVA: Šta učiniti s prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Haški tribunal je u suštini ispunio svoju misiju. Brojne kritičare na rad Tribunala iz nevladinog sektora i među Bošnjacima pitam: šta bi bilo da nije  osnovan Međunarodni sud za ratne zločine? Ko bi sudio ratnim zločincima? I da li bi se istina o zločinima počinjenim u BiH ikada nepristrasno utvrdila

 

MONITOR: Ratku Mladiću je potvrđena prvostepena presuda iz 2017. godine. Odbijene su sve žalbe, i Tužilaštva i Mladićeve odbrane. Kako ocjenjujete ovaj događaj?

HABUL: Ovim povodom mogao bih varirati rečenicu koju je CNN plasirao povodom Mladićevog hapšenja u maju 2011, samo što je riječ hapšenje zamijenjena pojmom presuda: „Žrtvama rata u Bosni presuda je pružila izvjestan osjećaj da je ta knjiga najzad zatvorena“. Potvrđivanje prvostepene presude i doživotne robije pokazuje da je pravda stigla do vrha komandnog lanca.

Gledajući ovog generala kojem je sudski potvrđen epitet ratni zločinac,  pitam se gdje nestade sva ona arogancija. Mladića sam imao prilike sresti uživo na jednoj pres konferenciji na sarajevskom aerodromu u proljeće 1994. Svaka njegova riječ i gesta bila je nabijena arogancijom, a izgovorena riječ tvrda i prijeka. Pucao je od samopuzdanja, kao i prilikom zauzimanja Srebrenice 11. jula 1995, kada je „srpskom narodu poklonio oslobođenu Srebrenicu“. I gledam ga 8. juna u vrijeme izricanja presude i njegovih suznih očiju. To su potpuno dva čovjeka. On vjerovatno još nije svjestan šta ga snašlo, uvjeren da je prav-zdrav. Slavenka Drakulić u eseju u Jutarnjem listu piše da je pogrešno nazivati Mladića monstrumom ili pridavati mu neke psihijatrijske kvalifikacije. Referirajući se na Hanu Arent i njenu čuvenu knjigu „Banalnost zla“, Drakulić zaključuje da je i Mladić još uvijek uvjeren da je „samo radio svoj posao“. Biće korisno pročitati cijelu presudu i šta je vojska kojom je komandovao Mladić uradila ne samo u Srebrenici već i u Prijedoru (tri logora), Kotor Varoši, Vlasenici, Foči, Višegradu…

MONITOR: Dok je potvrda prvostepene presude Mladiću očekivana, iznenađenje je da je predsjednica Žalbenog vijeća iz Zambije Priska Matimba Njambe, ne samo izdvojila svoje mišljenje i tražila ponovno suđenje već se suprotstavila i kvalifikacijama o genocidu.

HABUL: Ponašanje predsjedavajuće Žalbenog vijeća ocijenjeno je kao skandalozno. Ona je bila u kontri u devet od deset tačaka. Saglasila se samo sa inkriminacijom uzimanja talaca i njihovog vezivanja za stubove dalekovoda čime je Mladić ponizio vojnike UN-a, što mu Francuzi a posebno predsjednik Širak, nikada nisu oprostili. Sličan stav sudija Njamba je pokazala i prilikom izricanja presude u suđenjima za Srebrenicu u kojima je presuđen genocid. U Sarajevu se među predstavnicima raznih udruženja  strahovalo – pošto se u danima pred izricanje presude na web portalima pojavio tekst američkog novinara – da bi vraćanje procesa Mladiću na ponovno suđenje imalo efekat aboliranja. To bi značilo da se sve vraća iz početka, ponovo izvođenje dokaznog postupka, dovođenje svjedoka, mjeseci i godine sudskih dana… Prognozu takvog ishoda lako je zamisliti: proces se ne bi okončao, presuda bi izostala što bi bila nagrada za počinjenje zločine. Srećom, stavovi ostalih sudija u Vijeću su spriječili takav rasplet. Presuda je donešena. Koliko je ona pravična, uvijek je otvoreno pitanje. Međutim, jako je važno da je donešena uprkos onoj čuvenoj rečenici iz Maestra i Margarite: „Nema pravde, vladaju samo zakoni“.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

MONITOR: Da li je crnogorsko društvo od avgusta prošle godine i pada DPS-a, dodatno podijeljeno i zašto? 

JANJUŠEVIĆ: Crna Gora je i dalje podijeljeno društvo iz razloga što se podjele doživljavaju kao odličan instrument za homogenizaciju biračkog tijela, pogotovo u situaciji kada nova vlast otežano funkcioniše i usporenom dinamikom demontira prethodni sistem.

U tom prostoru prethodna vlast, a sadašnja opozicija vidi šansu da se  očuva i homogenizuje kroz identitetska pitanja i produbljivanje podjela kao neko ko ima monopol nad suverenitetom države i tekovinama 21. maja. Nova vlast mora da shvati da je ona generator svih procesa koji su aktuelni u društvu između ostalih i onoga što se zove nacionalno pomirenje. Kako je prethodna vlast radila na produbljavanju podjela, tako bi ova vlast trebala da radi na njihovom prevazilaženju.

MONITOR: Kako vidite neka nova imenovanja, poput izbora Bećira Vukovića za predsjednika Žirija    Trinaestojulske nagrade, ali i kadrovanja nove vasti po dubini? 

JANJUŠEVIĆ: Ako nagrade i nagrađeni budu projektvani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo iili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine. Sva kadrovanja od izglasavanja Vlade početkom decembra prošle godine, govore o tome koliko je svako različito vidio koncept rada nove Vlade, od mandatara, parlamentarne većine, nevladinih organizacija, crkve, analitičara medija isl. To samo govori o velikim očekivanjima nakon parlamentarnih izbora, koja se manifestuju kroz razočarenja u kadrovskom pogledu kad je dinamika reformi znatno usporenija od očekivane.

 MONITOR: U posljednjem dokumentu Evropske komisije u kom se mjeri napredak Crne Gore na poljima organizovanog kriminala i korupcije, nijesu konstatovani pomaci, a između ostalog nova vlast kritikovana je jer nije postavila ni šefove i članove radih tijela za ta poglavlja.  Da li je nova vlast na tim poljima mogla uraditi više, bez obzira na zarobljenost institucija te tridesedogodišnje nasljeđe DPS-a?

JANJUŠEVIĆ: Novoj vlasti su definitivno bile svezane ruke u borbi sa korupcijom i organizovanim kriminalom, što govori o trideset godina vladavine jedne iste dominantne strukture u kojoj je kriminal i korupcija srastao sa državom i gotovo progutao sve institucije sistema. E, sad je pitanje koliko se moglo i da li se moglo više i bolje. Prvo je politički pristup i koncept tom problemu, jer  sve tri grupacije iz vladajuće koalicije nijesu jednako vidjele kako treba prići tom problemu, drugo je pitanje da li smo imali stručne i profesionalne ljude koji su mogli da odgovore tim zadacima koji su izuzetno kompleksni. Mislim da su se u ovom polju morala tražiti i konsultovati pozitivna međunarodna iskustva i prakse od Italije, Amerike, Hong Konga, Singapura, itd.

MONITOR: A na drugim poljima? Vaša organizacija uključena je u proces  izbornih reformi. Kako taj proces teče u parlamentu koji je u nekoj vrsti konstantne političke krize?

JANJUŠEVIĆ: Mi kao organizacija u prethodnom periodu  nikada se nijesmo kandidovali za učešće u radu skupštinskih tijela koja su dosad pokazala jednu lošu praksu, a to je da poslije rada svih stručnih tijela na izmjenama izbornog zakonodavstva, naš izborni proces je bio gori od onog kojeg smo željeli da mijenjamo i unapređujemo. Što će reći da smo imali jednu simulaciju reformi i unapređenja izbornog zakonodavstva, od strane prethodne vlasti. Sada kada je vlast promijenjena prvi put na izborima, želimo da damo svoj doprinos, vjerujući da će postojati istinski politički konsenzus svih parlamentarnih  subjekata o neophodnosti unapređenja izbornog zakonodavstva, kojeg nije bilo u proteklih 30 godina. Isto tako vidimo bojazan da se takva praksa nastavi jer većinski dio opozicije bojkotuje rad parlamenta kao i skupštinskih radnih tijela.

MONITOR: Kako vidite procese unutar opozicije? Može li se očekivati reforma najveće opozicione partije, nekadašnje vlasti, dok je na njenom čelu predsjednik Milo Đukanović, i koliko je ta reforma važna za ozdravljenje cjelokupnog društva?

JANJUŠEVIĆ: Tu je situacija jako interesantna. Kada govorimo o DPS-u imamo jednu konstantu da DPS svoju monolitnost i homogenost postiže zahvaljujući predsjedniku partije i države. Sa druge strane taj pristup dobrim dijelom koči unutarstranačke reforme za koje su svjesni da moraju otpočeti, kao i slabi koalicioni potencijal ove partije, upravo zbog takve pozicije. Ove okolnosti  me podsjećaju na nekadašnji SNP koji je gradio svoju snagu i homogenost zahvaljujući lojalnosti prema Slobodanu Miloševiću, a što mu je značajno slabilo koalicioni kapacitet. Kad su napravili otklon od Slobodana Miloševića značajno su podigli koalicioni potencijal ali i otvorili frakcije i „struje“ u stranci. Isto to očekuje i DPS u susret narednim parlamentarnim izborima. Da li će ući u suštinske reforme bez gospodina Đukanovića i otvoriti koalicioni kapacitet prema partijama iz vlasti kojima se  obraćaju od izbora u Nikšiću i Herceg Novom, ili će ostati na simuliranim reformama i autokratskom modelu vođenja partije, ostaje da se vidi.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo