Povežite se sa nama

MONITORING

Brano duguje Acu i Milu najmanje 3,79 miliona eura

Objavljeno prije

13 godina

na

brano

U posljednjih godinu-dvije Branislav Mićunović, alijas Brano ili Baka, izašao je iz „anonimnosti” kockarnica i fudbalskih transakcija. Sa pribavljenim dozvolama investira u turistički biznis na elitnim lokacijama u Budvi.

Poduhvati su multimilionski i za javnost otvaraju dileme: kakvo je porijeklo tolikog novca i ko su mu poslovni partneri?

Mićunović je 23. februara ove godine od Ministarstva održivog razvoja i turizma dobio urbanističko-tehničke uslove izrade dokumentacije za apartmanski kompleks u zahvatu lokacije Mirište, tik uz magistralu Sveti Stefan – Bečići.

Investicija je pod budnim okom MANS-a, koji je izradio posebnu studiju slučaja. Utvrđeno je da su novembra 2007. započeti divlji građevinski radovi. Izgradnja osmospratnice i dvospratnice oko sedam mjeseci kasnije je obustavljena jer investitor nije imao dozvolu. Lokacija je u dokumentima bila definisana kao maslinjak. Nelegalni objekti nijesu srušeni.

No, Mićunović nije bio vlasnik parcele, već Dragan Radusinović, šef FZU Mig – sjetićemo ga se iz perioda masovne vaučerske privatizacije. Parcelu na Mirištu je kupio aproksimativno za 2,5 miliona eura, ali je iz nekog razloga 17. aprila 2008. za pet puta manje, odnosno za svega 500.000 eura potpisao kupoprodaju nepokretnosti. U ugovoru – koji divlje sagrađene objekte ne pominje! – piše da je Mićunović isplatio Radusinovića „danom potpisivanja”.

Studiju lokacije za Mirište je naručila i novcem poreskih obveznika platila budvanska opština. Izradila je firma Urban studio, vlasnice Gordane Raičević, koja je radila u Agenciji za planiranje prostora SO Budva. Njen prethodni posao je bio u Republičkom zavodu za urbanizam i projektovanje, privatnoj firmi Aca Đukanovića.

Ministri nadležni za urbanizam Branimir Gvozdenović i Predrag Sekulić, prezentni i bivši politički direktor DPS-a, davali su saglasnosti na izmjene opštinskih urbanističkih planova za Mićunovićevu investiciju. Odluku da se otpočne izrada plana za Mirište donio je sredinom 2009. budvanski eks-gradonačelnik Rajko Kuljača, sada nepravosnažno osuđen na pet godina robije. Divlje sagrađeni objekati su „uklopljeni”, iako lokalni nacrt plana nije bio usklađen sa dokumentom višega reda. Kompleks na Mirištu će imati prvoklasne apartmane, zatim penthause, jedan od bazena biće na krovu, tu su i prostori za wellness, beauty i spa sadržaje, garaža u suterenu, itd.

Druga, krupnija Mićunovićeva investicija, preko jednog ili više povezanih lica je Harmonia building sa 14 spratova (službeni podatak investitora, iako se u javnosti pominju 13 spratova) i oko 28.000 kvadrata bruto površine. Nalazi se između bečićkog hotela Iberostar Bellevue i famozne Astra Montenegro, koju je do bankrota gradio ruski Mirax.

Vrijednost projekta je procijenjena na oko 15 miliona eura. Prva dva sprata Harmonia building su parkinzi, slijede dva sprata sa poslovnim prostorima, na petom su glavni ulaz, recepcija, restoran, 6. sprat je kombinacija apartmana i poslovnih prostora, od 7. do 13. su samo apartmani a na 14. spratu penthausi.

Mićunovićeva kćerka je vlasnica 30 odsto Old Town Invest Group, firme investitora Harmonia building. Radovi su započeti 2009. a kasnije iste godine je od ministra Gvozdenovića dobijena građevinska dozvola.

U nedavno objavljenom serijalu OCCRP-a o Prvoj banci, izvještava se o epizodi u kojoj su maja 2010. kontrolori CBCG za Svetlanu Mićunović, Branovu suprugu, ustanovili minus na tekućem računu, navodno od 4,6 miliona eura. Taj minus od banke, odobren maja 2008, opisan je kao „neuobičajen za fizičko lice” i kasnije pretvoren u kratkoročni kredit – uz napomenu kontrolora da nije predočena nikakva analiza „na osnovu koje bi se moglo zaključiti kako će novac biti vraćen”.

Svježiji i pouzdaniji podaci o finansijskim transakcijama porodice Brana Mićunovića i banke Đukanovića, Aca i Mila, dostupni su u katastarskim registrima. Radi se, prema našem uvidu, o većim sumama od pomenutih u serijalu OCCRP-a koje su pokrivene hipotekama: jedna na Harmonia building a druga na parcele u Reževićima. Kredit Prve je 18. decembra 2008. zapisan kao hipotekarni teret od 5,4 miliona eura, dok je ista nekretnina ugovorom od 6. juna 2011. takođe pod teretom Prve zbog kredita od 2,45 miliona eura.

Ipak, najveću hipoteku od 14,37 miliona eura na investiciju Old Town Invest Group posjeduje budvanska firmu Radenko I, koju su osnovali Rusi, izvjesni Stanislav i Igor Ivanov. I ,,druga banka Crne Gore”, Hipo Alpe-Adria, takođe je plasirala najmanje dva kredita za Old Town Invest Group, ukupno 5,6 miliona.

No, banka braće Đukanović je za suprugu Brana Mićunovića odobrila dodatnu kreditnu liniju. Prema ugovoru od 28. decembra 2009. zemljište koje se vodi na Svetlanu Mićunović u Reževićima, ukupne površine 6.467 kvadrata, pod hipotekom je Prve za 1,44 milion eura.

Na osnovu opisanih hipotekarnih tereta, uzimajuću u obzir da je Mićunovićeva kćerka vlasnica 30 odsto Harmonia building, dobija se podatak da porodica Mićunović duguje Đukanovićima najmanje oko 3,79 miliona eura.

Ta suma je možda samo kusur dvodecenijske kooperacije započete duvanskim tranzitom ili švercom, kako ko voli. Milo Đukanović nikada nije demantovao da je prijatelj ili saradnik Brana Mićunovića. Usmena književnost prenosi predanja očevidaca da su ih mnogo puta viđali zajedno.

U svakom slučaju, do prve polovine 2008, kada je Đukanovićev predmet pred Sudom u Bariju navodno stavljen ad acta, bili su zajedno pod istragom a zatim i optužnicom italijanskog tužilaštva zbog mafijaškog udruživanja.

Ispostavilo se da Đukanović odlično poznaje rodbinske relacije Mićunovića. Za Duška Mićunovića iz Beograda, prvooptuženog u italijanskoj akciji Šah mat protiv švercera kokaina, nagađalo se da je ,,brat od strica” Brana Mićunovića, što je Đukanović dematovao: ,,Nijesam pronašao podatak da je on brat Brana Mićunovića”.

Nekoliko insajdera, javno ili u istragama su tvrdili da postoje, kako bi se reklo, „netransparentne” robo-novčane realcije između Mićunovića i Mila Đukanovića. Na primjer, Radivoje Lolo Šturanović, bivši bokser iz Nikšića, svojevremeno se požalio da je izigran za 600.000 DEM.

Početkom 1999. tadašnja savezna vojska je zaplijenila šest glisera od nekoliko italijanskih državljana da bi ih, nešto kasnije, dala na licitaciju. Šturanović je navodno kupio te glisere. Kada je u Luci Bar htio da ih preuzme, naoružani pripadnici SDB-a mu to nijesu dozvolili jer je tako „naredio Milo Đukanović”.

„Uključio se i Brano Mićunović, navodno, da mi pomogne da se problem riješi”, ispričao je. Đukanović je, tvrdi, primio Šturanovića u svom kabinetu. „Obećao da će sve biti riješeno uz napomenu da on, navodno, nema ništa s tim” i da će se „za vikend spuštiti do Svetoga Stefana i reći Mićunoviću da to napokon završi”. Kada je to ispričao listu Dan, 19. maja 2005, bio je još bez novca ili glisera.

Italijanski mafijaš Benedeto Stano je novembra 1996, tokom istrage, na pitanje tužioca odgovorio da poznaje „izvjesnog Brana koji je bio u društvu predsjednika Mila Đukanovića”. Brano je, tvrdi, vodio glavnu riječ, izdavao naređenja jednom rođaku Mila Đukanovića, koji je glavna veza iz Bara. Desetak drugih italijanskih svjedoka je dalo slične iskaze.

O relaciji Mićunovića i Đukanovića svjedočio je i Vasilije Mijović, ratni pukovnik JSO srpske policije, brendiran nadimkom Ladni. U jednoj polemici 2006, kada je kao bivši savjetnik MUP-a Crne Gore u Zeti snimio onaj famozni film, detaljno je opisao kako je pištolj izraelske proizvodnje jericho dobio od premijera Mila Đukanovića u njegovom kabinetu. Mijović je kazao:

„Kako bih pomogao Đukanoviću da se prisjeti toga, za sada ću mu reći samo da je tom prilikom on pio red-bul, a ja i Brano Mićunović viski. Mi smo sjeđeli, a on je šetao”.

Mijović je pozvao Brana Mićunovića za svjedoka. Đukanović tu epizodu nije demantovao.

O „veoma strašnom čovjeku” i drugim priključenijima

Tokom 2010. u sudski registar je upisano, pa kasnije uklonjeno, da of-šor firma iz Belizea MS Invest inc. posjeduje 51,9 odsto Old Town Invest Group. Vlasnik MS Investa je Rus Sergej Malov a firma preko svog sajta reklamira Harmonia building i prodaje dio apartmana.

Za najmanje dvojicu, od ukupno četvoro aktuelnih osnivača Old Town Invest Group, postoje podaci ili izjave da su navodno bliski saradnici Brana Mićunovića. Osim 30 odsto koje u toj firmi prema sudskom registru posjeduje Mićunovićeva kćerka, Danilo Mićović iz Podgorice je juna prošle godine upisan kao vlasnik 30 odsto, koliko ima i Nikšićanin Milan Zindović, dok prvobitni osnivač firme Goran Boljanović iz Budve ima 10 odsto.

Danilo Mićović je početkom 2000-ih bio zamjenik osnovnog tužioca u Baru. Potom prelazi u advokate. U odvojenim procesima branio je ili još brani: Milana Čilu Šćekića iz Berana za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića, Ranka B. Radulovića iz Nikšića u aferi Lipci, gangstera Veselina D. Bujića za pucnjavu u Baru, Gorana Lekovića, bivšeg policajca i vlasnika diskoteke Sparta u Budvi zbog tuče sa pripadnicima SAJ-a… Takođe je dio advokatskoga tima koji zastupa okrivljene u aferi Zavala.

Vladimir V. Kuznjecov, bivši pripadnik specijalnih jedinica Ruske Federacije koji tvrdi da je vlasnik restorana Jadranska straža u budvanskom Starom gradu, objavio je da ga dvojica nepoznatih ljudi maja 2009. nijesu pustili da uđe u taj objekat „po naređenju Danila Mićovića iz Podgorice”, ali da ih on „smatra ljudima Dragana Gige Zindovića”.

Ispričao je Kuznjecov Vijestima „dva puta sam se susreo sa Mićovićem, advokatom porodice Zindović”, koji ga je, tvrdi, ubjeđivao da je njegova partnerka, izvjesna Ruskinja, „prodala svoj dio nekom Crnogorcu i da je to veoma strašan čovjek”.

„Insistirao sam da se susretnem sa tim čovjekom, ali mi je Mićović kazao da treba ići nekuda u planine. Saglasio sam se, ali do susreta nije došlo”, kazao je Kuznjecov.

Advokat Mićović, međutim, saopštio je da sa tim Rusom nikada nije govorio o prodaji Jadranske straže. Njegov klijent, pomenuti Dragan Giga Zindović, skupa sa trojicom drugova, nepravosnažno je osuđen na 17 godina zbog pucnjave septembra 2007. u Jadranskoj straži. Tada su ubijeni Vladimir Rakočević i Ukrajinac Adalbert Šuto, dok su Vladimir i Željko Janković ranjeni. Ponovljeno suđenje je u toku a Mićović je u timu branilaca okrivljenih.

Dragan Giga Zindović je rođeni brat Milana Zindovića, sada osnivača, ovlašćenog zastupnika i izvršnog direktora Old Town Invest Group. Braća Zindovići su se 7. oktobra 2000. godine kartali u kazinu hotela Podgorica dok je „za susjednim stolom sjedio Brano Mićunović”. Te okolnosti su pominjane na suđenju za ubistava Cetinjanina Petka Pešukića i Nikšićanina Radovana Kovačevića.

Mićunović je bio terećen za smaknuće Kovačevića ispred Urgentnog bloka KBC-a, no pravosnažnom presudom je 2008. oslobođen. U prvobitnoj optužnici Mićunović i Milan Zindović su optuženi i za neovlašćeno posjedovanje naoružanja.

Kod Zindovića je kobne noći 7/8. oktobra 2000. u automobilu zaplijenjen hekler, dok su u gepeku Mićunovićevog audija A8 pronađeni: hekler, okvir od heklera, prigušivač, okvir od automatske puške, 30 metaka. Zindović je na suđenju izjavio da mu je hekler dala policija, „za njega je dobio i potvrdu, ali je izgubio, ne može se sjetiti ko mu je tu potvrdu dao”.

Kasnije je MUP Crne Gore za Brana Mićunovića i Milana Zindovića sudu dostavio potvrdu da su bili pripadnici rezervnog sastava policije i da su po tom osnovu dobili naoružanje, zbog čega su oslobođeni krivice za to djelo.

Karijera

Brano Mićunović je rođen 1953. u Nikšiću.

Nakon kratke karijere boksera u lokalnom klubu, 1970-ih odlazi na studije u Novi Sad. U društvu je sa tamošnjim Crnogorcima, kako onima na školovanju ili „školovanju”, tako i onima iz Vojvodine, potomcima kolonista, poput Branislava Dugog Lainovića (Savino selo, 1955 – 2000) ili Nikšićanina Ratka Bata Kankana Butorovića, dugogodišnjeg vlasnika FK Vojvodina. Potom kreće na „turneje” po Zapadnoj Evropi.

Mićunović je bio kum sa Đorđem Božovićem (1955 – 1991), zvanim Giška i Debeli, beogradskim kriminalcem koji je očevim porijeklom iz Kuča. Svojevremeno su u Austriji imali firmu Sloga. Kada je Božović imao probleme sa policijom u Beogradu, kao 1991. nakon opozicionih protesta, sklanjao se kod Mićunovića u Crnu Goru.

„Mog sina je u Crnoj Gori poznavala i policija i to kao čestitog čovjeka. Debelo su ga uvažavali”, kazala je Milena, majka pokojnog Božovića. Pomenula je da joj je Mićunović pomogao nakon pogibije sina.

Sreten Jocić, koga branša i mediji brendiraju kao Jocu Amsterdama, 21. aprila ove godine je na suđenju izjavio: „Giška Božović me 1991. upoznao sa Mićunovićem”. Jocić je kazao da su ga u istrazi nagovarali da za ubistvo Iva Pukanića tereti Mila Đukanovića, Stanka Cana Subotića i Mićunovića. Tvrdi da su mu obećavali status svjedoka-saradnika i obezbijeđen život u Kostariki.

„Nijesam pristao, jer ne znam ništa o tom zločinu. Ko su uopšte Cane, Milo i Brano da bih ja ubijao za njih? Ja sam prije njih imao i novac i biznis!”

Sa Vlastimirom Zečevićem, zvanim Mićko Talijan, rođenim u Kotoru, Brano Mićunović je bio prijatelj. Zečević je, prvi u Crnoj Gori iz serije „žestokih momaka”, ubijen 2. septembra 1991. u Budvi. Optuženi za taj zločin, sa prebivalištima u Beogradu, pravosnažno su oslobođeni.

Boško Radonjić (1943 – 2011), alijas Yugo, takođe je bio ortak Brana Mićunovića. Radonjić je 1970-ih i 1980-ih bio saradnik irske i italijanske mafije u Njujorku, uključujući u filmovima opjevane članove porodice Gambino.

Do hapšenja Dragana Džajića i predsjednika Fudbalskog saveza Srbije Zvezdana Terzića, za beogradsku štampu je Brano Mićunović, zbog navodnog namještanja i „dionica” u kupoprodaji igrača, bio „kralj srpskoga fudbala”.

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

Izdvojeno

SLUŽBE SELEKTIVNO PROTIV EKSTREMIZMA: Vehabije stop – spremte se četnici

Objavljeno prije

5 dana

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Neuobičajeno dugo saopštenje tajne službe opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli su svega tri dana nakon zadušnica u manastiru Podmalinsko u opštini  Šavnik za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima (JVuO)

 

 

U utorak je u Vijestima objavljeno,  pozivajući se na neformalni izvor iz vrha bezbjednosnog sektora, da su Agencija za nacionalnu sigurnost (ANB) i Uprava policije (UP) spriječile pokušaj uspostavljanja radikalne islamske mreže u Crnoj Gori. Izvor je naglasio prisutnost većeg broja ekstremnih propovjednika koji djeluju van Islamske zajednice (IZ). Tokom vremena su, navodno, ostvarili veliki utjecaj, posebno u BiH, Sjevernoj Makedoniji i na Kosovu. Iz Crne Gore je protjeran državljanin BiH Haris Šundo , jer je u Plavu pokušavao formirati zajednicu mimo zvanične Islamske zajednice.

U odgovoru Vijestima ANB navodi se da do sada nije bilo terorističkih napada u ime religije.  “U Crnoj Gori postoji nekoliko radikalnih selafijskih grupa podijeljenih u više frakcija, koje se nalaze na različitim razinama radikalizacije”, ističe ANB kojom rukovodi nedavno postavljeni Ivica Janović . Novi šef tajne službe slovi za osobu blisku Pokretu Evropa sad (PES) i nema prethodno, makar formalno, iskustvo u branši. Za tajnu službu neuobičajeno dugo saopštenje opisuje kako i gdje se indoktriniraju mladi muslimani uz “uočavanje međunarodnih komponenti u aktivnostima …(i) pokušaja širenja radikalnih ideologija”. Neformalni izvor bio je još širi pomenuvši i dva borca ​​tzv. Islamske države (ISIL) iz Plava od kojih je jedan poginuo.

Zanimljivo je da su ANB-ovo saopštenje i drugi nezvanični izvori došli svega tri dana nakon zadušnica (parastosa) u manastiru Podmalinsko u opštni  Šavnik. Liturgija je služena za pokoj dušama “pripadnicima 1. i 2. durmitorske četničke brigade i žrtvama komunističkog progona, generalu Dragoljubu Mihailoviću i pripadnicima Jugoslovenske vojske u otadžbini (JVuO)”.

U saopštenju Eparhije budimljansko-nikšičke (EBN) navodi se da je služilo sveštenstvo “iz obje Mitropolije”, crnogorsko-primorske (MCP) i njihove. Besjedu je održao novoproglašeni mitropolit i novi član Sinoda (crkvene vlade) Metodije Ostojić . Nakon uvodnih pokrivalica i fraza o navodnoj vjeri u Hrista i ljubavi prema Bogu i ljudima, Metodije je prešao na ono što metodično radi od postavljenja za episkopa 2001.  Kaže da su se okupili zbog “velikih i najvećih vitezova i heroja Drugog svjetskog rata…koji su istrajali na krstonosnom i krstovaskrsnom putu Hristovom do kraja čista obraza i svijetla lika, i generala Dragoljuba, i Pavla komandanta i svih…vojnika koje su branili…svoju vjeru i obitelj i narod od one pošasti mračne koja se nadvila.” Ta pošast je i “dalje nadvijena, stoji nad našim glavama”. Kasnije se u zapaljivom govoru objašnjava da je ta pošast “titoističko-ustaške koalicije” koja caruje od 1945. godine i “koja gazi i ubija i najveći genocid pravi nad srpskim narodom”. Prije toga je izrazio žaljenje što saveznička avioni “nisu dirali (fašistički) Zagreb”.

U neistinitosti ove tvrdnje, lako se uvjeriti na Youtube-u gdje postoje filmski snimci nakon teškog bombardovanja Zagreba i mnogih drugih hrvatskih gradova. Metodije se osvrnuo i na spomenik Josipu Brozu Titu u Podgorici koji je za njega “najveći monstrum” i čije ponovno podizanje je “šizofrenija”. Usput su ponovljene  priče o Draži Mihailoviću kao prvom gerilcu Evrope i borbi protiv fašista. Niko ne spori da su se četnici borili protiv okupacije  do zime 1941-42 godine kao što ni Crkva ne spori da je Juda bio Hristov apostol do trenutka izdaje. Metodije se požalio i da “nemamo groba Svetog Save, ni Njegoševog ni Dragoljubovog”.

Metodije ne veliča prvi put velikosrpske fašiste i koljače (po njihovim vlastitim priznanjima i izvještajima) djece, žena i starih samo zbog toga što su pogrešne vjere, nacije ili ideologije. Međutim, prošlosubotnji govor izgleda kao apoteoza ostrašćenosti i etnofiletističkog sljepila znatnog dijela episkopata vjernog režimu Aleksandra Vučića . Kolika je doza netrpeljivosti i mržnje prema svemu crnogorskom govori i činjenica da je mitropolija koja nosi crnogorsko ime,  još u doba Amfilohija Radovića izbacila iz pravoslavne liturgije molitve za vlast i državu u kojoj žive, iako je to apostolska zapovjed. I sadašnji titularni mitropoliti Joanikije i Metodije preskaču taj dio liturgije. Vladika Kirilo Bojović, administrator Zagrebačko – ljubljanske mitropolije se na pravoslavni Božić ove godine pred tv kamerama na liturgiji pomolio “za ovaj grad (Zagreb), državu (Hrvatsku) i vojsku njenu, da pomene Gospod Bog u carstvu svome, svagda i uvijek…”.

Pokojni patrijarh Irinej Gavrilović je 2018. u sabornom hramu u Podgorici rukopoložio Metodija u vikarnog episkopa dioklijskog. Irinej je tada rekao da bi položaj Srba u Crnoj Gori “uporedio s položajem Srba u Hrvatskoj, u doba endehazije (NDH)”. Istog dana kada i Metodije, i sadašnji episkop dioklisijski Pajsije Đerković je održao besjedu u Dolima u Pivi, kao “najvećem stratištu…svih Pivskih novomučenika postradalih tokom Drugog svjetskog rata”. Stradalnici iz 1943. godine opisani su kao “srpski mučenici” koji su “postradali…za vjeru pravoslavnu”. Arhijerejski sabor SPC-a ih je kanonizirao maja 2017. kao mučenike za vjeru. Radi se o nekoliko stotina nevinih civila koji su u odmazdi ubijeni kao partizanski i komunistički simpatizeri od strane nacističkih jedinica i njihovih četničkih pomagača, koje SPC u drugim situacijama slavi kao heroje. Metodijeva klasifikacija “šizofrenije” bi se lako mogla primijeniti u ovom slučaju.

Ciljana i svjesno lažna tvrdnja patrijarha Irineja 2018. godine da su crnogorski Srbi tretirani isto kao i Srbi u doba ustaške NDH, prošla je  bez ikakvih posljedica i poslužila je kao ohrabrenje za sve drskije krečenje povijesti. Vjerovatno će i sadašnja Metodijeva retorika biti otćutana od tužilaštva iako je u Bijelom Polju formiran predmet nakon Metodijeve besjede. Mlitave reakcije premijera Milojka Spajića i predsjednika Jakova Milatovića koji se ne usuđuju da javno osude veličanje fašizma samo podstiču indolentnost. Obojica rado pričaju o građanskom karakteru i navodnom antifašističkom nasljeđu i tradiciji Crne Gore koja slijedi vrijednosti europskog sustava.

Antifašističko nasljeđe je uništeno upravo od strane nasljednice Saveza komunista – Demokratske partije socijalista (DPS) i njenog lidera Mila Đukanovića početkom 90-tih kada su se stavili u službu četničkog velikosrpskog projekta koji je preuzeo komunista Slobodan Milošević. Uništen je i komunistički moral nadovezan na ranije tradicionalno čojstvo. Od Crne Gore i Srbije napravljene su mafijaške narko države čijeg karaktera se Crna Gora ne može lako riješiti. Kriminalno nasljeđe braće Đukanović i Vučić nikada nije smetalo režimskim episkopima SPC. O ciljanom zaglupljavanju i duhovnom trovanju srpskog i crnogorskog naroda preko Vučićevih žutih televizija, tabloida i rijalitija ni sadašnji patrijarh,  ni Metodije ne smiju ni da pisnu.

Jednako ćute na restauraciju staljinizma u njima miloj Rusiji gdje svako malo idu na poklonjenje KGB-ovcima obučenim u episkopske odore Ruske crkve (RPC). Dan prije Zadušnice – 6. juna, Arhijerejski sinod Ruske crkve u inostranstvu, poznatije kao Ruska zagranična crkva, oštro je osudio obnovu sovjetskih ideoloških praksi u  Rusiji. Sinod je ukazao na “očiglednu tendenciju da se opravdaju zločini bogoboračke vlasti XX vijeka” pod predsjednikom Vladimirom Putinom . Podizanje spomenika Staljinu i Džeržinskom  Sinod Zagranične crkve je nazvao “užasavajućim” kao i izjave o restauraciji “idolopokloničkog mauzoleja na Crvenom trgu”. Osuđena je i “derehabilitacija (na hiljade slučajeva) nepravedno osuđenih pod komunistima uključujući i sveštenoslužitelje”. Saopštenje ove crkve nije objavljeno na portalima SPC-a i mitropolija u Crnoj Gori. SPC je ranije redovito prenosila saopštenja ove crkve. Zagranična crkva je osnovana u Srbiji nakon Oktobarske revolucije, od strane izbjeglih tj. preživjelih vladika. Pokrovitelj joj je bio kralj Aleksandar Karađorđević.

Islamska zajednica Crne Gore,  političari i ogromna većina muslimana jasno su opredijeljeni protiv šačice islamskih radikala koji svoju ideologiju šire ispod radara medija i službi uz anonimnost društvenih mreža. Situacija s radikalnim pro-KGB svetosavljem je potpuno drugačija. Zapaljive poruke mržnje i veličanja teških ratnih zločinaca iz Drugog svjetskog i ratova 90-tih dolaze od čelnih ljudi Srpske crkve (SPC) u Crnoj Gori i njihovih nadređenih u Beogradu (bilo da se radi o Patrijaršiji ili Andrićevom vencu).

Ćutanju vučićevskog bloka partija (NSD-DNP-SNP-UCG) se ne treba čuditi. PES i Demokrate koje koordiniraju sigurnosnim sektorom kao da misle da će ta tema sama po sebi nestati.

Činjenica je da je retorika vladika i paracrkvenih bratstava sve zapaljivija i učestalija. Glavne mete su opet mladi ljudi, a država se drži po strani.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SUDBINA AERODROMA U TIVTU I PODGORICI: Koncesija u sjenci skandala

Objavljeno prije

5 dana

na

14 Juna, 2025

Objavio:

Prve zvanične informacije o tome da je  posao izbora koncesionara na crnogorskim aerodromima (ponovo) krenuo po zlu ovdašnja javnost dobila je – iz inostranstva

 

Postupak dodjele koncesije za aerodrome u Podgorici i Tivtu, koji traje  gotovo šest godina, ušao je u fazu proceduralne samodestrukcije. Sve smo bliži mogućnosti da se konačna odluka traži u sudnicama. Domaćim i(li) međunarodnim. Crna Gora bi zbog neodgovornog upravljanja procesom izbora koncesionara, mogla snositi ozbiljne pravne i finansijske posljedice.

Prve zvanične informacije o tome da je  posao izbora koncesionara krenuo po zlu ovdašnja javnost dobila je – iz inostranstva.

Međunarodna finansijska korporacija (IFC), članica Svjetske banke i konsultant Vlade Crne Gore u ovom procesu, pismeno je iskazala duboku zabrinutost zbog načina na koji Tenderska komisija vrjednovala detalje tehničkih ponuda dva preostala ponuđača – južnokorejskog Incheon International Airport i luksemburške Corporación América Airports.

IFC u pismu zvaničnicima Vlade i Tenderske komisije od 7. juna konstatuje da su, prema ocjeni stručnjaka koje su angažovali, tehničke ponude oba ponuđača ispunile sve kriterijume propisane javnim pozivom. Uprkos tome, Tenderska komisija je 6. juna odbacila korejsku ponudu zbog navodnih nedostatka. Incheonu je nedostajalo 0,3 boda  da pređu postavljeni prag (makar 80 od maksimalno mogućih 100 bodova) i kvalifikuju se za nastavak nadmetanja.

On  podrazumijeva vladin izbor između jedne od tri opcije: potpisvanje ugovora sa koncesionarom koji će narednih 30 godina upravljati crnogorskim aerodromima, raspisivanje novog tendera pod izmijenjenim uslovima (pominje se ideja da se u koncesiju ponudi samo aerodrom u Tivtu) ili rješenje da država zadrži kontrolu nad poslovanjem aerodroma.

Iz pisma IFC saznali smo da ključna tačka njihovog spora sa Tenderskom komisijom nije broj bodova dodijeljen ponuđačima (iako su se znatno razlikovali u ocjenama), već činjenica da je Komisija odbila da konsultantima dostavi obrazloženje donijete odluke.

“Odbijanje komisije da pojasni ovu odluku direktno je suprotno očekivanjima IFC-a kada je riječ o transparentnosti, što ugrožava reputaciju ne samo IFC-a kao savjetnika, već i Vlade Crne Gore kao odgovornog partnera u međunarodnim infrastrukturnim projektima”, navodi se u pismu IFC koje je, i pored oznake povjerljivo, našlo put do medija. Vladini konsultanti “još jednom” mole da im se dostavi tražena dokumentacija. U suprotnom, poručuju, “IFC neće imati drugog izbora osim da podnese ostavku na mjesto transakcionog savjetnika Vlade Crne Gore na ovom projektu, jer nećemo biti u mogućnosti da potvrdimo transparentnost i pravičnost procesa”.

Iz Tenderske komisije stigle su, nezvanične, potvrde sukoba nastalog tokom bodovanja ponuda. Kulminiralo je najavom ostavke nekoliko članova komisije bliskih premijeru i Ministarstvu finansija, uz optužbe na pristrasnost druge strane (uglavnom članovi koje je imenovalo Ministarstvo saobraćaja i pomorstva u mandatu ministra Filipa Radulovića) i politički pritisak kome su bili izloženi. Oni, prenijeli su mediji, ne žele da prisustvom legitimišu postupak za koji vjeruju da je kompromitovan iznutra.

Ubrzo je  stiglo pojašnjenje. Takođe nezvanično. Ostavki neće biti, jer bi to moglo dovesti do prekida tenderskog procesa. Umjesto toga, nezadovoljni članovi Tenderske komisije obratiće se tužilaštvu i policiji. “Troje predstavnika Ministarstva finansija i kabineta premijera neće potpisati zapisnik Tenderske komisije, jer sumnjaju u nezakonitost procesa bodovanja. Pozvaće policiju i tužilaštvo da sve ispitaju”, prenijeli su mediji neimenovani izvor iz Vlade.

Oglasio se i premijer Milojko Spajić. “Obraćanje Svjetske banke – IFC ozbiljno je upozorenje da bi dovođenje u pitanje regularnosti Tenderskog postupka za koncesiju Aerodroma CG, moglo naštetiti ugledu Crne Gore, evropskom putu i zatvaranju Poglavlja 5 – Javne nabavke, za koje smo ispunili sve uslove”, obratio se Spajić preko društvene mreže X. “Pozivam Tendersku komisiju da pažljivo razmotri ekspertske stavove Svjetske banke – IFC, kako bismo ovaj važan postupak doveli do kraja, u najboljem interesu građana i Crne Gore”.

Premijer nije precizirao da li od Tenderske komisije očekuje da IFC-u dostavi traženi dokumentaciju ili da “prepiše” njihovo bodovanje pristiglih ponuda. Ipak, i izrečeno je  naljutlo predsjednika komisije i potpredsjednika Vlade Nika Đeljošaja.

“Ako neko misli da treba sve prihvatiti što dolazi od IFC-a, neka promijeni članove Komisije”, poručio je Đeljošaj uz konstataciju da je “svaki član Tenderske komisije radio profesionalno i zakonito, poštovao proceduru i postupao u skladu sa zakonskim mogućnostima.” Samo tri dana kasnije, nakon što je problem koncesije raspravljan na sastanku čelnika vladajuće koalicije i vanrednoj sjednici Vlade, predsjednik Tenderske komisije promijenio je priču. Potvrđujući da prethodno bodovanje nije obavljeno u skladu sa propisanim procedurama.

“Nakon što smo dobili dopunjenu evaluaciju od konsultanta IFC-a kao i pravno mišljenje da prethodno bodovanje ponuda oba ponuđača ocjenom “0” nije pravno valjano, sazvao sam nastavak sjednice Tenderske komisije kako bi se u skladu sa navedenim pristupilo analizi i bodovanju ponuda iz tehničkog dijela”, kazao je  Đeljošaj. “Bodovanje će se vršiti samo po dva osnova, jer je jedan od osnova koji i nosi najveći broj bodova, sproveden u potpunosti sa pravilima.”

Drugo bodovanje završeno je povoljnije za sve aktere. Da li je tome doprinijelo premijerovo obraćanje članovima komisije (putem video poziva) možemo nagađati. Dok se neko, možda, i tim povodom ne obrati sudu.

“Nakon što su oba ponuđača ispunila zahtjeve minimalnog broja bodova, a u skladu sa dodatnim konsultacijama sa savjetnikom u procesu, Tenderska komisija za postupak koncesije za pravo korišćenja aerodroma Podgorica i Tivat konstatovala je da su se stekli uslovi za provjeru finasijskih ponuda oba ponuđača”, precizirali su iz Tenderske komisije. Najavljujući da će raditi svakodnevno “kako bi do kraja nedelje završili rad i usvojili predlog, koji će poslati Ministarstvu saobraćaja”.

Nastavak slijedi. Kraj je neizvjestan. IFC je  prije pet godina, upozorio na moguće probleme koji bi mogli uticati na započeti tender i kvalitet odluke na kraju procesa. Iako sukobe u Tenderskoj komisiji i problem sa zakonitošću vrjednovanja ponuda nijesu predvidjeli, baš kao ni izmjene pravila igre u toku postupka (zbog čega bi se Crna Gora mogla suočiti sa tužbom francusko-turskog konzorcijuma ADP-TAV), ta se upozorenja pokazuju kao krajnje relevantna.

Počev od konstatacije da u aktuelnom procesu ne postoji  minimum tehničkih zahtjeva prema budućem koncesionaru, na osnovu čega bi se njihove ponude za razvoj aerodroma mogle porediti. Slijedile su primjedbe  prema kojima su podaci na osnovu kojih su postavljeni ciljevi tendera zastarjeli (master plan razvoja aerodrome urađen je 2011.), da nije usvojen Prostorni plan Crne Gore po kojemu će se aerodromi dugoročno razvijati kao što nije riješeno ni pitanje eksporprijacije zemljišta na kome je planirano širenje aerodrome u Tivtu. Konačno, “stav je IFC da parametri definisani Koncesionim aktom ugrožavaju izvodljivost transakcije i integritet tenderske procedure i da predložena forma Koncesionog ugovora ne štiti interes Vlade”.

Ništa od navedenog do danas nije riješeno.

 

Koncesija vs. državno upravljanje aerodromima – za i protiv

Kako  situacija sve više podsjeća na ono da od drveta ne vidimo šumu, podsjetimo se suštine priče o (ne)svrsishodnosti davanja u višedecenijsku koncesiju aerodrome u Podgorici i Tivtu iz ugla javnog interesa.

Argumenti za koncesiju:

  • Privatni kapital i efikasnost: Strateški partner donosi znanje, kapital i modernizaciju infrastrukture, brže i efikasnije nego što bi to uradila država.
  • Smanjenje javnog duga: Investicije ne opterećuju javne finansije.
  • Povećanje prihoda: Jednokratna koncesiona naknada i godišnji prihod od profita koncesionara.
  • Bolje upravljanje i veća dostupnost avio-veza: Privatni operateri često imaju iskustvo sa niskotarifnim i regionalnim avio-kompanijama.

Argumenti protiv koncesije:

  • Gubitak kontrole: Država gubi strateški uticaj nad ključnom infrastrukturom.
  • Visoke takse za putnike: Privatni operateri često podižu naknade da bi pokrili investicije i ostvarili profit.
  • Rizik od monopola: Koncesionar može favorizovati određene avio-kompanije ili destinacije, šteteći domaćem turizmu.
  • Postojeći potencijal: Analize ACG pokazuju da aerodromi mogu biti profitabilni i pod državnim upravljanjem – uz investicije od 138 miliona, dobit može premašiti 120 miliona u sedam godina.
  • Neusklađenost dokumentacije: IFC je još 2020. upozorio da koncesioni ugovor ne štiti interes države i da su analize zastarjele. Bottom of Form

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA UMNOŽAVA IZAZOVE ZA ČLANSTVO U EU: Manjak učinaka, višak ambicija

Objavljeno prije

2 sedmice

na

7 Juna, 2025

Objavio:

Krajem juna će u Briselu biti održana Međuvladina konferencija na kojoj bi se Poglavlje 5 (javne nabavke) i formalno zatvorilo. Ovo bi bila dobra vijest, no dinamika zatvaranja se vidno  usporava. Vlada je ranije pompezno najavljivala ubrzanje procesa –  za 2026. godinu je planirano da se kompletira zadata brojka od 33. Sada se govori  o “interno spremnim poglavljima za zatvaranje”.  Prevedeno – mi smo navodno svoje odradili a na EK je kada će to biti formalno završeno

 

 

U utorak je iz Evropske komisije (EK) izašla informacija da su za Poglavlje 5 (javne nabavke) mjerila za zatvaranje ispunjena i da ovo “poglavlje ne zahtijeva dalje pregovore u ovoj fazi”. Zaključak je sada na radnim tijelima Savjeta EU, a konačnu ocjenu o spremnosti Crne Gore da privremeno zatvori ovo poglavlje daće članice EU. Krajem juna će u Briselu biti održana Međuvladina konferencija na kojoj bi se poglavlje i formalno zatvorilo. Ministarka evropskih poslova Maida Gorčević istakla je da je ovaj rezultat “direktna posljedica intenzivnog tehničkog rada i koordinacije između institucija”.

Ovo bi samo po sebi bila dobra vijest za Crnu Goru i poruka da proces pristupanja ide dalje. Međutim, dinamika formalnog zatvaranja se vidno  usporava. Vlada je ranije pompezno najavljivala ubrzanje procesa zatvaranja poglavlja – govorilo se o nekoliko poglavlja u prvoj polovini godine i “najmanje šest poglavlja” do kraja godine. Za 2026. godinu je planirano da se zatvore preostalih 20 poglavlja i time kompletira zadata brojka od 33. U međuvremenu je promijenjen i vokabular u Vladi pa se sada govori o “interno spremnim poglavljima za zatvaranje”. To bi prevedeno značilo – mi smo navodno svoje odradili a na EK je kada će to biti formalno završeno.

Glavni pregovarač sa EU Predrag Zenović je u četvrtak rekao CdM-u da su tri poglavlja već interno spremna za zatvaranje, a četiri su u završnoj fazi pripreme.  “Radi se na internoj spremnosti u znatno širem obimu, što je važnije od samog broja zatvorenih poglavlja” kaže Zenović. Osim javnih nabavki, tu su još Poglavlje 3 (pravo osnivanja i sloboda pružanja usluga), Poglavlje 4 (sloboda kretanja kapitala), Poglavlje 6 (privredno pravo), Poglavlje 11 (poljoprivreda i ruralni razvoj) i Poglavlje 13 (ribarstvo). Mimo ovoga čeka na zatvaranje i Poglavlje 31 (vanjska, bezbjedonosna i odbrambena politika) koje nije zatvoreno prošle godine zbog hrvatske blokade. U optimističkom scenariju, Zenović se nada zatvaranju “do devet poglavlja” ove godine kako je ranije rekao agenciji MINA.

Ministarka Gorčević je tvitovala u utorak da “vjeruje” da to što je EK potvrdila da Crna Gora ispunjava mjerila za zatvaranje Poglavlja 5 (javne nabavke) “uklanja sve zabrinutosti u vezi sa međunarodnim sporazumima čije odredbe se tiču upravo javnih nabavki”. Ovo se prvenstveno odnosi na nedavno jedva ratificirani (iz drugog pokušaja) sporazum s Emiratima (UAE) u Skupštini. Dodala je da je “napredak vidljiv, a reformski kurs čvrst”. Međutim, ministarkino vjerovanje o uklanjanju svih zabrinutosti ne stoji.

U dokumentu iz Brisela koji je RTCG citirala u utorak stoji: “EU napominje… da su svi ugovori, programi i dalji sporazumi sa investitorima iz UAE izuzeti iz zakonodavstva obje zemlje o javnim nabavkama, javnom tenderu i javnom nadmetanju”. Stoga bi za Crnu Goru “bilo od suštinskog značaja da osigura da implementacija ovog Sporazuma ne bude u suprotnosti sa pravnim tekovinama EU o javnim nabavkama”. Evropska komisija zaključuje da će pažjivo obratiti pažnju na “način na koji će se Sporazum tumačiti, primjenjivati i sprovoditi”. Monitoru je nezvanično potvrđeno u Briselu da je “vjerovatno ciljana neodređenost i dvosmislenost Sporazuma s Emiratima razlog za zabrinutost  i da će se pratiti dešavanja na terenu”.

Nakon ratifikacije Sporazuma u državnoj Skupštini oglasio se na društvenim mrežama i bivši premijer Zdravko Krivokapić. Napisao je da je usvajanjem Sporazuma “pala nadstrešnica na CG” aludirajući na tragediju u Novom Sadu prošle godine. “Još jedna pobjeda Beograda na vodi, političara i dogovorenih šema” kazao je Krivokapić.

U srijedu veče su objavljeni i detalji non-pejpera Evropske komisije koji se ne poklapaju s ocjenama vlade i premijera Milojka Spajića. EK navodi da je “potreban intenzivniji rad i politička posvećenost” za ispunjenje svih završnih mjerila u poglavljima 23 i 24 (pravosuđe, borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala, vizne politike, slobode medija i osnovnih prava). Ukazuje se ne nedovoljnu implementaciju reformi pravosuđa. Napominje se  da dodatno zabrinjava što je procedura parlamenta za izbor novog sudije Ustavnog suda nastavljena i nije zaustavljena do dobijanja mišljenja Venecijanske komisije.

Osim ovog, u Briselu postoji i zabrinutost, kako nezvanično saznajemo, oko namjere Vlade da izmijeni Zakon o tržištu kapitala tako što bi uvela cenzuru informacija. Vijesti su 28. maja objavile prijedlog izmjena Zakona kojom su dodana dva nova člana na sjednici Vlade 15. maja i to nakon završetka javne rasprave o izmjenama istog zakona u junu i julu prošle godine. Novi prijedlog zakona zabranjuje objavljivanje informacija, podataka i procjena vezanih za emisije državnih hartija od vrijednosti “od momenta pripreme do zaključenja emisije”. Usvojeni tekst je idući dan poslat Skupštini na razmatranje. Vlada je izmjene Zakona pravdala potrebom usklađivanja s direktivama i propisima EU.

Međutim, za naknadne i bez javne rasprave dodate zabrane nema pozivanja na EU (jer tamo ne postoje kao ni u zemljama regiona). Vlada je zabranu obrazložila frazom o neprijateljima države. Objavljivanje takvih vijesti i informacija “ bi moglo uticati na spremnost potencijalnih investitora da kupe državne dužničke hartije od vrijednosti”. Time bi novinski tekstovi, analize stručnjaka ili komentari de fakto bili stopirani. Kršenje Zakona bi povlačilo novčane kazne od 5 do 40 hiljada eura za medije i od hiljadu do 5 hiljada eura za fizička lica. Do sada ni predlagač (Ministarstvo finansija) ni Ministarstvo kulture i medija nije odgovaralo na novinarske upite.

Dosadašnji pojačani tempo zaduživanja Vlade i kritike zbog skrivanja podataka su očigledno uticali na namjeru da se postigne još veća netransparentnost. To je primijetio i šef delegacije Odbora za budžet Evropskog parlamenta i bivši ministar finansija Belgije, Johan Van Overtveld u nedavnoj posjeti  Crnoj Gori. Van Overtveld za TV E rekao: “ Nametanje zakonom da se određeni aspekti javnog zaduživanja ne mogu javno objaviti je vrlo važna politička greška Vlade”. On je takođe primijetio da su procjene o rastu bruto društvenog proizvoda (BDP) koje su dali Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetska banka znatno niže od Vladinih. Po njemu je takođe “zabrinjavajući trend pada stranih investicija” koji će imati značajan negativan uticaj na crnogorsku ekonomiju.

Ne pati samo crnogorska vlada od viška optimizma i ambicija kada je u pitanju članstvo u EU. Premijer Edi Rama najavljuje članstvo Albanije u EU do 2030. godine i završetak svih pregovaračkih poglavlja do 2027. Od 2022.  godine Albanci su otvorili 16 poglavlja ali nisu zatvorili ni jedno. Bivši glavni pregovarač sa EU Zef Mazi je u razgovoru za BIRN upozorio na “zabludu” očekivanja skorog učlanjenja u EU koliko god on i drugi to žele. “ Ono što neke članice EU javno govore se razlikuje od onog što pričaju na zatvorenim EU sastancima, čak je i suprotno” poručuje Mazi.

Neki EU državnici su ipak direktniji.  Na samitu Evropske političke zajednice u Tirani 16. maja premijer Andrej Plenković je poručio: “Hrvatska je  otvorila niz pitanja (sa Crnom Gorom) koja godinama stoje neriješena i ukoliko bude napretka, razgovaraćemo dalje”. Dan prije je bio drugi sastanak u Zagrebu delegacija crnogorskog i hrvatskog ministarstva vanjskih poslova koje su predvodili državni sekretari Periša Kastratović i Frano Matušić. Prema nekoliko novinskih natpisa i neformalnim diplomatskim izvorima taj sastanak nije donio napredak oko spornih pitanja od kada je Hrvatska krajem prošle godine dostavila non-pejper Podgorici sa pitanjima koja se moraju riješiti između dvije zemlje. Odnosi su vidno pogoršani nakon politikantske Rezolucije o genocidu u Jasenovcu koju je donijela Skupština prošle godine na očiglednu inicijativu Aleksandra Vučića kako bi blokirao pristupni proces. Formalni predlagač je bio Andrija Mandić,  predsjednik Skupštine i sljedbenik srbijanske Prve familije Većina sadašnje vladajuće koalicije i dalje vjeruje da će Brisel u nekom trenutku izvršiti pritisak na Hrvatsku da odustane od zahtjeva i da Crna Gora ništa konkretno ne treba raditi da riješi otvorena pitanja.

Hrvatski predsjednik Zoran Milanović je prošle nedjelje bio veoma skeptičan. . “Niko više neće ući u EU, možda još Crna Gora, a (druge) države se obmanjuju lažnim obećanjima da će postati članice EU”, poručio je.

I ovo možda za Crnu Goru je izgleda riječ sa velikim slovima.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo